„Članak 29.

Izdavanje obvezne licencije

1.   Ured izdaje obveznu licenciju osobi odnosno osobama koje su podnijele zahtjev za izdavanje obvezne licencije, ali samo ako je to u javnom interesu i nakon savjetovanja s Upravnim vijećem iz članka 36.

2.   Obvezna se licencija može izdati ili kategoriji osoba koje zadovoljavaju posebne zahtjeve ili pojedincima u jednoj ili više država članica odnosno diljem Zajednice, i to na zahtjev države članice, Komisije ili organizacije koja je osnovana na razini Zajednice i registrirana pri Komisiji. Obvezna se licencija može izdati samo u javnom interesu i uz odobrenje Upravnog vijeća.

3.   Kod izdavanja obvezne licencije na temelju stavka 1., 2., 5. odnosno 5.a, Ured određuje vrste radnji koje su njome obuhvaćene te razumne uvjete koji se na nju primjenjuju kao i posebne zahtjeve iz stavka 2. Kod određivanja razumnih uvjeta se uzimaju u obzir interesi svih nositelja oplemenjivačkog prava na koje bi utjecalo izdavanje obvezne licencije. Razumni uvjeti mogu uključivati vremensko ograničenje, plaćanje odgovarajućih tantijema u smislu pravedne naknade nositelju te određene obveze koje stjecatelj nužno mora ispuniti da bi mogao koristiti obveznu licenciju.

4.   Po isteku svakog jednogodišnjeg razdoblja nakon izdavanja obvezne licencije na temelju stavka 1., 2. i 5. odnosno 5.a, a unutar mogućeg vremenskog ograničenja utvrđenog u stavku 3., sve stranke u postupku mogu zahtijevati da se odluka o izdavanju obvezne licencije poništi odnosno izmijeni. Ovo se može zatražiti isključivo zbog promjene okolnosti koje su odredile donošenje odluke.

5.   Nositelju se na zahtjev izdaje obvezna licencija za u osnovi izvedenu sortu ako su ispunjeni kriteriji utvrđeni u stavku 1. Razumni uvjeti iz stavka 3. uključuju plaćanje odgovarajućih tantijema u smislu pravedne naknade nositelju prava na prvotnu sortu.

5.a   Obvezna licencija za ne-ekskluzivno korištenje zaštićene biljne sorte sukladno članku 12. stavku 2. Direktive 98/44/EZ izdaje se na zahtjev nositelja patenta za biotehnološki izum, podložno plaćanju odgovarajućih tantijema u smislu pravedne naknade nositelju, ako nositelj patenta pruži dokaze da:

i.	je nositelju oplemenjivačkih prava bezuspješno podnio zahtjev za dobivanje ugovorne licencije;

ii.	izum predstavlja bitan tehnički napredak od znatne ekonomske koristi u odnosu na zaštićenu biljnu sortu.

Ako je nositelju izdana obvezna licencija u skladu s člankom 12. stavkom 1. Direktive 98/44/EZ za ne-ekskluzivno korištenje patentiranog izuma kako bi mu se omogućilo stjecanje odnosno korištenje oplemenjivačkog prava, nositelju patenta će se na zahtjev i pod razumnim uvjetima izdati ne-ekskluzivna uzajamna licencija za iskorištavanje te sorte.

Teritorijalni opseg licencije odnosno uzajamne licencije iz ovog stavka ograničen je na područje odnosno područja Zajednice koja su obuhvaćena patentom.

6.   U provedbenim propisima sukladno članku 114. se mogu navesti i neki drugi primjeri licencija u javnom interesu iz stavaka 1., 2. i 5. te se povrh toga mogu utvrditi i pojedinosti vezane uz provedbu stavka 1. do 5.a.

7.   Države članice ne mogu izdati obveznu licenciju u pogledu oplemenjivačkog prava na biljnu sortu Zajednice.”