19/Sv. 11

HR

Službeni list Europske unije

59


32004R0377


L 064/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE


UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 377/2004

od 19. veljače 2004.

o uspostavi mreže časnika za vezu zaduženih za imigraciju

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 63. stavak 3. točku (b) i članak 66.,

uzimajući u obzir inicijativu Helenske Republike (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta,

budući da:

(1)

Plan za upravljanje vanjskim granicama država članica Europske unije, o kojemu je postignut sporazum na sastanku Vijeća održanom 13. lipnja 2002., predviđa uspostavu mreža imigracijskih časnika za vezu u trećim zemljama.

(2)

U zaključcima sa sastanka Europskog vijeća održanog u Sevilli 21. i 22. lipnja 2002., Europsko je vijeće pozvalo na uspostavu mreže imigracijskih časnika za vezu država članica do kraja 2002.

(3)

Na sastanku održanom 28. i 29. studenoga 2002., Vijeće je usvojilo zaključke o poboljšanju Mreže imigracijskih časnika za vezu, uzimajući u obzir izvješće Predsjedništva, koje dokazuje da mreža časnika za vezu postoji u većini država na koje se izvješće odnosi, ali i da postoji potreba dodatnog jačanja te mreže.

(4)

Na sastanku Europskog vijeća održanom 19. i 20. lipnja 2003. u Solunu naglašena je potreba ubrzavanja rada na prihvaćanju odgovarajućeg pravnog instrumenta kojim bi se službeno uspostavila mreža imigracijskih časnika za vezu u trećim zemljama, što je prije moguće, a najkasnije do kraja 2003. Europsko je vijeće spomenulo i važnost informacija koje će mreža imigracijskih časnika za vezu pružati za razvoj mehanizma procjene čiji je cilj praćenje odnosa s trećim zemljama koje ne surađuju s Europskom unijom u suzbijanju ilegalne imigracije.

(5)

Nakon sastanka Europskog vijeća u Solunu, potrebno je formalizirati postojanje i funkcioniranje takve mreže, na temelju iskustava prikupljenih u tekućim projektima, uključujući i mrežu imigracijskih časnika za vezu u državama Zapadnog Balkana koju vodi Belgija, putem pravno obvezujućeg akta, kojim će se uvesti obveza uspostave oblika suradnje između imigracijskih časnika za vezu država članica, ciljevi takve suradnje, dužnosti i odgovarajuće kvalifikacije takvih službenika za vezu te njihove odgovornosti prema državi primateljici i državi članici koja ih šalje.

(6)

Poželjno je i formaliziranje načina na koji se odgovarajuće ustanove Zajednice obavješćuju o aktivnostima mreže imigracijskih časnika za vezu kako bi im se omogućilo da poduzimaju ili predlažu mjere koje su potrebne za dodatno poboljšavanje globalnog upravljanja kontrolama osoba na vanjskim granicama država članica.

(7)

Uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2003/170/PUP od 27. veljače 2003. o zajedničkom korištenju časnika za vezu koje su u inozemstvo uputila tijela kaznenog progona država članica (2).

(8)

Što se tiče Islanda i Norveške, ova Uredba predstavlja razvoj schengenske pravne stečevine, u smislu Sporazuma koji su sklopili Vijeće Europske unije i Republika Island i Kraljevina Norveška o pridruživanju tih dvaju država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (3), koje spadaju u područje iz članka 1., točaka A i E Odluke Vijeća 1999/437/EZ od 17. svibnja 1999. o određenim dogovorima za primjenu tog Sporazuma (4).

(9)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola o stajalištu Danske, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe, ona je ne obvezuje niti se na nju primjenjuje. Kako se ova Odluka temelji na schengenskoj pravnoj stečevini temeljem odredbi glave IV. dijela trećeg Ugovora o osnivanju Europske zajednice, Danska, u skladu s člankom 5. spomenutog Protokola, u roku od 6 mjeseci nakon što Vijeće donese ovu Uredbu odlučuje hoće li je prenijeti u svoje nacionalno pravo.

(10)

Ujedinjena Kraljevina sudjeluje u donošenju ove Uredbe, u skladu s člankom 5. Protokola o uključivanju schengenske pravne stečevine u okvir Europske unije, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, te člankom 8. stavkom 2. Odluke Vijeća 2000/365/EZ od 29. svibnja 2000. o zahtjevu Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske za sudjelovanje u pojedinim odredbama schengenske pravne stečevine (5).

(11)

Irska sudjeluje u donošenju ove Uredbe, u skladu s člankom 5. Protokola o uključivanju schengenske pravne stečevine u okvir Europske unije, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, te člankom 6. stavkom 2. Odluke Vijeća 2002/192/EZ od 28. veljače 2002. o zahtjevu Irske za sudjelovanje u pojedinim odredbama schengenske pravne stečevine (6).

(12)

Sudjelovanje Ujedinjene Kraljevine i Irske u donošenju ove Uredbe, u skladu s člankom 8. stavkom 2. Odluke Vijeća 2000/365/EZ od 29. svibnja 2000. i člankom 6. stavkom 2. Odluke Vijeća 2002/192/EZ od 28. veljače 2002. odnosi se na odgovornost Zajednice za poduzimanje mjera za razvoj odredaba schengenske pravne stečevine protiv radi borbe protiv organizacije ilegalne imigracije, u kojima sudjeluju Ujedinjena Kraljevina i Irska.

(13)

Ova Uredba predstavlja akt koji se temelji na schengenskoj pravnoj stečevini ili je s njom na koji drugi način povezan, u smislu članka 3. stavka 1. Akta o pristupanju iz 2003.,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

1.   U ovoj Uredbi „imigracijski časnik za vezu” znači predstavnik jedne od država članica, kojeg je na rad u inozemstvo poslalo tijelo nadležno za imigraciju ili druga nadležna tijela radi uspostave i održavanja kontakata s tijelima države primateljice s ciljem doprinosa sprečavanju i suzbijanju ilegalne imigracije, povratku ilegalnih imigranata te upravljanja zakonitom migracijom.

2.   U smislu ove Uredbe, imigracijskim časnicima za vezu smatraju se i časnici za vezu koji se bave pitanjima imigracije kao dijelom svojih dužnosti.

3.   Imigracijski časnici za vezu mogu biti upućeni na rad u nacionalna konzularna tijela država članica u trećim zemljama ili u odgovarajuća tijela drugih država članica, ali i u nadležna tijela trećih zemalja te u međunarodne organizacije, na razumni vremenski rok, koji određuje država članica koja ih upućuje.

4.   Ova Uredba ne utječe na zadatke imigracijskih časnika za vezu u okviru njihovih dužnosti u skladu s odredbama nacionalnog prava, politikama ili postupcima ili u skladu s posebnim sporazumima sklopljenima s državom primateljicom ili s međunarodnim organizacijama.

Članak 2.

1.   Svaka država članica osigurava da njezini imigracijski časnici za vezu uspostave i održavaju kontakte s nadležnim tijelima države primateljice te svim odgovarajućim organizacijama u državi primateljici s ciljem olakšavanja i ubrzavanja prikupljanja i razmjene informacija.

2.   Imigracijski časnici za vezu prikupljaju informacije koje se koriste na operativnoj, na strateškoj ili na obje razine. Takve se informacije posebno odnose na pitanja kao što su:

tokovi ilegalnih imigranata iz države primateljice ili u tranzitu kroz državu primateljicu,

putovi kojima se kreću tokovi ilegalnih imigranata prema područjima država članica,

njihov način djelovanja, uključujući korištena prijevozna sredstva, uključivanje posrednika itd.,

postojanje i djelatnosti zločinačkih organizacija uključenih u krijumčarenje imigranata,

incidenti i događaji koji bi mogli biti ili postati razlog za promjene u tokovima ilegalnih imigranata,

metode koje se koriste za krivotvorenje osobnih ili putnih isprava,

načini i sredstva za pomaganje tijelima država primateljica pri sprečavanju tokova ilegalnih imigranata iz država primateljica ili onih koji su u tranzitu kroz njihova područja,

načini i sredstva za olakšavanje povratka i repatrijacije ilegalnih imigranata u države njihova podrijetla,

zakonodavstvo i pravna praksa koji se odnose na gore spomenutu problematiku,

informacije poslane putem sustava ranog upozoravanja.

3.   Imigracijski časnici za vezu su također ovlašteni i za pružanje pomoći pri utvrđivanju identiteta državljana treće zemlje i olakšavanja njihova povratka u državu njihova podrijetla.

4.   Države članice osiguravaju da njihovi imigracijski časnici za vezu obavljaju svoje dužnosti u okviru svojih ovlasti te poštujući odredbe, uključujući i one koje se odnose na zaštitu osobnih podataka, propisane njihovim nacionalnim pravom te svim sporazumima ili dogovorima zaključenim s državama primateljicama ili međunarodnim organizacijama.

Članak 3.

1.   Države članice sustavno i bez odlaganja obavješćuju jedna drugu, Vijeće i Komisiju o upućenim imigracijskim časnicima za vezu, uz opis njihovih dužnosti. Komisija takve prikupljene informacije dostavlja Vijeću i državama članicama.

2.   Svaka država članica ostale države članice obavješćuje i o svojim namjerama u vezi s upućivanjem imigracijskih časnika za vezu u treće zemlje, kako bi drugim državama članicama omogućila izražavanje interesa za sklapanje sporazuma o suradnji s odnosnom državom članicom u vezi s takvim upućivanjem, u skladu s odredbama članka 5.

Članak 4.

1.   Države članice osiguravaju da njihovi imigracijski časnici za vezu upućeni u iste treće zemlje ili regije između sebe uspostave lokalne ili regionalne mreže za suradnju. U okviru takvih mreža imigracijski časnici za vezu posebno:

održavaju redovite sastanke i uvijek kada je to potrebno,

razmjenjuju informacije i praktična iskustva,

usklađuju stajališta koja zauzimaju u odnosu prema komercijalnim prijevoznicima, ako je to potrebno,

pohađaju zajedničke specijalističke tečajeve za usavršavanje, ako je potrebno,

organiziraju informativne sastanke i tečajeve za usavršavanje za diplomatsko i konzularno osoblje misija država članica u državi primateljici, ako je potrebno,

utvrđuju zajednički pristup s obzirom na načine prikupljanja strateški važnih informacija, uključujući i analize opasnosti, te njihova priopćavanja nadležnim tijelima država članica koje ih šalju,

pridonose izradi dvogodišnjih izvješća o svojim zajedničkim djelatnostima, koja se sastavljaju u skladu s odredbama članka 6. stavka 1.,

uspostavljaju redovite kontakte sa sličnim mrežama u državi primateljici i u susjednim trećim zemljama, ako je potrebno.

2.   Predstavnici Europske komisije ovlašteni su sudjelovati u sastancima organiziranima u okviru mreže imigracijskih časnika za vezu, iako se ti sastanci, ako to zahtijevaju operativne potrebe, mogu održavati bez predstavnika Europske komisije. Ako je potrebno, na sastanke mogu biti pozvana i druga tijela.

3.   Država članica koja predsjeda Vijećem Europske unije preuzima inicijativu za održavanje takvih sastanaka. Ako država članica koja predsjeda Vijećem nije zastupljena u nekoj državi ili regiji, inicijativu za održavanje takvog sastanka preuzima država članica koja zamjenjuje predsjedavajuću državu članicu.

Članak 5.

1.   Države članice mogu, na bilateralnoj ili multilateralnoj razini, dogovoriti da imigracijski časnici za vezu koje je neka država članica poslala u treću zemlju ili u međunarodnu organizaciju zastupaju interese jedne ili više drugih država članica.

2.   Države članice mogu dogovoriti i da njihovi imigracijski časnici za vezu međusobno podijele određene zadatke.

Članak 6.

1.   Država članica koja predsjeda Vijećem Europske unije ili, ako ta država članica nije zastupljena u nekoj državi ili regiji, država članica koja je zamjenjuje, do završetka svakog šestomjesečnog razdoblja sastavlja izvješće o djelatnostima mreža imigracijskih časnika za vezu u kojima ima svojega predstavnika te o stanju u državi primateljici s obzirom na problematiku ilegalne imigracije, koje šalje Vijeću i Komisiji.

2.   Takva izvješća sastavljaju se u skladu s uzorkom i na obrascu koji određuje Komisija.

3.   Ova izvješća čine najvažniji oblik informacija za pripremu, na kraju svakog razdoblja predsjedanja, izvješća o procjeni koji se podnosi Vijeću, a sastavlja ga Komisija, o postojećoj situaciji u svakoj trećoj zemlji u koju su države članice uputile imigracijske časnike za vezu.

4.   Komisija, na temelju spomenutih izvješća, uključuje sažetak činjeničnog stanja u svoje godišnje izvješće o razvoju zajedničke politike u području ilegalne imigracije, krijumčarenja i trgovanja ljudima, vanjskih granica te povratka ilegalnih imigranata. Pri podnošenju svojega izvješća Vijeću, Komisija može izraziti prijedloge i preporuke koje smatra potrebnima.

Članak 7.

Ova Uredba ne utječe na odredbe o konzularnoj suradnji na lokalnoj razini, sadržane u Zajedničkim konzularnim uputama o vizama za diplomatska i konzularna predstavništva (7).

Članak 8.

Ova Uredba stupa na snagu 5. siječnja 2004.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama u skladu s Ugovorom o osnivanju Europske zajednice.

Sastavljeno u Bruxellesu 19. veljače 2004.

Za Vijeće

Predsjednik

M. McDOWELL


(1)  SL C 140, 14.6.2003., str. 12.

(2)  SL L 67, 12.3.2003., str. 27.

(3)  SL L 176, 10.7.1999., str. 36.

(4)  SL L 176, 10.7.1999., str. 31.

(5)  SL L 131, 1.6.2000., str. 43.

(6)  SL L 64, 7.3.2002., str. 20.

(7)  SL C 313, 16.12.2002., str. 1.