07/Sv. 008

HR

Službeni list Europske unije

69


32003L0020


L 115/63

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

08.04.2003.


DIREKTIVA 2003/20/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 8. travnja 2003.

o izmjeni Direktive Vijeća 91/671/EEZ o usklađivanju zakonodavstava država članica koji se odnose na obaveznu uporabu sigurnosnih pojaseva u vozilima lakšim od 3,5 tone

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 71. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (2),

nakon savjetovanja s Odborom regija,

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora (3),

budući da:

(1)

Članak 153. Ugovora posebno zahtijeva da Zajednica s ciljem osiguranja visoke razine zaštite potrošača, doprinese zaštiti zdravlja, sigurnosti i ekonomskim interesima potrošača.

(2)

U svojoj Rezoluciji od 13. ožujka 1984. (4), Europski parlament obaveznu uporabu sigurnosnih pojaseva na svim cestama, bilo seoskim, bilo gradskim, proglašava prioritetnom mjerom. U svojoj Rezoluciji od 18. veljače 1986. (5) naglasio je potrebu da se, s iznimkom vozila javnog prijevoza, svim putnicima, uključujući djecu, nametne obaveza nošenja sigurnosnih pojaseva.

(3)

Direktiva br. 91/671/EEZ (6) predviđa da se na sjedalima koja su opremljena sigurnosnim pojasevima obavezno uporabi sustav sigurnosnog vezivanja (sigurnosna sjedalica) kojim se ograničavaju pokreti tijela djece. Ta Direktiva ne specificira vrstu sustava sigurnosnog vezivanja djece te dozvoljava prijevoz djece bez uporabe sustava sigurnosnog vezivanja gdje ti sustavi nisu raspoloživi.

(4)

Potrebno je strogo primjenjivati ovakve sustave, kako bi se približilo načelu njihove obavezne uporabe, navedenom u drugom stavku članka 2. ove Direktive.

(5)

Odlukom Vijeća 97/836/EZ (7), Zajednica je pristupila Sporazumu Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu o prihvaćanju jednakih tehničkih propisa za vozila na kotačima, opremu i dijelove koji mogu biti ugrađeni i/ili upotrijebljeni u vozilima na kotačima i uvjetima za uzajamno priznavanje homologacija dodijeljenih na temelju tih propisa.

(6)

Pristupanjem ovom Sporazumu, Zajednica je prihvatila određeni popis propisa donesenih u skladu s ovim Sporazumom, uključujući tu i one koji se tiču odobravanja sustava sigurnosnog vezivanja djece koja se prevoze motornim vozilima (sigurnosnih sjedalica).

(7)

Iako je, u usporedbi s brojem djece pješaka i djece biciklista, broj djece koja podlegnu ozljedama zadobivenim u sudarima automobila relativno mali, potrebno je osnažiti zajednička pravila zaštite djece. Istraživanja su dodatno pokazala da uporaba sustava sigurnosnog vezivanja djece (sigurnosnih sjedalica) može znatno doprinijeti smanjenju težine ozljeda zadobivenih pri sudaru, te da je pri sudaru rizik od zadobivanja težih ozljeda veći kod djece koja nisu osigurana za to predviđenim sustavom sigurnosnog vezivanja, nego kod djece koju se na taj način osigura.

(8)

Bez obzira na to, države članice, uz suglasnost Komisije, u vrlo specifičnim okolnostima moraju moći odobriti izvjesna izuzeća u pogledu prijevoza na njihovom državnom području; države članice moraju poduzeti i potrebne korake kako bi izbjegle zlouporabu.

(9)

Za vozila kategorije M2 i M3 sve uobičajenije je da su, u skladu s direktivama Komisije br. 96/36/EZ (8), 96/37/EZ (9) i 96/38/EZ (10), opremljena sigurnosnim pojasevima, od putnika koji sjede razumno je zahtijevati da ih uporabe. Putnici u takvim vozilima moraju biti obaviješteni o tome da se od njih zahtijeva da se, dok je vozilo u pokretu, vežu sigurnosnim pojasevima.

(10)

Trenutačno nema studija, priznatih na razini Zajednice, koje se tiču uporabe sigurnosnih sustava od strane djece mlađe od tri godine, koja putuju vozilima kategorije M2 i M3. U skladu s tim, a s obzirom na važnost zaštite djece od bilo koje vrste nesreće, Komisija treba provesti takve studije, kako bi na razini Zajednice utvrdila najprikladnija rješenja koja bi se primijenila na djecu koja putuju u takvim vozilima. No, dok se takve studije ne okončaju, državama članicama bit će dopušteno izabrati rješenja koja će primjenjivati.

(11)

Na području sigurnosnih sustava stalno se bilježi tehnički napredak; stoga treba utvrditi na kojim se strojevima može provesti tehnička prilagodba.

(12)

Mjere potrebne za provedbu ove Direktive donose se u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (11),

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Direktiva 91/671/EEZ mijenja se kako slijedi:

1.

naslov se zamjenjuje sljedećim:

„Direktiva Vijeća od 16. prosinca 1991., o obaveznoj uporabi sigurnosnih pojaseva i sustava za sigurnosno vezivanje djece u vozilima (sigurnosnih sjedalica)”.

2.

Članak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 1.

1.   Ova se Direktiva primjenjuje na sva motorna vozila kategorija M1, M2, M3, N1, N2 i N3, kako je to određeno u Prilogu II. Direktivi br. 70/156/EEZ (12), namijenjena uporabi na cestama, koja imaju barem četiri kotača i čija je najveća konstrukcijska brzina veća od 25 km/h.

2.   Za potrebe ove Direktive:

definicije sigurnosnih sustava, uključujući sigurnosne pojaseve i sustave sigurnosnog vezivanja djece (sigurnosne sjedalice), kojima su opremljena vozila kategorije M1 i N1, i njihovih sastavnica bit će sadržane u Prilogu I. Direktivi br. 77/541/EEZ (13),

„okrenutost licem prema unazad” znači okrenutost licem u smjeru obrnutom od uobičajenog smjera kretanja vozila.

3.   Sustav sigurnosnog vezivanja djece (sigurnosne sjedalice), bit će razvrstano u pet ‚skupina s obzirom na masu’:

(a)

skupinu 0, namijenjenu djeci mase manje od 10 kg;

(b)

skupinu 0+, namijenjenu djeci mase manje od 13 kg;

(c)

skupinu I, namijenjenu djeci mase od 9 kg do 18 kg;

(d)

skupinu II, namijenjenu djeci mase od 15 kg to 25 kg;

(e)

skupinu III, namijenjenu djeci mase od 22 kg do 36 kg.

4.   Sustav sigurnosnog vezivanja djece (sigurnosna sjedalica), dodatno se dijeli u dvije klase:

(a)

cjelovitu klasu koja obuhvaća kombinaciju remena ili savitljivih sastavnica sa sigurnosnom kopčom, napravom za podešavanje, dodacima i, u nekim slučajevima, dodatnom stolicom i/ili pregradom za zaštitu od udara, koja se može pričvrstiti njezinim vlastitim cjelovitim remenom ili remenjem;

(b)

necjelovitu klasu koja može obuhvaćati sustav djelomičnog sigurnosnog vezivanja, koji, uporabi li ga se zajedno s pojasom za odraslu osobu koji opasuje tijelo djeteta ili sigurnosnu sjedalicu u kojoj je dijete smješteno, čini potpun sustav sigurnosnog vezivanja djeteta.

3.

Članak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 2.

1.   Vozila kategorije M1, N1, N2 i N3:

(a)

i.

za vozila kategorije M1, NI, N2 i N3, države članice moraju zahtijevati da sve osobe koje se nalaze u vozilu u pokretu koriste sigurnosne sustave kojima je ono opremljeno.

Djecu nižu od 150 cm, koja se nalaze u vozilima kategorije M1, N1, N2 i N3, opremljenim sigurnosnim sustavima, mora se, u smislu članka 1. stavka 4. točaka (a) i (b), osigurati cjelovitim ili necjelovitim sustavima sigurnosnog vezivanja djece (sigurnosnim sjedalicama), pogodnim za masu djeteta, kako je to određeno člankom 1. stavkom 3.;

U vozilima kategorije M1, N1, N2 i N3, koja nisu opremljena sigurnosnim sustavima:

ne smiju se prevoziti djeca mlađa od tri godine,

ne dovodeći u pitanje podtočku ii., djeca starija od tri godine i niža od 150 cm, ne smiju se smjestiti na prednje sjedalo;

ii.

na svom državnom području, države članice mogu dopustiti da se djeca niža od 150 cm, a visoka barem 135 cm, osiguraju sigurnosnim pojasom za odrasle osobe. Ove granične visine iznova će se razmotriti u skladu s postupkom navedenim u članku 7.b stavku 2.;

iii.

no, države članice na svom državnom području mogu dopustiti da se djeca na koju se odnose podtočke i. i ii., sustavima sigurnosnog vezivanja ne osiguravaju kada se voze u taksijima. Međutim, kada se gore spomenuta djeca voze u taksijima koji nisu opremljeni sustavima sigurnosnog vezivanja djece (sigurnosnim sjedalicama), ne smiju sjediti na prednjem sjedalu;

(b)

djeca se ne smiju prevoziti na putničkom sjedalu sa sustavom sigurnosnog vezivanja djece (sigurnosnom sjedalicom) koji je okrenut prema unazad, zaštićenom prednjim zračnim jastukom, ako zračni jastuk nije deaktiviran, čak i u slučajevima kada se zračni jastuk automatski isključi;

(c)

rabi li se sustav sigurnosnog vezivanja djece (sigurnosna sjedalica), njegova uporaba odobrava se u skladu sa standardima Uredbe UNECE 44/03 ili Direktive 77/541/EEZ, odnosno drugih sljedećih prilagodbi navedenih;

(d)

do 9. svibnja 2008., države članice mogu dopustiti uporabu sustava sigurnosnog vezivanja djece (sigurnosnih sjedalica), odobrenih u skladu s nacionalnim standardima, primjenljivim u državi članici na dan postavljanja sustava sigurnosnog vezivanja, odnosno nacionalnim normama istovjetnim Uredbi 44/03 Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu ili Direktive 75/541/EEZ.

2.   Vozila kategorije M2 i M3:

(a)

države članice zahtijevaju da sve osobe koje se nalaze u vozilima u pokretu, starije od tri godine, dok sjede u vozilu koriste sigurnosne sustave kojima je ono opremljeno.

Sustavi sigurnosnog vezivanja djece (sigurnosne sjedalice) odobravaju se u skladu sa stavkom 1. točkama (c) i (d);

(b)

putnike koji koriste vozila kategorije M2 i M3 treba obavijestiti da se od njih zahtijeva da kada god sjede u vozilu u pokretu nose sigurnosne pojaseve. Obavijestiti ih se mora na jedan ili više od sljedećih načina:

da to učini vozač,

da to učini kondukter, pratitelj puta ili službenik određen kao vođa skupine,

audiovizualnim putem (npr. putem videa),

znacima i/ili piktogramom uspostavljenim u zemljama članicama i oblikovanim u skladu s dizajnom navedenim u Prilogu, istaknutom na svakom mjestu za sjedenje.”

4.

Članak 4. briše se.

5.

Članak 6. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 6.

Pri prijevozu na svom području, države članice mogu, uz suglasnost Komisije, odobriti i druga izuzeća osim onih predviđenih člankom 5., kako bi:

uzele u obzir specifične fizičke uvjete, odnosno osobite okolnosti ograničenog trajanja,

omogućile učinkovito obavljanje određenih zanimanja,

osigurale da policija, službe sigurnosti, odnosno hitne službe, mogu primjereno obavljati svoje dužnosti,

dopustile da, u slučaju da je stražnje sjedalo vozila kategorije M1 i N1 opremljeno s dva sustava sigurnosnog vezivanja djece (sigurnosnim sjedalicama), a nedostatak prostora sprečava da se postavi i treći, da se treće dijete, starije od tri godine i niže od 150 cm, osigura sigurnosnim pojasom za odrasle osobe,

omogućile da se, u prilikama kada se u vozilima kategorije M1 i N1 na sjedalima koja nisu prednja, na kratku udaljenost prevoze djeca starija od tri godine, a u vozilu nije raspoloživ sustav sigurnosnog vezivanja djece (sigurnosna sjedalica) ili takvih sustava nema u dostatnom broju, djeca osiguraju sigurnosnim pojasom za odrasle,

uzele u obzir specifične uvjete uporabe vozila kategorije M2 i M3 radi mjesnog prijevoza u gradskim i naseljenim područjima, odnosno vozila u kojima je dozvoljeno stajanje.”

6.

Dodaju se sljedeći članci:

„Članak 6.a

Države članice mogu, uz suglasnost Komisije, a pod uvjetima da udovoljavaju pravilima dotične države članice, odobriti privremena izuzeća, osim onih predviđenih člancima 5. i 6., koja se odnose na operacije u mjesnom prijevozu, posebno na školske autobuse, kako bi se vozilima kategorije M2 i M3 mogao prevesti veći broj djece koja sjede nego što je u vozilu raspoloživih sjedala opremljenih sigurnosnim pojasevima.

Razdoblje pravne valjanosti ovih izuzeća, utvrđeno od strane države članice, ne smije, počevši od 9. svibnja 2003., biti dulje od pet godina.

Članak 6.b

Pri prijevozu na svom državnom području, države članice mogu, pod uvjetima da udovoljavaju pravilima dotične države članice, odobriti privremena izuzeća, osim onih predviđenih člancima 5. i 6., kako bi se vozilima kategorije M1 i N1, na sjedalima koja nisu prednja, mogao prevesti veći broj osoba nego što je u vozilu raspoloživih sjedala opremljenih sigurnosnim pojasevima, odnosno sustavima sigurnosnog vezivanja.

Razdoblje pravne valjanosti ovih izuzeća, utvrđeno od strane države članice, ne smije, počevši od 9. svibnja 2003., biti dulje od šest godina.”

7.

Dodaju se sljedeći članci:

„Članak 7.a

1.   Da bi se povelo računa o tehničkom napretku, članci 2. i 6. ove Direktive donose se u skladu s postupkom utvrđenim u članku 7.b stavku 2.

2.   Komisija nastavlja provoditi studije koje izučavaju sigurnosne sustave, najprikladnije za poboljšanje zaštite svih putnika od svih vrsta nesreće, te Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o rezultatima ovih studija i primjeni ove Direktive, posebno izuzeća odobrenih od strane država članica na temelju članka 6., kako bi se procijenila uputnost jačanja sigurnosnih mjera i potreba za većom usklađenošću. Tamo gdje je to primjereno, Komisija na temelju ovog izvješća podnosi odgovarajuće prijedloge.

Članak 7.b

1.   Komisiji pomaže odbor.

2.   Pri pozivanju na ovaj stavak, primjenjuju se članci 5. i 7. Odluke br. 1999/468/EZ (14), uzimajući u obzir odredbe njezina članka 8.

Razdoblje predviđeno člankom 5. stavkom 6. Odluke br. 1999/468/EZ iznosi tri mjeseca.

3.   Odbor donosi svoj poslovnik.

8.

Dodaje se Prilog koji se navodi u Prilogu ovoj Direktivi.

Članak 2.

Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom prije 9. svibnja 2006. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

Članak 3.

Ova Direktiva stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 4.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Luksemburgu 8. travnja 2003.

Za Europski parlament

Predsjednik

P. COX

Za Vijeće

Predsjednik

G. DRYS


(1)  SL C 96 E, 27.3.2001., str. 330.

(2)  SL C 260, 17.9.2001., str. 30.

(3)  Mišljenje Europskog parlamenta od 31. svibnja 2001. (SL 47 E, 21.2.2002., str. 156.), Zajedničko stajalište Vijeća od 14. studenoga 2002. (SL C 299 E, 3.12.2002., str. 38.) i Odluka Europskog parlamenta od 11. ožujka 2003. (još nije objavljena u Službenom listu).

(4)  SL C 104. 16.4.1984., str. 38.

(5)  SL C 68, 24.3.1986., str. 35.

(6)  SL L 373, 31.12.1991., str. 26.

(7)  SL L 346, 17.12.1997., str. 78.

(8)  Direktiva Komisije 96/36/EZ od 17. lipnja 1996. o prilagodbi tehničkom napretku Direktive Vijeća 77/541/EEZ o sigurnosnim pojasevima i sustavima za držanje putnika u motornim vozilima (SL L 178, 17.7.1996., str. 15.).

(9)  Direktiva Komisije 96/37/EZ od 17. lipnja 1996. o prilagodbi tehničkom napretku Direktive Vijeća 74/408/EEZ u odnosu na unutarnju opremu motornih vozila (čvrstoća sjedala i njihovih sidrišta) (SL L 186, 25.7.1996., str. 28.).

(10)  Direktiva Komisije 96/38/EZ od 17. lipnja 1996. o prilagodbi tehničkom napretku Direktive Vijeća 76/115/EEZ u odnosu na sidrišta sigurnosnih pojaseva motornih vozila (SL L 187, 26.7.1996., str. 95.).

(11)  SL L 184, 17.7.1999., str. 23.

(12)  Direktiva Vijeća 70/156/EEZ od 6. veljače 1970. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na homologaciju tipa motornih vozila i njihovih prikolica (SL L 42, 23.2.1970., str. 1.). Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 2001/116/EZ (SL L 18, 21.1.2002., str. 1.).

(13)  Direktiva Vijeća 77/541/EEZ od 28. lipnja 1977. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na sigurnosne pojaseve i sustave za držanje putnika motornih vozila (SL L 220, 29.8.1977., str. 95.). Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 2000/3/EZ (SL L 53, 25.2.2000., str. 1).”;

(14)  SL L 184, 17.7.1999., str. 23.”


PRILOG

„PRILOG

OBLIKOVANJE PIKTOGRAMA U SKLADU S DIZAJNOM ZAJEDNICE KOJI TREBA ISTAKNUTI NA SVAKOM SJEDEĆEM MJESTU OPREMLJENOM SIGURNOSNIM POJASOM U VOZILIMA KATEGORIJE M2 I M3 OBUHVAĆENIH DIREKTIVOM 91/671/EEZ

(Boje: bijela slika na plavoj podlozi)

Image