03/Sv. 038

HR

Službeni list Europske unije

53

L 139/30

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

27.05.2002.

(1)

Bilateralni sporazum sklopljen između Europske zajednice i Švicarske konfederacije o trgovini poljoprivrednim proizvodima koji je potpisan u Luxembourgu 21. lipnja 1999. i potvrđen Odlukom Vijeća i Komisije 2002/309/EZ, Euratom (3) (dalje u tekstu: „Sporazum sa Švicarskom”) odnosi se posebno na otvaranje kvota i sniženje carina za određene mliječne proizvode porijeklom iz Švicarske. Uredbu Komisije (EZ) br. 2535/2001 (4) stoga treba izmijeniti.

(2)

Sporazum sa Švicarskom stupa na snagu 1. lipnja 2002. Uredba (EZ) br. 2535/2001 predviđa upravljanje carinskim kvotama na temelju šestomjesečnih razdoblja koja počinju 1. siječnja i 1. srpnja svake godine. Radi koordinacije i u skladu s godišnjim količinama koje su predviđene Sporazumom sa Švicarskom, kvotama koje su predviđene tim Sporazumom treba upravljati na temelju istih razdoblja.

(3)

Na temelju članka 23. Uredbe (EZ) br. 2535/2001, uvjet za snižene carine na uvoz određenih sireva iz Švicarske je poštovanje najmanje vrijednosti franko-granica, a u slučaju nepoštovanja tog zahtjeva predviđena je kazna. Budući da Sporazum sa Švicarskom više ne predviđa poštivanje najmanje vrijednosti franko-granica, taj članak treba brisati.

(4)

Kako bi se uvoznicima koji namjeravaju sudjelovati u raspodjeli kvota koje su otvorene na temelju Sporazuma sa Švicarskom omogućilo poštovanje aranžmana odobrenja utvrđenih u članku 7. Uredbe (EZ) br. 2535/2001, treba produljiti rok za podnošenje zahtjeva za odobrenje.

(5)

Euro-mediteranski sporazum kojim se uspostavlja pridruživanje Europskih zajednica i njezinih država članica s jedne strane i Hašemitske Kraljevine Jordan s druge strane, koji je potpisan u Bruxellesu 24. studenoga 1997. i odobren Odlukom Vijeća i Komisije 2002/357/EZ, EZUČ (5) (dalje u tekstu: „Sporazum s Jordanom”) odnosi se posebno na carinske olakšice za određene vrste sireva porijeklom iz Jordana. Tim kvotama treba upravljati u skladu s pravilima utvrđenima u glavi 2., poglavlju I., Uredbe (EZ) br. 2535/2001 tako da se uključe potrebne odredbe.

(6)

Članak 13. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 2535/2001 predviđa utvrđivanje najvećih dopuštenih količina za koje uvoznici mogu podnijeti zahtjev. Na temelju članka 16. stavka 2., u slučaju kada je u prvom razdoblju raspodijeljena količina manja od raspoložive količine, Komisija će utvrditi količinu koja će se dodati raspoloživoj količini za drugo razdoblje u godini kvote. Treba pojasniti da će se u tom slučaju količine iz članka 13. prilagoditi na odgovarajući način.

(7)

Članak 10. Uredbe (EZ) br. 2535/2001 predviđa da će nadležna tijela država članica Komisiji poslati svoje popise odobrenih uvoznika. Kako bi se omogućila lakša identifikacija svakog podnositelja zahtjeva, treba odrediti koji će se podaci o svakom uvozniku proslijediti.

(8)

U duhu suradnje s državama kandidatkinjama i kako bi se omogućila najveća iskorištenost kvota i carinskih koncesija koje se dodjeljuju tim zemljama, treba također omogućiti da se na zahtjev predmetne zemlje proslijede popisi odobrenih uvoznika, u skladu s Uredbom (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom protoku takvih podataka (6).

(9)

Članak 18. Uredbe (EZ) br. 2535/2001 zahtijeva da podnositelji zahtjeva za dozvolu navedu proizvode koji će se uvoziti i pritom na zahtjevu za dozvolu i na dozvoli naznače točan sadržaj masti i sadržaj suhe tvari. Carinske kvote kojima se upravlja u skladu s glavom 2., poglavljem I., često su predmet zahtjeva za dozvolu za uvoz koji znatno prelaze raspoložive kvote, pa se kao rezultat toga primjenjuju najmanji koeficijenti raspodjele, a pojedinačnim podnositeljima zahtjeva dodjeljuju se količine koje predstavljaju tek djelić onih za koje je zahtjev podnesen. Iz tog razloga ti uvoznici nakon podnošenja zahtjeva nisu u mogućnosti zaključiti ugovore pa im stoga nije dostupan točan sastav proizvoda koje namjeravaju uvoziti pod oznakama koje su navedene u zahtjevu za dozvolu. Ako je točan sastav proizvoda dostupan uvoznicima pri izradi uvozne deklaracije, predmetne se odredbe stoga trebaju zamijeniti zahtjevom da uvoznik pri obavljanju carinskih formalnosti na uvoznoj deklaraciji naznači sadržaj proizvoda.

(10)

U svrhu praćenja trenda sadržaja nekih od tih proizvoda, treba predvidjeti i da se ti podaci proslijede Komisiji. Međutim, kako se nacionalne uprave ne bi dodatno opteretile, od nadležnih vlasti treba zahtijevati da proslijede samo podatke koji se odnose na sadržaj koji prelazi reprezentativne referentne vrijednosti. S tim ciljem vrijednosti se trebaju utvrditi na temelju sadržaja određenih u Prilogu I. Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi (7), kako je zadnje izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 796/2002 (8), i na temelju sadržaja određenih u sektoru 9. Priloga I. Uredbi Komisije (EEZ) br. 3846/87 od 17. prosinca 1987. o utvrđivanju nomenklature poljoprivrednih proizvoda za izvozne subvencije (9), kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EEZ) br. 749/2002 (10).

(11)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Upravljačkog odbora za mlijeko i mliječne proizvode,

1.

Članku 5. dodaju se sljedeće točke:

2.

Drugi stavak članka 6. zamjenjuje se sljedećim:

„Količine određene u Prilogu I., dijelovima B, D i F, za svaku se uvoznu godinu dijele u dva jednaka dijela za šestomjesečna razdoblja koja započinju 1. srpnja i 1. siječnja svake godine.”

3.

Članak 10. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 10.

1.   Prije 20. lipnja svake godine države članice šalju svoje popise odobrenih uvoznika Komisiji, u skladu s niže navedenim stavkom 3., koja ih prosljeđuje nadležnim tijelima drugih država članica.

Samo uvoznici koji su navedeni u popisu ovlašteni su za podnošenje zahtjeva za dozvolu tijekom razdoblja od 1. srpnja do sljedećeg 30. lipnja, u skladu s člancima od 11. do 14.

2.   Komisija na zahtjev zemalja koje se prijavljuju za članstvo za koje je otvorena kvota može proslijediti popis odobrenih uvoznika, pod uvjetom da od uvoznika koji se pojavljuju na popisu dobije suglasnost s predloženim prosljeđivanjem. Države članice poduzimaju potrebne korake kako bi zatražile suglasnost uvoznika.

3.   Države članica prosljeđuju svoje popise odobrenih uvoznika u skladu s obrascem iz Priloga XIV., pri čemu su u dijelu A tog Priloga prikazani odobreni uvoznici koji su dali svoju suglasnost u skladu sa stavkom 2., a u dijelu B tog Priloga ostali odobreni uvoznici.”

4.

Članak 13. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Zahtjevi za dozvolu moraju se odnositi najmanje na 10 tona i najviše na 10 % od količine koja je utvrđena za kvotu za šestomjesečno razdoblje iz članka 6.

Međutim, u slučaju kvota iz članka 5. točaka (c), (d), (e) i (g), zahtjevi za dozvolu moraju se odnositi najmanje na 10 tona i najviše na količinu koja je, u skladu s člankom 6., utvrđena za svako razdoblje.

3.   Količina iz stavka 2. za koju se smije podnijeti zahtjev za dozvolu uvećava se za količinu koja proizlazi iz primjene drugog podstavka članka 16. stavka 2.”

5.

Članak 18. stavak 1. točka (b) zamjenjuje se sljedećim:

6.

Članak 19. mijenja se kako slijedi:

7.

Članak 20. stavak 1. točka (d) zamjenjuje se sljedećim:

8.

Članak 23. se briše.

9.

Prilog I. ovoj Uredbi dodaje se kao Prilog I., dijelovi F i G.

10.

Prilog II., dio D, zamjenjuje se Prilogom II. ovoj Uredbi.

11.

Prilog III. ovoj Uredbi dodaje se kao Prilog XIV.

12.

Prilog IV. ovoj Uredbi dodaje se kao Prilog XIII.