19/Sv. 10

HR

Službeni list Europske unije

3


32001R0539


L 081/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE


UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 539/2001

od 15. ožujka 2001.

o popisu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 62., točku 2.b podtočku i.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (2),

budući da:

(1)

Prema članku 62. točki 2.b Ugovora, Vijeće donosi pravila o vizama za planirane boravke od najdulje tri mjeseca, i u tom je smislu potrebno utvrditi popis onih trećih zemalja čiji državljani moraju imati vize pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva. Članak 61. navodi te popise kao popratne mjere koje su izravno povezane sa slobodnim kretanjem osoba u području slobode, sigurnosti i pravde.

(2)

Ova se Uredba nastavlja na schengensku pravnu stečevinu u skladu s Protokolom kojim se ona uključuje u okvir Europske unije, dalje u tekstu „Schengenski protokol”. Ona ne utječe na obveze država članica koje proizlaze iz pravne stečevine kao što je definirano u Prilogu A Odluci 1999/435/EZ od 20. svibnja 1999. o definiranju schengenske pravne stečevine u svrhu utvrđivanja, u skladu s odgovarajućim odredbama Ugovora o osnivanju Europske zajednice i Ugovora o Europskoj uniji, pravne osnove za svaku odredbu ili odluku koja čini tu pravnu stečevinu (3).

(3)

Ova Uredba predstavlja daljnji razvoj onih odredbi u odnosu na koje je Schengenskim protokolom odobrena uža suradnja i spada u područje iz članka 1. točka B Odluke 1999/437/EZ od 17. svibnja 1999. o određenim aranžmanima za primjenu Sporazuma sklopljenog između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju tih dviju država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (4).

(4)

Na temelju članka 1. Protokola o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, Irska i Ujedinjena Kraljevina ne sudjeluju u donošenju ove Uredbe. Sukladno tome i ne dovodeći u pitanje članak 4. navedenog Protokola, odredbe ove Uredbe ne primjenjuju se na Irsku niti na Ujedinjenu Kraljevinu.

(5)

Određivanje onih trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu, i onih koji su izuzeti od tog zahtjeva provodi se na temelju pažljive individualne procjene različitih kriterija koji, inter alia, uključuju nezakonito useljavanje, javni poredak i sigurnost, kao i vanjske odnose Europske unije s trećim zemljama, a također uzimajući u obzir implikacije povezane s regionalnom povezanošću i uzajamnošću. Trebalo bi predvidjeti mehanizam Zajednice kojim će se omogućiti provedba ovog načela uzajamnosti ako jedna od trećih zemalja iz Priloga II. ovoj Uredbi odluči uvesti vize za državljane jedne ili više država članica.

(6)

Kako Ugovor o Europskom gospodarskom prostoru izuzima državljane Islanda, Lihtenštajna i Norveške od zahtjeva za vizu, ove zemlje nisu uključene na popis iz Priloga II. ovoj Uredbi.

(7)

U odnosu na osobe bez državljanstva i osobe s priznatim izbjegličkim statusom, ne dovodeći u pitanje obveze iz međunarodnih ugovora potpisanih od strane država članica, a posebno Europskog sporazuma o ukidanju viza za izbjeglice, potpisanog u Strasbourgu 20. travnja 1959. godine, odluka o zahtjevu za vizu ili izuzeću trebala bi ovisiti o trećoj zemlji u kojoj te osobe imaju boravište i koja je izdala njihove putne isprave. Međutim, s obzirom na razlike u nacionalnom zakonodavstvu koje se primjenjuje na osobe bez državljanstva i osobe s priznatim izbjegličkim statusom, države članice mogu odlučiti trebaju li ove kategorije osoba podlijegati zahtjevu za vizu u slučaju ako je treća zemlja u kojoj ove osobe imaju boravište i koja je izdala njihove putne isprave, treća zemlja čiji su državljani oslobođeni od zahtjeva za vizu.

(8)

U određenim slučajevima kada su potrebna posebna pravila za vizu, države članice mogu izuzeti određene kategorije osoba od zahtjeva za vizu ili za njih uvesti taj zahtjev u skladu s javnim međunarodnim pravom ili običajima.

(9)

Kako bi se osiguralo da se sistemom upravlja otvoreno i da su dotične osobe obaviještene, države članice bi trebale ostalim državama članicama i Komisiji priopćiti koje mjere poduzimaju na temelju ove Uredbe. Iz istih razloga, te informacije bi također trebale biti objavljene u Službenom listu Europskih zajednica.

(10)

Uvjeti za ulazak na državno područje država članica ili izdavanje viza ne utječu na pravila koja trenutno uređuju priznavanje valjanosti putnih isprava.

(11)

U skladu s načelom proporcionalnosti iz članka 5. Ugovora, donošenje Uredbe o popisu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva, potrebno je i odgovarajuće sredstvo osiguranja učinkovitog djelovanja zajedničkog viznog režima.

(12)

Ova Uredba predviđa potpuno usklađivanje u pogledu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica država članica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva. Međutim, primjena izuzeća od zahtjeva za vizu za državljane određenih trećih zemalja iz Priloga II., stupit će na snagu naknadno. S tim ciljem, Vijeće će donijeti odluku za svaku od tih zemalja na temelju izvješća kojeg je sastavila Komisija,

DONIJELO JE SLJEDEĆU UREDBU:

Članak 1.

1.   Državljani trećih zemalja na popisu u Prilogu I. dužni su posjedovati vizu pri prelasku vanjskih granica država članica.

2.   Ne dovodeći u pitanje članka 8. stavka 2., državljani trećih zemalja na popisu iz Priloga II. izuzimaju se od zahtjeva iz stavka 1. za boravke čije ukupno trajanje ne prelazi tri mjeseca.

3.   Državljani novih trećih zemalja koje su prije bile dio zemalja s popisa iz priloga I. i II. podliježu odredbama stavaka 1. i 2., ako i dok Vijeće ne odluči drukčije sukladno postupku predviđenim u mjerodavnim odredbama Ugovora.

4.   Uvođenje zahtjeva za vizu od strane treće zemlje s popisa iz Priloga II. za državljane države članice imat će za posljedicu primjenu sljedećih odredbi, ne dovodeći u pitanje odredbe bilo kojeg sporazuma kojeg je Zajednica eventualno sklopila s tom trećom zemljom, a kojim se odobrava izuzeće od zahtjeva za vizu:

(a)

država članica može pismeno obavijestiti Komisiju i Vijeće o činjenici da je treća zemlja uvela zahtjev za vizu;

(b)

u slučaju takve obavijesti, obveza države članice da se državljani dotične treće zemlje podvrgnu zahtjevu za vizu utvrdit će se privremeno 30 dana nakon obavijesti, osim ako Vijeće prije toga kvalificiranom većinom ne odluči drukčije;

(c)

privremeno uvođenje zahtjeva za vizu Vijeće objavljuje u Službenom listu Europskih zajednica prije njegovog stupanja na snagu;

(d)

Komisija razmatra svaki zahtjev Vijeća ili države članice da podnese prijedlog Vijeću za izmjenu priloga ovoj Uredbi za uključenje dotične treće zemlje u Prilog I. i njezino brisanje iz Priloga II.;

(e)

ako prije donošenja takve izmjene priloga ovoj Uredbi od strane Vijeća treća zemlja stavi izvan snage svoju odluku o uvođenju zahtjeva za vizu, dotična država članica odmah o tome obavješćuje Komisiju i Vijeće u pismenom obliku;

(f)

Vijeće takvu obavijest objavljuje u Službenom listu Europskih zajednica. Privremeno uvođenje zahtjeva za vizu za državljane dotične treće zemlje stavlja se izvan snage 7 dana nakon dana objave.

Članak 2.

U smislu ove Uredbe, „viza” znači dozvola izdana od strane države članice ili odluka donesena od strane takve države koja je potrebna radi:

ulaska za namjeravani boravak u toj državi članici ili više država članica u ukupnom trajanju od najdulje tri mjeseca,

ulaska radi tranzita kroz državno područje te države članice ili nekoliko država članica, osim radi tranzita u zračnoj luci.

Članak 3.

Ne dovodeći u pitanje obveze iz Europskog sporazuma o ukidanju viza za izbjeglice, potpisanog u Strasbourgu 20. travnja 1959. godine, osobe s priznatim izbjegličkim statusom i osobe bez državljanstva:

podliježu zahtjevu za vizu, ako je treća zemlja u kojoj imaju boravište i koja je izdala njihove putne isprave jedna od trećih zemalja s popisa u Prilogu I.;

mogu biti izuzete od zahtjeva za vizu ako je treća zemlja u kojoj imaju boravište i koja je izdala njihove putne isprave jedna od trećih zemalja s popisa u Prilogu II.

Članak 4.

1.   Država članica može predvidjeti iznimke od zahtjeva za vizu predviđenog člankom 1. stavkom 1. ili od izuzeća od zahtjeva za vizu predviđenog člankom 1. stavkom 2. u odnosu na:

(a)

nositelje diplomatskih putovnica, službenih putovnica i ostalih putovnica za obavljanje službenih zadaća;

(b)

civilnu posadu zrakoplova i plovila;

(c)

posadu i prateće osoblje na kriznim ili spasilačkim letovima i ostale pomagače u slučaju katastrofe ili nezgode;

(d)

civilnu posadu brodova koji plove u međunarodnim vodama;

(e)

nositelje propusnica koje neke međuvladine međunarodne organizacije izdaju svojim djelatnicima.

2.   Država članica može izuzeti od zahtjeva za vizu učenika koji ima državljanstvo treće zemlje iz Priloga I. s boravištem u trećoj zemlji iz Priloga II. i koji putuje u okviru školske ekskurzije kao član skupine učenika u pratnji učitelja iz dotične škole.

3.   Država članica može predvidjeti iznimku od izuzeća od zahtjeva za vizu predviđenog člankom 1. stavkom 2. u slučaju osoba koje obavljaju plaćenu aktivnost tijekom svojeg boravka.

Članak 5.

1.   U roku od 10 radnih dana od stupanja na snagu ove Uredbe, države članice obavješćuju ostale države članice i Komisiju o mjerama koje su poduzele na temelju članka 3. druge alineje i članka 4. O svim daljnjim promjenama tih mjera obavješćuju ih u roku od pet radnih dana.

2.   Komisija objavljuje obavijesti o mjerama mjere iz stavka 1. u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 6.

Ova Uredba ne utječe na nadležnost država članica u odnosu na priznavanje država i teritorijalnih jedinica i putovnica, putnih i osobnih isprava izdanih od strane njihovih tijela.

Članak 7.

1.   Ova Uredba zamjenjuje Uredbu Vijeća (EC) br. 574/1999 (5).

2.   Konačne verzije Zajedničkih konzularnih uputa (CCI) i Zajedničkog priručnika (CM), kako proizlaze iz Odluke Schengenskog izvršnog odbora od 28. travnja 1999. (SCH/Com-ex (99) 13), mijenjaju se kako slijedi:

1.

naslov Priloga 1., dijela I. CCI-a i Priloga 5., dijela I. CM-a, zamjenjuje se sljedećim:

„Zajednički popis trećih zemalja čiji državljani podliježu zahtjevu za vizu uvedenom Uredbom (EZ) br. 539/2001”;

2.

popis u Prilogu 1., dijelu I. CCI-a i u Prilogu 5., dijelu I. CM-a, zamjenjuje se popisom u Prilogu I. ovoj Uredbi;

3.

naslov Priloga 1., dijela II. CCI-a i Priloga 5., dijela II. CM-a, zamjenjuje se sljedećim:

„Zajednički popis trećih zemalja čiji su državljani izuzeti od zahtjeva za vizu na temelju Uredbe (EZ) br. 539/2001”;

4.

popis u Prilogu 1., dijelu II. CCI-a i u Prilogu 5., dijelu II. CM-a, zamjenjuje se popisom u Prilogu II. ovoj Uredbi;

5.

dio III. Priloga 1. CCI-u i dio III. Priloga 5. CM-a brišu se.

3.   Stavljaju se izvan snage odluke Schengenskog izvršnog odbora od 15. prosinca 1997. (SCH/Com-ex(97)32) i 16. prosinca 1998. (SCH/Com-ex (98)53, rev.2).

Članak 8.

1.   Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

2.   Međutim, za državljane zemlje u Prilogu II. označene zvjezdicom, dan stupanja na snagu članka 1. stavka 2. Vijeće će odrediti naknadno, u skladu s člankom 67. stavkom 3. Ugovora, a na temelju izvješća koje se spominje u sljedećem podstavku.

S tim ciljem, Komisija zahtijeva od dotične zemlje da naznači koje je obveze o nezakonitom useljavanju i nezakonitom boravku spremna preuzeti, što uključuje vraćanje u domovinu (repatrijaciju) osoba iz te zemlje koje u njoj ilegalno borave, i o tome izvještavati Vijeće. Komisija Vijeću podnosi prvo izvješće, popraćeno korisnim preporukama, najkasnije do 30. lipnja 2001.

Do donošenja od strane Vijeća akta koji sadrži spomenutu odluku, zahtjev iz članka 1. stavka 1. primjenjivat će se na državljane te zemlje. Članci od 2. do 6. ove Uredbe u cijelosti se primjenjuju.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama u skladu s Ugovorom o osnivanju Europske zajednice.

Sastavljeno u Bruxellesu 15. ožujka 2001.

Za Vijeće

Predsjednik

M-I. KLINGVALL


(1)  SL C 177 E, 27.6.2000., str. 66.

(2)  Mišljenje od 5. srpnja 2000. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(3)  SL L 176, 10.7.1999., str. 1.

(4)  SL L 176, 10.7.1999., str. 31.

(5)  SL L 72, 18.3.1999., str. 2.


PRILOG I.

Zajednički popis iz članka 1. stavka 1.

1.

DRŽAVE

 

Afganistan

 

Albanija

 

Alžir

 

Angola

 

Antigva i Barbuda

 

Armenija

 

Azerbajdžan

 

Bahami

 

Bahrein

 

Bangladeš

 

Barbados

 

Bjelarus

 

Belize

 

Benin

 

Butan

 

Bosna i Hercegovina

 

Bocvana

 

Burkina Faso

 

Burma/Myanmar

 

Burundi

 

Kambodža

 

Kamerun

 

Kabo Verde

 

Srednjoafrička Republika

 

Čad

 

Kina

 

Kolumbija

 

Kongo

 

Côte d’Ivoire

 

Kuba

 

Demokratska Republika Kongo

 

Džibuti

 

Dominika

 

Dominikanska Republika

 

Egipat

 

Ekvatorijalna Gvineja

 

Eritreja

 

Etiopija

 

Savezna Republika Jugoslavija (Srbija-Crna Gora)

 

Fidži

 

Bivša jugoslavenska republika Makedonija

 

Gabon

 

Gambija

 

Gruzija

 

Gana

 

Grenada

 

Gvineja

 

Gvineja-Bissau

 

Gvajana

 

Haiti

 

Indija

 

Indonezija

 

Iran

 

Irak

 

Jamajka

 

Jordan

 

Kazakstan

 

Kenija

 

Kiribati

 

Kuvajt

 

Kirgistan

 

Laos

 

Libanon

 

Lesoto

 

Liberija

 

Libija

 

Madagaskar

 

Malavi

 

Maldivi

 

Mali

 

Maršalovi Otoci

 

Mauritanija

 

Mauricijus

 

Mikronezija

 

Moldova

 

Mongolija

 

Maroko

 

Mozambik

 

Namibija

 

Nauru

 

Nepal

 

Niger

 

Nigerija

 

Sjeverna Koreja

 

Sjeverno Marijansko Otočje

 

Oman

 

Pakistan

 

Palau

 

Papua Nova Gvineja

 

Peru

 

Filipini

 

Katar

 

Rusija

 

Ruanda

 

Sveti Kristofor i Nevis

 

Sveta Lucija

 

Sv. Vincent i Grenadini

 

Sveti Toma i Prinsipe

 

Saudijska Arabija

 

Senegal

 

Sejšeli

 

Sijera Leone

 

Salomonovi Otoci

 

Somalija

 

Južna Afrika

 

Šri Lanka

 

Sudan

 

Surinam

 

Svazi

 

Sirija

 

Tadžikistan

 

Tanzanija

 

Tajland

 

Komori

 

Togo

 

Tonga

 

Trinidad i Tobago

 

Tunis

 

Turska

 

Turkmenistan

 

Tuvalu

 

Uganda

 

Ukrajina

 

Ujedinjeni Arapski Emirati

 

Uzbekistan

 

Vanuatu

 

Vijetnam

 

Zapadna Samoa

 

Jemen

 

Zambija

 

Zimbabve

2.

ENTITETI I TERITORIJALNE VLASTI KOJI NISU PRIZNATI KAO DRŽAVE OD STRANE BAREM JEDNE DRŽAVE ČLANICE

 

Istočni Timor

 

Palestinska uprava

 

Tajvan


PRILOG II.

Zajednički popis iz članka 1. stavka 2.

1.

DRŽAVE

 

Andora

 

Argentina

 

Australija

 

Bolivija

 

Brazil

 

Bruneji

 

Bugarska

 

Kanada

 

Čile

 

Kostarika

 

Hrvatska

 

Cipar

 

Češka Republika

 

Ekvador

 

Estonija

 

Gvatemala

 

Sveta Stolica

 

Honduras

 

Mađarska

 

Izrael

 

Japan

 

Latvija

 

Litva

 

Malezija

 

Malta

 

Meksiko

 

Monako

 

Novi Zeland

 

Nikaragva

 

Panama

 

Paragvaj

 

Poljska

 

Rumunjska (*)

 

Salvador

 

San Marino

 

Singapur

 

Slovačka

 

Slovenija

 

Sjeverna Koreja

 

Švicarska

 

Sjedinjene Američke Države

 

Urugvaj

 

Venezuela

2.

POSEBNA UPRAVNA PODRUČJA NARODNE REPUBLIKE KINE

 

Hong Kong SAR (1)

 

Makao SAR (2)


(*)  Vidjeti članak 8. stavak 2.

(1)  Izuzeće od zahtjeva za vizu primjenjuje se samo na nositelje putovnice za „Special Administrative Region Hong Kong”.

(2)  Izuzeće od zahtjeva za vizu primjenjuje se samo na nositelje putovnice za „Regiao Administrativa Especial de Macau”.