15/Sv. 29

HR

Službeni list Europske unije

54

L 309/22

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

(1)

Rezolucijom od 1. veljače 1993. Vijeća i predstavnika vlada država članica koje se sastaju unutar Vijeća o Programu Zajednice o politici i djelovanju u odnosu na okoliš i održivi razvoj (5) odobren je opći pristup i strategija Petog akcijskog programa o okolišu te se za ciljeve postavlja da se kritična opterećenja i razine zakiseljavanja u Zajednici ne smiju prekoračiti. Program zahtijeva da bi svi ljudi trebali imati učinkovitu zaštitu od zdravstvenih rizika uzrokovanih onečišćenjem zraka te da bi dozvoljene razine onečišćenja trebale uzeti u obzir zaštitu okoliša. Program također zahtijeva da vrijednosti iz Smjernica Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) postanu obvezne na razini Zajednice;

(2)

Države članice su potpisale Gothenburški Protokol o suzbijanju zakiseljavanja, eutrofikacije i prizemnog ozona od 1. prosinca 1999. uz Konvenciju Ekonomske Komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UNECE) o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka.;

(3)

Odluka br. 2179/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. rujna 1998. o reviziji programa Europske zajednice o politici i aktivnostima vezano za okoliš i održivi razvoj „Ususret održivosti” (6) navodi da je posebnu pažnju potrebno posvetiti razvoju i provedbi strategije s ciljem osiguranja sprečavanja prekoračenja kritičnih opterećenja u odnosu na izloženost onečišćujućih tvari koje uzrokuju zakiseljavanje, eutrofikaciju i fotokemijsko zagađenje;

(4)

Direktiva Vijeća 92/72/EEZ od 21. rujna 1992. o onečišćenju zraka ozonom (7) zahtijeva od Komisije da Vijeću podnese izvješće o procjeni fotokemijskog zagađenja u Zajednici, popraćenog bilo kojim prijedlozima za koje Komisija smatra da su primjereni za kontrolu onečišćenja zraka prizemnim ozonom, i ako je potrebno, o smanjenju emisije prekursora ozona;

(5)

Značajni dijelovi Zajednice su izloženi taloženju tvari koje uzrokuju zakiseljavanje i eutrofikacije na razinama koje imaju nepovoljne učinke na okoliš. Vrijednosti iz Smjernica WHO-a za zaštitu ljudskog zdravlja i vegetacije od fotokemijskog zagađivanja su znatno premašene u svim državama članicama;

(6)

Stoga je potrebno prekoračenje kritičnih opterećenja postupno ukloniti i poštovati vrijednosti iz Smjernica;

(7)

Trenutačno nije tehnički izvedivo ispuniti dugoročne ciljeve uklanjanja nepovoljnih učinaka zakiseljavanja i smanjenja izloženosti čovjeka i okoliša prizemnom ozonu prema vrijednosti iz Smjernicama koje je ustanovio WHO. Stoga je potrebno osigurati privremene okolišne ciljeve za zakiseljavanje i onečišćenje prizemnim ozonom, na kojima se trebaju temeljiti potrebne mjere za smanjenje takva onečišćenja;

(8)

Privremeni okolišni ciljevi i mjere potrebne za njihovo ispunjenje trebali bi uzeti u obzir tehničku izvedivost i povezane troškove i koristi. Takve bi mjere trebale osigurati da je svaka poduzeta aktivnost financijski učinkovita za Zajednicu u cjelini i trebale bi uzeti u obzir potrebu izbjegavanja prekomjernih troškova za bilo koju državu članicu;

(9)

Prekogranično onečišćenje doprinosi zakiseljavanju, eutrofikaciji tla i stvaranju prizemnog ozona, čije smanjivanje zahtijeva koordiniranu akciju Zajednice;

(10)

Smanjenje emisija onečišćujućih tvari koji uzrokuju zakiseljavanje i izlaganje prizemnom ozonu također će smanjiti eutrofikaciju tla;

(11)

Skup nacionalnih gornjih granica za svaku državu članicu za emisiju sumporova dioksida, dušikovih oksida, hlapivih organskih spojeva i amonijaka financijski je učinkovit način ispunjavanja privremenih okolišnih ciljeva. Takve gornje granice emisije će dopustiti Zajednici i državama članicama fleksibilnost u odlučivanju kako se s njima uskladiti;

(12)

Države članice trebale bi biti odgovorne za provedbu mjera za zadovoljavanje nacionalnih gornjih granica emisije. Bit će potrebno procijeniti napredak prema zadovoljenju gornjih granica emisije. Potrebno je stoga sastaviti i izvijestiti Komisiju o nacionalnim programima za smanjenje emisija, koji bi trebali uključivati podatke o mjerama koje su usvojene ili predviđene za zadovoljavanje gornjih granica emisije.

(13)

U skladu s načelom supsidijarnosti određenom u članku 5. Ugovora, i posebno uzimajući u obzir načelo opreznosti, cilj ove Direktive, ograničavanje emisije onečišćujućih tvari koje uzrokuju zakiseljavanje i eutrofikaciju i prekursore ozona, zbog prekogranične prirode onečišćenja ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego ga se može na bolji način ostvariti na razini Zajednice; u skladu s načelom proporcionalnosti ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(14)

Trebalo bi vršiti pravovremeno preispitivanje napretka koji su postigle države članice prema gornjim granicama emisije, kao i preispitivanje u kojoj je mjeri moguće da primjena gornjih granica onečišćenja ostvari privremene okolišne ciljeve za Zajednicu kao cjelinu. Takvo preispitivanje također bi trebalo uzeti u obzir znanstveni i tehnički napredak, razvoj u zakonodavstvu Zajednice i smanjenja emisije izvan Zajednice, s obzirom na napredak koji je ostvaren, inter alia, pristupanjem država kandidatkinja. U tom preispitivanju, Komisija bi trebala poduzeti daljnja ispitivanja o troškovima i koristima gornjih granica emisije, uključujući njihovu učinkovitost u odnosu na troškove, najniže moguće troškove i koristi, te socioekonomski utjecaj kao i bilo kakav utjecaj na konkurentnost. Preispitivanje bi također trebalo uzeti u obzir ograničenja u području primjene ove Direktive.

(15)

U tu svrhu Komisija bi trebala pripremiti izvješće Europskom parlamentu i Vijeću i, ako smatra da je potrebno, predložiti prikladne izmjene ovoj Direktivi, uzimajući u obzir učinke bilo kojeg relevantnog zakonodavstva Zajednice, inter alia, postavljajući granice emisija i standarda proizvoda za važne izvore emisija, i međunarodne odredbe koje se tiču emisija kod brodova i zrakoplova.

(16)

Morski promet značajno doprinosi emisiji sumporova dioksida i dušikovih oksida kao i koncentracijama i taloženjima onečišćujućih tvari iz zraka u Zajednici. Takve emisije je stoga potrebno smanjiti. Članak 7. stavak 3. Direktive Vijeća 1999/32/EZ od 26. travnja 1999. o smanjenju sadržaja sumpora u određenim tekućim gorivima i o izmjeni Direktive 93/12/EEZ (8), zahtijeva da Komisija razmotri koje bi se mjere mogle poduzeti za smanjenje doprinosa zakiseljavanju iz izgaranja pomorskoga goriva osim onih koje predviđa članak 2. stavak 3. te Direktive.

(17)

Države članice trebale bi nastojati što prije ratificirati Prilog VI. Međunarodnoj konvenciji o sprječavanju onečišćenja s brodova (MARPOL).

(18)

Zbog prekogranične prirode zakiseljavanja i onečišćenja ozonom, Komisija bi trebala nastaviti dalje ispitivati potrebu za razvojem usklađenih mjera na razini Zajednice, ne dovodeći u pitanje članak 18. Direktive Vijeća 96/61/EZ od 24. rujna 1996. o integriranom sprečavanju i kontroli onečišćenja (9), s ciljem izbjegavanja narušavanja tržišnog natjecanja, i uzimajući u obzir ravnotežu između koristi i troškova djelovanja.

(19)

Odredbe ove Direktive trebale bi se primijeniti ne dovodeći u pitanje zakonodavstvo Zajednice koje uređuje emisiju onih onečišćujućih tvari iz određenih izvora i na odredbe Direktive Vijeća 96/61/EZ vezane uz granične vrijednosti emisija i korištenje najboljih raspoloživih tehnika.

(20)

Inventari emisija potrebni su za nadgledanje napretka prema zadovoljenju gornjih granica emisije i potrebno ih je izračunani u skladu s međunarodno dogovorenom metodologijom te o njima redovito izvješćivati Komisiju i Europsku agenciju za okoliš (EGP).

(21)

Države članice trebale bi utvrditi pravila o sankcijama koje se primjenjuju u slučaju kršenja odredbi ove Direktive i osigurati da se ta pravila provode. Sankcije trebaju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

(22)

Mjere koje su potrebne za provedbu ove Direktive trebalo bi se usvojiti u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (10).

(23)

Komisija i države članice trebale bi međunarodno surađivati radi postizanja ciljeva ove Direktive,

(a)

emisije iz međunarodnog pomorskog prometa;

(b)

emisije iz zrakoplova osim u ciklusu slijetanja i polijetanja;

(c)

za Španjolsku, emisije s Kanarskih otoka;

(d)

za Francusku, emisije u prekomorskim departmanima;

(e)

za Portugal, emisije na Madeiri i Azorima.

(a)

„AOT 40” znači zbroj razlike između satnih koncentracija prizemnog ozona većih od 80 μg/m3 (= 40 ppb) i 80 μg/m3 u dnevnim satima koji se nakupljaju od svibnja do srpnja svake godine;

(b)

„AOT 60” znači zbroj razlike između satnih koncentracija prizemnog ozona koji je veći od 120 μg/m3 (= 60 ppb) i 120 μg/m3 koji se nakupljaju tijekom godine;

(c)

„kritično opterećenje” znači kvantitativna procjena izloženosti jednoj ili više onečišćujućoj tvari ispod koje se, prema sadašnjim saznanjima, ne javljaju značajni nepovoljni učinci na određene osjetljive elemente okoliša;

(d)

„kritična razina” znači koncentracija onečišćujućih tvari u zraku iznad koje prema sadašnjim saznanjima, može imati direktne nepovoljne učinke na receptore, kao što su ljudska bića, biljke, ekosistemi ili materijali;

(e)

„emisija” znači ispuštanje tvari iz točkastog ili difuznog izvora u zrak;

(f)

„prostorna mreža” znači kvadrat 150 km × 150 km, koji je rezolucija koja se koristi pri kartiranju kritičnog opterećenja na Europskoj razini, te također pri praćenju emisija i depozicije/odlaganja onečišćujućih tvari iz zraka sukladno Programu suradnje za praćenje i procjenu prekograničnog prijenosa onečišćujućih tvari u zraku na velike udaljenosti u Europi (EMEP);

(g)

„ciklus polijetanja i slijetanja” znači ciklus koji predstavlja sljedeće vrijeme u svakom operativnom sustavu: pristup 4,0 minute, vožnja po zemlji/stajanje na zemlji 26,0 minuta, uzlijetanje 0,7 minuta, uzdizanje 2,2 minute;

(h)

„nacionalna gornja granica emisije” znači najviša dopuštena količina tvari koju može emitirati država članica u jednoj kalendarskoj godini, izražena u kilotonama;

(i)

„dušikovi oksidi” i „NOx” znači dušikov oksid i dušikov dioksid, izraženi kao dušikov dioksid;

(j)

„prizemni ozon” znači ozon u najnižim dijelovima troposfere;

(k)

„hlapivi organski spojevi” i „HOS-evi” znači svi organski spojevi koji proizlaze iz ljudskih aktivnosti, osim metana, a koji mogu proizvoditi fotokemijske oksidante reagirajući s dušikovim oksidom uz djelovanje sunčeve svjetlosti.

(a)

Zakiseljavanje

Područja u kojima se prekoračuju kritična opterećenja moraju smanjiti za barem 50 % (u svakom kvadratu prostorne mreže) u odnosu na 1990.

(b)

Izloženost prizemnom ozonu, vezano uz zdravlje

Opterećenje prizemnog ozona iznad kritične razine za ljudsko zdravlje (AOT60 = 0) potrebno je smanjiti za dvije trećine u svakom kvadratu prostorne mreže u odnosu na 1990. Povrh toga, opterećenje prizemnog ozona ne smije prekoračiti apsolutnu granicu od 2,9 ppm.h u bilo kojem kvadratu prostorne mreže.

(c)

Izloženost prizemnom ozonu, vezano uz vegetaciju

Opterećenje prizemnog ozona iznad kritične razine za usjeve i poluprirodni biljni svijet (AOT40 = 3 ppm.h), potrebno je smanjiti za jednu trećinu u svakom kvadratu prostorne mreže u odnosu na 1990.

(a)

svako novo usvojeno zakonodavstvo Zajednice koje utvrđuje ograničenja emisija i standarde za proizvode za relevantne izvore emisije;

(b)

razvoj najboljih raspoloživih tehnika u okviru razmjene podataka u skladu s člankom 16. Direktive 96/61/EZ;

(c)

ciljeve smanjenja emisije za 2008. za emisiju sumporova dioksida i dušikovih oksida iz postojećih velikih uređaja za loženje o kojima države članice izvješćuju u skladu s Direktivom 2001/80/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2001. o ograničenju emisija određenih onečišćujućih tvari u zrak iz velikih uređaja za loženje (11);

(d)

smanjenja emisija i obveze smanjenja trećih zemalja, s posebnim naglaskom na mjere koje je potrebno poduzeti u državama kandidatkinjama za pristupanje i mogućnosti za daljnja smanjenja emisija u regijama u blizini Zajednice;

(e)

svako novo zakonodavstvo Zajednice i svaku međunarodnu odredbu koja se odnosi na emisije iz brodova i zrakoplova;

(f)

razvoj prometa i svaku daljnju aktivnost u kontroli emisija u prometu;

(g)

razvoj u području poljoprivrede, nove projekcije vezane uz stoku i poboljšanja u metodama smanjenja emisija u poljoprivrednom sektoru;

(h)

sve veće promjene na tržištu opskrbe energijom u pojedinoj državi članici i nove prognoze koje se odražavaju na aktivnosti koje su države članice poduzele za ispunjenje svojih međunarodnih obveza u vezi s klimatskim promjenama;

(i)

procjenu trenutačnih i projektiranih prekoračenja kritičnih opterećenja i vrijednosti iz smjernica WHO-a za prizemni ozon;

(j)

mogućnost identifikacije predloženih privremenih ciljeva za smanjenje eutrofikacije tla;

(k)

nove tehničke i znanstvene podatke koji uključuju procjenu nesigurnosti u:

i procjenu posljedične nesigurnosti u nacionalnim gornjim granicama emisije koje se zahtijevaju radi ostvarenja privremenih okolišnih ciljeva navedenih u članku 5;

(l)

postojanje potrebe za izbjegavanjem prevelikih troškova za bilo koju državu članicu;

(m)

usporedbu modela proračuna uzimajući u obzir zakiseljavanje, eutrofikacije i prizemni ozon s ciljem poboljšavanja modela;

(n)

moguću uporabu relevantnih gospodarskih instrumenata gdje je to primjereno.

(a)

izmjene nacionalnih gornjih granica iz Priloga I. radi ostvarivanja privremenih okolišnih ciljeva iz članka 5. i/ili promjene tih privremenih okolišnih ciljeva;

(b)

moguće daljnje smanjenje emisije, radi ostvarivanja dugoročnih ciljeva ove Direktive do 2020., ako je to moguće.

(c)

mjere potrebne za osiguranje poštovanja gornjih granica.