02/Sv. 009

HR

Službeni list Europske unije

200

L 188/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

24.07.2000.

(1)

Kako bi se osiguralo ujednačeno postupanje sa zahtjevima za izdavanje obvezujuće tarifne informacije (OTI) i poboljšala njegova sigurnost, treba uvesti zajednički obrazac zahtjeva za izdavanje OTI.

(2)

Uvjeti koji uređuju odobravanje povoljnijeg tarifnog postupanja s robom zbog njezine prirode povezani su s razvrstavanjem te robe u Carinsku tarifu u skladu s jedinstvenim tekstom u kombiniranoj nomenklaturi. Stoga se moraju izbrisati stare odredbe sadržane u Uredbi Komisije (EEZ) br. 2454/93 (3), kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1662/1999 (4).

(3)

Pravila Zajednice o podrijetlu koja se primjenjuju na opći sustav povlastica (OSP) predviđaju da se regionalna kumulacija primjenjuje, između ostalog, na one države koje su članice Udruženja država jugoistočne Azije (ASEAN-a). Te odredbe o regionalnoj kumulaciji trebale bi se primjenjivati i na Kambodžu, koja je pristupila ASEAN-u 30. travnja 1999. Države koje su članice Južnoazijskog udruženja za regionalnu suradnju (SAARC-a) trebale bi se primjenjivati povlastice iz odredaba o regionalnoj kumulaciji nakon što su ispunile prvotne obveze za upravnu suradnju kako to zahtijeva Zajednica.

(4)

Izgled i odgovarajuće kriterije o podrijetlu robe iz odjeljaka 1. i 2. poglavlja 2. glave IV. dijela I. koji se odnose na OSP i države sljednice bivše Jugoslavije trebalo bi standardizirati, uvažavajući posebnu prirodu svake skupine povlaštenih dogovora.

(5)

Gore navedene odredbe ne bi se trebale više primjenjivati na Zapadnu obalu i Pojas Gaze, budući da navedena područja iskorištavaju konvencionalne povlaštene tarifne mjere.

(6)

Uredbom Vijeća (EZ) br. 1763/1999 (5) donesene su autonomne mjere za Albaniju.

(7)

Uredbom Vijeća (EZ) br. 6/2000 (6) donesene su mjere za uvoz vina podrijetlom iz bivše jugoslavenske republike Makedonije i Republike Slovenije.

(8)

Radi jasnoće, tekst članaka 66. do 123. trebalo bi u cijelosti ponovo objaviti.

(9)

Zamijenjeni su obrasci koje je Svjetska poštanska unija propisala za pismovne i paketne pošiljke.

(10)

Kao dio pojednostavnjenja i racionalizacije carinskih propisa i postupaka poželjno je povećati fleksibilnost carinskog nadzora nad uporabom robe u posebne svrhe kako bi se zadovoljile potrebe za diversifikacijom unutarnjeg tržišta, pri čemu bi taj instrument bio koristan u više sektora. Tu fleksibilnosti treba uravnotežiti povećanom učinkovitošću carinskog nadzora kako bi se spriječile prijevare i zlouporaba povoljnog carinskog postupanja kao i snižene carinske stope zbog uporabe određene robe u posebne svrhe.

(11)

To zahtijeva da se pravila predviđena člankom 82. Zakonika primjenjuju na povoljno tarifno postupanje predviđeno člankom 21. Zakonika. Sustav carinskog nadzora koji je predviđen ovom Uredbom temelji se na odobrenju koje su izdala carinska tijela i koje se primjenjuje na uporabu u posebne svrhe iz članka 82. Zakonika ako važeće odredbe zahtijevaju takvo odobrenje.

(12)

Članci 463. do 470. stavljaju u primjenu članak 843. ako se upotrebljava postupak provoza. Preporučljivo je da se zbog dosljednosti zajedničke odredbe grupiraju zajedno pod članak 843.

(13)

Odredbama o kontrolnom primjerku T5 utvrđuje se postupak koji treba primjenjivati na robu bez obzira na carinski postupak u koji je roba stavljena, ako to zahtijevaju carinski ili drugi propisi Zajednice. Te bi odredbe trebalo prebaciti u novi dio.

(14)

Poželjno je uskladiti i mjere koje treba primjenjivati u slučajevima kada pravila Zajednice koja upotrebljavaju ovaj sustav nadzora određuju jamstvo ili rok te kada se otkrije da se propisana uporaba i/ili odredište ne poštuju u cijelosti.

(15)

Kako bi se poboljšale provjere koje se temelje na uporabi kontrolnog primjerka T5, određene podatke o identifikaciji prijevoznog sredstva trebalo bi pružiti preciznije. Trebalo bi stoga izmijeniti ogledne primjerke iz Priloga 63. te objašnjenja iz Priloga 66. koja se odnose na odgovarajuća polja. Ništa ne sprečava da se dva ili više kontrolnih primjeraka T5 koriste istodobno u različite svrhe.

(16)

U nekim područjima postoje posebna pravila koja uređuju odgovornosti trgovaca te polaganje i oslobađanje jamstava u vezi sa zajedničkom poljoprivrednom politikom u Uredbi Komisije (EEZ) br. 2220/85 (7), kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1932/1999 (8). Kako bi se smjestili takvi slučajevi treba predvidjeti mogućnost izuzeća od pravila.

(17)

Popisi koji se odnose na jedinične vrijednosti zahtijevaju ažuriranje.

(18)

Zbog gospodarskih je razloga poželjno proširiti redni broj 14. popisa iz Priloga 87. te ga je potrebno ažurirati.

(19)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora za carinski zakonik,

1.

Članak 1.a zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 1.a

Za potrebe primjene članaka 291. do 300. zemlje Gospodarske unije Beneluks smatraju se jednom državom članicom.”

2.

U članku 6. stavku 1. dodaje se sljedeći podstavak:

„Zahtjevi za izdavanje obvezujuće tarifne informacije podnose se putem obrasca koji odgovara oglednom primjerku prikazanom u Prilogu 1.B.”

3.

Članak 8. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Carinska tijela odnosne države članice bez odgode Komisiji dostavljaju primjerak zahtjeva za izdavanje obvezujuće tarifne informacije (Prilog 1.B), primjerak obvezujuće tarifne informacije (primjerak br. 2 iz Priloga 1.) i podatke (primjerak br. 4 iz istog Priloga) ili presliku obvezujuće informacije o podrijetlu robe i podacima. Slanje se obavlja elektroničkim putem.”

4.

Dio I. glava III., „Povoljnije tarifno postupanje zbog vrste robe” (članci 16. do 34.) briše se.

5.

U dijelu I. glavi IV., poglavlje 2. (članci 66. do 123.) zamjenjuje se sljedećim:

„POGLAVLJE 2.

Povlašteno podrijetlo

Članak 66.

Za potrebe ovog poglavlja:

Odjeljak 1.

Opći sustav povlastica

Pododjeljak 1.

Definicija pojma proizvoda s podrijetlom

Članak 67.

1.   Za potrebe odredaba o općim carinskim povlasticama koje Zajednica dodjeljuje određenim proizvodima podrijetlom iz zemalja u razvoju (dalje u tekstu ‚zemlje korisnice’), smatra se da su sljedeći proizvodi podrijetlom iz zemlje korisnice:

2.   Za potrebe ovog odjeljka, proizvodi podrijetlom iz Zajednice, u smislu stavka 3., koji su u zemlji korisnici podvrgnuti obradi ili preradi koja nadilazi postupke iz članka 70. smatraju se proizvodima podrijetlom iz te zemlje korisnice.

3.   Stavak 1. primjenjuje se mutatis mutandis kako bi se odredilo podrijetlo proizvoda dobivenih u Zajednici.

4.   Ako Norveška i Švicarska dodijele opće carinske povlastice proizvodima podrijetlom iz zemalja korisnica iz stavka 1. i primjenjuju određenje pojma o podrijetlu koje odgovara onome utvrđenom u ovome odjeljku, proizvodi podrijetlom iz Zajednice, Norveške ili Švicarske koji u zemlji korisnici podliježu obradi ili preradi koja nadilazi postupke iz članka 70. smatraju se proizvodima podrijetlom iz te zemlje korisnice.

Odredbe prvog podstavka primjenjuju se samo na proizvode podrijetlom iz Zajednice, Norveške ili Švicarske (prema pravilima o podrijetlu koja se odnose na predmetne carinske povlastice) koji se izvoze izravno u zemlju korisnicu.

Odredbe prvog podstavka ne primjenjuju se na proizvode iz poglavlja 1. do 24. Harmoniziranog sustava.

Komisija u Službenom listu Europskih zajednica (serija C) objavljuje datum od kojeg se primjenjuju odredbe prvog i drugog podstavka.

5.   Odredbe stavka 4. primjenjuju se pod uvjetom da Norveška i Švicarska odobre, po načelu uzajamnosti, jednaku obradu proizvodima Zajednice.

Članak 68.

1.   Smatra se da su sljedeći proizvodi u cijelosti dobiveni u zemlji korisnici ili Zajednici:

2.   Izrazi ‚njena plovila’ i ‚njenim brodovima tvornicama’ iz stavka 1. točke (f) i (g) primjenjuju se isključivo na plovila i brodove tvornice:

3.   Izrazi ‚zemlja korisnica’ i ‚Zajednica’ također obuhvaćaju teritorijalne vode te zemlje ili država članica.

4.   Plovila koja plove na otvorenom moru, uključujući brodove tvornice na kojima se ulovljena riba obrađuje ili prerađuje, smatraju se dijelom državnog područja zemlje korisnice ili države članice kojoj pripadaju, pod uvjetom da ispunjavaju uvjete iz stavka 2.

Članak 69.

Za potrebe članka 67. proizvodi koji nisu u cijelosti dobiveni u zemlji korisnici ili u Zajednici smatraju se dostatno obrađenima ili prerađenima ako su ispunjeni uvjeti koji su navedeni u popisu iz Priloga 15.

Ti uvjeti označavaju, za sve proizvode obuhvaćene ovim, obradu ili preradu koja se mora izvršiti na materijalima bez podrijetla upotrijebljenim u izradi te se primjenjuju isključivo u vezi s takvim materijalima.

Ako se proizvod koji je ispunjavanjem uvjeta navedenih u popisu stekao status proizvoda s podrijetlom upotrebljava u izradi nekog drugog proizvoda, na njega se ne primjenjuju uvjeti koji se primjenjuju na proizvod u koji je ugrađen, a materijal bez podrijetla, koji se možda upotrebljavao u njegovoj proizvodnji, ne uzima se u obzir.

Članak 70.

1.   Ne dovodeći u pitanje stavak 2. sljedeći se postupci smatraju obradom ili preradom nedostatnom za stjecanje statusa proizvoda s podrijetlom, neovisno jesu li zahtjevi iz članka 69. zadovoljeni ili ne:

2.   Svi postupci koji se na određenom proizvodu obave ili u zemlji korisnici ili u Zajednici zajedno se uzimaju u obzir pri utvrđivanju može li se obrada ili prerada koju je prošao taj proizvod smatrati nedostatnom u smislu stavka 1.

Članak 70.a

1.   Kvalifikacijska jedinica za primjenu odredaba ovog odjeljka određeni je proizvod koji se smatra osnovnom jedinicom pri određivanju razvrstavanja uporabom nomenklature Harmoniziranog sustava.

Iz tog slijedi:

2.   Ako je, u skladu s Općim pravilom 5. Harmoniziranog sustava, pakiranje uključeno uz proizvod radi razvrstavanja, ono se uključuje za potrebe utvrđivanja podrijetla.

Članak 71.

1.   Odstupajući od odredaba članka 69., materijali bez podrijetla mogu se upotrebljavati u proizvodnji određenog proizvoda pod uvjetom da njihova ukupna vrijednost ne prelazi 10 % tvorničke cijene tog proizvoda.

Ako se na popisu navodi jedan ili više postotaka za najveću vrijednost materijala bez podrijetla, ti se postoci ne smiju premašiti primjenom prvog podstavka.

2.   Stavak 1. ne primjenjuje na proizvode koji su obuhvaćeni poglavljima 50. do 63. Harmoniziranog sustava.

Članak 72.

1.   Odstupajući od odredaba članka 67., za potrebe određivanja je li proizvod, proizveden u zemlji korisnici koja je članica regionalne skupine, podrijetlom iz te zemlje u smislu tog članka, proizvodi podrijetlom iz bilo koje od zemalja članica te regionalne skupine i koji se koriste u daljnjoj izradi u drugoj zemlji članici te skupine smatraju se podrijetlom iz zemlje u kojoj se vrši daljnja izrada (regionalna kumulacija).

2.   Zemlja podrijetla konačnog proizvoda određuje se u sukladno članku 72.a.

3.   Regionalna kumulacija se primjenjuje na četiri odvojene regionalne skupine zemalja korisnica općeg sustava povlastica:

4.   Izraz ‚regionalna skupina’ znači ASEAN, CACM, Andsku zajednicu ili SAARC, ovisno o slučaju.

Članak 72.a

1.   Ako se roba podrijetlom iz zemlje koja je članica regionalne skupine obrađuje ili prerađuje u drugoj zemlji iste regionalne skupine, ima podrijetlo iz one zemlje regionalne skupine u kojoj je izvršena posljednja obrada ili prerada, pod uvjetom da:

2.   Ako uvjeti podrijetla iz stavka 1. točaka (a) i (b) nisu ispunjeni, proizvodi imaju podrijetlo iz one zemlje regionalne skupine kojoj pripada najveća carinska vrijednost proizvoda s podrijetlom koji dolaze iz drugih zemalja regionalne skupine.

3.   ‚Vrijednost dodana’ znači cijenu proizvoda na paritetu isporučeno u tvornici umanjenu za carinsku vrijednost svih ugrađenih proizvoda podrijetlom iz druge zemlje regionalne skupine.

4.   Dokaz o statusu s podrijetlom robe izvezene iz zemlje regionalne skupine u drugu zemlju iste skupine koja se upotrebljava u daljnjoj obradi ili preradi ili koja se ponovno izvozi ako nema daljnje obrade ili prerade, pruža se potvrdom o podrijetlu obrazac A sastavljenom u prvoj zemlji.

5.   Dokaz o statusu s podrijetlom, koji je stečen ili zadržan na temelju uvjeta iz članka 72., ovog članka i članka 72.b, robe izvezene iz zemlje regionalne skupine u Zajednicu, pruža se izdanom potvrdom o podrijetlu obrazac A ili izjavom na računu sastavljenom u toj zemlji na temelju potvrde o podrijetlu obrazac A izdane u skladu s odredbama stavka 4.

6.   Zemlja podrijetla označuje se u polju 12. potvrde o podrijetlu obrazac A ili na izjavi na računu, pri čemu je ta zemlja:

Članak 72.b

1.   Članci 72. i 72.a primjenjuju se samo ako:

2.   Komisija obavještava države članice kada su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. za svaku regionalnu skupinu posebno.

3.   Članak 78. stavak 1. točka (b) ne primjenjuje se na proizvode podrijetlom iz neke od zemalja regionalne skupine ako prolaze kroz državno područje neke druge zemlje iste regionalne skupine, neovisno o tome odvija li se tamo daljnja obrada ili prerada ili ne.

Članak 73.

Pribor, zamjenski dijelovi i alati koji se šalju s određenom opremom, strojem, uređajem ili vozilom, koji su dio redovite opreme i stoga uključeni u njihovu cijenu ili koji nisu zasebno fakturirani, smatraju se sastavnim dijelom te opreme, stroja, uređaja ili vozila.

Članak 74.

Setovi, kako su definirani Općim pravilom 3. Harmoniziranog sustava, smatraju se proizvodima s podrijetlom kada su sve njegove komponente proizvodi s podrijetlom. Međutim, ako se set sastoji od proizvoda s podrijetlom i proizvoda bez podrijetla, smatra se proizvodom s podrijetlom pod uvjetom da vrijednost proizvoda bez podrijetla ne prelazi 15 % cijene franko tvornice seta.

Članak 75.

Kako bi se utvrdilo je li određeni proizvod s podrijetlom, nije potrebno utvrditi podrijetlo onog što je možebitno uporabljeno u njegovoj izradi, kako slijedi:

Članak 76.

1.   Odstupanja od odredaba ovog odjeljka dopuštena su u korist najmanje razvijenih zemalja korisnica općeg sustava povlastica, kada razvoj postojećih industrija ili stvaranje novih industrija to opravdava. Najmanje razvijene zemlje korisnice navedene su u Uredbama Vijeća EZ-a i Odluci EZUČ-a o primjeni općih carinskih povlastica. U tu svrhu predmetna zemlja Zajednici podnosi zahtjev za odstupanjem zajedno s razlozima za zahtjev u skladu sa stavkom 3.

2.   Prilikom razmatranja zahtjeva posebno se uzima u obzir:

3.   Kako bi se olakšalo razmatranje zahtjeva za odstupanjem, zemlja koja podnosi zahtjev uz njega prilaže najpotpunije moguće informacije, koje posebno obuhvaćaju dolje navedene točke:

4.   Komisija Odboru šalje zahtjev za odstupanjem. Odluka o zahtjevu donosi se u skladu s postupkom iz članka 249. Zakonika.

5.   Ako se primjenjuje odstupanje, u polju 4. potvrde o podrijetlu obrazac A ili u izjavi na računu predviđenoj člankom 89. moraju se navesti sljedeće riječi:

6.   Odredbe stavaka 1.do 5. primjenjuju se i na sva produljenja.

Članak 77.

Uvjeti za stjecanje statusa proizvoda s podrijetlom koji su navedeni u ovom odjeljku, moraju se neprekidno ispunjavati u zemlji korisnici ili u Zajednici.

Ako se proizvodi s podrijetlom, koji su izvezeni iz zemlje korisnice ili iz Zajednice u neku drugu zemlju, u njih vrate, oni se moraju smatrati proizvodima bez podrijetla, osim ako se nadležnim tijelima ne pruže zadovoljavajući dokazi o tome:

Članak 78.

1.   Za sljedeće se proizvode smatra da su prevezeni izravno iz zemlje korisnice u Zajednicu ili iz Zajednice u zemlju korisnicu:

2.   Dokaz da su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. točaka (b) i (c) podnosi se nadležnim carinskim tijelima predočenjem:

Članak 79.

1.   Za proizvode s podrijetlom koji su poslani iz zemlje korisnice radi izlaganja u drugoj zemlji i prodani radi uvoza u Zajednicu, prilikom uvoza imaju koristi od carinskih povlastica iz članka 67., pod uvjetom da proizvodi ispunjavaju zahtjeve iz ovog odjeljka koji im daju pravo da budu priznati kao proizvodi podrijetlom iz zemlje korisnice te pod uvjetom da se nadležnoj carinskim tijelima Zajednice podnesu zadovoljavajući dokazi o tome:

2.   Potvrda o podrijetlu obrazac A podnosi se na uobičajen način carinskim tijelima Zajednice. Na potvrdi se naznačuje naziv i adresa izložbe. Prema potrebi može se zatražiti dodatna dokumentacija s dokazima o prirodi proizvoda te o uvjetima pod kojima su proizvodi bili izloženi.

3.   Stavak 1. primjenjuje se na sve trgovačke, industrijske, poljoprivredne ili obrtničke izložbe, sajmove ili slične javne priredbe ili izlaganja koja se ne priređuju u privatne svrhe u prodavaonicama ili poslovnim prostorima radi prodaje stranih proizvoda i tijekom kojih proizvodi ostaju pod carinskom kontrolom.

Pododjeljak 2.

Dokaz o podrijetlu

Članak 80.

Na proizvode podrijetlom iz zemlje korisnice primjenjuju se carinske povlastice iz članka 67. po predočenju:

(a) POTVRDA O PODRIJETLU OBRAZAC A

Članak 81.

1.   Proizvodi s podrijetlom u smislu ovog odjeljka imaju pravo, prilikom uvoza u Zajednicu, iskoristiti carinske povlastice iz članka 67. ako su prevezeni izravno u smislu članka 78., uz podnošenje potvrde o podrijetlu, obrazac A, koju su izdale ili carinska tijela ili druga državna tijela zemlje korisnice, pod uvjetom da navedena zemlja:

2.   Potvrda o podrijetlu obrazac A izdaje se samo ako može poslužiti kao dokazna isprava za potrebe carinskih povlastica iz članka 67.

3.   Potvrda o podrijetlu obrazac A izdaje se samo na temelju pisanog zahtjeva izvoznika ili njegovog ovlaštenog zastupnika.

4.   Izvoznik ili njegov ovlašteni zastupnik uz svoj zahtjev prilaže sve odgovarajuće prateće isprave kojima dokazuje da proizvodi koji će se izvoziti ispunjavaju uvjete za izdavanje potvrde o podrijetlu obrazac A.

5.   Potvrdu izdaje nadležno državno tijelo zemlje korisnice ako proizvodi namijenjeni izvozu mogu biti smatrati proizvodima s podrijetlom iz te zemlje u smislu Pododjeljka 1. Potvrda se daje na raspolaganje izvozniku čim se izvoz obavi ili je osiguran.

6.   Za potrebe provjere je li uvjet iz stavka 5. ispunjen nadležno državno tijelo ima pravo zatražiti bilo koje dokazne isprave ili izvršiti sve preglede koje smatra primjerenima.

7.   Nadležno državno tijelo zemlje korisnice odgovorno je osigurati da su potvrde i zahtjevi propisno popunjeni.

8.   Popunjavanje polja 2. potvrde o podrijetlu obrazac A nije obvezno. Polje 12. propisno se popunjava navođenjem ‚Europske zajednice’ ili jedne od država članica.

9.   Datum izdavanja potvrde o podrijetlu obrazac A navodi se u polju 11. Potpis koji se stavlja u to polje, koje namijenjeno nadležnom tijelu koje izdaje potvrdu, upisuje se rukom.

Članak 82.

Ako se, na zahtjev uvoznika te prema uvjetima koje određuju carinska tijela zemlje uvoznice, rastavljeni ili nesastavljeni proizvodi u smislu Općeg pravila 2. točke (a) Harmoniziranog sustava iz odjeljka XVI. ili XVII. ili tarifnih brojeva 7308 ili 9406 Harmoniziranog sustava, uvoze u više pošiljki, carinskim se tijelima podnosi jedinstveni dokaz o podrijetlu za te proizvode pri uvozu prve pošiljke.

Članak 83.

Budući da potvrda o podrijetlu obrazac A predstavlja dokaznu ispravu za primjenu odredaba o carinskim povlasticama iz članka 67., nadležno državno tijelo zemlje izvoznice odgovorno je za poduzimanje svih potrebnih mjera za provjeru podrijetla proizvoda i pregled drugih navoda na potvrdi.

Članak 84.

Dokazi o podrijetlu podnose se carinskim tijelima države članice uvoza u skladu s postupkom utvrđenim u članku 62. Zakonika. Navedena tijela mogu zatražiti prijevod dokaza o podrijetlu, te može zatražiti da uz uvoznu deklaraciju bude priložena i izjava uvoznika o tome da proizvodi ispunjavaju uvjete potrebne za primjenu ovog odjeljka.

Članak 85.

1.   Odstupajući od odredaba članka 81. stavka 5., potvrda o podrijetlu obrazac A može se iznimno izdati nakon izvoza proizvoda na koje se odnosi ako:

2.   Nadležno državno tijelo može naknadno izdati potvrdu o podrijetlu obrazac A, ali tek nakon što provjeri odgovaraju li podaci navedeni u izvoznikovu zahtjevu onima koji se nalaze u odgovarajućim izvoznim ispravama te da potvrda o podrijetlu obrazac A koja zadovoljava odredbe ovog odjeljka nije bila izdana kada su predmetni proizvodi izvezeni.

3.   Polje 4. potvrda o podrijetlu obrazac A koje su izdane naknadno sadrže napomenu ‚Délivré a posteriori’ ili ‚Issued retrospectively’.

Članak 86.

1.   U slučaju krađe, gubitka ili uništenja potvrde o podrijetlu, obrazac A izvoznik može podnijeti zahtjev za izdavanjem duplikata nadležnom državnom tijelu koje ga je izdalo na temelju izvoznih isprava koje se nalaze u njihovom posjedu. Polje 4. tako izdanog duplikata obrasca A sadržava riječ ‚Duplicata’ ili ‚Duplicate’, zajedno s datumom izdavanja te serijskim brojem izvorne potvrde.

2.   Za potrebe članka 90.b. duplikat stupa na snagu datumom izvornika.

Članak 87.

1.   Kada su proizvodi s podrijetlom stavljaju pod nadzor neke carinarnice u Zajednici, moguće je izvorni dokaz o podrijetlu zamijeniti jednom ili više potvrda o podrijetlu obrazac A, radi slanja svih ili nekih od predmetnih proizvoda na druga mjesta u Zajednici ili u Švicarskoj ili u Norveškoj. Takvu zamjensku potvrdu (potvrde) o podrijetlu obrazac A izdaje carinarnica pod čiji su nadzor stavljeni ti proizvodi.

2.   Zamjenska potvrda izdana na temelju stavka 1. ili članka 88. smatra se konačnom potvrdom o podrijetlu za proizvode na koje se odnosi. Zamjenska se potvrda izdaje na temelju pisanog zahtjeva ponovnog izvoznika.

3.   Gornje desno polje zamjenske potvrde sadrži ime zemlje posrednice u kojoj je potvrda izdana.

Polje 4. sadrži riječi ‚Replacement certificate’ ili ‚Certificat de remplacemen’, kao i datum izdavanja izvorne potvrde o podrijetlu te njezin serijski broj.

Ime ponovnog izvoznika navodi se u polju 1.

Ime konačnog primatelja može se navesti u polju 2.

Sve pojedinosti o ponovo izvezenim proizvodima koje se nalaze na izvornoj potvrdi prenose se u polja 3 do 9.

Veza s računom ponovnog izvoznika navodi se u polju 10.

Carinska tijela koja su izdala zamjensku potvrdu ovjerava polje 11. Odgovornost tih tijela ograničava se na izdavanje zamjenske potvrde. Podaci u polju 12. o zemlji podrijetla i zemlju odredišta preuzimaju se iz izvorne potvrde. To polje potpisuje ponovni izvoznik. Ponovni izvoznik koji potpiše navedeno polje u dobroj vjeri nije odgovoran za točnost podataka navedenih u izvornoj potvrdi.

4.   Carinarnica od koje je zatraženo da obavi postupak iz stavka 1. na izvornoj potvrdi bilježi mase, brojeve i vrstu proizvoda koji se prosljeđuju te na potvrdi navodi serijske brojeve odgovarajuće zamjenske potvrde ili potvrda. Izvorna potvrda se čuva najmanje tri godine.

5.   Zamjenskoj potvrdi se smije priložiti preslika izvorne potvrde.

6.   Za proizvode koji imaju koristi od carinskih povlastica iz članka 67., na temelju odstupanja dodijeljenog sukladno odredbama članka 76., postupak utvrđen u ovom članku primjenjuje se samo ako su ti proizvodi namijenjeni Zajednici.

Članak 88.

Proizvodi s podrijetlom u smislu ovog odjeljka prilikom uvoza u Zajednicu ostvaruju pravo na carinske povlastice iz članka 67. uz predočenje zamjenske potvrde o podrijetlu obrazac A koju su izdala carinska tijela Norveške ili Švicarske na temelju potvrde o podrijetlu obrazac A, koju su izdala nadležna državna tijela zemlje korisnice, pod uvjetom da su zadovoljeni uvjeti iz članka 78. te pod uvjetom da Norveška i Švicarska pomažu Zajednici tako da dopuštaju njezinim carinskim tijelima da provjere vjerodostojnost isprave i točnost izdanih potvrda. Postupak provjere utvrđen člankom 94. primjenjuje se mutatis mutandis. Rok iz članka 94. stavka 3. produljuje se na osam mjeseci.

(b) IZJAVA NA RAČUNU

Članak 89.

1.   Izjavu na računu smije dati:

2.   Izjavu na računu je moguće dati ako se predmetni proizvodi mogu smatrati proizvodima podrijetlom iz Zajednice ili zemlje korisnice te ako zadovoljavaju ostale zahtjeve ovog odjeljka.

3.   Izvoznik koji izdaje izjavu na računu mora biti u svakom trenutku spreman na zahtjev carinskih ili drugih nadležnih državnih tijela zemlje izvoznice podnijeti sve odgovarajuće isprave kojima se dokazuje da predmetna roba ima status proizvoda s podrijetlom te da zadovoljava ostale zahtjeve ovog odjeljka.

4.   Izvoznik daje izjavu na računu tako što na računu, otpremnici ili drugoj komercijalnoj ispravi na engleskom ili francuskom jeziku otipka ili otisne u pečatnom ili tiskanom obliku izjavu čiji se tekst navodi u Prilogu 18. Ako je izjava pisana rukom, mora biti napisana tintom i tiskanim slovima.

5.   Izjave na računu moraju imati izvorni vlastoručni potpis izvoznika. Međutim, ovlašteni izvoznik u smislu članka 90. ne mora potpisati takve izjave pod uvjetom da se carinskim tijelima u pisanom obliku obveže da preuzima punu odgovornost za svaku izjavu na računu u kojoj se navodi kao da ju je sam vlastoručno potpisao.

6.   U slučajevima iz stavka 1. točke (b) korištenje izjave na računu podliježe sljedećim posebnim uvjetima:

Odredbe prvog podstavka ne oslobađaju izvoznike obveze ispunjavanja svih drugih formalnosti koje proizlaze iz carinskih ili poštanskih uredbi.

Članak 90.

1.   Carinska tijela Zajednice mogu ovlastiti bilo kojeg izvoznika (dalje u tekstu ‚ovlašteni izvoznik’) koji često šalje pošiljke proizvoda podrijetlom iz Zajednice u smislu članka 67. stavka 2. i koji carinskim tijelima pruža sva zadovoljavajuća jamstva koja su potrebna za potvrđivanje da proizvodi imaju status proizvoda s podrijetlom te da zadovoljavaju ostale zahtjeve ovog odjeljka za davanje izjava na računu bez obzira na vrijednost predmetnih proizvoda.

2.   Carinska tijela mogu odobriti status ovlaštenog izvoznika pod uvjetima koje smatra prikladnima.

3.   Carinska tijela ovlaštenom izvozniku dodjeljuju broj carinskog ovlaštenja koji se navodi u izjavi na računu.

4.   Carinska tijela prate i nadziru kako ovlašteni izvoznik koristi svoje ovlaštenje.

5.   Carinska tijela mogu opozvati ovlaštenje u svakom trenutku. Ona to čini kada ovlašteni izvoznik više ne pruža jamstva iz stavka 1., kada više ne ispunjava uvjete iz stavka 2. ili na neki drugi način nepravilno koristi ovlaštenje.

Članak 90.a

1.   Status s podrijetlom proizvoda iz Zajednice u smislu članka 67. stavka 2. dokazuje se:

2.   Izvoznik ili njegov ovlašteni zastupnik u polje 2. potvrde o prometu robe EUR.1 upisuju ‚GSP beneficiary countries’i ‚EC’ ili ‚Pays bénéficiaires du SPG’ i ‚CE’.

3.   Odredbe ovog odjeljka o izdavanju, korištenju i naknadnoj provjeri potvrda o podrijetlu, obrazac A primjenjuju se mutatis mutandis na potvrde o prometu robe EUR. 1 te, osim odredaba o njihovom izdavanju, na izjave na računu.

Članak 90.b

1.   Dokaz o podrijetlu vrijedi 10 mjeseci od datuma izdavanja u zemlji izvoznici i u tom se roku mora podnijeti carinskim tijelima zemlje uvoznice.

2.   Dokazi o podrijetlu koji se carinskim tijelima zemlje uvoznice podnesu nakon posljednjega roka za podnošenje, koji je naveden u stavku 1., mogu se prihvatiti za potrebe primjene carinskih povlastica iz članka 67. u slučaju da je do nepodnošenja tih dokumenata prije isteka krajnjeg roka došlo zbog izvanrednih okolnosti.

3.   U ostalim slučajevima zakašnjelog predočenja isprava carinska tijela zemlje uvoznice mogu prihvatiti dokaze o podrijetlu ako im se proizvodi podnesu prije isteka navedenog krajnjeg roka.

4.   Na zahtjev uvoznika i uzimajući u obzir uvjete koje su utvrdila carinska tijela države članice uvoznice, carinskim tijelima može se podnijeti jedinstveni dokaz o podrijetlu pri uvozu prve pošiljke ako je roba:

Ta procedura primjenjuje se na količinu i razdoblje koje određuju nadležna carinska tijela. Razdoblje ne može ni u kojem slučaju biti dulje od tri mjeseca.

Članak 90.c

1.   Proizvodi koje u malim paketima pojedinac šalje pojedincu ili koji čine osobnu prtljagu putnika prihvaćaju se kao proizvodi s podrijetlom koji koriste carinske povlastice iz članka 67. bez podnošenja potvrde o podrijetlu obrazac A ili izjave na računu, pod uvjetom da su takvi uvozi nekomercijalne naravi i da su deklarirani kao proizvodi koji zadovoljavaju uvjete za primjenu ovog odjeljka ako ne postoji sumnja u istinitost takve izjave.

2.   Povremeni uvozi koji se sastoje isključivo od proizvoda za osobnu uporabu primatelja ili putnika ili članova njihovih obitelji ne smatraju se uvozom nekomercijalne naravi ako je iz naravi i količine proizvoda očito da se ne uvoze iz komercijalnih razloga.

Nadalje, ukupna vrijednost takvih proizvoda ne smije prelaziti 500 EUR u slučaju malih paketa ili 1 200 EUR u slučaju proizvoda koji čine dio osobne prtljage putnika.

Članak 91.

1.   Kada se primjenjuje članak 67. stavak 2., 3. ili 4., nadležna tijela zemlje korisnice od kojih se zahtijeva izdavanje potvrde o podrijetlu obrazac A za proizvode u čijoj su izradi upotrijebljeni materijali podrijetlom iz Zajednice, Norveške ili Švicarske, oslanjaju se na potvrdu o prometu robe EUR.1 ili, prema potrebi, na izjavu na računu.

2.   Polje 4. potvrde o podrijetlu obrazac A izdane u slučajevima iz stavka 1. sadrži napomenu ‚EC cumulation’, ‚Norway cumulation’, ‚Switzerland cumulation’ ili ‚Cumul CE’, ‚Cumul Norvège’, ‚Cumul Suisse’.

Članak 92.

Otkriće neznatnih odstupanja između navoda u potvrdi o podrijetlu obrazac A, u potvrdi o prometu robe EUR.1 ili u izjavi na računu i navoda u ispravama koje su podnesene carinarnici za potrebe obavljanja formalnosti za uvoz proizvoda ipso facto ne čine potvrdu ili izjavu ništavnom, pod uvjetom da se uredno utvrdi da se isprava odnosi na podnesene proizvode.

Očite formalne pogreške, kao što su strojopisne pogreške na potvrdi o podrijetlu obrazac A, potvrdi o prometu robe EUR.1 ili izjavi na računu ne bi trebale prouzrokovati odbacivanje te isprave ako te pogreške nisu takve da stvaraju sumnju u točnost navoda u toj ispravi.

Pododjeljak 3.

Načini upravne suradnje

Članak 93.

1.   Zemlje korisnice obavješćuju Komisiju o nazivima i adresama državnih tijela koja se nalaze na njihovom državnom području, a ovlaštena su za izdavanje potvrde o podrijetlu obrazac A, zajedno s oglednim otiscima pečata koje navedena tijela koriste te nazivima i adresama odgovarajućih državnih tijela koja su odgovorna za kontrolu potvrda o podrijetlu, obrazac A, i izjava na računu. Pečati vrijede od datuma kada Komisija primi njihove ogledne otiske. Komisija te podatke prosljeđuje carinskim tijelima država članica. Ako se ti podaci šalju u okviru izmjena ranije dostavljenih podataka, Komisija navodi datum početka korištenja tih novih pečata prema uputama nadležnih tijela zemalja korisnica. Ti su podaci namijenjeni službenoj uporabi; međutim, ako se roba podnosi za puštanje u slobodni promet, dotična carinska tijela mogu uvozniku ili njegovom propisno ovlaštenom zastupniku dopustiti da pogledaju ogledne otiske pečata navedene u ovome stavku.

2.   Komisija u Službenom listu Europskih zajednica (seriji C) objavljuje datum kada su zemlje korisnice iz članka 97. ispunile obveze iz stavka 1.

3.   Komisija zemljama korisnicama šalje ogledne otiske pečata koje carinska tijela država članica koriste prilikom izdavanja potvrda o prometu robe EUR.1.

Članak 93.a

Za potrebe odredaba koje se odnose na carinske povlastice iz članka 67., svaka zemlja korisnica poštuje ili osigurava poštivanje pravila o podrijetlu proizvoda, ispunjavanju i izdavanju potvrda o podrijetlu obrazac A, uvjeta za korištenje izjava na računu te uvjeta u vezi s načinima upravne suradnje.

Članak 94.

1.   Naknadne provjere potvrda o podrijetlu obrazac A i izjava na računu obavljaju se nasumičnim odabirom ili kad god carinska tijela Zajednice ima osnovane razloge za sumnju u vjerodostojnost tih isprava, status podrijetla tih proizvoda ili ispunjavanje drugih uvjeta iz ovog odjeljka.

2.   Za potrebe primjene odredaba stavka 1., carinska tijela Zajednice vraćaju potvrdu o podrijetlu, obrazac A i račun, ako im je dostavljen, izjavu na računu ili presliku tih isprava nadležnom državnom tijelu u zemlji korisnici koja izvozi predmetne proizvode navodeći, prema potrebi, razloge za provjeru. Uz zahtjev za provjeru šalju se i sve pribavljene isprave i informacije koje ukazuju da su podaci u dokazu o podrijetlu netočni.

Ako navedena carinska tijela odluče privremeno suspendirati carinske povlastice iz članka 67. u očekivanju rezultata provjere, nude uvozniku mogućnost puštanja robe u promet vodeći računa o svim zaštitnim mjerama za koje prosude da su potrebne.

3.   Ako je podnesen zahtjev za naknadnu provjeru sukladno stavku 1., ta se provjera izvršava i njezini se rezultati u roku od najviše šest mjeseci priopćavaju carinskim tijelima u Zajednici. Rezultati moraju biti takvi da se na temelju njih može utvrditi da li se predmetni dokaz o podrijetlu odnosi na stvarno izvezene proizvode i da li se ti proizvodi mogu smatrati proizvodima s podrijetlom iz zemlje korisnice ili iz Zajednice.

4.   U slučaju potvrda o podrijetlu, obrazac A koje su izdane u skladu s člankom 91., odgovor sadrži preslik (preslike) potvrde (potvrda) o prometu robe EUR.1 ili, prema potrebi, odgovarajuću(-e) izjavu(-e) na računu.

5.   Ako se u slučajevima osnovane sumnje ne dobije nikakav odgovor u roku od šest mjeseci iz stavka 3. ili ako odgovor ne sadrži dovoljno podataka za utvrđivanje vjerodostojnosti predmetne isprave ili stvarnog podrijetla proizvoda, šalje drugi upit nadležnim tijelima. Ako nakon drugog upita rezultati provjere nisu u roku od četiri mjeseca priopćeni tijelima koja su podnijela zahtjev ili ako ti rezultati ne omogućuju utvrđivanje vjerodostojnosti predmetne isprave ili stvarnog podrijetla proizvoda, tijela koja su podnijela zahtjev, osim u nepredvidivim okolnostima, odbijaju pravo na carinske povlastice.

Odredbe prvog podstavka primjenjuju se između zemalja iste regionalne skupine za potrebe naknadne kontrole potvrda o podrijetlu obrazac A koje su izdane u skladu s ovim odjeljkom.

6.   Ako postupak provjere ili bilo koji drugi raspoloživi podatak ukazuju na kršenje odredaba ovog odjeljka, zemlja korisnica izvoznica, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev Zajednice, hitno izvršava odgovarajuće istražne radnje ili osigurava izvođenje tih istražnih radnji kako bi utvrdila i spriječila takva kršenja. U tu svrhu Zajednica smije sudjelovati u istražnim radnjama.

7.   Za potrebe naknadne provjere potvrda o podrijetlu obrazac A, nadležna državna tijela zemlje korisnice izvoznice najmanje tri godine čuvaju primjerke potvrda, kao i svih izvoznih isprava koje se na njih odnose.

Članak 95.

Članak 78. stavak 1. točka (c) i članak 88. primjenjuju se samo ako Norveška i Švicarska u okviru carinskih povlastica koje one odobravaju za određene proizvode podrijetlom iz zemalja u razvoju primjenjuju odredbe slične odredbama Zajednice.

Komisija obavješćuje carinska tijela država članica o tome da su Norveška i Švicarska donijele takve odredbe te o datumu od kojeg se počinju primjenjivati odredbe članka 78. stavka 1. točke (c) i članka 88. te slične odredbe koje su donijele Norveška i Švicarska.

Te se odredbe primjenjuju pod uvjetom da Zajednica, Norveška i Švicarska sklope sporazum u kojem se, između ostalog, navodi da jedna drugoj pružaju potrebnu uzajamnu pomoć u pitanjima upravne suradnje.

Pododjeljak 4.

Ceuta i Melilla

Članak 96.

1.   Izraz ‚Zajednica’ koji se koristi u ovom odjeljku ne obuhvaća Ceutu i Melillu. Izraz ‚proizvodi podrijetlom iz Zajednice’ ne obuhvaća proizvode podrijetlom iz Ceute i Melille.

2.   Ovaj odjeljak primjenjuje se mutatis mutandis pri utvrđivanju mogu li se proizvodi prilikom uvoza u Ceutu i Melillu smatrati proizvodima podrijetlom iz zemlje izvoznice koja koristi opći sustav povlastica ili proizvodima podrijetlom iz Ceute i Melille.

3.   Ceuta i Melilla smatraju se jedinstvenim državnim područjem.

4.   Odredbe ovog odjeljka o izdavanju, korištenju i naknadnoj provjeri potvrda o podrijetlu obrazac A primjenjuju se mutatis mutandis na proizvode podrijetlom iz Ceute i Melille.

5.   Za primjenu ovog odjeljka u Ceuti i Melilli odgovorna su španjolska carinska tijela.

Pododjeljak 5.

Završne odredbe

Članak 97.

Ako je država ili državnom područje priznato ili ponovno priznato kao zemlja korisnica vezano za proizvode iz odgovarajućih Uredbi Vijeća ili Odluke EZUČ-a, roba podrijetlom iz te zemlje ili državnog područja smije imati koristi od općeg sustava povlastica pod uvjetom da je izvezena iz zemlje korisnice ili državnog područja korisnika na datum ili nakon datuma iz članka 93. stavka 2.

Odjeljak 2.

Republike Albanija, Bosna i Hercegovina te Hrvatska; bivša jugoslavenska republika Makedonija (za određena vina), Republika Slovenija (za određena vina)

Pododjeljak 1.

Definicija pojma proizvoda s podrijetlom

Članak 98.

1.   Za potrebe odredaba o carinskim povlasticama koje Zajednica dodjeljuje određenim proizvodima podrijetlom iz Republike Albanije, Bosne i Hercegovine te Hrvatske, iz bivše jugoslavenske republike Makedonije (za određena vina) te iz Republike Slovenije (za određena vina) (dalje u tekstu ‚republike korisnice’) sljedeći se proizvodi smatraju proizvodima podrijetlom iz republike korisnice:

2.   Za potrebe ovog odjeljka, proizvodi podrijetlom iz Zajednice, u smislu stavka 3., koji su u republici korisnici obrađeni ili prerađeni više od onog što je opisano u članku 101. smatraju se proizvodima podrijetlom iz te republike korisnice.

3.   Stavak 1. primjenjuje se mutatis mutandis u određivanju podrijetla proizvoda dobivenih u Zajednici.

Članak 99.

1.   Smatra se da su sljedeći proizvodi u cijelosti dobiveni u republici korisnici ili državnom području korisnika ili u Zajednici:

2.   Izrazi ‚njihova plovila’ i ‚njihovim brodovima tvornicama’ iz stavka 1. točaka (f) i (g) primjenjuju se isključivo na plovila i brodove tvornice:

3.   Izrazi ‚republika korisnica’ i ‚Zajednica’ obuhvaćaju i teritorijalne vode te republike ili država članica.

4.   Plovila koja plove na otvorenom moru, uključujući brodove tvornice na kojima se ulovljena riba obrađuje ili prerađuje, smatraju se dijelom državnog područja republike korisnice ili države članice kojoj pripadaju, pod uvjetom da ispunjavaju uvjete iz stavka 2.

Članak 100.

Za potrebe članka 98., proizvodi koji nisu u cijelosti dobiveni u republici korisnici ili u Zajednici smatraju se dostatno obrađenima ili prerađenima ako su ispunjeni uvjeti koji su navedeni u popisu iz Priloga 15.

U slučaju svih proizvoda koji su obuhvaćeni ovim odjeljkom, naprijed navedeni uvjeti odnose se na vrstu obrade ili prerade kojoj se moraju podvrgnuti materijali bez podrijetla koji su upotrijebljeni u proizvodnji te se primjenjuju isključivo u vezi s takvim materijalom.

Ako se određeni proizvod koji je ispunjavanjem uvjeta koji su navedeni u popisu stekao status proizvoda s podrijetlom upotrebljava u izradi nekog drugog proizvoda, na njega se ne primjenjuju uvjeti koji se primjenjuju na proizvod u koji je ugrađen, a materijal bez podrijetla, koji se možda upotrebljavao u njegovoj proizvodnji, ne uzima se u obzir.

Članak 101.

1.   Ne dovodeći u pitanje stavak 2., sljedeći postupci smatraju se obradom ili preradom nedostatnom za stjecanje statusa proizvoda s podrijetlom, neovisno jesu li zahtjevi iz članka 100. ispunjeni ili ne:

2.   Svi postupci koji se na određenom proizvodu obave u republici korisnici ili u Zajednici zajedno se uzimaju u obzir pri utvrđivanju može li se obrada ili prerada koju je prošao taj proizvod smatrati nedostatnom u smislu stavka 1.

Članak 101.a

1.   Kvalifikacijska jedinica za primjenu odredaba ovog odjeljka određeni je proizvod koji se smatra osnovnom jedinicom pri određivanju razvrstavanja uporabom nomenklature Harmoniziranog sustava.

Iz tog slijedi:

2.   Ako je, u skladu s Općim pravilom 5. Harmoniziranog sustava, pakiranje uključeno uz proizvod radi razvrstavanja, ono se uključuje za potrebe utvrđivanja podrijetla.

Članak 102.

1.   Odstupajući od odredaba članka 100., materijali bez podrijetla mogu se upotrebljavati u proizvodnji određenog proizvoda pod uvjetom da njihova ukupna vrijednost ne prelazi 10 % tvorničke cijene tog proizvoda.

Ako se na popisu navodi jedan ili više postotaka za najveću vrijednost materijala bez podrijetla, ti se postoci ne smiju premašiti primjenom prvog podstavka.

2.   Stavak 1. ne primjenjuje se na proizvode koji su obuhvaćeni poglavljima 50. do 63. Harmoniziranog sustava.

Članak 103.

Pribor, zamjenski dijelovi i alati koji se šalju s određenom opremom, strojem, uređajem ili vozilom, koji su dio redovite opreme i stoga uključeni u njihovu cijenu ili koji nisu zasebno fakturirani, smatraju se sastavnim dijelom te opreme, stroja, uređaja ili vozila.

Članak 104.

Setovi, kako su definirani Općim pravilom 3. Harmoniziranog sustava, smatraju se proizvodima s podrijetlom kada su sve njegove komponente proizvodi s podrijetlom. Međutim, ako se set sastoji od proizvoda s podrijetlom i proizvoda bez podrijetla, smatra se proizvodom s podrijetlom pod uvjetom da vrijednost proizvoda bez podrijetla ne prelazi 15 % cijene franko tvornice.

Članak 105.

Kako bi se utvrdilo je li određeni proizvod s podrijetlom, nije potrebno utvrditi podrijetlo onog što je možebitno uporabljeno u njegovoj izradi, kako slijedi:

Članak 106.

Uvjeti za stjecanje statusa proizvoda s podrijetlom koji su navedeni u ovom odjeljku, moraju se neprekidno ispunjavati u republici korisnici ili u Zajednici.

Ako se proizvodi s podrijetlom, koji su izvezeni iz republike korisnice ili iz Zajednice u neku drugu zemlju, u njih vrate, oni se moraju smatrati proizvodima bez podrijetla, osim ako se nadležnim tijelima ne pruže zadovoljavajući dokazi o tome:

Članak 107.

1.   Za sljedeće se proizvode smatra da su prevezeni izravno iz republike korisnice u Zajednicu ili iz Zajednice u republiku korisnicu:

2.   Dokaz da su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. točke (b) podnosi se nadležnim carinskim tijelima predočenjem:

Članak 108.

1.   Proizvodi s podrijetlom koji su poslani iz republike korisnice radi izlaganja u drugoj zemlji i nakon izložbe prodani radi uvoza u Zajednicu, imaju koristi pri uvozu od carinskih povlastica iz članka 98., pod uvjetom da proizvodi ispunjavaju zahtjeve iz ovog odjeljku koji im daju pravo da budu priznati kao proizvodi podrijetlom iz republike korisnice te pod uvjetom da se nadležnim carinskim tijelima Zajednice podnesu zadovoljavajući dokazi o tome:

2.   Potvrda o prometu robe EUR.1 podnosi se na uobičajen način carinskim tijelima Zajednice. Na potvrdi se naznačuje naziv i adresa izložbe. Prema potrebi se može zatražiti dodatna dokumentacija s dokazima o prirodi proizvoda te o uvjetima pod kojima su proizvodi bili izloženi.

3.   Stavak 1. primjenjuje se na sve trgovačke, industrijske, poljoprivredne ili obrtničke izložbe, sajmove ili javne slične priredbe ili izlaganja koje se ne priređuju u privatne svrhe u prodavaonicama ili poslovnim prostorima radi prodaje stranih proizvoda i tijekom kojih proizvodi ostaju pod carinskom kontrolom.

Pododjeljak 2.

Dokaz o podrijetlu

Članak 109.

Proizvodi podrijetlom iz republike korisnice imaju koristi od carinskih povlastica iz članka 98. po predočenju:

(a) POTVRDA O PROMETU ROBE EUR.1

Članak 110.

1.   Proizvodi s podrijetlom u smislu ovog odjeljka imaju pravo, prilikom uvoza u Zajednicu, koristiti carinske povlastice iz članka 98. ako su prevezeni izravno u smislu članka 107., uz podnošenje potvrde o prometu robe EUR.1, koju su izdale carinska tijela ili druga državna tijela Albanije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, bivše jugoslavenske republike Makedonije ili Slovenije, pod uvjetom da te republike korisnice:

2.   Potvrda o prometu robe EUR.1 izdaje se samo ako može poslužiti kao dokazna isprava za potrebe carinskih povlastica iz članka 98.

3.   Potvrda o prometu robe EUR.1 izdaje se samo na temelju pisanog zahtjeva izvoznika ili njegovog ovlaštenog zastupnika. Taj se zahtjev podnosi na obrascu iz Priloga 21., koji se popunjava u skladu s odredbama ovog pododjeljka.

Nadležna tijela republike korisnice koja izvozi robu ili države članice moraju čuvati zahtjeve za izdavanje potvrde o prometu robe EUR.1 najmanje tri godine.

4.   Izvoznik ili njegov ovlašteni zastupnik uz zahtjev prilaže sve odgovarajuće prateće isprave kojima dokazuje da proizvodi koji će se izvoziti ispunjavaju uvjete za izdavanje potvrde o prometu robe EUR.1.

Izvoznik se obvezuje da će na zahtjev nadležnih tijela dostaviti sve dodatne dokaze koje oni budu zahtijevali u svrhu utvrđivanja točnosti statusa podrijetla proizvoda koji ispunjavaju uvjete za povlašteno postupanje, te da će pristati na svaki pregled svojih poslovnih knjiga i omogućiti tim tijelima da provjere okolnosti u kojima su proizvodi dobiveni.

5.   Potvrdu o prometu robe EUR.1 izdaje nadležno državno tijelo republike korisnice ili carinska tijela države članice izvoznice, ako proizvodi namijenjeni izvozu mogu biti smatrani proizvodima s podrijetlom u smislu ovog odjeljka.

6.   Budući da potvrda o prometu robe EUR.1 čini dokaznu ispravu za primjenu povlaštenih rješenja iz članka 98., nadležna državna tijela republike korisnice ili carinska tijela države članice izvoznice odgovorna su za poduzimanje svih mjera potrebnih za provjeru podrijetla proizvoda i ostalih navoda na potvrdi.

7.   Za potrebe provjere je li uvjet iz stavka 5. ispunjen, nadležno državno tijelo republike korisnice ili carinska tijela države članice izvoznice imaju pravo zatražiti bilo koje dokazne isprave ili izvršiti bilo koji pregled koji smatraju primjerenim.

8.   Nadležno državno tijelo republike korisnice ili carinska tijela države članice izvoznice odgovorno je osigurati da su obrasci iz stavka 1. propisno popunjeni.

9.   Datum izdavanja potvrde o prometu robe EUR.1 navodi se u onom dijelu potvrde namijenjenom carinskim tijelima.

10.   Potvrdu o prometu robe EUR.1 izdaje nadležno državno tijelo republike korisnice ili izdaju carinska tijela države članice izvoznice pri izvozu proizvoda na koje se odnosi. Potvrda se stavlja na raspolaganje izvozniku čim se izvoz obavi ili je osiguran.

Članak 111.

Ako se, na zahtjev uvoznika te prema uvjetima koje određuju carinska tijela zemlje uvoznice, rastavljeni ili nesastavljeni proizvodi u smislu Općeg pravila 2. točke (a) Harmoniziranog sustava iz odjeljka XVI. ili XVII. ili tarifnih brojeva 7308 ili 9406 Harmoniziranog sustava, uvoze u više pošiljki, carinskim se tijelima podnosi jedinstveni dokaz o podrijetlu za te proizvode pri uvozu prve pošiljke.

Članak 112.

Dokazi o podrijetlu podnose se carinskim tijelima države članice uvozna u skladu s postupkom utvrđenim u članku 62. Zakonika. Navedena tijela mogu zatražiti prijevod dokaza o podrijetlu, te može zatražiti da uz uvoznu deklaraciju bude priložena izjava uvoznika o tome da proizvodi zadovoljavaju uvjete potrebne za primjenu ovog odjeljka.

Članak 113.

1.   Odstupajući od članka 110. stavka 10., potvrda o prometu robe EUR.1 može se iznimno izdati nakon izvoza proizvoda na koje se odnosi ako:

2.   Nadležna tijela mogu naknadno izdati potvrdu o prometu robe EUR.1, ali tek nakon što provjeri odgovaraju li podaci navedeni u izvoznikovu zahtjevu onima koji se nalaze u odgovarajućim izvoznim ispravama te da potvrda o prometu robe EUR.1 koja zadovoljava odredbe ovog odjeljka nije bila izdana kada su predmetni proizvodi izvezeni.

3.   Naknadno izdane potvrde o prometu robe EUR.1 sadrže jednu od ovih napomena:

4.   Napomena iz stavka 3. unosi se u polje ‚Napomene’ na potvrdi o prometu robe EUR.1.

Članak 114.

1.   U slučaju krađe, gubitka ili uništenja potvrde o prometu robe EUR.1, izvoznik može podnijeti zahtjev za izdavanjem duplikata nadležnom tijelu koje ju je izdalo na temelju izvoznih isprava koje se nalaze u njihovom posjedu.

2.   Tako izdan duplikat sadrži jednu od ovih oznaka:

3.   Napomena iz stavka 2. unosi se u polje ‚Napomene’ na potvrdi o prometu robe EUR.1.

4.   Duplikat na kojem je naznačen datum izdavanja izvorne potvrde o prometu robe EUR.1, stupa na snagu s tim datumom.

Članak 115.

Kada se proizvodi s podrijetlom stavljaju pod kontrolu carinarnice u Zajednici, moguće je izvorni dokaz o podrijetlu zamijeniti jednom ili više potvrda o prometu robe EUR.1 radi slanja svih ili nekih od predmetnih proizvoda na druga mjesta u Zajednici. Zamjensku potvrdu (potvrde) o prometu robe EUR.1 izdaje carinarnica pod čiju su kontrolu ti proizvodi stavljeni.

(b) IZJAVA NA RAČUNU

Članak 116.

1.   Izjavu na računu smije dati:

2.   Izjavu na računu je moguće dati ako se predmetni proizvodi mogu smatrati proizvodima podrijetlom iz Zajednice ili zemlje korisnice, te ako zadovoljavaju ostale zahtjeve ovog odjeljka.

3.   Izvoznik koji izdaje izjavu na računu mora biti u svakom trenutku spreman na zahtjev carinskih ili drugih nadležnih državnih tijela zemlje izvoznice podnijeti sve odgovarajuće isprave kojima se dokazuje da predmetna roba ima status proizvoda s podrijetlom te da zadovoljava ostale zahtjeve ovog odjeljka.

4.   Izvoznik daje izjavu na računu tako što na računu, otpremnici ili drugoj komercijalnoj ispravi otipka ili otisne u pečatnom ili tiskanom obliku izjavu čiji se tekst navodi u Prilogu 22., pri čemu je dužan uporabiti jednu od jezičnih inačica iz tog Priloga, a u skladu s odredbama domaćih zakona zemlje izvoznice. Ako je izjava pisana rukom, mora biti napisana tintom i tiskanim slovima.

5.   Izjave na računu moraju imati izvorni vlastoručni potpis izvoznika. Međutim, ovlašteni izvoznik u smislu članka 117. ne mora potpisati takve izjave pod uvjetom da se carinskim tijelima u pisanom obliku obveže da preuzima punu odgovornost za svaku izjavu na računu u kojoj se navodi kao da ju je sam vlastoručno potpisao.

6.   U slučajevima iz stavka 1. točke (b) korištenje izjave na računu podliježe sljedećim posebnim uvjetima:

Odredbe prvog podstavka ne oslobađaju izvoznike obveze ispunjavanja svih drugih formalnosti koje proizlaze iz carinskih ili poštanskih uredbi.

Članak 117.

1.   Carinska tijela Zajednice mogu ovlastiti bilo kojega izvoznika, dalje u tekstu ‚ovlašteni izvoznik’, koji često šalje pošiljke proizvoda podrijetlom iz Zajednice u smislu članka 98. stavka 2. i koji carinskim tijelima pruža sva zadovoljavajuća jamstva koja su potrebna za potvrđivanje da proizvodi imaju status proizvoda s podrijetlom te da zadovoljavaju ostale zahtjeve ovog odjeljka za davanje izjava na računu bez obzira na vrijednost predmetnih proizvoda.

2.   Carinska tijela mogu odobriti status ovlaštenog izvoznika pod uvjetima koje smatra prikladnima.

3.   Carinska tijela ovlaštenomu izvozniku dodjeljuju broj carinskog ovlaštenja koji navodi u izjavi na računu.

4.   Carinska tijela prate i nadziru kako ovlašteni izvoznik koristi svoje ovlaštenje.

5.   Carinska tijela mogu opozvati ovlaštenje u svakom trenutku. Ona to čine kada ovlašteni izvoznik više ne pruža jamstva iz stavka 1., kada više ne ispunjava uvjete iz stavka 2. ili na drugi način nepravilno koristi ovlaštenje.

Članak 118.

1.   Dokaz o podrijetlu vrijedi četiri mjeseci od datuma izdavanja u zemlji izvoznici i u tom se roku mora podnijeti carinskim tijelima zemlje uvoznice.

2.   Dokazi o podrijetlu koji se carinskim tijelima zemlje uvoznice podnesu nakon krajnjeg roka za predočenje iz stavka 1., mogu se prihvatiti za potrebe primjene carinskih povlastica iz članka 98. ako isprave nisu podnesene do krajnjeg roka zbog nepredvidivih okolnosti.

3.   U ostalim slučajevima zakašnjelog podnošenja isprava carinska tijela zemlje uvoznice mogu prihvatiti dokaze o podrijetlu ako im se proizvodi podnesu prije isteka navedenog krajnjeg roka.

4.   Na zahtjev uvoznika, a imajući u vidu uvjete koje su utvrdila carinska tijela države članice uvoznice, carinskim tijelima može se podnijeti jedinstveni dokaz o podrijetlu pri uvozu prve pošiljke, ako je roba:

Ovaj se postupak primjenjuje na količine i na rok koji odrede nadležna carinska tijela. Taj rok ni pod kojim okolnostima ne smije biti dulji od tri mjeseca.

Članak 119.

1.   Proizvodi koje u malim paketima pojedinac šalje pojedincu ili koji čine osobnu prtljagu putnika prihvaćaju se kao proizvodi s podrijetlom koji imaju koristi od carinskih povlastica iz članka 98. bez podnošenja potvrde o prometu robe EUR.1 ili izjave na računu, pod uvjetom da su takvi uvozi nekomercijalne naravi i da su deklarirani kao proizvodi koji zadovoljavaju uvjete za primjenu ovog odjeljka ako postoji sumnja u istinitost takve izjave.

2.   Povremeni uvozi koji se sastoje isključivo od proizvoda za osobnu uporabu primatelja ili putnika ili članova njihovih obitelji ne smatraju se uvozom nekomercijalne naravi, ako je iz naravi i količine proizvoda očito da se ne uvoze iz komercijalnih razloga.

Nadalje, ukupna vrijednost takvih proizvoda ne smije prelaziti 500 EUR u slučaju malih paketa ili 1 200 EUR u slučaju proizvoda koji čine dio osobne prtljage putnika.

Članak 120.

Otkriće neznatnih odstupanja između navoda u dokazu o podrijetlu i navoda u ispravama koje su podnesene carinarnici za potrebe obavljanja uvoznih formalnosti za uvoz proizvoda ipso facto ne čine dokaz o podrijetlu ništavnim, ako se uredno utvrdi da se isprava odnosi na podnesene proizvode.

Očite formalne pogreške, kao što su strojopisne pogreške na dokazu o podrijetlu, ne bi trebale prouzrokovati odbacivanje te isprave ako te pogreške nisu takve da stvaraju sumnju u točnost navoda u toj ispravi.

Pododjeljak 3.

Načini upravne suradnje

Članak 121.

1.   Republike korisnice obavješćuju Komisiju o nazivima i adresama državnih tijela koja se nalaze na njihovom području, a koja su ovlaštena za izdavanje potvrda o prometu robe EUR.1, zajedno s oglednim otiscima pečata koje navedena tijela koriste te nazivima i adresama odgovarajućih državnih tijela koja su odgovorna za kontrolu potvrda o prometu robe EUR.1 i izjava na računu. Pečati vrijede od datuma kada Komisija primi njihove ogledne otiske. Komisija te podatke prosljeđuje carinskim tijelima država članica. Ako se ti podaci šalju u okviru izmjena ranije dostavljenih podataka, Komisija navodi datum početka korištenja tih novih pečata prema uputama nadležnih tijela republika korisnica. Ti su podaci namijenjeni službenoj uporabi; međutim, ako se roba podnosi za puštanje u slobodni promet, predmetna carinska tijela mogu uvozniku ili njegovom propisno ovlaštenom zastupniku dopustiti da pogledaju ogledne otiske pečata navedene u ovome stavku.

2.   Komisija republikama korisnicama šalje ogledne otiske pečata koje carinskim tijelima država članica koriste prilikom izdavanja potvrda o prometu robe EUR.1.

Članak 122.

1.   Naknadne provjere potvrda o prometu robe EUR.1 i izjava na računu obavljaju se nasumičnim odabirom ili kad god carinska tijela države članice uvoznice ili nadležna državna tijela republika korisnica imaju osnovane razloge za sumnju u vjerodostojnost tih isprava, status podrijetla tih proizvoda ili ispunjavanje drugih uvjeta iz ovog odjeljka.

2.   Za potrebe provedbe odredaba stavka 1., nadležna tijela države članice uvoznice ili republike korisnice vraćaju nadležnim tijelima republike korisnice ili države članice koja izvozi predmetne proizvode potvrdu o prometu robe EUR.1 i račun, ako im je dostavljen, izjavu na računu ili kopiju tih isprava te, prema potrebi, navode razloge za provjeru. Uz zahtjev za provjeru šalju se i sve pribavljene isprave i informacije koje ukazuju da su podaci u dokazu o podrijetlu netočni.

Ako carinska tijela države članice uvoznice odluče privremeno suspendirati carinske povlastice iz članka 98. u očekivanju rezultata provjere, nude uvozniku mogućnost puštanja robe u promet vodeći računa o svim zaštitnim mjerama za koje prosudi da su potrebne.

3.   Ako je podnesen zahtjev za naknadnom provjerom sukladno stavku 1., ta se provjera izvršava i njezini se rezultati u roku od najviše šest mjeseci priopćavaju carinskim tijelima države članice uvoznice ili nadležnim državnim tijelima republike korisnice uvoznice. Rezultati moraju biti takvi da se na temelju njih može utvrditi da li se predmetni dokaz o podrijetlu odnosi na stvarno izvezene proizvode i da li se proizvodi mogu smatrati proizvodima podrijetlom iz republike korisnice ili iz Zajednice.

4.   Ako se u slučajevima osnovane sumnje ne dobije nikakav odgovor u roku od šest mjeseci iz stavka 3. ili ako odgovor ne sadrži dovoljno podataka za utvrđivanje vjerodostojnosti predmetne isprave ili stvarnog podrijetla proizvoda, šalje se drugi upit nadležnim tijelima. Ako se u roku od četiri mjeseca nakon drugog upita rezultati provjere ne priopće tijelima koja su ih zahtijevala ili ako ti rezultati ne omogućuju utvrđivanje vjerodostojnosti predmetne isprave ili stvarnog podrijetla proizvoda, tijela koja su podnijela zahtjev, osim u nepredvidivim okolnostima, odbijaju pravo na carinske povlastice.

5.   Ako postupak provjere ili bilo koji drugi raspoloživi podatak ukazuje na kršenje odredaba ovog odjeljka, republika korisnica izvoznica, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev Zajednice, hitno izvršava odgovarajuće istražne radnje ili osigurava izvođenje tih istražnih radnji kako bi utvrdila i spriječila takva kršenja. U tu svrhu Zajednica smije sudjelovati u istražnim radnjama.

6.   Za potrebe naknadne provjere potvrda o prometu robe EUR.1, nadležna državna tijela republike korisnice izvoznice ili carinska tijela države članice izvoznice najmanje tri godine čuvaju primjerke potvrda i svih izvoznih isprava koje se na njih odnose.

Pododjeljak 4.

Ceuta i Melilla

Članak 123.

1.   Izraz ‚Zajednica’ koji se koristi u ovom odjeljku ne obuhvaća Ceutu i Melillu. Izraz ‚proizvodi podrijetlom iz Zajednice’ ne obuhvaća proizvode podrijetlom iz Ceute i Melille.

2.   Ovaj odjeljak primjenjuje se mutatis mutandis pri utvrđivanju mogu li se proizvod prilikom uvoza u Ceutu i Melillu smatrati proizvodima podrijetlom iz republike korisnice izvoznice koja koristi povlastice ili proizvodima podrijetlom iz Ceute i Melille.

3.   Ceuta i Melilla smatraju se jedinstvenim državnim područjem.

4.   Odredbe ovog odjeljka o izdavanju, korištenju i naknadnoj provjeri potvrda o prometu robe EUR.1 primjenjuju se mutatis mutandis na proizvode podrijetlom iz Ceute i Melille.

5.   Za primjenu ovog odjeljka u Ceuti i Melilli odgovorna su španjolska carinska tijela.”

6.

U članku 237. stavcima 1. i 4., izrazi „C1” i „C2/CP3” zamjenjuju se izrazima „CN22” odnosno „CN23”.

7.

U „Dio I., Carinski dopušteno postupanje ili uporaba, glava I., Puštanje u slobodni promet”, poglavlje 2. (članci 291. do 308.) zamjenjuje se sljedećim:

„POGLAVLJE 2.

Posebna uporaba

Članak 291.

1.   Ovo se poglavlje primjenjuje ako je predviđeno da roba koja je puštena u slobodni promet uz povoljnije tarifno postupanje ili po smanjenoj ili nultoj stope carine zbog njezine posebne uporabe u podliježe carinskom nadzoru posebne uporabe.

2.   Za potrebe ovog poglavlja:

Članak 292.

1.   Odobravanje povoljnijeg tarifnog postupanja u skladu s člankom 21. Zakonika, ako je predviđeno da se roba podvrgne carinskom nadzoru posebne uporabe, podliježe pisanom odobrenju.

Ako se roba pušta u slobodni promet po smanjenoj ili nultoj stopu carine zbog njezine posebne uporabe, a važeće odredbe zahtijevaju da roba ostane pod carinskim nadzorom u skladu s člankom 82. Zakonika, potrebno je pisano odobrenje za potrebe carinskog nadzora posebne uporabe.

2.   Zahtjev se podnosi u pisanom obliku korištenjem obrasca iz Priloga 67. Carinska tijela mogu dopustiti da se zahtjev za produljenje ili izmjenu odobrenja podnese u obliku uobičajenog pisanog zahtjeva.

3.   U posebnim okolnostima carinska tijela mogu odobriti da se deklaracija za puštanje u slobodni promet podnesena u pisanom obliku ili uporabom tehnike za obradu podataka po uobičajenom postupku smatra zahtjevom za izdavanje odobrenja, pod uvjetom da:

4.   Ako carinska tijela smatraju da bilo koji od navedenih podataka iz zahtjevu nije dostatan, može zatražiti dodatne podrobnosti od podnositelja zahtjeva.

Posebno u slučajevima kada se podnesena carinska deklaracija može smatrati zahtjevom, carinska tijela zahtijevaju, ne dovodeći u pitanje članak 218., da se zahtjevu priloži isprava koju je sastavio deklarant i koja sadrži najmanje sljedeće podatke, osim ako se takvi podaci smatraju nepotrebnim ili su već uneseni u carinsku deklaraciju:

5.   Ako se podnosi zahtjev za izdavanje jedinstvenog odobrenja, potrebna je prethodna suglasnost nadležnih tijela prema sljedećem postupku.

Zahtjev se dostavlja carinskim tijelima koje su nadležne za mjesto:

Ta carinska tijela dostavljaju zahtjev i prijedlog odobrenja drugim carinskim tijelima koje se to tiče, a koja potvrđuju datum primitka u roku od 15 dana.

Ta druga carinska tijela šalju svoje primjedbe u roku od 30 dana od dana primitka prijedloga odobrenja. Ako se primjedbe pošalju u tom roku, a ne postigne se suglasnost, zahtjev se odbija s obzirom na postavljene primjedbe.

Carinska tijela mogu izdati odobrenje ako u roku od 30 dana ne primi nikakve primjedbe na prijedlog odobrenja.

Carinska tijela koja izdaju odobrenje šalju primjerak odobrenja svim carinskim tijelima kojih se to tiče.

6.   Ako se o kriterijima i uvjetima za izdavanje jedinstvenog odobrenja dogovaraju dvije ili više carinskih uprava, predmetne se uprave mogu dogovoriti da se umjesto prethodnih konzultacija šalje uobičajena obavijest. Takva je obavijest uvijek dovoljna kada se jedinstveno odobrenje produljuje ili ukida.

Članak 293.

1.   Odobrenje prema obrascu iz Priloga 67. izdaje se osobama s poslovnim nastanom u carinskom području Zajednice pod uvjetom da su ispunjeni sljedeći uvjeti:

2.   Ako se radi o zahtjevu podnesenom prema članku 292. stavku 3., odobrenje se izdaje osobama sa sjedištem ili prebivalištem u carinskom području Zajednice po prihvaćanju carinske deklaracije, uz ispunjenje ostalih uvjeta iz stavka 1.

3.   Odobrenje sadrži sljedeće podatke, osim ako se ti podaci smatraju nepotrebnima:

4.   Ne dovodeći u pitanje članak 294., odobrenje počinje važiti na dan izdavanja ili na bilo koji kasniji datum naveden u odobrenju.

Članak 294.

1.   Carinska tijela mogu izdati retroaktivno odobrenje.

Ne dovodeći u pitanje stavke 2. i 3., retroaktivno odobrenje stupa na snagu na dan podnošenja zahtjeva.

2.   Ako se zahtjev odnosi na produljenje odobrenja za istu vrstu postupka ili robe, može se izdati odobrenje s retroaktivnim djelovanjem od dana kada je prvotno odobrenje prestalo važiti.

3.   U izvanrednim slučajevima, retroaktivno djelovanje odobrenja može se dodatno produljiti, ali ne više od godinu dana prije datuma podnošenja zahtjeva, pod uvjetom da se dokaže da postoji gospodarska potreba i da:

Članak 295.

Istek razdoblja važenja odobrenja ne utječe na robu koja je bila u slobodnom prometu na temelju tog odobrenja prije njegova isteka.

Članak 296.

1.   Premještanje robe između različitih mjesta navedenih u istom odobrenju može se obaviti bez carinskih formalnosti.

2.   Ako se premještanje robe obavlja između dva korisnika odobrenja sa sjedištem ili prebivalištem u različitim državama članicama, a odnosna carinska tijela nisu dogovorila primjenu pojednostavnjenih postupaka u skladu sa stavkom 3., kontrolni primjerak T5 iz Priloga 63. koristi se u skladu sa sljedećim postupkom:

Odnosna carinska tijela mogu dogovoriti primjenu pojednostavnjenih postupaka u skladu s odredbama o korištenju kontrolnog primjerka T5.

3.   Ako carinska tijela smatraju da je osigurano pravilno obavljanje postupaka, može se dogovoriti da se premještanje robe između dva korisnika odobrenja sa sjedištem ili prebivalištem u različitim državama članicama obavlja bez korištenja kontrolnog primjerka T5.

4.   Ako se premještanje obavlja između dva korisnika odobrenja sa sjedištem ili prebivalištem u istoj državi članici, ono se obavlja u skladu s nacionalnim propisima.

5.   Preuzimanjem robe primatelj također preuzima i obveze koje proizlaze iz ovog poglavlja za robu koja je predmet premještanja.

6.   Pošiljatelj se oslobađa svojih obveza ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

Članak 297.

1.   Ako zrakoplovne tvrtke uključene u međunarodni promet premještaju materijal za održavanje ili popravak zrakoplova pod uvjetima iz sporazuma o razmjeni ili za vlastite potrebe zrakoplovne tvrtke, umjesto kontrolnog primjerka T5 može se koristiti zračni tovarni list ili druga odgovarajuća isprava.

2.   Zračni tovarni list ili druga odgovarajuća isprava sadrži barem sljedeće podatke:

Podaci iz prvog podstavka mogu se navesti u šifriranom obliku ili upućivanjem na priloženu ispravu.

3.   Zračni tovarni list ili druga odgovarajuća isprava mora na prednjoj strani sadržavati jednu od sljedećih napomena velikim tiskanim slovima:

4.   Otpremna zrakoplovna tvrtka zadržava jednu presliku zračnog tovarnog lista ili druge odgovarajuće isprave u svojoj evidenciji te na način koji propišu carinska tijela države članice odlaska izrađuje dodatnu presliku koju stavlja na raspolaganje nadležnoj carinarnici.

Primateljska zrakoplovna tvrtka zadržava presliku zračnog tovarnog lista ili druge odgovarajuće isprave u svojoj evidenciji te na način koji propišu carinska tijela države članice odredišta izrađuje dodatnu presliku koju stavlja na raspolaganje nadležnoj carinarnici.

5.   Materijali u nepromijenjenu stanju te preslike zračnog tovarnog lista ili druge odgovarajuće isprave dostavljaju se primateljskoj zrakoplovnoj tvrtki na mjestu koje odrede carinska tijela države članice u kojoj zrakoplovna tvrtka ima sjedište. Primateljska zrakoplovna tvrtka upisuje materijale u svoju evidenciju.

6.   Obveze koje proizlaze iz stavaka 1. do 5. prelaze od otpremne zrakoplovne tvrtke na primateljsku zrakoplovnu tvrtku u trenutku kad se materijali u nepromijenjenu stanju i preslik zračnog tovarnog lista ili druge odgovarajuće isprave isporuče primateljskoj zrakoplovnoj tvrtki.

Članak 298.

1.   Carinska tijela mogu, pod uvjetima koje ona odredi, odobriti izvoz ili uništavanje robe.

2.   Pri izvozu poljoprivrednih proizvoda u polje 44. jedinstvene carinske deklaracije ili druge korištene isprave velikim tiskanim slovima upisuje se jedna od sljedećih napomena:

3.   Kad se roba izvozi onda se ona, od trenutka prihvaćanja izvozne deklaracije, smatra robom koja nije iz Zajednice.

4.   U slučaju uništavanja, primjenjuje se članak 182. stavak 5. Zakonika.

Članak 299.

Ako carinska tijela smatraju da je uporaba robe na način različit od onog navedenog u odobrenju opravdana, takva uporaba, osim izvoza ili uništenja, imat će za posljedicu nastanak carinskog duga. Članak 208. Zakonika primjenjuje se mutatis mutandis.

Članak 300.

1.   Roba iz članka 291. stavka 1. ostaje pod carinskim nadzorom i podliježe plaćanju uvozne carine sve dok se:

Međutim, ako je roba prikladna za višekratnu uporabu, a carinska tijela to smatraju primjerenim radi izbjegavanja zlouporabe, carinski se nadzor nastavlja tijekom razdoblja koje ne prelazi dvije godine od datuma prvog određivanja uporabe.

2.   Otpaci i ostaci nastali kao rezultat obrade ili prerade robe i gubici nastali kao posljedica same naravi robe smatraju se robom kojoj je dodijeljena propisana posebna uporaba.

3.   Za otpatke i ostatke nastale pri uništenju robe carinski nadzor prestaje kad im se odredi carinski dopušteno postupanje ili uporaba.”

8.

U članku 397., članku 419. stavku 4. i članku 434. stavku 6., riječi „članci 463. do 470.” zamjenjuju se riječima „članak 843”.

9.

Poglavlja 11. i 12. glave II. dijela II (članci 463. do 495.) brišu se.

10.

Članak 843. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 843.

1.   Ova glava određuje uvjete koji se primjenjuju na robu koja se kreće od jednog do drugog mjesta na carinskom području Zajednice i koja pri tome privremeno napušta to područje, neovisno o tome prolazi ili ne prolazi preko područja treće zemlje, a čije je premještanje ili izvoz iz carinskog područja Zajednice zabranjeno ili podliježe ograničenjima, carinama ili drugim davanjima pri izvozu prema mjeri Zajednice, ako je to predviđeno tom mjerom i ne dovodeći u pitanje posebne odredbe koje ta mjera može sadržavati.

Ti se uvjeti, međutim, ne primjenjuju:

2.   Ako se roba stavlja u postupak provoza u Zajednici, glavni obveznik upisuje u ispravu koja se koristi kao provozna deklaracija u Zajednici, i to u polje 44 (‚Dodatni podaci’) jedinstvene carinske deklaracije, ako se ona koristi, jednu od sljedećih napomena:

3.   Ako se roba:

Izdaje se kontrolni primjerak T5 u skladu s člancima 912.a do 912.g. U polje 104. kontrolnog primjerka T5 upisuje se križić u kvadratić ‚Ostalo (navesti)’ i dodaje se napomena iz stavka 2.

Ako se radi o robi koja je obuhvaćena točkom (a) prvog podstavka, kontrolni primjerak T5 izdaje carinarnica kod koje se izvršavaju formalnosti potrebne za slanje robe. Ako se radi o robi koja je obuhvaćena točkom (b) prvog podstavka, kontrolni primjerak T5 podnosi se zajedno s robom carinarnici koja je nadležna za mjesto gdje roba napušta carinsko područje Zajednice.

Te carinarnice određuju rok do kojega se roba mora podnijeti odredišnoj carinarnici i, prema potrebi, u carinsku ispravu pod čijim se pokrićem roba prevozi upisuju napomenu iz stavka 2.

Za potrebe kontrolnog primjerka T5, odredišna carinarnica je ili odredišna carinarnica za carinski postupak prema točki (a) prvog podstavka ili, ako se primjenjuje točka (b) prvog podstavka, carinarnica koja je nadležna za mjesto gdje se roba ponovo unosi na carinsko područje Zajednice.

4.   Stavak 3. primjenjuje se i na robu koja se premješta s jednog mjesta na drugo unutar carinskog područja Zajednice preko područja jedne ili više država članica EFTE iz članka 309. stavka (f) pri ponovnom slanju iz jedne od tih država.

5.   Ako mjera Zajednice koja se spominje u stavku 1. predviđa polaganje jamstva, to se jamstvo mora položiti u skladu s člankom 912.b stavkom 2.

6.   Ako se robi pri dolasku u odredišnu carinarnicu odmah ne prizna status robe iz Zajednice ili ako se ona odmah ne podvrgne formalnostima koje su propisane za robu koja se unosi u carinsko područje Zajednice, odredišna carinarnica poduzima sve mjere koje su propisane za tu robu.

7.   U okolnostima opisanima u stavku 3. odredišna carinarnica bez odgode vraća izvornik kontrolnog primjerka T5 na adresu navedenu u polju B ‚Vratiti …’ kontrolnog primjerka T5 čim se obave sve propisane formalnosti i upišu svi potrebni podaci i napomene.

8.   Ako se roba ne vrati u carinsko područje Zajednice, smatra se da je nepropisno napustila carinsko područje Zajednice iz države članice u kojoj je bila stavljena u postupak iz stavka 2. ili u kojoj je izdan kontrolni primjerka T5.”

11.

U članku 887. stavku 3. prvom podstavku, riječi „članci 471. do 495.” zamjenjuju se riječima „članci 912.a do 912.g”.

12.

Iza članka 912. dodaje se sljedeći dio IV.a:

„Dio IV.a

KONTROLA UPORABE I/ILI ODREDIŠTA ROBE

Članak 912.a

1.   Za potrebe ovog dijela:

2.   Ako je primjena pravila Zajednice o robi koja se uvozi u carinsko područje Zajednice, izvozi iz njega ili premješta unutar njega uvjetovana podnošenjem dokaza o usklađenosti s uvjetima koje predmetna mjera predviđa ili propisuje za uporabu i/ili odredište robe, taj se dokaz podnosi predočenjem kontrolnog primjerka T5, popunjenog i korištenog u skladu s odredbama ovog dijela.

3.   Sva roba navedena u određenom kontrolnom primjerku T5 mora se utovariti na jedno prijevozno sredstvo u smislu drugog podstavka članka 347. stavka 2., mora biti namijenjena jednom primatelju te istoj uporabi i/ili odredištu.

Nadležna tijela mogu dopustiti da se obrazac koji odgovara uzroku iz Priloga 65. zamijeni tovarnim listovima T5 sastavljenim pomoću integriranog sustava elektroničke ili automatske obrade podataka ili popisima s trgovačkim opisom robe koji su sastavljeni za potrebe obavljanja otpremnih/izvoznih formalnosti i koji sadrže sve pojedinosti predviđene uzorkom obrazaca iz Priloga 65., pod uvjetom da su ti listovi i popisi sastavljeni i popunjeni tako da ih predmetna tijela mogu koristiti bez ikakvih poteškoća i da pružaju sva jamstva koja ta tijela smatraju potrebnim.

4.   Osim obveza koje proizlaze iz posebnih propisa, svaka osoba koja potpiše kontrolni primjerak T5 obvezna je staviti robu opisanu u toj ispravi u deklariranu uporabu i/ili je otpremiti na deklarirano odredište.

Ta je osoba odgovorna i u slučaju da bilo tko zlouporabi bilo koji kontrolni primjerak T5 koji je ona sastavila.

5.   Odstupajući od odredaba stavka 2. te osim ako nije drukčije predviđeno propisima Zajednice koji propisuju kontrolu uporabe i/ili odredišta robe, svaka država članica ima pravo zahtijevati da se dokaz o tome da je robi određena predviđena ili propisana uporaba i/ili odredište podnese u skladu s nacionalnim postupkom, pod uvjetom da roba ne napusti njezino područje prije nego joj se dodijeli predmetna uporaba i/ili odredište.

Članak 912.b

1.   Kontrolni primjerak T5 sastavlja se u jednom izvorniku i najmanje jednom primjerku. Svaki primjerak mora vlastoručno potpisati predmetna osoba i on mora sadržavati sve podatke koji se odnose na opis robe kao i sve dodatne podatke koje zahtijevaju odredbe vezane uz pravila Zajednice koja propisuju kontrolu.

2.   Ako pravila Zajednice koja propisuju kontrolu predviđaju polaganje jamstva, to se jamstvo podnosi:

U tom se slučaju u polje 106. kontrolnog primjerka T5 upisuje jedna od sljedećih napomena:

3.   Ako pravila Zajednice koja propisuju kontrolu određuju rok u kojemu se robi mora dodijeliti određena uporaba i/ili odredište, u polje 104. kontrolnog primjerka T5 upisuje se napomena ‚Rok za završetak … dana’.

4.   Ako se roba koja je u carinskom postupku premješta, kontrolni primjerak T5 izdaje carinarnica od koje se roba otprema.

Isprava za predmetni postupak sadrži uputu na izdani kontrolni primjerak T5. Isto tako, u polju 109. kontrolnog primjerka T5 navodi se uputa na ispravu koja se koristi za predmetni postupak.

5.   Ako roba nije stavljena u carinski postupak, kontrolni primjerak T5 izdaje carinarnica iz koje se roba otprema.

U polje 109. kontrolnog primjerka T5 upisuje se jedna od sljedećih napomena:

6.   Kontrolni primjerak T5 ovjerava carinarnica iz stavka 4. i 5. Takva potvrda sadrži sljedeće podatke u polju A (otpremna carinarnica) tih isprava:

7.   Članak 349. primjenjuje se mutatis mutandis, osim ako nije drukčije predviđeno pravilima Zajednice koji propisuju kontrolu uporabe i/ili odredišta robe. Carinarnica iz stavka 4. i 5. pregledava pošiljku te popunjava i ovjerava polje D ‚Kontrolna otpremnog ureda’ na prednjoj strani kontrolnog primjerka T5.

8.   Carinarnica iz stavka 4. i 5. zadržava primjerak svakog kontrolnog primjerka T5. Izvornici tih isprava vraćaju se predmetnoj osobi čim se dovrše sve administrativne formalnosti i pravilno popune polja A (Otpremna carinarnica) i B (Vratiti …) kontrolnog primjerka T5.

9.   Članci 353., 354. i 355. primjenjuju se mutatis mutandis.

Članak 912.c

1.   Roba i izvornici kontrolnih primjeraka T5 podnose se odredišnom uredu.

Osim ako nije drukčije predviđeno pravilima Zajednice koja propisuju kontrolu uporabe i/ili odredišta robe, odredišna carinarnica može dopustiti da se roba isporuči izravno primatelju pod uvjetima koje odredi kako bi moglo obaviti kontrolu pri dolasku ili nakon dolaska robe.

Svaka osoba koja odredišnom uredu predoči kontrolni primjerak T5 i pošiljku na koju se on odnosi može na zahtjev dobiti potvrdu na obrascu koji odgovara uzorku iz Priloga 47. Potvrda ne može zamijeniti kontrolni primjerak T5.

2.   Ako propisi Zajednice zahtijevaju kontrolu izlaska robe iz carinskog područja Zajednice:

3.   Odredišna carinarnica obavlja kontrolu predviđene ili propisane uporabe i/ili odredišta. Ona evidentira podatke iz kontrolnog primjerka T5, zadržavajući prema potrebi primjerak te isprave, kao i rezultate obavljenih kontrola.

4.   Odredišna carinarnica vraća izvornik kontrolnog primjerka T5 na adresu koja je navedena u polju B (‚Vratiti …’) kontrolnog primjerka T5 čim se obave sve propisane formalnosti i upišu svi potrebni podaci i napomene.

Članak 912.d

1.   Ako je za izdavanje kontrolnog primjerka T5 potrebno jamstvo u skladu s člankom 912.b stavak 2., primjenjuju se odredbe stavaka 2. i 3.

2.   Ako se pojedinim količinama robe ne dodijeli propisana uporaba i/ili odredište, prema potrebi do isteka roka određenog u skladu s člankom 912.b stavak 3., nadležna tijela poduzimaju potrebne mjere kako bi omogućila uredu iz članka 912.b stavak 2. da iz podnesenog jamstva naplati, gdje je to moguće, onaj dio davanja koji odgovara tim količinama.

Međutim, na zahtjev predmetne osobe, ta tijela mogu odlučiti da naplate, prema potrebi iz jamstva, iznos koji se dobije tako da se dio jamstva koji odgovara količini robe kojoj u propisanom roku nije dodijeljena propisana uporaba i/ili odredište, pomnoži s koeficijentom koji se dobije tako da se broj dana za koji je prekoračen rok u kojemu je predmetnim količinama trebala biti dodijeljena uporaba i/ili odredište podijeli s duljinom roka izraženom u danima.

Ovaj se stavak ne primjenjuje ako predmetna osoba dokaže da je predmetna roba izgubljena zbog više sile.

3.   Ako u roku od šest mjeseci bilo od datuma izdavanja kontrolnog primjerka T5 ili od isteka roka navedenog u polju 104 ‚Rok za završetak … dana’ kontrolnog primjerka T5, ovisno o slučaju, taj primjerak, propisno ovjeren od strane odredišnog ureda, ne stigne u povratnu carinarnicu navedenu u polju B te isprave, nadležna tijela poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurala da carinarnica iz članka 912.b stavak 2. naplati jamstvo predviđeno tim člankom.

Ovaj se stavak ne primjenjuje ako se krivnja za kašnjenje u vraćanju kontrolnog primjerka T5 ne može pripisati predmetnoj osobi.

4.   Odredbe stavka 2. i 3. primjenjuju se, osim ako nije drukčije predviđeno pravilima Zajednice koja propisuju kontrolu uporabe i/ili odredišta robe, i u svakom slučaju ne dovodeći u pitanje odredbe koje se odnose na carinski dug.

Članak 912.e

1.   Osim ako nije drukčije predviđeno pravilima Zajednice koja propisuju kontrolu uporabe i/ili odredišta robe, kontrolni primjerak T5 i pošiljka koju on prati može se podijeliti prije završetka postupka za koji je taj obrazac izdan. Pošiljke koje nastanu takvim dijeljenjem mogu se i same dalje dijeliti.

2.   Carinarnica u kojoj se obavlja dijeljenje izdaje, u skladu s člankom 912.b, izvadak kontrolnog primjerka T5 za svaki dio podijeljene pošiljke.

U svakom se izvatku navode, između ostalog, dodatni podaci navedeni u poljima 100., 104., 105., 106. i 107. početnog kontrolnog primjerka T5 te neto masa i neto količina robe na koju se taj izvadak odnosi. U polje 106.obrasca T5, koji se koristi za svaki izvadak, upisuje se jedna od sljedećih napomena:

Polje B ‚Vratiti …’ obrasca T5 sadrži podatke koji su navedeni u odgovarajućem polju početnog obrasca T5.

U polje J ‚Kontrola uporabe i/ili odredišta’ početnog obrasca T5 upisuje se jedna od sljedećih napomena:

Početni kontrolni primjerak T5 bez odgode se vraća na adresu koja je navedena u polju B ‚Vratiti …’ obrasca T5, zajedno s primjercima izdanih izvadaka.

Carinarnica u kojoj se obavlja dijeljenje zadržava presliku prvotnog kontrolnog primjerka T5 i izvadaka. Izvornici izvadaka kontrolnih primjeraka T5 prate svaki dio podijeljene pošiljke do odgovarajućeg odredišnog ureda gdje se primjenjuju odredbe predviđene člankom 912.c.

3.   U slučaju daljnjeg dijeljenja sukladno stavku 1. stavak 2. primjenjuje se mutatis mutandis.

Članak 912.f

1.   Kontrolni primjerak T5 može se izdati retroaktivno pod uvjetom:

Ako se kontrolni primjerak T5 izdaje retroaktivno, on mora sadržavati jednu od sljedećih napomena napisanu crvenim slovima:

a predmetna osoba upisuje identifikacijske podatke o prijevoznom sredstvu kojim je roba otpremljena, datum otpremanja i, prema potrebi, datum na koji je roba podnesena odredišnom uredu.

2.   Duplikate kontrolnih primjeraka T5 i izvadaka kontrolnih primjeraka T5 može izdati carinarnica izdavanja na zahtjev predmetne osobe u slučaju gubitka izvornika. Duplikat mora biti ovjeren pečatom ureda i potpisom nadležnog službenika te mora sadržavati jednu od sljedećih riječi napisanu crvenim slovima:

3.   Odredišna carinarnica može retroaktivno ovjeriti izdane kontrolne primjerke T5 i duplikate samo ako ta carinarnica utvrdi da je robi obuhvaćenoj predmetnom ispravom određena uporaba i/ili odredište koje je predviđeno ili propisano pravilima Zajednice.

Članak 912.g

1.   Nadležna tijela svake države članice mogu, u okviru svojih nadležnosti, svakoj osobi koja ispunjava uvjete utvrđene stavkom 4. i koja namjerava poslati robu za koju se mora izdati kontrolni primjerak T5 (dalje u tekstu ovlašteni pošiljatelj), odobriti da to učini bez podnošenja robe otpremnoj carinarnici ili kontrolnog primjerka T5 koji se odnosi na tu robu.

2.   Što se tiče kontrolnog primjerka T5 koji koriste ovlašteni pošiljatelji, nadležna tijela mogu:

3.   Ovlašteni pošiljatelj popunjava kontrolni primjerak T5 upisujući tražene podatke, uključujući:

Smatra se da je taj primjerak, koji je pravilno popunjen i, prema potrebi, potpisan od strane ovlaštenog pošiljatelja, izdala carinarnica čiji je naziv naveden na otisku pečata iz stavka 2. točke (b).

Nakon otpreme robe, ovlašteni pošiljatelj bez odgode šalje otpremnoj carinarnici kopiju kontrolnog primjerka T5, zajedno sa svim ispravama na temelju kojih je izdan kontrolni primjerak T5.

4.   Odobrenje iz stavka 1. izdaje se jedino osobama koje često šalju robu, čije knjigovodstvo omogućuje nadležnim tijelima provjeravanje njihovih radnji i koje nisu teže kršile ili nisu ponavljale kršenje važećih propisa.

Odobrenju posebno određuje:

5.   Ovlašteni pošiljatelj poduzima sve potrebne mjere kako bi osigurao čuvanje posebnog pečata ili obrasca s otisnutim pečatom otpremne carinarnice ili otiskom posebnog pečata.

Ovlašteni pošiljatelj snosi sve posljedice, naročito financijske, koje nastanu zbog pogreške, propusta ili druge nepravilnosti u kontrolnom primjerku T5 koji izradi ili pri izvođenju postupaka koje je obvezan provesti na temelju odobrenja iz stavka 1.

U slučaju da bilo koja osoba zlouporabi kontrolne primjerke T5 koji su unaprijed ovjereni pečatom otpremne carinarnice ili posebnim pečatom, ovlašteni je pošiljatelj odgovoran, ne dovodeći u pitanje kaznene postupke, za plaćanje carine i drugih davanja koji nisu plaćeni te za vraćanje financijske dobiti koja je nepravedno ostvarena zbog zlouporabe, osim ako nadležnim tijelima koja su ga ovlastila ne pruži zadovoljavajući dokaz da je poduzeo sve potrebne mjere kako bi osigurao čuvanje posebnog pečata ili obrasca s otisnutim pečatom otpremne carinarnice ili otiskom posebnog pečata.”

13.

Tekst iz Priloga I. ovoj Uredbi dodaje se kao Prilog I.A.

14.

Prilozi 2. do 5. te prilozi 7. i 8. brišu se.

15.

Prilog 14. zamjenjuje se tekstom iz Priloga II. ovoj Uredbi.

16.

Prilog 15. zamjenjuje se tekstom iz Priloga III. ovoj Uredbi.

17.

Prilozi 19. i 20. brišu se.

18.

Prilog 26. izmjenjuje se u skladu s Prilogom IV. ovoj Uredbi.

19.

Prilog 27. zamjenjuje se Prilogom V. ovoj Uredbi.

20.

Prilozi 39., 40. i 41. brišu se.

21.

U Prilogu 62. veza s člankom 491. u bilješci 1. zamjenjuje se vezom s člankom 912.g.

22.

Prednja strana primjeraka 1. i 2. uzroka iz Priloga 63. zamjenjuje se Prilogom VI. ovoj Uredbi.

23.

Prilog 66. zamjenjuje se Prilogom VII. ovoj Uredbi.

24.

Prilog 87. izmjenjuje se u skladu s Prilogom VIII. ovoj Uredbi.