07/Sv. 019

HR

Službeni list Europske unije

26

32000L0030

L 203/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

06.06.2000.

DIREKTIVA 2000/30/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 6. lipnja 2000.

o pregledu na cesti kojim se utvrđuje tehnička ispravnost gospodarskih vozila koja prometuju u Zajednici

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 71. stavak 1. točke (c) i (d),

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

nakon savjetovanja s Odborom regija,

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora (3),

budući da:

(1)

Porast prometa za sve države članice predstavlja po vrsti i težini slične sigurnosne i ekološke probleme.

(2)

U interesu je sigurnosti u prometu, zaštite okoliša i pravedne konkurencije da se gospodarska vozila održavaju na visokom stupnju tehničke ispravnosti.

(3)

U skladu s Direktivom 96/96/EZ od 20. prosinca 1996. o usklađivanju zakonodavstava država članica u vezi s tehničkim pregledima motornih vozila i njihovih prikolica (4), gospodarska su vozila obvezna jednom godišnje proći pregled koji provodi ovlašteno tijelo.

(4)

U članku 4. Direktive 94/12/EZ (5) predviđa se višesmjerni pristup ekonomičnim svojstvima mjera koje imaju za cilj umanjiti onečišćenje uzrokovano cestovnim prometom; budući da europski „Auto-nafta I.” program uključuje takav pristup i pruža objektivnu procjenu najekonomičnijih mjera u području tehnologije vozila, kvalitete goriva, nadzora i održavanja kao i netehničkih mjera, usmjerenih na smanjivanje emisije vozila u cestovnom prometu.

(5)

Europski parlament i Vijeće donijeli su Direktivu 98/70/EZ (6), s ciljem poboljšanja kakvoće benzina i s ciljem određivanja strožih normi emisija, Direktivu 98/69/EZ (7) za privatna cestovna vozila i laka gospodarska vozila i Direktivu 1999/96/EZ (8) s ciljem određivanja strožih normi emisija za teška teretna vozila.

(6)

Ova je Direktiva dio tog pristupa, u ovoj će se fazi, kad je riječ o zaštiti okoliša, pokazati djelotvornijim propisati tehničke preglede na cesti kako bi se osigurala primjena Direktive 96/96/EZ tijekom cijele godine, nego postrožiti kriterije pregleda tehničke ispravnosti koje propisuje Direktiva 96/96/EZ.

(7)

Obavezno godišnje ispitivanje tehničke ispravnosti nije dovoljno jamstvo da su ispitana gospodarska vozila tehnički ispravna tijekom cijele godine.

(8)

Ciljani dodatni tehnički pregledi na cesti važna su ekonomična mjera kojom se kontrolira standard održavanja gospodarskih vozila.

(9)

Pregledi tehničke ispravnosti koji se izvode na cesti trebali bi se provoditi bez diskriminacije na temelju državljanstva vozača ili države u kojoj je dotično vozilo registrirano ili stavljeno u promet.

(10)

Metoda odabira vozila za pregled trebala bi se temeljiti na ciljanom pristupu, odnosno

trebala bi nastojati identificirati vozila koja djeluju loše održavano, čime će se uvećati operativna djelotvornost ovlaštenih tijela, a troškovi i zastoj za vozače i prijevoznike svesti na najmanju moguću mjeru.

(11)

Mora postojati mogućnost da se u slučaju ozbiljnih nepravilnosti u pregledanom vozilu zatraži od nadležnih tijela države članice u kojoj je vozilo registrirano ili u kojoj je vozilo stavljeno u promet da poduzme prikladne mjere i o svim poduzetim mjerama obavijesti onu državu članicu koja je zatražila poduzimanje mjera.

(12)

Mjere potrebne za provedbu ove Direktive donose se u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (9).

(13)

U skladu s načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti određenima u članku 5. Ugovora, ciljeve predloženog djelovanja, uspostavljanje režima pregleda na cesti gospodarskih vozila koja prometuju unutar Zajednice, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego ih se može na bolji način ostvariti na razini Zajednice; ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

1.   Kako bi se poboljšala sigurnost na cesti i zaštita okoliša, svrha je ove Direktive osigurati da se gospodarska vozila koja prometuju unutar državnog područja država članica Zajednice potpunije usklade s određenim tehničkim uvjetima koje postavlja Direktiva 96/96/EZ.

2.   Ova Direktiva utvrđuje određene uvjete ispitivanja tehničke ispravnosti gospodarskih vozila koja prometuju unutar državnog područja Zajednice.

3.   Ne dovodeći u pitanje propise Zajednice, ova Direktiva, međutim, ne utječe na pravo država članica da provode preglede koje ona ne uključuje ili da provjerava druge vidove cestovnog prometa, posebno one koji se odnose na gospodarska vozila. S druge strane, državu članicu ništa ne sprečava da, u sklopu pregleda koji nisu obuhvaćeni ovom Direktivom, kontrolira stavke navedene u Prilogu I. i na nekom drugom mjestu osim na javnoj autocesti.

Članak 2.

Za potrebe ove Direktive:

(a)

„gospodarsko vozilo” znači motorna vozila i priključna vozila definirana u kategorijama 1, 2 i 3 u Prilogu I. Direktivi 96/96/EZ;

(b)

„pregled tehničke ispravnosti na cesti” znači pregled tehničke naravi, koji ovlaštena tijela ne najavljuju i stoga je neočekivan, pregled gospodarskog vozila koje prometuje unutar državnog područja neke države članice, a koji se izvodi na javnoj autocesti i provode ga ovlaštena tijela ili se provodi pod njihovim nadzorom;

(c)

„ispitivanje tehničke ispravnosti” znači ispitivanje tehničke ispravnosti vozila kao što je predviđeno u Prilogu II. Direktivi 96/96/EZ.

Članak 3.

1.   Svaka država članica za gospodarska vozila na koja se odnosi ova Direktiva uvodi takve tehničke preglede na cesti koji će postići ciljeve utvrđene člankom 1., imajući u vidu nacionalne dogovore primjenljive na takva vozila prema Direktivi 96/96/EZ.

2.   Svaki će se tehnički pregled na cesti provoditi bez diskriminacije na temelju državljanstva vozača ili države u kojoj je dotično vozilo registrirano ili stavljeno u promet, pri tome vodeći računa o potrebi da se troškovi i zastoji za vozače i prijevoznike svedu na najmanju moguću mjeru.

Članak 4.

1.   Pregled tehničke ispravnosti na cesti uključuje jedan, dva ili sve sljedeće vidove:

(a)

vizualnu procjenu stanja održavanja gospodarskog vozila u stanju mirovanja;

(b)

provjeru izvješća o nedavnom tehničkom pregledu na cesti iz članka 5. ili provjeru dokumentacije koja dokazuje tehničku ispravnost vozila i posebno, u slučaju vozila koje je registrirano ili stavljeno u promet u nekoj državi članici, dokaz da je gospodarsko vozilo prošlo zakonski tehnički pregled u skladu s Direktivom 96/96/EZ;

(c)

pregled nepravilnosti koje obuhvaća jednu, više od jedne ili sve postavke koje treba provjeriti navedene u Prilogu I. točki 10.

2.   Pregled kočnica i ispušnih emisija provodi se u skladu s pravilima utvrđenima u Prilogu II.

3.   Prije nego pristupi pregledu stavki navedenih u Prilogu I. točki 10., inspektor uzima u razmatranje posljednju potvrdu o tehničkoj ispravnosti vozila i/ili izvješće o nedavnom pregledu tehničke ispravnosti na cesti koje vozač pokaže.

Inspektor može također uzeti u obzir bilo kakvu drugu potvrdu o sigurnosti koju je izdalo ovlašteno tijelo i koju vozač, prema potrebi, pokaže.

Ako potvrde i/ili izvješće dokazuju da je u prethodna tri mjeseca izvršen pregled jedne od stavki navedenih u Prilogu I. točki 10., ta se stavka neće ponovno kontrolirati, osim kad je to opravdano na temelju očiglednog kvara i/ili nepravilnosti.

Članak 5.

1.   Izvješće o tehničkom pregledu na cesti koje se odnosi na pregled iz članka 4. stavka 1. točke (c) sastavlja nadležno tijelo ili inspektor koji je izvršio pregled. Uzorak izvješća se nalazi u Prilogu I. točki 10. koji sadrži popis. Nadležno tijelo ili inspektor mora označiti odgovarajuće kućice. Izvješće se mora dati vozaču gospodarskog vozila.

2.   Ako nadležno tijelo ili inspektor smatra da nedostaci u održavanju nekoga gospodarskog vozila mogu predstavljati takav sigurnosni rizik da je, posebno s obzirom na kočnice, opravdano daljnje pregledavanje vozila, gospodarsko se vozilo može podvrći složenijem pregledu u obližnjem centru za tehnički pregled, kao što predviđa dotična država članica, u skladu s člankom 2. Direktive 96/96/EZ.

Pokaže li se, bilo tijekom pregleda na cesti ili tijekom složenijeg pregleda o kojem govori prvi podstavak ovog stavka, da neko gospodarsko vozilo predstavlja ozbiljan rizik za svoje korisnike ili za druge korisnike ceste, navedene u članku 4. stavku 1., može se zabraniti uporaba tog vozila dok se ne isprave opasni nedostaci.

Članak 6.

Svake dvije godine, prije 31. ožujka, države članice dostavljaju Komisiji podatke prikupljene u prethodne dvije godine o broju pregledanih gospodarskih vozila, razvrstanih po kategorijama vozila u skladu s Prilogom I. točkom 6. i po državama u kojima su vozila registrirana te o pregledanim stavkama i uočenim nepravilnostima, na temelju Prilogu I. točke 10.

Prvi podneseni podaci obuhvaćaju razdoblje od dvije godine s početkom od 1. siječnja 2003.

Komisija informacije prosljeđuje Europskom parlamentu.

Članak 7.

1.   Države članice pomažu jedna drugoj u primjeni ove Direktive. Posebno, dostavljaju jedna drugoj podatke o uredu(-ima) odgovornom(-ima) za izvršenje provjera i imena osoba za kontakt.

2.   O ozbiljnim nepravilnostima na gospodarskom vozilu koje pripada osobi koja nema boravište u toj državi članici, posebno o nepravilnostima zbog kojih se zabranjuje uporaba vozila, izvješćuju se nadležna tijela države članice u kojoj je vozilo registrirano ili stavljeno u promet pomoću oglednog izvješća iz Prilogu I., ne dovodeći u pitanje daljnji postupak u skladu sa zakonodavstvom na snazi u državi članici u kojoj je nepravilnost ustanovljena.

Ne dovodeći u pitanje članak 5., nadležne vlasti države članice u kojoj je ustanovljena ozbiljna nepravilnost na gospodarskom vozilu koje pripada osobi bez boravišta u toj državi članici mogu zatražiti od nadležnih tijela u državi članici u kojoj je vozilo registrirano ili stavljeno u promet da poduzme odgovarajuće mjere protiv prekršitelja, na primjer, da podvrgne vozilo dodatnom pregledu tehničke ispravnosti.

Nadležna tijela kojima je podnesen takav zahtjev izvješćuju nadležna tijela države članice u kojoj su ustanovljene nepravilnosti na gospodarskom vozilu o svim mjerama koje su poduzete protiv prekršitelja.

Članak 8.

Sve izmjene koje su potrebne da bi se Prilogu I. ili tehnički kriteriji određeni u Prilogu II. uskladili s novim tehničkim dostignućima donose se u skladu s postupkom predviđenim u članku 9. stavku 2.

Takve izmjene ne smiju dovesti do proširenja područja primjene ove Direktive.

Članak 9.

1.   Komisiji pomaže Odbor za prilagođavanje tehničkom napretku osnovan na temelju članka 8. Direktive 96/96/EZ, dalje u tekstu „Odbor”.

2.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuju se članci 5. i 7. Odluke 1999/468/EZ, u skladu s odredbama njezinog članka 8.

Razdoblje predviđeno člankom 5. stavkom 6. Odluke 1999/468/EZ određuje se na tri mjeseca.

3.   Odbor donosi svoj poslovnik.

Članak 10.

Države članice sastavljaju dogovore o kaznama koje se primjenjuju u slučaju da vozač ili prijevoznik ne poštuje tehničke zahtjeve provjerene na temelju ove Direktive.

One poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale primjenu tih kazni. Predviđene kazne su učinkovite, razmjerne i odvraćajuće.

Članak 11.

Komisija, u roku godinu dana nakon što je od država članica dobila podatke iz članka 6., podnosi Vijeću izvješće o primjeni ove Direktive zajedno sa sažetkom postignutih rezultata.

Prvo izvješće obuhvaća razdoblje od dvije godine koje počinje 1. siječnja 2003.

Članak 12.

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom prije 10. kolovoza 2002. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

2.   Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Države članice određuju načine tog upućivanja.

3.   Države članice Komisiji dostavljaju tekstove odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 13.

Ova Direktiva stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 14.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Luxembourgu 6. lipnja 2000.

Za Europski parlament

Predsjednica

N. FONTANE

Za Vijeće

Predsjednik

E. FERRO RODRIGUES

(1)  SL C 190, 18.6.1998., str. 10., i SL C 116 E, 26.4.2000., str. 7.

(2)  SL C 407, 28.12.1998., str. 112.

(3)  Mišljenje Europskog parlamenta od 9. veljače 1999. (SL C 150, 28.5.1999., str. 27.), Zajedničko stajalište Vijeća od 2. prosinca 1999. i Odluka Europskog parlamenta od 14. ožujka 2000. (još nije objavljena u Službenom listu). Odluka Vijeća od 13. travnja 2000.

(4)  SL L 46, 17.2.1997., str. 1. Direktiva kako je izmijenjena Direktivom Komisije 1999/52/EZ (SL L 142, 5.6.1999., str. 26.).

(5)  Direktiva 94/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. ožujka 1994. o mjerama koje treba poduzeti protiv onečišćenja zraka emisijama iz motornih vozila i izmjeni Direktive 70/220/EEZ (SL L 100, 19.4.1994., str. 42.).

(6)  Direktiva 98/70/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 1998. o kakvoći benzina i dizelskoga goriva i o izmjeni Direktive Vijeća 93/12/EEZ (SL L 350, 28.12.1998., str. 58.).

(7)  Direktiva 98/69/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 1998. o mjerama koje treba poduzeti protiv onečišćenja zraka emisijama iz motornih vozila i izmjeni Direktive Vijeća 70/220/EEZ (SL L 350, 28.12.1998., str. 1.).

(8)  Direktiva 1999/96/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. Prosinca 1999. o usklađivanju zakonodavstava država članica u vezi s mjerama koje treba poduzeti protiv emisije plinovitih i krutih štetnih sastojaka iz motora s kompresijskim paljenjem za pogon vozila,te protiv emisije plinovitih štetnih sastojaka iz motora s vanjskim izvorom paljenja za pogon vozila na prirodni plin ili ukapljeni naftni plin i izmjeni Direktive Vijeća 88/77/EEZ.

(9)  SL L 184, 17.7.1999., str. 23.

PRILOG I.

UZORAK IZVJEŠĆA ZA PREGLED TEHNIČKE ISPRAVNOSTI NA CESTI UKLJUČUJUĆI POPIS STAVKI ZA PROVJERU

(Direktiva 2000/30/EZ)

1.   Mjesto provjere …

2.   Datum …

3.   Vrijeme …

4.   Oznaka države na vozilu i registracijski broj …

5.   Oznaka države i registracijski broj prikolice/poluprikolice …

6.   Vrste vozila …

(a)

 Lako teretno vozilo (od 3,5 do 12 t) (1)

(e)

 Teško teretno vozilo (više od 12 t) (5)

(b)

 Prikolica (2)

(f)

 Poluprikolica (6)

(c)

 Teretno vozilo s prikolicom (3)

(g)

 Tegljač s poluprikolicom (7)

(d)

 Autobus ili turistički autobus (4)

 

7.   Prijevozničko poduzeće/adresa …

8.   Državljanstvo …

9.   Vozač …

10.   Popis stavki za provjeru:

 

provjereno

nije provjereno

nije ispravno

(a)

sustav kočenja i njegovi dijelovi (8)

(b)

ispušni sustav (8)

(c)

zacrnjenje ispušnim dimom (dizel) (8)

(d)

emisije plinova (benzin, prirodni plin ili ukapljeni naftni plin) (8)

(e)

upravljačke spone

(f)

svjetla, osvjetljavanje i signalni uređaji

(g)

kotači/gume

(h)

ovjes (vidljive manjkavosti)

(i)

šasija (vidljive manjkavosti)

(j)

tahograf (ugradnja)

(k)

uređaj za ograničavanje brzine (ugradnja)

(l)

trag curenja goriva i/ili prolijevanja ulja

11.   Rezultat pregleda:

Zabrana daljnje uporabe vozila, koje ima ozbiljne manjkavosti 

12.   Razno/primjedbe

13.   Ovlaštena osoba/referent ili inspektor koji je izvršio pregled

Potpis ispitnog tijela/referenta ili inspektora

(1)  Motorna vozila s najmanje četiri kotača namijenjena za prijevoz robe, najveće mase iznad 3,5 t, ali ni veće od 12 t (kategorija N2).

(2)  Svako vozilo namijenjeno da se priključi na motorno vozilo, osim poluprikolice, koje se zbog svoje konstrukcije i opreme koristi za prijevoz robe; prikolice najveće mase iznad 3,5 t, ali ne veće od 10 t (kategorija O3); prikolice najveće mase više od 10 t (kategorija O4).

(3)  Motorno vozilo za prijevoz robe najveće mase više od 3,5 t (kategorija N2 i N3) s priključenom prikolicom (kategorije O3 i O4).

(4)  Motorno vozilo s najmanje četiri kotača namijenjeno za prijevoz putnika sa više od osam sjedala uz vozačevo sjedalo (kategorije M2 i M3)

(5)  Motorna vozila s najmanje četiri kotača namijenjena za prijevoz robe najveće mase više od 12 t (kategorija N3).

(6)  Svako vozilo koje se priključuje motornom vozilu na takav način da se jednim dijelom oslanja na to motorno vozilo, i to sa značajnim dijelom svoje težine ili s težinom svoga tereta i koje se, zbog svoje konstrukcije i opreme, koristi za prijevoz robe (kategorije O3 i O4).

(7)  Vučno vozilo priključeno poluprikolici.

(8)  Ove stavke su predmet specifičnih ispitivanja i/ili provjera kao što je utvrđeno u Prilogu II. Direktivi 2000/30/EZ.

PRILOG II.

PRAVILA ZA ISPITIVANJE I/ILI PROVJERU KOČNIH SUSTAVA I ISPUŠNE EMISIJE

1.   Specifični uvjeti u pogledu kočnica

Zahtijeva se da se svaki dio kočnog sustava i njegovo funkcioniranje održavaju u dobrom i učinkovitom radnom stanju i da budu usklađeni.

Kočnice vozila moraju izvršavati sljedeće funkcije kočenja:

(a)

kod motornih vozila, njihovih prikolica i poluprikolica, radna kočnica mora biti u stanju usporiti vozilo i zaustaviti ga sigurno, brzo i učinkovito, bez obzira na njegovu natovarenost i bez obzira na to kreće li se uzbrdo ili nizbrdo;

(b)

kod motornih vozila, njihovih prikolica i poluprikolica ručna kočnica mora biti u stanju zadržati vozilo u stanju mirovanja, bez obzira na njegovu natovarenost i bez obzira na to da li se vozilo kreće uzbrdo ili nizbrdo.

2.   Specifični uvjeti u pogledu ispušne emisije

2.1.   Motorna vozila opremljena benzinskim motorom (motorom s vanjskim izvorom paljenja)

(a)

Kod vozila u kojima se ispušna emisija ne nadzire pomoću naprednog sustava za nadzor i ograničenje emisije kao što je trostupanjski katalizator koji ima lambda sondu:

1.

vizualni pregled ispušnog sustava kako bi se provjerilo da nema propuštanja;

2.

ako je primjereno, vizualni pregled sustava nadzora emisije kako bi se provjerilo da je. zahtijevana oprema ugrađena;

3.

nakon odgovarajućeg vremena zagrijavanja motora (poštujući preporuke proizvođača vozila), kad je motor u slobodnom hodu (bez opterećenja) mjeri se sadržaj ugljičnog monoksida (CO) u ispušnim plinovima.

Najviša dopuštena prisutnost CO-a u ispušnim plinovima ne smije prijeći sljedeće:

—

kod vozila koja su po prvi put registrirana ili stavljena u promet između datuma od kojeg države članice traže da vozila ispunjavaju zahtjeve Direktive 70/220/EEZ (1) i 1. listopada 1986.: sadržaj CO-a ne smije prelaziti vrijednost od 4,5 % vol.,

—

kod vozila koja su po prvi put registrirana ili stavljena u promet nakon 1. listopada 1986.: CO ne smije prijeći 3,5 % vol.

(b)

Kod vozila u kojima se ispušna emisije nadzire pomoću naprednog sustava za nadzor i ograničenje emisije kao što je trostupanjski katalizator koji ima lambda sondu:

1.

vizualni pregled ispušnog sustava kako bi se provjerilo da ne dolazi do propuštanja i da su svi dijelovi cijeli;

2.

vizualni pregled sustava za nadzor emisije kako bi se provjerilo da je tražena oprema bila ugrađena;

3.

određivanje učinkovitosti sustava za nadzor i ograničenje emisije pomoću mjerenja lambda vrijednosti i sadržaja CO-a u ispušnim plinovima u skladu s odjeljkom 4.

4.

emisije iz ispušne cijevi – granične vrijednosti

—

mjerenje pri slobodnom hodu motora:

Najviši dopušteni sadržaj CO-a u ispušnim cijevima ne smije prelaziti 0,5 % vol.,

—

mjerenje pri visokom slobodnom hodu (bez opterećenja), pri čemu brzina motora mora biti najmanje 2 000 min–1

—

sadržaj CO-a: najviše 0,3 % vol.

—

Lambda: 1 ± 0,03 ili u skladu sa specifikacijama proizvođača.

2.2.   Motorna vozila opremljena motorima sa kompresijskim paljenje (dizel)

Mjerenje zacrnjenja ispušnim plinovima kod slobodnog ubrzanja (bez opterećenja od slobodnog hoda do brzine prekida rada). Razina koncentracije ne smije prijeći (2) sljedeće granične vrijednosti koeficijenta apsorpcije:

—

za dizelske motore sa slobodnim usisom = 2,5 m–1

—

za dizelske motore s prednabijanjem = 3,0 m–1

ili istovrijedne vrijednosti kad se koristi oprema drukčijeg tipa.

Ovi se zahtjevi ne primjenjuju na vozila koja su po prvi put registrirana ili stavljena u promet prije 1. siječnja 1980.

2.3.   Oprema za ispitivanje

Emisije vozila ispituj se pomoću opreme koja je predviđena za precizno određivanje jesu li granične vrijednosti u skladu s onima koje je propisao ili naznačio proizvođač.

(1)  Direktiva Vijeća 70/220/EEZ od 20. ožujka 1970. o usklađivanju zakonodavstava država članica o mjerama koje se poduzimaju protiv onečišćenja zraka emisijama iz motornih vozila s motorima s vanjskim izvorom paljenja (SL L 76, 6.4.1970., str. 1.). Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 1999/102/EZ (SL 334, 28.12.1999., str. 43.).

(2)  Direktiva Vijeća 72/306/EEZ od 2. kolovoza 1972. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na mjere koje treba poduzeti protiv emisije onečišćujućih tvari iz dizelskih motora vozila (SL L 190, 20.8.1972., str. 1.). Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 97/20/EZ (SL L 125, 16.5.1997., str. 2.).