0.

PODRUČJE PRIMJENE

Ova se Direktiva odnosi na sigurnosne pojaseve i sustave za držanje putnika, konstruirane za ugradnju u vozila prema definiciji u Prilogu II. Direktivi 70/156/EEZ, koji su namijenjeni pojedinačnoj uporabi tj. kao osobna oprema odraslih osoba na sjedalima koja su okrenuta u smjeru ili smjeru suprotnom od smjera vožnje, i na sustave za držanje djece konstruirane za ugradnju u vozila kategorije M1 i N1.

1.

DEFINICIJE

Za potrebe ove Direktive:

1.1.

‚sigurnosni pojas (pojas sjedala, pojas)’ znači sklop remena sa sigurnosnom kopčom, napravama za namještanje i pričvrsnim dijelovima, koji se može pričvrstiti na motorno vozilo i koji je konstruiran za smanjivanje rizika ozljeđivanja njegova korisnika, ograničavanjem pokretljivosti korisnikova tijela, u slučaju sudara ili naglog usporenja vozila. Takav uređaj općenito se naziva ‚sklop pojasa’, a taj naziv također obuhvaća svaku napravu za apsorpciju energije ili uvlačenje/zatezanje pojasa;

1.1.1.

‚trbušni pojas’ znači pojas koji prelazi preko prednjeg dijela zdjelice korisnika;

1.1.2.

‚dijagonalni pojas’ znači pojas koji prelazi dijagonalno preko prednje strane prsnog koša, od bedra do ramena na suprotnoj strani;

1.1.3.

‚pojas u tri točke’ znači pojas koji je u osnovi kombinacija trbušnog i dijagonalnog pojasa;

1.1.4.

‚H-pojas’ znači sklop pojasa koji se sastoji od trbušnog pojasa i ramenih remena;

1.2.

‚tip pojasa’ znači kategorija pojaseva koji se bitno ne razlikuju s obzirom na sljedeće osnovne značajke:

1.2.1.

krute dijelove (kopča, pričvrsni dijelovi, uvlačnik itd.);

1.2.2.

materijal, tkanje, dimenzije i boju pojasa;

1.2.3.

geometriju sklopa pojasa;

1.3.

‚remen’ znači savitljiv sastavni dio konstruiran da drži tijelo korisnika i prenosi sile na sidrišta pojaseva;

1.4.

‚kopča’ znači uređaj za brzo otvaranje koji omogućava korisniku da ga pojas drži. Kopča smije uključivati i napravu za namještanje pojasa, osim kopče kod H-pojasa;

1.5.

‚naprava za namještanje pojasa’ znači naprava koja omogućuje da se pojas namjesti prema potrebi pojedinog korisnika i položaju sjedala. Naprava za namještanje pojasa može biti dio kopče, uvlačnika ili drugog dijela sigurnosnog pojasa;

1.6.

‚pričvrsni dijelovi’ znači dijelove sklopa pojasa, uključujući potrebne osiguravajuće dijelove, koji omogućuju pričvršćenje za sidrišta pojaseva;

1.7.

‚uređaj za apsorpciju energije’ znači uređaj koji raspršuje energiju neovisno ili zajedno s remenom i čini dio sustava pojasa;

1.8.

‚uvlačnik’ znači naprava u kojoj je smješten, djelomično ili potpuno, remen sigurnosnog pojasa;

1.8.1.

‚neblokirajući uvlačnik (tip 1)’ znači uvlačnik iz kojeg se izvlači cijela dužina remena malom vanjskom silom i kod kojeg nije moguće podešavati izvučeni remen;

1.8.2.

‚uvlačnik s ručnim otpuštanjem (tip 2)’ znači uvlačnik koji korisnik mora ručno otpustiti da bi se izvukla željena duljina remena i koji se automatski zakoči kad se navedeni postupak završi;

1.8.3.

‚uvlačnik s automatskim blokiranjem (tip 3)’ znači uvlačnik koji omogućuje izvlačenje remena do željene duljine i koji nakon kopčanja pojasa automatski namjesti remen prema korisniku. Daljnje izvlačenje remena nije moguće bez namjernog djelovanja korisnika;

1.8.4.

‚uvlačnik s blokiranjem u opasnosti (tip 4)’ znači uvlačnik koji pri uobičajenoj vožnji ne ograničava pokretljivost korisnika pojasa. Uvlačnik ima napravu za namještanje duljine koja automatski prilagođava duljinu remena prema korisniku i blokirni mehanizam koji se u opasnosti aktivira zbog:

1.8.4.1.

usporenja vozila (jednostruka osjetljivost);

1.8.4.2.

kombinacije čimbenika usporenja vozila, pomicanja remena ili nekog drugog automatskog djelovanja (višestruka osjetljivost);

1.8.5.

‚uvlačnik s blokiranjem u opasnosti s višim pragom osjetljivosti (tip 4N)’ znači uvlačnik iz točke 1.8.4., ali s posebnim svojstvima za uporabu u vozilima kategorija M2, M3, N1, N2 i N3  (1);

1.8.6.

‚naprava za namještanje pojasa po visini’ znači naprava koja omogućava namještanje položaja gornje omče pojasa po visini s obzirom na potrebe pojedinog korisnika i položaj sjedala. Ta se naprava može smatrati dijelom sigurnosnog pojasa ili dijelom sidrišta pojasa;

1.9.

‚sidrišta pojaseva’ znače dijelove strukture vozila ili sjedala ili nekog drugog dijela vozila za koje su pričvršćeni sigurnosni pojasevi;

1.10.

‚tip vozila’ s obzirom na sidrišta sigurnosnih pojaseva znači kategorija vozila koja se međusobno ne razlikuju u bitnim obilježjima kao što su dimenzije, oblici i bitni materijali sastavnih dijelova strukture vozila ili strukture sjedala ili drugog dijela vozila za koje su pričvršćeni pojasevi i sustavi za držanje putnika;

1.11.

‚sustav za držanje’ znači sustav sastavljen od sjedala koji je na odgovarajući način pričvršćen na konstrukciju vozila i sigurnosnog pojasa s najmanje jednim sidrištem na sjedalu;

1.12.

‚sjedalo’ znači struktura koja može ali ne mora biti dio konstrukcije vozila i koja je zajedno s oblogom namijenjena sjedenju jedne osobe. Ovaj izraz odnosi se na pojedinačno sjedalo kao i na dio klupe namijenjen sjedenju jedne osobe;

1.12.1.

‚prednje putničko sjedalo’ znači svako sjedalo kod kojeg je ‚isturena točka H’ odnosnog sjedala u okomitoj poprečnoj ravnini ili ispred nje kroz vozačevu točku R;

1.13.

‚skupina sjedala’ znači sjedalo u obliku klupe ili zasebna sjedala postavljena jedno uz drugo (koja su pričvršćena tako da je prednje sidrište jednog od tih sjedala u ravnini s prednjim ili stražnjim sidrištem drugog ili se nalazi između sidrišta drugog) na kojima sjedi jedna ili više osoba;

1.14.

‚sjedeća klupa’ znači struktura s oblogom namijenjena sjedenju najmanje dviju odraslih osoba;

1.15.

‚sustav za namještanje’ znači naprava pomoću koje se sjedalo ili njegovi dijelovi mogu namjestiti u položaj koji odgovara tjelesnoj građi korisnika. Ta naprava posebice mora omogućiti:

1.15.1.

uzdužno pomicanje;

1.15.2.

okomito pomicanje;

1.15.3.

kutno pomicanje;

1.16.

‚sidrište sjedala’ znači sustav kojim je sklop sjedala pričvršćen na konstrukciju vozila s pripadajućim dijelovima konstrukcije vozila;

1.17.

‚tip sjedala’ znači kategorija sjedala koja se međusobno ne razlikuju u bitnim obilježjima kao što su:

1.17.1.

struktura, oblik, dimenzija i materijal;

1.17.2.

tip i dimenzije sustava za namještanje i sustava za blokiranje sjedala;

1.17.3.

tip i dimenzije sidrišta pojaseva na sjedalu, sidrišta sjedala s pripadajućim dijelovima konstrukcije vozila;

1.18.

‚sustav za pomicanje’ znači naprava koja omogućuje da se sjedalo ili jedan njegov dio može zakrenuti ili pomaknuti uzdužno bez čvrstog međupoložaja, zbog lakšeg pristupa putnika;

1.19.

‚blokirni sustav’ znači naprava koja omogućuje da sjedalo i njegovi dijelovi ostanu u bilo kojem uporabnom položaju;

1.20.

‚upušten gumb za otvaranje kopče’: kopču nije moguće otvoriti kuglom promjera 40 mm;

1.21.

‚neupušten gumb za otvaranje kopče’: kopču je moguće otvoriti kuglom promjera 40 mm;

1.22.

‚zatezač’ znači dodatni ili ugrađeni uređaj koji zateže remen da smanji njegovu labavost tijekom sudara;

1.23.

‚referentno područje’ znači prostor između dvije vertikalne uzdužne ravnine međusobno udaljene 400 mm koje su simetrične u odnosu na točku H. Taj prostor definiran je okretanjem naprave, opisane u Prilogu II. Direktivi 74/60/EEZ (2), od vertikalnog do horizontalnog položaja. Naprava treba biti namještena kako je navedeno u tom Prilogu i postavljena na najveću duljinu od 840 mm;

1.24.

‚sklop zračnog jastuka’ znači naprava koja dopunjuje sigurnosne pojaseve i sustave za držanje putnika u motornim vozilima, odnosno sustav koji u slučaju jakog sudara vozila automatski postavlja savitljivu strukturu namijenjenu da stješnjivanjem plina koji se u njoj nalazi ograniči jačinu udara jednog ili više dijelova tijela putnika u vozilu u dijelove prostora za putnike;

1.25.

‚zračni jastuk putnika’ znači sklop zračnog jastuka namijenjen zaštiti putnika na sjedalima, osim vozačkog, u slučaju čelnog sudara;

1.26.

‚sustav za držanje djece’ znači sklop dijelova koji predstavljaju kombinaciju remena ili savitljivih dijelova sa sigurnosnom kopčom, naprava za namještanje, pričvrsnih dijelova i u pojedinim slučajevima dodatnih stolica i/ili štitnika protiv udara koje se mogu pričvrstiti u motorno vozilo. Konstruiran je također da smanji mogućnost ozljede korisnika u slučaju sudara ili naglog usporenja vozila, na način da ograniči gibanje tijela korisnika;

1.27.

‚okrenut unazad’ znači smjer koji je suprotan od normalnog smjera vožnje vozila.

2.

EZ HOMOLOGACIJA SASTAVNOG DIJELA

2.1.

Zahtjev za EZ homologaciju sastavnog dijela.

2.1.1.

Zahtjev za EZ homologaciju sastavnog dijela prema članku 3. stavku 4. Direktive 70/156/EEZ za tip sigurnosnog pojasa podnosi proizvođač.

Zahtjev za EZ homologaciju sastavnog dijela prema članku 3. stavku 4. Direktive 70/156/EEZ za tip sustava za držanje putnika podnosi proizvođač ili proizvođač vozila u koji se taj sustav ugrađuje.

2.1.2.

Obrazac opisnog dokumenta dan je u Dodatku I. Priloga II.

2.1.3.

Tehničkoj službi koja provodi homologacijska ispitivanja treba dostaviti sljedeće uzorke.

2.1.3.1.

Šest uzoraka, od kojih jedan referentni.

2.1.3.2.

10 metara od svake vrste remena koji su upotrijebljeni u izradi tipa pojasa.

2.1.3.3.

Tehnička služba koja provodi ispitivanja ima pravo zahtijevati dodatne uzorke.

2.1.4.

Kod sustava za držanje podnositelj zahtjeva dostavlja dva uzorka službi koja obavlja homologacijska ispitivanja. Ovi uzorci smiju uključivati dva uzorka pojaseva iz točke 2.1.2.1. te, po izboru proizvođača, jedno vozilo kao uzorak tipa vozila koje se homologira, ili dijelove vozila koje tehnička služba smatra bitnima.

2.1.5.

Kod sustava za držanje djece treba dostaviti četiri uzorka:

2.1.5.1.

10 metara remena od svake vrste remena koji su upotrijebljeni u izradi sustava za držanje djece, osim za međunožni remen za koji je potrebno dostaviti 2 m remena; i

2.1.5.2.

Upute i podatke o pakiranju prema članku 14. Priloga XVII.

2.1.5.3.

Tehnička služba koja provodi ispitivanja ima pravo zahtijevati dodatne uzorke.

2.1.5.4.

Ako se sustav za držanje djece kod prijenosne ležaljke za dijete može upotrebljavati kod više tipova prijenosnih ležaljki, proizvođač treba dati njihov popis.

2.1.5.5.

Ako se za pričvršćenje sustava za držanje djece upotrebljava homologiran sigurnosni pojas za odrasle, u zahtjevu je potrebno navesti kategoriju tog sigurnosnog pojasa, npr. statički trbušni pojas.

2.1.6.

Nadležno se tijelo prije dodjeljivanja homologacije treba uvjeriti da postoje zadovoljavajuće mjere za osiguravanje učinkovitog nadzora sukladnosti proizvodnje.

2.2.

Oznake

2.2.1.

Uzorci tipa pojaseva i tipa sustava za držanje koji su u postupku EZ homologacije tipa sastavnog dijela prema točkama 2.1.3. ili 2.1.4. trebaju biti jasno i neizbrisivo označeni imenom proizvođača, trgovačkom markom ili oznakom.

2.2.2.

Uzorci sustava za držanje djece koji su u postupku homologacije prema točkama 2.1.5. ili 2.1.5.1. trebaju biti jasno i neizbrisivo označeni imenom proizvođača, početnim slovima ili trgovačkom markom.

2.2.2.1.

Na jednom od plastičnih dijelova sustava za držanje djece (npr. školjki, štitniku, pomoćnom dječjem sjedištu, itd.) osim pojaseva ili H-pojaseva treba jasno i (neizbrisivo) biti označena godina proizvodnje.

2.2.2.2.

Ako se sustav za držanje djece upotrebljava zajedno sa sigurnosnim pojasom za odrasle, pravilan način nalijeganja remena treba biti trajno učvršćen na sustav za držanje. Ako je sustav za držanje djece pričvršćen na svoje mjesto sa sigurnosnim pojasom za odrasle, načini nalijeganja remena za sustave za držanje okrenute prema naprijed i okrenute prema nazad trebaju biti jasno razvidni na proizvodu pomoću oznaka u boji. Boja za označivanje nalijeganja sigurnosnog pojasa kad je naprava (dječje sjedalo) okrenuta u smjeru vožnje prema naprijed treba biti crvena, a kad je sjedalo okrenuto prema nazad plava. Iste boje se upotrebljavaju na natpisima koji na napravama pokazuju način uporabe. Posebni položaji nalijeganja trbušnog i ramenog dijela sigurnosnog pojasa moraju na proizvodu biti označeni oznakama u boji i/ili slovima. Navedene oznake trebaju biti vidljive i kad se sustav za držanje nalazi u vozilu. Za sustave za držanje razreda 0 te oznake trebaju biti vidljive i kad je dijete u napravi.

2.2.2.3.

Na sustavima za držanje djece koji su okrenuti prema nazad treba biti trajno postavljen natpis vidljiv u ugrađenom položaju sa sljedećim upozorenjem:

Natpis treba biti na jeziku zemlje u kojoj se naprava prodaje.

2.2.2.4.

Na sustavima za držanje koji se mogu upotrebljavati prema naprijed i prema nazad treba pisati:

(Vidjeti upute za uporabu)

2.3.

Opći zahtjevi

2.3.1.

Svaki uzorak predan u skladu s točkom 2.1. treba zadovoljavati zahtjeve navedene u točkama od 2.3. do 2.7.

2.3.2.

Svaki uzorak sustava za držanje djece predan u skladu s točkom 2.1. treba zadovoljavati bitne zahtjeve navedene u Prilogu XVII.

2.3.3.

Pojas i sustav za držanje treba biti konstruiran i izveden tako da, ako je pravilno ugrađen i ako ga se pravilno koristi, djeluje zadovoljavajuće i smanjuje mogućnost tjelesnih ozljeda u slučaju nesreće.

2.4.

Kruti dijelovi

2.4.1.

Opći zahtjevi

2.4.1.1.

Kruti dijelovi sigurnosnog pojasa kao što su kopče, naprave za namještanje, pričvrsni dijelovi i sl. ne smiju imati oštre bridove koji bi mogli izazvati trošenje ili trganje pojasa zbog struganja.

2.4.1.2.

Svi dijelovi pojasa koji bi mogli biti izloženi koroziji moraju biti odgovarajuće zaštićeni. Nakon obavljenog ispitivanja otpornosti na koroziju propisanog u točki 2.7.2., osposobljeni promatrač ne smije prostim okom uočiti neki znak lošeg stanja pojasa koji bi mogao utjecati na pravilno djelovanje pojasa niti značajnu koroziju.

2.4.1.3.

Kruti dijelovi koji su namijenjeni apsorpciji energije ili dijelovi koji su opterećeni ili koji prenose opterećenja ne smiju biti lomljivi.

2.4.1.4.

Kruti i plastični dijelovi sigurnosnog pojasa moraju biti postavljeni i ugrađeni tako da se pri uobičajenoj uporabi motornog vozila ne mogu zakvačiti ispod klizajućeg sjedala ili za vrata vozila. Ako neki od dijelova ne zadovoljava ove zahtjeve potrebno je provesti ispitivanje ‚hladnim udarcem’ određenim u točki 2.7.6.4. Ako su nakon ispitivanja na plastičnim štitnicima ili držačima krutih dijelova vidljive pukotine, te plastične dijelove treba ukloniti, a na ostalom dijelu sklopa treba nastaviti provjeru sigurnosti. Ako je ostali dio sklopa i dalje siguran, ili nisu vidljivi tragovi pukotina, treba ga ponovno provjeriti, da se vidi zadovoljava li stvarno zahtjeve točaka 2.4.2., 2.4.3. i 2.6.

2.4.1.5.

Uporaba materijala čija su svojstva s obzirom na zadržavanje vode jednaka svojstvima poliamida 6 zabranjena je za sve mehaničke dijelove na čije bi djelovanje ovo svojstvo moglo negativno utjecati.

2.4.2.

Kopča

2.4.2.1.

Kopča treba biti konstruirana tako da je isključena svaka mogućnost nepravilne uporabe: to, među ostalim, znači da ne smije biti moguće da kopča ostane djelomično zatvorena. Način otvaranja kopče mora biti očit. Dijelovi kopče koji mogu doći u dodir s tijelom korisnika moraju imati površinu najmanje 20 cm2 i širinu najmanje 46 mm, mjereno u ravnini koja je udaljena od površine dodira najviše 2,5 mm.

Kod kopče H-pojaseva smatra se da je taj uvjet ispunjen ako dodirna površina kopče i tijela korisnika iznosi između 20 i 40 cm2.

2.4.2.2.

Kopča, kad i nije opterećena, mora ostati zatvorena bez obzira na svoj položaj. Ne smije se moći otvoriti silom manjom od 1 daN.

Kopča mora biti napravljena tako da ju je lako primiti i upotrijebiti. Kopča se treba moći otvoriti pod opterećenjem navedenim u točki 2.7.9.2.

Kopča se mora otvoriti pritiskom na gumb ili sličnu napravu. Površina koja se pritišće treba, u položaju gumba u otvorenom položaju i projiciranog na ravninu koja je okomita na početni smjer njegovog gibanja imati sljedeće dimenzije:

Ta površina mora biti crvene boje. Nijedan drugi dio kopče ne smije biti ove boje.

2.4.2.3.

Kopča mora izdržati višekratno otvaranje i zatvaranje. Prije dinamičkog ispitivanja navedenog u točki 2.7.8. mora proći 5 000 otvaranja i zatvaranja u uobičajenim uvjetima uporabe. Kopča H-pojasa smije biti ispitana i bez da su uvučeni svi jezičci kopče.

2.4.2.4.

Nakon provedenih ispitivanja iz točke 2.7.6.3. kopča treba ispravno djelovati.

2.4.2.5.

Sila potrebna za otvaranje kopče kod ispitivanja iz točke 2.7.9. ne smije biti veća od 6 daN.

2.4.2.6.

Čvrstoću kopče treba provjeriti prema zahtjevima iz točaka 2.7.6.1. i 2.7.6.5., prema potrebi. Kod propisanog opterećenja kopča se ne smije slomiti, znatno izobličiti ili odvojiti.

2.4.2.7.

Kod kopči koje sadrže zajednički član za dvije naprave gdje se kopča jedne naprave može spojiti s odgovarajućim jednakim dijelom iste ili druge naprave, ispitivanja čvrstoće i otvaranja prema točkama 2.7.8. i 2.7.9. treba obaviti za oba moguća načina spajanja.

2.4.3.

Naprava za namještanje pojasa

2.4.3.1.

Dva uzorka svake naprave za namještanje pojasa trebaju se ispitati prema zahtjevima iz točke 2.7.4. Klizanje remena kod svakog uzorka naprave za podešavanje ne smije prijeći 25 mm dok zbroj svih pomaka svih naprava za namještanje ne smije prijeći 40 mm.

2.4.3.2.

Čvrstoću svih naprava za namještanje treba ispitati prema zahtjevima iz točke 2.7.6.1. Kod propisanog opterećenja naprava se ne smije slomiti ili odvojiti.

2.4.3.3.

Kod izvedbe ispitivanja prema točki 2.7.6.6. sila potrebna za rukovanje bilo kojom ručnom napravom ne smije biti veća od 5 daN.

2.4.4.

Pričvrsni članovi i naprave za namještanje po visini

Čvrstoću pričvrsnih članova treba ispitati prema zahtjevima iz točaka 2.7.6.1. i 2.7.6.2. Čvrstoću predmetnih naprava za namještanje po visini potrebno je ispitati kako je propisano u točki 2.7.6.2. postojeće direktive, ako naprave već nisu bile ispitane na vozilu primjenom izmijenjene Direktive Vijeća 76/115/EEZ (3) koja se odnosi na sidrišta sigurnosnih pojaseva. Ti se dijelovi kod propisanog opterećenja ne smiju slomiti ili odvojiti.

2.4.5.

Uvlačnici

Uvlačnici moraju ispunjavati niže navedene zahtjeve uključujući i ispitivanja na čvrstoću propisana u točkama 2.7.6.1. i 2.7.6.2.

2.4.5.1.

Uvlačnici s automatskim blokiranjem

2.4.5.1.1.

Remen sigurnosnog pojasa opremljen uvlačnikom s automatskim blokiranjem ne smije se između položaja blokiranja pomaknuti za više od 30 mm. Nakon što se korisnik pojasa nagne nazad, pojas treba ostati u svojem prvobitnom položaju ili se treba automatski vratiti u taj položaj pri sljedećem pomaku korisnika pojasa prema naprijed.

2.4.5.1.2.

Ako je uvlačnik dio trbušnog pojasa, uvlačna sila remena ne smije biti manja od 0,7 daN, mjereno na slobodnoj dužini remena između ispitne lutke i uvlačnika prema točki 2.7.7.4. Ako je uvlačnik dio dijagonalnog remena, uvlačna sila ne smije biti manja od 0,2 daN i ne veća od 0,7 daN mjereno na sličan način. Ako remen prolazi kroz vodilicu ili remenicu, uvlačna sila se mjeri na slobodnoj dužini remena između ispitne lutke i vodilice ili remenice. Ako sigurnosni pojas ima napravu koja ručno ili automatski sprečava da se remen sasvim uvuče, pri mjerenju uvlačne sile ta naprava ne smije djelovati.

2.4.5.1.3.

Remen se mora moći izvući iz uvlačnika i ponovno uvući u skladu s postupkom opisanim u točki 2.7.7.1., dok se ne obavi 5 000 izvlačenja i uvlačenja. Tada na uvlačniku treba obaviti korozijsko ispitivanje prema točki 2.7.2. a nakon toga ispitivanje otpornosti na prašinu opisano u točki 2.7.7.3. Tada uvlačnik treba uspješno obaviti daljnjih 5 000 izvlačenja i uvlačenja i nakon tog mora zadovoljiti zahtjeve točaka 2.4.5.1.1. i 2.4.5.1.2. Nakon tih ispitivanja uvlačnik treba pravilno djelovati i učinkovito slagati remen.

2.4.5.2.

Uvlačnici s blokiranjem u opasnosti

2.4.5.2.1.

Kod ispitivanja prema točki 2.7.7.2. uvlačnik s blokiranjem u opasnosti treba zadovoljiti sljedeće zahtjeve. Kod jednostruke osjetljivosti prema točki 1.8.4.1. vrijede samo zahtjevi koji se odnose na usporenje vozila.

2.4.5.2.1.1.

Uvlačnik tipa 4 treba blokirati kada usporenje vozila dostigne vrijednost od 0,45 g a uvlačnik tipa 4N kad usporenje dostigne vrijednost od 0,85 g.

2.4.5.2.1.2.

Uvlačnik tipa 4 ne smije blokirati kod ubrzanja remena, mjereno u smjeru izvlačenja koje je manje od 0,8 g, a uvlačnik tipa 4N ne smije blokirati kod ubrzanja remena koje je manje od 1,0 g.

2.4.5.2.1.3.

Dodatno, uvlačnik ne smije blokirati kada je nagnut za 12°, ili manje, u bilo kojem smjeru od osnovnog položaja koji je odredio proizvođač.

2.4.5.2.1.4.

Uvlačnik treba blokirati kad je nagnut pod kutom od 27° kod uvlačnika tipa 4, odnosno 40° kod uvlačnika tipa 4N u bilo kojem smjeru od osnovnog položaja koji je odredio proizvođač.

2.4.5.2.1.5.

Ako je djelovanje uvlačnika ovisno o vanjskom signalu ili izvoru energije, uvlačnik treba biti u mogućnosti blokirati u slučaju greške ili prekida signala. Međutim, kod uvlačnika s višestrukom osjetljivošću nije potrebno zadovoljiti ovaj zahtjev uz uvjet da je samo jedna osjetljivost ovisna o vanjskom signalu ili izvoru energije i da se greška signala ili izvora energije dojavljuje vozaču putem optičkog i/ili zvučnog signala.

2.4.5.2.2.

Kod ispitivanja prema točki 2.7.7.2. uvlačnik s blokiranjem u opasnosti s višestrukom osjetljivošću, od kojih je jedna osjetljivost remena, treba zadovoljiti gore navedene zahtjeve i, dodatno, treba blokirati kad ubrzanje remena dostigne najmanje 2,0 g, mjereno u smjeru izvlačenja remena.

2.4.5.2.3.

Kod ispitivanja navedenih u točkama 2.4.5.2.1. i 2.4.5.2.2., pomak remena prije blokiranja uvlačnika ne smije biti veći od 50 mm, počevši od dužine određene u točki 2.7.7.2.1. Smatra se da uvlačnik zadovoljava zahtjeve točke 2.4.5.2.1.2., ako pri ubrzanjima remena propisanih u navedenoj točki ne blokira dok se ne odvije najmanje 50 mm remena počevši od dužine određene u točki 2.7.7.2.1.

2.4.5.2.4.

Ako je uvlačnik dio trbušnog pojasa, sila uvlačenja ne smije biti manja od 0,7 daN mjereno na slobodnoj dužini remena između ispitne lutke i uvlačnika u skladu s točkom 2.7.7.4. Ako je uvlačnik dio dijagonalnog remena, uvlačna sila ne smije biti manja od 0,2 daN i ne veća od 0,7 daN, mjereno na sličan način. Ako remen prolazi kroz vodilicu ili remenicu, uvlačna sila se mjeri na slobodnoj dužini remena između ispitne lutke i vodilice ili remenice. Ako sigurnosni pojas ima napravu koja ručno ili automatski sprečava da se remen sasvim uvuče, pri mjerenju sile uvlačenja ta naprava ne smije djelovati.

2.4.5.2.5.

Remen se mora moći izvući iz uvlačnika i ponovno uvući u skladu s postupkom opisanim u točki 2.7.7.1. dok se na obavi 40 000 izvlačenja i uvlačenja. Tada na uvlačniku treba obaviti ispitivanje otpornosti na koroziju prema točki 2.7.2. a zatim ispitivanje otpornosti na prašinu opisano u točki 2.7.7.3. Nadalje, uvlačnik treba uspješno obaviti daljnjih 5 000 izvlačenja i uvlačenja te zadovoljiti zahtjeve iz točaka 2.4.5.2.1., 2.4.5.2.2., 2.4.5.2.3., i 2.4.5.2.4. Nakon svih obavljenih ispitivanja uvlačnik treba i dalje pravilno djelovati i učinkovito slagati remen.

2.4.6.

Zatezač sigurnosnog pojasa

2.4.6.1.

Nakon obavljenog korozijskog ispitivanja prema točki 2.7.2. zatezač treba (uključujući i osjetnik udarca koji je priključen izvornim utikačem na uređaj ali kroz koji ne teče struja) djelovati normalno.

2.4.6.2.

Provjerava se može li nenamjerno djelovanje zatezača uzrokovati tjelesne ozljede korisnika.

2.4.6.3.

Kod pirotehničkih zatezača sigurnosnih pojaseva:

2.4.6.3.1.

Poslije kondicioniranja u skladu s točkom 2.7.10.2. temperatura ne smije izazvati aktiviranje zatezača i zatezač treba djelovati normalno.

2.4.6.3.2.

Potrebno je poduzeti mjere opreza zbog sprečavanja paljenja zapaljivih materijala koji se nalaze blizu izlazećih vrućih plinova.

2.5.

Remeni

2.5.1.

Općenito

2.5.1.1.

Remeni trebaju biti takvi da je njihov pritisak na tijelo korisnika sigurnosnog pojasa što ravnomjernije raspoređen po njihovoj cjelokupnoj širini i da se i kad su opterećeni ne uvijaju. Trebaju imati sposobnost preuzeti i raspršiti energiju. Rubovi remena trebaju biti obrađeni tako da se u uporabi ne mogu rasplesti.

2.5.1.2.

Širina remena opterećenog s 980 daN ne smije biti manja od 46 mm. Tu širinu treba mjeriti tijekom ispitivanja prekidne čvrstoće propisanog u točki 2.7.5. bez zaustavljanja ispitne naprave.

2.5.2.

Čvrstoća nakon kondicioniranja na sobnoj temperaturi

Kod dva uzorka remena kondicioniranih u skladu s točkom 2.7.3.1., prekidno opterećenje, mjereno prema točki 2.7.5., ne smije biti manje od 1 470 daN. Razlika vrijednosti prekidnih opterećenja dvaju uzoraka ne smije iznositi više od 10 % većeg opterećenja.

2.5.3.

Čvrstoća nakon posebnog kondicioniranja

Kod dva uzorka remena kondicioniranih u skladu s jednom od odredbi iz točke 2.7.3. (osim 2.7.3.1.), prekidno opterećenje ne smije biti manje od 75 % prosječnog opterećenja određenog u ispitivanju iz točke 2.5.2., i ne manje od 1 470 daN. Tehnička služba smije izostaviti jedno ili više ispitivanja ako sastav materijala ili dostupni podaci pokazuju da su ta ispitivanja suvišna.

2.6.

Sklop sigurnosnog pojasa ili sustava za držanje putnika

2.6.1.

Zahtjevi za dinamičko ispitivanje

2.6.1.1.

Sklop sigurnosnog pojasa ili sustav za držanje treba podvrgnuti dinamičkom ispitivanju u skladu s točkom 2.7.8.

2.6.1.2.

Dinamičko ispitivanje treba obaviti na dva sklopa sigurnosnih pojaseva koji do tada nisu bili opterećeni, osim na pojasevima koji su dio sustava za držanje, gdje se dinamičko ispitivanje provodi na sustavima za držanje namijenjenima zajedničkim sjedalima koja do tada nisu bila opterećena. Kopče sigurnosnih pojaseva koji se ispituju moraju zadovoljavati zahtjeve iz točke 2.4.2.3. Kod sigurnosnih pojaseva s uvlačnikom, uvlačnik prethodno treba podvrgnuti ispitivanju otpornosti na prašinu prema točki 2.7.7.3.; dodatno, kod sigurnosnih pojaseva ili sustava za držanje opremljenih pirotehničkim natezačem ta se naprava kondicionira prema točki 2.7.10.2.

2.6.1.2.1.

Na sigurnosnim pojasevima treba obaviti ispitivanje otpornosti na koroziju određeno u točki 2.7.2. nakon kojeg kopča treba proći ispitivanje od dodatnih 500 otvaranja i zatvaranja u uvjetima uobičajene uporabe.

2.6.1.2.2.

Kod sigurnosnih pojaseva s uvlačnikom, uvlačnik treba ispitati prema zahtjevima u točkama 2.4.5.1. ili 2.4.5.2. Ako je uvlačnik bio podvrgnut ispitivanju otpornosti na koroziju prema odredbama točke 2.6.1.2.1. to ispitivanje ne treba ponavljati.

2.6.1.2.3.

Kod sigurnosnih pojaseva namijenjenih uporabi s napravom za namještanje po visini kako je određeno u točki 1.8.6., ispitivanje treba provesti napravom namještenom u najnepovoljnijem položaju (položajima) koji je odredila tehnička služba odgovorna za ispitivanje. Ako naprava za podešavanje po visini uključuje i samo sidrište, što je dopušteno Direktivom 76/115/EEZ (4), tehnička služba odgovorna za ispitivanje može ako želi primijeniti odredbe točke 2.7.8.1.

2.6.1.2.4.

Kod pojaseva sa zatezačem najmanji pomak naveden u točki 2.6.1.4.1. smije se smanjiti na pola. Za potrebe ovog teksta zatezač treba biti u uporabi.

2.6.1.3.

Kod ispitivanja trebaju biti zadovoljeni sljedeći zahtjevi:

2.6.1.3.1.

nijedan dio sigurnosnog pojasa ili sustava za držanje koji štiti korisnika ne smije se slomiti, niti se kopča, sustav blokiranja ili namještanja smije otvoriti; i

2.6.1.3.2.

kod trbušnog pojasa ispitna se lutka u razini zdjelice smije pomaknuti naprijed za 80 do 200 mm. Kod drugih vrsta pojaseva ovaj pomak u razini zdjelice smije biti od 80 do 200 mm, a u razini trupa 100 do 300 mm. To su pomaci u odnosu na mjerne točke navedene na slici 6. Priloga VIII.

2.6.1.3.3.

Kod sigurnosnih pojaseva na vanjskom prednjem sjedalu opremljenom zračnim jastukom, pomak referentnih točaka na prsnom košu smije biti veći od vrijednosti određenih u točki 2.6.1.3.2. ako brzina kod te vrijednosti nije veća od 24 km/h.

2.6.1.4.

Kod sustava za držanje:

2.6.1.4.1.

pomak referentnih točaka prsnog koša smije biti veći od onog navedenog u točki 2.6.1.3.2. ako se proračunom ili daljnjim ispitivanjem može dokazati da nijedan dio trupa ili glave ispitne lutke, upotrijebljene u dinamičkom ispitivanju, neće doći u dodir s nijednim prednjim tvrdim dijelom vozila, ne računajući dodir prsnog koša s upravljačem, ako on ispunjava zahtjeve Direktive 74/297/EEZ (5) i da do tog dodira ne dođe pri brzini većoj od 24 km/h. Za tu procjenu sjedalo treba biti u položaju navedenom u točki 2.7.8.1.5.

2.6.1.4.2.

Kod vozila u kojima se koriste takve naprave mora se i nakon obavljenog dinamičkog ispitivanja moći ručno upravljati sustavima pomicanja i blokiranja koji omogućuju korisnicima stražnjih sjedala da napuste vozilo.

2.6.1.5.

Iznimno od odredbi, kod sustava za držanje pomak smije biti veći od vrijednosti propisanih u točki 2.6.1.3.2., u slučaju kad je za gornje sidrište ugrađeno na sjedalo uvaženo odstupanje navedeno u točki 5.5.4. Priloga I. Direktivi 76/115/EEZ. Podaci o predmetnom sustavu za držanje nalaze se u dodatku certifikatu o homologaciji koji se spominje u Dodacima 3. i 4. Priloga II.

2.6.2.

Čvrstoća nakon postupka struganja

2.6.2.1.

Za oba uzorka kondicionirana u skladu s točkom 2.7.3.6. prekidno opterećenje treba utvrditi u skladu s točkama 2.5.2. i 2.7.6. Ono treba iznositi najmanje 75 % prosječnog prekidnog opterećenja određenog u ispitivanjima na nestruganim pojasevima i ne manje od najmanjeg opterećenja određenog za ispitivanje. Razlika vrijednosti prekidnih opterećenja dvaju uzoraka ne smije iznositi više od 20 % većeg izmjerenog opterećenja. Kod postupaka tipa 1 i tipa 2, ispitivanje čvrstoće rastezanja treba provesti samo na uzorcima remena (točka 2.7.5.). Kod postupka tipa 3, čvrstoću rastezanja treba provesti na remenu i bitnim krutim dijelovima (točka 2.7.6.).

2.6.2.2.

Tablica prikazuje članove koji se podvrgavaju postupku struganja i potrebne postupke. Za svaki postupak treba upotrijebiti novi uzorak.

2.7.

Ispitivanja

2.7.1.

Uporaba uzoraka namijenjenih ispitivanju u postupku EZ homologacije sastavnog dijela za tip pojasa ili sustava za držanje (vidjeti Prilog XIV.)

2.7.1.1.

Dva sklopa pojaseva potrebna su za: provjeru kopče, po potrebi za ispitivanje kopče pri niskoj temperaturi koje je opisano u točki 2.7.6.4., za trajnost kopče, za ispitivanje otpornosti pojasa na koroziju, ispitivanje djelovanja uvlačnika i ispitivanje otvaranja kopče nakon dinamičkog ispitivanja. Jedan od ova dva uzorka treba upotrijebiti za provjeru pojasa ili sustava za držanje.

2.7.1.2.

Jedan sklop sigurnosnog pojasa ili sustava za držanje potreban je za provjeru kopče, ispitivanje čvrstoće kopče, pričvrsnih dijelova, naprave za namještanje pojaseva i gdje je potrebno, uvlačnika.

2.7.1.3.

Dva sklopa sigurnosnih pojaseva i sustava za držanje potrebna su za ispitivanje kopče, ispitivanje mikroklizanja i abrazijsko ispitivanje. Ispitivanje djelovanja naprave za namještanje pojasa treba provesti na jednom ili dva uzorka.

2.7.1.4.

Za ispitivanje prekidne čvrstoće remena treba upotrijebiti uzorak remena. Dio tog uzorka treba sačuvati dok je homologacija važeća.

2.7.2.

Ispitivanje otpornosti na koroziju

2.7.2.1.

Sklop sigurnosnog pojasa u prostoru za ispitivanje treba postaviti u skladu sa zahtjevima Priloga XIII. Kad sklop sadrži i uvlačnik, remen se treba potpuno razmotati, do zadnjih 300 ± 3 mm. Osim kratkih prekida, koji su možda potrebni npr. za provjeru i dodavanje slane otopine, pojas mora biti izložen stalnom ispitnom djelovanju 50 sati.

2.7.2.2.

Po završetku ispitivanja sklop treba pažljivo oprati, uroniti u čistu tekuću vodu ne topliju od 38 °C da se skinu mogući ostaci soli, i zatim ga ostaviti 24 sata da se osuši pri sobnoj temperaturi prije provjere u skladu s točkom 2.4.1.2.

2.7.3.

Kondicioniranje remena prije ispitivanja prekidne čvrstoće

Uzorci izrezani iz remena, kako je navedeno u točki 2.1.3.2., trebaju se kondicionirati na sljedeći način:

2.7.3.1.

Kondicioniranje pri sobnoj temperaturi

Remen treba biti najmanje 24 sata u okolini temperature 20 ± 5 °C i relativne vlage od 65 ± 5 %. Ako se ispitivanje ne obavi odmah po kondicioniranju, uzorak se treba ostaviti do ispitivanja u nepropusno zatvorenoj posudi. Ispitivanje prekidne čvrstoće treba obaviti u roku od pet minuta nakon vađenja remena iz okoline za kondicioniranje ili zatvorene posude.

2.7.3.2.

Kondicioniranje svijetlom

2.7.3.2.1.

Treba primijeniti odredbe preporuke ISO/R 105-B 02-1978. Remen treba izložiti djelovanju svjetla toliko da ispitni etalon plave boje br. 7 izblijedi do kontrasta koji odgovara stupnju četiri na ljestvici sive boje.

2.7.3.2.2.

Nakon kondicioniranja remen treba ostati najmanje 24 sata u okolini temperature 20 ± 5 °C i relativne vlage 65 ± 5 %. Ako se ispitivanje ne obavi odmah nakon kondicioniranja, uzorak se treba ostaviti do ispitivanja u nepropusno zatvorenoj posudi. Ispitivanje prekidne čvrstoće treba obaviti u roku od pet minuta nakon vađenja remena iz okoline za kondicioniranje.

2.7.3.3.

Kondicioniranje pri niskim temperaturama

2.7.3.3.1.

Remen treba biti najmanje 24 sata u okolini temperature 20 ± 5 °C i relativne vlage 65 ± 5 %.

2.7.3.3.2.

Nakon tog remen treba držati sat i pol na ravnoj podlozi u komori u kojoj je temperatura zraka –30 ± 5 °C. Nakon toga ga treba presaviti a pregib pritisnuti utegom od 2 kg prethodno ohlađenim na –30 ± 5 °C. Tako pritisnuti remen treba ostati u toj komori 30 minuta a mjerenje prekidnog opterećenja treba obaviti u roku pet minuta nakon što se izvadi iz komore.

2.7.3.4.

Kondicioniranje pri visokim temperaturama

2.7.3.4.1.

Remen treba biti tri sata u prostoru temperature 60 ± 5 °C i relativne vlage 65 ± 5 %.

2.7.3.4.2.

Mjerenje prekidnog opterećenja treba obaviti u roku od 5 minuta nakon vađenja remena iz okoline za kondicioniranje.

2.7.3.5.

Kondicioniranje u vodi

2.7.3.5.1.

Cijeli remen treba biti uronjen u destiliranu vodu temperature 20 ± 5 °C, kojoj je dodano malo sredstva za namakanje. Može se uporabiti bilo koje sredstvo za namakanje koje je pogodno za vlakna remena koji se ispituje.

2.7.3.5.2.

Mjerenje prekidnog opterećenja treba obaviti u roku od 10 minuta nakon vađenja remena iz vode.

2.7.3.6.

Kondicioniranje abrazijom

2.7.3.6.1.

Abrazijski postupak treba obaviti na svim mjestima gdje je remen u dodiru s krutim dijelom pojasa. Međutim, ispitivanje abrazije tipa 1 (točka 2.7.3.6.4.1.) ne treba izvoditi na napravi za namještanje pojasa gdje se ispitivanjem mikroklizanja (2.7.4.) pokazalo da remen kliže manje od polovice propisane dužine. Ispitna naprava treba biti namještena tako da približno zadrži međusobni položaj remena i dodirne površine.

2.7.3.6.2.

Uzorci izloženi abraziji trebaju biti najmanje 24 sata u okolini temperature 20 ± 5 °C i relativne vlage 65 ± 5 %. Sobna temperatura kod ispitivanja treba biti između 15 i 30 °C.

2.7.3.6.3.

Donja tablica navodi zahtjeve za svaki postupak struganja:

Pomak naveden u petom stupcu tablice označava amplitudu kretanja remena naprijed-nazad.

2.7.3.6.4.

Zahtjevi pojedinog postupka

2.7.3.6.4.1.

Postupak tipa 1: za slučajeve kad remen kliže kroz napravu za namještanje.

Jedan dio remena treba trajno opteretiti vertikalnom silom od 2,5 daN.

Drugi dio, koji je postavljen vodoravno, treba napravom pomicati naprijed-nazad.

Napravu treba namjestiti tako da vodoravni dio remena ostane opterećen (vidjeti sliku 1. u Prilogu XII.).

2.7.3.6.4.2.

Postupak tipa 2: za slučajeve kad remen mijenja smjer prolazeći kroz kruti dio pojasa.

Kutovi oba dijela remena prikazani su na slici 2. u Prilogu XII.

Na remen treba trajno djelovati silom od 0,5 daN. Ako remen prolazeći kroz kruti dio više puta promjeni smjer, sila od 0,5 daN može se povećati tako da se dobije propisani pomak kroz kruti dio od 300 mm.

2.7.3.6.4.3.

Postupak tipa 3: za slučajeve kad je remen pričvršćen na kruti dio pojasa šivanjem ili na sličan način.

Ukupni pomak treba biti 300 ± 20 mm, a silom od 5 daN treba djelovati samo u vremenu koje odgovara pomaku 100 ± 20 mm za svakih pola ciklusa (vidjeti sliku 3. u Prilogu XII.).

2.7.4.

Ispitivanje mikroklizanja (vidjeti sliku 3. u Prilogu XII.)

2.7.4.1.

Prije ispitivanja mikroklizanja dijelovi i naprave trebaju biti najmanje 24 sata u okolini temperature 20 ± 5 °C i relativne vlage 65 ± 5 %.

Ispitivanje treba izvesti pri temperaturi između 15 i 30 °C.

2.7.4.2.

Treba osigurati da je slobodni dio naprave za namještanje na ispitnom stolu usmjeren prema dolje ili gore, kao u vozilu.

2.7.4.3.

Silom od 5 daN (utegom) treba djelovati na donjem dijelu remena.

Drugi kraj remena treba podvrgnuti (preko naprave) gibanju naprijed-natrag s amplitudom od 300 + 20 mm (vidjeti sliku).

2.7.4.4.

Ako postoji slobodni kraj koji služi kao rezervni remen on nikako ne smije biti pričvršćen ili pritegnut uz opterećeni dio remena.

2.7.4.5.

Treba osigurati da se pojas na ispitnoj napravi, kad je u labavom stanju, s naprave za namještanje spušta u konkavnom luku, kao u vozilu.

Silu od 5 daN na ispitnoj napravi treba voditi vertikalno tako da se spriječi njihanje utega i uvijanje remena.

Pričvrsni član treba biti pričvršćen na uteg od 5 daN na isti način kao u vozilu.

2.7.4.6.

Prije početka ispitivanja postupak treba ponoviti 20 puta da se samozatezni mehanizam pravilno namjesti.

2.7.4.7.

Treba obaviti 1 000 ciklusa frekvencijom od 0,5 ciklusa u sekundi s ukupnom amplitudom od 300 ± 20 mm. Sila od 5 daN treba djelovati samo u vremenu koje odgovara pomaku 100 ± 20 mm za svakih pola ciklusa.

2.7.5.

Ispitivanje prekidne čvrstoće (statičko ispitivanje)

2.7.5.1.

Ispitivanje treba provesti svaki put na novim uzorcima remena, dovoljno dugačkim i kondicioniranim u skladu s jednom od odredbi iz točke 2.7.3.

2.7.5.2.

Svaki remen se uhvati čeljustima na ispitnom nateznom stroju. Stezne čeljusti trebaju biti izvedene na način da ne dođe do trganja remena u blizini čeljusti. Brzina pomicanja treba biti oko 100 mm u minuti. Na početku ispitivanja, slobodna dužina uzorka remena između čeljusti treba biti 200 ± 40 mm.

2.7.5.3.

Kad sila dosegne 980 daN, širinu remena treba izmjeriti bez zaustavljanja stroja.

2.7.5.4.

Opterećenje zatim treba povećavati do trenutka pucanja remena, kad opterećenje treba zabilježiti.

2.7.5.5.

Ako remen proklizne ili pukne u točki dodira s jednom od čeljusti ili na dužini do 10 mm od jedne od njih, ispitivanje nije valjano i treba provesti novo ispitivanje na novom uzorku.

2.7.6.

Statičko ispitivanje dijelova pojasa uključujući i krute dijelove

2.7.6.1.

Kopča i naprava za namještanje trebaju biti učvršćeni na ispitni natezni stroj s dijelovima sklopa pojasa s kojima su i inače učvršćeni, a silu opterećenja treba povećavati do 980 daN. Kod H-pojaseva kopča se veže na ispitnu napravu s remenima koji su pričvršćeni na kopču i jezičkom, ili jezičcima koji su postavljeni približno simetrično s obzirom na geometrijsko središte kopče. Ako je kopča ili naprava za namještanje dio pričvrsnog dijela pojasa, kopču i napravu za namještanje treba ispitati pričvrsnim članom u skladu s točkom 2.7.6.2., osim kod uvlačnika s povratnom remenicom na gornjem sidrištu. U tom slučaju ispitno opterećenje mora biti 980 daN a duljina remena koja je ostala namotana na kalemu u trenutku blokiranja treba biti što bliže duljini 450 mm.

2.7.6.2.

Pričvrsni članovi trebaju biti ispitani kako je opisano u točki 2.7.6.1, s tim da silom od 1 470 daN, prema zahtjevima druge rečenice u točki 2.7.8.1., treba djelovati na najnepovoljniji način koji se može dogoditi u vozilu u kojem je pojas pravilno ugrađen. Kod uvlačnika ispitivanje treba provesti s potpuno odmotanim remenom.

2.7.6.3.

Dva uzorka cijelog sklopa pojasa treba ostaviti dva sata u komori na temperaturi od – 10 ± 1 °C. Nakon vađenja iz komore pripadajuće dijelove kopče treba ručno zatvoriti.

2.7.6.4.

Dva uzorka cijelog sklopa pojasa treba ostaviti dva sata u komori na temperaturi od – 10 ± 1 °C. Ispitivani kruti i plastični dijelovi se zatim stave na ravnu čeličnu podlogu (koja je prethodno zajedno s pojasevima bila u hladnoj komori) postavljenu na vodoravnu površinu kompaktnog tvrdog bloka mase najmanje 100 kg; gdje se u vremenu od 30 sekundi nakon što su izvađeni iz hladne komore na njih spusti čelični uteg od 18 kg s visine od 300 mm. Udarna strana tog utega treba imati tvrdoću od najmanje 45 HRC i konveksni oblik površine poprečnog polumjera 10 mm i uzdužnog polumjera 150 mm. Jedan uzorak treba ispitati s uzdužnom osi udarnog utega u smjeru remena, a drugi pod kutom 90° na remen.

2.7.6.5.

Kopče koje imaju zajednički dio koji pripada dvama pojasevima opterećuju se tako da se simuliraju uporabni uvjeti iz vozila sa sjedalima namještenima u srednjem položaju. Smjer opterećenja treba odrediti u skladu s točkom 2.7.8.1. Na svaki pojas treba djelovati istodobno silom od 1 470 daN. Odgovarajuća naprava za navedeno ispitivanje prikazana je u Prilogu XI.

2.7.6.6.

Pri ispitivanju bilo koje naprave za ručno namještanje, remen treba jednakomjerno provlačiti kroz tu napravu, uvažavajući uvjete uobičajene uporabe brzinom od otprilike 100 mm/s, dok najveću silu treba mjeriti s točnošću od 0,1 daN nakon što se remen pomakne prvih 25 mm. Ispitivanje treba obaviti u oba smjera pomicanja remena kroz napravu za namještanje s tim da prije mjerenja ovaj ciklus treba ponoviti 10 puta.

2.7.7.

Dodatna ispitivanja uvlačnika

2.7.7.1.

Trajnost mehanizma uvlačnika

2.7.7.1.1.

Remen treba izvući i pustiti da se uvuče određeni broj ciklusa brzinom ne većom od 30 puta u minuti. Kod uvlačnika s blokiranjem u opasnosti, kod svakog petog ciklusa treba izvesti trzaj koji će blokirati uvlačnik. Jednaki broj trzaja treba izvesti kod svake od pet različitih duljina izvlačenja koje predstavljaju 90, 80, 75, 70 i 65 % ukupne dužine remena u uvlačniku. Ako je remen duži od 900 mm ti se postotci odnose na zadnjih 900 mm remena koji ostane namotan u uvlačniku.

2.7.7.1.2.

Odgovarajuća naprava za ispitivanja navedena u točki 2.7.7.1.1. prikazana je u Prilogu IV.

2.7.7.2.

Blokiranje uvlačnika s blokiranjem u opasnosti

2.7.7.2.1.

Blokiranje uvlačnika se ispituje kad na kalemu mehanizama ostane namotano 300 ± 3 mm remena.

2.7.7.2.1.1.

Kod uvlačnika koji se blokira pomicanjem remena, remen se treba izvlačiti u smjeru u kojem se izvlači kad je uvlačnik ugrađen u vozilo.

2.7.7.2.1.2.

Osjetljivost uvlačnika na usporenje vozila se ispituje kod gore navedenih izvlačenja remena i to u oba smjera duž dvaju međusobno okomitih osi koje su vodoravne ako je uvlačnik ugrađen u vozilo po uputama proizvođača sigurnosnog pojasa. Jedan od tih smjerova ispitivanja odabire tehnička služba koja obavlja homologacijska ispitivanja na način da se ostvare najnepovoljniji uvjeti s obzirom na aktiviranje blokiranja.

2.7.7.2.2.

Odgovarajući uređaj za ispitivanja iz točke 2.7.7.2.1. prikazan je u Prilogu V. Konstrukcija tog uređaja mora biti takva da se traženo ubrzanje dostigne prije nego se izvuče 5 mm remena i da se uvlačenje remena ostvari prosječnim povećanjem ubrzanja od najmanje 25 g/s i ne više od 150 g/s.

2.7.7.2.3.

Za ispitivanje zahtjeva iz točaka 2.4.5.2.1.3. i 2.4.5.2.1.4., uvlačnik treba namjestiti na vodoravan stol koji se naginje brzinom koja ne smije prijeći 2 ° u sekundi dok ne dođe do blokiranja. Ispitivanje treba ponoviti u drugim smjerovima da se provjeri jesu li zahtjevi ispunjeni.

2.7.7.3.

Otpornost na prašinu

2.7.7.3.1.

Uvlačnik se postavlja u ispitnu komoru kako je prikazano u Prilogu VI. Njegov relativni položaj mora biti jednak njegovom položaju u vozilu. Ispitna komora treba sadržavati količinu prašine prema zahtjevima točke 2.7.7.3.2. 500 mm remena treba se izvući iz uvlačnika na način da ostane tako izvučen, s tim da se u jednoj ili dvije minute poslije svakog protresanja prašine treba obaviti 10 potpunih izvlačenja i uvlačenja.

U vremenu od 5 sati prašina se treba protresti svakih 20 minuta u trajanju 5 sekundi pomoću suhog stlačenog zraka koji ne sadrži ulje i izlazi kroz otvor promjera 1,5 ± 0,1 mm pod tlakom 5,5 × 105 ± 0,5 × 105 Pa.

2.7.7.3.2.

Prašina koja se koristi u ispitivanju iz točke 2.7.7.3.1. treba sadržavati približno 1 kg suhog kremena. Raspodjela čestica po veličini treba biti izvedena na sljedeći način:

2.7.7.4.

Sila uvlačenja remena

2.7.7.4.1.

Sila uvlačenja remena mjeri se na sigurnosnom pojasu postavljenom na ispitnoj lutki, kao kod dinamičkog ispitivanja propisanog u točki 2.7.8. Napetost remena mjeri se što bliže lutki (ali bez dodira s njom), dok se remen uvlači brzinom od približno 0,6 m u minuti.

2.7.8.

Dinamička ispitivanja sigurnosnih pojaseva ili sustava za držanje

2.7.8.1.

Sigurnosni pojas se namjesti na ispitna kolica s ugrađenim sjedalom i sidrištima kako je određeno u Prilogu VII. Ako je sigurnosni pojas namijenjen za određeno vozilo ili tipove vozila, razmak između ispitne lutke i sidrišta određuje tehnička služba koja izvodi ispitivanje prema uputama za ugradnju priloženih uz pojas ili prema uputama proizvođača vozila. Ako je dinamičko ispitivanje provedeno za jedan tip vozila, ne treba ga ponavljati za druge tipove ako je razmak između pojedinih točaka sidrišta i odgovarajućih sidrišta pojaseva manji od 50 mm. Alternativno, proizvođači smiju odrediti hipotetsku točku sidrišta za potrebe ispitivanja da bi obuhvatili što više stvarnih točaka sidrišta. Ako pojas ima i napravu za namještanje pojasa po visini, kako je definirano u točki 1.8.6., položaj naprave i način učvršćenja treba biti isti kao u konstrukciji vozila.

2.7.8.1.1.

Kod sigurnosnog pojasa ili sustava za držanje kod kojih se zatezač pojasa naslanja na dijelove koji nisu ugrađeni u sami sklop sigurnosnog pojasa, sklop sigurnosnog pojasa pričvršćuje se na ispitna kolica zajedno s potrebnim dodatnim dijelovima u skladu sa zahtjevima iz točaka 2.7.8.1.2. do 2.7.8.1.6.

Ako te naprave nije moguće ispitati na ispitnim kolicima, proizvođač smije, uobičajenim ispitivanjem čelnog sudara brzinom od 50 km/h u skladu s ISO postupkom 3560 (1975/11/01 — Cestovna vozila — Ispitni postupak čelnog sudara s čvrstom zaprekom) dokazati da naprava zadovoljava zahtjeve Direktive.

Kod sigurnosnog pojasa koji je dio sklopa koji je u postupku homologacije sastavnog dijela kao sustav za držanje, taj sigurnosni pojas treba biti ugrađen na onaj dio strukture vozila na koji je uobičajeno učvršćen, a taj dio treba biti učvršćen na ispitna kolica na način naveden dolje.

2.7.8.1.2.

Način učvršćenja vozila kod ispitivanja ne smije dovesti do pojačanja sidrišta sjedala ili pojaseva ili do smanjivanja normalne deformacije strukture.

Ne smije biti prisutan nijedan dio prednjeg dijela vozila koji bi mogao ograničavati kretanje lutke prema naprijed, osim njezinih nogu, i tako smanjiti opterećenje kojem je kod ispitivanja podvrgnut sustav za držanje. Nedostajući dijelovi strukture vozila smiju se zamijeniti dijelovima jednake čvrstoće s tim da ne ometaju kretanje lutke prema naprijed.

2.7.8.1.3.

Naprava za pričvršćivanje zadovoljava ako ne utječe na područje koje se proteže cijelom širinom i ako je vozilo ili struktura učvršćena ili imobilizirana sprijeda na udaljenosti od najmanje 500 mm od sidrišta ispitivanog sustava za držanje. Odostraga struktura treba biti pričvršćena na udaljenosti koja je dovoljno velika da zadovoljava zahtjeve iz točke 2.7.8.1.2.

2.7.8.1.4.

Sjedala trebaju biti namještena i postavljena u takav vozački ili putni položaj za koji tehnička služba koja izvodi homologacijsko ispitivanje smatra da je s obzirom na položaj lutke u vozilu najnepovoljniji s obzirom na čvrstoću. Položaj sjedala treba biti naveden u ispitnom izvještaju. Ako sjedalo ima naslon koji je nagibno namjestiv, on treba biti blokiran u položaju koji je odredio proizvođač ili, ako tog podatka nema, treba biti blokiran u pod kutom (što bliže) od 25 ° za vozila kategorija M1 i N1 i pod kutom (što bliže) 15 ° za vozila ostalih kategorija.

2.7.8.1.5.

Za ocjenu zahtjeva navedenih u točki 2.6.1.4.1. smatra se da sjedalo treba biti u svojem krajnjem prednjem vozačkom ili putnom položaju, ovisno o mjerama ispitne lutke.

2.7.8.1.6.

Sva sjedala iste skupine ispituju se istodobno.

2.7.8.2.

Sigurnosni pojas treba biti namješten na ispitnu lutku kako je određeno u Prilogu VIII. Između naslona sjedala i leđa lutke namjesti se ploča debljine 25 mm. Pojas se čvrsto namjesti na lutku. Tada se ploča ukloni tako da cijeli stražnji dio lutke dodiruje naslon sjedala. Treba provjeriti da način spajanja dva dijela kopče ne dovodi do smanjivanja pouzdanosti zatvaranja kopče.

2.7.8.3.

Slobodni dijelovi remena trebaju biti dovoljno daleko od naprave za namještanje da se omogući klizanje remena.

2.7.8.4.

Ispitna kolica se tada pokrenu na način da u trenutku sudara imaju brzinu od 50 ± 1 km/h i da ispitna lutka ostane stabilna. Zaustavni put kolica treba biti 400 ± 50 mm. Pri usporavanju kolica trebaju ostati u vodoravnom položaju. Kolica se usporavaju mehanizmom prikazanim u Prilogu VII. ili nekom drugom napravom koja daje istovrijedne rezultate. Mehanizam treba zadovoljavati zahtjeve dane u Prilogu IX.

2.7.8.5.

Mjeri se brzina kolica neposredno prije sudara, pomak lutke prema naprijed i brzina grudnog koša kod njegovog pomaka od 300 mm.

2.7.8.6.

Nakon sudara treba, bez otvaranja kopče, vizualno provjeriti sigurnosni pojas ili sustav za držanje i njegove krute dijelove da se ustanovi je li došlo do oštećenja ili pucanja. Kod sustava za držanje treba još provjeriti jesu li dijelovi strukture vozila koja je učvršćena na kolica trajno deformirani. Svaku takvu deformaciju treba uzeti u obzir kod izračuna koji se radi u skladu s točkom 2.6.1.4.1.

2.7.9.

Ispitivanje otvaranja kopče

2.7.9.1.

Za to ispitivanje trebaju se upotrijebiti pojasevi koji su prošli dinamičko ispitivanje prema točki 2.7.8.

2.7.9.2.

Sigurnosni pojas mora se odvojiti s ispitnih kolica bez otvaranja kopče. Kopča se preko remena koji su na nju učvršćeni optereti silom od 60/n daN: ‚n’ je broj remena koji su vezani na kopču kad je zatvorena, njihov najmanji broj treba biti 2. Ako je kopča povezana s krutim dijelom, sila mora djelovati tako da se zadrži kut koji čine kopča i kruti dio kod izvedbe dinamičkog testa. Pri brzini od 400 ± 20 mm/min, na geometrijsko središte gumba za otvaranje kopče treba djelovati silom uzduž nepokretne osi koja je paralelna sa smjerom početnog kretanja gumba. Za vrijeme djelovanja sile kopča se drži u položaju krutim osloncem. Sila ne smije prijeći graničnu vrijednost određenu u točki 2.4.2.5. Dodirno mjesto ispitne opreme mora biti kuglastog oblika polumjera 2,5 ± 0,1 mm i treba imati glatku metalnu površinu.

2.7.9.3.

Izmjeri se sila kojom se otvara kopča te se zabilježi svaka neispravnost.

2.7.9.4.

Nakon ispitivanja kopče, dijelovi sigurnosnog pojasa ili sustava za držanje koji su ispitani prema zahtjevima točke 2.7.8. trebaju se pregledati, a opseg nastalih oštećenja na sigurnosnom pojasu ili sustavu za zadržavanje treba navesti u izvještaju o ispitivanju.

2.7.10.

Dodatna ispitivanja sigurnosnih pojaseva sa zatezačima - kondicioniranje

Zatezač se smije odvojiti od sigurnosnog pojasa koji će se ispitivati i treba ga držati 24 sata na temperaturi od 60 ± 5 °C. Tada temperaturu treba povisiti na 100 ± 5 °C na dva sata. U nastavku ga treba držati 24 sata na temperaturi od –30 ± 5 °C. Nakon kondicioniranja zatezač treba zagrijati do sobne temperature. Ako je bio odvojen, zatezač treba vratiti na sigurnosni pojas.

2.7.11.

Ispitni izvještaj

Ispitni izvještaj treba sadržavati rezultate ispitivanja propisane u točki 2.7., a posebno brzinu kolica, najveći pomak lutke prema naprijed, položaj kopče, silu potrebnu za otvaranje kopče te svaku neispravnost ili puknuće. Ako u skladu s točkom 2.7.8.1. nisu poštovani zahtjevi Priloga VII. s obzirom na sidrišta, u izvještaju treba biti opisano kako je namješten sigurnosni pojas ili sustav za držanje te trebaju biti navedeni važni kutovi i mjere. Izvještaj treba navesti svako iskrivljenje ili lom kopče za vrijeme ispitivanja.

Kod sustava za držanje u izvještaju treba navesti način učvršćenja strukture vozila na kolica, položaj sjedala i nagib naslona sjedala. Ako je pomak lutke prema naprijed veći od vrijednosti propisanih u točki 2.6.1.3., treba navesti jesu li ispunjeni zahtjevi iz točke 2.6.1.4.1.

2.8.

Sukladnost proizvodnje

2.8.1.

Svaki sigurnosni pojas ili sustav za držanje homologiran prema ovoj Direktivi mora biti proizveden tako da je sukladan homologiranom tipu i da zadovoljava zahtjeve navedene u točkama 2.3., 2.4., 2.5., 2.6. i 2.7.

2.8.2.

Zbog provjere zadovoljavanja zahtjeva iz točke 2.8.1. potrebno je obavljati odgovarajuće provjere proizvodnje.

2.8.3.

Općenito je pravilo da se poduzimaju mjere osiguravanja sukladnosti proizvodnje u skladu s odredbama navedenim u točki 10. Direktive 70/156/EEZ.

2.8.3.1.

Posebne odredbe koje podrobno opisuju potrebna ispitivanja i njihovu učestalost navedene su u Prilogu XVI. ovoj Direktivi ili u Prilogu 16. dokumenta koji se navodi u Prilogu XVII, ovisno što je primjenjivo.

2.9.

Upute

2.9.1.

U slučaju kad se sigurnosni pojas dobavlja odvojeno od vozila, u uputama na pakiranju i uputama za ugradnju mora biti jasno navedeno za koji (koje) je tip (-ove) vozila pojas namijenjen.

2.9.2.

Uz svaki sustav za držanje djece treba biti priložena uputa određena u Prilogu X.

3.

ZAHTJEVI ZA UGRADNJU U VOZILO

3.1.

Oprema vozila (6)

3.1.1.

Osim preklopnih sjedala (kako je definirano u Direktivi 76/115/EEZ) i sjedala namijenjenih za uporabu dok vozilo stoji, svako vozilo na koje se odnosi članak 9. kategorija M i N (osim vozila za gradsku uporabu koja uključuju mjesta posebno konstruirana za stajaće putnike u kategorijama M2 i M3) treba biti opremljeno sigurnosnim pojasevima i sustavima za držanje koji zadovoljavaju zahtjeve ove Direktive.

3.1.2.

Tipovi sigurnosnih pojaseva i sustava za držanje za svako sjedeće mjesto gdje se zahtjeva njihova ugradnja trebaju biti oni koji su navedeni u Prilogu XV. (kod kojih se ne smiju upotrijebiti uvlačnici bez blokiranja (1.8.1.) niti uvlačnici s ručnim otpuštanjem (1.8.2.)). Za sva sjedala za koja su u Prilogu XV. određeni trbušni pojasevi tipa B, dopuštena je uporaba trbušnih pojaseva tipa Br3, osim u slučaju kad se kod uporabe toliko uvuku da po uobičajenom vezanju znatno smanjuju udobnost korisnika.

3.1.3.

Ako je vozilo opremljeno integriranim sustavom za držanje djece, taj sustav treba zadovoljavati zahtjeve sadržane u Prilogu XVII.

3.1.4.

Ako sigurnosni pojasevi nisu propisani, proizvođač smije ugraditi bilo koji tip sigurnosnog pojasa ili sustava za držanje koji je u skladu s ovom Direktivom. Kao alternativa trbušnim pojasevima za sjedala za koje su propisani trbušni pojasevi u Prilogu XV. dopušta se ugradnja pojaseva tipa A od tipova dopuštenih u Prilogu XV.

3.1.5.

Na pojasevima opremljenima uvlačnicima na tri točke, jedan od uvlačnika treba djelovati na dijagonalnom dijelu pojasa.

3.1.6.

Osim u vozilima kategorije M, umjesto uvlačnika tipa 4 (1.8.4.) dopušten je uvlačnik s blokiranjem u opasnosti tipa 4N (1.8.5.), ako se tehničkoj službi odgovornoj za ispitivanja dokaže da uvlačnik tipa 4 ne bi bio primjeren.

3.1.7.

Za prednja vanjska i središnja sjedala prikazana u Prilogu XV. i označena simbolom *, trbušni pojasevi iz tog Priloga smatraju se odgovarajućim ako je vjetrobransko staklo izvan referentnog područja definiranog u Prilogu II. Direktivi 74/60/EEZ.

S obzirom na sigurnosne pojaseve, vjetrobransko staklo smatra se referentnim područjem ako može doći u statički dodir s ispitnom napravom na način opisan u Prilogu II. Direktivi 74/60/EEZ.

3.1.8.

Za sva sjedeća mjesta iz Priloga XV. označena simbolom # moraju biti ugrađeni trbušni pojasevi navedeni u Prilogu XV., ako postoji ‚izloženo sjedeće mjesto’ definirano u točki 3.1.9.

3.1.9.

‚Izloženo sjedeće mjesto’ je mjesto ispred kojeg ne postoji ‚zaštitni zaslon’ a nalazi se unutar sljedećeg prostora:

3.1.10.

Sva sjedala u Prilogu XV. označena simbolom trebaju biti opremljena sigurnosnim pojasevima na tri točke tipa određenog u Prilogu XV. osim:

kada se smiju ugraditi i pojasevi na dvije točke određeni u Prilogu XV.

3.1.11.

Osim ako je u točki 3.1.12. predviđeno drugačije, na svakom putničkom sjedalu opremljenom zračnim jastukom treba biti upozorenje da se na tom sjedalu ne smije koristiti sustav za držanje djeteta okrenut prema nazad. Upozorni natpis u obliku piktograma, koji može uključivati i tekst objašnjenja, treba biti trajno pričvršćen i namješten tako da ga lako može uočiti osoba koja na to sjedalo želi postaviti sustav za držanje djeteta koji je okrenut prema nazad. Na slici 1. prikazan je mogući izgled piktograma. Trajna preporuka treba biti stalno vidljiva ako se upozorenje ne vidi kad su vrata zatvorena.

3.1.12.

Zahtjevi točke 3.1.11. se ne primjenjuju ako je vozilo opremljeno mehanizmom koji automatski uočava prisutnost prema nazad okrenutog sustava za držanje djeteta i osigurava da zračni jastuk neće biti aktiviran kad je takav sustav za djecu postavljen.

3.1.13.

Za sjedala koja se za vrijeme mirovanja vozila mogu okrenuti ili namjestiti u drugi smjer, zahtjevi točke 3.1.1. primjenjuju se samo za smjerove koji su namijenjeni normalnoj uporabi pri vožnji vozila po cesti, u skladu s ovom Direktivom. Napomena o tome mora biti sadržana u opisnom dokumentu.

3.2.

Opći zahtjevi

3.2.1.

Sigurnosni pojasevi i sustavi za zadržavanje trebaju biti učvršćeni na svoja sidrišta u skladu sa zahtjevima Direktive 76/115/EEZ.

3.2.2.

Sigurnosni pojasevi i sustavi za zadržavanje trebaju biti ugrađeni tako da uz pravilnu uporabu odgovarajuće djeluju i smanjuju mogućnost tjelesnih povreda u slučaju nesreće. Posebno, trebaju biti ugrađeni tako da:

3.2.2.1.

remeni ne smiju doći u položaj koji bi mogao predstavljati opasnost za putnike;

3.2.2.2.

je mogućnost da pojas, kad je pravilno namješten, sklizne s ramena nositelja kao rezultat njegovog/njezinog kretanja prema naprijed smanjena na najmanju moguću mjeru;

3.2.2.3.

je opasnost slabljenja djelovanja remena zbog dodira s oštrim tvrdim dijelovima smanjena na najmanju moguću mjeru.

3.2.2.4.

Sigurnosni pojas za svako sjedalo treba biti izveden i ugrađen tako da bude spreman za uporabu. Ako se cijelo sjedalo ili sjedište sjedala i/ili naslon sjedala može preklopiti zbog omogućavanja prilaza u stražnji dio vozila, zbog prijevoza robe ili prtljage, po preklapanju i vraćanju sjedala u položaj za sjedenje, sigurnosne pojaseve predviđene za ta sjedala jedna osoba mora moći lako izvući ispod ili iza sjedala prema uputama iz priručnika za uporabu vozila a bez potrebe za vježbom ili osposobljavanjem.

3.2.2.5.

Tehnička služba treba potvrditi da u slučaju kad se jezičak kopče nalazi u kopči i korisnik nije na sjedalu:

3.3.

Posebni zahtjevi za krute dijelove sigurnosnih pojaseva ili sustava za držanje

3.3.1.

Kruti dijelovi kao što su kopče, naprave za namještanje i pričvrsni dijelovi ne smiju u slučaju nesreće povećati mogućnost tjelesne povrede korisnika ili drugih putnika.

3.3.2.

Naprava za otvaranje kopče treba biti jasno vidljiva i lako dostupna korisniku, a opet konstruirana tako da se ne može otvoriti nenamjerno ili slučajno. Kopča treba biti smještena tako da je lako dostupna spasiocu koji hitno treba osloboditi korisnika.

Kopča treba biti ugrađena tako da je korisnik, kad nije opterećena i kad nosi težinu korisnika, može otvoriti jednostavnim pokretom bilo koje ruke u jednom smjeru. Kod sigurnosnih pojaseva i sustava za držanje na prednjim vanjskim pojasevima, osim kod H pojasa, kopču treba na isti način moći zatvoriti.

Treba provjeriti da, ako je kopča u dodiru s korisnikom, njezina dodirna površina zadovoljava zahtjeve iz točke 2.4.2.1. ovog Priloga.

3.3.3.

Pojas se, kad je u uporabi, treba automatski prilagoditi korisniku ili treba biti konstruiran tako da je naprava za ručno namještanje lako dostupna korisniku koji sjedi, i da je jednostavna i laka za uporabu. Također, korisnik treba moći pojas zategnuti jednom rukom i tako ga prilagoditi svojoj tjelesnoj građi i položaju sjedala u vozilu.

3.3.4.

Sigurnosni pojasevi i sustavi za držanje s uvlačnikom trebaju biti ugrađeni tako da uvlačnici djeluju pravilno i slažu pojas učinkovito.

3.4.

Za obavještavanje korisnika vozila o odredbama kod prijevoza djece treba zadovoljiti zahtjeve Priloga XVIII.

4.

ZAHTJEV ZA EZ HOMOLOGACIJU TIPA VOZILA S OBZIROM NA UGRADNJU SIGURNOSNIH POJASEVA I SUSTAVA ZA DRŽANJE

4.1.

Zahtjev za homologaciju prema članku 3. stavku 4. Direktive 70/156/EEZ za tip vozila s obzirom na ugradnju sigurnosnih pojaseva i sustava podnosi proizvođač vozila.

4.2.

Uzorak opisnog dokumenta dan je u Prilogu II., Dodatku 2.

4.3.

Tehničkoj službi koja provodi homologacijska ispitivanja treba dostaviti uzorak vozila koje se homologira.

5.

DODJELJIVANJE EZ HOMOLOGACIJE

5.1.

Ako su ispunjeni svi potrebni zahtjevi, dodjeljuje se EZ homologacija prema članku 4. stavku 3. i, ako se primjenjuje, prema članku 4. stavku 4. Direktive 70/156/EEZ.

5.2.

Obrazac certifikata o EZ homologaciji je dan u:

5.2.1.

Prilogu II., Dodatku 3., za zahtjeve iz točke 2.1.;

5.2.2.

Prilogu II., Dodatku 4., za zahtjeve iz točke 4.

5.3.

Za svaki homologirani tip sigurnosnog pojasa ili sustava za držanje i za svaki homologirani tip vozila dodjeljuje se homologacijski broj prema Prilogu VII. Direktivi 70/156/EEZ. Isti homologacijski broj država članica ne smije dodijeliti nekom drugom tipu sigurnosnog pojasa ili sustava za držanje, ili drugom tipu vozila.

6.

PREINAKE TIPA I IZMJENE HOMOLOGACIJA

6.1.

U slučaju preinake tipa vozila ili sigurnosnog pojasa ili sustava za držanje homologiranog prema ovoj Direktivi primjenjuju se odredbe iz članaka 5. Direktive 70/156/EEZ.

Slika 1.

Piktogram

(vidi točku 3.1.11)

0.

OPĆI PODACI

0.1.

Marka (trgovački naziv proizvođača):

0.2.

Tip i opći trgovački opis(-i):

0.5.

Ime i adresa proizvođača:

0.7.

Za sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice, mjesto i način pričvršćenja homologacijske oznake EZ:

0.8.

Naziv(-i) i adresa (adrese) proizvođača:

1.

POPIS VOZILA KOJA SU PREDVIĐENA ZA UGRADNJU NAPRAVE (ako je primjenjivo)

2.

OPIS NAPRAVE

2.1.

Sigurnosni pojas

2.1.1.

Oblik sigurnosnog pojasa (pojas na dvije točke, tri točke, statički, automatski):

2.1.2.

Podaci o tkanini (materijal, tkanje, mjere i boja):

2.1.3.

Tip uvlačnika (oznaka uvlačnika prema točki 1.1.3.2.2. Priloga III. Direktivi 77/541/EEZ):

2.1.3.1.

Podaci o dodatnim funkcijama, ako je primjenjivo:

2.1.4.

Crteži krutih dijelova (prema točki 1.2.1. Priloga I. Direktivi 77/541/EEZ):

2.1.5.

Shema sklopa sigurnosnog pojasa na kojoj su vidljivi kruti dijelovi i njihovi položaji:

2.1.6.

Upute za ugradnju koje, među ostalim, pokazuju ugradnju uvlačnika i njegove osjetilne naprave:

2.1.7.

Ako postoji naprava za namještanje visine pojasa, treba navesti smatra li se ona dijelom pojasa:

2.1.8.

Za zateznu napravu ili sustav zatezanja, potpuni tehnički opis konstrukcije i djelovanja, uključujući i moguću osjetilnu napravu i opis načina aktiviranja i sprečavanja nenamjernog aktiviranja:

2.2.

Sustav za držanje

Osim podataka propisanih u točki 2.1.:

2.2.1.

Crteži bitnih dijelova strukture vozila i ojačanja sidrišta sjedala:

2.2.2.

Crteži sjedala koji prikazuju njegovu konstrukciju, sustav namještanja, način učvršćenja dijelova s popisom upotrijebljenih materijala:

2.2.3.

Crtež ili fotografija ugrađenog sustava za držanje:

2.3.

Sustav za držanje djece

2.3.1.

Kategorija (kategorije)

2.3.2.

Skupina (skupine) s obzirom na masu

2.3.3.

Sustav za držanje djece okrenut prema naprijed/sustav za držanje djece okrenut prema natrag/prijenosno dječje sjedalo (9)

2.3.4.

Ugrađeno/neugrađeno/djelomično/pomoćno sjedište (9)

2.3.5.

Tip sigurnosnog pojasa: (za odrasle osobe) pojas na tri točke/(za odrasle) trbušni pojas/posebni tip/uvlačnik (9)

2.3.6.

Druge značajke: sklop sjedala/zaslon protiv udara (9)

2.3.7.

Crteži, sheme, i nacrti sustava za držanje djece uključujući uvlačnik, sklop sjedala, ugrađen zaslon protiv udara:

2.3.8.

Deklaracija o toksičnosti u skladu s točkom 6.1.5. Priloga XVII.:

2.3.9.

Deklaracija o zapaljivosti u skladu s točkom 6.1.6. Priloga XVII.:

0.

OPĆI PODACI

0.1.

Marka (trgovački naziv proizvođača):

0.2.

Tip i opći trgovački opis(-i):

0.3.

Identifikacijska oznaka tipa, ako je označena na vozilu (b):

0.3.1.

Mjesto oznake:

0.4.

Kategorija vozila (c)

0.5.

Naziv i adresa proizvođača:

0.8.

Adresa (adrese) pogona za sklapanje:

1.

OPĆI KONSTRUKCIJSKI PODACI O VOZILU

1.1.

Fotografije i/ili crteži vozila uzorka:

9.

NADOGRADNJA

9.10.3.

Sjedala

9.10.3.1.

Broj:

9.10.3.2.

Položaj i razmještaj:

9.10.3.2.1.

Mjesto (mjesta) za sjedenje namijenjena uporabi samo za vrijeme mirovanja vozila:

9.10.3.4.

Tehničke značajke: za sjedala koja nisu homologirana kao sastavni dio, opis i crteži:

9.10.3.4.1.

sjedala i njihova sidrišta:

9.10.3.4.2.

sustava za namještanje:

9.10.3.4.3.

sustava za pomicanje i blokiranje:

9.10.3.4.4.

sidrišta sigurnosnih pojaseva ako su uključena u strukturu sjedala:

9.12.

Sigurnosni pojasevi i/ili drugi sustavi za držanje pojaseva

9.12.1.

Broj i položaj sigurnosnih pojaseva i sustava za držanje i sjedala na kojima se mogu upotrijebiti:

9.12.2.

Vrsta i položaj dodatnih sustava za držanje (označiti da/ne/ po izboru):

9.12.3.

Broj i položaj sidrišta sigurnosnih pojaseva i potvrda o sukladnosti s Direktivom 76/115/EEZ (npr. homologacijski broj EZ ili ispitni izvještaj):

1.

Dodatni podaci (po potrebi): vidi Dopunu

2.

Tehnička služba odgovorna za provedbu homologacijskih ispitivanja:

3.

Datum izvještaja o ispitivanju:

4.

Broj izvještaja o ispitivanju:

5.

Napomene (ako ih ima) (vidi Dopunu)

6.

Mjesto:

7.

Datum:

8.

Potpis:

9.

Priložen je popis dokumenata koji čine opisnu dokumentaciju koja je pohranjena u službi nadležnoj za homologaciju, i koji se mogu dobiti na zahtjev.

1.

Dodatni podaci

1.1.

Vrsta:

(upotrijebiti simbole i oznake određene u točkama 1.3. i 1.4. Priloga III.; po potrebi navesti dodatne značajke kao što su naprava za namještanje pojasa po visini, zatezni uređaj, itd.)

1.2.

Vozila za koja je naprava predviđena:

1.3.

Položaj u vozilu gdje se naprava ugrađuje (16):

1.4.

Dopunski podaci za sustave za držanje djece

1.4.1.

Kategorija (kategorije)

1.4.2.

Skupina (skupine) s obzirom na masu

1.4.3.

Sustav za držanje djece okrenut prema naprijed/sustav za držanje djece okrenut prema nazad/prijenosno dječje sjedalo (17)

1.4.4.

Ugrađeno/neugrađeno/djelomično/pomoćno sjedište (17)

1.4.5.

Tip sigurnosnog pojasa: (za odrasle osobe) pojas na tri točke/(za odrasle) trbušni pojas/posebni tip/uvlačnik (17)

1.4.6.

Druge značajke: sklop sjedala/zaslon protiv udara (17)

5.

Napomene

1.

Dodatni podaci (po potrebi) (vidi Dopunu):

2.

Tehnička služba odgovorna za provedbu homologacijskih ispitivanja:

3.

Datum izvještaja o ispitivanju:

4.

Broj izvještaja o ispitivanju:

5.

Napomene (ako ih ima) (vidi Dopunu):

6.

Mjesto:

7.

Datum:

8.

Potpis:

9.

Priložen je popis dokumenata koji čine opisnu dokumentaciju koja je pohranjena u tijelu za homologaciju, i koji se mogu dobiti na zahtjev.

1.

Dodatni podaci

1.1.

Oznaka sigurnosnih pojaseva ili sustava za držanje koji se mogu ugraditi u vozila:

1.1.1.

Marka:

1.1.2.

Oznaka homologacije sastavnog dijela:

1.1.3.

Položaj u vozilu:

1.2.

Sidrišta sigurnosnih pojaseva:

1.2.1.

Homologacijska oznaka:

1.3.

Sjedala:

1.3.1.

Homologacijska oznaka, ako postoji:

5.

Napomene:

1.1.

Svaki sigurnosni pojas ili sustav za držanje putnika koji je sukladan tipu koji je homologiran na temelju ove Direktive treba imati oznaku EZ homologacije tipa sastavnog dijela.

Oznaka EZ homologacije tipa sastavnog dijela sastoji se od:

1.1.1.

pravokutnika oko malog slova ‚e’ i razlikovnog(razlikovnih) slova ili broja države članice koja je dodijelila EZ homologaciju sastavnog dijela:

1.1.2.

U blizini pravokutnika ‚osnovnog homologacijskog broja’ sadržanog u četvrtome dijelu homologacijskog broja tipa određenog u Prilogu VII. Direktivi 70/156/EEZ ispred kojeg je dvoznamenkasti redoslijedni broj koji označuje zadnju važniju tehničku izmjenu Direktive 77/541/EEZ na dan dodjeljivanja EZ homologacije tipa. U ovoj Direktivi 04 je redni broj za sigurnosne pojaseve za odrasle i sustave za održavanje, a broj 03 za sustave za držanje djece.

1.1.3.

Dodatni znak ili znakovi postavljeni iznad pravokutnika.

1.1.3.1.

Slovo ‚A’ za pojas na tri točke, slovo ‚B’ za trbušni pojas i slovo ‚S’ za pojas posebnog tipa.

1.1.3.2.

Simboli iz točke 1.1.3.1. dopunjavaju se sljedećim oznakama:

1.1.3.2.1.

Malim slovom ‚e’ kod pojasa s napravom za apsorpciju energije;

1.1.3.2.2.

Malim slovom ‚r’ kod pojasa s uvlačnikom, iza kojeg slijedi broj tipa uvlačnika u skladu s točkom 1.8. Priloga I., i malim slovom ‚m’ kod uvlačnika s blokadom u opasnosti s višestrukom osjetljivošću;

1.1.3.2.3.

Malim slovom ‚p’ kod pojaseva sa zatezačem.

1.1.3.3.

Ako je sigurnosni pojas dio sustava za držanje, ispred simbola iz točke 1.1.3.1. stavlja se slovo ‚Z’.

1.1.4.

Sigurnosni pojasevi s uvlačnikom tipa 4N također trebaju nositi oznaku sastavljenu od pravokutnika u kojem je prekriženo vozilo kategorije M1, što znači da je uporaba tog tipa uvlačnika u vozilima te kategorije zabranjena.

1.1.5.

Ako je sigurnosni pojas homologiran u skladu s odredbama u točki 2.6.1.3.3. Priloga I. ovoj Direktivi, treba biti označen riječju ‚AIRBAG’ koja se nalazi u pravokutniku.

1.1.6.

Kod sustava za držanje djece iznad pravokutnika treba se nalaziti sljedeći tekst:

1.1.6.1.

riječ(-i) ‚univerzalni’, ‚ograničeni’, ‚poluuniverzalni’ ili ‚za određeno vozilo’ ovisno o kategoriji sustava za držanje;

1.1.6.2.

raspon masa za koje je namijenjen sustav za držanje djece, i to:

1.1.6.3.

simbol ‚Y’ kod sigurnosnog pojasa koji sadrži međunožni remen;

1.1.6.4.

simbol ‚S’ kod ‚sustava za držanje za posebne potrebe’.

1.2.

Podaci iz točke 1.1. trebaju biti jasno čitljivi i neizbrisivi i moraju biti navedeni na natpisu ili izravno označeni. Natpis ili oznaka trebaju biti otporni na trošenje.

2.

SHEME EZ HOMOLOGACIJSKIH OZNAKA SASTAVNOG DIJELA

2.1.

Sigurnosni pojas s gore prikazanom EZ homologacijskom oznakom je sigurnosni pojas na tri točke ‚A’ opremljen napravom za apsorpciju energije (e), homologiran u Nizozemskoj (e 4) prema ovoj Direktivi (04) pod brojem 2439.

2.2.

Sigurnosni pojas s gore prikazanom EZ homologacijskom oznakom je trbušni pojas ‚B’ opremljen uvlačnikom tipa 4 s višestrukom osjetljivošću, homologiran u Nizozemskoj (e 4) prema ovoj Direktivi (04) pod osnovnim homologacijskim brojem 2439.

2.3.

Sigurnosni pojas s gore prikazanim EZ homologacijskom oznakom je poseban tip pojasa ‚S’ opremljen napravom za apsorpciju energije (e), koji čini dio sustava za držanje ‚Z’, homologiran u Nizozemskoj (e 4) prema ovoj Direktivi (04) pod osnovnim homologacijskim brojem 2439.

2.4.

Sigurnosni pojas označen ovom homologacijskom oznakom je sigurnosni pojas na tri točke ‚A’ s uvlačnikom s višestrukom osjetljivošću ‚m’ tipa 4N ‚r4N’, kome je homologacija tipa sastavnog dijela dodijeljena u Nizozemskoj ‚e4’ prema ovoj Direktivi (04) pod homologacijskim brojem 2439. Taj sigurnosni pojas ne smije biti ugrađen u vozila kategorije M1.

Osnovni homologacijski broj i simboli trebaju se nalaziti u blizini četverokuta.

2.5.

Sigurnosni pojas označen ovom homologacijskom oznakom je sigurnosni pojas na tri točke ‚A’ opremljen apsorberom energije ‚e’ koji zadovoljava posebne zahtjeve iz točke 2.6.1.3.3. Priloga I. ovoj Direktivi s uvlačnikom s višestrukom osjetljivošću ‚m’ tipa 4 ‚r4’, kome je homologacija tipa sastavnog dijela dodijeljena u Nizozemskoj ‚e4’ prema ovoj Direktivi (04) pod homologacijskim brojem 2439. Ovaj sigurnosni pojas ugrađuje se u vozila opremljena zračnim jastukom za dotično sjedeće mjesto.

1.

ISPITNA KOLICA

Kod ispitivanja sigurnosnih pojaseva, ispitna kolica koja nose samo sjedalo imaju masu od 400 ± 20 kg. Kod ispitivanja sustava za držanje, ispitna kolica zajedno s učvršćenom strukturom vozila imaju masu od 800 kg. Po potrebi se ukupna masa kolica i struktura vozila smije povećavati dodavanjem po 200 kg. U nijednom slučaju ukupna masa ne smije odstupati od nazivne vrijednosti za više od ± 40 kg.

2.

SJEDALO

Osim kod ispitivanja sustava za držanje sjedalo treba biti krute konstrukcije i glatke površine. U obzir se uzimaju posebnosti prikazane na slici br. 1., pazeći pri tome da nijedan metalni dio ne dođe u dodir s pojasom.

3.

SIDRIŠTA

Sidrišta se postavljaju kako je prikazano na slici 1. Kružne oznake koje predstavljaju raspored sidrišta pokazuju gdje se krajevi pojaseva pričvršćuju na ispitna kolica ili na uređaj za mjerenje sile, ovisno o slučaju. Sidrišta za uobičajenu uporabu su točke A, B, i K ako dužina remena između gornjeg ruba kopče i rupe za učvršćenje držača remena nije veća od 250 mm. U suprotnome se upotrebljavaju točke A1 i B1. Struktura koja nosi sidrište mora biti kruta. Gornje sidrište se ne smije pomaknuti za više od 0,2 mm u uzdužnom smjeru kad se u tom smjeru optereti silom od 98 daN. Ispitna kolica trebaju biti tako konstruirana da tijekom ispitivanja ne dođe do trajnih deformacija dijelova koji nose sidrišta.

Tolerancija položaja točaka sidrišta je takva da svaka točka sidrišta treba biti udaljena najviše 50 mm od odgovarajućih točaka A, B i K označenih na slici 1. ili A1, B1 i K, ovisno o slučaju.

Ako je za učvršćenje uvlačnika potrebno i četvrto sidrište ono treba:

3.1.

Kod pojaseva opremljenih napravom za namještanje pojasa po visini, kao što je definirano u točki 1.8.6. ove Direktive, ta naprava treba biti učvršćena za kruti okvir ili za dio vozila na koji je normalno ugrađena, a taj dio vozila treba biti sigurno učvršćen na ispitna kolica.

4.

NAPRAVA ZA ZAUSTAVLJANJE

Napravu čine dva paralelno postavljena istovjetna amortizera, osim kod sustava za držanje kad treba upotrijebiti četiri amortizera za nazivnu masu od 800 kg. Po potrebi treba upotrijebiti dodatni amortizer za svakih dodatnih 200 kg nazivne mase.

Svaki amortizer sastoji se od:

Na slikama 2., 3. i 4. prikazane su mjere različitih dijelova amortizera. Značajke apsorpcijskog materijala dane su u tablici dolje. Prije samog ispitivanja potrebno je cijevi bez prethodne uporabe kondicionirati najmanje 12 sati na temperaturi između 15 i 25 °C. Temperatura naprave za zaustavljanje tijekom dinamičkog ispitivanja sigurnosnih pojaseva i sustava za držanje treba biti ista kao za vrijeme kalibriranja s tolerancijom od ± 2 °C.

Zahtjevi koje naprava za zaustavljanje treba zadovoljiti navedeni su u Prilogu IX. Prihvaćaju se i druge naprave koje daju istovrijedne rezultate.

Tvrdoća (shore A):

95 ± 2 na 20 ± 5 °C

Probojna čvrstoća:

Ro ≥ 343 daN/cm2

Najmanje rastezanje:

Ao ≥ 400 %

Modul:

kod 100 % rastezanja: ≥ 108 daN/cm2

kod 300 % rastezanja: ≥ 235 daN/cm2

Krtost pri niskim temperaturama (metoda ASTM D 736):

pet sati na -55 °C

Zbijanje (metoda B):

22 sata na 70 °C ≤ 45 %

Gustoća na 25 °C:

1,05 do 1,10

Starenje na zraku (metoda ASTM D 573):

70 sati na 100 °C

— tvrdoća (shore A):

najveće odstupanje ± 3

— probojna čvrstoća:

smanjenje < 10 % Ro

— rastezanje:

smanjenje < 10 % Ao

— masa:

smanjenje < 1 %

Potapanje u ulju (metoda ASTM br. 1 Oil):

70 sati na 100 °C

— tvrdoća (shore A):

najveće odstupanje ± 4

— probojna čvrstoća:

smanjenje < 15 % Ro

— rastezanje:

smanjenje < 10 % Ao

— obujam:

povećanje < 5 %

Potapanje u ulju (metoda ASTM br. 3 Oil):

70 sati na 100 °C

— probojna čvrstoća:

smanjenje < 15 % Ro

— rastezanje:

smanjenje < 15 % Ao

— obujam:

povećanje < 20 %

Potapanje u destiliranoj vodi:

tjedan dana na 70 °C

— probojna čvrstoća:

smanjenje < 35 % Ro

— rastezanje:

povećanje < 20 % Ao

1.

SPECIFIKACIJA ISPITNE LUTKE

1.1.

Opći zahtjevi

Glavne značajke ispitne lutke navedene su u sljedećim slikama i tablicama:

1.2.

Opis lutke

1.2.1.

Struktura donjeg dijela nogu (vidjeti slike 3. i 4.)

Struktura donjeg dijela nogu sastoji se od tri dijela:

Cijev koljena ima dva izdanka koji ograničavaju pomicanje donjeg dijela noge s obzirom na bedro. Donji dio noge se može zakrenuti za približno 120°.

1.2.2.

Struktura bedra (vidjeti slike 3. i 4.)

Struktura bedra sastoji se od tri dijela:

Pomicanje koljena je ograničeno s dva utora u cijevi koljena (22) u koje ulaze izdanci na cijevi noge.

1.2.3.

Struktura trupa (vidjeti slike 1. i 2.)

Struktura trupa se sastoji od sljedećih dijelova:

1.2.4.

Vrat (vidjeti slike 1. i 2.)

Vrat je sastavljen od sedam poliuretanskih diskova (9). Stupanj čvrstoće vrata se može namjestiti natezačem lanca.

1.2.5.

Glava (vidjeti slike 1. i 2.)

Glava (15) je šuplja; poliuretan je ojačan čeličnim obručima (17). Natezač lanca kojim se namješta vrat sastoji se od poliamidne kocke (10), cjevastog odstojnika (11) i dijelova natezača (12 i 13). Glava se može okretati u zglobu između prvog i drugog vratnog kralješka (os zgloba prvog vratnog kralješka), koji se sastoji od sklopa za namještanje (14 i 18), odstojnika (16) i poliamidne kocke (10).

1.2.6.

Zglob koljena (vidjeti sliku 4.)

Donji dio noge i bedra povezuje cijev (27) i natezač (28).

1.2.7.

Zglob bedra (vidjeti sliku 4.)

Bedra i trup povezani su cijevima (23), tarnim pločicama (24) i natezačima (25).

1.2.8.

Poliuretan

1.2.9.

Kombinezon

Ispitna lutka je obučena u poseban kombinezon.

2.

KOREKCIJA MASE

Da bi se dobile određene vrijednosti lutke i podesila njezina ukupna masa, raspored masa na lutki treba namjestiti pomoću šest korekcijskih utega od 1 kg koji se mogu pričvrstiti na zglob kuka. Na leđni dio trupa može se pričvrstiti daljnjih šest poliuretanskih utega po 1 kg.

3.

OBLOGA

Između prsnog koša ispitne lutke i kombinezona postavlja se obloga. Obloga treba biti napravljena od polietilenske pjene koja treba zadovoljavati sljedeće zahtjeve:

Obloga treba biti zamjenjiva.

4.

NAMJEŠTANJE ZGLOBOVA

4.1.

Općenito

Kako bi se dobili ponovljivi rezultati, potrebno je odrediti i kontrolirati trenje u svakom zglobu.

4.2.

Zglob koljena:

zategnuti zglob koljena;

postaviti bedro i donji dio noge u vertikalni položaj;

okrenuti donji dio noge za 30°;

postupno popuštati natezač sve dok donji dio noge ne počne padati uslijed svoje vlastite težine;

blokirati natezač u tom položaju.

4.3.

Zglobovi bedra:

povećati krutost bedrenih zglobova zbog namještanja;

postaviti bedra u vodoravni položaj a trup u vertikalni položaj;

zakrenuti trup prema naprijed da s bedrom zatvori kut od 60°;

postupno popuštati natezač sve dok trup ne počne padati uslijed svoje vlastite težine;

blokirati natezač u tom položaju.

4.4.

Os zgloba prvog vratnog kralješka:

Namjestiti os zgloba prvog vratnog kralješka tako da drži težinu glave u smjeru prema naprijed i prema nazad.

4.5.

Vrat:

vrat se namješta natezačem lanca (13);

kad je vrat namješten, gornji dio natezača se djelovanjem vodoravne sile od 10 daN treba pomaknuti za 40 do 60 mm.

Sastavni dijelovi ispitne lutke

Masa u kilogramima

Glava i vrat

4,6 ± 0,3

Trup i ruke

40,3 ± 1,0

Bedra

16,2. ± 0,5

Donji dio noge i stopalo

9,0 ± 0,5

Ukupna masa s korekcijskim utezima

75,5 ± 1,0

Broj

Naziv

Materijal

Mjere

1

Tijelo

poliuretan

—

2

Bedrena cijev

čelik

76 × 70 × 100 mm

3

Držači lancaverige

čelik

25 × 10 × 70 mm

4

Lanac s valjcima

čelik

¾ mm

5

Rameni dio

poliuretan

—

6

Rebra (nosač)

čelik

30 × 30 × 3 × 250 mm

7

Rebra

izbušena čelična ploča

400 × 85 × 1,5 mm

8

Prsna kost

izbušena čelična ploča

250 × 90 × 1,5 mm

9

Diskovi (6)

poliuretan

Ø 90 × 20 mm

Ø 80 × 20 mm

Ø 75 × 20 mm

Ø 70 × 20 mm

Ø 65 × 20 mm

Ø 60 × 20 mm

10

Blok

poliamid

60 × 60 × 25 mm

11

Cjevasti odstojnik

čelik

40 × 40 × 2 × 50 mm

12

Vijak natezača

čelik

M16 × 90 mm

13

Matica natezača

čelik

M16

14

Natezač osi zgloba prvog vratnog kralješka

čelik

Ø 12 × 130 mm (M12)

15

Glava

poliuretan

—

16

Cjevasti odstojnik

čelik

Ø 18 × 13 × 17 mm

17

Ploča za pojačanje

čelik

30 × 3 × 500 mm

18

Matica natezača

čelik

M12

19

Bedra

poliuretan

—

20

Bedrena cijev

čelik

76 × 70 × 80 mm

21

Prečka bedra

čelik

30 × 30 × 440 mm

22

Cijev koljena

čelik

52 × 46 × 40 mm

23

Vezna cijev kukova

čelik

70 × 64 × 250 mm

24

Tarne pločice (4)

čelik

160x75x1 mm

25

Natezač

čelik

M12 × 320 mm pločice i matice

26

Cijev koljena

čelik

52 × 46 × 160 mm

27

Vezna cijev koljena

čelik

44 × 39 × 190 mm

28

Ploča natezača

čelik

Ø 70 × 4 mm

29

Cijev potkoljenice

čelik

50 × 50 × 2 × 460 mm

30

Ploča stopala

čelik

100 × 170 × 3 mm

31

Korekcijski utezi prsnog koša(6)

poliuretan

1 kg svaki

32

Obloga

poliuretanska pjena

350 × 250 × 25 mm

33

Kombinezon

trake od pamuka i poliamida

34

Korekcijski utezi bedrenog zgloba (6)

čelik

masa 1 kg svaki

t

g

A

10

15

B

15

20

C

25

26

D

45

26

E

55

20

F

60

0

G

18

32

H

60

32

I

80

0

1.

Upute za ugradnju (nisu potrebne ako proizvođač isporučuje vozilo s ugrađenim sigurnosnim pojasevima) u kojima je detaljno navedeno za koje tipove vozila je pojas namijenjen, pravilan način pričvršćenja sigurnosnog pojasa na vozilo i upozorenje o uporabi pojasa.

2.

Upute za uporabu (mogu se priložiti priručniku za uporabu vozila ako proizvođač dostavlja vozilo s već ugrađenim sigurnosnim pojasevima), moraju sadržavati potrebne upute da bi korisnik imao što veću korist od sigurnosnog pojasa. U tim uputama treba biti navedeno sljedeće:

3.

Kod sigurnosnih pojaseva s uvlačnikom tipa 4N u uputama za ugradnju i na pakiranju naznačuje se da taj pojas nije prikladan za ugradnju u putnička vozila s više od 9 sjedala uključujući vozača.

4.

Proizvođač vozila unosi u priručnik o vozilu obavijest o prikladnosti svakog putničkog sjedala da na njemu sjede djeca do 12 godina (ili 1,5 m visine) ili o ugradnji sustava za držanje djece. Obavijest se navodi na nacionalnom jeziku ili bar na jednom od nacionalnih jezika zemlje u kojoj se vozilo prodaje.

4.1.

Za svako sjedalo okrenuto prema naprijed, proizvođač:

4.1.1.

naznačuje da je sjedalo pogodno za sustave za držanje djece;

4.1.2.

navodi popis univerzalnih ili poluuniverzalnih sustava za držanje djece, ograničenih kategorija ili posebnih kategorija za određeno vozilo, koji su pogodni za to sjedalo u vozilu, s naznakom raspona starosne dobi djece za koju su namijenjeni sustavi za držanje;

4.1.3.

isporučuje ugrađeni sustav za držanje djece s naznakom starosne dobi za koju je taj sustav namijenjen; ili

4.1.4.

bilo koja kombinacija točaka 4.1.1., 4.1.2. i 4.1.3.

4.1.5.

Ako određena starosna dob nije obuhvaćena točkama 4.1.1. – 4.1.4. s obzirom na određeno sjedalo, proizvođač navodi da djeca te dobi ne smiju sjediti na tom sjedalu.

4.1.6.

Primjer odgovarajućeg obrasca za ove podatke dan je u Dodatku 1. ovog Priloga.

Starosna dob

Položaj sjedala

Prednje putničko

Stražnje putničko

Središnje stražnje

Dodatna sjedala

< 10 kg (0 do 9 mjeseci)

X

U

L

—

< 13 kg (0 do 24 mjeseca)

U

U

L

—

9 - 18 kg (9 do 48 mjeseci)

UV

U

L

—

15 - 36 kg (4 do 12 godina)

U

U

B

—

1.

ISPITNA NAPRAVA

1.1.

Ispitna se naprava sastoji od komore sa slanom maglom, spremnika sa slanom otopinom, dovoda odgovarajuće pripremljenog stlačenog zraka, jedne ili više raspršujućih sapnica, podloge za ispitane uzorke, opreme za zagrijavanje komore i mjerne opreme. Veličina i detalji konstrukcije naprave nisu određeni ali ispitni uvjeti moraju biti ispunjeni.

1.2.

Važno je osigurati da kapljice otopine koje se skupljaju na stropu ili poklopcu komore ne padaju na uzorke, i

1.3.

da se kapljice otopine koje padaju s uzoraka pojasa ne vraćaju natrag u spremnik i ponovno raspršuju.

1.4.

Naprava ne smije biti izrađena od materijala koji bi mogao utjecati na korozivno djelovanje magle.

2.

POLOŽAJ ISPITNIH UZORAKA U KOMORI SA SLANOM MAGLOM

2.1.

Uzorci, osim uvlačnika, drže se ili vješaju pod kutom od 15° do 30° prema okomici i to po mogućnosti usporedno s glavnim smjerom vodoravnog toka slane magle koji je određen s obzirom na glavni dio ispitivane površine.

2.2.

Uvlačnici se drže ili vješaju tako da je os kalema na koji je remen namotan okomita na glavni smjer vodoravnog toka slane magle kroz komoru. U tom se smjeru postavlja i otvor uvlačnika.

2.3.

Svaki uzorak sigurnosnog pojasa treba biti postavljen tako da se slana magla može skupljati na svim uzorcima.

2.4.

Uzorci se postavljaju tako da slana otopina ne može kapati s jednog uzorka na drugi.

3.

SLANA OTOPINA

3.1.

Slana otopina se priprema tako da se 5 ± 1 masenih dijelova natrijeva klorida rastopi u 95 dijelova destilirane vode. Sol je natrijev klorid bez primjesa nikla i bakra koji u suhom stanju sadrži najviše 0,1 % natrijeva jodida i zajedno najviše 0,3 % nečistoća.

3.2.

Otopina treba biti takva da njezina pH vrijednost, kad je raspršena na 35 °C bude između 6,5 i 7,2.

4.

DOVOD ZRAKA

Stlačeni zrak koji se dovodi na sapnicu ili sapnice za raspršivanje slane otopine ne smiju sadržavati ulje ili nečistoće, a njegov tlak treba održavati između 70 kN/m2 i 170 kN/m2.

5.

UVJETI U KOMORI SA SLANOM MAGLOM

5.1.

Područje u komori sa slanom maglom gdje su izloženi uzorci treba imati temperaturu od 35 ± 5 °C. U tom području se trebaju nalaziti dva čista sakupljača slane magle da spriječe sakupljanje kapljica otopine koje mogu pasti s ispitnih uzoraka ili od nekud drugdje. Sabirnici se postavljaju blizu ispitnih uzoraka, jedan što bliže sapnici a drugi što dalje od njih. Slana magla treba biti takva da se na svakih 80 cm2 vodoravne sabirne površine u svakom sakupljaču skupi prosječno između 1,0 i 2,0 ml otopine na sat, mjereno najmanje tijekom 16 sati.

5.2.

Sapnica ili sapnice trebaju biti tako usmjerene ili izvedene da ne prskaju neposredno na ispitne uzorke.

Odgovarajuća točka Direktive

Ispitivanje

Uzorci

Sigurnosni pojas br.

Uzorak remena br.

1

2

3

4

5

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

2.2., 2.3.2., 2.4.1.1., 2.5.1.1.

Pregled pojasa ili sustava za držanje sistema

×

2.4.2.1., 2.4.2.2.

Pregled kopče

×

×

×

×

×

2.4.2.6., 2.4.2.7., 2.7.6.1., 2.7.6.5.

Ispitivanje čvrstoće kopče

×

2.4.3.2., 2.7.6.1.

Ispitivanje čvrstoće naprave za namještanje (i po potrebi uvlačnika)

×

2.4.4., 2.7.6.2.

Ispitivanje čvrstoće pričvrsnih članova (i po potrebi uvlačnika)

×

2.4.2.4., 2.7.6.3.

Ispitivanje rada kopče na niskim temperaturama

×

×

2.4.1.4., 2.7.6.4.

Ispitivanje krutih dijelova udarcem na niskim temperaturama

×

×

2.4.3.3., 2.7.6.6.

Lakoća namještanja pojasa

×

Kondicioniranje/ispitivanje pojasa ili sustava za držanje prije dinamičkog ispitivanja:

2.4.2.3., 2.6.1.2.

Ispitivanje trajnosti kopče

×

×

2.4.1.2., 2.7.2.

korozijsko ispitivanje krutih dijelova

×

×

kondicioniranje uvlačnika

2.4.5.1.1., 2.4.5.2.1., 2.4.5.2.2., 2.4.5.2.3., 2.7.7.2.

prag blokiranja

×

×

2.4.5.1.2., 2.4.5.2.4., 2.7.7.4.

uvlačna sila

×

×

2.4.5.1.3., 2.4.5.2.5., 2.7.7.1.

trajnost

×

×

2.4.5.1.3., 2.4.5.2.5., 2.7.2.

korozija

×

×

2.4.5.1.3., 2.4.5.2.5., 2.7.7.3.

prašina

×

×

2.4.5.1.2., 2.7.5.

Ispitivanje širine remena

×

×

Ispitivanje čvrstoće remena nakon:

2.5.2., 2.7.5., 2.7.3.1.

kondicioniranja na sobnoj temperaturi

×

×

2.5.3.,2.7.5., 2.7.3.2.

kondicioniranja svjetlom

×

×

2.5.3.,2.7.5., 2.7.3.3.

kondicioniranja na niskoj temperaturi

×

×

2.5.3.,2.7.5., 2.7.3.4.

kondicioniranja na visokoj temperaturi

×

×

2.5.3.,2.7.5., 2.7.3.5.

kondicioniranja u vodi

×

×

2.4.3.1., 2.7.4.

Ispitivanje mikroklizanja

×

×

2.6.2., 2.7.3.6.

Ispitivanje abrazijom

×

×

2.6.1., 2.7.8.

Dinamičko ispitivanje

×

×

2.4.2.5., 2.4.2.7., 2.7.8., 2.7.9.

Ispitivanje otvaranja kopče

×

×

2.7.1.4.

Zadržavanje uzorka remena

×

Kategorija vozila

Sjedala usmjerena prema naprijed

Sjedala usmjerena prema nazad

Vanjska sjedala

Središnja sjedala

Prednja

Ostala

Prednja

Ostala

M1

Ar4m

Ar4m

Ar4m

Ar4, Ar4m

B, Br3, Br4m

M2 ≤ 3,5 t

Ar4m, Ar4Nm

Ar4m, Ar4Nm

Ar4m, Ar4Nm

Ar4m, Ar4Nm

Br3, Br4m, Br4Nm

M2 > 3,5 t

Br3, Br4m, Br4Nm

M3

Vidjeti točku 3.1.10 za uvjete kad je trbušni pojas dopušten.

Vidjeti točku 3.1.10 za uvjete kad je trbušni pojas dopušten.

Vidjeti točku 3.1.10 za uvjete kad je trbušni pojas dopušten.

Vidjeti točku 3.1.10 za uvjete kad je trbušni pojas dopušten.

N1

Ar4m, Ar4Nm

B, Br3, Br4m, Br4Nm ili nijedan

B, Br3, Br4m, Br4Nm ili A, Ar4m, Ar4Nm *

B, Br3, Br4m, Br4Nm ili nijedan

Nijedan

Točka 3.1.8. i 9. trbušni pojas obavezan na izloženom sjedalu.

Točka 3.1.7. trbušni pojas je dopušten ako se vjetrobransko staklo ne nalazi u ref. području.

Točka 3.1.8. i 9. trbušni pojas obavezan na izloženom sjedalu.

N2

B, Br3, Br4m, Br4Nm ili A, Ar4m, Ar4Nm *

B, Br3, Br4m, Br4Nm ili nijedan #

B, Br3, Br4m, Br4Nm ili A, Ar4m, Ar4Nm *

B, Br3, Br4m, Br4Nm ili nijedan #

Nijedan

N3

Točka 3.1.7. trbušni pojas je dopušten ako je vjetrobransko staklo izvan referentnog područja i za vozačko sjedalo.

Točka 3.1.8. i 9. trbušni pojas obavezan na izloženom sjedalu.

Točka 3.1.7. trbušni pojas je dopušten ako se vjetrobransko staklo ne nalazi u referentnom području.

Točka 3.1.8. i 9. trbušni pojas obavezan na izloženom sjedalu.

1.

ISPITIVANJA

Sigurnosni pojasevi moraju biti u skladu sa zahtjevima na kojima se temelje sljedeća ispitivanja:

1.1.

Provjera načina blokiranja i trajnosti uvlačnika s blokiranjem u opasnosti

Prema odredbama točke 2.7.7.2. u odgovarajućem najnepovoljnijem položaju nakon obavljenog ispitivanja trajnosti opisanog u točkama 2.7.2., 2.7.7.1. i 2.7.7.3., kako zahtijeva točka 2.4.5.2.5.

1.2.

Provjera trajnosti uvlačnika s automatskim blokiranjem

Prema odredbama točke 2.7.7.1., dopunjeno ispitivanjima iz točke 2.7.2. i 2.7.7.3., kako zahtijeva točka 2.4.5.1.3.

1.3.

Ispitivanje čvrstoće remena poslije kondicioniranja

Prema postupku iz točke 2.7.5. poslije kondicioniranja u skladu sa zahtjevima točaka 2.7.3.1. do 2.7.3.5.

1.3.1.

Ispitivanje čvrstoće poslije abrazije

Prema postupku iz točke 2.7.5. poslije kondicioniranja u skladu sa zahtjevima točke 2.7.3.6.

1.4.

Ispitivanje mikroklizanja

Prema postupku iz točke 2.7.4.

1.5.

Ispitivanje krutih dijelova

Prema postupku iz točke 2.7.6.

1.6.

Provjera zahtjeva učinkovitosti sigurnosnog pojasa ili sustava za držanje kod dinamičnog ispitivanja

1.6.1.

Ispitivanja s kondicioniranjem

1.6.1.1.

Sigurnosni pojasevi ili sustavi za držanje opremljeni uvlačnikom s blokiranjem u slučaju opasnosti: prema odredbama navedenim u točkama 2.7.8. i 2.7.9. na pojasu koji je prethodno prošao 45 000 ciklusa ispitivanja trajnosti uvlačnika propisanog u točki 2.7.7.1., i ispitivanjima prema točkama 2.4.2.3., 2.7.2. i 2.7.7.3.

1.6.1.2.

Sigurnosni pojasevi ili sustavi za držanje opremljeni uvlačnikom s automatskim blokiranjem u slučaju opasnosti: prema odredbama navedenim u točkama 2.7.8 i 2.7.9 na pojasu koji je prethodno prošao 10 000 ciklusa ispitivanja trajnosti uvlačnika propisanog u točki 2.7.7.1., i ispitivanjima prema točkama 2.4.2.3., 2.7.2. i 2.7.7.3.

1.6.1.3.

Statički sigurnosni pojas: prema odredbama navedenim u točkama 2.7.8. i 2.7.9. na sigurnosnom pojasu koji je bio podvrgnut ispitivanju u točkama 2.4.2.3. i 2.7.2.

1.6.2.

Ispitivanja bez prethodnog kondicioniranja

Prema odredbama navedenim u točkama 2.7.8. i 2.7.9.

2.

UČESTALOST ISPITIVANJA I REZULTATI

2.1.

Učestalost ispitivanja prema zahtjevima iz točaka 1.1. do 1.5. treba se temeljiti na statističkom provjeravanju i slučajnom uzorkovanju i treba biti u skladu s jednim od uobičajenih postupaka za osiguranje kvalitete.

2.1.1.

Osim toga, kod uvlačnika s blokiranjem u slučaju opasnosti svi sklopovi trebaju biti provjereni:

2.1.1.1.

ili prema odredbama navedenim u točkama 2.7.7.2.1. i 2.7.7.2.2. u najnepovoljnijem smjeru kako je određeno u točki 2.7.7.2.1.2. Rezultati ispitivanja trebaju zadovoljavati zahtjeve točaka 2.4.5.2.1.1. i 2.4.5.2.3.

2.1.1.2.

ili prema odredbama navedenim u točki 2.7.7.2.3. u najnepovoljnijem smjeru. Brzina naginjanja smije biti veća od propisane dok ne utječe na rezultate ispitivanja. Rezultati ispitivanja trebaju zadovoljiti zahtjeve točke 2.4.5.2.1.4.

2.2.1.

Ispitivanja s kondicioniranjem

2.2.1.1.

Kod sigurnosnih pojaseva opremljenih uvlačnikom s blokiranjem u slučaju opasnosti,

prema vrsti blokirnog mehanizma (22), podvrgava se ispitivanju propisanom u točki 1.6.1.1. ovog Priloga.

2.2.1.2.

Kod sigurnosnih pojaseva opremljenih uvlačnikom s automatskim blokiranjem i statičkih pojaseva,

podvrgava se ispitivanju propisanom u točki 1.6.1.2. odnosno točki 1.6.1.3. ovog Priloga.

2.2.2.

Ispitivanja bez kondicioniranja

2.2.2.1.

Kod sigurnosnih pojaseva s uvlačnikom s blokiranjem u slučaju opasnosti treba provesti ispitivanje propisano u točki 1.6.2. ovog Priloga na sljedećem broju uzoraka:

2.2.2.1.1.

za proizvodnju od najmanje 5 000 sigurnosnih pojaseva na dan, dva pojasa na 25 000 proizvedenih pojasa s najmanjom učestalošću od jednog pojasa na dan, za svaku vrstu blokirnog mehanizma;

2.2.2.1.2.

za proizvodnju manje od 5 000 sigurnosnih pojaseva na dan, jedan pojas na 5 000 proizvedenih pojasa s najmanjom učestalošću od jednog pojasa na godinu, za svaku vrstu blokirnog mehanizma;

2.2.2.2

Kod sigurnosnih pojaseva s uvlačnikom s automatskim blokiranjem i statičkih pojaseva treba provesti ispitivanje propisano u točki 1.6.2. ovog Priloga na sljedećem broju uzoraka:

2.2.2.2.1.

za proizvodnju od najmanje 5 000 sigurnosnih pojaseva na dan, dva pojasa na 25 000 proizvedenih pojasa s najmanjom učestalošću od jednog pojasa na dan, za svaki homologirani tip;

2.2.2.2.2.

za proizvodnju manje od 5 000 sigurnosnih pojaseva na dan, jedan pojas na 5 000 proizvedenih pojasa s najmanjom učestalošću od jednog pojasa na godinu, za svaki homologirani tip.

2.2.3.

Rezultati

Rezultati moraju zadovoljavati zahtjeve točke 2.6.1.3.1. Priloga I.

Tijekom ispitivanja s kondicioniranjem u skladu s točkom 1.6.1. tog Priloga, pomak ispitne lutke prema naprijed s obzirom na točku 2.6.1.3.2. Priloga I. (ili točke 2.6.1.4., prema potrebi) se provjerava po pojednostavljenoj i prilagođenoj metodi.

2.2.3.1.

Kod homologacije prema točki 2.6.1.3.3. Priloga I. ovoj Direktivi i točki 1.6.1. ovog Priloga, samo se navodi da nijedan dio pojasa ne smije biti uništen ili otkvačen i da brzina ne smije biti veća od 24 km/h od prsne referentne točke pri pomaku od 300 mm.

2.3.

Ako uzorak na pojedinom ispitivanju ne zadovolji, ispitivanje s istim zahtjevima treba obaviti na najmanje tri druga uzorka. Ako kod dinamičnog ispitivanja jedan od tih uzoraka ne zadovolji, nositelj homologacije ili njegov zastupnik obavještavaju nadležno tijelo koje je dodijelilo homologaciju i navode koje su mjere poduzete za ponovno uspostavljanje sukladnosti proizvodnje.

5.2.

Sustav za držanje djece „univerzalne” kategorije znači sustav za držanje djece homologiran prema „univerzalnoj” kategoriji serije 3. izmjena Pravilnika ECE R 44. Sjedala koje je proizvođač vozila odredio kao pogodna za ugradnju „univerzalnih” sustava za držanje djece trebaju zadovoljavati odredbe Dodatka 2. ovog Priloga.

1.

OPĆI ZAHTJEVI

1.1.

Ispitivanje i zahtjevi iz ovog dodatka upotrebljavaju se za određivanje prikladnosti sjedala za ugradnju „univerzalnih” sustava za držanje djece.

1.2.

Ispitivanje se provodi u vozilu ili na odgovarajućem dijelu vozila.

2.

POSTUPAK ISPITIVANJA

2.1.

Sjedalo namjestiti u krajnji zadnji i najniži položaj.

2.2.

Kut naslona sjedala namjestiti prema odredbi proizvođača. Ako takva odredba ne postoji treba namjestiti kut od 25° prema okomici ili najbliži čvrsti položaj naslona sjedala.

2.3.

Namjestiti rameno sidrište pojasa u najniži položaj.

2.4.

Naslon i sjedište sjedala prekriti pamučnom tkaninom.

2.5.

Postaviti ispitnu napravu (opisanu na slici 1. ovog dodatka) na sjedalo vozila.

2.6.

Ako je sjedalo namijenjeno za prihvat univerzalnog sustava za držanje djece okrenutog prema naprijed ili prema nazad postupak se obavlja prema točkama 2.6.1., 2.7., 2.8., 2.9. i 2.10. Ako je sjedalo namijenjeno za prihvat samo univerzalnog sustava za držanje djece okrenutog prema naprijed, postupak se obavlja prema točkama 2.6.2., 2.7., 2.8., 2.9. i 2.10.

2.6.1.

Remen sigurnosnog pojasa se namjesti na ispitnu napravu u približno pravilan položaj kako je prikazano na slici 2. i 3. i tada se zatvori kopča.

2.6.2.

Trbušni remen sigurnosnog pojasa se namjesti na donji dio ispitne naprave promjera 150 mm u približno pravilan položaj kako je prikazano na slici 3. i tada se zatvori kopča.

2.7.

Treba osigurati da je ispitna naprava sa svojom središnjom crtom namještena na središnju crtu (odstupanje ± 25 mm) sjedala paralelno sa središnjom crtom vozila.

2.8.

Treba osigurati da remen nije labav. Treba upotrijebiti dovoljno snage da se ukloni labavost, ali se remen ne smije napeti.

2.9.

Ispitnu napravu treba potisnuti prema natrag silom od 100 N ± 10 N, koja djeluje paralelno s donjom površinom a zatim prestati.

2.10.

Na središte gornje površine ispitne naprave treba djelovati silom od 100 ± 10 N prema dolje a zatim prestati.

3.

ZAHTJEVI

3.1.

Donji dio ispitne naprave treba dodirivati prednji i stražnji dio sjedišta. Ako takav kontakt nije moguće ostvariti zbog pristupnog proreza u napravi, taj se prorez može prekriti u smjeru donje površine ispitne naprave.

3.2.

Trbušni dio pojasa mora dodirivati napravu s obje strane stražnje staze trbušnog pojasa (vidi sliku 3.)

3.3.

Ako se namještanjem navedenim u točkama 2.1., 2.2. i 2.3. ne mogu zadovoljiti navedeni zahtjevi, sjedalo, naslon i sidrišta pojaseva treba namjestiti u alternativni položaj, koji je odredio proizvođač, za normalnu uporabu, pri čemu treba ponoviti postupak ugradnje i ponovno provjeriti i ispuniti zahtjeve.