31998L0012

DIREKTIVA KOMISIJE 98/12/EZ

od 27. siječnja 1998.

o prilagodbi tehničkom napretku Direktive Vijeća 71/320/EEZ o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na kočne uređaje određenih kategorija motornih vozila i njihovih prikolica

(Tekst značajan za EGP)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 70/156/EEZ od 6. veljače 1970. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na homologaciju tipa motornih vozila i njihovih prikolica (1), kako je zadnje izmijenjena Direktivom 92/27/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (2), a posebno njezin članak 13. stavak 2.,

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 71/320/EEZ od 26. srpnja 1971. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na kočne uređaje određenih kategorija motornih vozila i njihovih prikolica (3) kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 91/422/EEZ (4), a posebno njezin članak 5.,

budući da je Direktiva 71/320/EEZ jedna od pojedinačnih direktiva postupka EZ homologacije koja je uvedena Direktivom 70/156/EEZ; budući da se odredbe navedene u Direktivi 70/156/EEZ koje se odnose na sustave, dijelove i zasebne tehničke jedinice vozila odnose na tu Direktivu;

budući da je posebno u članku 3. stavku 4. i članku 4. stavku 3. Direktive 70/156/EEZ propisano da svakoj pojedinačnoj direktivi treba biti priložen opisni dokument koji sadrži bitne podatke iz Priloga I. navedenoj Direktivi, kao i certifikat o homologaciji temeljen na Prilogu VI. navedenoj Direktivi, kako bi se homologacija mogla računalno obraditi;

budući da je prodaja zamjenskih kočnih obloga takva da se zbog održavanja razine sigurnosti i pouzdanosti pojavio zahtjev za uređenjem kvalitete i učinkovitosti zamjenskih kočnih obloga na tržištu putem ove Direktive;

budući da je poželjno priznati istovrijednost međunarodnih propisa, posebno pravilnika Gospodarske komisije UN-a za Europu i pojedinačnih direktiva, pokazala se potreba za usklađenjem odredbi Direktive 71/32/EEZ s odredbama Pravilnika Gospodarske komisije UN za Europu (UNECE) br. 13 o kočenju i Pravilnika br. 90 o sklopovima zamjenskih kočnih obloga;

budući da se zbog brojnih izmjena izvorne Direktive 71/320/EEZ nametnula potreba da se sve te izmjene ujedine u jednu konsolidiranu direktivu;

budući da su odredbe ove Direktive u skladu s mišljenjem Odbora za prilagodbu direktiva tehničkom napretku koji je osnovan Direktivom 70/156/EEZ,

DONIJELA JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

1.   Članci Direktive 71/320/EEZ ovime se mijenjaju kako slijedi:

2.   Prilozi Direktivi 71/320/EEZ ovime se mijenjaju popisom priloga i prilozima ovoj Direktivi.

Članak 2.

1.   Od 1. siječnja 1999. države članice s obzirom na kočne sustave vozila ne smiju:

ako vozila, odnosno zamjenske kočne obloge zadovoljavaju zahtjeve Direktive 71/320/EEZ, kako je izmijenjena ovom Direktivom.

2.   Od 1. listopada 1999. države članice

za novi tip vozila s obzirom na kočni sustav vozila i novi tip zamjenskih kočnih obloga ako ne zadovoljavaju zahtjeve Direktive 71/320/EEZ kako je izmijenjena ovom Direktivom.

3.   Od 31. ožujka 2001. države članice

ako s obzirom na kočenje ne zadovoljavaju zahtjeve Direktive 71/320/EEZ, kako je izmijenjena ovom Direktivom.

4.   Od 31. ožujka 2001. u smislu članka 7. stavka 2. Direktive 70/156/EEZ primjenjuju se zahtjevi Direktive 71/320/EEZ, kako je izmijenjena ovom Direktivom, koja se odnosi na zamjenske kočne obloge kao zasebne tehničke jedinice.

5.   Bez obzira na odredbe stavaka 2. i 4. koje se odnose na zamjenske dijelove, države članice dopuštaju prodaju ili početak uporabe zamjenskih kočnih obloga namijenjenih ugradnji na tipove vozila homologirana prije stupanja na snagu ove Direktive, uz uvjet da te zamjenske kočne obloge nisu u suprotnosti s odredbama prijašnje inačice Direktive 71/320/EEZ, koja se primjenjivala u trenutku početka uporabe tih vozila.

U svakom slučaju, zamjenske kočne obloge ne smiju sadržavati azbest.

6.   Od 1. listopada 1999. države članice zabranjuju početak uporabe vozila opremljenih kočnim oblogama koje sadrže azbest. Homologacije izdane u skladu s Direktivom 91/422/EEZ za vozila opremljena kočnim oblogama koje ne sadrže azbest vrijede do 31. ožujka 2001. godine.

Članak 3.

1.   Države članice počinju primjenjivati potrebne zakone i druge propise potrebne za usklađenje s ovom Direktivom prije 1. siječnja 1999. i o tome odmah obavješćuju Komisiju.

2.   Kada države članice donose ove odredbe, te odredbe prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Države članice određuju načine tog upućivanja.

3.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst odredaba propisa koje donose u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 4.

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 5.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

(1)  SL L 42, 23.2.1970., str. 1.

(2)  SL L 233, 25.8.1997., str. 1.

(3)  SL L 202, 6.9.1971., str. 37.

(4)  SL L 233, 22.8.1991., str. 21.

POPIS PRILOGA

Dodatak:

Dodatak:

A. Pneumatski kočni sustavi

B. Podtlačni kočni sustavi

C. Hidraulični kočni sustavi sa spremljenom energijom

Dodatak:

PRILOG I.

Definicije, zahtjevi s obzirom na konstrukciju i ugradnju, zahtjev za EZ homologaciju tipa, dodjela EZ homologacije tipa, izmjena tipa i izmjena homologacije, sukladnost proizvodnje

1.   DEFINICIJE

U smislu ove Direktive:

1.1.   Izraz „tip vozila s obzirom na kočne uređaje”

znači vozila koja se bitno ne razlikuju s obzirom na sljedeće osnovne značajke:

1.1.1.   Za motorna vozila:

1.1.1.1.   kategorija vozila, kako je definirano u članku 1. ove Direktive;

1.1.1.2.   najveća tehnički dopuštena masa, kako je definirano u točki 1.14.;

1.1.1.3.   raspored masa po osovinama;

1.1.1.4.   najveća konstrukcijski određena brzina;

1.1.1.5.   različiti tip kočnih uređaja posebice s obzirom na prisutnost ili odsutnost uređaja za kočenje priključnog vozila;

1.1.1.6.   broj i raspored osovina;

1.1.1.7.   tip motora;

1.1.1.8.   broj i prijenosni omjeri brzina;

1.1.1.9.   prijenosni omjer(i) stražnje osovine/stražnjih osovina;

1.1.1.10.   dimenzije gume.

1.1.2.   Za priključna vozila:

1.1.2.1.   kategorija vozila, kako je definirano u članku 1. ove Direktive;

1.1.2.2.   najveća tehnički dopuštena masa, kako je definirano u točki 1.14.;

1.1.2.3.   raspored masa po osovinama;

1.1.2.4.   različiti tip kočnog uređaja;

1.1.2.5.   broj i raspored osovina;

1.1.2.6.   dimenzije guma.

1.2.   Izraz „kočni sustav”

znači kombinacija dijelova čija je zadaća postupno smanjivanje brzine vozila koje se kreće ili da ga drže u stanju mirovanja ako je zaustavljeno. Te su funkcije definirane u točki 2.1.2. Kočni sustav sastoji se od naprave za upravljanje kočnicama, prijenosnog mehanizma i same kočnice.

1.3.   Izraz „postupno kočenje”

znači kočenje pri kojemu, pri uobičajenom djelovanju uređaja, bilo pri kočenju ili otpuštanju kočenja,

1.4.   Izraz „naprava za upravljanje”

znači dio koji neposredno aktivira vozač (ili suvozač kod nekih priključnih vozila) da prijenosni sustav opskrbi energijom potrebnom za kočenje ili upravljanje kočenjem. Ta energija može biti fizička energija vozača ili energija iz drugog izvora kojim upravlja vozač ili u određenim slučajevima kinetička energija priključnog vozila ili kombinacija tih različitih vrsta energije.

1.5.   Izraz „prijenosni sustav”

znači kombinacija sastavnih dijelova koji se nalaze između naprave za upravljanje i kočnice te povezuje njihovo djelovanje. Prijenosni sustav može biti mehanički, hidraulični, pneumatski, električni ili kombinirani. Gdje se kočna snaga ostvaruje potpuno ili djelomično iz izvora energije neovisnog o vozaču, ali kojim on upravlja, rezerva energije u napravi također se smatra dijelom prijenosnog sustava.

1.6.   Izraz „kočnica”

znači dio u kojem se razvijaju sile koje se suprotstavljaju gibanju vozila. To može biti tarna kočnica (gdje sile nastaju zbog trenja između dvaju dijelova vozila koja se kreću relativno jedan prema drugom); električna kočnica (gdje sile nastaju zbog elektromagnetnog djelovanja između dvaju dijelova vozila koja se kreću relativno jedno prema drugome iako nisu u međusobnom dodiru); hidraulična kočnica (gdje sile nastaju zbog djelovanja tekućine koja se nalazi između dvaju dijelova vozila koja se kreću relativno jedan prema drugom); ili motorna kočnica (gdje sile nastaju zbog upravljanog povećanja kočenja motorom, koje se prenosi na kotače).

1.7.   Izraz „različiti tipovi kočnog uređaja”

znači uređaji koji se bitno razlikuju s obzirom na:

1.7.1.   sastavne dijelove različitih značajki;

1.7.2.   sastavni dio izrađen od materijala koji ima druge značajke ili sastavni dio koji je različit oblikom ili veličinom;

1.7.3.   drugačije sklopljene sastavne dijelove.

1.8.   Izraz „sastavni dio kočnog sustava”

znači svaki pojedini dio koji, kad je sastavljen, čini kočni uređaj.

1.9.   Izraz „povezano kočenje”

znači kočenje skupine vozila s pomoću kočne instalacije, koja ima sljedeće značajke:

1.9.1.   samo jedna naprava za upravljanje kočenjem, koju aktivira vozač samo jednim pokretom sa svojeg sjedala;

1.9.2.   energija potrebna za kočenje vozila koji čine skupinu vozila dolazi iz istog izvora (to može biti mišićna energija vozača);

1.9.3.   kočna instalacija osigurava istodobno ili odgovarajuće stupnjevano kočenje svakog pojedinog vozila u skupini, bez obzira na njegov položaj u njoj.

1.10.   Izraz „polupovezano kočenje”

znači kočenje skupine vozila s pomoću kočne instalacije, koja ima sljedeće značajke:

1.10.1.   samo jedna naprava za upravljanje kočenjem, koju aktivira vozač samo jednim pokretom sa svojeg sjedala;

1.10.2.   energija potrebna za kočenje vozila koja čine skupinu vozila dolazi iz dvaju različitih izvora (jedan može biti mišićna energija vozača);

1.10.3.   kočna instalacija osigurava istodobno ili odgovarajuće stupnjevano kočenje svakog pojedinog vozila u skupini, bez obzira na njegov položaj u njoj.

1.11.   Izraz „automatsko kočenje”

znači kočenje priključnog vozila ili priključnih vozila do kojeg dolazi automatski pri odvajanju dijela skupine priključnih vozila, uključujući i odvajanje zbog loma spojnice, tako da to ne utječe na učinkovitost preostalog dijela skupine.

1.12.   Izraz „inercijsko ili naletno kočenje”

znači kočenje uporabom sila koje nastaju kad se priključno vozilo približava vučnom vozilu (nalijeće na vučno vozilo).

1.13.   Izraz „opterećeno vozilo”

znači vozilo koje je, ako nije drugačije navedeno, opterećeno do „najveće tehnički dopuštene mase”.

1.14.   Izraz „najveća tehnički dopuštena masa”

znači masa koju navodi proizvođač, do koje je tehnički dopušteno opteretiti vozilo (ta masa može biti veća od „najveće dopuštene mase”).

1.14.1.   Izraz „raspodjela mase po osovinama”

znači raspodjela utjecaja sile teže na masu vozila i/ili njegova tereta po osovinama.

1.14.2.   Izraz „opterećenje kotača/osovine”

znači okomita statička reakcija (sila) površine ceste u točki dodira na kotač/kotače osovina.

1.14.3.   Izraz „najveće statičko opterećenje kotača/osovine”

znači statičko opterećenje kotača/osovina kad je vozilo opterećeno.

1.15.   Izraz „hidraulični kočni sustav sa spremljenom energijom”

znači kočni sustav u kojem energiju dobavlja hidraulička tekućina pod tlakom, pohranjena u jednom spremniku ili više njih koje napaja jedna crpka ili više njih, koje su opremljene napravom za ograničavanje tlaka na najveću vrijednost. Tu vrijednost određuje proizvođač.

1.16.   „Tipovi priključnih vozila kategorije O3 i O4”:

1.16.1.   Izraz „poluprikolica”

znači vučeno vozilo pri kojemu je osovina (odnosno osovine) namještena na težište vozila (kad je ravnomjerno opterećeno) i koje je opremljeno spojnom napravom koja dopušta prijenos vodoravnih i okomitih sila na vučno vozilo.

1.16.2.   Izraz „prikolica”

znači vučeno vozilo s dvjema osovinama, opremljeno vučnom napravom, koje se može pomicati okomito (u odnosu na prikolicu) i usmjerava prednju osovinu (osovine), a ne prenosi značajno statičko opterećenje na vučno vozilo.

1.16.3.   Izraz „prikolica sa središnjom osovinom”

znači vučeno vozilo, opremljeno vučnom napravom koja se ne može pomicati okomito (u odnosu na prikolicu) i na kojem je osovina (osovine) postavljena blizu težišta vozila (kad je vozilo jednakomjerno opterećeno) tako da se na vučeno vozilo prenosi samo malo statičkog okomitog opterećenja koje ne prelazi 10 % opterećenja koje odgovara najvećoj tehnički dopuštenoj masi prikolice ili opterećenju 1 000 daN (što je manje).

1.17.   Izraz „usporivač”  (1)

znači dodatni kočni sustav koji omogućuje stvaranje i održavanje kočnog učinka u dužem vremenskom razdoblju bez značajnijeg smanjivanja učinkovitosti. Izraz „usporivač” podrazumijeva cjelovit sustav uključujući i napravu za upravljanje.

1.17.1.   Izraz „samostalni usporivač”

znači usporivač čija je naprava za upravljanje odvojena od drugih kočnih sustava.

1.17.2.   Izraz „ugrađeni usporivač”  (2)

znači usporivač čija je naprava za upravljanje ugrađena u napravu za upravljanje radnog kočnog sustava tako da se usporivač i sustav radne kočnice aktiviraju istodobno ili odgovarajuće stupnjevano uporabom kombinirane naprave za upravljanje kočenjem.

1.17.3.   Izraz „kombinirani usporivač”

znači ugrađeni usporivač s isključnom napravom koji omogućuje kombiniranoj napravi za upravljanje da aktivira samo sustav radne kočnice.

1.18.   Izraz „međugradski autobus”

znači vozilo, konstruirano i opremljeno za međugradski prijevoz, koje nema stajaća mjesta, ali je u mogućnosti na kratke udaljenosti prevoziti putnike koji stoje u srednjem prolazu.

1.19.   Izraz „turistički autobus”

znači vozilo konstruirano i opremljeno za duga putovanja koje je uređeno tako da pruža udobnost putnicima koji sjede i ne prevozi stojeće putnike.

1.20.   Izraz „protublokirajući sustav”:

vidjeti točku 2.1. u Prilogu X.

2.   ZAHTJEVI S OBZIROM NA KONSTRUKCIJU I UGRADNJU

2.1.   Općenito

2.1.1.   Kočni uređaj

2.1.1.1.   Kočni uređaj treba biti konstruiran, proizveden i ugrađen tako da pri uobičajenoj uporabi vozila, bez obzira na moguće vibracije, omogućuje da vozilo ispunjava zahtjeve ove Direktive.

2.1.1.2.   Kočni uređaj treba biti posebice konstruiran, proizveden i ugrađen tako da bude otporan na koroziju i starenje kojima je izložen.

2.1.1.3.   Kočne obloge ne smiju sadržavati azbest.

2.1.2.   Funkcije kočnog uređaja

Kočni uređaj, definiran u točki 1.2., mora ispunjavati sljedeće funkcije:

2.1.2.1.   Radni kočni sustav

Radni kočni sustav omogućuje vozaču nadzor gibanja vozila i sigurno, brzo i uspješno zaustavljanje bez obzira na brzinu i opterećenje vozila, bilo na uzbrdici ili nizbrdici. Kočenje se mora moći izvesti stupnjevito. Vozač treba moći kočiti sa svojeg sjedala bez potrebe micanja ruku s upravljača.

2.1.2.2.   Pomoćni kočni sustav

Pomoćni kočni sustav omogućuje zaustavljanje vozila na prihvatljivoj udaljenosti u slučaju kvara radnog kočnog sustava. Kočenje se mora moći izvesti stupnjevito. Vozač treba moći kočiti sa svojeg sjedala, s tim da bar jedna ruka treba biti na upravljaču. Zbog tog zahtjeva pretpostavlja se da se istodobno može pojaviti samo jedan kvar radnog kočnog sustava.

2.1.2.3.   Parkirni kočni sustav

Parkirni kočni sustav omogućuje da vozilo ostane u stanju mirovanja na nizbrdici ili uzbrdici i kad vozača nema u vozilu, kad radne dijelove u blokiranom položaju drži potpuno mehanička naprava. Vozač treba moći kočiti sa svojeg sjedala, s tim da za priključna vozila vrijede zahtjevi iz točke 2.2.2.10.

Pneumatskim kočnim sustavom priključnog vozila i parkirnim kočnim sustavom vučnog vozila smije se upravljati istodobno uz uvjet da vozač može uvijek provjeriti je li učinak parkirne radne kočnice cijele skupine vozila koji se ostvaruje potpuno mehaničkim djelovanjem parkirnog kočnog sustava dovoljan.

2.1.3.   Pneumatski priključci između motornog vozila i priključnog vozila

2.1.3.1.   Kočni sustav koji djeluje na stlačeni zrak mora imati pneumatsku vezu s priključnim vozilom preko dvaju ili više vodova. U svakom slučaju, svi zahtjevi ove Direktive ispunjeni su već uporabom dvaju vodova, a spojni ventili koji se ne aktiviraju automatski nisu dopušteni. Pri vučnom vozilu s poluprikolicom savitljiva crijeva trebaju pripadati vučnom vozilu. U svim ostalim slučajevima savitljiva crijeva trebaju pripadati priključnom vozilu.

2.2.   Značajke kočnih sustava

2.2.1.   Vozila kategorije M i N

2.2.1.1.   Skup kočnih sustava kojima je opremljeno vozilo mora zadovoljavati zahtjeve propisane za radni, pomoćni i parkirni kočni sustav.

2.2.1.2.   Uređaji koji čine radni, pomoćni i parkirni sustav mogu imati zajedničke sastavne dijelove ako oni zadovoljavaju sljedeće zahtjeve:

2.2.1.2.1.   Trebaju postojati najmanje dvije međusobno neovisne naprave za upravljanje koje vozač iz svojeg uobičajenog položaja tijekom vožnje može lako dosegnuti. Za sve kategorije vozila, osim M2 i M3, svaka naprava za upravljanje kočenjem (osim naprave za upravljanje usporivačem) mora biti konstruirana tako da se nakon otpuštanja vrati u potpuno isključeni položaj. Taj se zahtjev ne odnosi na napravu za upravljanje parkirne kočnice (ili taj dio kombinirane naprave) kad je mehanički blokirana u radnom položaju.

2.2.1.2.2.   Naprava za upravljanje radnim kočnim sustavom mora biti neovisna o napravi za upravljanje parkirnim kočnim sustavom.

2.2.1.2.3.   Ako se radni i pomoćni kočni sustav koriste istom napravom za upravljanje, učinkovitost spojne veze između naprave i raznih sastavnih dijelova prijenosnog sustava ne smije se nakon određenog vremena uporabe smanjiti.

2.2.1.2.4.   Ako se radni i pomoćni kočni sustav koriste istom napravom za upravljanje, sustav parkirne kočnice mora biti konstruiran tako da se može aktivirati u vožnji.

Ta se odredba ne primjenjuje ako naprava za upravljanje pomoćnim kočnim sustavom omogućuje bar djelomično aktiviranje radnog kočnog sustava kako je navedeno u točki 2.1.3.6. Priloga II.

2.2.1.2.5.   U slučaju kvara bilo kojeg sastavnog dijela osim kočnice (kako je definirano u točki 1.6.), ili sastavnih dijelova navedenih u točki 2.2.1.2.7, ili u slučaju bilo kakvog drugog kvara radnog kočnog sustava (pogreška u radu, djelomično ili potpuno pražnjenje rezerve energije) vozilo se mora moći zaustaviti uporabom pomoćnog kočnog sustava ili dijela radnog kočnog sustava na koji kvar ne utječe, pod uvjetima propisanima za kočenje pomoćnom kočnicom.

2.2.1.2.6.   Posebno, ako pomoćni i radni kočni sustav imaju zajedničku napravu za upravljanje i zajednički prijenosni sustav:

2.2.1.2.6.1.   Kad radni kočni sustav aktivira vozač svojom energijom mišića s pomoću jedne ili više zaliha energije, u slučaju kvara te rezerve treba osigurati djelovanje pomoćne kočnice energijom mišića vozača s pomoću preostale zalihe energije (ako ikakve) na koju kvar nije utjecao, pri čemu sila kojom se djeluje na napravu za upravljanje ne smije prijeći propisanu gornju granicu.

2.2.1.2.6.2.   Kad sile aktiviranja sustava radne kočnice i prijenosnog sustava ovise isključivo o zalihi energije čijom uporabom upravlja vozač, trebaju postojati najmanje dvije neovisne zalihe energije, pri čemu svaka od njih treba imati neovisan prijenosni sustav; svaka od njih smije djelovati na kočnice od najmanje dvaju ili više kotača izabranih tako da sami mogu ostvariti propisani stupanj učinka pomoćne kočnice, pri čemu ne smije biti narušena stabilnost vozila pri kočenju; dodatno, svaka od tih zaliha energije treba biti opremljena upozornim uređajem, kako je navedeno u točki 2.2.1.13.

2.2.1.2.7.   Određeni dijelovi, kao što su pedala i njezin ležaj, glavni kočni cilindar i njegov klip (hidraulički sustavi), upravljački ventil (hidraulički/ili pneumatski sustavi), spojni dijelovi između pedale i glavnog cilindra ili upravljačkog ventila, kočnih cilindara i njihovih klipova (hidraulički i/ili pneumatski sustavi) te sklop poluge i podiznog brijega se, ako su dovoljno veliki, ne smatraju dijelovima sklonim kvarovima, pristupni su za održavanje i sigurni bar toliko koliko je propisano za druge bitne dijelove (kao upravljačko polužje). Kako bi kvar nekog od tih dijelova onemogućio kočenje vozila s učinkom propisanim za pomoćni kočni sustav, ti dijelovi moraju biti izrađeni od kovine ili materijala sličnih svojstava i ne smiju biti izloženi znatnijim deformacijama pri uobičajenom djelovanju kočnog uređaja.

2.2.1.3.   Gdje postoje odvojene naprave za upravljanje radnim i pomoćnim kočnim sustavom, istodobno aktiviranje ne smije izazvati prestanak djelovanja radnog i pomoćnog kočnog sustava ako su oba kočna sustava ispravna ni ako je jedan od njih neispravan.

2.2.1.4.   U slučaju kvara u prijenosnom sustavu radnog kočnog sustava trebaju biti zadovoljeni sljedeći uvjeti:

2.2.1.4.1.   Aktiviranjem radnog kočnog sustava vozilo treba kočiti dovoljnim brojem kotača bez obzira na opterećenje.

2.2.1.4.2.   Ti kotači trebaju biti izabrani tako da preostali kočni učinak radnog kočnog sustava zadovoljava zahtjeve navedene u točki 2.1.4. Priloga II.

2.2.1.4.3.   Gore navedeni zahtjevi ne odnose se na vučna vozila poluprikolica ako je prijenosni sustav radne kočnice poluprikolice neovisan o sustavu vučnog vozila.

2.2.1.5.   Kad se, osim mišićne energije vozača, koristi drugom vrstom energije, dovoljan je samo jedan izvor energije (hidraulična pumpa, zračni kompresor itd.), ali tada, način pogona naprave koja čini taj izvor energije, mora biti što pouzdaniji.

2.2.1.5.1.   U slučaju kvara na bilo kojem dijelu prijenosa u kočnim sustavima vozila treba biti osigurana opskrba prema ispravnom dijelu ako je to potrebno za zaustavljanje vozila s učinkovitošću propisanom za preostalo i/ili pomoćno kočenje. Taj uvjet treba biti ispunjen na način jednostavnog aktiviranja naprave dok vozilo miruje ili automatski.

2.2.1.5.2.   Nadalje, spremnici energije smješteni u krugu iza te naprave trebaju biti takvi da se vozilo, u slučaju kvara opskrbe energijom, nakon četiri puna aktiviranja upravljačke naprave radnog kočnog sustava, pod uvjetima propisanima u točki 1.2. Priloga IV. (dijelovi A i B) može nakon petog aktiviranja zaustaviti s učinkovitošću propisanom za pomoćno kočenje.

2.2.1.5.3.   Za hidraulične kočne sustave sa spremljenom energijom može se smatrati da su te odredbe ispunjene ako su zadovoljeni zahtjevi iz točke 1.2.2. u dijelu C Priloga IV.

2.2.1.6.   Zahtjevi točaka 2.2.1.2., 2.2.1.4. i 2.2.1.5. moraju biti ispunjeni bez uporabe neke automatske naprave čija bi se neučinkovitost mogla previdjeti jer se dijelovi koji su obično u položaju mirovanja aktiviraju tek u slučaju kvara kočnog sustava.

2.2.1.7.   Radni kočni sustav mora djelovati na sve kotače vozila.

2.2.1.8.   Djelovanje radnog kočnog sustava treba biti odgovarajuće raspodijeljeno po osovinama. Ako vozilo ima više od dvije osovine, a da bi se spriječilo blokiranje kotača ili zaglađenje kočnih obloga, kočna se sila na određenim osovinama smije automatski smanjiti na ništicu ako je opterećenje vrlo malo, uz uvjet da vozilo zadovoljava zahtjeve učinka propisanih u Prilogu II.

2.2.1.9.   Djelovanje radnog kočnog sustava mora biti raspodijeljeno na kotače iste osovine, i to simetrično s obzirom na uzdužnu središnju ravninu vozila.

2.2.1.10.   Radni i parkirni kočni sustav moraju djelovati na kočne površine koje su preko dijelova odgovarajuće čvrstoće trajno povezane s kotačima. Kočne površine ne smiju se moći odvojiti od kotača, premda se pri radnom i pomoćnom kočnom sustavu takvo trenutačno odvajanje dopušta (npr. pri mijenjanju brzina) uz uvjet da radni i pomoćni kočni sustav nastavljaju djelovati propisanom učinkovitošću. Takvo je odvajanje dopušteno i pri parkirnom kočnom sustavu ako njime upravlja samo vozač sa svojeg sjedala preko sustava koji se ne može aktivirati ako dođe do propuštanja. (3)

2.2.1.11.   Trošenje kočnica mora se jednostavno kompenzirati uporabom sustava za ručno ili automatsko namještanje kočnih obloga. Osim toga, naprava za upravljanje kočenjem, sastavni dijelovi prijenosa i kočnica trebaju imati rezervu hoda i, ako je potrebno, odgovarajuću napravu za namještanje koja pri pregrijavanju kočnica ili dostizanja određene razine istrošenosti, osigurava učinkovito kočenje bez potrebe trenutačnog namještanja obloga kočnica.

2.2.1.11.1.   Namještanje kočnih obloga zbog trošenja kod radnih kočnica mora biti automatsko. Ugradnja naprave za automatsko namještanje kočnih obloga za terenska vozila kategorija N2 i N3 i za stražnje kočnice vozila kategorija M1 i N1 nije obvezna. Naprave za automatsko namještanje radnih kočnica trebaju biti izrađene tako da kočenje ostaje učinkovito i nakon što se kočnice zagriju i potom ohlade. Vozilo mora osobito normalno funkcionirati i nakon provođenja ispitivanja u skladu s točkom 1.3. Priloga II. (Ispitivanje tipa I.) i točkom 1.4. Priloga II. (Ispitivanje tipa II.) ili točkom 1.6. (Ispitivanje tipa III.).

2.2.1.11.2.   Trošenje radnih kočnica mora biti moguće jednostavno provjeravati s vanjske ili donje strane vozila samo s pomoću alata ili opreme koja se uobičajeno isporučuje s vozilom; na primjer, kroz odgovarajuće rupe za nadzor ili na drugi način. Također se prihvaćaju zvučni ili svjetlosni uređaji koji upozoravaju vozača na njegovom sjedalu kad je potrebno mijenjati obloge. Skidanje prednjih i/ili stražnjih kotača zbog potrebe te provjere dopušteno je samo na vozilima kategorije M1 i N1.

2.2.1.12.   Za hidrauličke kočne sustave:

2.2.1.12.1.   otvori za punjenje spremnika tekućine moraju biti lako dostupni, osim toga, posude za rezervnu tekućinu moraju biti izrađene tako da je razinu tekućine jednostavno provjeriti bez potrebe otvaranja posude. Ako taj uvjet nije ispunjen, upozorna svjetiljka mora upozoriti vozača kad razina rezervne tekućine padne toliko nisko da postoji mogućnost otkazivanja kočnog sustava. Vozač mora biti u mogućnosti provjeriti djeluje li svjetiljka ispravno.

2.2.1.12.2.   Na kvar dijela hidrauličnog prijenosnog sustava vozača mora upozoriti uređaj koji se sastoji od upozorne crvene svjetiljke koja će se upaliti najkasnije pri aktiviranju naprave za upravljanje kočnicama i svijetlit će sve dok kvar postoji, a uključen je prekidač (start) paljenja motora. Također, prihvatljiva je i naprava s crvenom upozornom svjetiljkom koja zasvijetli kad se tekućina u spremniku spusti ispod vrijednosti koju je odredio proizvođač. Upozorna svjetiljka treba biti vidljiva i na dnevnom svijetlu, a mora ju moći uočiti vozač sa svojeg sjedala. Kvar sastavnog dijela uređaja ne smije dovesti do potpune neučinkovitosti predmetnog kočnog sustava.

2.2.1.12.3.   Tip tekućine koja se upotrebljava za hidraulični prijenos u kočnim sustavima treba biti sukladan normi ISO 9128-1987. Odgovarajući simbol prema slici 1. ili 2. treba na neizbrisivi način biti postavljen na vidljivo mjesto, najviše 100 mm od otvora za punjenje spremnika tekućine, a proizvođač može dati i dodatne informacije.

2.2.1.13.   Svako vozilo opremljeno radnim kočnim sustavom koji se aktivira s pomoću spremnika energije mora, u slučaju da se propisani učinak pomoćne kočnice ne može postići bez uporabe spremljene energije, biti opremljeno upozornim uređajem – uz manometar ako je ugrađen – koji svjetlosnim ili zvučnim signalom upozorava kad se razina spremljene energije spusti na vrijednost pri kojoj je moguće bez ponovnog punjenja spremnika i bez obzira na opterećenost vozila nakon četverokratnog aktiviranja i peti put aktivirati napravu za upravljanje radnim kočnim sustavom i postignutii propisani učinak pomoćnog kočenja (bez kvarova u prijenosu radne kočnice i sa što bliže namještenim kočnicama). Upozorni uređaj mora biti neposredno i stalno priključen na kočni sustav. Kad motor djeluje u normalnim radnim uvjetima i u kočnom sustavu nema kvarova, upozorni uređaj ne smije davati nikakav signal osim za vrijeme punjenja spremnika energije nakon pokretanja motora.

2.2.1.13.1.   Za vozila za koja se smatra da zadovoljavaju samo zahtjeve točke 2.2.1.5.1, jer zadovoljavaju zahtjeve točke 1.2.2. u dijelu C Priloga IV., upozorni uređaj treba, osim svjetlosnoga, imati i zvučni signal. Ti uređaji ne trebaju djelovati istodobno uz uvjet da oba zadovoljavaju navedene zahtjeve i da se zvučni signal ne aktivira prije svjetlosnoga.

2.2.1.13.2.   Taj zvučni uređaj smije biti isključen pri uporabi parkirne kočnice i/ili po izboru proizvođača kad je ručica birača automatskog mjenjača u parkirnom položaju.

2.2.1.14.   Bez utjecaja na zahtjeve iz točke 2.1.2.3, kad je uporaba pomoćnog izvora energije nužna za djelovanje kočnog sustava, zaliha energije mora biti takva da osigura zadovoljavajući kočni učinak za zaustavljanje vozila u propisanim uvjetima ako dođe do zaustavljanja motora ili gubitka pogona izvora energije. Osim toga, ako vozačevu mišićnu energiju pri upravljanju parkirnim kočnim sustavom podupire neki pomoćni izvor, u slučaju kvara tog izvora aktiviranje parkirnog kočnog sustava mora biti osigurano ako je potrebno i zalihom energije neovisnom o onoj koja opskrbljuje taj pomoćni izvor. Ta zaliha energije može biti ona koja je namijenjena za radni kočni sustav. Izraz aktiviranje podrazumijeva također i otpuštanje kočnice.

2.2.1.15.   Motorno vozilo na koje se može priključiti prikolica opremljena kočnicom kojom upravlja vozač vučnog vozila mora imati radni kočni sustav opremljen napravom konstruiranom tako da je moguće zakočiti vučno vozilo učinkovitošću propisanom za pomoćni kočni sustav ako dođe do kvara u kočnom sustavu priključnog vozila ili ako se vod napajanja (ili neka druga vrsta veze) između vučnog i priključnog vozila prekine. Posebno, ta naprava treba biti ugrađena na vučno vozilo (4).

2.2.1.16.   Pomoćni uređaji trebaju se napajati energijom tako da se za vrijeme njihova djelovanja dosegne propisani učinak a da, u slučaju kvara izvora energije, djelovanje tih uređaja ne smije izazvati da zaliha energije kojom se napaja kočni sustav padne ispod razine određene u točki 2.2.1.13.

2.2.1.17.   Priključna vozila kategorija O3 ili O4, moraju imati radni kočni sustav povezanog ili polupovezanog tipa.

2.2.1.18.   Kočni sustav vozila koja vuku priključna vozila kategorije O3 ili O4 mora zadovoljavati sljedeće uvjete:

2.2.1.18.1.   kad se aktivira pomoćni kočni sustav vučnog vozila, na priključnom vozilu treba doći do stupnjevanog kočenja;

2.2.1.18.2.   ako otkaže radni kočni sustav vučnog vozila i ako se taj sustav sastoji od dvaju neovisnih sklopova, sklop (ili sklopovi) na koje ne utječe kvar mora biti sposoban djelomično ili potpuno aktivirati kočnice priključnog vozila. Takvo kočenje treba se moći izvesti stupnjevano, a ako se za taj postupak rabi ventil koji u uobičajenom položaju miruje, treba ga uporabiti samo ako vozač može jednostavno provjeriti njegovo pravilno djelovanje, i to iz kabine ili s vanjske strane vozila bez uporabe oruđa.

2.2.1.18.3.   U slučaju loma ili puštanja na jednom od vodova za dovod zraka (ili na drugoj vrsti spoja koji je upotrijebljen) vozač mora imati mogućnost da potpuno ili djelomično aktivira kočnice priključnog vozila preko naprave za upravljanje radnog kočnog sustava ili pomoćnog kočnog sustava ili parkirnog kočnog sustava osim ako lom ili puštanje automatski ne dovode do kočenja prikolice učinkovitošću propisanom u točki 2.2.3. Priloga II.

2.2.1.18.4.   Za sustave s dvama vodovima za dovod zraka smatra se da su zahtjevi točke 2.2.1.18.3. zadovoljeni ako su ispunjeni sljedeći zahtjevi:

2.2.1.18.4.1.   kad je određena naprava za upravljanje kočnicama navedena u točki 2.2.1.18.3. potpuno aktivirana, tlak u vodu napajanja treba u roku dvije sekunde pasti na 1,5 bar.

2.2.1.18.4.2.   pri padu tlaka u vodu napajanja brzinom od najmanje 1 bar/s, aktivira se automatsko kočenje prikolice prije nego što tlak u vodu napajanja padne na 2 bara.

2.2.1.19.   Sljedeći tipovi vozila trebaju zadovoljiti zahtjeve ispitivanja tipa II.A, opisanoga u točki 1.5. Priloga II., a ne zahtjeve ispitivanja tipa II., opisanoga u točki 1.4. istog Priloga:

Kad najveća tehnički dopuštena masa tog vozila ne prelazi 26 000 kilograma, ispitna masa se ograničava na 26 000 kilograma, a i kad masa neopterećenog vozila prelazi 26 000 kilograma, ta se masa uzima pri izračunu.

2.2.1.20.   Za motorno vozilo opremljeno za vuču priključnog vozila s električnim kočnim sustavom trebaju biti ispunjeni sljedeći zahtjevi:

2.2.1.20.1.   napajanje motornog vozila električnom energijom (generator, akumulator) treba imati zadovoljavajuću snagu da opskrbi električni kočni sustav strujom. U praznom hodu motora koji preporuča proizvođač, a s uključenim svim električnim napravama koje pripadaju serijskoj opremi vozila, napon u električnim vodovima pri najvišoj potrošnji struje u električnom kočnom sustavu (15 A) ne smije pasti ispod vrijednosti od 9,6 V, mjereno na priključku. Električni vodovi ne smiju izazvati kratki spoj, premda bili i preopterećeni.

2.2.1.20.2.   U slučaju kvara u radnom kočnom sustavu vučnog vozila, ako se sustav sastoji od najmanje dviju odvojenih jedinica, jedinica (jedinice) koja nije u kvaru treba moći djelomično ili potpuno aktivirati kočnice priključnog vozila.

2.2.1.20.3.   Uporaba prekidača kočnog svjetla i voda za aktiviranje električnog kočnog sustava dopuštena je ako je vod za aktiviranje spojen usporedno s kočnim svjetlom i kočnim prekidačem, a vod može podnijeti to dodatno opterećenje.

2.2.1.21.   Pri pneumatskom kočnom sustavu koji se sastoji od dviju ili više odvojenih jedinica, svako se puštanje između tih sustava ili pri napravi za upravljanje tim jedinicama ili niže od njega treba ispuštati u atmosferu.

2.2.1.22   Motorna vozila kategorija M2, M3, N2 i N3 koja nemaju više od četiriju osovina moraju biti opremljena protublokirajućim sustavima kategorije 1 u skladu sa zahtjevima Priloga X.

2.2.1.23.   Ako su motorna vozila, koja nisu navedena u točki 2.2.1.22., opremljena protublokirajućim sustavima, moraju zadovoljavati zahtjeve Priloga X.

2.2.1.24.   Ako motorno vozilo vuče priključno vozilo kategorije O3 ili O4, radni kočni sustav priključnog vozila smije se aktivirati samo u sprezi s radnim, pomoćnim ili parkirnim kočnim sustavom vučnog vozila.

2.2.1.25.   Motorna vozila koja vuku priključno vozilo opremljeno protublokirajućim kočnim sustavom, osim vozila kategorije M1 i N1, moraju biti opremljena posebnim svjetlosnim upozornim signalom za protublokirajući sustav priključnog vozila, koji zadovoljava zahtjeve točaka 4.1., 4.2. i 4.3. Priloga X. Također moraju biti opremljena posebnim električnim priključkom za protublokirajuće sustave priključnih vozila, sukladno točki 4.4. Priloga X. ovoj Direktivi.

2.2.1.26.   Motorna vozila kategorije M1 smiju biti opremljena privremenim rezervnim kotačem ako on ispunjava zahtjeve Priloga XIII.

2.2.2.   Vozila kategorije O

2.2.2.1.   Priključna vozila kategorije O1 ne moraju biti opremljena radnim kočnim sustavom, no ako su opremljena njime, trebaju zadovoljavati iste zahtjeve koji su određeni za kategoriju O2.

2.2.2.2.   Svako priključno vozilo kategorije O2 mora biti opremljeno radnim kočnim sustavom povezanog ili polupovezanog tipa odnosno inercijskog tipa. Inercijski je tip kočnice dopušten za priključna vozila koja nisu poluprikolice. Dopušteni su električni kočni sustavi sukladni zahtjevima Priloga XI.

2.2.2.3.   Svaka prikolica kategorije O3 ili O4 mora biti opremljena radnim kočnim sustavom povezanog ili polupovezanog tipa.

2.2.2.4.   Radni kočni sustav treba djelovati na sve kotače priključnog vozila.

2.2.2.5.   Djelovanje radnog kočnog sustava mora biti odgovarajuće razdijeljeno po osovinama.

2.2.2.6.   Djelovanje svakog kočnog sustava mora biti razdijeljeno po kotačima iste osovine simetrično s obzirom na uzdužnu i središnju (okomitu) ravninu vozila.

2.2.2.7.   Kočne površine potrebne za dosezanje propisane razine učinkovitosti moraju biti u stalnom dodiru s kotačima, povezane preko sastavnih dijelova koji nisu skloni kvarovima.

2.2.2.8.   Trošenje kočnica mora se jednostavno nadoknaditi uporabom sustava za ručno ili automatsko namještanje kočnih obloga. Osim toga, naprava za upravljanje kočenjem, sastavni dijelovi prijenosa i kočnica trebaju imati rezervu hoda i, ako je potrebno, odgovarajuću napravu za namještanje koja pri pregrijavanju kočnica ili nakon dostizanja određene razine istrošenosti osigurava učinkovito kočenje bez potrebe trenutačnog namještanja obloga kočnica.

2.2.2.8.1.   Namještanje kočnih obloga zbog potrošenosti radnih kočnica mora biti automatsko. Ugradnja naprava za automatsko namještanje nije obavezna za vozila kategorije O1 i O2. Naprave za automatsko namještanje radnih kočnica trebaju biti izrađene tako da kočenje ostaje učinkovito i nakon što se kočnice zagriju i potom ohlade.

Vozilo mora posebice normalno raditi i nakon provedbe ispitivanja u skladu s točkom 1.3. Priloga II. (Ispitivanje tipa I.) i točkom 1.6. (Ispitivanje tipa III.).

2.2.2.8.2.   Potrošenost radnih kočnica mora biti moguće jednostavno provjeravati s vanjske ili donje strane vozila samo s pomoću alata ili opreme koja se uobičajeno isporučuje s vozilom; na primjer kroz odgovarajuće rupe za nadzor ili na drugi način.

2.2.2.9.   Kočni sustavi trebaju biti izrađeni tako da se priključno vozilo automatski zaustavi ako se spojnica odvoji dok se priključno vozilo kreće. Taj se zahtjev ne odnosi na priključna vozila najveće tehničke dopuštene mase koja nije veća od 1,5 tone ako ta priključna vozila, osim glavne spojnice, imaju i pomoćni spoj (lanac, čelično uže itd.) koji pri odvajanju glavne spojnice može spriječiti da rudo dodirne tlo i može omogućiti preostalo upravljanje priključnog vozila.

2.2.2.10.   Na svakom priključnom vozilu koje mora biti opremljeno radnim kočnim sustavom treba osigurati kočenje parkirnom kočnicom i kad je priključno vozilo odvojeno od vučnog vozila. Parkirni kočni sustav može aktivirati osoba koja se nalazi na tlu uz parkirno vozilo, dok se na priključnim vozilima za prijevoz putnika aktiviranje tog kočnog sustava treba moći izvesti iz unutrašnjosti priključnog vozila. Izraz „aktiviranje” podrazumijeva i postupak otpuštanja kočnice.

2.2.2.11.   Ako je priključno vozilo opremljeno napravom koja omogućuje isključivanje pneumatskog aktiviranja, osim parkirnog kočnog sustava, ta naprava mora biti konstruirana i izrađena tako da se vrati u radni položaj najkasnije pri ponovnom dotoku stlačenog zraka u priključno vozilo.

2.2.2.12.   Priključna vozila kategorije O3 i O4, opremljena dvostrukim sustavom za dovod zraka, moraju zadovoljavati zahtjeve navedene u točki 2.2.1.18.3.

2.2.2.13.   Priključna vozila kategorije O3 i O4 moraju biti opremljena protublokirajućim sustavima u skladu sa zahtjevima Priloga X.

2.2.2.14.   Ako su priključna vozila, koja nisu navedena u točki 2.2.2.13., opremljena protublokirajućim sustavima, ti sustavi trebaju zadovoljavati zahtjeve Priloga X.

2.2.2.15.   Pomoćni se uređaji trebaju napajati energijom tako da se u napravi, odnosno napravama za spremanje energije radne kočnice održava tlak u vrijednosti najmanje 80 % najmanjeg dobavnog tlaka vučnog vozila, kako je propisano u točki 3.1.2.2. Dodatka Prilogu II.

2.2.2.15.1.   U slučaju loma ili puštanja pomoćnih uređaja ili cijevi koje su s njima povezane, zbroj sila koje djeluju na obodu kočenih kotača mora iznositi najmanje 80 % vrijednosti propisane za predmetno priključno vozilo u točki 2.2.1.2.1. Priloga II. Ako taj lom ili puštanje izazove kontrolni signal posebne naprave koja je navedena u točki 6. Dodatka Prilogu II., vrijede zahtjevi o djelovanju navedeni u toj točki.

3.   ZAHTJEV ZA EZ HOMOLOGACIJU

3.1.   Zahtjev za dodjelu EZ homologacije u skladu s člankom 3. stavkom 4. Direktive 70/156/EEZ za tip vozila s obzirom na kočne uređaje podnosi proizvođač vozila.

3.2.   Obrazac opisnog dokumenta dan je u Prilogu XVIII. za motorna vozila odnosno Prilogu XIX. za priključna vozila s kočnim sustavom osim kočnih sustava s inercijskom kočnicom.

3.3.   Primjerak tipa vozila u postupku homologacije dostavlja se tehničkoj službi ovlaštenoj za provedbu homologacijskih ispitivanja.

4.   DODJELA EZ HOMOLOGACIJE

4.1.   Ako su ispunjeni svi potrebni zahtjevi, dodjeljuje se EZ homologacija prema članku 3. stavku 4. Direktive 70/156/EEZ.

4.2.   Obrazac certifikata o homologaciji dan je u Dodatku 1. Prilogu IX.

4.3.   Za svaki homologirani tip vozila dodjeljuje se homologacijski broj prema Prilogu VII. Direktivi 70/156/EEZ. Isti homologacijski broj država članica ne smije dodijeliti drugom tipu vozila.

5.   PREINAKE TIPA I IZMJENA HOMOLOGACIJE

5.1.   U slučaju preinake tipa vozila homologiranoga prema ovoj Direktivi primjenjuju se odredbe iz članka 5. Direktive 70/156/EEZ.

6.   SUKLADNOST PROIZVODNJE

6.1.   Mjere za utvrđivanje sukladnosti proizvodnje treba poduzeti u skladu s odredbama članka 10. Direktive 70/156/EEZ.

(1)  Dok se ne usvoje jedinstveni postupci za izračun učinka usporivača prema zahtjevima Dodatka točki 1.1.4.2. Priloga II., ta definicija ne uključuje vozila opremljena regeneracijskim kočnim sustavima.

(2)  Dok se ne usvoje jedinstveni postupci za izračun učinka usporivača prema zahtjevima Dodatka točki 1.1.4.2. Priloga II., vozila opremljena usporivačima moraju biti opremljena i protublokirajućim sustavom koji djeluje najmanje na radne kočnice osovina koje koči usporivač i na sam usporivač, i moraju zadovoljavati zahtjeve navedene u Prilogu X.

(3)  Tu točku treba tumačiti na sljedeći način: učinak radnog i pomoćnog kočnog sustava treba ostati u granicama koje propisuje ova Direktiva, čak i pri trenutačnom prekidu veze.

(4)  Ovu točku treba tumačiti na sljedeći način: u svakom slučaju je bitno da je radni kočni sustav opremljen napravom (na primjer graničnim ventilom) koja i dalje osigurava kočenje radnim kočnim sustavom, ali s učinkom propisanim za pomoćni kočni sustav.

PRILOG II.

Ispitivanja kočenja i učinak kočnih sustava

1.   ISPITIVANJE KOČENJA

1.1.   Općenito

1.1.1.   Učinak propisan za kočne sustave temelji se na zaustavnom putu i/ili prosječnom punom usporenju. Učinak kočnog sustava određuje se mjerenjem zaustavnog puta u odnosu na početnu brzinu vozila i/ili mjerenjem prosječnog punog usporenja pri ispitivanju.

1.1.2.   Zaustavni put je udaljenost koju vozilo prijeđe od trenutka kad vozač počne aktivaciju naprave za upravljanje kočnog sustava do trenutka kad se vozilo zaustavi; početna brzina vozila (v1) je brzina pri kojoj vozač počne aktivirati napravu za upravljanje kočnog sustava; početna brzina ne smije biti manja od 98 % brzine propisane za predmetno ispitivanje. Prosječno puno usporenje dm računa se kao usporenje uprosječeno s obzirom na udaljenost u intervalu od vb do ve prema sljedećoj jednadžbi:

gdje je

Brzina i udaljenost određuju se uporabom mjernih instrumenata s točnošću ± 1 % propisane ispitne brzine. Vrijednost dm može se odrediti i na drugi način osim mjerenjem brzine i udaljenosti; u tom slučaju točnost dm treba biti unutar ± 3 %.

1.1.3.   Za homologaciju vozila učinak kočenja treba odrediti ispitivanjima na cesti koja se provode u sljedećim uvjetima:

1.1.3.1.   stanje vozila s obzirom na masu treba biti takvo kako je propisano za tu vrstu ispitivanja i treba biti točno navedeno u ispitnom izvještaju (Dodatak 2. Prilogu IX.);

1.1.3.2.   ispitivanje treba provoditi pri brzinama propisanima za svaku vrstu ispitivanja. Ako je vozilo konstruirano tako da je njegova najveća brzina manja od brzine propisane ispitne brzine, ispitivanje treba provesti pri najvećoj brzini vozila;

1.1.3.3.   sila kojom se tijekom ispitivanja djeluje na napravu za upravljanje kočnog sustava da bi se ostvario propisani učinak ne smije prijeći najveću silu određenu za kategoriju vozila koja se ispituje;

1.1.3.4.   bez obzira na zahtjeve iz točke 1.1.4.2., cesta treba imati površinu s dobrim prianjanjem;

1.1.3.5.   ispitivanja treba izvoditi kad nema vjetra koji bi mogao utjecati na rezultate;

1.1.3.6.   na početku ispitivanja, gume trebaju biti hladne s tlakom koji je propisan za opterećenje kojemu su izloženi kotači kad vozilo miruje;

1.1.3.7.   propisani kočni učinak treba ostvariti bez blokiranja kotača, bez pomaka vozila s njegove putanje i bez neuobičajenih vibracija. Blokiranje kotača dopušteno je samo ondje gdje je to navedeno.

1.1.4.   Ponašanje vozila pri kočenju

1.1.4.1.   Pri ispitnim kočenjima, posebno pri velikim brzinama treba provjeravati općenito ponašanje vozila.

1.1.4.2.   Ponašanje vozila kategorija M, N, O3 i O4 pri kočenju na površini ceste sa smanjenom adhezijom mora ispunjavati uvjete navedene u Dodatku ovom Prilogu.

1.2.   Ispitivanje tipa O (obično ispitivanje kočnog učinka ako su kočnice hladne)

1.2.1.   Općenito

1.2.1.1.   Kočnice moraju biti hladne. Smatra se da su kočnice hladne ako je temperatura izmjerena na disku ili na vanjskoj strani bubnja niža od 100 °C.

1.2.1.2.   Ispitivanje treba izvoditi u sljedećim uvjetima:

1.2.1.2.1.   Vozilo treba biti opterećeno, pri čemu njegova masa treba biti raspoređena po osovinama kako navodi proizvođač. Ako su predviđena različita osovinska opterećenja, raspodjela najveće tehnički dopuštene mase po osovinama mora biti takva da je opterećenje svake osovine razmjerno najvećem dopuštenom opterećenju pojedine osi; pri tegljačima poluprikolica opterećenje se smije pomaknuti približno na sredinu između položaja vučnog svornjaka u uvjetima gore navedenih opterećenja i središta stražnje osovine (stražnjih osovina).

1.2.1.2.2.   Svako ispitivanje treba ponoviti na neopterećenom vozilu. U motornim vozilima, osim vozača na prednjem sjedalu, smije biti i osoba zadužena za bilježenje rezultata ispitivanja. Kod motornih vozila namijenjenih za vuču poluprikolice, ispitivanja neopterećenog vozila izvode se samo s vučnim vozilom, bez prikolice, ali s dodanim teretom koji predstavlja masu vučnog sedla. To obuhvaća i opterećenje koje stvara rezervni kotač ako je on dio serijske opreme vozila. Kod vozila koje se sastoji samo od kabine i šasije, za simuliranje mase karoserije može se dodati opterećenje koje ne smije iznositi više od najmanje mase vozila koju je naveo proizvođač u Prilogu XVIII.

1.2.1.2.3.   Propisane vrijednosti najmanjeg učinka pri ispitivanju neopterećenog i opterećenog vozila navedene su u nastavku za svaku pojedinu kategoriju vozila. Vozilo mora zadovoljiti propisani zaustavni put i propisanu vrijednost prosječnog punog usporenja za predmetnu kategoriju vozila, s tim da nije nužno doista izmjeriti oba parametra.

1.2.1.2.4.   Cesta mora biti ravna.

1.2.2.   Ispitivanje tipa 0 s odspojenim motorom

1.2.2.1.   Ispitivanje se izvodi pri brzini propisanoj za predmetnu kategoriju vozila, za vrijednosti propisane u vezi s tim vrijede određena odstupanja. Potrebno je ostvariti najmanji učinak propisan za pojedinu kategoriju.

1.2.3.   Ispitivanje tipa 0 sa spojenim motorom

1.2.3.1.   Osim ispitivanja propisanoga u točki 1.2.2., provode se i dodatna ispitivanja pri različitim brzinama sa spojenim motorom, pri čemu najmanja brzina iznosi 30 % najveće brzine vozila, a najveća 80 % te brzine. Potrebno je izmjeriti vrijednosti stvarnog kočnog učinka i zabilježiti ponašanje vozila u ispitnom izvještaju. Vučna vozila (tegljači) poluprikolica koja su opterećena dodanim teretom kojim se simulira utjecaj opterećene poluprikolice ne ispituju se na brzinama većima od 80 km/h.

1.2.3.2.   Izvode se i daljnja ispitivanja sa spojenim motorom od brzine koja je propisana za kategoriju kojoj vozilo pripada. Potrebno je ostvariti najmanji učinak propisan za pojedinu kategoriju. Vučna vozila (tegljači) poluprikolica koja su opterećena dodanim teretom kojim se simulira utjecaj opterećene poluprikolice ne ispituju se na brzinama većima od 80 km/h.

1.2.4.   Ispitivanje tipa 0 za vozila kategorije O, opremljena pneumatskim kočnicama

1.2.4.1.   Kočni učinak priključnog vozila može se izračunati iz stupnja kočenja vučnog vozila s priključnim vozilom i izmjerene sile (potiska) na vučnoj spojnici ili u nekim slučajevima iz kočnog odnosa vučnog vozila s priključnim vozilom gdje koči samo priključno vozilo. Motor vučnog vozila treba tijekom ispitivanja biti odvojen. Kad koči samo priključno vozilo, zbog uzimanja u obzir dodatne mase koja se koči kočni učinak se provjerava samo preko prosječnog punog usporenja.

1.2.4.2.   Osim primjera navedenih u točkama 1.2.4.3. i 1.2.4.4., za određivanje stupnja kočenja priključnog vozila potrebno je izmjeriti stupanj kočenja vučnog vozila s priključnim vozilom i silu na vučnoj spojnici. Vučno vozilo treba zadovoljavati zahtjeve navedene u Dodatku točki 1.1.4.2. Priloga II. obzirom na odnos umnoška

i tlaka pm. Stupanj kočenja priključnog vozila izračunava se prema sljedećoj formuli:

gdje je:

1.2.4.3.   Ako priključno vozilo ima povezani ili polupovezani kočni sustav, pri kojemu se tlak u kočnim cilindrima pri kočenju ne mijenja usprkos pomaku dinamičkog opterećenja po osovinama, i u slučaju poluprikolica može kočiti i sama poluprikolica. Stupanj kočenja prikolice izračunava se prema sljedećoj formuli:

gdje je:

1.2.4.4.   Isto tako se stupanj kočenja prikolice može odrediti samo kočenjem prikolice. U tom slučaju treba upotrijebiti tlak jednak onome izmjerenom u kočnim cilindrima tijekom kočenja vučnog vozila i prikolice.

1.3.   Ispitivanje tipa I. (ispitivanje slabljenja kočnog učinka)

1.3.1.   Pri ponovljenom kočenju

1.3.1.1.   Radni kočni sustav svih motornih vozila treba ispitati višekratnim uzastopnim aktiviranjem i otpuštanjem kočnica opterećenog vozila u skladu s uvjetima navedenim u sljedećoj tablici:

gdje je:

1.3.1.2.   Ako značajke vozila ne omogućuju zadovoljavanje vremenskog razmaka propisanoga za Δt, to se trajanje može produžiti; u svakom slučaju treba, osim vremena potrebnoga za kočenje i ubrzavanje vozila, dopustiti 10 sekundi za stabiliziranje brzine v1.

1.3.1.3.   Pri tim ispitivanjima treba silu kojom se djeluje na napravu za upravljanje kočnicama prilagoditi tako da se prosječno puno usporenje 3 m/s2 ostvari pri prvoj uporabi kočnica. Ta sila treba ostati jednaka pri svim sljedećim uporabama kočnica.

1.3.1.4.   Tijekom kočenja treba biti stalno uključen najviši stupanj prijenosa (osim štednog hoda itd.).

1.3.1.5.   Za postizanje brzine nakon kočenja mjenjačem se treba koristiti na takav način da se dostigne brzina v1 u što kraćem vremenu (najveće ubrzanje koje dopušta motor i mjenjač).

1.3.2.   Pri trajnom kočenju

1.3.2.1.   Radni kočni sustav priključnih vozila kategorija O2 i O3 ispituje se tako da se pri opterećenom vozilu ostvari kočna energija jednaka onoj koja je zabilježena u istom vremenskom razdoblju pri opterećenom vozilu koje vozi brzinom 40 km/h na nizbrdici od 7 % u duljini 1,7 km.

1.3.2.2.   Ispitivanje se može izvesti i na ravnoj cesti kad motorno vozilo vuče prikolicu; tijekom ispitivanja sila koja djeluje na napravu za upravljanje kočenjem treba biti prilagođena tako da održava jednolik otpor prikolice (7 % najvećeg osovinskog opterećenja prikolice). Ako snaga potrebna za vuču nije dovoljna, ispitivanje se smije izvesti i pri manjoj brzini, ali na dužem putu, kako je navedeno u sljedećoj tablici:

1.3.3.   Ispitivanje kočenja vrućim kočnicama

1.3.3.1.   Na kraju ispitivanja tipa I. (ispitivanje opisano u točki 1.3.1. ili ispitivanje opisano u točki 1.3.2. ovog Priloga) učinkovitost kočenja vrućim kočnicama mjeri se pod istim uvjetima (i posebno uporabom nepromijenjene sile za aktiviranje koja nije veća od stvarno uporabljene prosječne sile) kao pri ispitivanju tipa 0 s odspojenim motorom (toplinski uvjeti mogu biti različiti). Za motorna vozila učinkovitost kočenja vrućim kočnicama ne smije biti manja od 80 % propisane učinkovitosti za pojedinu kategoriju vozila ni manja od 60 % vrijednosti zabilježene pri ispitivanju tipa 0 s odspojenim motorom. Za priključna vozila kočna sila (vrućih kočnica) na obodu kotača, izmjerena pri brzini 40 km/h, ne smije biti manja od 36 % najvećeg statičkog opterećenja kotača ni manja od 60 % vrijednosti ostvarene pri ispitivanju tipa 0 pri istoj brzini.

1.3.3.2.   Motorno vozilo koje zadovoljava zahtjev od 60 % propisanog učinka navedenoga u točki 1.3.3.1., a ne zadovoljava zahtjev od 80 % učinka iz iste točke, može se podvrgnuti dodatnom ispitivanju kočenja vrućim kočnicama pri kojem se treba koristiti silom za aktiviranje kočnica ne većom od one navedene u točki 2.1.1.1. ovog Priloga. Rezultati obaju ispitivanja unose se u izvještaj.

1.4.   Ispitivanje tipa II. (ispitivanje ponašanja vozila na nizbrdici)

1.4.1.   Opterećena motorna vozila ispituju se tako da se ostvari kočna energija jednaka onoj koja je zabilježena u istom vremenskom razdoblju na opterećenom vozilu koje vozi prosječnom brzinom 30 km/h na nizbrdici 6 % u duljini 6 km, u odgovarajućem stupnju prijenosa i s usporivačem, ako je njime opremljen. Rabi se stupanj prijenosa koji onemogućuje da motor prijeđe najveću brzinu vrtnje koju propisuje proizvođač.

1.4.2.   Za vozila kod koji se energija apsorbira samo kočenjem motora dopušteno je odstupanje prosječne brzine od ± 5 km/h i uporaba stupnja prijenosa koji omogućuje da se brzina stabilizira na vrijednost najbližoj 30 km/h na 6 % nizbrdice. Ako se učinak kočenja samim motorom određuje mjerenjem usporenja, dovoljno je ako prosječno usporenje iznosi bar 0,5 m/s2.

1.4.3.   Na kraju ispitivanja izmjeri se učinak kočenja s vrućim kočnicama radnog kočnog sustava pod istim uvjetima kao pri ispitivanju tipa 0 s odspojenim motorom (toplinski uvjeti, naravno, mogu biti različiti). Pri tom ispitivanju zaustavni put ne smije prijeći sljedeće vrijednosti i prosječno puno usporenje ne smije biti manje od sljedećih vrijednosti, a pritom sila za aktiviranje ne smije prijeći 700 N:

kategorija M3:

(drugi član tog izraza odgovara prosječnom punom usporenju 3,75 m/s2):

kategorija N3:

(drugi član odgovara prosječnom punom usporenju 3,3 m/s2):

1.5.   Ispitivanje tipa II.A

1.5.1.   Opterećena vozila ispituju se tako da se ostvari kočna energija jednaka onoj koja je zabilježena u istom vremenskom razdoblju pri opterećenom vozilu koje vozi prosječnom brzinom 30 km/h na nizbrdici 7 % u duljini 6 km. Pri ispitivanju ne smije se uporabiti radni, pomoćni i parkirni kočni sustav. Primjenjuje se onaj stupanj prijenosa koji onemogućuje da motor prijeđe najveću brzinu vrtnje koju propisuje proizvođač. Može se uporabiti ugrađeni usporivač uz uvjet da je odgovarajuće namješten tako da se ne treba aktivirati radni kočni sustav, što se može provjeriti tako da se utvrdi da su kočnice ostale hladne, kako je navedeno u točki 1.2.1.1. ovog Priloga.

1.5.2.   Za vozila pri kojima se energija apsorbira samo kočenjem motora dopušteno je odstupanje prosječne brzine od ± 5 km/h i uporaba stupnja prijenosa koji omogućuje da se brzina stabilizira na vrijednosti najbližoj 30 km/h na 7 % nizbrdice. Ako se učinak kočenja samim motorom određuje mjerenjem usporenja, dovoljno je ako prosječno usporenje iznosi bar 0,6 m/s2.

1.6.   Ispitivanje tipa III. (ispitivanje slabljenja kočnog učinka za vozila kategorije O4)

1.6.1.   Ispitivanje na ispitnoj stazi

Za cestovna ispitivanja trebaju biti zadovoljeni sljedeći uvjeti:

Stupanj kočenja priključnog vozila računa se prema točki 1.2.4.3. ovog Priloga:

Brzina na kraju kočenja (točka 3.1.5. Dodatka 1. Prilogu VII.):

gdje je:

1.6.2.   Ispitivanje kočenja vrućim kočnicama

Na kraju ispitivanja prema točki 1.6.1. potrebno je izmjeriti učinak radnog kočnog sustava pod istim uvjetima kao pri ispitivanju tipa 0, ali pod različitim toplinskim uvjetima i pri početnoj brzini 60 km/h. Kočna sila (vrućih kočnica) na obodu kotača ne smije biti manja od 40 % najvećeg statičkog opterećenja kotača niti manja od 60 % vrijednosti zabilježene pri ispitivanju tipa 0 pri istoj brzini.

2.   UČINAK KOČNIH SUSTAVA

2.1.   Vozila kategorije M i N

2.1.1.   Radni kočni sustavi

2.1.1.1.   Odredbe vezane za ispitivanja

2.1.1.1.1.   Radne kočne sustave vozila kategorija M i N treba ispitivati pod uvjetima navedenima u sljedećoj tablici:

gdje je:

2.1.1.1.2.   U slučaju motornog vozila koje vuče nekočenu prikolicu potrebno je ostvariti najmanji učinak propisan za odgovarajuću kategoriju vozila (za ispitivanje tipa 0 s odspojenim motorom) kad je nekočena prikolica priključena na motorno vozilo i kad je opterećena do najveće tehnički dopuštene mase određene kako određuje proizvođač. Za vozila M1 najmanji kočni učinak ne smije biti manji od 5,4 m/s2, kako u opterećenom tako i u neopterećenom stanju.

Učinak skupine vozila provjerava se izračunom koji se odnosi na najveći kočni učinak koji stvarno može ostvariti samo motorno vozilo, opterećeno (za kategoriju M1 i neopterećeno) tijekom ispitivanja pa 0 s odspojenim motorom, putem sljedeće formule (nisu potrebna stvarna ispitivanja s priključenom nekočenom prikolicom):

gdje je:

2.1.2.   Pomoćni kočni sustavi

2.1.2.1.   Pomoćni kočni sustav čija se naprava koja ga aktivira rabi također i za druge kočne funkcije mora omogućiti zaustavni put koji ne prelazi sljedeće vrijednosti i prosječno puno usporenje koje nije manje od sljedećih vrijednosti:

kategorija M1:

(drugi član u tom izrazu odgovara prosječnom punom usporenju 2,9 m/s2):

kategorije M2 i M3:

(drugi član u tom izrazu odgovara prosječnom punom usporenju 2,5 m/s2):

kategorija N:

(drugi član u tom izrazu odgovara prosječnom punom usporenju 2,2 m/s2).

2.1.2.2.   Ako je naprava za upravljanje pomoćnim kočnim sustavom ručna, propisani učinak mora se ostvariti djelovanjem sile koja nije veća od 400 N za kategoriju vozila M1 i 600 N za sva ostala vozila, a sama naprava za upravljanje kočnicama mora biti postavljena tako da je vozač može jednostavno i lako dohvatiti.

2.1.2.3.   Ako je naprava za upravljanje pomoćnim kočnim sustavom nožna (pedala), propisani učinak mora se ostvariti djelovanjem sile koja nije veća od 500 N za kategoriju vozila M1 i 700 N za sva ostala vozila dok sama naprava za upravljanje kočnicama mora biti postavljena tako da je vozač može jednostavno i brzo aktivirati.

2.1.2.4.   Učinak pomoćnog kočnog sustava provjerava se ispitivanjem tipa 0 s odspojenim motorom, od sljedećih početnih brzina:

2.1.2.5.   Ispitivanje učinkovitosti pomoćnog kočnog sustava treba izvesti simuliranjem stvarnih kvarova na kočnom radnom sustavu.

2.1.3.   Parkirni kočni sustavi

2.1.3.1.   Parkirni kočni sustav mora biti, makar u kombinaciji s nekim od drugih kočnih sustava, sposoban držati opterećeno vozilo u stanju mirovanja na nizbrdici ili uzbrdici od 18 %.

2.1.3.2.   Na vozilima na koja se može priključiti prikolica parkirni kočni sustav vučnog vozila mora biti sposoban držati skupinu vozila u stanju mirovanja na nizbrdici ili uzbrdici od 12 %.

2.1.3.3.   Ako je naprava za upravljanje pomoćnim kočnim sustavom ručna, sila kojom se na nju djeluje ne smije biti veća od 400 N za vozila kategorije M1 i 600 N za sva druga vozila.

2.1.3.4.   Ako je naprava za upravljanje pomoćnim kočnim sustavom nožna, sila kojom se na nju djeluje ne smije biti veća od 500 N za vozila kategorije M1 i 700 N za sva druga vozila.

2.1.3.5.   Parkirni kočni sustav koji treba aktivirati višekratno da bi se ostvario propisani učinak dopušten je.

2.1.3.6.   Za provjeru zahtjeva iz točke 2.2.1.2.4. Priloga I. izvodi se ispitivanje tipa 0 s odspojenim motorom, pri početnoj brzini 30 km/h. Prosječno usporenje nakon uporabe naprave za upravljanje i usporenje prije samog zaustavljanja vozila ne smije biti manje od 1,5 m/s2. Ispitivanje se izvodi s opterećenim vozilom. Sila kojom se djeluje na napravu za upravljanje kočnicama ne smije prijeći navedene vrijednosti.

2.1.4.   Preostali kočni učinak radne kočne naprave nakon kvara prijenosnog mehanizma

2.1.4.1.   U slučaju kvara dijela prijenosnog sustava preostali kočni učinak radnog kočnog sustava mora omogućiti postizanje zaustavnog puta koji nije veći od sljedećih vrijednosti i prosječnog punog usporenja koristeći se silom aktiviranja ne većom od 700 N, tijekom ispitivanja tipa 0 s odspojenim motorom od početnih brzina za odgovarajuću kategoriju vozila.

2.1.4.2.   Ispitivanje preostalog kočnog učinka radne kočne naprave provodi se simuliranjem kvara u radnom kočnom sustavu.

2.2.   Vozila kategorije O

2.2.1.   Radni kočni sustav

2.2.1.1.   Zahtjevi s obzirom na ispitivanje vozila kategorije O1

2.2.1.1.1.   Kad je postojanje radnog kočnog sustava obvezno, učinkovitost sustava treba zadovoljiti zahtjeve određene za vozila kategorije O2.

2.2.1.2.   Zahtjevi s obzirom na ispitivanje vozila kategorije O2

2.2.1.2.1.   Ako je radni kočni sustav povezanog ili polupovezanog tipa, zbroj sila koje djeluju na obodu kočenih kotača mora biti bar X % najvećeg statičnog opterećenja kotača, gdje X ima sljedeće vrijednosti:

Ako je prikolica opremljena pneumatskim kočnim sustavom, tlak u upravljačkom vodu tijekom ispitivanja ne smije prijeći 6,5 bara (1) i tlak u vodu napajanja ne smije prijeći 7,0 bara (1). Ispitna brzina mora biti 60 km/h.

Radi usporedbe s rezultatima ispitivanja tipa I., treba s opterećenim vozilom izvesti dodatno ispitivanje pri brzini 40 km/h.

2.2.1.2.2.   Ako je kočni sustav inercijskog tipa, treba ispunjavati uvjete navedene u Prilogu VIII.

2.2.1.2.3.   Dodatno, vozila se trebaju podvrgnuti ispitivanju tipa I.

2.2.1.2.4.   Pri ispitivanju tipa I. za prikolice, masa koja se koči njezinom osovinom (osovinama) treba odgovarati najvećem opterećenju osovine (koje ne obuhvaća opterećenje sedla).

2.2.1.3.   Zahtjevi s obzirom na ispitivanja vozila kategorije O3

2.2.1.3.1.   Za tu kategoriju vrijede isti zahtjevi kao i za kategoriju O2.

2.2.1.4.   Zahtjevi s obzirom na ispitivanja vozila kategorije O4:

2.2.1.4.1.   Ako je radni kočni sustav povezanog ili polupovezanog tipa, zbroj sila koje djeluju na obodu kočenih kotača mora biti bar X % najvećeg statičnog opterećenja kotača, gdje X ima sljedeće vrijednosti:

Ako je prikolica opremljena pneumatskim kočnim sustavom, tlak u upravljačkom vodu tijekom ispitivanja ne smije prijeći 6,5 bara (1) i tlak u vodu napajanja ne smije prijeći 7,0 bara (1). Ispitna je brzina 60 km/h.

2.2.1.4.2.   Dodatno, vozila se trebaju podvrgnuti ispitivanju tipa III.

2.2.1.4.3.   Pri ispitivanju tipa III. za poluprikolice, masa koja se koči njezinom osovinom (osovinama) treba odgovarati najvećem opterećenju osovine (osovina).

2.2.2.   Parkirni kočni sustavi

2.2.2.1.   Parkirni kočni sustav kojim je opremljena prikolica ili poluprikolica mora biti sposoban držati opterećeno vozilo u stanju mirovanja, odspojeno od vučnog vozila na nizbrdici ili uzbrdici nagiba 18 %. Sila koja djeluje na napravu za upravljanje kočnice ne smije prijeći 600 N.

2.2.3.   Automatski kočni sustavi

2.2.3.1.   Učinak automatskog kočnog sustava u slučaju potpunog pada tlaka u vodu napajanja, pri ispitivanju opterećenog vozila pri brzini 40 km/h, ne smije biti manji od 13,5 % najvećeg statičnog opterećenja kotača. Blokiranje kotača dopušteno je pri učinku većemu od 13,5 %.

2.3.   Vrijeme odziva

Ako je vozilo opremljeno radnim kočnim sustavom potpuno ili djelomično ovisnim o izvoru energije, a ne samo od učinka mišića vozača, moraju biti zadovoljeni sljedeći uvjeti:

2.3.1.   Pri kočenju u nuždi vrijeme koje teče od trenutka aktiviranja naprave za upravljanje kočnica do trenutka kad kočna sila na najnepovoljnije postavljenoj osovini dostigne razinu koja odgovara propisanom učinku ne smije biti veće od 0,6 sekundi.

2.3.2.   Smatra se da vozila opremljena pneumatskim kočnim sustavom zadovoljavaju zahtjeve navedene u točki 2.3.1. ako vozilo odgovara odredbama iz Priloga III.

2.3.3.   Smatra se da vozila opremljena hidrauličnim sustavom zadovoljavaju zahtjeve navedene u točki 2.3.1. ako pri kočenju u nuždi ostvare usporenje ili tlak (u najnepovoljnije postavljenom kočnom cilindru) koji odgovara propisanom učinku za vrijeme manje od 0,6 sekundi.

(1)  Navedeni tlakovi u ovom Prilogu i u sljedećim prilozima predstavljaju relativne vrijednosti tlaka navedene u barima.

(2)  Krivulje prianjana iskorištene od pojedinih osovina jesu krivulje koje prikazuju iskorištenu prionjivost svake osovine „i” u odnosu na stupanj kočenja vozila u pojedinim uvjetima opterećenosti.

(3)  Za poluprikolice, „z” je kočna sila podijeljena sa statičnom masom na osovini (osovinama) poluprikolice.

(4)  Odredbe iz točke 3.1.1. ne utječu na zahtjeve iz Priloga II. s obzirom na učinkovitost kočenja. Ako se pri provjeravanju odredaba iz točke 3.1.1. ustanovi da je učinkovitost kočenja veća od one propisane u Prilogu II, primjenjuju se odredbe koje se odnose na krivulju iskorištenja prionjivosti na područjima dijagrama 1.A i 1.B, određenih ravnim crtama k = 0,8 i z = 0,8.

(5)  Vozila kategorije N1, kod kojih odnos opterećenja stražnje osovine u stanju opterećenosti i neopterećenosti ne prelazi 1,5 ili čija najveća tehnički dopuštena masa ne prelazi 2 tone, moraju, od 1. listopada 1990., zadovoljavati zahtjeve za vozila kategorije M1 ove točke.

PRILOG III.

Postupak izračuna vremena reakcije za vozila s pneumatskim kočnim sustavima

1.   OPĆI ZAHTJEVI

1.1.   Vrijeme reakcije određuje se pri vozilu u stanju mirovanja, a tlak se mjeri na otvoru najnepovoljnije postavljenog kočnog cilindra. Na vozilima opremljenima kombiniranim pneumatskim i hidrauličnim kočnim sustavom tlak se može mjeriti na otvoru najnepovoljnije postavljene pneumatske jedinice. Na vozilima opremljenima regulatorima kočne sile za različita opterećenja regulatori trebaju biti postavljeni u položaj „opterećeno”.

1.2.   Tijekom ispitivanja hod kočnih cilindara pojedinih osovina mora odgovarati kočnicama koje su prilagođene s najmanjim zazorom.

1.3.   Vremena koja se određuju pri provjeri zahtjeva iz ovog Priloga zaokružuju se na najbližu desetinku sekunde. Ako je znamenka koja prikazuje stotinke pet ili više od pet, vrijeme reakcije zaokružuje se na više na najbližu desetinku.

2.   MOTORNA VOZILA

2.1.   Na početku svakog ispitivanja tlak u tlačnim spremnicima treba biti jednak najnižem tlaku pri kojem regulator tlaka ponovno uključuje napajanje sustava zrakom. Kod sustava koji nisu opremljeni regulatorom tlaka (npr. kompresor s ograničenim tlakom), tlak u spremnicima na početku svakog ispitivanja treba biti 90 % vrijednosti tlaka koji navodi proizvođač, a definiran je u točki 1.2.2.1. Priloga IV. za ispitivanja propisana u ovom Prilogu.

2.2.   Vremena reakcije u ovisnosti o vremenu aktiviranja pedale (tt) treba odrediti višekratnim punim aktiviranjem počevši od najkraćeg mogućeg aktiviranja pa do 0,4 sekunde. Izmjerene vrijednosti treba prikazati na dijagramu.

2.3.   Za ispitivanja su odlučujuća reakcijska vremena koja odgovaraju vremenu aktiviranja od 0,2 sekunde. To se vrijeme aktiviranja jednostavno određuje iz dijagrama interpolacijom.

2.4.   Pri vremenu aktiviranja 0,2 sekunde vrijeme koje prođe od početka aktiviranja pedale do trenutka kad tlak u kočnom cilindru dosegne 75 % svoje asimptotske vrijednosti ne smije biti dulje od 0,6 sekundi.

2.5.   Za motorna vozila s priključkom za kočnu instalaciju prikolice vrijeme reakcije, uz uzimanje u obzir zahtjeva iz točke 1.1., mjeri se na kraju 2,5-metarske cijevi unutarnjeg promjera 13 mm, koja treba biti priključena na spojnu glavu upravljačkog voda radnog kočnog sustava. Tijekom tog ispitivanja na spojnu glavu voda za napajanje mora biti priključen obujam 385 cm3 ± 5 cm3 (što odgovara obujmu 2,5-metarske cijevi unutarnjeg promjera 13 mm pod tlakom 6,5 bara).

Tegljači poluprikolica moraju biti opremljeni savitljivim cijevima za priključivanje poluprikolica. Spojne glave tako se nalaze na kraju tih savitljivih cijevi. Duljina i unutarnji promjer cijevi unosi se pod točkom 2.6.3. ispitnog izvještaja (Dodatak 2. Prilogu IX.).

2.6.   Vrijeme koje prođe od početka aktiviranja pedale do trenutka kad tlak na spojnoj glavi upravljačkog voda dosegne X % svoje asimptotske vrijednosti ne smije prijeći vrijednosti navedene u sljedećoj tablici:

2.7.   Za motorna vozila koja vuku priključna vozila kategorije O3 ili O4, a opremljena su pneumatskim kočnim sustavima, osim gore navedenih zahtjeva trebaju se provjeriti i odredbe navedene u točki 2.2.1.18.4.1. Priloga I., što se utvrđuje sljedećim ispitivanjem:

3.   PRIKOLICE (uključujući i poluprikolice)

3.1.   Vrijeme reakcije za priključna vozila mjeri se bez vučnih vozila. Za simulaciju vučnog vozila potreban se simulator na koji se priključuje spojna glava upravljačkog voda i voda za napajanje priključnog vozila.

3.2.   Tlak u vodu za napajanje mora biti 6,5 bara.

3.3.   Simulator mora imati sljedeće značajke:

3.3.1.   Mora imati tlačni spremnik obujma 30 litara, koji se nabije tlakom do 6,5 bara prije svakog ispitivanja i ne dopunjuje se tijekom ispitivanja. Na izlazu naprave za upravljanje kočnicama simulator ima otvor promjera od 4,0 do, uključujući, 4,3 mm. Obujam cijevi mjeren od otvora do spojne glave (uključujući i spojnu glavu) treba iznositi 385 cm3 ± 5 cm3 (što odgovara obujmu 2,5-metarske cijevi unutarnjeg promjera 13 mm pod tlakom 6,5 bara). Tlakovi u upravljačkom vodu navedeni u točki 3.3.3. mjere se u donjem toku, odmah iza otvora.

3.3.2.   Naprava za upravljanje kočnica treba biti konstruirana tako da ispitna naprava ne utječe na njezino djelovanje.

3.3.3.   Simulator se npr. izborom otvora u skladu s točkom 3.3.1. namjesti tako da, kad je na njega priključen spremnik od 385 cm3 ± 5 cm3, vrijeme potrebno za dizanje tlaka s 0,65 na 4,9 bara (što predstavlja 10 % i 75 % nominalnog tlaka od 6,5 bara), iznosi 0,2 ± 0,01 sekunde. Ako se gore navedeni spremnik zamijeni spremnikom obujma 1 155 ± 15 cm3, vrijeme potrebno za dizanje tlaka s 0,65 na 4,9 bara, bez dodatnih prilagođivanja, iznosi 0,38 ± 0,02 sekunde. Između tih dviju vrijednosti tlak se mora dizati približno linearno. Tlačni spremnici trebaju biti povezani sa spojnom glavom bez uporabe savitljivih cijevi, a njihov unutarnji promjer mora iznositi najmanje 10 mm.

3.3.4.   Dijagram u Dodatku ovom Prilogu prikazuje primjer pravilne izvedbe i uporabe simulatora.

3.4.   Vrijeme koje prođe od trenutka kad tlak koji u upravljački vod nabije simulator dosegne 0,65 bara do trenutka kad tlak u kočnom cilindru dosegne 75 % svoje asimptotske vrijednosti, ne smije biti dulje od 0,4 sekunde.

4.   PRIKLJUČCI ZA PROVJERU TLAKA

4.1.   Na svakom samostalnom sklopu kočnog sustava priključak za provjeru tlaka treba postaviti na lako dostupno mjesto što bliže kočnom cilindru koji je, s obzirom na vrijeme reakcije, najnepovoljnije postavljen.

4.2.   Priključci za provjeru tlaka trebaju odgovarati točki 4. norme ISO 3583-1984.

PRILOG IV.

Spremnici i izvori energije

A.   Pneumatski kočni sustavi

1.   VELIČINA OBUJMA SPREMNIKA ENERGIJE

1.1.   Opći zahtjevi

1.1.1.   Vozila čiji kočni sustavi za svoje djelovanje trebaju stlačeni zrak moraju biti opremljena spremnicima obujma koji treba odgovarati zahtjevima točaka 1.2. i 1.3.

1.1.2.   Međutim, ako kočni sustav koji u slučaju pomanjkanja zalihe energije lako postigne kočni učinak, najmanje onaj propisan za pomoćni kočni sustav, spremnici ne trebaju biti propisanog obujma.

1.1.3.   Pri provjeri zahtjeva iz točaka 1.2. i 1.3. kočnice trebaju biti namještene što bliže.

1.2.   Motorna vozila

1.2.1.   Spremnici u pneumatskom kočnom sustavu motornih vozila moraju biti konstruirani tako da po osmokratnom punom aktiviranju naprave za upravljanje radnog kočnog sustava tlak u spremniku ne bude niži od tlaka potrebnoga za propisani učinak pomoćnog kočenja.

1.2.2.   Tijekom ispitivanja trebaju biti ispunjeni sljedeći zahtjevi:

1.2.2.1.   Početni tlak u spremnicima treba odgovarati vrijednostima koje je odredio proizvođač (1). Taj tlak treba biti toliki da omogući postizanje propisanog učinka radnog kočnog sustava.

1.2.2.2.   Spremnik ili spremnici ne smiju se napajati; dodatno, potrebno je odspojiti spremnik ili spremnike dodatnih uređaja.

1.2.2.3.   Pri motornim vozilima koja vuku priključna vozila vod za napajanje se zatvori, a spremnik od 0,5 litara priključi se na upravljački vod. Prije svakog aktiviranja kočnica taj se spremnik treba isprazniti. Nakon ispitivanja navedenoga u točki 1.2.1. tlak u upravljačkom vodu ne smije biti niži od polovice vrijednosti tlaka izmjerenog pri prvoj uporabi kočnica.

1.3.   Prikolice (uključujući poluprikolice)

1.3.1.   Spremnici na priključnim vozilima trebaju biti izrađeni tako da po osmokratnom punom aktiviranju naprave za upravljanje radnog kočnog sustava tegljača tlak koji se dobavlja dijelovima radnog mehanizma ne padne ispod polovice vrijednosti koja je bila pri prvoj uporabi kočnica i da ne dođe do aktiviranja automatskog ili parkirnog sustava priključnog vozila.

1.3.2.   Tijekom ispitivanja trebaju biti ispunjeni sljedeći zahtjevi:

1.3.2.1.   Na početku ispitivanja tlak u spremnicima treba biti 8,5 bara.

1.3.2.2.   Vod napajanja treba biti zatvoren, dodatno, potrebno je odspojiti spremnike energije pomoćnih uređaja.

1.3.2.3.   Tijekom ispitivanja spremnik se ne smije napajati.

1.3.2.4.   Za svaku uporabu kočnica tlak u upravljačkom vodu treba biti 7,5 bara.

2.   KAPACITET IZVORA ENERGIJE

2.1.   Opće odredbe

Kompresor mora zadovoljiti zahtjeve sljedećih točaka:

2.2.   Definicije

2.2.1.   p1 tlak, koji odgovara 65 % tlaka p2, definiranoga u točki 2.2.2.

2.2.2.   p2 je vrijednost određena od proizvođača a navedena je u točki 1.2.2.1.

2.2.3.   T1 je vrijeme potrebno da se relativni tlak digne od 0 do p1; T2 je vrijeme potrebno da se relativni tlak digne od 0 do p2.

2.3.   Uvjeti mjerenja

2.3.1.   U svim slučajevima brzina vrtnje kompresora treba odgovarati brzini motora koja odgovara njegovoj najvećoj snazi ili brzini koju dopušta regulator.

2.3.2.   Tijekom ispitivanja za određivanje vremena T1 i T2 spremnici energije pomoćnih uređaja trebaju biti odspojeni.

2.3.3.   Na motornim vozilima konstruiranima za vuču prikolica prikolicu predstavlja spremnik čiji je najviši relativni tlak p (izražen u barima) onaj koji se može dovesti preko sustava napajanja vučnog vozila i čiji je obujam V (izražen u litrama) dan u formuli p × V = 20 R (gdje je R najveće moguće opterećenje izraženo u tonama, na osovinama prikolice ili poluprikolice).

2.4.   Tumačenje rezultata

2.4.1.   Vrijeme T1 za spremnik koji se nalazi u najnepovoljnijem položaju ne smije prijeći:

2.4.2.   Vrijeme T2 za spremnik koji se nalazi u najnepovoljnijem položaju ne smije prijeći:

2.5.   Dodatno ispitivanje

2.5.1.   Kad je vozilo opremljeno spremnikom ili spremnikom za pomoćne uređaje ukupnog obujma većega od 20 % ukupnog obujma spremnika zaliha energije kočnog sustava, provodi se dodatno ispitivanje tijekom kojega ne smije doći do utjecaja na djelovanje ventila koji upravljaju napajanjem spremnika odnosno spremnika pomoćnih uređaja. Tijekom tog ispitivanja provjerava se je li vrijeme T3, potrebno za dizanje tlaka u spremnicima kočnog sustava s vrijednosti 0 na p2, manje od:

2.5.2.   Ispitivanje se mora provoditi pod uvjetima propisanima u točkama 2.3.1. i 2.3.3.

2.6.   Vučna vozila

2.6.1.   Vozila, na koja se priključuju vozila kategorije O moraju također zadovoljavati gore navedene zahtjeve za vozila na koja se ne priključuju poluprikolice i prikolice. U tom slučaju ispitivanja navedena u točkama 2.4.1., 2.4.2. (i 2.5.1.) provode se bez spremnika spomenutoga u točki 2.3.3. ovog Priloga.

3.   PRIKLJUČCI ZA PROVJERU TLAKA

3.1.   Priključak za provjeru tlaka mora biti ugrađen na najbližem lako dostupnom mjestu najnepovoljnije postavljenog spremnika u smislu točke 2.4. ovog Priloga.

3.2.   Priključak za provjeru tlaka treba odgovarati točki 4. norme ISO 3583-1984.

B.   Podtlačni kočni sustavi

1.   VELIČINA OBUJMA PODTLAČNIH SPREMNIKA

1.1.   Općenito

1.1.1.   Vozila kod kojih kočni sustav za djelovanje treba podtlak moraju biti opremljena spremnicima kapaciteta koji odgovaraju zahtjevima točaka 1.2. i 1.3.

1.1.2.   Međutim, to nije potrebno za kočne sustave koji u slučaju nedostatka energije mogu postignuti bar takvu učinkovitost koja je propisana za pomoćne kočnice.

1.1.3.   Pri provjeri zahtjeva iz točaka 1.2. i 1.3. kočnice trebaju biti namještene što bliže.

1.2.   Motorna vozila

1.2.1.   Spremnici motornih vozila moraju biti takvi da se učinkovitost propisana za pomoćne kočnice također može dosegnuti:

1.2.1.1.   po osmokratnom punom aktiviranju sustava radne kočnice čiji je izvor energije vakuumska crpka; a

1.2.1.2.   po četverokratnom punom aktiviranju sustava radne kočnice čiji je izvor energije motor.

1.2.2.   Ispitivanja se provode u skladu sa sljedećim zahtjevima:

1.2.2.1.   Početnu razinu energije u spremniku odnosno spremnicima treba odrediti proizvođač. Početna razina energije mora osigurati propisanu učinkovitost radne kočnice i odgovarati podtlaku koji nije veći od 90 % najvećeg podtlaka koji ostvaruje izvor energije (2);

1.2.2.2.   Spremnik odnosno spremnici ne se smiju napajati, a osim toga, potrebno je spremnik odnosno spremnike energije pomoćnih uređaja odspojiti.

1.2.2.3.   Kod motornih vozila koja vuku priključna vozila vod za napajanje se zatvori, a spremnik od 0,5 litara priključi se na upravljački vod. Nakon ispitivanja navedenoga u točki 1.2.1. podtlak u upravljačkom vodu ne smije biti niži od polovice vrijednosti podtlaka izmjerenog pri prvoj uporabi kočnica.

1.3.   Prikolice (samo kategorije O1 i O2)

1.3.1.   Spremnici na priključnim vozilima trebaju biti izrađeni tako da nakon četverokratnog punog aktiviranja naprave za upravljanje radnim kočnim sustavom tegljača tlak koji se dobavlja dijelovima radnog mehanizma ne padne ispod polovice vrijednosti koja je bila pri prvoj uporabi kočnica.

1.3.2.   Ispitivanja treba provoditi u skladu sa sljedećim zahtjevima:

1.3.2.1.   Početnu razinu energije u spremniku odnosno spremnicima određuje proizvođač. Početna razina energije mora osigurati propisanu učinkovitost radne kočnice (1).

1.3.2.2.   Spremnik odnosno spremnici ne se smiju napajati, a osim toga, potrebno je spremnik odnosno spremnike energije pomoćnih uređaja odspojiti.

2.   KAPACITET IZVORA ENERGIJE

2.1.   Općenito

2.1.1.   Počevši od atmosferskog tlaka, izvor energije treba omogućiti da se u podtlačnoj posudi odnosno posudama u roku tri minute uspostavi početna razina, propisana u točki 1.2.2.1. Kod motornog vozila na koje se priključuje prikolica vrijeme za uspostavu te razine, pod uvjetima propisanima u točki 2.2., ne smije biti dulje od šest minuta.

2.2.   Uvjeti mjerenja

Brzina vrtnje izvora podtlaka mora biti:

2.2.1.1.   ako je izvor podtlaka motor vozila, broj okretaja motora vozila u mirovanju s mjenjačem u slobodnom toku;

2.2.1.2.   ako je izvor podtlaka vakuumska crpka, 65 % okretaja motora pri najvećoj snazi motora; i

2.2.1.3.   ako je izvor podtlaka vakuumska crpka, a motor je opremljen regulatorom, 65 % okretaja motora koje dopušta regulator.

2.2.2.   Ako je motorno vozilo namijenjeno vuči prikolice koja ima podtlačni sustav radne kočnice, za simulaciju priključnog vozila treba uporabiti napravu za spremanje energije obujma V u litrama, koja se određuje prema sljedećoj formuli:

gdje je R najveća dopuštena masa u tonama na osovinama prikolice.

C.   Hidraulični kočni sustavi sa spremljenom energijom

1.   KAPACITET NAPRAVE ZA SPREMANJE ENERGIJE (AKUMULATORI ENERGIJE)

1.1.   Općenito

1.1.1.   Vozila koja za djelovanje kočnog sustava trebaju spremljenu energiju, koju čini hidraulična tekućina pod tlakom, moraju biti opremljena napravama za spremanje energije (akumulatori energije) čiji kapacitet odgovara zahtjevima točke 1.2.

1.1.2.   Međutim, naprave za spremanje energije propisanog kapaciteta nisu potrebne za kočne sustave koji u slučaju nedostatka energije mogu postignuti bar takvu učinkovitost koja je propisana za pomoćne kočnice.

1.1.3.   Pri provjeri zahtjeva iz točaka 1.2.1., 1.2.2. i 2.1. kočnice trebaju biti namještene što bliže; osim toga, redoslijed punih aktiviranja kočnice treba biti usklađen s točkom 1.2.1. tako da između pojedinih aktiviranja postoji stanka od najmanje jedne minute.

1.2.   Motorna vozila

1.2.1.   Motorna vozila, opremljena hidrauličnim kočnim sustavom sa spremljenom energijom moraju zadovoljavati sljedeće zahtjeve:

1.2.1.1.   nakon osmokratnog punog aktiviranja sustava radne kočnice, pri devetoj uporabi moguće je dosegnuti učinkovitost propisanu za sustav pomoćne kočnice.

1.2.1.2.   Ispitivanja treba provesti u skladu sa sljedećim zahtjevima:

1.2.1.2.1.   Ispitivanje se započinje pri tlaku koji je odredio proizvođač, ali koji nije viši od uklopnog tlaka.

1.2.1.2.2.   Akumulator odnosno akumulatori ne smiju se napajati; osim toga, potrebno je akumulator odnosno akumulatore energije pomoćnih uređaja odspojiti.

1.2.2.   Smatra se da motorna vozila opremljena hidrauličnim kočnim sustavom sa spremljenom energijom, koja ne zadovoljavaju zahtjeve točke 2.2.1.5.1. Priloga I., zadovoljavaju tu točku ako ispunjavaju sljedeće zahtjeve:

1.2.2.1.   nakon svakog pojedinog kvara u prijenosnom sustavu mora biti moguće, nakon osmokratnog punog aktiviranja sustava radne kočnice, pri devetom aktiviranju dosegnuti najmanje onu učinkovitost koja je propisana za pomoćni kočni sustav, ili kad se postigne učinkovitost pomoćnog kočnog sustava kojom se zahtijeva uporaba spremljene energije putem posebne naprave za upravljanje kočenjem, još uvijek će biti moguće nakon osmokratnog punog aktiviranja pri devetom aktiviranju postignuti preostalu učinkovitost, propisanu u točki 2.2.1.4. Priloga I.

1.2.2.2.   Ispitivanja treba izvoditi u skladu sa sljedećim zahtjevima:

1.2.2.2.1.   ako je izvor energije u stanju mirovanja ili radi brojem okretaja koji odgovara slobodnom radu motora, može se izazvati kvar u prijenosnom sustavu kočnog sustava. Prije izazivanja kvara naprava odnosno naprave za spremanje energije moraju biti pod tlakom koji određuje proizvođač, ali ne smije biti veći od uklopnog tlaka.

1.2.2.2.2.   pomoćni uređaji i njihovi akumulatori energije, ako postoje, trebaju biti odspojeni.

2.   KAPACITET HIDRAULIČKIH IZVORA ENERGIJE

2.1.   Izvori energije trebaju zadovoljavati zahtjeve navedene u sljedećim točkama:

2.1.1.   Definicije

2.1.1.1.   „p1” predstavlja najveći radni tlak (isklopni tlak) u akumulatoru odnosno akumulatorima energije, a određuje ga proizvođač.

2.1.1.2.   „p2” predstavlja tlak nakon četverokratnog punog aktiviranja sustava radne kočnice, počevši od tlaka p1, bez napajanja akumulatora.

2.1.1.3.   „t” predstavlja vrijeme potrebno da tlak naraste od p2 do p1 u akumulatoru odnosno akumulatorima, bez uporabe naprave za upravljanje sustavom u tom trenutku.

2.1.2.   Uvjeti mjerenja

2.1.2.1.   Tijekom ispitivanja za određivanje vremena t, brzina napajanja izvora energije treba odgovarati onoj kad motor radi s okretajima koji odgovaraju njegovoj najvećoj snazi ili okretajima koje dopušta regulator.

2.1.2.2.   Tijekom ispitivanja za određivanje vremena t akumulator odnosno akumulatori energije za pomoćne uređaje ne smiju se odspojiti, osim ako se to ne čini automatski.

2.1.3.   Tumačenje rezultata

2.1.3.1.   Za sva vozila, osim onih kategorije M3, N2 i N3, vrijeme t ne smije prijeći 20 sekundi.

2.1.3.2.   Za vozila kategorije M3, N2 i N3, vrijeme t ne smije prijeći 30 sekundi.

3.   ZNAČAJKE NAPRAVA ZA UPOZORENJE

S motorom u mirovanju i početnim tlakom koji određuje proizvođač, ali koji nije veći od uklopnog tlaka, naprava za upozoravanje se mora isključiti nakon dvokratnog punog aktiviranja radnog kočnog sustava.

(1)  Početna razina energije treba biti navedena u opisnom dokumentu.

(2)  Početna razina energije treba biti navedena u opisnom dokumentu.

PRILOG V.

Opružne kočnice

1.   DEFINICIJE

1.1.   Izraz „opružne kočnice” znači kočne naprave kojima energiju potrebnu za kočenje daje jedna ili više opruga koje djeluju kao akumulatori energije.

1.1.1.   Energiju potrebnu za stlačivanje opruge kako bi se otpustila kočnica osigurava i nadzire „naprava za upravljanje kočnicom” koju aktivira vozač (vidjeti definiciju u točki 1.4. Priloga I.).

1.2.   Izraz „opružni cilindar” znači komora u kojoj promjene tlaka uzrokuju stlačivanje opruge.

1.3.   Ako stlačivanje opruge čini podtlačna naprava, izraz „tlak” u ovom Prilogu znači podtlak.

2.   OPĆENITO

2.1.   Opružna kočnica ne smije se uporabiti kao radna. Međutim, u slučaju kvara dijela prijenosnog sustava u sustavu radne kočnice za ostvarivanje preostalog kočnog učinka propisanoga u točki 2.2.1.4. Priloga I., smije se upotrijebiti opružna kočnica ako vozač može kočiti postupno. Za motorna vozila, osim vučnih vozila i poluprikolica, koja zadovoljavaju zahtjeve navedene u točki 2.2.1.4.3. Priloga I., opružna kočnica ne smije biti jedini izvor preostalog kočnog učinka. Podtlačne opružne kočnice ne smiju se uporabiti za priključna vozila.

2.2.   Male promjene tlaka koje se mogu pojaviti u vodu napajanja opružnog cilindra ne smiju prouzročiti znatnije odstupanje kočne sile.

2.3.   Vod napajanja opružnog cilindra mora imati vlastitu pričuvu energije ili ga moraju napajati dvije neovisne pričuve energije. Vod napajanja prikolice može se granati iz tog voda napajanja pod uvjetom da pad tlaka u vodu priključnog vozila ne prouzroči aktiviranje opružnih kočnih cilindara. Pomoćni uređaj smije crpiti potrebnu energiju iz voda napajanja samo pod uvjetom da njegovo djelovanje, također u slučaju kvara izvora energije ne dovede do pada pričuvne energije za opružne cilindre ispod razine koja bi dovela do otpuštanja i jednog opružnog kočnog cilindra. U svakom slučaju, tijekom punjenja spremnika stlačenog zraka kočnog sustava čiji je tlak pao na 0, opružne kočnice ne smiju popustiti sve dok tlak u sustavu radne kočnice ne postane dovoljan za ostvarivanje propisane učinkovitosti pomoćne kočnice opterećenog vozila, pri čemu se koristi naprava za upravljanje sustavom radne kočnice. Slično, opružne kočnice, iako aktivirane, ne smiju otpustiti dok se u sustavu radne kočnice ne postigne dovoljan tlak za ostvarivanje najmanje propisanog preostalog kočnog učinka uporabom naprave za upravljanje sustavom radne kočnice.

Ova se točka ne odnosi na priključna vozila.

2.4.   Kod motornih vozila sustav mora biti konstruiran tako da je kočnice moguće aktivirati i otpustiti najmanje tri puta ako je početni tlak u opružnom cilindru jednak najvećem konstrukcijskom tlaku. Kod priključnih vozila mora biti moguće otpustiti kočnice tri puta nakon odvajanja priključnog vozila, pri tome mora tlak u vodu napajanja prije odvajanja biti 6,5 bara. Ti uvjeti trebaju biti ispunjeni kad su kočnice namještene s najmanjim zazorom. Osim toga, mora se moći aktivirati i otpustiti parkirna kočnica kako je navedeno u točki 2.2.2.10. Priloga I. ako je prikolica priključena na vučno vozilo.

2.5.   Kod motornih vozila tlak u opružnom cilindru pri kojem opruge počinju aktivirati kočnice namještene s najmanjim zazorom ne smije biti veći od 80 % najniže vrijednosti uobičajeno raspoloživog tlaka. Kod priključnih vozila tlak u opružnom cilindru kod kojega opruge počinju aktivirati kočnice ne smije biti veći od tlaka koji ostane nakon četverokratnog aktiviranja sustava radne kočnice u skladu s točkom 1.3. Priloga IV. Početni je tlak određen na 6,5 bara.

2.6.   Kad tlak u vodu koji dovodi energiju u opružni cilindar – osim vodova pomoćne naprave za otpuštanje kočnica koja se koristi tekućinom pod tlakom – padne na vrijednost pri kojoj se dijelovi kočnica počinju pomicati, mora se aktivirati svjetlosna ili zvučna naprava za upozorenje. Ako je taj zahtjev ispunjen, naprava za upozorenje može biti ista koja je navedena u točki 2.2.1.13. Priloga I. Ta se odredba ne odnosi na prikolice.

2.7.   Na motornim vozilima opremljenima kočnim opružnim kočnicama i koja vuku priključno vozilo s povezanim ili polupovezanim kočnicama, automatsko aktiviranje opružnih kočnica mora dovesti do aktiviranja kočnica priključnog vozila.

3.   SUSTAV ZA OTPUŠTANJE KOČNICA

3.1.   Opružni kočni sustav treba biti konstruiran tako da je kočnice moguće otpustiti u i u slučaju kvara. To se može ostvariti uporabom pomoćne naprave za otpuštanje kočnica (pneumatske, mehaničke itd.). Pomoćne naprave za otpuštanje kočnica koje se za otpuštanje koriste energijom, tu energiju moraju crpiti iz pričuvne energije, neovisno o pričuvnoj energiji koja se obično rabi za opružni kočni sustav.

Stlačeni zrak ili hidraulična tekućina u takvoj pomoćnoj napravi za otpuštanje kočnica može djelovati na istu površinu klipa u opružnom cilindru koja se rabi za uobičajeni opružni kočni sustav, pod uvjetom da pomoćna naprava za otpuštanje kočnica koristi posebnim vodom. Spoj tog voda s uobičajenim vodom koji povezuje napravu za upravljanje kočnicama s opružnim kočnim cilindrima mora biti izrađen pri svakoj napravi za aktiviranje opružnih kočnica tik pred otvorom tlačnog cilindra ako ona nije ugrađena u tijelo opružnog kočnog cilindra. Taj spoj treba uključivati napravu koja sprječava utjecaj jedne cijevi na drugu. Zahtjevi iz točke 2.2.1.6. Priloga I. vrijede također i za tu napravu.

3.1.1.   Za potrebe zahtjeva iz točke 3.1., sastavni dijelovi prijenosnog sustava kočnog sustava ne smatraju se podložnim kvarovima ako se u uvjetima točke 2.2.1.2.7. Priloga I. ne smatra da su podložni kvarovima, uz uvjet da su napravljeni od kovine ili materijala sličnih svojstava i da pri uobičajenom kočenju nisu izloženi znatnijim deformacijama.

3.2.   Ako djelovanje pomoćne naprave navedene u točki 3.1. zahtijeva uporabu oruđa ili ključa, to oruđe ili ključ treba biti u vozilu.

PRILOG VI.

Kočenje parkirnom kočnicom mehaničkim blokiranjem kočnih cilindara (blokirajući kočni cilindri)

1.   DEFINICIJA

Mehaničko blokiranje kočnih cilindara znači napravu koja osigurava parkirno kočenje na način da se mehanički zaglavi poluga kočnog klipa.

Do mehaničkog blokiranja dolazi kad se iz komore naprave za blokiranje ispusti stlačeni zrak; naprava za mehaničko blokiranje mora biti konstruirana tako da se lako otpusti kad se komora ponovno nađe pod tlakom.

2.   POSEBNE ODREDBE

2.1.   Kad se tlak u komori naprave za blokiranje približi razini na kojoj dolazi do mehaničkog blokiranja, aktivira se svjetlosni ili zvučni sustav za upozoravanje.

Ta odredba ne vrijedi za priključna vozila. Za priključna vozila tlak pri kojem dolazi do mehaničkog blokiranja ne smije biti veći od 4 bara. Djelovanje parkirne kočnice mora se moći ostvariti i u slučaju bilo kojeg kvara dijelova sustava radne kočnice prikolice. Osim toga, kod priključnih vozila mora biti moguće otpustiti kočnice najmanje tri puta nakon odvajanja vučnog vozila, s tim da tlak u vodu napajanja prije odvajanja treba iznositi 6,5 bara. Ti uvjeti moraju biti ispunjeni kad su kočnice namještene sa što manjim zazorom. Osim toga, mora biti moguće aktivirati i otpustiti sustav parkirne kočnice, kako je navedeno u točki 2.2.2.10. Priloga I., kad je prikolica priključena na vučno vozilo.

2.2.   Pri kočnim cilindrima opremljenima napravom za mehaničko blokiranje mora biti osigurano aktiviranje kočnih cilindara iz dvaju odvojenih izvora energije.

2.3.   Cilindar blokirane kočnice smije se otpustiti tek kad je osigurano da se kočnicom nakon otpuštanja može opet upravljati.

2.4.   U slučaju kvara izvora energije koji napaja komoru naprave za blokiranje, propisana je pomoćna naprava za otpuštanje blokiranja (npr. mehanička ili pneumatska), koja se koristi npr. zrakom u jednoj od guma.

2.5.   Naprava za upravljanje mora biti izrađena tako da nakon aktiviranja izvodi sljedeće operacije: aktivira kočnice tako da se ostvari stupanj učinkovitosti potreban za parkirno kočenje, blokira kočnice u tom položaju i onemogućuje sile koje bi aktivirale kočnicu.

PRILOG VII.

Slučajevi u kojima za vozila u postupku homologacije nije potrebno provoditi ispitivanja tipa I. i/ili II. (ili II.A) ili III.

1.   Ispitivanja tipa I. i/ili II. (ili II.A) ili tipa III. ne treba provoditi za vozila u postupku homologacije u sljedećim primjerima:

1.1.   Ako je navedeno vozilo motorno vozilo, prikolica ili poluprikolica, koje je s obzirom na gume, energiju za kočenje koju potroši svaka osovina, način ugradnje guma i kočnica jednako motornom vozilu, prikolici ili poluprikolici, koje je:

1.1.1.   prošlo ispitivanje tipa I. i/ili II. (ili II.A) ili ispitivanje tipa III.;

1.1.2.   bilo homologirano s obzirom na potrošenu energiju pri kočenju, za masu na osovini koja nije manja od one na predmetnom vozilu.

1.2.   Kad je predmetno vozilo motorno vozilo, prikolica ili poluprikolica, čija je osovina odnosno osovine s obzirom na gume, energiju za kočenje koju potroši svaka osovina, način ugradnje guma i kočnica jednaka, s obzirom na kočenje, osovini odnosno osovinama koje su svaka posebno prošle ispitivanje tipa I. i/ili II. (ili II.A) ili ispitivanje tipa III. za masu na osovini koja nije manja od odgovarajuće mase predmetnog vozila, ako energija za kočenje koju potroši svaka osovina nije veća od energije koju je ta osovina potrošila tijekom referentnog ispitivanja ili ispitivanja provedenoga posebno na toj osovini.

1.3.   Ako vozilo u postupku homologacije nije opremljeno samo motornom kočnicom već i usporivačem koji je jednak onom koji je već ispitan pod sljedećim i uvjetima:

1.3.1.   U ispitivanju koje se izvodi na nagibu od najmanje 6 % (Ispitivanje tipa II.) ili najmanje 7 % (Ispitivanje tipa II.A), usporivač je sam svojim djelovanjem ustalio brzinu vozila s najvećom tehnički dopuštenom masom koja je u trenutku ispitivanja bar jednaka masi vozila koje je u postupku homologacije.

1.3.2.   Tijekom gornjeg ispitivanja treba provjeriti da je brzina vrtnje dijelova usporivača takva da je moment usporenja, kad vozilo vozi brzinom 30 km/h, najmanje jednak momentu usporenja pri ispitivanju navedenome u točki 1.3.1.

1.4.   Kad je predmetno vozilo opremljeno pneumatskim kočnicama s podiznim brijegom u obliku slova S (1) i zadovoljava zahtjeve Dodatka 1. ovom Prilogu s obzirom na izvještaj referentnog ispitivanja prikazan u Dodatku 2. ovom Prilogu.

2.   Izraz „jednak” iz točaka 1.1., 1.2. i 1.3. znači da je jednak s obzirom na geometrijske i mehaničke značajke dijelova vozila navedenih u ovim točkama i jednak također u smislu materijala od kojih su ti dijelovi napravljeni.

3.   Za uporabu gornjih odredbi u homologacijskom dokumentu se, u svezi s kočenjem (Prilog IX., Dodatak 2.), navode sljedeći podatci:

3.1.   Pri primjeni točke 1.1. treba navesti homologacijski broj vozila na kojem je bilo provedeno ispitivanje tipa I. i/ili II. (ili II.A) ili ispitivanje tipa III., koje služi kao referentno ispitivanje (točka 2.7.1.).

3.2.   Pri primjeni točke 1.2. popunjava se tablica iz točke 2.7.2.

3.3.   Pri primjeni točke 1.3. popunjava se tablica iz točke 2.7.3.

3.4.   Pri primjeni točke 1.4. popunjava se tablica iz točke 2.7.4.

4.   Kad se osoba koja je predala zahtjev za izdavanje homologacije poziva na homologaciju izdanu u drugoj državi članici, ona mora pokazati dokumente koji se odnose na tu homologaciju.

(1)  Na prijedlog istovrijednih podataka dopušteni su također i drugi tipovi kočnica.

PRILOG VIII.

Uvjeti za ispitivanje vozila opremljena inercijskim (naletnim) kočnicama

1.   OPĆE ODREDBE

1.1.   „Inercijska (naletna) kočnica” poluprikolice sastavljena je od naletne naprave, prijenosne naprave i kočnice, kako je definirano u točki 1.4.

1.2.   „Naletna naprava” je sklop sastavnih dijelova za upravljanje kočnicom koji obuhvaća i spojnu glavu.

1.3.   „Prijenosni sustav”' je sklop sastavnih dijelova koji se nalazi između spojne glave i priključka na kočnici.

1.4.   „Kočnica” je dio u kojem se razvijaju sile koje djeluju u smjeru suprotnome od gibanja vozila. Priključak na kočnici je ili poluga koja aktivira kočni brijeg (podizač) ili slični dio (inercijska kočnica s mehaničkim prijenosnim mehanizmom) ili kočni cilindar (inercijska kočnica s hidrauličnim prijenosom).

1.5.   Kočni sustavi pri kojima vučno vozilo prenosi spremljenu energiju (npr. električnu, pneumatsku ili hidrauličnu) na prikolicu kojom se upravlja samo silom na spojnici, ne smatraju se inercijskim kočnim sustavima u smislu ove Direktive.

1.6.   Ispitivanja

1.6.1.   Utvrđivanje bitnih značajki kočnice

1.6.2.   Utvrđivanje bitnih značajki naletne naprave i ispitivanje zadovoljava li ta naprava odredbe ove Direktive.

1.6.3.   Ispitivanje na vozilu:

2.   SIMBOLI I DEFINICIJE

2.1.   Mjerne jedinice

2.1.1.   Mase: kg

2.1.2.   Sile: N

2.1.3.   Momenti: Nm

2.1.4.   Površine: cm2

2.1.5.   Tlakovi: bar

2.1.6.   Duljine: mjerne jedinice određuju se za svaki slučaj posebno.

2.1.7.   Zemljino ubrzanje: g = 10 m/s2.

2.2.   Simboli koji vrijede za sve tipove kočnih sustava (vidjeti sliku 1. u Dodatku 1.)

GA: „najveća tehnički dopuštena masa” poluprikolice do koje se, prema proizvođačevoj izjavi, smije opteretiti prikolica

G′A: „najveća tehnički dopuštena masa” poluprikolice koju, prema proizvođačevoj izjavi, smije kočiti naletna naprava

GB: „najveća tehnički dopuštena masa” poluprikolice koju, prema proizvođačevoj izjavi, smiju kočiti sve kočnice poluprikolice zajedno

GBo: dio dopuštene „najveće tehnički dopuštene mase” poluprikolice koju, prema proizvođačevoj izjavi, smije kočiti jedna kočnica

B*: potrebna kočna sila

B: potrebna kočna sila uzimajući u obzir otpor trenja kotrljanja

D*: dopuštena sila potiska na spojnici

D: opterećenje na spojnici

P′: izlazna sila naletne naprave

K: dodatna sila u naletnoj napravi, prema dogovoru, definirana je kao sila D, koja odgovara sjecištu osi X i ekstrapolirane funkcije P′ u ovisnosti od D, izmjerena na polovici hoda naletne naprave (vidjeti slike 2. i 3. u Dodatku 1.)

KA: prag sile na naletnoj napravi – to je najveća sila na spojnoj glavi koja se može nakratko uporabiti a da to ne utječe na povećanje sile naletne naprave. Prema dogovoru, KA je definirana kao sila koja se izmjeri u trenutku kad sila počne potiskivati spojnu glavu brzinom od 10 do 15 mm/s pri odspojenom prijenosnom sustavu.

D1: to je najveća potisna sila, koja djeluje na spojnu glavu kad se povlači prema natrag brzinom s mm/s ± 10 %, pri odspojenom prijenosnom sustavu

D2: najveća potisna sila koja djeluje na spojnu glavu kad se povlači prema naprijed brzinom s mm/s ± 10 % pri odspojenom prijenosnom sustavu

ηH0: učinkovitost naletne naprave

ηH1: učinkovitost prijenosnog sustava

ηH: ukupna učinkovitost naletne naprave i prijenosnog sustava

s: hod naletne naprave (izražen u milimetrima)

s′: učinkoviti hod naletne naprave (izražen u milimetrima) izračunan u skladu sa zahtjevima točke 9.4.1.

s′′: slobodan hod naprave za aktiviranje glavnog kočnog cilindra, izmjeren u milimetrima na spojnoj glavi

s0: gubitak hoda; znači hod za koji se u smjeru svoje osi pomakne spojna glava (mjereno u milimetrima) kad se aktivira na način da se pomakne od točke 300 mm iznad vodoravne ravnine do točke 300 mm ispod vodoravne ravnine, pri čemu prijenosni sustav miruje.

2sB: hod kočnih papuča izmjeren na promjeru koji je usporedan s radnim mehanizmom a bez namještanja kočnica tijekom ispitivanja (izražen u milimetrima)

2sB*: najmanji hod središta kočnih papuča (najmanji radni hod kočne papuče) u milimetrima, za bubanj kočnice:

2r je promjer kočnog bubnja u milimetrima (vidjeti sliku 4. u Prilogu 1.)

za disk kočnice s hidrauličnim prijenosnim mehanizmom:

gdje je:

V60 = apsorpcija obujma tekućine kočnice jednog kotača pri tlaku koji odgovara kočnoj sili od 1,2 1,2 B* = 0,6 × GBo i najvećem polumjeru gume

2rA = vanjski promjer kočnog diska

(V60 u cm3, FRZ u cm2 i rA u mm)

M: kočni moment

R: dinamički polumjer gume u metrima, zaokružen na najbliži centimetar

n: broj kočnica

DA: sila aktiviranja na ulaznoj strani naletne naprave pri kojoj se uključuje sigurnosni mehanizam protiv preopterećenja

MA: kočni moment pri kojem se uključuje sigurnosni mehanizam protiv preopterećenja

2.3.   Simboli za mehaničke prijenosne sustave (vidjeti sliku 5. u Dodatku 1.)

iH0: prijenosni omjer između hoda spojne glave i hoda poluge na izlaznoj strani naletne naprave

iHi: prijenosni omjer između hoda poluge na izlaznoj strani naletne naprave i hoda kočne poluge (prijenosni omjer prijenosnog mehanizma)

iH: prijenosni omjer između hoda spojne glave i hoda kočne poluge

ig: prijenosni omjer između hoda kočne poluge i hoda središta kočne papuče (vidjeti sliku 4. u Dodatku 1.)

P: sila na kočnoj poluzi

P0: povratna sila kočnice; na krivulji M = f (P), to je vrijednost sile P na sjecištu ekstrapolacije te funkcije s apscisom (vidjeti sliku 6. u Dodatku 1.)

ρ: značajka kočnice definirana je s:

2.4.   Simboli za hidraulične prijenosne mehanizme kočnih sustava (vidjeti sliku 8. u Dodatku 1.)

ih: prijenosni omjer između hoda spojne glave i hoda klipa glavnog cilindra

ig: prijenosni omjer između hoda prihvatne točke cilindra i hoda središta kočne papuče

FRz: površina klipa jednog cilindra na kotaču za bubanj kočnice; za disk kočnice to je ukupna površina klipa (klipova) u čeljustima na jednoj strani klipa

FHz: površina klipa u glavnom cilindru

p: hidraulični tlak u kočnom cilindru

p0: povratni tlak u kočnom cilindru, na krivulji M = f (p) to je vrijednost tlaka p na sjecištu ekstrapolacije te funkcije s apscisom (vidjeti sliku 7. u Dodatku 1.)

ρ′: značajka kočnice definirana je s:

3.   OPĆI ZAHTJEVI

3.1.   Prijenos kočne snage sa spojne glave na kočnice prikolice treba se izvesti preko polužja ili s pomoću jedne tekućine ili više njih. Međutim, za dio prijenosa može se upotrijebiti zaštićeno čelično uže (Bowden). Taj dio mora biti što kraći.

3.2.   Svi svornjaci na zglobovima trebaju biti odgovarajuće zaštićeni. Osim toga, ti zglobovi moraju biti samopodmazujući ili postavljeni tako da ih je lako podmazivati.

3.3.   Inercijski kočni sustavi trebaju biti namješteni tako da se, kad spojna glava dođe u svoj krajnji položaj, nijedan dio prijenosnog mehanizma ne zaglavi, trajno ne savije ili otkaže. To se provjerava odvajanjem prvog elementa prijenosnog sustava od kočne poluge.

3.4.   Inercijski kočni sustav treba omogućiti da se prikolica pomiče unatrag vučnim vozilom bez pojave sile otpora koja bi bila veća od 0,08 × g × GA. Naprava koja se rabi za tu namjenu treba se automatski aktivirati i otpustiti kad prikolica krene naprijed.

3.5.   Posebna naprava, ugrađena zbog zahtjeva iz točke 3.4., mora biti takva da ne utječe negativno na učinkovitost parkirne kočnice koja drži vozilo na nagibu.

3.6.   Samo inercijski kočni sustavi s disk kočnicama smiju imati zaštitu od preopterećenja. Ona se ne smije aktivirati pri sili manjoj od 1,2 P ili pri tlaku manjemu od 1,2 p, što odgovara kočnoj sili B* = 0,5 × g × GBO (kad je ugrađena na kočnicu kotača) ili pri sili na vučnoj spojnici manjoj od 1,2 × D* (kad je ugrađena na naletnoj napravi).

4.   ZAHTJEVI ZA NALETNE NAPRAVE

4.1.   Klizni elementi naletne naprave moraju biti dovoljno dugi da omogućuju puno kočenje i onda kad je prikolica priključena na vučno vozilo.

4.2.   Klizni elementi moraju biti pokriveni zaštitom u obliku harmonike ili sličnom odgovarajućom napravom. Elementi moraju biti podmazivani ili moraju biti napravljeni od samopodmazujućih materijala. Klizne površine moraju biti izrađene od materijala koji trebaju biti tako elektrokemijski i mehanički prilagođeni da ne može doći do uklinjenja kliznih dijelova.

4.3.   Sila na naletnoj napravi (KA) ne smije biti manja od 0,02 × g × G′A ni veća od 0,04 × g × G′A.

4.4.   Najveća tlačna sila D1 ne smije prijeći 0,10 × g × G′A pri prikolicama s krutom rudom, a 0,067 × g × G′A pri višeosovinskim prikolicama sa zakretnom rudom.

4.5.   Najveća vučna sila D2 mora biti između 0,1 × g × G′A i 0,5 × g × G′A.

5.   ISPITIVANJA I MJERENJA KOJA SE PROVODE NA NALETNOJ NAPRAVI

5.1.   Ispunjavanje zahtjeva iz točaka 3. i 4. provjerava se na naletnoj napravi koja se daje tehničkoj službi za provedbu ispitivanja.

5.2.   Na svim sustavima kočnih sustava mjeri se sljedeće:

5.2.1.   hod s i učinkovit hod s′;

5.2.2.   dodatna sila K;

5.2.3.   prag sile KA;

5.2.4.   tlačna sila D1;

5.2.5.   vlačna sila D2.

5.3.   Pri inercijskim kočnicama s mehaničkim prijenosnim sustavom treba odrediti sljedeće:

5.3.1.   prijenosni omjer iH0 mjeri se na sredini hoda spojne glave;

5.3.2.   sila P′ na izlaznoj strani naletne naprave kao funkcija sile D na vučno rudo. Iz grafičkog prikaza izmjerenih rezultata određuju se dodatna sila K i učinkovitost:

(vidjeti sliku 2. u Dodatku 1.).

5.4.   Pri inercijskim kočnicama s hidrauličnim prijenosnim sustavom treba odrediti sljedeće:

5.4.1.   prijenosni omjer ih mjeri se na sredini hoda spojne glave;

5.4.2.   tlak p na izlaznoj strani glavnog cilindra kao funkciju sile D na rudu i površine klipa u glavnom cilindru FHZ prema podatcima proizvođača. Dodatna sila K i učinkovitost određuju se iz krivulje na grafičkom prikazu dobivenome iz tog mjerenja:

(vidjeti sliku 3. u Dodatku 1.).

5.4.3.   Slobodan hod naprave za aktiviranje glavnog cilindra s″, naveden u točki 2.2.19.

5.5.   Pri inercijskim kočnicama na višeosovinskim prikolicama sa zakretnom rudom potrebno je izmjeriti gubitak hoda so naveden u točki 9.4.1.

6.   ZAHTJEVI ZA KOČNICE

6.1.   Osim kočnica koje će se ispitivati, proizvođač mora tehničkoj službi odgovornoj za ispitivanja dostaviti i crteže kočnica koji prikazuju tip, mjere i materijale glavnih dijelova te marku i tip kočnih obloga. Pri hidrauličkim kočnicama ti crteži moraju prikazivati i površinu kočnih cilindara FRZ. Proizvođač također treba navesti najveći dopušteni kočni moment Mmax, kao i težinu GBO navedenu u točki 2.2.4.

6.2.   Kočni moment Mmax koji navodi proizvođač ne smije biti manji od kočnog momenta koji odgovara 1,2 puta sila P ili 1,2 puta tlak p, potreban za postizanje kočne sile B* = 0,5 × g × GBO.

6.2.1.   Ako inercijska kočnica nije opremljena sigurnosnim mehanizmom protiv preopterećenja i ako tim mehanizmom i neće biti opremljena, treba kočnicu na kotaču ispitati pri 1,8-puta sili P ili 1,8-puta tlaku p koji je potreban da se postigne kočna sila B* = 0,5 × g × GBO.

6.2.2.   Ako je inercijska (naletna) kočnica opremljena sigurnosnim mehanizmom protiv opterećenja ili se namjerava njime opremiti, potrebno je kočnicu na kotaču ispitati pri 1,1-puta sili Pmax ili P′max ili 1,1-puta tlaku pmax ali p′max sigurnosnog mehanizma protiv preopterećenja, uključujući odstupanja (prema specifikaciji proizvođača).

7.   ISPITIVANJA I MJERENJA KOJA SE IZVODE NA KOČNICAMA

7.1.   Kočnice i dijelovi opreme dostavljeni tehničkoj službi odgovornoj za ispitivanja moraju se ispitati kako bi se provjerilo zadovoljavaju li zahtjeve iz točke 6.

7.2.   Određuje se sljedeće:

7.2.1.   najmanji hod središta kočne papuče 2sB*;

7.2.2.   hod središta kočnih čeljusti 2sB (koji mora biti veći od 2sB*);

7.2.3.   kočni moment M kao funkcija sile P koja djeluje na polugu upravljačkog uređaja kod uređaja s mehaničkim prijenosom i kao funkcija tlaka p u kočnom cilindru kod uređaja s hidrauličkim prijenosom.

Brzina vrtnje kočnih površina mora odgovarati početnoj brzini vozila 60 km/h. S krivulje dobivene iz tih mjerenja određuje se sljedeće:

7.2.3.1.   povratna sila P0 i značajka ρ pri kočnicama s mehaničkim aktiviranjem (vidjeti sliku 6. u Dodatku 1.),

7.2.3.2.   povratni tlak p0 i značajka ρ′ pri kočnicama s hidrauličkim aktiviranjem (vidjeti sliku 7. u Dodatku 1.).

8.   IZVJEŠTAJI O ISPITIVANJU

Ako je zahtjev podnesen za homologaciju prikolica opremljenih inercijskim kočnicama, uz njega je potrebno priložiti ispitne izvještaje upravljačkih sustava i kočnica, kao i izvještaj o ispitivanju usklađenosti između naletne naprave, prijenosa i kočnica prikolice; u tim izvještajima moraju biti uključene najmanje pojedinosti prikazane u dodatcima 2., 3. i 4. ovog Priloga.

9.   SUKLADNOST NALETNE NAPRAVE I KOČNICA VOZILA

9.1.   Provjera se mora obaviti na vozilu, uzimajući u obzir značajke naletne naprave (Dodatak 2.) i kočnica (Dodatak 3.), kao i značajke prikolice, navedene u točki 4. Dodatka 4., da bi se utvrdilo zadovoljava li inercijski kočni sustava prikolice propisane zahtjeve.

9.2.   Opća ispitivanja za sve tipove kočnica

9.2.1.   Oni dijelovi prijenosa koji nisu ispitani istodobno s naletnom napravom ili s kočnicama, moraju biti ispitani na vozilu. Rezultate ispitivanja potrebno je unijeti u Dodatak 4. (npr. iH1 i ηH1).

9.2.2.   Masa

9.2.2.1.   Najveća tehnički dopuštena masa prikolice GA ne smije prijeći najveću tehnički dopuštenu masu G′A za koju je upravljački uređaj odobren.

9.2.2.2.   Najveća tehnički dopuštena masa prikolice GA ne smije prijeći najveću tehnički dopuštenu masu GB koja može biti kočena združenim djelovanjem svih kočnica prikolice.

9.2.3.   Sile

9.2.3.1.   Prag sile KA ne smije biti manji od 0,02 × g × GA ni veći od 0,04 × g × GA.

9.2.3.2.   Najveća tlačna sila D1 ne smije prijeći 0,10 × g × GA pri prikolicama s krutim rudama i 0,067 × g × GA pri višeosovinskim prikolicama sa zakretnim rudom.

9.2.3.3.   Najveća vučna sila D2 mora biti između 0,1 × g × GA i 0,5 × g × GA.

9.3.   Ispitivanje učinkovitosti kočenja

9.3.1.   Zbroj kočnih sila koje djeluju na obodu kotača prikolice mora iznositi najmanje B* = 0,5 × g × GA, uključujući otpor kotrljanja 0,01 × g × GA. To predstavlja kočnu silu B* = 0,49 × g × GA. U tom slučaju najveća je dopuštena sila na vučnoj spojnici:

D*= 0,067 × g × GA pri višeosovinskim prikolicama sa zakretnom rudom,

D*= 0,10 × g × GA pri jednoosovinskim prikolicama s krutom rudom.

Radi provjere jesu li ti uvjeti ispunjeni, moraju se primijeniti sljedeće nejednakosti:

9.3.1.1.   za inercijske kočne sustave s mehaničkim prijenosom:

9.3.1.2.   za inercijske kočne sustave s hidrauličnim prijenosom:

9.4.   Ispitivanje hoda naletne naprave

9.4.1.   Za naletne naprave višeosovinskih prikolica sa zakretnom rudom čiji je sustav kočnog polužja ovisan o položaju vučne naprave hod spojne glave mora biti veći od iskoristivog hoda spojne glave s′; razlika u duljinama hoda mora biti najmanje jednaka gubitku hoda so. Hod so ne smije prijeći 10 % učinkovitog hoda s′.

9.4.2.   Učinkoviti hod spojne glave s′ potrebno je odrediti na sljedeći način:

9.4.2.1.   Ako na sustav kočnog polužja utječe relativni položaj vučne naprave:

9.4.2.2.   Ako nema gubitaka hoda:

9.4.2.3.   Pri hidrauličnim kočnim sustavima:

9.4.3.   Sljedeće nejednakosti primjenjuju se za provjeru je li hod spojne glave odgovarajući:

9.4.3.1.   za inercijske kočnice s mehaničkim prijenosom:

9.4.3.2.   za inercijske kočnice s hidrauličkim prijenosom:

9.5.   Dodatna ispitivanja

9.5.1.   Pri inercijskim kočnicama s mehaničkim prijenosom treba provjeriti je li sustav polužja kojim se prenose sile s naletne naprave pravilno ugrađen.

9.5.2.   Pri inercijskim kočnicama s hidrauličkim prijenosom treba provjeriti postiže li hod naprave za aktiviranje glavnog cilindra najmanju razinu s/ih.

Niža razina nije dopuštena.

9.5.3.   Opće ponašanje vozila pri kočenju provjerava se ispitivanjem na cesti koje se provodi pri različitim brzinama s različitim silama potrebnim za kočenje i različitim silama i redoslijedom aktiviranja; ne smije se dopustiti samopoticanje neprigušenih oscilacija.

10.   OPĆE NAPOMENE

Navedene odredbe primjenjuju se za najnovije modele sustava inercijskih kočnica s mehaničkim ili hidrauličkim prijenosom; pri tim modelima svi kotači prikolice opremljeni su istim tipom kočnica i istim tipom guma.

Kad se ispituju posebni modeli, navedene zahtjeve treba odgovarajuće prilagoditi.

PRILOG IX.

Dokumentacija o homologaciji

PRILOG X.

Zahtjevi za ispitivanje vozila opremljenih protublokirajućim kočnim sustavima

1.   OPĆENITO

1.1.   Ovaj Prilog određuje potreban kočni učinak za cestovna vozila opremljena protublokirajućim kočnim sustavima. Dodatno, motorna vozila koja vuku prikolicu i prikolice opremljene kočnim sustavima sa stlačenim zrakom moraju, kad su vozila opterećena, ispunjavati zahtjeve sukladnosti određene u Dodatku točki 1.1.4.2. Priloga II.

1.2.   Sadašnji kočni sustavi sastoje se od jednog ili više osjetnika, jednog ili više regulatora i jednog ili više modulatora. Kočni sustavi drugačije konstrukcije, koji se mogu pojaviti u budućnosti, smatrat će se protublokirajućim kočnim sustavima u smislu ovog Priloga i Dodatka točki 1.1.4.2. Priloga II. ako će osiguravati učinke jednake onima propisanima u ovome Prilogu.

2.   DEFINICIJE

2.1.   „Protublokirajući kočni sustav” dio je radnog kočnog sustava koji automatski kontrolira stupanj proklizavanja u smjeru vrtnje kotača, na jednom kotaču vozila ili više njih tijekom kočenja.

2.2.   „Osjetnik” znači sastavni dio konstruiran za prepoznavanje uvjeta vrtnje kotača ili dinamičkog položaja vozila i njihov prijenos do regulatora.

2.3.   „Regulator” znači sastavni dio konstruiran za ocjenu podataka dobivenih od osjetnika i za prijenos podataka modulatoru.

2.4.   „Modulator” znači sastavni dio konstruiran za promjenu kočne sile ili sila u skladu sa signalom dobivenim od regulatora.

2.5.   „Izravno nadzirani kotač” znači kotač čija se kočna sila mijenja u skladu s podatcima koje daje bar njegov vlastiti osjetnik (1).

2.6.   „Posredno nadzirani kotač” znači kotač čija se kočna sila mijenja u skladu s podatcima koje daje (daju) osjetnik (osjetnici) drugog (drugih) kotača (1).

3.   TIPOVI PROTUBLOKIRAJUĆIH SUSTAVA

3.1.   Za motorno vozilo se smatra da je opremljeno protublokirajućim kočnim sustavom u smislu točke 1. Dodatka i točke 1.1.4.2. Priloga II. ako je ugrađen jedan od sljedećih kočnih sustava:

3.1.1.   Protublokirajući kočni sustav kategorije 1.:

Vozilo opremljeno protublokirajućim kočnim sustavom kategorije 1. treba zadovoljiti sve bitne zahtjeve ovog Priloga.

3.1.2.   Protublokirajući kočni sustav kategorije 2.:

Vozilo opremljeno protublokirajućim kočnim sustavom kategorije 2. treba zadovoljiti sve bitne zahtjeve iz ovog Priloga, osim zahtjeva iz točke 5.3.5.

3.1.3.   Protublokirajući kočni sustav kategorije 3.:

Vozilo opremljeno protublokirajućim kočnim sustavom kategorije 3. treba zadovoljiti sve bitne zahtjeve iz ovog Priloga, osim zahtjeva iz točki 5.3.4. i 5.3.5. Na takvim vozilima svaka pojedinačna (ili višestruka) osovina koja nema najmanje jedan izravno nadzirani kotač mora umjesto zahtjeva propisanih za iskorištenje prianjanja u točki 5.2. ovog Priloga ispunjavati uvjete iskorištenja prianjanja i redoslijed blokiranja kotača iz Dodatka točki 1.1.4.2. Priloga II.Međutim, ako relativni položaj krivulje iskorištenja prianjanja ne ispunjava zahtjeve iz točke 3.1.1. Dodatka točki 1.1.4.2. Priloga II., treba provjeriti da na najmanje jednoj od stražnjih osovina kotači ne blokiraju prije od onih na prednjoj osovini (ili osovinama) pod uvjetima propisanima u točkama 3.1.1. i 3.1.4. Dodatka točki 1.1.4.2. Priloga II. s obzirom na stupanj kočenja odnosno opterećenje. Ti se zahtjevi mogu provjeriti na cesti s visokom ili niskom površinom prianjanja (najviše oko 0,8 i 0,3) uz prilagođavanje sile na napravi za upravljanje radne kočnice.

3.2.   Za vučeno vozilo smatra se da je opremljeno protublokirajućim kočnim sustavom u skladu s točkom 1. Dodatka točki 1.1.4.2. Priloga II. ako su neposredno regulirana bar dva kotača na suprotnim stranama vozila i ako sve ostale kotače neposredno ili posredno regulira protublokirajući kočni sustav. Za prikolice se trebaju neposredno regulirati bar dva kotača na prednjoj osovini i dva kotača na zadnjoj osovini, pri čemu svaka od tih osovina mora imati najmanje jedan neovisni regulator, a svi drugi kotači trebaju biti regulirani neposredno ili posredno. Osim toga, priključno vozilo koje je opremljeno s protublokirajućim kočnim sustavom mora ispunjavati jedan od sljedećih zahtjeva:

3.2.1.   Protublokirajući kočni sustav kategorije A:

Vozilo opremljeno protublokirajućim kočnim sustavom kategorije A mora ispunjavati sve bitne zahtjeve ovog Priloga.

3.2.2.   Protublokirajući kočni sustav kategorije B:

Vozilo opremljeno protublokirajućim kočnim sustavom kategorije B mora ispunjavati sve bitne zahtjeve ovog Priloga, osim zahtjeva točke 6.3.2.

4.   OPĆI ZAHTJEVI

4.1.   Poseban svjetlosni upozorni signal treba obavijestiti vozača o svakom električnom kvaru ili nepravilnosti rada osjetnika koji utječe na kočni sustav s obzirom na zahtjeve o njegovom djelovanju i učinkovitosti navedene u ovom Prilogu, uključujući kvarove opskrbom energijom i kvarove u ožičenju prema regulatoru (2) i u samom regulatoru i modulatoru.

4.1.1.   Upozorni signal mora zasvijetliti kad se protublokirajućem kočnom sustavu uključi napajanje i dok je vozilo još u stanju mirovanja, a prije isključivanja upozornog signala treba provjeriti da nije došlo do nekog od gore navedenih kvarova.

4.1.2.   Statična provjera osjetnika može utvrditi da osjetnik nije djelovao kad je vozilo zadnji put vozilo brzinom većom od 10 km/h (3). Također, tijekom te provjere električno regulirani pneumatski ventil (ventili) mora (moraju) proći jedno puno aktiviranje.

4.2.   Motorna vozila opremljena protublokirajućim kočnim sustavima i/ili konstruirana za vuču prikolica opremljenih takvim kočnim sustavima, s iznimkom vozila kategorija M1 i N1, trebaju biti opremljena odvojenim upozornim signalom za protublokirajući kočni sustav (kočne sustave) vučenog vozila, koji ispunjava zahtjeve iz točke 4.1. ovog Priloga.

4.2.1.   Taj upozorni signal ne smije zasvijetliti ako spojena prikolica nije opremljena protublokirajućim kočnim sustavom ili ako prikolica nije uopće priključena. Ta funkcija treba biti automatska.

4.3.   Navedeni upozorni signal treba biti vidljiv i pri dnevnom svjetlu, a vozač mora moći jednostavno provjeriti njegovu ispravnost.

4.4.   Osim za vozila kategorija M1 i N1, O1 i O2, električni spojevi protublokirajućih kočnih sustava vučnih vozila i prikolica trebaju biti izrađeni posebnim konektorima (spojnicima) u skladu s normom ISO 7638-1985 ili ISO/DIS 7638-1996 (4).

4.5.   U slučaju kvara protublokirajućeg kočnog sustava preostali kočni učinak mora biti kao onaj koji je propisan za predmetno vozilo u slučaju kvara na dijelu prijenosa radne kočnice (vidjeti točku 2.2.1.4. Priloga I.). Taj se zahtjev ne smije tumačiti kao odstupanje od zahtjeva koji se odnose na pomoćno kočenje. Za prikolice, u slučaju kvara protublokirajućeg kočnog sustava mora preostali kočni učinak prema točki 4.1. ovog Priloga iznositi bar 80 % propisanog kočnog učinka opterećenog vozila za radni kočni sustav predmetne prikolice.

4.6.   Magnetna i električna polja ne smiju negativno utjecati na djelovanje sustava (5).

4.7.   U sustavu ne smije biti ručne naprave za isključivanje ili promjenu načina djelovanja (6) protublokirajućeg kočnog sustava osim na terenskim vozilima kategorija N2 ili N3. Kad su terenska vozila kategorije N2 ili N3 opremljena takvom napravom, trebaju biti ispunjeni sljedeći uvjeti:

4.7.1.   motorno vozilo kod kojeg je protublokirajući kočni sustav isključen ili je njegov način djelovanja promijenila naprava navedena u točki 4.7., mora zadovoljavati sve bitne zahtjeve iz Dodatka točki 1.1.4.2. Priloga II.;

4.7.2.   svjetlosni upozorni signal treba upozoriti vozača da je protublokirajući kočni sustav isključen ili da je promijenjen način njegovog djelovanja; u tu se svrhu smije upotrijebiti upozorni signal za kvar protublokirajućeg kočnog sustava;

4.7.3.   protublokirajući sustav mora se automatski uključiti/vratiti u položaj za vožnju po cesti kad se uređaj za startanje motora ponovno postavi u položaj „start”;

4.7.4.   u priručniku vozila, koji dostavlja proizvođač mora biti upozorenje o posljedicama ručnog isključivanja ili promjeni načina djelovanja protublokirajućeg kočnog sustava;

4.7.5.   naprava navedena u točki 4.7. smije, zajedno s vučnim vozilom, isključiti/promijeniti način djelovanja protublokirajućeg kočnog sustava priključnog vozila, posebna naprava samo za priključno vozilo nije dopuštena.

5.   POSEBNE ODREDBE KOJE SE ODNOSE NA MOTORNA VOZILA

5.1.   Potrošnja energije

Kočni sustavi opremljeni protublokirajućim uređajima moraju zadržati svoju učinkovitost pri dugotrajnom punom aktiviranju radne kočnice. Usklađenost s tim zahtjevom provjerava se sljedećim ispitivanjima:

5.1.1.   Ispitni postupak

5.1.1.1.   Početnu razinu energije u napravi (napravama) za spremanje energije određuje proizvođač. Ta razina treba biti najmanje tolika da se osigura učinak propisan za radno kočenje kad je vozilo opterećeno. Naprava (naprave) za spremanje energije za pneumatske pomoćne uređaje mora biti odspojena.

5.1.1.2.   S početnom brzinom ne manjom od 50 km/h, na površini s koeficijentom prianjanja 0,3 (7) ili manjim, s opterećenim vozilom treba do kraja aktivirati kočnice u vremenu t, pri čemu treba uzeti u obzir energiju koju potroše posredno regulirani kotači dok svi neposredno regulirani kotači ostaju pod kontrolom protublokirajućeg sustava.

5.1.1.3.   Tada treba zaustaviti motor vozila ili prekinuti dobavu energije u napravu (naprave) za spremanje energije.

5.1.1.4.   Potom se, dok vozilo miruje, četiri puta uzastopce potpuno aktivira naprava za upravljanje radnom kočnicom.

5.1.1.5.   Pri petom aktiviranju kočnice mora biti moguće zakočiti vozilo najmanje s učinkom propisanim za pomoćnu kočnicu opterećenog vozila.

5.1.1.6.   Tijekom ispitivanja, u slučaju motornih vozila koja smiju vući prikolicu opremljenu kočnim sustavom sa stlačenim zrakom, dobavni vod mora biti blokiran, a na upravljački je vod potrebno spojiti napravu za spremanje energije obujma 0,5 litara (u skladu s točkom 1.2.2.3. odjeljka A Priloga IV.). Kad se kočnica aktivira peti put, kako je navedeno u točki 5.1.1.5., razina energije u upravljačkom vodu ne smije biti ispod polovice razine postignute pri punom aktiviranju s početnom razinom energije.

5.1.2.   Dodatni zahtjevi

5.1.2.1.   Koeficijent prianjanja površine ceste za predmetno vozilo mjeri se sukladno postupku opisanom u točki 1.1. Dodatka 2. ovom Prilogu.

5.1.2.2.   Ispitivanje kočenja izvodi se s odspojenim motorom u praznom hodu i s opterećenim vozilom.

5.1.2.3.   Vrijeme kočenja t određuje se prema formuli:

gdje je t izraženo u sekundama, a vmax predstavlja najveću konstrukcijsku brzinu vozila izraženu u km/h, s gornjom granicom 160 km/h.

5.1.2.4.   Ako se vrijeme t ne može postignuti u jednoj fazi kočenja, dopuštene su najviše četiri dodatne faze.

5.1.2.5.   Ako se ispitivanje izvodi u više faza, između faza ispitivanja nije dopušten dovod nove energije. Od druge faze smije se uzeti u obzir potrošnja energije koja odgovara početnom aktiviranju kočnice, i to tako da se jedan puni pritisak na kočnicu odbije od četiri puna pritiska propisanih u točki 5.1.1.4. (i 5.1.1.5., 5.1.1.6. i 5.1.2.6.) ovog Priloga za svaku drugu, treću ili četvrtu fazu upotrijebljenu u ispitivanju propisanome u točki 5.1.1. ovog Priloga, gdje se ta točka primjenjuje.

5.1.2.6.   Učinak propisan u točki 5.1.1.5. smatra se postignutim ako je na kraju četvrtog aktiviranja, pri mirujućem vozilu, razina energije u napravi (napravama) za pohranu jednaka ili veća od razine zahtijevane za kočenje opterećenog vozila s pomoćnom kočnicom

5.2.   Iskorištenje prianjanja

5.2.1.   Iskorištenje prianjanja protublokirajućeg kočnog sustava uređaja uzima u obzir stvarno povećanje zaustavnog puta iznad teoretskog minimuma. Smatra se da protublokirajući kočni sustav zadovoljava ako je ispunjen uvjet

gdje ε predstavlja iskorišteno prianjanje kako je određeno u točki 1.2. Dodatka 2. ovom Prilogu.

5.2.2.   Iskorištenje prianjanja (ε) treba mjeriti na površinama ceste s koeficijentom prianjanja 0,3 (7) ili manjemu i približno 0,8 (suha cesta), s početnom brzinom 50 km/h. Da bi se izbjegle razlike u temperaturi kočnica, preporučljivo je vrijednost ZAL odrediti prije određivanja vrijednosti k.

5.2.3.   Ispitni postupak za određivanje koeficijenta prianjanja (k) i formule za proračun iskorištenja prianjanja (ε) određeni su u Dodatku 2. ovom Prilogu.

5.2.4.   Iskorištenje prianjanja protublokirajućeg kočnog sustava provjerava se na cijelom vozilu opremljenom protublokirajućim kočnim sustavom kategorije 1. ili 2. U slučaju vozila opremljenih protublokirajućim kočnim sustavom kategorije 3. zahtjeve mora zadovoljavati samo osovina (osovine) koja ima najmanje jedan izravno nadzirani kotač.

5.2.5.   Uvjet ε ≥ 0,75 treba provjeriti s opterećenim i neopterećenim vozilom. Ispitivanje opterećenog vozila na cesti s visokim prianjanjem smije se preskočiti ako sila koja djeluje na napravu za upravljanje ne izazove puno djelovanje protublokirajućeg kočnog sustava. Pri ispitivanju neopterećenog vozila sila koja djeluje na napravu za upravljanje kočnicama smije se povećati na 100 daN ako pri uporabi pune sile ne dolazi do punog djelovanja (8). Ako 100 daN nije dovoljno za puno djelovanje protublokirajućeg sustava, to ispitivanje smije se preskočiti. Pritom, pri pneumatskim kočnim sustavima zračni tlak ne smije se povećati iznad vrijednosti isklopnog tlaka.

5.3.   Dodatni pregledi

S opterećenim i neopterećenim vozilom potrebno je izvesti sljedeće dodatne provjere.

5.3.1.   Kotači izravno nadzirani protublokirajućim kočnim sustavom ne smiju blokirati kad se naprava za upravljanje iznenada aktivira punom silom (8) na površinama ceste navedenima u točki 5.2.2. ovog Priloga pri početnoj brzini 40 km/h i pri velikoj početnoj brzini kako je navedeno u tablici (9):

5.3.2.   Kad osovina prijeđe s površine visoke prionjivosti (kH) na površinu niske prionjivosti (kL), gdje je kH ≥ 0,5 i kH/kL ≥ 2 (10) punom silom (8) aktivirana naprava za upravljanje, izravno nadzirani kotači ne smiju blokirati. Brzina vožnje i trenutak aktiviranja kočnice određuju se tako da se, kad je protublokirajući kočni sustav u punom djelovanju na površini visoke prionjivosti, prijelaz s jedne površine na drugu dogodi pri velikoj i maloj brzini, pod uvjetima određenima u prethodnoj točki 5.3.1. (9)

5.3.3.   Kad vozilo prijeđe s površine niske prionjivosti (kL) na površinu visoke prionjivosti (kH), gdje je kH ≥ 0,5 i kH/kL ≥ 2 punom silom (8) aktivirana naprava za upravljanje, usporenje vozila mora dosegnuti odgovarajuće visoku vrijednost u prihvatljivom vremenu, a vozilo ne smije skrenuti sa svojeg početnog smjera. Brzina vožnje i trenutak aktiviranja kočnice određuju se tako da se, kad je protublokirajući kočni sustav u punom djelovanju na površini niske prionjivosti, prijelaz s jedne površine na drugu dogodi na približno 50 km/h.

5.3.4.   Kad se lijevi i desni kotači vozila opremljenih protublokirajućim kočnim sustavima kategorija 1. i 2. nalaze na površinama s različitim koeficijentima prianjanja (kH i kL), gdje je kH ≥ 0,5 i kH/kL ≥ 2, izravno nadzirani kotači ne smiju blokirati kad se iznenada primjeni puna sila (8) na napravi za upravljanje pri brzini 50 km/h.

5.3.5.   Osim toga, opterećena vozila opremljena protublokirajućim kočnim sustavom kategorije 1. moraju pod uvjetima iz prethodne točke 5.3.4. zadovoljiti propisani stupanj kočenja iz Dodatka 3. ovom Prilogu.

5.3.6.   Međutim, u ispitivanjima navedenima u prethodnim točkama 5.3.1., 5.3.2., 5.3.3., 5.3.4. i 5.3.5. dopuštena su kratka razdoblja blokiranja kotača. Osim toga, blokiranje kotača dopušteno je kad je brzina vozila manja od 15 km/h; također, blokiranje neizravno nadziranih kotača dopušteno je pri bilo kojoj brzini, ali to ne smije utjecati na stabilnost i upravljivost.

5.3.7.   Tijekom ispitivanja određenih u prethodnim točkama 5.3.4. i 5.3.5. dopuštene su ispravke u upravljanju ako je kutno zakretanje upravljača tijekom prvih dviju sekundi unutar 120° i ukupno ne veće od 240°. Osim toga, na početku tih ispitivanja središnja uzdužna ravnina vozila mora prelaziti preko granice između površina s visokim i niskim prianjanjem, a tijekom tih ispitivanja ni jedan dio (vanjskih) guma ne smije prijeći preko te granice.

6.   POSEBNE ODREDBE KOJE SE ODNOSE NA PRIKLJUČNA VOZILA

6.1.   Potrošnja energije

Priključna vozila opremljena protublokirajućim kočnim sustavima trebaju biti konstruirana tako da čak i nakon što je naprava za upravljanje kočenjem bila neko vrijeme potpuno aktivirana, vozilo zadrži dovoljno energije da se zaustavi unutar prihvatljive udaljenosti.

6.1.1.   Usklađenost s prethodnim zahtjevom potrebno je provjeriti prema dolje navedenom postupku, neopterećenim vozilom na ravnoj cesti površine koja ima dobro prianjanje (11), s kočnicama namještenima sa što manjim zazorom i regulatorom kočne sile postavljenim (ako je ugrađen) tijekom ispitivanja u položaj „opterećeno”.

6.1.2.   Pri pneumatskim kočnim sustavima početna razina energije u napravi (napravama) za spremanje energije mora biti jednaka tlaku 8,0 bara na spojnoj glavi voda napajanja prikolice.

6.1.3.   Pri početnoj brzini vozila koja iznosi najmanje 30 km/h do kraja se aktivira kočnica za vrijeme t = 15 s, pri čemu treba uzeti u obzir energiju koju potroše posredno regulirani kotači, dok svi neposredno regulirani kotači ostaju pod kontrolom protublokirajućeg sustava. Tijekom tog ispitivanja napajanje naprava (naprave) za spremanje energije mora biti isključeno.

Ako se vrijeme t = 15 ne može dosegnuti u jednoj pojedinačnoj fazi, dopuštene su dodatne faze. Između tih faza se ne smije u napravu (naprave) za spremanje energije dovoditi nova energija, a od druge faze dalje treba uzeti u obzir dodatnu potrošnju energije za punjenje kočnih cilindara, npr. sa sljedećim ispitnim postupkom.

Tlak u spremniku odnosno spremnicima na početku prve faze treba odgovarati tlaku iz točke 6.1.2. Na početku sljedeće faze odnosno faza tlak u spremniku odnosno spremnicima nakon aktiviranja kočnica ne smije biti manji od tlaka u spremniku odnosno spremnicima na kraju prethodne faze. Pri svakoj sljedećoj fazi odnosno fazama u obzir se uzima samo vrijeme od trenutka kad je tlak u spremniku (spremnicima) jednak tlaku na kraju prethodne faze.

6.1.4.   Na kraju kočenja, kad je vozilo zaustavljeno, četiri se puta aktivira naprava za upravljanje radne kočnice. Pri petom pritisku na napravu za upravljanje kočnice tlak u radnom vodu mora biti dovoljno visok da omogući ostvarivanje ukupne kočne sile na obodu kotača od najmanje 22,5 % najvećeg opterećenja kotača kad vozilo miruje, bez automatskog aktiviranja nekog kočnog sustava kojim ne upravlja protublokirajući kočni sustav.

6.2.   Iskorištenje prianjanja

6.2.1.   Prikolice opremljene protublokirajućim kočnim sustavom smatraju se prihvatljivima kad je ispunjen uvjet ε ≥ 0,75, gdje ε predstavlja iskorišteno prianjanje kako je definirano u točki 2. Dodatka 2. ovom Prilogu. Taj se uvjet provjerava na neopterećenom vozilu na vodoravnoj i ravnoj cesti, koja ima površinu s dobrim koeficijentom prianjanja (11)  (12).

6.2.2.   Da bi se izbjegle razlike u temperaturama kočnica, preporuča se određivanje vrijednosti ZRAL prije vrijednosti kR.

6.3.   Dodatne provjere

6.3.1.   Pri brzinama većima od 15 km/h kotači kojima neposredno upravlja protublokirajući kočni sustav ne smiju blokirati kad se na napravu za upravljanje kočnicama vučnog vozila iznenada djeluje punom silom (8). To se provjerava pod uvjetima propisanima u točki 6.2. ovog Priloga, pri početnim brzinama 40 km/h i 80 km/h.

6.3.2.   Odredbe iz te točke vrijede samo za prikolice opremljene protublokirajućim sustavima kategorije A.

Kad se desni i lijevi kotači nalaze na površinama koje daju različite stupnjeve kočenja (zRALH in zRALL), gdje je

neposredno regulirani kotači ne smiju blokirati kad se na napravu za upravljanje kočnicama vučnog vozila pri brzini 50 km/h iznenada djeluje punom silom (8). Omjer zRALH/zRALL određuje se postupkom iz točke 2. Dodatka 2. ovom Prilogu ili izračunom omjera zRALH/zRALL. Pod tim uvjetom neopterećeno vozilo treba dosegnuti propisani stupanj kočenja iz Dodatka 3. ovom Prilogu (12).

6.3.3.   Pri brzini vozila ≥ 15 km/h neposredno regulirani kotači smiju kratkotrajno blokirati, pri brzinama < 15 km/h blokiranje je dopušteno. Posredno regulirani kotači smiju blokirati pri svakoj brzini. U svakom slučaju stabilnost vozila ne smije biti narušena.

(1)  Za protublokirajuće kočne sustave sa „select-high” napravom za upravljanje smatra se da uključuju izravno i neizravno nadzirane kotače; za sustave sa „select-low” napravom za upravljanje svi kotači s osjetnicima smatraju se izravno nadziranim kotačima.

(2)  Dok se ne prihvati dogovor o jedinstvenim postupcima ispitivanja, proizvođači trebaju tehničkoj službi priložiti analizu mogućih kvarova regulatora i utjecaja tih kvarova na djelovanje. O tim informacijama raspravljaju i dogovaraju se tehnička služba i proizvođač vozila.

(3)  Upozorni signal može ponovno zasvijetliti kad vozilo miruje, s tim da se ugasi kad vozilo dostigne brzinu 10 km/h, ako je sustav ispravan.

(4)  Opis ožičenja iz točke 6.2. norme ISO 7638-1985 ili točke 5.4. norme ISO/DIS 7638-1996 za prikolice može biti jednostavniji ako je prikolica opremljena vlastitim neovisnim osiguračem. Nazivna snaga osigurača ne smije prijeći nazivnu snagu struje vodiča.

Osim vozila kategorije N3 i O4 i dok se ne prihvati jedinstvena međunarodna norma, električna veza između vučnog i priključnog vozila, opremljenima 12 V električnom instalacijom, mora odgovarati četvrtom dijelu norme DIN 72570.

(5)  To se dokazuje sukladnošću s tehničkim zahtjevima danima u Direktivi Vijeća 72/245/EEZ (SL L 152, 6.7.1972., str. 15.), kako je zadnje izmijenjena Direktivom 95/54/EZ (SL L 266, 3.11.1995., str. 1.).

(6)  Podrazumijeva se da točka 4.7. ne vrijedi za naprave koje mijenjaju način upravljanja protublokirajućeg kočnog sustava ako promijenjeni način upravljanja ispunjava sve zahtjeve za kategoriju protublokirajućeg kočnog sustava kojim je vozilo opremljeno. U tom slučaju moraju biti ispunjeni zahtjevi iz točaka 4.7.2., 4.7.3. i 4.7.4.

(7)  Dok te ispitne površine ne postanu opće dostupne, prema prosudbi tehničke službe, smiju se uporabiti do kraja istrošene gume i cestovne površine s prionjivošću do 0,4. Treba zabilježiti stvarno ostvarenu vrijednost, tip gume i površine.

(8)  „Puna sila” predstavlja najveću silu danu u Prilogu II. za određenu kategoriju vozila: za aktiviranje protublokirajućeg sustava po potrebi se lako upotrijebi veća sila.

(9)  Svrha je tih ispitivanja provjera da kotači ne blokiraju i da vozilo ostaje stabilno; zato na površinama s malim stupnjem prianjanja nije potrebno vozilo potpuno zaustaviti.

(10)  kH je koeficijent površine s visokim koeficijentom prianjanja;

kL je koeficijent površine s niskim koeficijentom prianjanja;

kH i kL mjere se kako je navedeno u Dodatku 2. ovom Prilogu.

(11)  Ako je koeficijent prianjanja na ispitnoj stazi previsok, što onemogućuje djelovanje protublokirajućeg kočnog sustava, ispitivanje se može provesti na površini s nižim koeficijentom prianjanja.

(12)  Pri prikolicama opremljenima regulatorom kočne sile tlak se smije povećati da se osigura puno djelovanje protublokirajućeg sustava.

(13)  FMnd i FMd: u slučaju dvoosovinskih motornih vozila: ti se simboli mogu pojednostavniti odgovarajućim Fi simbolima.

(14)  Za protublokirajuće kočne sustave sa „select-high” napravom za upravljanje smatra se da uključuju izravno i neizravno nadzirane kotače; za sustave sa „select-low” napravom za upravljanje svi kotači s osjetnicima se smatraju izravno nadziranim kotačima.

(15)  Dok se ne dogovori jedinstven način ispitivanja, ispitivanja vozila s više od trima osovinama i posebnih vozila ostaju predmet dogovora s tehničkom službom.

(16)  Dok se ne dogovori jedinstven način određivanja krivulje prianjanja za vozila najveće tehnički dopuštene mase veće od 3,5 tone, smije se upotrijebiti krivulja prianjanja određena za putnička vozila. U tom slučaju za vozila čija je tehnički dopuštena masa veća od 3,5 tone omjer k peak prema k lock treba odrediti koristeći se k peak kako je definirano u Dodatku 2. ovom Prilogu. Tehnička služba može koeficijent prianjanja opisan u ovom članku odrediti nekom drugom metodom uz uvjet da se prikaže istovrijednost k peak i k lock..

(17)  Dok takve ispitne površine ne postanu opće dostupne, uz dogovor s tehničkom službom omjer R do 2,5 prihvatljiv je.

PRILOG XI.

Ispitni uvjeti za prikolice s električnim kočnim sustavima

1.   OPĆENITO

1.1.   Električne kočnice su, u smislu sljedećih odredbi, radni kočni sustavi koji se sastoje od naprave za upravljanje, elektromehaničke naprave za prijenos i tarnih kočnica. Električna naprava za upravljanje koja regulira napon za prikolicu treba se nalaziti na prikolici.

1.2.   Električnu energiju potrebnu za električni kočni sustav prikolice dobavlja motorno vozilo.

1.3.   Električni kočni sustav počinje djelovati aktiviranjem radnog kočnog sustava motornog vozila.

1.4.   Nazivni napon mora biti 12 V.

1.5.   Najveća potrošnja struje ne smije prijeći 15 A.

1.6.   Električne veze električnog kočnog sustava s motornim vozilom trebaju biti izrađene s pomoću posebnog utikača i utičnice, koji odgovaraju … (1), pri čemu utikač ne smije biti spojiv s utičnicama svjetlosne opreme vozila. Utikač s kablom treba se nalaziti na prikolici.

2.   UVJETI KOJI SE ODNOSE NA PRIKOLICE

2.1.   Ako je na prikolici baterija koju napaja jedinica za opskrbu energijom motornog vozila, tijekom radnog kočenja prikolice treba biti odvojena od voda za napajanje.

2.2.   Kod prikolica čija je masa u neopterećenom stanju manja od 75 % najveće tehnički dopuštene mase kočna sila se treba namještati automatski kao funkcija opterećenosti prikolice.

2.3.   Električni kočni uređaji moraju biti takvi da se, čak i u slučaju pada napona u spojnom vodu na 7 V, osigura kočni učinak koji iznosi 20 % sile odgovarajućeg najvećeg statičkog (ukupnog) opterećenja osovine.

2.4.   Naprave za upravljanje kočnom silom koje reagiraju na nagib u smjeru vožnje (njihalo, sustav mase i opruge, inercijski prekidač s tekućinom) moraju biti pričvršćene na šasiju ako prikolica ima više od jedne osovine i vučnu napravu prilagodljivu po visini. Kod jednoosovinskih prikolica i prikolica s dvostrukom osovinom pri kojima je razmak osovina manji od jednog metra, te naprave za upravljanje trebaju biti opremljene mehanizmom koji pokazuje njezin vodoravni položaj (npr. libelom) i trebaju omogućiti ručno namještanje mehanizma u vodoravan položaj u smjeru vožnje vozila.

2.5.   Relej za uključivanje kočne struje u skladu s točkom 2.2.1.20. Priloga I., koji je spojen s vodom za aktiviranje kočnice, treba biti postavljen na prikolicu.

2.6.   Za utikač mora postojati slijepa utičnica.

2.7.   Na napravi za upravljanje treba biti pokazna svjetiljka koja zasvijetli pri svakom aktiviranju kočnice i tako pokazuje ispravno djelovanje električnog kočnog sustava prikolice.

3.   KOČNI UČINAK

3.1.   Električni kočni sustavi trebaju odgovarati usporenju skupa tegljač/prikolica koje nije veće od 0,4 m/s2.

3.2.   Kočenje se može aktivirati početnom silom kočenja koja ne smije prijeći 10 % (u zbroju) najvećeg statičkog osovinskog opterećenja niti više od 13 % (zbroja) statičkog osovinskog opterećenja neopterećene prikolice.

3.3.   Kočne sile također se smiju postupno povećavati. Pri kočnim silama većima od sila navedenih u točki 3.2. koraci povećanja ne smiju biti veći od 6 % od zbroja najvećih statičkih osovinskih opterećenja ni veći od 8 % statičkog osovinskog opterećenja neopterećene prikolice Međutim, pri jednoosovinskim prikolicama čija najveća masa ne prelazi 1,5 tona porast u prvom koraku ne smije prijeći 7 % zbroja najvećih statičkih osovinskih opterećenja. Za sljedeće korake dopušteno je 1-postotno povećanje te vrijednosti (primjer: prvi korak 7 %, drugi korak 8 %, treći korak 9 % itd.; bilo koji od sljedećih koraka ne smije prelaziti 10 %). U smislu tih odredbi dvoosovinska se prikolica s razmakom osovina manjim od jednog metra smatra jednoosovinskim prikolicom.

3.4.   Potrebno je dosegnuti propisanu kočnu silu prikolice od najmanje 50 % najvećeg statičkog osovinskog opterećenja – s najvećom masom – pri prosječnom punom usporenju skupa tegljač/prikolica ne većega od 5,9 m/s2 kod višeosovinskih prikolica. Prikolice s dvostrukom osovinom s razmakom između osovina manjim od jednog metra također se smatraju jednoosovinskim prikolicama u smislu ovih odredbi. Osim toga, moraju se poštivati granice određene u Dodatku ovom Prilogu. Ako se kočna sila namješta u koracima, ti koraci trebaju biti u rasponu prikazanom u Dodatku ovom Prilogu.

3.5.   Ispitivanje treba izvesti s početnom brzinom 60 km/h.

3.6.   Automatsko kočenje priključnog vozila mora zadovoljavati zahtjeve iz točke 2.2.2.9. Priloga I. Ako automatsko kočenje za svoje djelovanje treba električnu energiju, za ispunjenje gore navedenih uvjeta treba osigurati kočnu silu priključnog vozila koja iznosi najmanje 25 % najvećeg statičkog osovinskog opterećenja i traje najmanje 15 minuta.

(1)  U proučavanju. Dok značajke te posebne veze nisu određene, tip koji će se upotrijebiti određuje homologacijsko tijelo.

PRILOG XII.

Postupak ispitivanja kočnih obloga na inercijskom dinamometru

1.   OPĆENITO

1.1.   Postupak opisan u ovom Prilogu smije se primijeniti u slučaju promjena tipa vozila koje proizlaze iz ugradnje kočnih obloga drugog tipa na vozilo koje je već homologirano u skladu s ovom Direktivom.

1.2.   Alternativni tipovi kočnih obloga provjeravaju se usporedbom njihovih učinaka s onima postignutim s kočnim oblogama kojima je vozilo bilo opremljeno u vrijeme homologacije i koje su sukladne sa sastavnim dijelovima navedenima u odgovarajućem opisnom dokumentu za koji je obrazac dan u Prilogu XVII. ili Prilogu XIX.

1.3.   Tehnička služba nadležna za homologacijska ispitivanja može, po vlastitom izboru, zahtijevati da se usporedba učinka kočnih obloga izvede u skladu s odgovarajućim odredbama sadržanima u Prilogu II.

1.4.   Zahtjev za homologaciju usporedbom podnosi proizvođač vozila.

1.5.   U smislu ovog Priloga „vozilo” znači tip vozila homologiran u skladu s ovom Direktivom i za koje se zahtijeva da se usporedba smatra zadovoljavajućom.

2.   ISPITNA OPREMA

2.1.   Potrebno je koristiti se dinamometrom sa sljedećim značajkama:

2.1.1.   mora moći stvarati inerciju zahtijevanu u točki 3.1. ovog Priloga i ispunjavati zahtjeve propisane u točkama 1.3., 1.4. i 1.6 Priloga II. s obzirom na tip I., tip II. i tip III. ispitivanja slabljenja kočnog učinka;

2.1.2.   ugrađene kočnice trebaju biti jednake kočnicama predmetnog izvornog tipa vozila;

2.1.3.   hlađenje zrakom, ako je ugrađeno, treba biti u skladu s točkom 3.4. ovog Priloga;

2.1.4.   naprave koje se rabe za ispitivanje moraju bilježiti najmanje sljedeće podatke:

2.1.4.1.   neprekidno bilježenje brzine vrtnje diska ili bubnja;

2.1.4.2.   broj okretaja izvršenih tijekom kočenja, s razlučivošću od najmanje 1/8 okretaja;

2.1.4.3.   vrijeme kočenja;

2.1.4.4.   neprekidno bilježenje temperature izmjerene u sredini traga koji ostavljaju kočne obloge ili u sredini debljine stijenke diska, bubnja ili obloge;

2.1.4.5.   neprekidno bilježenje aktiviranja kočnice putem tlaka u upravljačkom vodu ili sile;

2.1.4.6.   neprekidno bilježenje izlaznog kočnog momenta.

3.   ISPITNI UVJETI

3.1.   Dinamometar treba namjestiti, s tolerancijom 5 % prema rotacijskoj inerciji onog dijela ukupne inercije vozila koja je kočena predmetnim kotačem (kotačima) prema sljedećoj formuli:

gdje je:

Kod dinamometra s jednom osovinom ta se masa računa iz konstrukcijske podjele kod motornih vozila kad je usporenje u skladu s odgovarajućim vrijednostima, navedenima u točki 2.1.1.1.1. Priloga II.; kod prikolica vrijednost M treba biti u skladu s opterećenjem kojim odgovarajući kotač djeluje na tlo pri mirujućem vozilu opterećenom do svoje najveće mase.

3.2.   Početna brzina vrtnje inercijskog dinamometra treba odgovarati linearnoj brzini vozila propisanoj u Prilogu II. i treba se zasnivati na polumjeru kotrljanja gume.

3.3.   Kočne obloge trebaju nasjedati na najmanje 80 % svoje površine i ne smiju prijeći temperaturu 180 °C tijekom postupka uhodavanja ili ih se na zahtjev proizvođača uhodava po njegovim preporukama.

3.4.   Smije se uporabiti rashladni zrak koji struji preko kočnice u smjeru okomitome na njezinu os vrtnje. Brzina strujanja rashladnog zraka preko kočnice ne smije biti veća od 10 km/h. Temperatura rashladnog zraka treba biti jednaka temperaturi okoline.

4.   ISPITNI POSTUPAK

4.1.   Za ispitivanje usporedbom rabi se pet kompleta kočnih obloga; njih je potrebno usporediti s pet kompleta kočnih obloga koji odgovaraju izvornim sastavnim dijelovima navedenima u opisnom dokumentu koji se odnosi na prvu homologaciju predmetnog tipa vozila.

4.2.   Istovrijednost kočne obloge potrebno je temeljiti na usporedbi rezultata postignutih korištenjem ispitnog postupka propisanoga u ovome Prilogu i u skladu sa sljedećim zahtjevima.

4.3.   Ispitivanje tipa 0 s hladnim kočnicama

4.3.1.   Kočnice se aktiviraju tri puta dok je početna temperatura ispod 100 °C. Temperatura se mjeri u skladu s odredbama iz točke 2.1.4.4.

4.3.2.   Kod kočnih obloga namijenjenih za uporabu na vozilima kategorija M i N, kočnice se trebaju aktivirati pri početnoj brzini vrtnje koja odgovara brzini vrtnje navedenoj u točki 2.1.1.1.1. Priloga II. tako da se postigne prosječni moment koji odgovara usporenju propisanome u toj točki. Dodatno je potrebno provesti ispitivanja pri više brzina vrtnje, s najmanjom koja je jednaka 30 % najveće brzine vozila i najvećom koja je jednaka 80 % od te brzine.

4.3.3.   Kod kočnih obloga namijenjenih za uporabu na vozilima kategorije O, kočnice se trebaju aktivirati pri početnoj brzini vrtnje koja odgovara brzini 60 km/h, tako da se postigne prosječni moment koji odgovara momentu propisanome u točki 2.2.1. Priloga II. Dodatno treba provesti ispitivanje učinka s hladnim kočnicama pri početnoj brzini vrtnje koja odgovara brzini 40 km/h za usporedbu s ispitnim rezultatima ispitivanja tipa I. kako je opisano u točki 2.2.1.2.1. Priloga II.

4.3.4.   Prosječni kočni moment zabilježen tijekom prethodno navedenog ispitivanja učinka s hladnim kočnicama na oblogama ispitivanima radi usporedbe, za ista ulazna mjerenja, treba biti unutar ispitnih granica ± 15 % od prosječnog kočnog momenta zabilježenoga s kočnim oblogama sukladnima sastavnim dijelovima navedenima u odgovarajućem zahtjevu za homologaciju vozila.

4.4.   Ispitivanje tipa I.

4.4.1.   Višekratno kočenje

4.4.1.1.   Kočne obloge za vozila kategorija M i N ispituju se u skladu s postupkom navedenim u točki 1.3.1. Priloga II.

4.4.2.   S neprekidnim kočenjem

4.4.2.1.   Kočne obloge za prikolice kategorije O ispituju se u skladu s točkom 1.3.2. Priloga II.

4.4.3.   Kočni učinak s vrućim kočnicama

4.4.3.1.   Po završetku ispitivanja zahtijevanih u prethodnim točkama 4.4.1. i 4.4.2. potrebno je izvesti ispitivanje kočnog učinka s vrućim kočnicama, kako je navedeno u točki 1.3.3. Priloga II.

4.4.3.2.   Prosječni kočni moment zabilježen tijekom prethodno navedenog ispitivanja kočnog učinka s vrućim kočnicama s oblogama ispitivanima radi usporedbe, za ista ulazna mjerenja, treba biti unutar ispitnih granica ± 15 % od prosječnog kočnog momenta zabilježenoga s kočnim oblogama sukladnim sastavnim dijelovima navedenima u odgovarajućem zahtjevu za homologaciju vozila.

4.5.   Ispitivanje tipa II.

4.5.1.   To se ispitivanje zahtijeva samo ako su na predmetnom tipu vozila za ispitivanje tipa II. uporabljene tarne kočnice.

4.5.2.   Kočne obloge za motorna vozila kategorije M3 i N3 (osim onih za koja se u točki 2.2.1.19. Priloga I. zahtjeva ispitivanje tipa II.A) potrebno je ispitati u skladu s postupkom određenim u točki 1.4.1. Priloga II. Prikolice kategorije O4 treba ispitati prema postupku određenome u točki 1.6. Priloga II.

4.5.3.   Kočni učinak s vrućim kočnicama

4.5.3.1.   Po završetku ispitivanja zahtijevanoga u prethodnoj točki 4.5.2. potrebno je ispitati kočni učinak vrućim kočnicama naveden u točki 1.4.3. Priloga II.

4.5.3.2.   Prosječni kočni moment zabilježen tijekom prethodno navedenog ispitivanja kočnog učinka vrućim kočnicama na oblogama ispitivanima radi usporedbe, za ista ulazna mjerenja, treba biti unutar ispitnih granica ± 15 % od prosječnog kočnog momenta zabilježenoga s kočnim oblogama sukladnim sastavnim dijelovima navedenim u odgovarajućem zahtjevu za homologaciju.

4.6.   Ispitivanje slabljenja kočnog učinka (ispitivanje tipa III.)

4.6.1.   Ispitivanje višekratnim kočenjem

4.6.1.1.   Kočne obloge za priključna vozila kategorije O4 ispituju se prema postupku navedenomu u točki 1.6. Priloga II. ovoj Direktivi.

4.6.3.   Kočni učinak s vrućim kočnicama

4.6.3.1.   Po završetku ispitivanja zahtijevanoga u prethodnim točkama 4.6.1. i 4.6.2. ovog Priloga, potrebno je ispitati kočni učinak vrućim kočnicama, naveden u točki 1.6.2. Priloga II.

4.6.3.2.   Prosječni kočni moment zabilježen tijekom prethodno navedenog ispitivanja kočnog učinka vrućim kočnicama na oblogama ispitivanima radi usporedbe treba, za ista ulazna mjerenja, biti unutar ispitnih granica ± 15 % prosječnog kočnog momenta zabilježenoga s kočnim oblogama sukladnim sastavnim dijelovima navedenima u odgovarajućem zahtjevu za homologaciju.

5.   PREGLED KOČNIH OBLOGA

5.1.   Po završetku prethodno navedenih ispitivanja kočne je obloge potrebno vizualno pregledati radi provjere jesu li u zadovoljavajućem stanju za daljnju uobičajenu uporabu.

PRILOG XIII.

Ispitivanje kočenja i odstupanja od smjera kretanja vozila za vozila s pričuvnim kotačem/gumom za privremenu uporabu.

1.   OPĆI UVJETI

1.1.   Ispitna staza mora biti što ravnija i imati dobru prionjivost.

1.2.   Ispitivanje treba provesti kad nema vjetra koji bi mogao utjecati na rezultate.

1.3.   Vozilo treba opteretiti do njegove najveće tehnički dopuštene mase, kako je određeno u točki 1.14. Priloga I.

1.4.   Opterećenja osovina koja su posljedica uvjeta opterećenja u skladu s točkom 1.3. ovog Priloga moraju biti razmjerna najvećim opterećenjima osovina, kako je navedeno u točki 1.2.1.2.1. Priloga II.

1.5.   Gume trebaju biti pod tlakom koji za predmetni tip vozila preporučuje proizvođač.

2.   ISPITIVANJE KOČENJA I ODSTUPANJA OD SMJERA

2.1.   Ispitivanje se izvodi s privremenim rezervnim kotačem koji se postavlja naizmjenično na mjesto jednog prednjeg i jednog stražnjeg kotača. Ako je uporaba privremenog rezervnog kotača ograničena samo za jednu osovinu, ispitivanje se provodi tako da se rezervni kotač postavi samo na tu osovinu.

2.2.   Ispitivanje se provodi uporabom sustava radne kočnice početnom brzinom 80 km/h i odspojenim motorom.

2.3.   Zaustavni put ne smije prijeći vrijednosti koje se izračunavaju prema sljedećoj formuli (1):

gdje je

s= zaustavni put u m

v= početna brzina 80 km/h

Sila kojom se djeluje na upravljačku napravu kočnice ne smije biti veća od 500 N.

Prosječno puno usporenje tijekom ispitivanja ne smije biti manje od 5,8 m/s2.

2.4.   Ispitivanje se provodi za sve uvjete ugradnje privremenog rezervnog kotača kako je navedeno u točki 2.1. ovog Priloga.

2.5.   Tijekom ispitivanja propisani kočni učinak treba postignuti bez blokiranja kotača, bez odstupanja vozila iz smjera, bez neuobičajenih vibracija i trošenja guma i bez prevelikih popravljanja upravljanja vozilom.

(1)  Ta formula odgovara onoj propisanoj za kočni učinak sustava radne kočnice vozila kategorije M1 u točki 2.1.1.1.1. Priloga II.

PRILOG XIV.

Alternativni postupak za ispitivanje protublokirajućih kočnih sustava (ABS) priključnih vozila

1.   OPĆENITO

1.1.   Ispitivanje priključnog vozila sukladno Prilogu X. ovoj Direktivi smije se izostaviti tijekom homologacije priključnog vozila ako protublokirajući sustav priključnog vozila (ABS) odgovara zahtjevima ovog Priloga.

2.   OPISNI DOKUMENT

2.1.   Proizvođač sustava ABS predlaže tehničkoj službi opisni dokument o sustavu odnosno sustavima za koji se podnosi zahtjev za homologaciju. Taj opisni dokument treba sadržavati sljedeće podatke:

2.1.1.   Općenito

2.1.1.1.   Ime proizvođača

2.1.1.2.   Oznaka sustava

2.1.1.3.   Inačice sustava ABS

2.1.1.4.   Sastav sustava ABS (npr. 2S/1M, 2S/2M itd.)

2.1.1.5.   Objašnjenje osnovne funkcije i/ili načina djelovanja sustava ABS

2.1.2.   Način uporabe

2.1.2.1.   Popis tipova priključnih vozila i sustav ABS, za koje je podnesen zahtjev za homologaciju.

2.1.2.2.   Shematske skice izvedbe sustava ugrađenih na prikolice kako je navedeno u točki 2.1.2.1., uz uzimanje u obzir sljedećih podataka:

2.1.2.3.   Odnosi opsega gume i rezolucije davatelja impulsa, uključujući dopuštena odstupanja.

2.1.2.4.   Dopuštena tolerancija opsega guma između jedne i druge osovine, opremljene jednakim davateljima impulsa.

2.1.2.5.   Područje primjene s obzirom na tip ovjesa, npr. uravnoteženi mehanički itd. s obzirom na proizvođača i model/tip.

2.1.2.6.   Preporuke za ulazni moment diferencijalne kočnice (ako postoji) u odnosu na izvedbu sustava ABS i tandem osovinu prikolice.

2.1.2.7.   Trebaju se dostaviti podatci o ispitivanju da se odredi najnepovoljnije opterećenje osovine za potrebu ispitivanja potrošnje energije. To se čini ispitivanjem pod različitim opterećenjima osovina. U rasponu opterećenja osovine od ± 10 000 N od najveće potrošnje energije potrebno je ostvariti najmanje pet rezultata. Za prikaz trendova izvan raspona najveće potrošnje energije prilažu se dodatni rezultati. Na osnovi gornjih podataka ispitivana prikolica se opterećuje tako da daje najnepovoljniji slučaj opterećenja.

2.1.2.8.   Dodatni podatci (ako su potrebni) za primjenu protublokirajućeg kočnog sustava.

2.1.3.   Opis sastavnih dijelova

2.1.3.1.   Osjetnik (osjetnici)

2.1.3.2.   Regulator (regulatori)

2.1.3.3.   Modulator (modulatori)

2.1.3.4.   Električna oprema

2.1.3.5.   Pneumatski sustavi

2.1.4.   Elektromagnetna sukladnost (EMC)

2.1.4.1.   Sukladnost s točkom 4.6. Priloga X. vezano za elektromagnetnu sukladnost s obzirom na osjetljivost i emisiju smetnji, dokazuje se prilaganjem tehničkih podataka ili certifikata prema priznatoj normi (1). Ti podatci ili certifikat treba sadržavati podatke o ispitnoj metodi, ispitanoj izvedbi i rezultatima ispitivanja.

3.   DEFINICIJA ISPITNOG VOZILA

3.1.   Na osnovi podataka iz opisnog dokumenta, posebno s obzirom na uporabu priključnog vozila koja je definirana u točki 2.1.2.1, tehnička služba izvodi ispitivanje na uzorcima prikolica, koje imaju do tri osovine i opremljene su predmetnim protublokirajućim kočnim sustavom/ izvedbom ABS, koji je predmet homologacijskog postupka, kako je definirano u točki 2.1.2.1. ovog Priloga. Osim toga, pri odabiru prikolice za ispitivanje treba uzeti u obzir i sljedeće stavke.

3.1.1.   Tip ovjesa

Utvrđivanje kočnog učinka protublokirajućeg kočnog sustava s obzirom na tip ovjesa provodi se na sljedeći način.

Poluprikolice: Za svaku skupinu ovjesa, npr. uravnoteženi mehanički ovjes, ocjenjuje se predstavnik poluprikolice.

Prikolice: Ocjenjuje se predstavnik prikolice opremljen bilo kojim tipom ovjesa.

3.1.2.   Međuosovinski razmak

Kod poluprikolica međuosovinski razmak nije ograničavajući faktor, dok se kod običnih prikolica ocjenjuje ona s najkraćim razmakom.

3.1.3.   Tip kočnica

Homologacija je ograničena na kočnice kod kojih se kočne čeljusti razmiču podiznim brijegom, ali ako se pojave druge vrste kočnica, može se provesti slično ispitivanje.

3.1.4.   Regulator kočne sile s obzirom na opterećenje osovina

Iskorištenje prianjanja određuje se kad je regulator kočne sile namješten s obzirom na opterećeno i neopterećeno stanje. Da se osigura puno djelovanje sustava ABS, regulator kočne sile treba s obzirom na opterećenje namjestiti tako da je statični tlak u kočnom cilindru za 1 bar viši od najvišeg tlaka u sustavu ABS.

3.1.5.   Aktiviranje kočnica

Pri ispitivanju za određivanje iskorištenja prianjanja treba zabilježiti razlike u stupnju aktiviranja. Dobiveni rezultati pri ispitivanju jedne prikolice smiju se upotrijebiti i za ostale prikolice istog tipa.

3.1.6.   Potrošnja energije

Priključna vozila, izabrana za ocjenjivanje sustava ABS, moraju biti takva da je njihove osovine moguće opteretiti do najnepovoljnijeg opterećenja, kako je navedeno u točki 2.1.2.7.

3.2.   Za svaki tip priključnog vozila, u postupku ispitivanja potrebno je priložiti dokumentaciju koja dokazuje sukladnost koja je definirana u Dodatku Prilogu II. (dijagram 2. i 4.).

3.3.   Za potrebe homologacije smatra se da su poluprikolice i prikolice sa središnjom osovinom vozila istog tipa.

4.   TIJEK ISPITIVANJA

4.1.   Tehnička služba na vozilu (odnosno vozilima) sukladno točki 3. ovog Priloga, za svaku izvedbu sustava ABS – vidjeti točku 2.1.4. – provodi sljedeća ispitivanja uzimajući u obzir popis priključnih vozila iz točke 2.1.2.1. Međusobnom usporedbom najnepovoljnijih opterećenja neka ispitivanja ne treba provesti. Ako se doista provede ispitivanje s najnepovoljnijim opterećenjem, to treba navesti u izvještaju.

4.1.1.   Iskorištenje prianjanja

Sukladno postupku navedenom u točki 6.2. Priloga X., ispitivanja se izvode za svaku izvedbu sustava ABS i za svaki tip priključnog vozila, kako je definirano u opisnom dokumentu (točka 2.1.2.1.).

4.1.2.   Potrošnja energije

4.1.2.1.   Opterećenje osovina – Opterećenje osovina priključnih vozila u postupku ispitivanja mora biti takvo da predstavlja stanje najnepovoljnijeg opterećenja s obzirom na potrošnju energije (točka 2.1.2.7.).

4.1.2.2.   Ispitivanje potrošnje energije – U skladu s postupkom određenim u točki 6. Priloga X., ispitivanje se provodi za svaku izvedbu sustava ABS.

4.1.2.3.   Da se pri prikolicama koje su u postupku homologacije omogući provjera sukladnosti sa zahtjevima za potrošnju energije protublokirajućeg kočnog sustava (vidjeti točku 6.1. Priloga X.), provode se sljedeći pregledi:

4.1.2.3.1.   Prije početka ispitivanja potrošnje energije (točka 4.1.2.2.) određuje se, pri tlaku 6,5 bara u kočnom cilindru, odnos (R1) između hoda klipnjače kočnog cilindra (sT) i duljine izlazne poluge kočnice (lT).

Primjer: lT = 130 mm, sT = 22 mm,

4.1.2.3.2.   Kad je regulator kočne sile, s obzirom na opterećenje osovina, namješten na opterećeno stanje i kad je početna razina energije namještena u skladu s točkom 6.1.2. Priloga X., odspoji se dovod zraka u napravu odnosno naprave za spremanje energije. Kočnice se aktiviraju pri tlaku 6,5 bara na spojnoj glavi i zatim se otpuste. Kočnice se aktiviraju ponovno dok tlak u kočnim cilindrima ne postane jednak tlaku koji se ostvari nakon postupka ispitivanja opisanoga u točkama 4.1.2.1. i 4.1.2.2. Treba zabilježiti broj istovrijednih aktiviranja (ne) kočnice.

4.1.3.   Ispitivanja na površinama cesta koje imaju različitu prionjivost. Kad protublokirajući kočni sustav pripada kategoriji A, za takve sustave ABS vrijede zahtjevi o kočnom učinku, određenom u točki 6.3.2. Priloga X.

4.1.4.   Kočni učinak pri malim i velikim brzinama

4.1.4.1.   Kočni učinak pri malim i velikim brzinama provjerava se u skladu s točkom 6.3.1. Priloga X., pri čemu prikolica treba biti namještena kao za mjerenje iskorištenja prianjanja.

4.1.4.2.   U slučaju odstupanja broja davatelja impulsa i promjera guma, potrebno je u skladu s točkom 6.3. Priloga X. provjeriti djelovanje pri najvećem i najmanjem odstupanju. To se može ostvariti uporabom guma različitih veličina ili posebnim davateljima impulsa kojima se simuliraju krajnja odstupanja frekvencija.

4.1.5.   Dodatna ispitivanja

S nekočenim vučnim vozilom i neopterećenim priključnim vozilom izvode se sljedeća dodatna ispitivanja:

4.1.5.1.   Kad tandem osovina prođe s površine ceste visoke prionjivosti (kH) na površinu ceste niske prionjivosti (kL), gdje je kH ≥ 0,5 i kH/kL ≥ 2 i gdje je tlak na spojnoj glavi 6,5 bara, neposredno regulirani kotači ne smiju blokirati. Brzinu vožnje i trenutak uporabe kočnica treba izabrati tako da, kad protublokirajući kočni sustav na cesti visoke prionjivosti potpuno djeluje, dođe do prijelaza s jedne površine na drugu pri brzinama koje iznose približno 80 km/h i 40 km/h.

4.1.5.2.   Kad priključno vozilo prijeđe s površine niske prionjivosti (kL) na površinu visoke prionjivosti (kH), gdje je kH ≥ 0,5 i kH/kL ≥ 2 i s tlakom na spojnoj glavi 6,5 bara, tlak se mora u kočnim cilindrima u razumnom vremenu dignuti do odgovarajuće vrijednosti i prikolica ne smije skrenuti iz prvobitnog smjera. Brzinu vožnje i trenutak uporabe kočnica treba izabrati tako da, u trenutku kad protublokirajući kočni sustav na cesti visoke prionjivosti potpuno djeluje, dođe do prijelaza s jedne površine na drugu pri brzini od približno 50 km/h.

4.1.6.   Simulacija kvara

Na ispitivanom vozilu ili simulatoru treba provjeriti zadovoljava li vanjsko električno ožičenje zahtjeve točke 4.1. Priloga X.

5.   IZVJEŠTAJ O HOMOLOGACIJI

5.1.   Treba sastaviti izvještaj o homologaciji čiji je sadržaj definiran u Dodatku 1. ovom Prilogu.

6.   PROVJERA

6.1.   Provjera sastavnih dijelova i ugradnje

Specifikacija sustava ABS ugrađenoga u vozilo koji je u postupku homologacije provjerava se u skladu sa sljedećim kriterijima:

6.2.   Provjere obujma spremnika

6.2.1.   Ako su kočni sustavi i pomoćna oprema na nekom priključnom vozilu različiti, nije moguće sastaviti tablice s preporučenim obujmima spremnika. Za provjeru je li obujam ugrađenih spremnika dovoljno velik, provodi se ispitivanje u skladu s točkom 6. Priloga X. ili se primjenjuje dolje opisani postupak:

6.2.1.1.   Namještanje kočnica treba odgovarati uvjetima ispitivanog priključnog vozila na kojem je protublokirajući sustav homologiran. Na priključnom vozilu koje je u postupku homologacije hod se klipnjače kočnog cilindra pri tlaku 6,5 bara izračunava i namješta prema sljedećoj formuli:

Napomena:

Da bi osigurali razinu sigurnosti vezano za obujam naprava za spremanje energije, treba uzeti u obzir sigurnosni faktor + 20 %.

Primjer:

l v= 150 mm, Rl = 0,169

S v= 150 × 1,2 × 0,169 = 30,4 mm

6.2.1.2.   S kočnicama namještenima u skladu s točkom 6.2.1.1. – ako je prikolica opremljena napravom za automatsko namještanje kočnih obloga, mehanizam za automatsko namještanje pri ispitivanju mora biti isključen ili treba biti ugrađena istovrijedna naprava za ručno namještanje – regulator sile kočenja treba biti namješten na opterećeno stanje, početna razina energije namještena je u skladu s točkom 6.1.2 Priloga X., napajanje energije u napravu odnosno naprave za spremanje energije treba isključiti. Kočnice treba aktivirati pri tlaku 6,5 bara na spojnoj glavi a zatim ih potpuno otpustiti. Kočnice se mogu aktivirati/otpustiti do broja ne, koji je određen u ispitivanju provedenom u skladu s točkom 4.1.2.3.2. Tijekom te uporabe kočnica tlak u radnom vodu treba biti dovoljno visok da se na obodu kotača ostvari ukupna kočna sila koja iznosi najmanje 22,5% najvećeg statičkog opterećenja, i to bez aktiviranja nekog kočnog sustava kojim ne upravlja protublokirajući kočni sustav.

6.3.   Provjera djelovanja

6.3.1.   To se ograničava na dinamično provjeravanje funkcija protublokirajućeg kočnog sustava. Da bi se postiglo njegovo potpuno djelovanje, može biti potrebno namjestiti regulator kočne sile ili upotrijebiti površinu ceste s niskom prionjivošću.

(1)  To se potvrđuje sukladnošću s tehničkim zahtjevima navedenima u Direktivi Vijeća 72/245/EEZ (SL L 152, 6.7.1972., str. 15.), kako je zadnje izmijenjena Direktivom 95/54/EZ (SL L 266, 8.11.1995., str. 1.).

(2)  Prekrižiti nepotrebno.

PRILOG XV.

EZ homologacija zamjenskih sklopova kočnih obloga kao zasebnih tehničkih jedinica

1.   PODRUČJE UPORABE

1.1.   Ovaj se Prilog odnosi na homologaciju zasebnih tehničkih jedinica u smislu članka 2. Direktive 70/156/EEZ za sklopove kočnih obloga kao zamjenske dijelove koji se ugrađuju u motorna vozila i prikolice kategorija M1 ≤ 3,5 tone, M2 ≤ 3,5 tone, N1, O1 i O2.

1.2.   Homologacije su obvezne samo za zamjenske sklopove kočnih obloga namijenjene za ugradnju na motorna vozila i prikolice homologirane u skladu s Direktivom 71/320/EEZ kako je zadnje izmijenjena ovom Direktivom.

2.   DEFINICIJE

U ovom Prilogu:

2.1.   „kočna naprava” ima značenje koje je navedeno u točki 1.2. Priloga 1. ovoj Direktivi;

2.2.   „tarna kočnica” znači onaj dio kočne naprave u kojem se zbog trenja između kočne obloge i diska odnosno bubnja koji se međusobno relativno pomiču razvijaju sile koje sprječavaju kretanje vozila;

2.3.   izraz „sklop kočne obloge” znači sastavni dio tarne kočnice koji se pritišće uz bubanj odnosno disk da bi se razvila sila trenja;

2.3.1.   izraz „sklop kočne papuče” znači sklop kočne obloge bubnja kočnice;

2.3.1.1.   izraz „kočna papuča” znači sastavni dio sklopa kočne papuče koja nosi oblogu;

2.3.2.   izraz „kočna pločica” znači sklop kočne pločice diska kočnice;

2.3.2.1.   izraz „noseća pločica” znači sastavni dio sklopa kočne pločice koji nosi kočnu oblogu;

2.3.3.   izraz „kočna obloga” znači tarni dio sklopa kočne obloge;

2.3.4.   izraz „tarni materijal” znači dio proizveden od posebne mješavine materijala i postupaka koji zajedno određuju značajke kočne obloge;

2.4.   izraz „tip kočne obloge” znači kategorija kočnih obloga koje se međusobno ne razlikuju po značajkama tarnog materijala;

2.5.   izraz „tip sklopa kočne obloge” znači sklopovi kočnih obloga za jedan kotač koji se međusobno ne razlikuju po tipu kočnih obloga, dimenzijama i funkcionalnim značajkama;

2.6.   izraz „izvorna kočna obloga” znači tip kočne obloge koji je naveden u certifikatu o homologaciji, u točki 1.2. i podtočkama Dopune Dodatku 1. Prilogu IX.;

2.7.   izraz „sklop izvorne kočne obloge” znači sklop kočne obloge, koji odgovara podatcima navedenim u opisnom dokumentu vozila;

2.8.   izraz „sklop zamjenske kočne obloge” znači sklop kočne obloge tipa, koji je homologiran sukladno ovoj Direktivi kao odgovarajuća zamjena za sklop izvorne kočne obloge;

2.9.   izraz „proizvođač” znači organizacija koja može preuzeti tehničku odgovornost za sklopove kočnih obloga i može dokazati da zadovoljava sukladnost proizvodnje.

3.   ZAHTJEV ZA DODJELU EZ HOMOLOGACIJE

3.1.   Zahtjev za dodjelu EZ homologacije prema članku 3. stavku 4. Direktive 70/156/EEZ za tip sklopa zamjenske kočne obloge podnosi proizvođač.

3.2.   Vlasnik homologacije odnosno homologacija vozila smije, vezano za ovu Direktivu, podnijeti zahtjev za homologaciju zamjenskih sklopova kočnih obloga koje odgovaraju tipu navedenome u certifikatu o homologaciji vozila, kako je navedeno u točki 1.2. i podtočkama Dopune Dodatku 1. Prilogu IX.

3.3.   Uzorak opisnog dokumenta određen je u Prilogu XVII.

3.4.   Tehničkoj službi odgovornoj za homologacijsko ispitivanje dostavlja se sljedeće:

3.4.1.   dovoljna količina sklopova kočnih obloga tipa za koje je podnesen zahtjev za homologacijska ispitivanja. Na uzorcima mora biti jasno vidljiva i neizbrisiva trgovačka oznaka i oznaka tipa;

3.4.2.   odgovarajući uzorak vozila i/ili kočnica.

4.   DODJELA EZ HOMOLOGACIJE

4.1.   Ako su ispunjeni svi potrebni zahtjevi, dodijelit će se EZ homologacija prema članku 4. stavku 3. i, ako se primjenjuje, prema članku 4. stavku 4. Direktive 70/156/EEZ.

4.2.   Obrazac certifikata EZ homologacije dan je u Prilogu XVI.:

4.3.   Za svaki homologirani tip sklopa zamjenske kočne obloge dodijelit će se homologacijski broj prema Prilogu VII. Direktivi 70/156/EEZ. Isti homologacijski broj država članica ne smije dodijeliti nekom drugom tipu zamjenske kočne obloge. Isti homologacijski broj smije pokrivati zamjenske sklopove kočnih obloga na različitim tipovima vozila.

4.4.   OZNAČIVANJE

4.4.1.   Svaka zamjenska kočna obloga koja je sukladna s tipom koji je homologiran na temelju ove Direktive treba nositi oznaku EZ homologacije sastavnog dijela

4.4.2.   Oznaka EZ homologacije tipa sastavnog dijela sastoji se od pravokutnika oko malog slova „e” i razlikovnog broja države članice koja je dodijelila EZ homologaciju sastavnog dijela:

1 za Njemačku

2 za Francusku

3 za Italiju

4 za Nizozemsku

5 za Švedsku

6 za Belgiju

9 za Španjolsku

11 za Ujedinjenu Kraljevinu

12 za Austriju

13 za Luksemburg

17 za Finsku

18 za Dansku

21 za Portugal

23 za Grčku

IRL za Irsku

U blizini pravokutnika također mora biti naveden „osnovni homologacijski broj” sadržan u četvrtome dijelu homologacijskog broja tipa određenoga u Prilogu VII. Direktivi 70/156/EEZ ispred kojega je dvoznamenkasti redoslijedni broj koji označuje posljednje važnije tehničke izmjene Direktive 71/320/EEZ na dan dodjele EZ homologacije tipa. U ovoj Direktivi taj je redoslijedni broj 01. Dodatne tri znamenke navedene u blizini pravokutnika služe za označivanje papuče ili noseće pločice.

4.4.3.   Homologacijska oznaka, navedena u točki 4.4.2., mora biti jasno čitljiva i neizbrisiva.

4.4.4.   U Dodatku 1. ovom Prilogu naveden je primjer postavljanja homologacijske oznake i podataka o homologaciji, navedenih gore i u točki 6.5. dolje.

5.   ZAHTJEVI I ISPITIVANJA

5.1.   OPĆENITO

Sklop zamjenskih kočnih obloga treba biti konstruiran i napravljen tako da kad zamjenjuje izvorno ugrađen sklop, kočni učinak tog vozila treba biti jednak učinku homologiranog tipa vozila u skladu s odredbama iz Priloga II. ovoj Direktivi.

Posebno:

5.2.   Smatra se da sklopovi zamjenskih kočnih obloga koji odgovaraju tipu navedenome u dokumentaciji o homologaciji vozila u skladu s ovom Direktivom ispunjavaju zahtjeve točke 5. ovog Priloga.

5.3.   Zahtjevi učinkovitosti

5.3.1.   Sklopovi zamjenskih kočnih obloga za vozila kategorija M1, M2 i N1

Zamjenski sklopovi kočnih obloga ispituju se prema odredbama Dodatka 2. i moraju zadovoljavati zahtjeve iz ovog Dodatka. Za provjeru osjetljivosti na brzinu i provjeru istovrijedne učinkovitosti kod hladnih kočnica rabi se jedan od dvaju navedenih postupaka iz Dodatka 2.

5.3.2.   Sklopovi zamjenskih kočnih obloga za vozila kategorije O1 i O2

Sklopovi zamjenskih kočnih obloga ispituju se prema odredbama Priloga 3 i moraju zadovoljavati zahtjeve iz Dodatka 3. i Dodatka 4. ovom Prilogu.

5.4.   Mehaničke značajke

5.4.1.   Za zamjenske sklopove kočnih obloga za koje je podnesen zahtjev za homologaciju treba provesti ispitivanje smične čvrstoće prema normi ISO 6312: (1981).

Najmanja dopuštena čvrstoća na smik je 250 N/cm2 za sklop kočne pločice i 100 N/cm2 za sklop kočne papuče.

5.4.2.   Za zamjenske sklopove kočnih obloga za koje je podnesen zahtjev za homologaciju treba provesti ispitivanje na stišljivost prema normi ISO 6310: (1981).

Vrijednost stišljivosti ne smije prelaziti 2 % pri temperaturi okoliša, 5 % pri 400 °C za sklop kočne pločice i 2 % pri temperaturi okoliša i 4 % pri 200 °C za sklop kočne papuče.

6.   PAKIRANJE I OZNAČIVANJE

6.1.   Sklopovi zamjenskih kočnih obloga, koji odgovaraju tipu homologiranom u skladu s ovom Direktivom, stavljaju se na tržište u kompletima za pojedinu osovinu.

6.2.   Svaki komplet za osovinu treba biti u posebnom pakiranju koje je napravljeno tako da je svako prethodno otvaranje lako vidljivo.

6.3.   Na svakom pakiranju trebaju biti vidljivi sljedeći podatci:

6.3.1.   količina sklopova zamjenskih kočnih obloga u pakiranju;

6.3.2.   naziv ili trgovačka oznaka proizvođača;

6.3.3.   marka i tip zamjenskih kočnih obloga;

6.3.4.   vozila/osovina/kočnice za koje je sadržaj homologiran;

6.3.5.   homologacijska oznaka.

6.4.   Svako pakiranje treba sadržavati uputu o ugradnji:

6.4.1.   s posebnom uputom za pomoćne dijelove;

6.4.2.   koja navodi da se sklop zamjenske kočne obloge treba mijenjati za cijelu osovinu.

6.5.   Na svakom sklopu zamjenskih kočnih dijelova moraju trajno biti vidljivi sljedeći podatci o homologaciji:

6.5.1.   homologacijska oznaka;

6.5.2.   datum proizvodnje, najmanje mjesec i godina;

6.5.3.   marka i tip kočnih obloga.

7.   PREINAKE TIPA I IZMJENA HOMOLOGACIJE

7.1.   U slučaju promjene tipa homologiranoga u skladu s ovom Direktivom vrijede odredbe iz članka 5. Direktive 70/156/EEZ.

8.   SUKLADNOST PROIZVODNJE

8.1.   Kao općenito pravilo za osiguranje sukladnosti proizvodnje treba primijeniti mjere u skladu s člankom 10. Direktive 70/156/EEZ.

8.2.   Smatra se da izvorni sklopovi kočnih obloga koji su predmet zahtjeva prema točki 3.2. zadovoljavaju zahtjeve iz točke 8.

8.3.   Ispitivanja iz točke 2.3.5. Priloga X. Direktivi 70/156/EEZ propisana su u točki 5.4. i u Dodatku 4. ovom Prilogu.

8.4.   Uobičajena učestalost provjera koje odobrava nadležno tijelo jest jedanput godišnje.

PRILOG XVI.

OBRAZAC

najveći format: A4 (210 × 297 mm)

Dopuna

PRILOG XVII.

PRILOG XVIII.

OPISNI DOKUMENT br. …

u skladu s Prilogom I. Direktivi Vijeća 70/156/EEZ (1) u vezi s EZ homologacijom tipa vozila s obzirom na kočnu opremu motornih vozila

(Direktiva 71/320/EEZ kako je zadnje izmijenjena Direktivom 98/12/EZ)

Sljedeće podatke, ako je potrebno, treba dostaviti u tri primjerka zajedno s popisom priloženih dokumenta. Ako su priloženi nacrti, moraju biti dovoljno detaljni, u odgovarajućemu mjerilu i na formatu A4. Također fotografije, ako su priložene, moraju prikazivati predmetne detalje.

Ako su sustavi, sastavni dijelovi ili zasebne tehničke jedinice elektronski upravljani, moraju biti priloženi dodatni podatci o njihovom djelovanju.

0.   OPĆENITO

0.1.   Marka (trgovačka oznaka proizvođača):

0.2.   Tip:

0.3.   Podatci za identifikaciju vozila, ako je oznaka na vozilu (b):

0.3.1.   Položaj oznake:

0.4.   Kategorija vozila (c):

0.5.   Naziv i adresa proizvođača:

0.8.   Adresa (adrese) pogona za sklapanje vozila:

1.   OPĆI KONSTRUKCIJSKI PODATCI O VOZILU

1.1.   Fotografije i/ili crteži vozila uzorka:

1.3.   Broj osovina i kotača:

1.3.1.   Broj i položaj osovina s dvostrukim kotačima:

1.3.3.   Pogonske osovine (broj, položaj, međusobna povezanost):

1.8.   Položaj upravljača: lijevo/desno (1)

2.   MASE I MJERE (e) (u kg i mm) (Ako je moguće, navesti pripadajući crtež)

2.1   Razmak (razmaci) između osovina (potpuno opterećeno) (f):

2.3.1.   Razmaci kotača svake upravljane osovine (i):

2.6.   Masa vozila s nadogradnjom i vučnom spojnicom za vučna vozila svih kategorija osim M1, u voznom stanju, ili masa šasije s kabinom, ako proizvođač ne ugrađuje nadogradnju i/ili vučnu spojnicu (uključujući rashladnu tekućinu, mazivo, gorivo, 100 % ostalih tekućina osim otpadne vode, alata, rezervnog kotača i vozača, i za autobuse masu posade (75 kg) ako postoji posebno sjedalo za posadu) (najveća i najmanja):

2.6.1.   Raspodjela masa po osovinama, a u slučaju poluprikolica ili prikolica sa središnjom osovinom, opterećenje na vučnoj spojnici (najveće i najmanje):

2.7.   Najmanja masa gotovog vozila po podatcima proizvođača, ako je vozilo nedovršeno:

2.7.1.   Raspodjela ove mase po osovinama, u slučaju poluprikolice ili prikolice sa središnjom osovinom, opterećenje na vučnoj spojnici (najveće i najmanje):

2.8.   Najveća tehnički dopuštena masa opterećenog vozila prema podatcima proizvođača (najveća i najmanja) (y):

2.8.1.   Raspodjela ove mase po osovinama, u slučaju poluprikolice ili prikolice sa središnjom osovinom, opterećenje na vučnoj spojnici (najveće i najmanje):

2.9.   Najveće tehnički dopušteno opterećenje/masa na svakoj osovini:

2.10.   Najveća tehnički dopuštena masa na svaku skupinu osovina:

2.11.   Najveća tehnički dopuštena vučna masa motornog vozila u slučaju:

2.11.1.   Prikolice:

2.11.2.   Poluprikolice:

2.11.3.   Prikolice sa središnjom osovinom:

2.11.3.1.   Najveći dopušteni omjer između prevjesa vučne spojnice (p) i međuosovinskog razmaka:

2.11.4.   Najveća tehnički dopuštena masa skupine vozila:

2.11.6.   Najveća tehnički dopuštena masa nekočene prikolice:

2.12.   Najveće tehnički dopušteno statičko okomito opterećenje/masa na vučnu spojnicu vozila:

2.12.1.   Motornog vozila:

3.   POGONSKI MOTOR (q)

3.1.   Proizvođač:

3.1.1.   Proizvođačeva oznaka motora (kako je označena na motoru, ili drugi način identifikacije):

3.2.   Motor s unutarnjim izgaranjem:

3.2.1.1.   Način djelovanja: vanjskim paljenjem/kompresijskim paljenjem, četverotaktni/dvotaktni (1):

3.2.1.9.   Najveći dopušteni broj okretaja, prema podatcima proizvođača: … min–1:

3.2.5.   Električni sustav:

3.2.5.1.   Nazivni napon: … V, priključak na masu pozitivan/negativan (1):

3.2.5.2.   Alternator:

3.2.5.2.1.   Tip:

3.2.5.2.2.   Nazivna snaga: … VA

3.3.   Elektromotor:

3.3.1.   Tip (namotaji, uzbuda):

3.3.1.1.   Najveća satna snaga: … kW

3.3.1.2.   Radni napon: … V

3.3.2.   Akumulator:

3.3.2.2.   Masa: … kg

3.4.   Ostali pogonski motori ili agregati ili njihova kombinacija (posebni podatci o sastavnim dijelovima tih motora ili agregata):

4.   PRIJENOS SNAGE

4.1.   Crtež transmisije (2):

4.2.   Tip (mehanički, hidraulični, električni itd.):

4.6.   Prijenosni omjeri

4.7.   Najveća brzina vozila (u km/h) (w):

5.   OSOVINE

5.4.   Položaj podizne osovine (osovina):

6.   OVJES

6.1.   Crtež izvedbe ovjesa (2):

6.2.   Tip i konstrukcija svake osovine ili skupine osovina ili kotača:

6.6.   Gume i naplatci

6.6.1.   Kombinacija odnosno kombinacije guma/naplataka (za gume navesti mjere, najmanji potreban indeks nosivosti, najniži potreban simbol brzinske kategorije, za naplatke navesti veličinu (veličine) i mjeru nalijeganja

6.6.1.1.   OSOVINE

6.6.1.1.1.   Osovina 1.:

6.6.1.1.2.   Osovina 2.:

6.6.1.1.3.   Osovina 3.:

6.6.1.1.4.   Osovina 4.:

itd.

6.6.2.   Gornja i donja granica polumjera kotrljanja kotača:

6.6.2.1.   Osovina 1.:

6.6.2.2.   Osovina 2.:

6.6.2.3.   Osovina 3.:

6.6.2.4.   Osovina 4.:

itd.

6.6.3.   Tlak odnosno tlakovi u gumama koje preporučuje proizvođač vozila:

… kPa

6.6.5.   Kratki opis privremenog rezervnog kotača, ako postoji:

8.   KOČNI SUSTAV

Sljedeće pojedinosti moraju biti opisane, a gdje je to moguće, i podatci za njihovu identifikaciju:

8.1.   Tip i značajke kočnog sustava (kako je određeno u točki 1.6. Priloga I. Direktivi 71/320/EEZ) prikazati crtežom (npr. bubnjevi ili diskovi, kočeni kotači, veza do kočenih kotača, marka i tip sklopa kočnih papuča/pločica i/ili obloga, radne kočne površine, polumjeri bubnjeva, papuča ili diskova, mase bubnjeva, naprave za prilagođavanje, drugi bitni dijelovi osovina i ovjesa itd.).

8.2.   Shema djelovanja, opis i/ili crtež sljedećih kočnih sustava (kako je određeno u točki 1.2. Priloga I. Direktivi 71/320/EEZ), npr. s prijenosnim i upravljanim napravama (konstrukcija, namještanje, prijenosni odnosi, dostupnost naprava za upravljanje i njihov položaj, ručica s uskočnikom pri mehaničkom prijenosu, značajke glavnih dijelova prijenosa (polužja), hidraulični cilindri i klipovi naprave za upravljanje, kočni cilindri ili odgovarajući dijelovi kod električnih kočnih sustava).

8.2.1.   Sustav radne kočnice:

8.2.2.   Sustav pomoćne kočnice:

8.2.3.   Sustav parkirne kočnice:

8.2.4.   Neki drugi dodatni kočni sustav:

8.3.   Sustav upravljanja i prijenosa kočnog sustava prikolice za vozila konstruirana za vuču prikolice:

8.4.   Vozilo je opremljeno za vuču prikolice s električnim/pneumatskim/hidrauličnim (1) radnim kočnicama: da/ne (1)

8.5.   Protublokirajući sustav: da/ne/po izboru (1)

8.5.1.   Kod vozila s protublokirajućim kočnim sustavima, opis djelovanja sustava (uključujući elektronske dijelove), električna blok-shema, nacrt hidrauličnih ili pneumatskih vodova:

8.6.   Izračun i krivulje u skladu s točkom 1.1.4.2. Dodatku Prilogu II. Direktivi 71/320/EEZ (ili u skladu s Dodatkom Prilogu XI., ako je primjenljivo):

8.7.   Opis i/ili crtež napajanja energijom (također navesti za servo kočnice):

8.7.1.   Kod pneumatskih kočnih sustava radni tlak p2 u tlačnom spremniku odnosno spremnicima:

8.7.2.   Kod podtlačnih kočnih sustava, početna razina energije u spremniku odnosno spremnicima:

8.8.   Izračun kočnog sustava; određivanje omjera između svih kočnih sila na obodu kotača i sile kojom se djeluje na napravu za upravljanje kočnicama:

8.9.   Kratak opis kočnih sustava (prema točki 1.6. Priloga IX., Dodatka 1. Direktivi 71/320/EEZ):

8.10.   Pri zahtjevu za izuzećem od ispitivanja tipa I. i/ili tipa II. ili ispitivanja tipa III. navesti broj izvještaja u skladu s Dodatkom 2. Prilogu VII. Direktivi 71/320/EEZ:

(1)  Točke stavaka i napomene u ovom opisnom dokumentu odgovaraju onima navedenima u Prilogu I. Direktivi 70/156/EEZ. Točke koje nisu bitne za potrebe ove Direktive izuzete su.

(2)  Ako je potrebno za objašnjenje točke 8.

(3)  Kontinuirano promjenljiv prijenos.

PRILOG XIX.

OPISNI DOKUMENT br. …

u skladu s Prilogom I. Direktivi Vijeća 70/156/EEZ (1) u vezi s EZ homologacijom tipa vozila s obzirom na kočnu opremu priključnih vozila, osim onih opremljenih inercijskim kočnicama

(Direktiva 71/320/EEZ kako je zadnje izmijenjena Direktivom 98/12/EZ)

Sljedeće podatke, ako je potrebno, treba dostaviti u tri primjerka zajedno s popisom priloženih dokumenta. Ako su priloženi nacrti, moraju biti dovoljno detaljni, u odgovarajućemu mjerilu i na formatu A4. Također fotografije, ako su priložene, moraju prikazivati dovoljno detalja.

Ako su sustavi, sastavni dijelovi ili zasebne tehničke jedinice elektronski upravljani, moraju biti priloženi dodatni podatci o njihovom djelovanju.

0.   OPĆENITO

0.1.   Marka (trgovačka oznaka proizvođača):

0.2.   Tip:

0.3.   Podatci za identifikaciju vozila, ako je oznaka na vozilu (b):

0.3.1.   Položaj oznake:

0.4.   Kategorija vozila (c):

0.5.   Naziv i adresa proizvođača:

0.8.   Adresa (adrese) pogona za sklapanje vozila:

1.   OPĆI KONSTRUKCIJSKI PODATCI O VOZILU

1.1.   Fotografije i/ili crteži vozila uzorka:

1.3.   Broj osovina i kotača:

1.3.1.   Broj i položaj osovina s dvostrukim kotačima:

2.   MASE I MJERE (e) (u kg i mm) (Ako je moguće, navesti propadajući crtež):

2.1.   Razmak (razmaci) između osovina (potpuno opterećeno) (f):

2.3.1.   Razmaci kotača svake upravljane osovine (i):

2.6.   Masa vozila s nadogradnjom i vučnom spojnicom za vučna vozila svih kategorija osim M1, u voznom stanju, ili masa šasije s kabinom, ako proizvođač ne ugrađuje nadogradnju i/ili vučnu spojnicu (uključujući rashladnu tekućinu, mazivo, gorivo, 100 % ostalih tekućina osim otpadne vode, alata, rezervnog kotača i vozača, i za autobuse masu posade (75 kg), ako postoji posebno sjedalo za posadu) (najveća i najmanja): …

2.6.1.   Raspodjela masa po osovinama, a u slučaju poluprikolica ili prikolica sa središnjom osovinom, opterećenje na vučnoj spojnici (najveće i najmanje): …

2.7.   Najmanja masa gotovog vozila po podatcima proizvođača, u slučaju nedovršenog vozila:

2.7.1.   Raspodjela ove mase po osovinama, a u slučaju poluprikolice ili prikolice sa središnjom osovinom, opterećenje na vučnoj spojnici:

2.8.   Najveća tehnički dopuštena masa opterećenog vozila prema podatcima proizvođača (najveća i najmanja) (y):

2.8.1.   Raspodjela ove mase po osovinama, a u slučaju poluprikolice ili prikolice sa središnjom osovinom, opterećenje na vučnoj spojnici (najveće i najmanje):

2.9.   Najveće tehnički dopušteno opterećenje/masa na svakoj osovini:

2.10.   Najveća tehnički dopušteno opterećenje/masa na svakoj skupini osovina:

2.12.   Najveće tehnički dopušteno statičko opterećenje/masa na spojnoj točki vozila:

2.12.2.   Poluprikolice ili prikolice sa središnjom osovinom:

5.   OSOVINE

5.4.   Položaj podizne osovine (osovina):

6.   OVJES

6.1.   Crtež izvedbe ovjesa (2):

6.2.   Tip i konstrukcija svake osovine ili skupine osovina ili kotača:

6.6.   Gume i naplatci

6.6.1.   Kombinacija odnosno kombinacije guma/naplatka (za gume navesti mjere, najmanji potreban indeks nosivosti, najniži potreban simbol brzinske kategorije, za naplatke navesti veličinu (veličine) i dubinu nalijeganja naplatka:

6.6.1.1.   OSOVINE

6.6.1.1.1.   Osovina 1.:

6.6.1.1.2.   Osovina 2.:

6.6.1.1.3.   Osovina 3.:

6.6.1.1.4.   Osovina 4.:

itd.

6.6.2.   Gornja i donja granica polumjera kotrljanja kotača:

6.6.2.1.   Osovina 1.:

6.6.2.2.   Osovina 2.:

6.6.2.3.   Osovina 3.:

6.6.2.4.   Osovina 4.:

itd.

6.6.3.   Tlak odnosno tlakovi u gumama koje preporučuje proizvođač vozila:… kPa

8.   KOČNI SUSTAV

Moraju se opisati sljedeće pojedinosti i, gdje je to moguće, podatci za njihovu identifikaciju:

8.1.   Tip i značajke kočnog sustava (kako je određeno u točki 1.6. Priloga I. Direktivi 71/320/EEZ) prikazati crtežom (npr. bubnjevi ili diskovi, kočeni kotači, veza do kočenih kotača, marka i tip sklopa kočnih papuča/pločica i/ili obloga, radne kočne površine, polumjeri bubnjeva, papuča ili diskova, mase bubnjeva, naprave za prilagođavanje, drugi bitni dijelovi osovina i ovjesa itd.):

8.2.   Shema djelovanja, opis i/ili crtež sljedećih kočnih sustava (kako je određeno u točki 1.2. Priloga I. Direktivi 71/320/EEZ), npr. s prijenosnim i upravljanim napravama (konstrukcija, namještanje, prijenosni odnosi, dostupnost naprava za upravljanje i njihov položaj, ručica s uskočnikom kod mehaničkog prijenosa, značajke glavnih dijelova prijenosa (polužja), hidraulični cilindri i klipovi naprave za upravljanje, kočni cilindri ili odgovarajući dijelovi kod električnih kočnih sustava).

8.2.1.   Sustav radne kočnice

8.2.3.   Sustav parkirne kočnice:

8.2.4.   Neki drugi dodatni kočni sustav:

8.2.5.   Sustav kočenja priključnog vozila u slučaju prekida veze s vučnim vozilom:

8.5.   Protublokirajući sustav: da/ne/po izboru (1)

8.5.1.   Kod vozila s protublokirajućim kočnim sustavima opis djelovanja sustava (uključujući elektronske dijelove), električna blok-shema, nacrt hidrauličnih ili pneumatskih vodova:

8.6.   Izračun i krivulje u skladu s točkom 1.1.4.2. Dodatka Prilogu II. Direktivi 71/320/EEZ (ili u skladu s Dodatkom Prilogu XI., ako je primjenjivo):

8.7.   Opis i/ili crtež napajanja energijom (također navesti za servo kočnice):

8.7.1.   Kod pneumatskih kočnih sustava radni tlak p2 u tlačnom spremniku odnosno spremnicima:

8.7.2.   Kod podtlačnih kočnih sustava početna razina energije u spremniku odnosno spremnicima:

8.8.   Izračun kočnog sustava; određivanje omjera između svih kočnih sila na obodu kotača i sile kojom se djeluje na napravu za upravljanje kočnica:

8.9.   Kratak opis kočnih sustava (prema točki 1.6. Dodatka I. Prilogu IX. Direktivi 71/320/EEZ):

8.10.   Kod zahtjeva za izuzećem od ispitivanja tipa I. i/ili tipa II. ili ispitivanja tipa III. navesti broj izvještaja u skladu s Dodatkom 2. Prilogu VII. Direktivi 71/320/EEZ:

(1)  Točke stavaka i napomene koje se upotrebljavaju u ovom opisnom dokumentu odgovaraju onima navedenima u Prilogu I. Direktivi 70/156/EEZ. Stavci koji nisu bitni za ovu Direktivu izuzeti su.

(2)  Ako je potrebno za objašnjenje točke 8.