11/Sv. 016

HR

Službeni list Europske unije

152


31998D0685


L 326/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

23.03.1998.


ODLUKA VIJEĆA

od 23. ožujka 1998.

o sklapanju Konvencije o prekograničnim učincima industrijskih nesreća

(98/685/EZ)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 130.s stavak 1., u vezi s njegovim člankom 228. stavkom 2. prvom rečenicom i člankom 228. stavkom 3. prvim podstavkom,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (2),

budući da je Komisija u ime Zajednice sudjelovala u pregovorima s ciljem sklapanja Konvencije o prekograničnim učincima industrijskih nesreća; budući da je Konvencija potpisana u ime Zajednice u Helsinkiju 18. ožujka 1992.;

budući da su ciljevi Konvencije zaštita ljudskih bića i okoliša od industrijskih nesreća koje bi mogle prouzročiti prekogranične učinke te poticanje aktivne međunarodne suradnje među ugovornim strankama prije, za vrijeme i poslije takvih nesreća;

budući da sklapanje Konvencije potpada pod okvir sudjelovanja Zajednice u međunarodnim mjerama za zaštitu okoliša, koje preporuča peti Akcijski plan u području okoliša, čiji je opći pristup odobrilo Vijeće i predstavnici vlada država članica koji su se sastali u okviru Vijeća u svojoj Rezoluciji od 1. veljače 1993. (3);

budući da, u skladu s načelima navedenim u članku 130.r Ugovora, nadzor nad opasnosti od teških nesreća koje uključuju opasne tvari predstavlja pitanje od najveće važnosti za sve države članice s obzirom na prekograničnu prirodu tih učinaka za okoliš i zdravlje ljudi pri teškim industrijskim nesrećama koje uključuju takve tvari;

budući da je cilj Direktive Vijeća 82/501/EEZ od 24. lipnja 1982. o opasnostima od teških nesreća kod određenih industrijskih aktivnosti (4) i Direktive Vijeća 96/82/EZ od 9. prosinca 1996. o kontroli opasnosti od teških nesreća koje uključuju opasne tvari (5) sprečavanje teških nesreća i ograničavanje njihovih posljedica za čovjeka i okoliš; budući da ove direktive sadrže odredbe o prekograničnoj suradnji;

budući da je stoga potrebno da Zajednica odobri Konvenciju;

budući da se količinski pragovi određeni u Direktivi 96/82/EZ za određene tvari kao što su brom, metanol, kisik te tvari koje su opasne za okoliš razlikuju od onih koje su navedene u dijelu I. Priloga I. Konvenciji;

budući da Zajednica neće moći primijeniti gore navedene količinske pragove za gore navedene tvari; budući da je stoga potrebno formulirati rezerve kako bi se omogućilo odobrenje Konvencije;

budući da je potrebno, kako bi Konvencija odmah stupila na snagu, da države članice potpisnice čim prije provedu postupke za ratifikaciju, prihvaćanje ili odobrenje Konvencije, kako bi omogućile Zajednici i državama članicama da polože svoje isprave o ratifikaciji, prihvaćanju ili odobrenju,

ODLUČILO JE:

Članak 1.

Konvencija o prekograničnim učincima industrijskih nesreća ovime se odobrava u ime Zajednice u skladu s rezervama koje su navedene u njezinu Prilogu I.

Tekst Konvencije priložen je ovoj Odluci.

Članak 2.

Predsjednika Vijeća ovim se ovlašćuje da imenuje osobe ovlaštene da u ime Zajednice polože isprave o odobrenju kod glavnog tajnika organizacije Ujedinjenih naroda, u skladu s člankom 28. Konvencije. Pri polaganju isprave o odobrenju i rezervi iz Priloga I. navedena će osoba ili osobe položiti izjavu o nadležnosti navedenu u njezinu Prilogu II.

Članak 3.

Ova se Odluka objavljuje u Službenom listu Europskih zajednica.

Sastavljeno u Bruxellesu 23. ožujka 1998.

Za Vijeće

Predsjednik

M. MEACHER


(1)  SL C 267, 3.9.1997., str. 60.

(2)  SL C 339, 10.11.1997., str. 26.

(3)  SL C 138, 17.5.1993., str. 1.

(4)  SL L 230, 5.8.1982., str 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Aktom o pristupanju iz 1994.

(5)  SL L 10, 14.1.1997., str. 13.


PRILOG I.

REZERVE

Države članice Europske zajednice u svojim će zajedničkim odnosima primjenjivati Konvenciju u skladu s unutarnjim pravilima Zajednice.

Zajednica stoga pridržava pravo da:

i.

u pogledu količinskih pragova navedenih pod brojem 3., 4. i 5. iz dijela I. Priloga I. Konvenciji, primijeni količinske pragove od 100 tona za brom (vrlo otrovna tvar), 5 000 tona za metanol (otrovna tvar) i 2 000 tona za kisik (oksidirajuća tvar);

ii.

u pogledu količinskih pragova navedenih pod brojem 8. iz dijela I. Priloga I. Konvenciji, primijeni količinske pragove od 500 tona (stavka s oznakom rizika R50-53 (1): „tvari vrlo otrovne za vodene organizme, koje mogu prouzročiti dugotrajne štetne posljedice u vodenom okolišu”), te od 2 000 tona (stavka s oznakom rizika R51-53 (1): „tvari otrovne za vodene organizme koje mogu prouzročiti dugotrajne štetne posljedice u vodenom okolišu”) za tvari koje su opasne za okoliš.


(1)  Tvari razvrstane u skladu s Direktivom Vijeća 67/584/EEZ od 27. lipnja 1967. o usklađivanju zakona i ostalih propisa o razvrstavanju, pakiranju i označivanju opasnih tvari (SL 196, 16.8.1967., str. 1.). Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 96/56/EZ (SL L 236, 18.9.1996., str. 35.).


PRILOG II.

IZJAVA EUROPSKE ZAJEDNICE U SKLADU S ČLANKOM 29. STAVKOM 4. KONVENCIJE O PREKOGRANIČNIM UČINCIMA INDUSTRIJSKIH NESREĆA; O NADLEŽNOSTI

U skladu s Ugovorom o EZ-u, ciljevi i načela politike Zajednice o okolišu su, osobito, očuvanje i zaštita kakvoće okoliša i zdravlja ljudi preventivnim djelovanjem. Kako bi se postigli ti ciljevi, Vijeće je usvojilo Direktivu Vijeća 82/501/EEZ od 24. lipnja 1982. o opasnostima od teških nesreća kod određenih industrijskih aktivnosti koja je zamijenjena Direktivom Vijeća 96/82/EZ od 9. prosinca 1996. o kontroli opasnosti od teških nesreća koje uključuju opasne tvari. Cilj tih instrumenata je sprečavanje opasnosti od teških nesreća koje uključuju opasne tvari, te ograničavanje njihovih posljedica za čovjeka i okoliš i obuhvaćanje pitanja koja su predmet Konvencije o prekograničnim učincima industrijskih nesreća. Zajednica obavješćuje depozitara o svakoj izmjeni ove Direktive te o svakom daljnjem bitnom razvoju u području koje je obuhvaćeno Konvencijom.

Kad je riječ o primjeni Konvencije, Zajednica i njezine države članice odgovorne su u okviru svojih pripadajućih područja nadležnosti.