31994R3286

UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 3286/94

od 22. prosinca 1994.

o utvrđivanju postupaka Zajednice u području zajedničke trgovinske politike kako bi se osiguralo ostvarivanje prava Zajednice prema međunarodnim trgovinskim pravilima, posebno onima utvrđenima pod okriljem Svjetske trgovinske organizacije

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, posebno njegov članak 113.,

uzimajući u obzir pravila o uspostavljanju zajedničke organizacije poljoprivrednih tržišta i pravila donesena sukladno članku 235. Ugovora, koja se primjenjuju na robe proizvedene iz poljoprivrednih proizvoda, a posebno odredbe koje omogućuju izuzeća od općeg načela da se svako količinsko ograničenje ili mjera s jednakim učinkom može zamijeniti jedino mjerama predviđenima tim instrumentima,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (1),

budući da se zajednička trgovinska politika mora temeljiti na ujednačenim načelima, posebno obzirom na trgovinsku zaštitu;

budući da je Uredba Vijeća (EEZ) br. 2641/84 od 17. rujna 1984. o jačanju zajedničke trgovinske politike posebno s obzirom na zaštitu od nedopuštene trgovinske prakse (2) propisala postupke Zajednice koji omogućuju da:

budući da je iskustvo u primjeni Uredbe (EEZ) br. 2641/84 pokazalo da i dalje postoji potreba rješavanja trgovinskih prepreka koje donose ili primjenjuju treće zemlje, i budući da se pristup iz Uredbe (EEZ) br. 2641/84 nije pokazao u potpunosti učinkovit;

budući da je stoga nužno uspostaviti nove unaprijeđene postupke Zajednice kako bi se osiguralo učinkovito ostvarivanje prava Zajednice prema međunarodnim trgovinskim pravilima;

budući da su međunarodna trgovinska pravila prije svega ona donesena pod okriljem WTO-a i propisana u prilozima Sporazumu WTO-a, ali da to također mogu biti i ona propisana bilo kojim drugim sporazumom kojega je Zajednica stranka i koji utvrđuje pravila primjenjiva na trgovinu između Zajednice i trećih zemalja, i budući da je prikladno dati jasnu predodžbu o vrsti sporazuma na koje se pojam „međunarodna trgovinska pravila” odnosi;

budući da se gore navedeni postupci Zajednice trebaju temeljiti na pravnom mehanizmu prema pravu Zajednice koji bi bio potpuno transparentan i koji bi osigurao da se odluka o pozivanju na prava Zajednice prema međunarodnim trgovinskim pravilima donosi na temelju ispravnih činjenica i pravne analize;

budući da je cilj tog mehanizama osigurati postupovno sredstvo kada se od institucija Zajednice zahtijeva da reagiraju na trgovinske prepreke koje donose ili primjenjuju treće zemljea koje nanose štetu ili imaju štetni učinak na trgovinu, pod uvjetom da postoji pravo postupanja u odnosu na te prepreke prema primjenjivim međunarodnim trgovinskim pravilima:

budući da pravo država članica da se pozivaju na taj mehanizam ne smije dovoditi u pitanje mogućnost da ista ili slična pitanja postave kroz druge postojeće postupke Zajednice, a posebno odboru osnovanom člankom 113. Ugovora;

budući da treba voditi računa o institucionalnoj ulozi odbora osnovanog člankom 113. Ugovora u utvrđivanju preporuka za institucije Zajednice o svim pitanjima trgovinske politike; budući da stoga treba taj odbor obavještavati o razvitku pojedinih slučajeva kako bi mogao razmotriti njihov širi politički utjecaj;

budući da nadalje, u mjeri u kojoj se čini da sporazum s nekom trećom zemljom predstavlja najprikladniji način za rješavanje spora koji proizlazi iz trgovinske prepreke, pregovori s tim ciljem vode se prema postupcima iz članka 113. Ugovora, posebno u suradnji s odborom osnovanim prema tom članku;

budući da je prikladno potvrditi da Zajednica mora djelovati u skladu sa svojim međunarodnim obvezama i, kada takve obveze proizlaze iz sporazuma, održavati ravnotežu prava i obveza, a osnivanje kojih je cilj tih sporazuma;

budući da je isto tako prikladno potvrditi da sve mjere koje se poduzimaju prema tim postupcima moraju biti u skladu s međunarodnim obavezama Zajednice, kao i da ne dovode u pitanje ostale mjere u slučajevima koji nisu pokriveni ovom Uredbom, a koje se mogu usvojiti izravno prema članku 113. Ugovora;

budući da treba potvrditi i pravila postupanja predviđena ovom Uredbom, a koja treba slijediti tijekom ispitnog postupka, posebno u odnosu na prava i obaveze nadležnih tijela Zajednice i uključenih stranaka te uvjete prema kojima zainteresirane stranke mogu imati pristup podacima i mogu zatražiti obavijesti o osnovnim činjenicama i razmatranjima koja proizlaze iz ispitnog postupka;

budući da Zajednica treba, kada postupa prema ovoj Uredbi, voditi računa o potrebi brzog i učinkovitog djelovanja, primjenom postupaka donošenja odluka propisanih ovom Uredbom;

budući da je dužnost Komisije i Vijeća postupati u odnosu na trgovinske prepreke koje donose ili primjenjuju treće zemlje, u okviru međunarodnih prava i obaveza Zajednice, samo u slučaju kada je ugrožen interes Zajednice, i budući da kod ocjenjivanja tog interesa, Komisija i Vijeće trebaju posvetiti dužnu pažnju stajalištima svih zainteresiranih stanaka u postupku,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Ciljevi

Ova Uredba uspostavlja postupke Zajednice u području zajedničke trgovinske politike kako bi se osiguralo ostvarivanje prava Zajednice prema međunarodnim trgovinskim pravilima, a posebno onima koja su uspostavljena pod okriljem Svjetske trgovinske organizacije, a koja, ovisno o njihovoj usklađenosti s postojećim međunarodnim obavezama i postupcima, imaju za cilj:

Ti se postupci primjenjuju posebno na pokretanje i kasnije vođenje i završetak postupaka međunarodnog rješavanja sporova u području zajedničke trgovinske politike.

Članak 2.

Definicije

1.   U smislu ove Uredbe „trgovinske prepreke” su sve trgovinske prakse koje donose ili primjenjuju treće zemlje, a u pogledu kojih je, na temelju međunarodnih trgovinskih pravila, uspostavljeno pravo postupanja. Pravo postupanja postoji kada međunarodna trgovinska pravila zabranjuju praksu izravno ili daju drugoj stranci, koja je oštećena tom praksom, pravo tražiti da se uklone učinci te prakse.

2.   U smislu ove Uredbe i ovisno o stavku 8., „prava Zajednice” su ona međunarodna trgovinska prava kojima se ona može koristiti prema međunarodnim trgovinskim pravilima. U tom kontekstu „međunarodna trgovinska pravila” su, prije svega, ona uspostavljena pod okriljem WTO-a i propisana u prilozima Sporazumu WTO-a, ali to mogu također biti i ona propisana bilo kojim sporazumom kojega je Zajednica stranka i koji propisuje pravila primjenjiva na trgovinu između Zajednice i trećih zemalja.

3.   Za potrebe ove Uredbe, „šteta” je svaka materijalna šteta koju je trgovinska prepreka nanijela ili koja prijeti nanošenjem proizvodnji Zajednice u pogledu proizvoda ili usluge na tržištu Zajednice.

4.   Za potrebe ove Uredbe, „štetni učinci na trgovinu” su oni koje nanosi ili prijeti nanošenjem neka trgovinska prepreka, u pogledu proizvoda ili usluge, poduzećima Zajednice na tržištu bilo koje treće zemlje, a koji imaju materijalni učinak na gospodarstvo Zajednice ili regije Zajednice ili na njezin sektor gospodarske djelatnosti. Činjenica, samo po sebi, da podnositelj pritužbe trpi takve štetne učinke ne smatra se dostatnom da bi opravdala pokretanje bilo kakvog postupka institucija Zajednice.

5.   Izraz „proizvodnja Zajednice” smatra se da znači sve proizvođače ili pružatelje u Zajednici:

ili sve one proizvođače ili pružatelje usluga čija ukupna proizvodnja predstavlja većinski udio u ukupnoj proizvodnji Zajednice navedenih proizvoda ili usluga; međutim:

6.   Izraz „poduzeće Zajednice” smatra se da znači trgovačko društvo osnovano sukladno zakonodavstvu države članice sa sjedištem, središnjom upravom ili glavnim mjestom poslovanja u Zajednici, a koje je izravno pogođeno proizvodnjom robe ili pružanjem usluga na koje se odnosi trgovinska prepreka.

7.   Za potrebe ove Uredbe, pojam „pružatelji usluga” u kontekstu izraza „proizvodnja Zajednice”, a kako je definiran u stavku 5., i izraza „poduzeće Zajednice”, kako je definiran u stavku 6., ne dovodi u pitanje nekomercijalnu prirodu koju neka posebna usluga može imati sukladno zakonodavstvu ili propisima države članice.

8.   U smislu ove Uredbe, izraz „usluge” smatra se da znači one usluge u pogledu kojih Zajednica može sklapati međunarodne sporazume na temelju članka 113. Ugovora.

Članak 3.

Pritužba u ime proizvodnje Zajednice

1.   Svaka fizička ili pravna osoba, ili svako udruženje bez pravne osobnosti, koje postupa u ime proizvodnje Zajednice i koja smatra da je pretrpjelo štetu kao posljedicu trgovinskih prepreka koje imaju učinak na tržište Zajednice, može podnijeti pisanu pritužbu.

2.   Pritužba mora sadržavati dostatne dokaze o postojanju trgovinske prepreke i nastaloj šteti. Dokaz o šteti, ako je moguće, mora biti dan na temelju oglednog popisa čimbenika navedenih u članku 10.

Članak 4.

Pritužba u ime poduzećâ Zajednice

1.   Svako poduzeće Zajednice, ili svako udruženje sa ili bez pravne osobnosti, koje postupa u ime jednog ili više poduzeća Zajednice i smatra da su ta poduzeća Zajednice pretrpjela štetan utjecaj na trgovinu, kao posljedicu trgovinskih prepreka s učinkom na tržište treće stranke, može podnijeti pisanu pritužbu. Takva je pritužba međutim dopuštena jedino ako se na navodnu trgovinska prepreku primjenjuje pravo na postupanje uspostavljeno prema međunarodnim trgovinskim pravilima propisanim multilateralnim ili plurilateralnim trgovinskim sporazumima.

2.   Pritužba mora sadržavati dostatne dokaze o postojanju trgovinske prepreke i nastalim štetnim učincima na trgovinu. Dokaz o šteti, ako je moguće, mora biti dan na temelju oglednog popisa čimbenika navedenih u članku 10.

Članak 5.

Postupci podnošenja pritužbe

1.   Pritužba se podnosi Komisiji koja njezinu kopiju šalje državama članicama.

2.   Pritužba se može povući, a postupak se u tom slučaju može obustaviti osim ako obustava ne bi bila u interesu Zajednice.

3.   Ako, nakon konzultacija, postane očito da pritužba ne pruža dostatne dokaze za opravdanje pokretanja postupka, podnositelja pritužbe se o istome obavještava.

4.   Nakon svake pritužbe podnesene u skladu s člancima 3. i 4., Komisija donosi odluku što je ranije moguće o pokretanju ispitnog postupka Zajednice; uobičajeno, odluka se donosi u roku od 45 dana od podnošenja pritužbe; na zahtjev ili uz suglasnost podnositelja pritužbe, ovaj se rok može suspendirati kako bi se omogućilo pribavljanje dodatnih podataka koji mogu biti potrebni za punu ocjenu valjanosti slučaja podnositelja pritužbe.

Članak 6.

Prigovor države članice

1.   Svaka država članica može zatražiti da Komisija pokrene postupke iz članka 1.

2.   Radi podupiranja svojeg zahtjeva, ona Komisiji dostavlja dostatne dokaze u pogledu trgovinskih prepreka i njihovih posljedica. Da bi dokaz o šteti ili štetnim učincima na trgovinu bio primjeren, treba se dati, ako je moguće, na temelju oglednog popisa čimbenika navedenih u članku 10.

3.   Komisija bez odgađanja obavještava ostale države članice o zahtjevima.

4.   Ako nakon konzultacija postane očito da zahtjev ne pruža dostatne dokaze koji bi opravdali pokretanje postupka, o tome se obavještava državu članicu.

5.   Nakon svakog prigovora države članice, sukladno članku 6. Komisija donosi odluku što je ranije moguće o pokretanju ispitnog postupka Zajednice; uobičajeno, odluka se donosi u roku od 45 dana od prigovora; na zahtjev ili uz suglasnost države članice u pitanju, ovaj se rok može odgoditi kako bi se omogućilo pribavljanje dodatnih podataka koji mogu biti potrebni za punu ocjenu valjanosti prigovora kojega je predstavila država članica.

Članak 7.

Postupak konzultacija

1.   Za potrebe konzultacija na temelju ove Uredbe osniva se savjetodavni odbor, dalje u tekstu „Odbor”, sastavljen od predstavnika svake od država članica i predstavnika Komisije kao predsjedavajućeg.

2.   Konzultacije se održavaju odmah, na zahtjev države članice ili na inicijativu Komisije, kao i kod događaja koji dopušta poštivanje rokova utvrđenih ovom Uredbom. Što je prije moguće, predsjedavajući Odbora, državama članicama dostavlja sve relevantne podatke u svom posjedu. Te podatke također dostavlja odboru osnovanom na temelju članka 113. Ugovora kako bi mogao razmotriti šire implikacije za zajedničku trgovinsku politiku.

3.   Odbor se sastaje kada ga sazove njegov predsjednik.

4.   Ako je potrebno, konzultacije mogu biti pisane. U tom slučaju Komisija obavještava države članice, koje u roku od osam radnih dana od te obavijesti imaju pravo izraziti svoje mišljenje pisanim putem ili zatražiti usmene konzultacije, a koje predsjednik organizira pod uvjetom da se te usmene konzultacije mogu održati u roku koji dopušta poštovanje rokova utvrđenih ovom Uredbom.

Članak 8.

Ispitni postupak Zajednice

1.   Ako se, nakon konzultacija, Komisija uvjerila da postoje dostatni dokazi koji opravdavaju pokretanje ispitnog postupka i da je on potreban u interesu Zajednice, Komisija poduzima sljedeće:

3.   Države članice Komisiji dostavljaju, na njezin zahtjev, sve podatke potrebne za ispitivanje sukladno detaljnim postupcima koje utvrđuje Komisija.

5.   Komisija može saslušati predmetne stranke. Saslušava ih ako su, tijekom razdoblja propisanog u obavijesti objavljenoj u Službenom listu Europskih zajednica, podnijeli pisani zahtjev za saslušanje, koji dokazuje da je dotična stranka primarno pogođena rezultatima postupka.

6.   Nadalje, Komisija primarno pogođenim strankama daje, na njihov zahtjev, mogućnost da se sastanu kako bi mogle predstaviti svoja oprečna stajališta te iznijeti svaki protuargument. U pružanju ove mogućnosti Komisija vodi računa o željama stranaka i o potrebi očuvanja povjerljivosti. Ne postoji obaveza da bilo koja od stranaka sudjeluje na sastanku, a nesudjelovanje ne dovodi u pitanje slučaj te stranke.

7.   Ako podaci koje zahtijeva Komisija nisu dostavljeni ili ako se ispitni postupak znatno ometa, nalazi se mogu donijeti na temelju raspoloživih činjenica.

8.   Nakon završetka ispitivanja Komisija podnosi izvješće Odboru. Izvješće se uobičajeno predstavlja u roku od pet mjeseci od najave pokretanja postupka osim ako ispitivanje nije tako složeno da Komisija produžuje rok na sedam mjeseci.

Članak 9.

Povjerljivost

1.   Podaci primljeni prema ovoj Uredbi koriste se samo u svrhu za koju su traženi.

3.   Uobičajeno podaci se smatraju povjerljivima ako je vjerojatno da bi njihovo objavljivanje moglo imati značajan štetan učinak na davatelja ili izvor tog podatka.

4.   Međutim ako se pokaže da zahtjev za povjerljivošću nije opravdan i ako davatelj ne želi objaviti podatak ili odobriti njegovo objavljivanje bilo u općem ili sažetom obliku, navedeni podatak se zanemaruje.

5.   Ovaj članak ne sprečava nadležna tijela Komisija da objave opće podatke, posebno razloge na kojima se temelje odluke donesene prema ovoj Uredbi. Ta objava mora uzeti u obzir zakoniti interes navedenih stranaka da se ne bi otkrile njihove poslovne tajne.

Članak 10.

Dokazi

1.   Ispitivanje štete uključuje, ako je primjenjivo, sljedeće čimbenike:

2.   Kada se radi o navodnoj prijetnji štete, Komisija također ispituje je li jasno predvidljivo da se određena situacija može razviti u stvarnu štetu. U tom pogledu potrebno je također voditi računa o čimbenicima kao što su:

3.   Šteta koju su prouzročili ostali čimbenici koji, bilo pojedinačno ili zajedno, imaju štetan učinak na proizvođače Zajednice, mora se pripisati razmatranoj praksi.

4.   Kada se radi o navodim štetnim učincima na trgovinu, Komisija ispituje utjecaj tih štetnih učinaka na gospodarstvo Zajednice ili na njezin sektor gospodarske djelatnosti. U tom cilju Komisija može uzeti u obzir, ako je primjenjivo, čimbenike poput onih navedenih u stavcima 1. i 2. Štetni učinci na trgovinu mogu proizlaziti, između ostalog, iz situacija u kojima su trgovinski tijekovi dotičnog proizvoda ili usluge zaustavljeni, ometaju se ili su preusmjereni kao posljedica trgovinske prepreke ili situacija u kojima su trgovinske prepreke materijalno utjecale na opskrbu ili proizvodni input (npr. dijelove i komponente ili sirovine) za poduzeća Zajednice. Kada se radi o prijetnji nanošenja štetnih učinaka na trgovinu Komisija ispituje također i je li jasno predvidivo da se određena situacija može razviti u stvarni štetan učinak na trgovinu.

5.   U ispitivanju dokaza štetnih učinaka na trgovinu Komisija mora voditi računa o odredbama, načelima ili praksi koji uređuju pravo na postupanje prema relevantnim međunarodnim pravilima iz članka 2. stavka 1.

6.   Komisija nastavlja ispitivati sve ostale relevantne dokaze sadržane u pritužbi ili u prigovoru. U tom pogledu, popis čimbenika i navoda iz stavaka 1. do 5. nije iscrpan, kao što niti jedan ili nekoliko takvih čimbenika i navoda ne mogu nužno biti presudni u odluci o postojanju štete ili štetnih učinaka na trgovinu.

Članak 11.

Obustava ili suspenzija postupka

1.   Kada se ustanovi, kao posljedica ispitnog postupka, da interes Zajednice ne zahtijeva postupanje, postupak se obustavlja sukladno članku 14.

3.   Kada se pokaže, bilo nakon ispitnog postupka ili u bilo koje vrijeme prije, tijekom ili nakon međunarodnog postupka rješavanja sporova, da je najprikladniji način za rješavanje spora, koji proizlazi iz trgovinske prepreke, sklapanje sporazuma s dotičnom trećom zemljom ili zemljama, a koji može promijeniti materijalna prava Zajednice i dotične treće zemlje ili zemalja, postupak se suspendira sukladno odredbama članka 14. te se vode pregovori sukladno odredbama članka 113. Ugovora.

Članak 12.

Usvajanje mjera trgovinske politike

1.   Kada se ustanovi (kao rezultat ispitnog postupka, osim ako činjenična i pravna situacija ne zahtijeva ispitni postupak) da je potrebno postupanje u interesu Zajednice kako bi se osiguralo ostvarivanje prava Zajednice prema međunarodnim trgovinskim pravilima, a s ciljem uklanjanja štete ili štetnog učinka na trgovinu kao rezultat trgovinske prepreke koju donose ili primjenjuju treće zemlje, određuju se odgovarajuće mjere sukladno postupcima predviđenim člankom 13.

2.   Kada međunarodne obaveze Zajednice zahtijevaju prethodno obavljanje međunarodnog postupka konzultacija ili rješavanja sporova, o mjerama iz stavka 3. odlučuje se nakon okončanja tog postupka te uzimajući u obzir rezultate postupka. Posebno, ako je Komisija zahtijevala da neko međunarodno tijelo za rješavanje sporova navede i odobri odgovarajuće mjere za provedbu rezultata međunarodnog postupka rješavanja sporova, mjere trgovinske politike Zajednice, koje mogu biti potrebne kao posljedica tog odobrenja, u skladu su s preporukom tog međunarodnog tijela za rješavanje sporova.

3.   Moguće je poduzeti bilo koju mjeru trgovinske politike usklađenu s postojećim međunarodnim obvezama i postupcima, posebno:

4.   Odgovarajuće odluke navode razloge na kojima se temelje te se objavljuju u Službenom listu Europskih zajednica. Smatra se da objava predstavlja obavijest primarno pogođenim zemljama i strankama.

Članak 13.

Postupci donošenja odluka

1.   Odluke iz članka 11. stavaka 1. i 2. točke (a) donose se u skladu s odredbama članka 14.

2.   Kada Zajednica, kao rezultat pritužbe u skladu s člancima 3. i 4. ili prigovora u skladu s člankom 6. slijedi formalne međunarodne postupke konzultacija ili rješavanja sporova, odluke o pokretanju, vođenju i okončanju takvih postupaka donose se sukladno članku 14.

3.   Kada Zajednica, koja je postupala sukladno članku 12. stavku 2. treba donijeti odluku o usvajanju mjera trgovinske politike sukladno članku 11. stavku 2. točki (c) ili sukladno članku 12., Vijeće odlučuje sukladno članku 113. Ugovora, kvalificiranom većinom, najkasnije 30 radnih dana od primitka prijedloga.

Članak 14.

Odborski postupak

1.   Predmet koji treba uputiti na postupak predviđen ovim člankom, predsjednik upućuje pred Odbor.

2.   Predstavnik Komisije dostavlja Odboru nacrt odluke koju treba donijeti. Odbor raspravlja o predmetu u roku kojega određuje predsjednik ovisno o žurnosti predmeta.

3.   Komisija donosi odluku koju dostavlja državama članicama koje je primjenjuju u roku od 10 dana ako niti jedna država članica nije uputila predmet Vijeću.

4.   Vijeće može, na zahtjev države članice ili odlučujući kvalificiranom većinom, preispitati odluku Komisije.

5.   Odluka Komisije primjenjuje se nakon razdoblja od 30 dana ako Vijeće nije donijelo odluku u tom roku računajući od dana kada je predmet upućen Vijeću.

Članak 15.

Opće odredbe

1.   Ova se Uredba ne primjenjuje u slučajevima koji su obuhvaćeni ostalim postojećim pravilima u području zajedničke trgovinske politike. Ona se primjenjuje tako da nadopunjuje:

Ona ne dovodi u pitanje ostale mjere koje se mogu poduzeti prema članku 113. Ugovora, kao i postupke Zajednice za rješavanje pitanja koje države članice postavljaju u okviru odbora uspostavljenog člankom 113. Ugovora u vezi s trgovinskim preprekama.

2.   Ovime se stavlja izvan snage Uredba (EEZ) br. 2641/84. Upućivanja na Uredbu koja je stavljena izvan snage tumače se kao upućivanja na ovu Uredbu.

Članak 16.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu 1. siječnja 1996. Primjenjuje se na postupke pokrenute nakon tog datuma.

(1)  Mišljenje doneseno 14. prosinca 1994. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(2)  SL L 252, 20.9.1984., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) 522/94 (SL L 66, 10.3.1994., str. 10.).