11/Sv. 113

HR

Službeni list Europske unije

79


31994R1733


L 182/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE


UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 1733/94

od 11. srpnja 1994.

o zabrani namirivanja potraživanja u vezi s ugovorima i transakcijama na čiju su provedbu utjecale Rezolucija 757 (1992) Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda i s njom povezane rezolucije

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 228.a,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir Odluku Vijeća 94/366/PESC od 13. lipnja 1994. o zajedničkom stajalištu određenom od strane Vijeća na temelju članka J.2 Ugovora o Europskoj uniji u vezi sa zabranom namirivanja potraživanja iz stavka 9. Rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 757 (1992) (1),

budući da je, u skladu s Uredbama (EEZ) br. 1432/92 (2), (EEZ) br. 2656/92 (3) i (EEZ) br. 990/93 (4) Zajednica poduzela mjere sprečavanja trgovine između Zajednice i Federativne Republike Jugoslavije (Srbije i Crne Gore);

budući da su kao posljedica embarga na Federativnu Republiku Jugoslaviju (Srbiju i Crnu Goru) gospodarski subjekti u Zajednici i trećim zemljama izloženi riziku potraživanja od strane Federativne Republike Jugoslavije (Srbije i Crne Gore);

budući da je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda usvojilo Rezoluciju 757 (1992) od 30. svibnja 1992. čiji se stavak 9. odnosi na potraživanja od strane Federativne Republike Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) u vezi s ugovorima i transakcijama na koje su utjecale mjere koje je uvelo Vijeće sigurnosti u skladu s Rezolucijom 757(1992) i s ostalim povezanim rezolucijama;

budući da je potrebna trajna zaštita subjekata od takvih potraživanja i sprečavanje Federativne Republike Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) u primanju naknade za negativne učinke embarga,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Za potrebe ove Uredbe:

1.

„ugovor ili transakcija” znači sve transakcije neovisne o obliku i primjenjivom pravu, bilo da sadrže jedan ili više ugovora ili slične obveze među istim ili različitim strankama; u tu svrhu „ugovor” uključuje obveznicu, financijsko jamstvo te odštetu ili kredit bilo da je pravno uvjetovan ili nije, i svaku povezanu odredbu koja proizlazi iz ili je u vezi s transakcijom;

2.

„zahtjev” znači svi zahtjevi bilo da su poduprti pravnim postupcima ili ne, podneseni prije ili nakon dana stupanja na snagu ove Uredbe, koji proizlaze iz ugovora ili transakcije ili su u vezi s njima, a posebno uključuje:

(a)

zahtjev za ispunjavanje svih obveza koje proizlaze iz ili su u vezi s ugovorom ili transakcijom;

(b)

zahtjev za produljenje ili plaćanje obveznice, financijskog jamstva ili odštete bez obzira na formu;

(c)

zahtjev za naknadu u vezi s ugovorom ili transakcijom;

(d)

protuzahtjev;

(e)

zahtjev za priznanje ili izvršenje presude, arbitražne presude ili istovjetne donesene ili dane odluke, uključujući i egzekvaturu;

3.

„mjere usvojene u skladu s Rezolucijom 757 (1992) Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda i povezanim rezolucijama” znači mjere Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda ili mjere Europske zajednice ili bilo koje države, zemlje ili međunarodne organizacije u skladu s, kako je propisano, ili u vezi s provedbom relevantnih odluka Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, ili se odnose na djelovanja uključujući vojna djelovanja, odobrena od strane Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, u vezi s embargom Federativne Republike Jugoslavije (Srbije i Crne Gore);

4.

„osoba ili tijelo u Federativnoj Republici Jugoslaviji (Srbiji i Crnoj Gori)” znači:

(a)

država Federativna Republika Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) ili bilo koje njezino javnopravno tijelo;

(b)

sve osobe u Federativnoj Republici Jugoslaviji (Srbiji i Crnoj Gori) ili osobe s prebivalištem u istoj;

(c)

sva tijela koja imaju sjedište ili upravu u Federativnoj Republici Jugoslaviji (Srbiji ili Crnoj Gori);

(d)

sva tijela koja izravno ili neizravno kontroliraju jedna ili više gore navedenih osoba ili tijela.

Ne dovodeći u pitanje članak 2., provedba ugovora ili transakcije se smatra podložna mjerama usvojenima u skladu s Rezolucijom 757 (1992) Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda i s povezanim rezolucijama kada postojanje ili sadržaj zahtjeva izravno ili neizravno proizlazi iz tih mjera.

Članak 2.

1.   Zabranjeno je udovoljiti ili omogućiti udovoljavanje zahtjevu podnesenom od strane:

(a)

osobe ili tijela u Federativnoj Republici Jugoslaviji (Srbiji i Crnoj Gori) ili djelujući posredstvom osobe ili tijela u Federativnoj Republici Jugoslaviji (Srbiji i Crnoj Gori);

(b)

osoba ili tijela koje djeluju, izravno ili neizravno, u ime ili u korist jedne ili više osoba ili tijela u Federativnoj Republici Jugoslaviji (Srbiji i Crnoj Gori);

(c)

osoba ili tijela koja koriste prijenos prava, i podnose zahtjev putem ili preko, jedne ili više osoba ili tijela u Federativnoj Republici Jugoslaviji (Srbiji i Crnoj Gori);

(d)

ostalih osoba ili tijela navedenih u stavku 9. Rezolucije 757 (1992) Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda;

(e)

osoba ili tijela koja podnose zahtjev koji proizlazi iz ili je u vezi s plaćanjem obveznica, financijskog jamstva ili odštete jednoj ili više gore navedenih osoba ili tijela,

prema ili u vezi s ugovorom ili transakcijom na čiju su izvedbu utjecale, izravno ili neizravno, u potpunosti ili djelomično, mjere donesene u skladu s Rezolucijom 757 (1992) Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda i s relevantnim uredbama.

2.   Ova se zabrana primjenjuje unutar Zajednice i na sve državljane država članica te na sva tijela koja čine dio ili su nastala zakonom država članica.

Članak 3.

Ne dovodeći u pitanje mjere donesene u skladu s Rezolucijom 757 (1992) Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda i s povezanim rezolucijama, članak 2. ne primjenjuje se na:

(a)

zahtjeve vezane za ugovore ili transakcije, s iznimkom obveznica, financijskog jamstva ili odštete, u vezi s kojima osobe ili tijela navedena u spomenutom članku dokažu sudu države članice da su stranke bile suglasne sa zahtjevom prije usvajanja mjera donesenih u skladu s Rezolucijom 757 (1992) Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda i s povezanim rezolucijama, te da te mjere nemaju nikakav učinak na postojanje ili sadržaj zahtjeva;

(b)

zahtjeve za plaćanjem prema ugovoru o osiguranju u vezi s događajem nastalim prije usvajanja mjera navedenih u članku 2. ili prema ugovoru o osiguranju gdje je takvo osiguranje obvezno na temelju zakona države članice;

(c)

zahtjeve za isplatom iznosa uplaćenih na račun, a čija je isplata blokirana u skladu s mjerama iz članka 2. pod uvjetom da se takva isplata ne odnosi na obveznice u vezi s ugovorima iz spomenutog članka;

(d)

zahtjeve u vezi s ugovorima o zapošljavanju koji su podložni pravu država članica;

(e)

zahtjeve za plaćanjem robe za koje osobe ili tijela iz članka 2. dokažu sudu određene države članice da su bile izvezene prije usvajanja mjera donesenih u skladu s Rezolucijom 757 (1992) Vijeća sigurnosti i s povezanim rezolucijama, te da te mjere nisu imale nikakvog učinka na postojanje ili sadržaj zahtjeva;

(f)

zahtjeve za iznose za koje osobe ili tijela navedena u članku 2. dokažu sudu određene države članice da im se duguju na temelju zajma dopuštenoga prije usvajanja mjera donesenih u skladu s Rezolucijom 757 (1992) Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda i s relevantnim rezolucijama te da te mjere nisu imale nikakvog učinka na postojanje ili sadržaj zahtjeva,

pod uvjetom da zahtjev ne uključuje nikakav iznos, u obliku kamate, pristojbe ili drugog oblika, u zamjenu za činjenicu da provedba, kao rezultat tih mjera, nije bila u skladu s uvjetima relevantnog ugovora ili transakcije.

Članak 4.

U svim postupcima za izvršenje zahtjeva, teret dokaza da udovoljavanje zahtjevu nije zabranjeno člankom 2. je na osobi koja traži izvršenje istoga zahtjeva.

Članak 5.

Svaka država članica određuje nametanje sankcija u slučaju kada su odredbe ove Uredbe prekršene.

Članak 6.

Ova Uredba stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 11. srpnja 1994.

Za Vijeće

Predsjednik

Th. WAIGEL


(1)  SL L 165, 1.7.1994., str. 1.

(2)  SL L 151, 3.6.1992., str. 1. Uredba stavljena izvan snage Uredbom (EEZ) br. 990/93 (SL L 102, 28.4.1993., str. 14.).

(3)  SL L 266, 12.9.1992., str. 27. Uredba stavljena izvan snage Uredbom (EEZ) br. 990/93 (SL L 102, 28.4.1993., str. 14.).

(4)  SL L 102, 28.4.1993., str. 14.