o vanjskim izbočinama ispred stražnje stijenke kabine motornih vozila N kategorije

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 100.a,

budući da treba donijeti mjere za postupno uspostavljanje unutarnjeg tržišta tijekom razdoblja do 31. prosinca 1992.; budući da unutarnje tržište obuhvaća područje bez unutarnjih granica, na kojem je osigurano slobodno kretanje robe, osoba, usluga i kapitala;

budući da se tehnički zahtjevi koje motorna vozila moraju zadovoljiti na temelju nacionalnog zakonodavstva među ostalim odnose na vanjske izbočine kabina teretnih vozila;

budući da se ovi zahtjevi razlikuju u pojedinim državama članicama; budući da je stoga potrebno da sve države članice pored svojih postojećih propisa ili umjesto njih donesu jednake zahtjeve, kako bi na taj način bilo moguće uvesti postupak EEZ homologacije za svaki tip vozila na temelju Direktive Vijeća 70/156/EEZ od 6. veljače 1970. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na homologaciju tipa motornih vozila i njihovih prikolica (4);

budući da je radi poboljšanja cestovne sigurnosti nužno i hitno da kabine motornih vozila N kategorije nemaju oštre vanjske izbočine, kako bi se u slučaju nesreće smanjio rizik ozbiljnih ozljeda koje pretrpe osobe koje dođu u dodir s vanjskom površinom vozila;

budući da je preporučljivo poštovati tehničke zahtjeve ECE Pravilnika br. 61 (Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu) s obzirom na jedinstvene odredbe o vanjskim izbočinama kabina teretnih vozila; budući da je ovaj ECE Pravilnik priložen Sporazumu od 20. ožujka 1958. o donošenju jedinstvenih uvjeta za homologaciju i uzajamnom priznavanju homologacije opreme i dijelova motornih vozila,

Za potrebe ove Direktive, „vozilo” znači svako motorno vozilo N kategorije, kako je utvrđeno u Prilogu I. Direktivi 70/156/EEZ, namijenjeno i izrađeno za uporabu na cesti, sa ili bez nadogradnje, s najmanje četiri kotača i najvećom konstrukcijskom brzinom većom od 25 km/h.

Nijedna država članica ne smije odbiti EEZ homologaciju tipa ili nacionalnu homologaciju za određeni tip vozila, ili odbiti ili zabraniti prodaju, registraciju, stavljanje u uporabu ili uporabu nekog vozila radi vanjskih izbočina ispred stražnje stijenke kabine, ako takva vozila ispunjavaju zahtjeve utvrđene u Prilogu I.

Sve izmjene potrebne radi prilagodbe zahtjeva iz priloga tehničkom napretku donose se u skladu s postupkom utvrđenim u članku 13. Direktivi 70/156/EEZ.

1. Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do 1. lipnja 1993.

Kada države članice donose ove odredbe, te odredbe prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2. Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Sastavljeno u Bruxellesu 17. prosinca 1992.

Za Vijeće

Predsjednik

R. NEEDHAM

Ova se Direktiva primjenjuje na vanjske izbočine ispred stražnje stijenke kabine motornih vozila N kategorije; ograničena je na vanjsku površinu, kako je niže utvrđeno i ne primjenjuje se na vanjske retrovizore, uključujući i njihove nosače, ili na opremu kao što su antene i nosači prtljage.

2.1. „vanjska površina” znači dio vozila ispred stražnje stijenke kabine, kako je utvrđeno u točki 2.5., osim same stražnje stijenke i uključujući dijelove kao što su prednja krilca, prednji branici i prednji kotači;

2.2. „homologacija tipa vozila” znači homologacija tipa vozila s obzirom na njegove vanjske izbočine;

2.3. „tip vozila” znači motorna vozila koja se međusobno ne razlikuju u bitnim obilježjima kao što je „vanjska površina”;

2.4. „kabina” znači onaj dio nadogradnje, uključujući vrata, koji predstavlja prostor za vozača i putnike;

2.5. „stražnja stijenka kabine” znači krajnji stražnji dio vanjske površine prostora za vozača i putnike. Kad položaj stražnje stijenke kabine nije moguće odrediti, za potrebe ove Direktive smatrat će se da je to vertikalna poprečna ravnina postavljena 50 cm iza R točke vozačeva sjedala, kad je sjedalo pomaknuto, ako je namjestivo, u krajnji stražnji položaj za vožnju (vidjeti Prilog III. Direktivi 77/649/EEZ) (1). Ako je kabina opremljena s više od jednog reda sjedala, krajnje stražnje sjedalo za putnika u krajnjem stražnjem položaju uzima se u obzir za definiciju stražnje stijenke kabine. Međutim, proizvođač može, uz suglasnost tehničke službe, zahtijevati neku drugu udaljenost ako je moguće dokazati da udaljenost od 50 cm nije primjereno za konkretno vozilo;

2.6. „referentna ravnina” znači vodoravna ravnina koja prolazi kroz središte prednjih kotača ili vodoravna ravnina postavljena na visini od 50 cm iznad tla, ovisno o tome što je niže. Ova se ravnina utvrđuje pri opterećenom vozilu;

Linija poda je krivulja koja nastaje spajanjem točaka dodira između plašta zamišljenog uspravnog stošca neodređene visine čiji je kut plašta u odnosu na okomitu os 15° i vanjske površine opterećenog vozila pri čemu uspravni stožac stalno dodiruje vanjsku površinu nadogradnje na njenim najnižim mjestima. Kod određivanja linije poda ne uzimaju se u obzir ispušne cijevi, kotači ili funkcionalni mehanički dijelovi pričvršćeni ispod nadogradnje, kao što su oslonci za dizalicu, oslonci ovjesa ili dijelovi koji se upotrebljavaju za vuču ili u slučaju kvara. Kad postoje otvori u području kotača, treba pretpostaviti da su ti otvori nadomješteni zamišljenom površinom koja se uklapa u susjednu vanjsku površinu. Kod određivanja linije poda treba uzeti u obzir prednje branike. Ovisno o tipu vozila, trag linije poda može se nalaziti na rubu profila branika ili na dijelu nadogradnje ispod branika. Kad se istodobno dodiruju dvije ili više točaka, najniža točka dodira upotrebljava se za određivanje linija poda;

2.8. „polumjer zakrivljenosti” znači polumjer luka kružnice koji se najbliže uklapa u zaobljeni oblik sastavnog dijela koji se razmatra;

2.9. „opterećeno vozilo” znači vozilo opterećeno do tehnički najveće dopuštene mase, pri čemu ta masa mora biti raspodijeljena po osovinama prema podacima proizvođača.

Odredbe ove Direktive ne primjenjuju se na one dijelove „vanjske površine” vozila koji se pri neopterećenom vozilu sa zatvorenim vratima, prozorima, poklopcima itd. nalaze:

3.1.1. izvan područja čija je gornja granica vodoravna ravnina postavljena na visini 2,00 m iznad tla, a donja granica je ili referentna ravnina, kako je utvrđeno u 2.6., ili linija poda kako je utvrđeno u 2.7., prema izboru proizvođača; ili

3.1.2. unutar područja, kako je opisano u 3.1.1., ali se u stanju mirovanja ne mogu dodirnuti kuglom promjera 100 mm.

3.1.3. Ako referentna ravnina predstavlja donju granicu područja, uzimaju se u obzir i dijelovi vozila koji su ispod referentne ravnine između dvaju vertikalnih ravnina, od kojih jedna dodiruje vanjsku površinu vozila, a druga joj je paralelna i udaljena 80 mm prema unutrašnjosti vozila od točke u kojoj referentna ravnina dodiruje nadogradnju vozila.

3.2. Na „vanjskoj površini” vozila ne smije biti dijelova koji vire prema van i koji bi se mogli zakačiti za pješake, bicikliste ili motocikliste.

3.3. Na „vanjskoj površini” vozila ne smije biti šiljastih ili oštrih dijelove koji vire prema van ni izbočina koje bi u slučaju sudara svojim oblikom, mjerama, usmjerenjem ili tvrdoćom mogle povećati opasnost ili težinu tjelesne ozljede osobe udarene ili ogrebene vanjskom površinom.

3.4. Izbočine vanjske površine čija je tvrdoća prema Shoreu A manja od 60 mogu imati polumjer zakrivljenosti manji od vrijednosti propisanih u dolje navedenom odjeljku 4.

4.1.1. Polumjer zakrivljenosti ukrasa, trgovačkih znakova, slova i brojki trgovačkih oznaka ne smije biti manji od 2,5 mm. Taj se zahtjev ne primjenjuje na dijelove koji nisu izdignuti nad okolnom površinom za više od 5 mm; međutim, u tom slučaju njihovi rubovi usmjereni prema van moraju biti zatupljeni.

4.1.2. Ukrasi, trgovački znakovi, slova i brojke trgovačkih oznaka koji su izdignuti za više od 10 mm iznad okolne površine, moraju se uvući, odvojiti ili saviti kad sila od 10 daN djeluje na njihovu najistaknutiju točku u bilo kojemu smjeru, u ravnini koja je približno paralelna s površinom na koju su ugrađeni. Za primjenu sile od 10 daN treba upotrijebiti probijač s ravnim čelom, promjera koji nije veći od 50 mm. Kad to nije moguće, treba upotrijebiti drugi istovrijedan postupak. Kad se ukrasi uvuku, odvoje ili saviju, preostale izbočine ne smiju viriti više od 10 mm i ne smiju imati istaknutih, oštrih rubova ili oštrica.

4.2.1. Štitnici i okviri s izbočinama dopušteni su na glavnim svjetlima pod uvjetom da njihova udaljenost od vanjske prozirne površine glavnog svjetla ne bude veća od 30 mm te da im polumjer zakrivljenosti u svakoj točki ne bude manji od 2,5 mm.

4.2.2. Pokretna glavna svjetla moraju zadovoljavati zahtjeve iz 4.2.1. u radnim i uvučenim položajima.

4.2.3. Odredbe iz 4.2.1. ne primjenjuju se na glavna svjetla koja su uvučena u nadogradnju ili su natkrivena nadogradnjom, pod uvjetom da je nadogradnja u skladu sa zahtjevima iz 3.2.

4.4.1. Ti uređaji moraju biti takvi da osovine brisača budu zaštićene poklopcima s polumjerom zakrivljenosti koji nije manji od 2,5 mm i čija površina nije manja od 150 mm2 kad se mjeri na projiciranoj površini presjeka na udaljenosti od najviše 6,5 mm od najisturenije točke.

4.4.2. Mlaznice uređaja za pranje vjetrobranskog stakla i čišćenje glavnih svjetala moraju imati polumjer zakrivljenosti koji nije manji od 2,5 mm. Ako su ti dijelovi izdignuti manje od 5 mm, njihovi rubovi usmjereni prema vani moraju biti zatupljeni.

4.5.1. Krajevi prednjih zaštitnih naprava moraju biti okrenuti prema vanjskoj površini nadogradnje vozila.

4.5.2. Sastavni dijelovi prednjih zaštitnih naprava moraju biti izrađeni tako da sve krute vanjske površine koje su okrenute prema vani imaju polumjer zakrivljenosti najmanje 5 mm.

4.5.3. Dijelovi opreme kao što su vučne kuke i vitla ne smiju prelaziti preko krajnje površine branika. Međutim, vitla mogu biti ispred prednje krajnje površine branika pod uvjetom da su, kad se ne upotrebljavaju, pokrivena odgovarajućim zaštitnim pokrovom koji ima polumjer zakrivljenosti najmanje 2,5 mm.

4.5.4. Zahtjevi iz 4.5.2. ne primjenjuju se na dijelove branika ili na dijelove ugrađene na branik ili stavljene u njega, s izbočinama manjim od 5 mm. Rubovi naprava koji vire manje od 5 mm moraju biti zatupljeni. Za dijelove koji su ugrađeni na branike i koji su navedeni u drugim točkama ove Direktive i dalje se primjenjuju posebni zahtjevi iz ove Direktive.

4.6. Kvake, šarke i tipke na vratima, prostori za prtljagu, poklopci motora, otvori za ventilaciju, pristupni poklopci i rukohvati za pridržavanje

4.6.1. Ti dijelovi ne smiju biti izdignuti više od: 30 mm u slučaju tipki na vratima, 70 mm u slučaju rukohvata za pridržavanje i zatvarača poklopca motora i 50 mm u svim drugim slučajevima. Njihov polumjer zakrivljenosti mora biti najmanje 2,5 mm.

Ako se kvake na bočnim vratima zaokreću pri otvaranju ili zatvaranju, moraju zadovoljavati jedan od ova dva zahtjeva:

4.6.2.1 u slučaju kvaka koje se zaokreću paralelno s ravninom vrata otvoreni završetak kvake mora biti usmjeren prema natrag. Završetak takvih kvaka mora biti zaokrenut prema ravnini vrata i mora biti ugrađen u zaštitnu oblogu ili uvučen;

4.6.2.2 kvake koje se mogu pomicati u bilo kojem smjeru koji nije usporedan s ravninom vrata moraju, kad su u položaju zatvorenih vrata, biti zatvorene u zaštitnu oblogu ili uvučene. Završetak kvake treba biti okrenut prema unatrag ili dolje.

Ipak, kvake koje ne zadovoljavaju taj posljednji zahtjev mogu se prihvatiti ako:

4.8. Bočni usmjerivači za zrak i kišu i usmjerivači zraka za sprečavanje prljanja prozora

Rubovi koji mogu biti usmjereni prema vani moraju imati polumjer zakrivljenosti najmanje 1 mm.

Rubovi limova dopušteni su pod uvjetom da su presavijeni prema karoseriji tako da rub nije moguće dotaknuti kuglom promjera 100 mm ili pod uvjetom da su ti rubovi obloženi zaštitom koja ima polumjer zakrivljenosti najmanje 2,5 mm.

4.10.1 Matice kotača, poklopci glavine kotača i zaštitne naprave ne smiju imati kakvih oštrih nazubljenih izbočina.

4.10.2 Kad se vozilo kreće pravocrtno, niti jedan dio kotača, osim samih guma, smješten iznad vodoravne ravnine koja prolazi kroz njihovu os vrtnje, ne smije viriti izvan vertikalne projekcije ruba poda nadogradnje iznad kotača na vodoravnu ravninu. Međutim, ako funkcionalni zahtjevi to opravdavaju, zaštitne naprave koje pokrivaju matice kotača i glavine kotača mogu viriti izvan vertikalne projekcije tog ruba pod uvjetom da polumjer zakrivljenosti površine dijela koji strši ne bude manji od 5 mm te da izbočina izvan vertiklane projekcije ruba poda nadogradnje ni u kojemu slučaju ne prelazi 30 mm.

4.10.3 Kad matice i vijci vire izvan projekcije vanjske površine guma (dio guma koji je iznad vodoravne ravnine koja prolazi kroz os vrtnje kotača), obvezna je ugradba zaštitnoga dijela navedena (zaštitnih dijelova navedenih) u 4.10.2.

4.11.1. Oslonci za dizalicu (ako postoje) i ispušna(-e) cijev(i) ne smiju stršati više od 10 mm iznad vertiklane projekcije linije poda ili vertikalne projekcije presjeka referentne ravnine s vanjskom površinom vozila.

4.11.2. Bez obzira na gornji zahtjev, ispušna cijev može viriti više od 10 mm pod uvjetom da završava zaobljenim rubom, s polumjerom zakrivljenosti od najmanje 2,5 mm.

4.12. Izbočine i razmaci moraju se mjeriti se u skladu sa zahtjevima Priloga III.

5.1. Zahtjev za EEZ homologaciju tipa vozila s obzirom na njegove vanjske izbočine mora podnijeti proizvođač vozila ili njegov ovlašteni predstavnik.

5.2.1. opis tipa vozila i njegovih vanjskih izbočina ispred stražnje stijenke kabine, s podacima u skladu s Prilogom III., zajedno s dokumentacijom iz članka 3. Direktive 70/156/EEZ;

5.2.3. crteži vanjske površine s dimenzijama koje su prema mišljenju tehničke službe potrebne za dokazivanje sukladnosti s odredbama iz 3. i 4.

Podnositelj zahtjeva mora tehničkoj službi koja je odgovorna za provedbu homologacijskih ispitivanja dostaviti:

5.3.1. vozilo uzorak koje predstavlja tip vozila za koje je zatražena homologacija ili dio (dijelove) vozila za koji (koje) se smatra da je bitan (su bitni) za provedbu provjera i ispitivanja propisanih u ovoj Direktivi;

5.3.2. određene dijelove i uzorke upotrijebljenih materijala, ako to zahtijeva tehnička služba.

Ako je vozilo koje je dostavljeno na homologaciju u skladu s odredbama u odjeljku 5. i ako zadovoljava zahtjeve u odjeljcima 3. i 4., dodjeljuje se homologacija tipa i izdaje odgovarajuća potvrda u skladu s obrascem iz Priloga IV.

Vozila N1 kategorije mogu se, na zahtjev proizvođača, homologirati s obzirom na njihove vanjske izbočine ispred stražnje stijenke kabine prema tehničkim zahtjevima Direktive 74/483/EEZ (2).

Svaka preinaka tipa vozila ili njegovih vanjskih izbočina ispred stražnje stijenke kabine mora se prijaviti administrativnom odjelu koji je homologirao taj tip vozila. Taj odjel može tada:

7.1.1. ili smatrati da nije vjerojatno da će učinjene preinake imati znatne nepovoljne učinke te da vozilo još zadovoljava zahtjeve; ili

7.1.2. zahtijevati dodatno izvješće o ispitivanju od tehničke službe odgovorne za provedbu ispitivanja.

7.2. Nadležno tijelo koje izdaje dopunu homologacije dodjeljuje serijski broj svakoj potvrdi o homologaciji tipa kako je prikazano u Prilogu IV.

1. NAČIN UTVRĐIVANJA DIMENZIJA IZBOČINE DIJELA KOJI JE UGRAĐEN NA VANJSKOJ POVRŠINI

1.1. Dimenzije izbočine dijela koji je ugrađen na ispupčenu površinu mogu se utvrditi ili izravno ili pomoću crteža odgovarajućeg presjeka tog dijela u ugrađenom položaju.

1.2. Kad se dimenzije izbočine dijela koji je ugrađen na površinu koja nije ispupčena ne mogu utvrditi jednostavnim mjerenjem, utvrđuju se iz najveće promjene udaljenosti između referentne crte površine i središta kugle promjera 100 mm kad se kugla pomiče preko toga dijela stalno ga dodirujući. Slika 1. pokazuje jedan primjer primjene ovog načina.

1.3. Kod rukohvata se izbočine mjere u odnosu na ravninu koja prolazi kroz točke pričvršćenja. Primjer je naveden na slici 2.

2.1. Izbočina na vanjskoj površini glavnog svjetla mjeri se vodoravno od točke dodira kugle promjera 100 mm, kao što je prikazano na slici 3.

3.1. Razmak između dijelova rešetke je razmak između dviju ravnina koje prolaze kroz točke dodira kugle i okomito na pravac koji spaja te točke dodira. Slike 4. i 5. pokazuju primjere primjene tog načina.