(a)

Ako nadležna ustanova nema na raspolaganju podatke koji upućuju na obavljanje zanimanja (ili djelatnosti koja se smatra kao takva u smislu Odluke br. 119) kojim se ostvaruje pravo na obiteljska davanja u državi boravišta člana obitelji, ustanova treba plaćati obiteljska davanja u potpunosti.

(b)

U slučaju sumnje ili kada postoji sigurnost bavljenja zanimanjem (ili djelatnošću koja se smatra kao takva u smislu Odluke br. 119) kojim se ostvaruje pravo na obiteljska davanja u državi boravišta članova obitelji, nadležna ustanova može obustaviti plaćanje obiteljskih davanja. Tada odmah traži od ustanove u mjestu boravišta članova obitelji podatke u vezi s pravom na obiteljska davanja u državi boravišta članova obitelji, u skladu s izmijenjenim predloškom obrasca E 411 otisnutim niže.

Nadležna tijela država članica stavljaju taj obrazac na raspolaganje dotičnim nadležnim ustanovama. Taj je obrazac na raspolaganju na službenim jezicima Zajednice i oblikovan tako da su različite verzije u potpunosti usklađene te osoba može primiti obrazac na svojem jeziku.

(c)

Nadležna ustanova tada svake godine šalje obrazac E 411 ustanovi u mjestu boravišta članova obitelji. Ta ustanova vraća obrazac nadležnoj ustanovi u roku tri mjeseca od primitka.

(d)

Po prijmu informacija koje dostavlja ustanova u mjestu boravišta, nadležna ustanova za svakog člana obitelji uspoređuje iznos obiteljskih davanja predviđenih zakonodavstvom države boravišta članova obitelji (navedenih u informacijama koje je ovjerila ustanova u mjestu boravišta) te iznos obiteljskih davanja predviđen zakonodavstvom koje provodi.

(e)

Nakon obavljene usporedbe nadležna ustanova treba prema potrebi osigurati dodatak davanjima predviđenima zakonodavstvom države članice u kojoj članovi obitelji imaju boravište, koji je jednak razlici između davanja predviđenog navedenim zakonodavstvom i iznosom davanja priznatih u skladu sa zakonodavstvom nadležne države.

Iznos dodatka prvi se put utvrđuje najkasnije dvanaest mjeseci nakon stjecanja prava na davanja u državi članici u kojoj član obitelji ima boravište i u nadležnoj državi. Dodatak se nakon toga utvrđuje najmanje svakih dvanaest mjeseci.

Ako zakonodavstvo koje primjenjuje nadležna ustanova ne predviđa davanja za istog člana obitelji ili ako je iznos koji to zakonodavstvo predviđa manji od iznosa koji je ovjerila ustanova u mjestu boravišta članova obitelji, nadležna ustanova ne isplaćuje dodatak.

Kada su, u skladu sa zakonom, predviđena davanja za istog člana obitelji i kada je njihov iznos viši od iznosa koji je ovjerila ustanova u mjestu boravišta članova obitelji, plaća se dodatak jednak razlici između dvaju iznosa.

Ako su davanja priznata u skladu sa zakonodavstvom koje provodi nadležna ustanova, navedena ustanova ta davanja osigurava u potpunosti, dok zakonodavstvo države boravišta istog člana obitelji ne predviđa davanja.

Nadležna ustanova može pridodati iznose koji pripadaju kao dodatak cijeloj obitelji prije nego što osigura navedene iznose dotičnim osobama.

(f)

Nadležna ustanova može isplatiti predujam dodatka na ime razlike. U tom slučaju, ako se nakon toga pokaže da iznos predujma prelazi pripadajući iznos, nadležna ustanova to uređuje odbijanjem preplaćenog iznosa od dodatka koji se osobi isplaćuje u sljedećem razdoblju.

(g)

U slučaju da u državi boravišta članova obitelji nije podnesen zahtjev za obiteljskim davanjima te ako informacija koja je na raspolaganju ustanovi u mjestu boravišta ne dopušta da se navede iznos obiteljskih davanja koji bi bili priznati u slučaju podnošenja zahtjeva, navedena ustanova dostavlja nadležnoj ustanovi opću ljestvicu stopa predviđenu u zakonodavstvu koje ta ustanova primjenjuje, a na snazi je za dotično razdoblje ili razdoblja.