02/Sv. 018

HR

Službeni list Europske unije

7


31988R1315


L 123/2

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

03.05.1988.


UREDBA VIJEĆA (EEZ) br. 1315/88

od 3. svibnja 1988.

o izmjeni Uredbe (EEZ) br. 2658/87 o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi i Uredbe (EEZ) br. 918/83 o uspostavi sustava oslobođenja od carina u Zajednici

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 28.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (2),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (3),

budući da odjeljak II.C uvodnih odredaba kombinirane nomenklature priložene Uredbi (EEZ) br. 2658/87 (4), predviđa da se carina naplaćuje po paušalnom iznosu od 10 % ad valorem na robu poslanu privatnim osobama u malim pošiljkama ili koja se nalazi u osobnoj prtljazi putnika, pod uvjetom da tako uvezena roba nije komercijalne prirode i da ukupna vrijednost takve robe ne prelazi 115 ECU-a po pošiljci ili po putniku;

budući da se, u skladu s odjeljkom II.C (3) navedenih uvodnih odredaba, paušalni iznos od 10 % carine naplaćuje za robu u osobnoj prtljazi putnika samo u onom dijelu vrijednosti koja prelazi iznose do kojih je dopušten unos bez uvozne carine sukladno člancima 45. do 49. Uredbe (EEZ) br. 918/83 (5), kako je izmijenjena Uredbom (EEZ) br. 3822/85 (6); budući da se, međutim, kao rezultat treće alineje članka 29. stavka 2. Uredbe (EEZ) br. 918/83, paušalni iznos od 10 % naplaćuje na svu robu u malim pošiljkama poslanu privatnim osobama ako ukupna vrijednost navedenih pošiljki prelazi iznos utvrđen za unos bez uvozne carine, tj. 45 ECU-a;

budući da je manjkavost ovih pravila u tome što isključuju bilo kakvo oslobođenje za primatelje malih pošiljaka čija ukupna vrijednost prelazi, čak i za neznatan iznos, iznos od 45 ECU-a; budući da je ispitivanje situacije otkrilo da, u ovom kontekstu, uvođenje odredbi sličnih onima koje se primjenjuju na robu koja se nalazi u osobnoj prtljazi putnika ne bi trebalo uzrokovati ozbiljne administrativne poteškoće; budući da je u skladu s time prikladno izmijeniti i odjeljak II.C uvodnih odredaba kombinirane nomenklature i glavu VII. Uredbe (EEZ) br. 918/83 kako bi se omogućilo oslobođenje na uvoz malih pošiljaka poslanih privatnim osobama u vrijednosti do 45 ECU-a i naplaćivati paušalni iznos od 10 % carine samo na onaj dio vrijednosti koji prelazi taj iznos;

budući da u ovom trenutku iznos iznad kojega se smije naplaćivati paušalni iznos od 10 % carine na pošiljke poslane privatnim osobama treba podići s 115 ECU-a na 200 ECU-a, kako je Komisija predložila 16. studenoga 1984. (7); budući da je, radi pravne jasnoće, sve te izmjene potrebno donijeti potpuno novim sastavljanjem odjeljka II.C uvodnih odredaba kombinirane nomenklature i glave VII. Uredbe (EEZ) br. 918/83;

budući da se člankom 1. stavkom 3. Uredbe (EEZ) br. 918/83 predviđa da se otok Heligoland treba smatrati trećom zemljom; budući da su, kao rezultat odredaba Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2151/84 od 23. srpnja 1984. o carinskom području Zajednice (8), kako je zadnje izmijenjena Aktom o pristupanju Španjolske i Portugala, sva područja isključena iz carinskog područja Zajednice u istom pravnom položaju kao Heligoland; budući da je stoga nužno izmijeniti navedeni članak 1. stavak 3;

budući da članci 137. i 138. Uredbe (EEZ) br. 918/83 utvrđuju uvjete pod kojima, do uspostave odredaba Zajednice u dotičnom području, države članice mogu primjenjivati posebna oslobođenja dodijeljena za uvoz instrumenata i aparata koji se koriste u medicinskom istraživanju, postavljanju medicinskih dijagnoza ili u provedbi liječenja;

budući da je iskustvo stečeno u primjeni ovih odredaba u jednoj državi članici pokazalo da bescarinski unos dotičnih instrumenata i aparata, pod uvjetom da se jednaki instrumenti i aparati ne proizvode u Zajednici, ne može imati nepovoljan utjecaj na gospodarstvo Zajednice; budući da bi, međutim, isto dalo učinkovit doprinos otkrivanju i liječenju ozbiljnih bolesti od kojih mogu oboljeti osobe s boravištem u Zajednici; budući da je preporučljivo poticati svaku donaciju takvih instrumenata ili aparata medicinskim ustanovama koje za te svrhe imaju odobrenje nadležnih tijela; budući da je neobavezne i privremene odredbe utvrđene člancima 137. i 138. Uredbe (EEZ) br. 918/83 u vezi s instrumentima i aparatima koji se koriste u medicinskom istraživanju, postavljanju medicinskih dijagnoza ili u provedbi liječenja potrebno pretvoriti u konačne odredbe primjenjive u čitavoj Zajednici te, u tu svrhu, navedeni članci trebaju biti zamijenjeni glavom XIV.a koja se odnosi na ovaj posebni slučaj oslobođenja;

budući da Uredbu (EEZ) br. 918/83 također treba dopuniti kako bi se uzeo u obzir i rad Svjetske zdravstvene organizacije uvođenjem oslobođenja od uvoznih carina u vezi s referentnim tvarima potrebnima za nadzor kakvoće lijekova;

budući da je, na temelju rada Odbora za bescarinske propise od stupanja na snagu Uredbe (EEZ) br. 918/83 ustanovljeno da bi određeni broj privremenih odredaba predviđenih u članku 136. mogao pod određenim uvjetima biti pretvoren u konačne odredbe ili s vremenom ograničen, ili izbrisan; budući da članke 133. do 136. treba na odgovarajući način izmijeniti kako bi se što više otklonila svaka nesigurnost u vezi s njihovim opsegom te svaka oprečnost u primjeni sustava oslobođenja od carina u Zajednici uspostavljenog Uredbom (EEZ) br. 918/83;

budući da je preporučljivo iskoristiti priliku koja proizlazi iz navedenih različitih izmjena Uredbe (EEZ) br. 918/83 za izmjenu nekih drugih odredbi kako bi njihova primjena bila više u skladu s ciljevima kojima se teži, ili kako bi se osiguralo udovoljavanje odredbama usvojenim unutar okvira određenih međunarodnih organizacija, posebno Odluka Vijeća – Preporuka Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) usvojene 27. studenoga 1985. o politici u području međunarodnog turizma,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Odjeljak II.C uvodnih odredbi kombinirane nomenklature priložen Uredbi (EEZ) br. 2658/87 zamjenjuje se sljedećim:

C.

Standardna carinska stopa

1.

Carina se naplaćuje po paušalnom iznosu od 10 % ad valorem na robu:

koja se nalazi u pošiljkama koje jedna privatna osoba šalje drugoj,

koja se nalazi u osobnoj prtljazi putnika,

pod uvjetom da takav uvoz nije komercijalne prirode.

Ova se carina u paušalnom iznosu od 10 % primjenjuje pod uvjetom da vrijednost robe koja podliježe uvoznoj carini ne prelazi 200 ECU-a po pošiljci ili po putniku.

Izračun takvog paušalnog iznosa ne primjenjuje se na robu koja je obuhvaćena poglavljem 24., a koja se nalazi u pošiljci ili u osobnoj prtljazi putnika u količinama koje prelaze one utvrđene u članku 31. ili u članku 46. Uredbe (EEZ) br. 918/83 (9).

2.

Uvoz se smatra uvozom nekomercijalne prirode ako:

(a)

u slučaju robe koja se nalazi u pošiljkama koje jedna privatna osoba šalje drugoj, takve pošiljke:

su povremene,

sadrže robu isključivo za osobnu uporabu primatelja ili njegove obitelji; koje svojom prirodom ili količinom ne pokazuju nikakvu komercijalnu vrijednost,

pošiljatelj šalje primatelju bez plaćanja bilo koje vrste;

(b)

u slučaju robe koja se nalazi u osobnoj prtljazi putnika, ona:

je povremena, i

se sastoji isključivo od robe za osobnu uporabu putnika ili njihovih obitelji, ili od robe namijenjene za poklone; priroda i količina takve robe ne smije ukazivati na to da se roba uvozi iz komercijalnih razloga.

3.

Paušalni iznos carine ne primjenjuje se na robu koja se uvozi pod uvjetima određenim u stavcima 1. i 2. ako je imenovana osoba, prije nego što se navedeni paušalni iznos na robu primijeni, zatražila da se roba ocarini odgovarajućom carinom. Sva roba iz pošiljke potom se podvrgava odgovarajućoj uvoznoj carini, ne dovodeći u pitanje bescarinski unos robe predviđen na temelju članaka 29. do 31. i 45. do 49. Uredbe (EEZ) br. 918/83.

Za potrebe prvog podstavka, uvozna carina znači i carina i pristojbe s istim učinkom i poljoprivredne pristojbe i druge uvozne pristojbe predviđene zajedničkom poljoprivrednom politikom ili sukladno konkretnim rješenjima koja se primjenjuju na određenu robu dobivenu preradom poljoprivrednih proizvoda.

4.

Države članice mogu zaokružiti iznos u nacionalnim valutama dobiven konverzijom iznosa od 200 ECU-a.

5.

Države članice mogu zadržati nepromijenjenim iznos od 200 ECU-a u protuvrijednosti u nacionalnoj valuti ako u vrijeme godišnjeg usklađivanja predviđenog u prvoj točki članka 2. stavka 2. Uredbe (EEZ) br. 2779/78, kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EEZ) br. 289/84 (10), konverzija tog iznosa, prije zaokruživanja predviđenog u stavku 4., rezultira promjenom manjom od 5 % u protuvrijednosti u nacionalnoj valuti, ili smanjenjem iste.

Članak 2.

Uredba (EEZ) br. 918/83 mijenja se kako slijedi:

1.

Članak 1. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.

Osim ako je drukčije predviđeno u ovoj Uredbi za potrebe primjene poglavlja I., pojam trećih zemalja također uključuje one dijelove državnih područja država članica koji su isključeni iz carinskog područja Zajednice na temelju Uredbe (EEZ) br. 2151/84 (11).

2.

Članak 11. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.

Podložno istim uvjetima, pokloni koji se obično daju prilikom vjenčanja, koje prima osoba koja ispunjava uvjete utvrđene u stavku 1. od osoba s uobičajenim prebivalištem u trećoj zemlji također se unose bez plaćanja uvozne carine. Vrijednost svakog poklona unesenoga bez plaćanja carine ne smije, međutim, prijeći 1 000 ECU-a.”

3.

Glava VII. zamjenjuje se sljedećim:

„GLAVA VII.

Pošiljke koje jedna privatna osoba šalje drugoj

Članak 29.

1.   Podložno člancima 30. i 31., roba koja se nalazi u pošiljkama poslanima iz treće zemlje od strane privatne osobe drugoj privatnoj osobi koji živi na carinskom području Zajednice unosi se bez plaćanja uvozne carine, pod uvjetom da takav uvoz nije komercijalne prirode.

Oslobođenja predviđena u skladu s ovim stavkom ne primjenjuju se na robu u pošiljkama poslanima s otoka Heligoland.

2.   Za potrebe stavka 1., uvezene pošiljke nisu ‚komercijalne prirode’ ako:

su privremene,

sadrže robu isključivo za osobnu upotrebu primatelja ili njegove obitelji; koji svojom prirodom ili količinom ne pokazuju nikakvu komercijalnu vrijednost,

ih pošiljatelj šalje primatelju bez plaćanja bilo koje vrste.

Članak 30.

Oslobođenja iz članka 29. stavka 1. primjenjuju se na vrijednost od 45 ECU-a po pošiljci, uključujući vrijednost robe iz članka 31.

Kada ukupna vrijednost po pošiljci od dva ili više predmeta prelazi iznos iz prvog podstavka, oslobođenje do tog iznosa odobrava se za one od tih predmeta kojima bi, da se uvoze odvojeno, bilo odobreno oslobođenje, pri čemu se podrazumijeva da se vrijednost pojedinačnog predmeta ne može podijeliti.

Članak 31.

Oslobođenje iz članka 29. stavka 1. ograničava se po pošiljci na količine navedene uz svaku od dolje navedenih vrsta robe:

(a)

duhanski proizvodi:

50 cigareta, ili

25 cigarilosa (cigara najveće težine tri grama svaka), ili

10 cigara, ili

50 grama duhana za pušenje, ili

razmjeran izbor ovih različitih proizvoda;

(b)

alkoholi i alkoholna pića:

destilirana pića i jaka alkoholna pića alkoholne jakosti po volumenu ne veće od 22 % volumena; nedenaturirani etilni alkohol alkoholne jakosti 80 % volumena i više: jedna litra, ili

destilirana pića i jaka alkoholna pića, i aperitivi s vinskom ili alkoholnom bazom, tafia, saké ili slična pića, alkoholne jakosti po volumenu ne veće od 22 % volumena; pjenušava vina, likerska vina: jedna litra, ili razmjerni izbor ovih različitih proizvoda, i

vina: dvije litre;

(c)

parfemi: 50 grama, ili

toaletne vodice: 0,25 litara.”

4.

Članak 46. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.

Oslobođenje iz članka 45. stavka 1. se, s obzirom na dolje navedenu robu, primjenjuje podložno sljedećim količinskim ograničenjima po putniku:

(a)

duhanski proizvodi:

200 cigareta, ili

100 cigarilosa (cigara najveće težine tri grama svaka), ili

50 cigara, ili

250 grama duhana za pušenje, ili

razmjerni izbor ovih različitih proizvoda;

(b)

alkoholi i alkoholna pića:

destilirana pića i jaka alkoholna pića alkoholne jakosti po volumenu ne veće od 22 % volumena; nedenaturirani etilni alkohol alkoholne jakosti 80 % volumena i više: jedna litra, ili

destilirana pića i jaka alkoholna pića, i aperitivi s vinskom ili alkoholnom bazom, tafia, saké ili slična pića, alkoholne jakosti po volumenu ne veće od 22 % volumena; pjenušava vina, likerska vina: dvije litre, ili razmjerni izbor ovih različitih proizvoda, i

vina: dvije litre;

(c)

parfemi: 50 grama, ili

toaletne vodice: 0,25 litara;

(d)

lijekovi:

količina potrebna za zadovoljavanje ‚osobnih potreba’ putnika.”

5.

Prvoj alineji članka 49. stavka 2. dodaje se sljedeće:

„Države članice mogu odobriti iznimke od ovih odredaba.”

6.

Članak 60. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 60.

1.   Oslobođenje od uvozne carine odobrava se za:

(a)

životinje posebno pripremljene za laboratorijsku uporabu;

(b)

biološke ili kemijske tvari koje se nalaze na popisu sastavljenom u skladu s postupkom utvrđenim u članku 143. stavcima 2. i 3., koje se uvoze isključivo u nekomercijalne svrhe.

2.   Oslobođenje iz stavka 1. ograničava se na životinje i biološke ili kemijske tvari koje su namijenjene za:

javne ustanove čija je glavna djelatnost obrazovanje ili znanstveno istraživanje i one odjele javnih ustanova čija je glavna djelatnost obrazovanje ili znanstveno istraživanje, ili

privatne ustanove čija je glavna djelatnost obrazovanje ili znanstveno istraživanje a koje su od strane nadležnih tijela država članica ovlaštene primati takve predmete bez plaćanja carine.

3.   Popis iz podstavka 1. točke (b) smije uključivati samo biološke ili kemijske tvari za koje ne postoji ekvivalentna proizvodnja na carinskom području Zajednice i koje su, zbog svoje specifičnosti ili stupnja čistoće, uglavnom ili isključivo prikladne za znanstveno istraživanje.”

7.

Umeću se sljedeće glave:

„GLAVA XIV.a

Instrumenti i uređaji namijenjeni za medicinsko istraživanje, medicinsko dijagnosticiranje ili medicinskom liječenju

Članak 63.a

1.   Instrumenti i uređaji namijenjeni za medicinsko istraživanje, medicinsko dijagnosticiranje ili medicinskom liječenju koje dobrotvorne ili filantropske organizacije ili fizička osoba doniraju zdravstvenim tijelima, bolničkim odjelima ili ustanovama za medicinsko istraživanje s odobrenjem nadležnih vlasti država članica za primanje takvih predmeta bez plaćanja carine, koji imaju odobrenje nadležnih tijela država članica da takvu robu primaju bez carine, ili koje su ta zdravstvena tijela, bolnice ili ustanove za medicinsko istraživanje kupile sredstvima koja je u cijelosti osigurala dobrotvorna ili filantropska organizacija ili pomoću dobrovoljnih priloga, uvoze se oslobođena od uvoznih carina, uvijek pod uvjetom da je utvrđeno da:

(a)

se ekvivalentni instrumenti i aparati trenutačno ne proizvode na carinskom području Zajednice;

(b)

donacija dotičnih instrumenata ili uređaja ne skriva nikakvu komercijalnu namjeru donatora; i

(c)

donator nije ni na koji način povezan s proizvođačem instrumenata ili uređaja koji su predmet oslobađanja od carine.

2.   Oslobođenje se, prema istim uvjetima, odnosi i na:

(a)

rezervne dijelove, sastavne dijelove ili dodatne dijelove izrađene posebno za instrumente ili uređaje, pod uvjetom da se ti rezervni dijelovi, sastavni dijelovi ili dodatni dijelovi uvoze istodobno kad i takvi instrumenti i uređaji, ili, ako se uvoze naknadno, tada ih se mora moći identificirati kao dijelove namijenjene instrumentima ili uređajima koji su prethodno uvezeni bez plaćanja carine;

(b)

alate koji se koriste u održavanju, provjerama, kalibriranju ili popravljanju instrumenata ili uređaja, pod uvjetom da se ti alati uvoze istodobno kad i takvi instrumenti i uređaji, ili, ako se uvoze naknadno, tada ih se mora moći identificirati kao alate namijenjene instrumentima ili uređajima koji su prethodno uvezeni bez plaćanja carine.

Članak 63.b

Za potrebe primjene članka 63.a, a posebno s obzirom na instrumente ili uređaje i tijela primatelje iz tog članka, četvrta alineja članka 54. i članci 55., 57. i 58. primjenjuju se mutatis mutandis.

GLAVA XIV.b

Referentne tvari za nadzor kakvoće lijekova

Članak 63.c

Pošiljke koje sadrže uzorke referentnih tvari odobrenih od strane Svjetske zdravstvene organizacije za nadzor kakvoće materijala koji se koriste u proizvodnji lijekova i koje su adresirane na primatelje s odobrenjem nadležnih tijela država članica za primanje takvih pošiljaka bez carine, unose se oslobođene uvoznih carina.”

8.

Članku 86. dodaje se sljedeća točka:

„(d)

Nagrade, trofeji i suveniri simbolične prirode i ograničene vrijednosti namijenjene besplatnoj distribuciji osobama s prebivalištem u trećim zemljama na poslovnim konferencijama ili sličnim međunarodnim događajima; njihova priroda, ukupna vrijednost ili druga obilježja ne smiju biti takva da bi mogla ukazivati na to da se uvoze zbog komercijalnih razloga.”

9.

Članku 109. dodaje se sljedeća točka:

„(q)

Takse i slični biljezi kojim se dokazuje plaćanje pristojbi u trećim zemljama.”

10.

Naslov Glave XXVII. zamjenjuje se sljedećim:

„Gorivo i maziva prisutni u kopnenim motornim vozilima i posebnim spremnicima.”

11.

Članci 112. i 113. zamjenjuju se sljedećim:

„Članak 112.

1.   Pridržavajući se odredaba članaka 113. do 115.:

(a)

gorivo koje se nalazi u standardnim spremnicima:

privatnih i komercijalnih motornih vozila i motocikala,

posebnih spremnika,

koji ulaze na carinsko područje Zajednice;

(b)

gorivo koje se nalazi u prenosivim spremnicima na privatnim motornim vozilima i motociklima, s najviše 10 litara po vozilu i ne dovodeći u pitanje nacionalne odredbe o posjedovanju i prijevozu goriva;

unose se oslobođeno uvozne carine.

2.   Za potrebe stavka 1.:

(a)

‚komercijalno motorno vozilo’ znači svako motorno cestovno vozilo (uključujući traktore sa ili bez prikolica) koje je po načinu izrade i po svojoj opremi namijenjeno i sposobno, uz naknadu ili bez nje, za prijevoz:

više od devet osoba uključujući vozača,

robe,

i bilo kojeg cestovnog vozila za posebne namjene osim prijevoza kao takvoga;

(b)

‚privatno motorno vozilo’ znači svako motorno vozilo koje nije obuhvaćeno definicijom određenom u točki (a);

(c)

‚standardni spremnici’ znači:

spremnici koje je proizvođač trajno pričvrstio na sva motorna vozila istoga tipa kao dotično vozilo, a čije trajno pričvršćenje omogućuje izravno korištenje goriva, i za pogon i, ako je to primjereno, za rad sustava za hlađenje i drugih sustava za vrijeme prijevoza.

Spremnici za benzin pričvršćeni na motorna vozila namijenjeni za izravno korištenje benzina kao goriva i spremnici pričvršćeni na druge sustave kojima vozilo može biti opremljeno također se smatraju standardnim spremnicima,

spremnici koje je proizvođač trajno pričvrstio na sva motorna vozila istoga tipa kao dotično vozilo, a čije trajno pričvršćenje omogućuje izravno korištenje goriva za rad sustava za hlađenje i drugih sustava kojima su opremljeni posebni spremnici za vrijeme prijevoza;

(d)

‚posebni spremnik’ znači svaki spremnik opremljen posebno konstruiranom aparaturom za sustave za hlađenje, sustave oksigenacije, sustave za toplinsku izolaciju, ili druge sustave.

Članak 113.

Kad je riječ o gorivu koje se nalazi u standardnim spremnicima komercijalnih motornih vozila i posebnim spremnicima, države članice mogu ograničiti primjenu oslobođenja na 200 litara po vozilu, po posebnom spremniku i po putovanju.”

12.

Drugi stavak članka 132. zamjenjuje se sljedećim:

„Države članice mogu također zadržati nepromijenjen iznos nakon konverzije iznosa određenog u ECU-ima u nacionalnu valutu ako, u vrijeme godišnjeg usklađivanja predviđenog u prvom podstavku članka 2. stavka 2. Uredbe (EEZ) br. 2779/78 (12), kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EEZ) br. 289/84 (13), konverzija toga iznosa prije zaokruživanja predviđenog u prethodnom stavku vodi do izmjene od manje od 5 % konvertiranog iznosa izraženog u nacionalnoj valuti, ili do smanjenja iste.

13.

Sljedeći se podstavak dodaje članku 133. stavku 1.:

„(g)

oslobođenje u kontekstu sporazuma sklopljenih na temelju uzajamnosti s trećim zemljama koje su ugovorne stranke Konvencije o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu (Chicago, 1944.) za provedbu Preporučenih postupaka 4.42 i 4.44 u Prilogu 9. Konvenciji (osmo izdanje, srpanj 1980.).”

14.

Članak 134. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.

Države članice obavješćuju Komisiju o carinskim odredbama sadržanim u međunarodnim konvencijama i sporazuma poput onih iz članka 133. stavka 1. točka (b), (c), (d), (e), (f) i (g) i članka 133. stavka 3. sklopljenih nakon stupanja na snagu ove Uredbe.”

15.

Članci 135. i 136. zamjenjuju se sljedećim:

„Članak 135.

Ova Uredba ne isključuje zadržavanje:

(a)

od strane Grčke, posebnog statusa koji je priznat Mount Athosu, kako je zajamčeno na temelju članka 105. grčkog Ustava;

(b)

od strane Španjolske i Francuske, do stupanja na snagu rješenja kojima se uređuju trgovinski odnosi između Zajednice i Andore, oslobođenja koje proizlazi iz Konvencije od 13. srpnja 1867. za Španjolsku te od 22. i 23. studenoga 1867. za Francusku, između tih država i Andore;

(c)

od strane država članica, i do ograničenja od 210 ECU-a, oslobođenja, ako ga ima, povrh onog iz članka 47. je odobreno 1. siječnja 1983. pomorcima trgovačke mornarice koji sudjeluju u međunarodnim putovanjima.

Članak 136.

1.   Do uspostave odredaba Zajednice u dotičnom području, države članice mogu odobravati posebna oslobođenja oružanim snagama koje ne služe pod svojim zastavama, koje su stacionirane na njihovim državnim područjima u skladu s međunarodnim sporazumima.

2.   Do uspostave odredaba Zajednice u dotičnom području, ova Uredba ne isključuje zadržavanje, od strane država članica, oslobođenja odobrenih radnicima koji se vraćaju u svoju državu nakon što su najmanje šest mjeseci živjeli izvan carinskog područja Zajednice zbog njihovog zanimanja.”

16.

Članci 137. i 138. se brišu.

17.

U člancima 1., 4., 22., 45., 52. do 56., 65., 72., 73., 86., 87., 117. i 120. Uredbe (EEZ) br. 918/83, „Zajednica” se zamjenjuje s „carinsko područje Zajednice”.

Članak 3.

Ova Uredba stupa na snagu 1. siječnja 1989.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 3. svibnja 1988.

Za Vijeće

Predsjednik

M. BANGEMANN


(1)  SL C 254, 11.10.1986., str. 7.

(2)  SL C 13, 18.1.1988., str. 173.

(3)  SL C 105, 21.4.1987., str. 4.

(4)  SL L 256, 7.9.1987., str. 1.

(5)  SL L 105, 23.4.1983., str. 1.

(6)  SL L 370, 31.12.1985., str. 22.

(7)  SL C 324, 5.12.1984., str. 5.

(8)  SL L 197, 27.7.1984., str. 1.

(9)  SL L 105, 23.4.1983., str. 1.

(10)  SL L 33, 4.2.1984., str. 2.”

(11)  SL L 197, 27.7.1984., str. 1.”

(12)  SL L 333, 30.11.1978., str. 5.

(13)  SL L 33, 4.2.1984., str. 2.”