31978L0764

DIREKTIVA VIJEĆA

od 25. srpnja 1978.

o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na vozačko sjedalo za traktore na kotačima za poljoprivredu ili šumarstvo

(78/764/EEZ)

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 100.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Skupštine (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

budući da se tehnički zahtjevi koje traktori moraju zadovoljavati, sukladno nacionalnom zakonodavstvu, među ostalim, odnose na vozačko sjedalo;

budući da se ti zahtjevi razlikuju od jedne države članice do druge; budući da je zato potrebno da sve države članice donesu iste zahtjeve kao dodatak ili umjesto svojih postojećih propisa da bi se omogućila primjena postupka EEZ homologacije tipa propisanog Direktivom Vijeća 74/150/EEZ od 4. ožujka 1974. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na homologaciju tipa traktora na kotačima za poljoprivredu i šumarstvo (3) za svaki tip traktora;

budući da se pravila koja se odnose na vozačka sjedala ne primjenjuju samo na zahtjeve za njihovu ugradbu na traktore, već i na izradu sjedala; budući da usklađeni postupak homologacije tipa sastavnoga dijela omogućava svakoj državi članici da provjeri usklađenost sa zajedničkim zahtjevima za izradu i ispitivanje te da o svojim nalazima izvještava slanjem preslike izdanog certifikata o homologaciji tipa sastavnog dijela za svaki tip vozačkog sjedala; budući da postavljanje oznake EEZ homologacije tipa sastavnog dijela na sva vozačka sjedala proizvedena u skladu s homologiranim tipom čini tehnička ispitivanja takvih sjedala u drugim državama članicama nepotrebnim,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

1.   Države članice dodjeljuju EEZ homologaciju tipa sastavnoga dijela za svaki tip vozačkog sjedala koje zadovoljava konstrukcijske i ispitne zahtjeve određene u prilozima I. i II.

2.   Država članica koja je dodijelila EEZ homologaciju tipa sastavnog dijela treba poduzeti mjere potrebne radi provjere sukladnosti proizvedenih primjeraka s homologiranim tipom. Takva provjera ograničava se na nasumične provjere.

Članak 2.

Države članice za svaki tip vozačkog sjedala, kojeg homologiraju sukladno članku 1., proizvođaču ili njegovom ovlaštenom predstavniku izdaju oznaku EEZ homologacije tipa sastavnog dijela, koja odgovara modelu prikazanom u točki 3.5. Priloga II.

Države članice poduzimaju sve prikladne mjere za sprečavanje uporabe oznaka koje bi mogle stvoriti zabunu između homologiranih vozačkih sjedala sukladno članku 1. i drugih uređaja.

Članak 3.

1.   Države članice ne smiju zabraniti stavljanje na tržište vozačkih sjedala iz razloga koji se odnose na njihovu izradu, ako imaju oznaku EEZ homologacije tipa sastavnog dijela.

2.   Ipak, država članica može zabraniti stavljanje na tržište vozačkih sjedala koja imaju oznaku EEZ homologacije tipa sastavnoga dijela, a koja uzastopno nisu sukladna s homologiranim tipom.

Država odmah obavješćuje druge države članice i Komisiju o poduzetim mjerama, navodeći razloge za svoju odluku.

Članak 4.

Nadležna tijela svake države članice, u roku od mjesec dana nadležnim tijelima drugih država članica šalju preslike certifikata o homologaciji tipa sastavnog dijela, za koji je naveden primjer obrasca u Prilogu III., sastavljenog za svaki tip vozačkog sjedala koji ona homologiraju ili odbiju homologirati.

Članak 5.

1.   Ako država članica koja je dodijelila EEZ homologaciju tipa sastavnog dijela utvrdi da vozačka sjedala koja imaju isti broj EEZ homologacije tipa sastavnog dijela nije u skladu s tipom koji je ona homologirala, ona poduzima potrebne mjere kojima se osigurava da su proizvedeni primjerci u skladu s homologiranim tipom. Nadležna tijela te države članice trebaju obavijestiti nadležna tijela drugih država o poduzetim mjerama, koje po potrebi, u slučaju ozbiljnih i ponovljenih nesukladnosti obuhvaćaju i povlačenje EEZ homologacije tipa sastavnog dijela. Navedena tijela poduzimaju iste mjere, ako ih nadležna tijela drugih država članica obavijeste o takvoj nesukladnosti.

2.   Nadležna tijela država članica međusobno se obavješćuju o svakom povlačenju EEZ homologacije tipa sastavnog dijela kao i o razlozima za takvu odluku, u roku od mjesec dana.

Članak 6.

U svakoj odluci koja je donesena u skladu s odredbama usvojenim pri provedbi ove Direktive, o odbijanju ili povlačenju EEZ homologacije tipa sastavnog dijela za vozačko sjedalo ili o zabrani njegovog stavljanja na tržište ili zabrani uporabe, treba iscrpno navesti razloge na kojima se temelji. Takve odluke treba dostaviti odgovarajućoj strani koju istodobno treba obavijestiti o dostupnim pravnim sredstvima u pozitivnom zakonodavstvu država članica, kao i o rokovima predviđenim za korištenje takvih pravnih sredstava.

Članak 7.

Države članice ne mogu odbiti dodjeljivanje EEZ homologacije tipa ni nacionalne homologacije tipa traktora, iz razloga koji se odnose na njegovo vozačko sjedalo, ako ono ima EEZ homologaciju tipa sastavnog dijela i ako je ugrađeno u skladu sa zahtjevima određenim u Prilogu IV.

Članak 8.

Države članice ne smiju odbiti ni zabraniti prodaju, registraciju, stavljanje u uporabu niti korištenje traktora iz razloga koji se odnose na njegovo vozačko sjedalo, ako ono ima EEZ homologaciju tipa sastavnoga dijela i ugrađeno je u skladu sa zahtjevima određenim u Prilogu IV.

Članak 9.

1.   Za potrebe ove Direktive, „traktor za poljoprivredu i šumarstvo” znači svako motorno vozilo opremljeno kotačima ili gusjenicama, koje ima najmanje dvije osovine, i čija je glavna funkcija vučna snaga, a koje je posebno konstruirano da vuče, gura, nosi ili pokreće određena oruđa, strojeve ili prikolice, za uporabu u poljoprivredi i šumarstvu. Ono može biti opremljeno za prijevoz tereta i putnika.

2.   Ova se Direktiva primjenjuje samo na traktore definirane u stavku 1., opremljene pneumatskim gumama, koji imaju dvije osovine i najveću konstrukcijsku brzinu između 6 i 25 km/h.

Članak 10.

Izmjene koje su potrebne za prilagodbu zahtjeva iz priloga ove Direktive, kako bi se u obzir uzeo tehnički napredak, donose se u skladu s postupkom iz članka 13. Direktive 74/150/EEZ.

Članak 11.

1.   Države članice donose odredbe potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom u roku od osamnaest mjeseci od njezina priopćenja i o tome odmah obavješćuju Komisiju.

2.   Države članice osiguravaju da se Komisiji dostave tekstovi glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 12.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

(1)  SL C 299, 12.12.1977., str. 61.

(2)  SL C 84, 8.4.1978., str. 11.

(3)  SL L 84, 28.3.1974., str. 10.

PRILOG I.

DEFINICIJE

1.   Vozačko sjedalo

„Vozačko sjedalo” znači sjedalo predviđeno samo za jednu osobu, namijenjeno za vozača dok vozi traktor.

2.   Sjedište sjedala

„Sjedište sjedala” znači gotovo vodoravna ploha sjedala koja nosi vozača dok sjedi.

3.   Vozačko sjedalo

„Naslon sjedala” znači gotovo okomita ploha sjedala na koju se leđima oslanja vozač dok sjedi.

4.   Bočni nasloni sjedala

„Bočni nasloni sjedala” znači naprave ili oblici površine sjedala koji sprečavaju bočno klizanje vozača.

4.1.   Oslonci za ruke na sjedalu

„Oslonci za ruke na sjedalu” znači naprave na obje strane sjedala na koje se oslanjaju vozačeve ruke kad sjedi.

5.   Referencijska točka sjedala (S)

„Referencijska točka sjedala (S)” znači točka sjecišta u središnjoj uzdužnoj ravnini sjedala ravnine tangencijalne na donji rub obloge naslona sjedala i vodoravne ravnine. Ta vodoravna ravnina siječe donju ravninu sjedala, 150 mm ispred referencijske točke sjedala (S) (vidjeti Dodatak 1. Prilogu II.).

6.   Dubina sjedišta sjedala

„Dubina sjedišta sjedala” znači vodoravni razmak između referencijske točke sjedala (S) i prednjeg ruba sjedišta sjedala.

7.   Širina sjedišta sjedala

„Širina sjedišta sjedala” znači vodoravni razmak između vanjskih rubova sjedišta sjedala izmjeren u ravnini okomitoj na središnjoj ravnini sjedala.

8.   Raspon sila namještanja

„Raspon sila namještanja” znači raspon između dvije sile koje odgovaraju središnjim položajima na krivuljama sustava ogibljenja, iscrtanih za najtežeg i najlakšeg vozača.

9.   Hod ovjesa

„Hod ovjesa” znači razmak između najvišeg i najnižeg položaja sustava ovjesa.

10.   Vibracija

„Vibracija” znači okomito gibanje vozačkog sjedala prema gore i dolje.

11.   Vibracijsko ubrzanje (a)

„Vibracijsko ubrzanje (a)” znači druga derivacija vibracijskog pomaka po vremenu.

12.   Efektivna vrijednost ubrzanja (aeff)

„Efektivna vrijednost ubrzanja (aeff)” znači kvadratni korijen srednje vrijednosti kvadrata ubrzanja.

13.   Spektralna gustoća snage (Ø)

„Spektralna gustoća snage (Ø)” znači kvadratni korijen srednje vrijednosti kvadrata ubrzanja (aeff) izmjerenih s terc oktavnim filtrima, podijeljena sa širinom pojasa tih filtara.

14.   Vrednovano vibracijsko ubrzanje (aw)

„Vrednovano vibracijsko ubrzanje (aw)” znači vrednovano vibracijsko ubrzanje određeno s pomoću vrednovanog filtra u skladu s točkom 2.5.3.3.5.2. Priloga II.

15.   Vibracijski omjer

„Vibracijski omjer” znači vrednovano vibracijsko ubrzanje izmjereno na vozačkom sjedalu, u odnosu na ono izmjereno na pričvršćenju sjedala, u skladu s točkom 2.5.3.3.5.2. Priloga II.

16.   Vibracijski razred

„Vibracijski razred” znači razred ili skupina traktora koji pokazuju iste vibracijske značajke.

17.   Traktor kategorije A

„Traktor kategorije A” znači traktor čije značajke omogućavaju njegovo svrstavanje u određeni vibracijski razred zbog sličnih konstrukcijskih svojstava.

17.1.   Značajke tih traktora su sljedeće:

17.2   Traktori kategorije A dijele se u dva razreda:

18.   Referencijski traktor

„Referencijski traktor” znači traktor čije je vibracijsko ponašanje specifično za namještanje vrijednosti za ispitivanje, na ispitnoj napravi sjedala za traktore, određenog vibracijskog razreda.

18.1.   Spektralna gustoća snage okomitog ubrzanja u točki pričvršćenja sjedala referencijskog traktora, mora zadovoljavati uvjete u dodacima 9. i 10. Prilogu II.

18.2.   Referencijski traktor treba, pod uvjetom da zadovoljava zahtjeve u točki 18.1., zadovoljavati zahtjeve navedene u sljedećoj tablici:

19.   Traktor kategorije B

„Traktor kategorije B” znači traktor čije su značajke takve da se ne može svrstati u neki od razreda kategorije A.

20.   Sjedala istog tipa traktora

„Sjedala istog tipa traktora” znači sjedala koja se ne razlikuju u nekoj od bitnih značajki; značajke po kojima se sjedala mogu razlikovati su samo sljedeće:

20.1.   dimenzije;

20.2.   položaj i nagib naslona sjedala;

20.3.   nagib sjedišta sjedala;

20.4.   uzdužno i vertikalno namještanje sjedala.

(1)  Ta se dopuštena odstupanja mogu prekoračiti samo kada je potrebno zadovoljavati zahtjeve točke 18.1.

(2)  Te se vrijednosti primjenjuju samo za dijagonalne gume; kada se upotrebljavaju radijalne gume, tlak se mora povećati za 15 %.

PRILOG II.

ZAHTJEVI ZA IZRADU I ISPITIVANJE - ZAHTJEVI ZA EEZ HOMOLOGACIJU TIPA SASTAVNOG DIJELA I OZNAČIVANJE

1.   OPĆI ZAHTJEVI

1.1.   Vozačko sjedalo mora biti izrađeno tako da vozaču osigurava udoban položaj pri upravljanju traktora, i da mu pruža najviši stupanj zaštite zdravlja i sigurnosti.

1.2.   Sjedalo se mora moći namještati uzdužno i po visini bez uporabe alata.

Sjedalo mora biti konstruirano tako da smanjuje udarce i vibracije. Stoga mora biti dobro ogibljeno, imati dobru sposobnost upijanja vibracija i osiguravati odgovarajuće stražnje i bočno oslanjanje.

Bočno oslanjanje smatra se odgovarajućim ako je sjedalo konstruirano tako da sprečava bočno klizanje vozačeva tijela.

1.3.1.   Sjedalo se mora moći namještati za osobe različnih masa. Sva namještanja potrebna za zadovoljavanje tih zahtjeva moraju se moći obaviti bez uporabe alata.

1.4.   Sjedište sjedala, naslon sjedala, bočni nasloni sjedala i, ako su ograđeni, uklonjivi, preklopni ili nepomični oslonci za ruke, moraju biti obloženi.

1.5   Referencijska točka sjedala (S) mora se izračunati postupkom propisanim u Dodatku 1. Prilogu II.

Kada nije drukčije određeno, mjere i dopuštena odstupanja moraju zadovoljavati sljedeće zahtjeve:

1.6.1.   propisane mjere moraju biti izražene u cjelobrojnim vrijednostima jedinica, po potrebi zaokružene na najbližu cjelobrojnu vrijednost;

1.6.2.   mjerni uređaji korišteni pri mjerenju, moraju omogućavati zaokruživanje izmjerene vrijednosti na najbližu cjelobrojnu vrijednost jedinice, te moraju imati točnost unutar sljedećih dopuštenih granica:

1.6.3.   za sve podatke koji se odnose na dimenzije, dopušteno je odstupanje ± 5 %.

Sjedalo se mora podvrgnuti sljedećim ispitivanjima koja se obavljaju na istom sjedalu prema dolje navedenom redoslijedu:

1.7.1   određivanje značajki ovjesa i područja namještanja, s obzirom na masu vozača;

1.7.2.   određivanje bočne stabilnosti;

1.7.3.   određivanje vertikalnih vibracija.

1.8.   Ako je sjedalo proizvedeno tako da je zakretno oko okomite osi, ispitivanja treba obaviti sa sjedalom okrenutim prema naprijed i blokiranim u položaju usporednim s uzdužnom središnjom ravninom traktora.

1.9.   Sjedalo koje se podvrgava gornjim ispitivanjima mora imati iste značajke s obzirom na izradu i ugradbu kao sjedala iz serijske proizvodnje.

1.10.   Prije ispitivanja proizvođač mora obaviti uhodavanje sjedala.

1.11.   Ispitni laboratorij mora sastaviti izvještaj o ispitivanju u kojem se potvrđuje da su na sjedalu provedena sva propisana ispitivanja, bez oštećenja, te navesti pojedinosti o značajkama vibracija sjedala.

1.12.   Sjedala koja su ispitana za traktore razreda I. prikladna su samo za traktore tog razreda, dok su sjedala koja su ispitana za traktore razreda II. prikladna za traktore razreda I. i II.

2.   POSEBNI ZAHTJEVI

2.1.   Dimenzije sjedišta sjedala

2.1.1.   Dubina sjedišta sjedala mjerena usporedno i na razmaku od 150 mm od uzdužne središnje ravnine sjedala mora biti 400 ± 50 mm (vidjeti sliku ispod).

2.1.2.   Širina sjedišta sjedala, mjerena okomito na središnju ravninu sjedala, 150 mm ispred referencijske točke sjedala (S) i najviše 80 mm iznad te točke, mora biti najmanje 450 mm (vidjeti sliku dolje).

2.1.3.   Dubina i širina sjedišta sjedala namijenjenih za traktore čiji razmak stražnjih kotača ne prelazi 1 150 mm, mogu se smanjiti na 300 mm za dubinu i do 400 mm za širinu, ako konstrukcija traktora ne omogućuje ispunjavanje zahtjeva iz točke 2.1.1. i 2.1.2.

2.2.   Položaj i nagib naslona

2.2.1.   Gornji rub naslona sjedala mora biti najmanje 260 mm iznad referencijske točke sjedala (S) (vidjeti sliku ispod).

2.2.2.   Naslon mora imati nagib 10 ± 5° (vidjeti sliku ispod).

2.3.   Nagib sjedišta sjedala

2.3.1.   Nagib površine neopterećenog jastuka prema unazad (vidjeti kut α na slici ispod) mora biti od 3° do 12° u odnosu na vodoravnu ravninu, mjereno napravom za opterećivanje u skladu s Dodatkom 1.

2.4.   Namještanje sjedala (vidjeti sliku ispod).

2.4.1.   Sjedalo mora biti namjestivo u uzdužnom smjeru najmanje:

2.4.2.   Sjedalo mora biti namjestivo po visini najmanje:

2.5.   Ispitivanja sjedala

2.5.1.   Određivanje značajki ovjesa i područja namještanja s obzirom na težinu vozača

2.5.1.1.   Značajke sustava ovjesa određuju se statičkim ispitivanjem. Ono se mora obaviti na sjedalu prilagođenom jednom za vozača s masom od 50 kg i jednom za vozača s masom od 120 kg.

Granice područja namještanja sjedala prema masi vozača izračunavaju se iz značajki sustava ovjesa.

2.5.1.2.   Sjedalo se ugrađuje na ispitnu napravu ili na traktor i opterećuje izravno ili pomoću posebne naprave; navedeno se opterećenje ne smije razlikovati za više od 5 N od nazivnog opterećenja. Hod sustava ovjesa mora se mjeriti točnošću od najmanje ± 1 mm. Opterećivanje se mora primjenjivati u skladu s postupkom određenim u točki 3. Dodatka I.

2.5.1.3.   Cijeli dijagram značajke koji predstavlja gibanje sustava ovjesa, mora se iscrtati od nultog do najvećeg opterećenja, i obrnuto do nultog opterećenja. Stupnjevanja opterećenja, kojima se mjeri spuštanje sustava ovjesa, ne smiju biti veća od 100 N; najmanje osam mjernih točaka mora se ucrtati na približno jednakim razmacima u gibanju sustava ovjesa. Kao točka najvećeg opterećenja treba se uzeti točka od koje se ne može zabilježiti daljnji hod ovjesa ili opterećenje od 1 500 N. Nakon svakog opterećenja ili rasterećenja, hod sustava ovjesa mora se izmjeriti 200 mm ispred referencijske točke sjedala (S); nakon opterećenja ili rasterećenja, sjedalo se mora moći vratiti u svoj početni položaj.

U slučaju sjedala bez čvrstih granica za prilagođavanje težini moraju se odabrati namještanja tako da:

2.5.1.4.1.   za najlakšeg vozača sjedalo se pri rasterećenju vrati točno u gornju točku hoda sustava ovjesa; a

2.5.1.4.2.   za najtežeg vozača opterećenje od 1 500 N prouzroči spuštanje sjedala do najniže granice hoda ovjesa.

2.5.1.4.3.   Na taj način određen raspon namještanja s opterećenjima propisanima u točkama 2.5.1.4.1. i 2.5.1.4.2. mora biti veći od raspona propisanog u točki 3.1.1.

2.5.1.4.4.   Ako je sjedalo opremljeno progresivnim donjim graničnikom opruge, najniži položaj hoda ovjesa (vidjeti točku 9. Priloga I.) može se odrediti kao najniži položaj u kojem sjedalo ostane pri opterećenju od 1 000 N kada je prilagođeno za najlakšeg vozača.

2.5.1.5.   Srednji položaj sustava ovjesa je položaj u kojem sjedalo ostane kada se spusti za polovicu cijelog hoda sustava ovjesa.

2.5.1.6.   Dok su dijagrami značajke sustava ovjesa u općem slučaju oblika petlje histereze, opterećenja se moraju odrediti iscrtavanjem središnje crte petlje histereze (vidjeti točku 8. Priloga I. i točke A i B u Dodatku 2. Prilogu II.).

2.5.1.7.   Za određivanje područja namještanja u ovisnosti o masi vozača, vrijednosti iz točaka A i B (vidjeti Dodatak 2.) određene u skladu s točkom 2.5.1.6. moraju se pomnožiti s 1,3.

2.5.2.   Ispitivanje za određivanje bočne stabilnosti

2.5.2.1.   Sjedalo se mora namjestiti za najveću dopuštenu masu vozila i učvrstiti na ispitnu napravu ili traktor tako da se njegova donja ploha oslanja na nepomičnu plohu (ispitne naprave) koja nije manja od donje plohe sjedala.

2.5.2.2.   Ispitno opterećenje od 1 000 N primjenjuje se na sjedište ili jastuk sjedala. Hvatište se mora nalaziti 200 mm ispred referencijske točke sjedala (S), a naizmjenično na obje strane po 150 mm od ravnine simetrije kroz sjedalo.

2.5.2.3.   Tijekom opterećivanja sjedala mjeri se promjena kuta bočnog nagiba sjedišta sjedala u krajnjim položajima namještanja sjedala u uzdužnom smjeru i po visini. Trajna deformacija u blizini točke hvatišta opterećenja ne uzima se u obzir.

2.5.3.   Ispitivanje za određivanje vibracija

Vibracije sjedala određuju se ispitivanjem na ispitnoj napravi, i/ili na normiranoj cesti, ovisno o tome je li sjedalo namijenjeno za razred (ili razrede) traktora kategorije A, ili za traktore kategorije B.

2.5.3.1.   Ispitivanje na ispitnoj napravi

2.5.3.1.1.   Ispitna naprava mora simulirati okomite vibracije u točki pričvršćenja vozačkog sjedala.

Vibracije se proizvode pomoću elektrohidrauličke naprave. Za namještene vrijednosti pritom se upotrebljavaju one koje su navedene u dodacima 4. i 5. za odgovarajući razred traktora ili dva puta integrirani signali ubrzanja zabilježeni na pričvršćenju vozačkog sjedala na traktoru kategorije B u vožnji, brzinom 12 ± 0,5 km/h po normiranoj ispitnoj stazi određenoj u točki 2.5.3.2.1. Vibracije se moraju prenositi na platformu koja po dimenzijama približno odgovara vozačkoj kabini traktora. Da bi se proizvele vibracije, moraju se upotrijebiti dva neprekinuta niza namještenih vrijednosti ili dva puta integrirani signali ubrzanja, zabilježeni na pričvršćenju vozačkog sjedala traktora kategorije B u vožnji po normiranoj ispitnoj stazi. Mjerenja se ne smiju obavljati tijekom prvog niza namještenih vrijednosti ili signala ubrzanja.

2.5.3.1.2.   Osim pričvršćenja za ispitno sjedalo, platforma mora imati kolo upravljača i oslonac za noge. Njihov raspored mora odgovarati rasporedu prikazanom u Dodatku 6.

2.5.3.1.3.   Ispitna naprava mora imati veliku krutost na savijanje i torziju, a zračnost njezinih ležajeva i vodilica ne smije biti veća od one koja je tehnički potrebna. Ako se platforma oslanja na pulsator, dimenzija R mora biti najmanje 2 000 mm (vidjeti Dodatak 6.).

Ispitna naprava mora, pri opterećenju masom od 150 kg moći simulirati sinusne vibracije, kako je prikazano u Dodatku 7.

2.5.3.2.   Ispitivanje na normiranoj ispitnoj stazi

2.5.3.2.1.   Staza se sastoji od dva usporedna traka koji odgovaraju razmaku kotača traktora. Površina mora biti betonska, s glatkom površinom ili može biti izvedena od drvenih ili betonskih blokova postavljenih na nosivu podlogu. Površina svakog traka određena je ordinatama visina u odnosu na osnovnu ravninu; te su ordinate prikazane u tablicama u Dodatku 3. Kada su trakovi izvedeni od blokova, njihova debljina mora biti od 6 do 8 cm, s razmakom od 16 cm između središta blokova.

Duljina normirane staze mora biti 100 m. Mjerenja se moraju započeti čim os stražnje osovine traktora bude okomito iznad točke D = 0 na ispitnoj stazi, i završiti čim os prednje osovine traktora bude okomito iznad točke D = 100 na ispitnoj stazi (vidjeti tablicu u Dodatku 3.).

2.5.3.2.2.   Prenesene okomite vibracije određuju se pri brzini od 12 ± 0,5 km/h.

Propisana brzina mora se održavati bez uporabe kočnica. Vibracije se moraju mjeriti s lakim i teškim vozačem, na sjedalu, kao i u točki, u kojoj je sjedalo pričvršćeno na traktor.

Brzina 12 km/h mora se doseći prije nego se preveze prilazni dio staze. Površina toga prilaznog dijela staze mora biti ravna i spajati se s normiranom ispitnom stazom u istoj razini.

2.5.3.2.3.   Sjedalo mora biti namješteno s obzirom na masu vozača u skladu s uputama proizvođača.

2.5.3.2.4.   Traktor mora biti opremljen zaštitnim lukom i/ili kabinom, osim ako je ona tipa za koji se ne zahtijeva takva oprema. Na traktoru ne smije biti nikakva dodatna oprema. Osim toga ne smije biti dodatnih utega na kotačima ili okviru traktora niti tekućine u gumama.

2.5.3.2.5.   Gume upotrijebljene pri ispitivanju moraju imati uobičajene dimenzije i slojeve, kako je navedeno u uputama proizvođača. Dubina gaznog sloja ne smije biti manja od 65 % dubine novoga gaznog sloja.

2.5.3.2.6.   Bočne stjenke guma ne smiju biti oštećene. Tlak u gumama mora odgovarati aritmetičkoj sredini referencijskih tlakova koje je preporučio proizvođač guma. Razmak kotača mora odgovarati onome koji se upotrebljava u uobičajenim radnim uvjetima za model traktora na koji je ugrađeno sjedalo.

2.5.3.2.7.   Mjerenja u točki pričvršćenja sjedala, kao i na sjedalu, moraju se obaviti tijekom iste vožnje.

Za mjerenje i zapisivanje vibracija treba se upotrijebiti mjerilo ubrzanja, pojačalo mjernog signala i pisač s magnetskom vrpcom ili mjerilo s izravnim očitavanjem vibracija. Zahtjevi za te mjerne uređaje propisani su u točkama 2.5.3.3.2. do 2.5.3.3.6.

2.5.3.3.   Zahtjevi za ispitivanja na ispitnoj stazi i na ispitnoj napravi

2.5.3.3.1.   Masa vozača

Ispitivanja se moraju obaviti s dva vozača: jednim ukupne mase 55 kg (± 10 %), u kojoj masa sigurnosnog pojasa oko tijela smije biti najviše 5 kg, i drugim ukupne mase 98 kg (± 10 %), s masom sigurnosnog pojasa od najviše 8 kg.

2.5.3.3.2.   Položaj akcelerometra

Za mjerenje vibracija koje se prenose na vozača, akcelerometar treba pričvrstiti na krutu i ravnu ploču promjera 250 ± 50 mm, čiji središnji dio do promjera 75 mm mora biti krut, te opremljen čvrstom zaštitnom napravom za zaštitu akcelerometra. Ta se ploča mora postaviti na sredinu sjedišta sjedala, između sjedala i tijela vozača, te mora biti obložena slojem prirodne ili umjetne pjenaste gume debljine približno 20 mm.

Za mjerenje vibracija na pričvršćenju sjedala, akcelerometar se mora pričvrstiti na to pričvršćenje, u točki koja nije udaljena više od 100 mm od uzdužne središnje ravnine traktora i nalazi se u području okomite projekcije sjedišta sjedala na traktor.

2.5.3.3.3   Mjerenje vibracijskih ubrzanja

Akcelerometar i s njim povezana oprema za pojačanje i prijenos signala, moraju odgovarati vibracijama s efektivnom vrijednošću od 0,05 m/s2 i moraju omogućavati mjerenje vibracija s efektivnom vrijednošću od 0,05 m/s2, vršnim faktorom (omjer vršne i efektivne vrijednosti) 3, bez izobličenja i s najvećom dopuštenom pogreškom od ± 2,5 % u cijelom području od 1 do 80 Hz.

2.5.3.3.4.   Pisač s magnetskom vrpcom

Ako se upotrebljava pisač s magnetskom vrpcom, njegova pogreška ponovljivosti ne smije prelaziti ± 3,5 % u frekvencijskom području 1 — 80 Hz, uključujući promjenu brzine vrpce pri reprodukciji za analizu podataka.

Uređaj za mjerenje vibracija

2.5.3.3.5.1.   Vibracije iznad 10 Hz mogu se zanemariti. Zato je ispred mjernog uređaja dopušteno priključiti niskopojasni filtar s graničnom frekvencijom od približno 10 Hz i slabljenjem od 12 dB po oktavi.

2.5.3.3.5.2.   Uređaj mora imati ugrađen elektronički vrednovani filtar između osjetila i integracijskog uređaja. Filtar mora odgovarati krivulji prikazanoj u Dodatku 8., uz dopuštenu pogrešku od ± 0,5 dB u frekvencijskom pojasu 2 — 4 Hz i ± 2 dB kod drugih frekvencija.

2.5.3.3.5.3.   Elektronički uređaj za mjerenje mora moći prikazivati:

Netočnost cijelog sustava za mjerenje efektivne vrijednosti ubrzanja ne smije prekoračiti ± 5 % izmjerene vrijednosti.

2.5.3.3.6.   Umjeravanje

Svi uređaji moraju biti redovito umjeravani.

Ocjena vibracijskih ispitivanja

2.5.3.3.7.1.   Tijekom svakog ispitivanja vrednovano vibracijsko ubrzanje za cjelokupno trajanje ispitivanja mora se odrediti mjerilom vibracija s izravnim očitavanjem, određenim u točki 2.5.3.3.5.

2.5.3.3.7.2.   Izvještaj o ispitivanju mora prikazivati srednju aritmetičku vrijednost ispravljenog vibracijskog ubrzanja sjedala za lakog vozača i također srednju aritmetičku vrijednost ispravljenog vibracijskoga ubrzanja sjedala za teškog vozača. Izvještaj o ispitivanju mora također prikazivati omjer vrednovanog vibracijskog ubrzanja na sjedalu i vrednovanog vibracijskog ubrzanja na pričvršćenju sjedala. Taj omjer mora biti zaokružen na dva decimalna mjesta.

2.5.3.3.7.3.   Temperatura okoline izmjerena tijekom vibracijskog ispitivanja mora se navesti u izvještaju.

2.5.4.   Vibracijsko ispitivanje traktorskih sjedala koje treba obaviti u skladu s njihovom predviđenom uporabom

2.5.4.1.   Sjedalo koje je namijenjeno za uporabu na traktoru razreda (ili više razreda) kategorije A mora se ispitati na vibracijskoj napravi uporabom odgovarajućeg niza namještenih vrijednosti signala.

2.5.4.2.   Sjedalo koje je namijenjeno za uporabu na određenom tipu traktora kategorije B, mora se ispitati na normiranoj stazi traktorom tog tipa. Međutim, može se također obaviti simulirano ispitivanje uporabom odgovarajućeg niza namještenih vrijednosti signala koji odgovaraju krivulji ubrzanja određenoj pri ispitivanju na normiranoj stazi tipa traktora kojemu je sjedalo namijenjeno.

2.5.4.3.   Sjedalo koje je namijenjeno samo za uporabu na određenom tipu kategorije A, mora također biti u skladu sa zahtjevima točke 2.5.4.2. U tom se slučaju homologacija tipa sastavnog dijela dodjeljuje samo za tip traktora kojemu je sjedalo namijenjeno.

2.5.5.   Postupci određivanja vibracija sjedala namijenjenih za traktore kategorije A

2.5.5.1.   Ponašanje uzorka traktora s obzirom na vibracije, koji je najprikladniji predstavnik pri ispitivanju vozačkog sjedala, određeno je spektralnom gustoćom snage ubrzanja u vertikalnom smjeru (dodaci 9. i 10.), zabilježenih na mjestu pričvršćenja sjedala na uzorku traktora tijekom vožnje po normiranoj ispitnoj stazi, u skladu sa zahtjevima točke 2.5.3.2.

2.5.5.2.   Vrijednost awB koja se stvarno pojavi na pričvršćenju sjedala tijekom mjerenja u vožnji, mora se nalaziti u sljedećim područjima:

i mora biti ispravljena tako da doseže referencijske vrijednosti:

za traktore razreda I.;

za traktore razreda II.

pri čemu se ubrzanje awS, izmjereno na vozačkom sjedalu, treba ispraviti prema sljedećoj jednadžbi:

2.5.5.3.   Pri ispitivanjima na ispitnoj napravi moraju biti namještene vrijednosti signala za vibracije pričvršćenja sjedala u vertikalnom smjeru, određene dvostrukim integriranjem vibracijskih signala, zabilježenih u točki pričvršćenja na ispitnoj stazi. Te namještene vrijednosti signala određene su u dodacima 4. i 5.

Ispitno mjesto mora biti namješteno tako da je pričvršćenje sjedala izloženo vrednovanom ubrzanju:

za traktore razreda I. kategorije A, i

za traktore razreda II. kategorije A.

Potrebno je odrediti vrijednost awB koja se tijekom mjerenja stvarno pojavi na pričvršćenju sjedala. Pri odstupanjima od referencijskih vrijednosti:

za traktore razreda I. kategorije A;

za traktore razreda II. kategorije A

ubrzanje awS izmjereno na vozačkom sjedalu treba ispraviti prema jednadžbi:

2.5.5.4.   Za ispitivanja na ispitnoj napravi primjenjuju se zahtjevi točke 2.5.3.1., a za proizvodnju vibracija, zahtjevi točke 2.5.5.2.

Za svakog od dvaju vozača navedenih u točki 2.5.3.3.1. vrednovano ubrzanje vibracijskoga gibanja mora se mjeriti na sjedalu u trajanju od 28 sekundi. Mjerenje mora početi pri namještenoj vrijednosti signala koji odgovara za t = 0 sekundi, i završiti pri namještenoj vrijednosti signala za t = 28 (vidjeti dodatke 4. i 5.). Moraju se obaviti najmanje dva niza ispitivanja. Izmjerene vrijednosti ne smiju odstupati od aritmetičke sredine za više od ± 5 %.

2.5.6.   Postupak određivanja vibracija sjedala namijenjenih za traktore kategorije B.

2.5.6.1.   U skladu sa zahtjevima iz točke 2.5.4.2., niz vibracijskih ispitivanja ne primjenjuje se na više ili na određeni razred traktora, nego samo na onaj tip traktora za koji je sjedalo namijenjeno.

2.5.6.2.   Ispitivanje na normiranoj ispitnoj stazi mora biti izvedeno u skladu sa zahtjevima iz točaka 2.5.3.2. i 2.5.3.2. Izmjereno vibracijsko ubrzanje na vozačkom sjedalu (awS) ne treba ispravljati i jednako je referencijskoj vrijednosti .

2.5.6.3.   Ispitivanje na ispitnoj napravi treba obaviti usporedno s ispitivanjem na normiranoj ispitnoj stazi, u skladu sa zahtjevima točaka 2.5.3.1. i 2.5.3.3. Namještene vrijednosti za pulzator ispitne naprave, određuju se dvostrukim integriranjem signala vibracijskih ubrzanja zabilježenih u skladu s točkom 2.5.3.1.1.

2.5.6.4.   Pri određivanju namještenih vrijednosti dobivenih u skladu s točkom 2.5.6.3., vibracijsko ubrzanje zabilježeno na ispitnoj napravi na pričvršćenju sjedala (awp) ne smije odstupati za više od ± 10 % od vrijednosti zabilježene na normiranoj ispitnoj stazi (awF), u skladu sa zahtjevima točke 2.5.6.3. (prvi stavak). U slučaju odstupanja od vrijednosti (awF) zabilježene na pričvršćenju sjedala tijekom ispitne vožnje, vrednovano vibracijsko ubrzanje zabilježeno na vozačkom sjedalu tijekom ispitivanja na ispitnoj napravi mora se ispraviti kako slijedi:

Svako od ispitivanja na ispitnoj napravi mora se obaviti dvaput. Izmjerene vrijednosti ne smiju odstupati od srednje aritmetičke vrijednosti za više od ± 5 %.

3.   ZAHTJEVI ZA EEZ HOMOLOGACIJU TIPA SASTAVNOG DIJELA I OZNAČIVANJE

3.1.   Propisani uvjeti za EEZ homologaciju tipa sastavnog dijela sjedala

Za dodjeljivanje EEZ homologacije tipa sastavnog dijela, sjedalo mora, osim ispunjavanja gore navedenih zahtjeva, zadovoljavati sljedeće uvjete:

3.1.1.   područje namještanja ovisno o masi vozača, mora biti najmanje od 50 do 120 kg;

3.1.2.   promjena kuta nagiba, izmjerena pri ispitivanju bočne stabilnosti, ne smije prelaziti 5°;

3.1.3.   nijedna od dviju vrijednosti opisanih u točki 2.5.3.3.7.2. ne smije prelaziti 1,25 m/s2;

3.2.   Zahtjev za EEZ homologaciju tipa sastavnog dijela

3.2.1.   Zahtjev za EEZ homologaciju tipa sastavnog dijela mora podnijeti posjednik trgovačkog naziva ili zaštitnog znaka vozila ili njegov opunomoćeni predstavnik.

Za svaki tip vozačkog sjedala zahtjev mora biti popraćen:

3.2.2.1.   kratkim tehničkim opisom, s izričito navedenim tipom traktora ili više traktora za koje je sjedalo namijenjeno;

3.2.2.2.   crtežima u tri primjerka, dovoljno detaljnim da omogućuju lako prepoznavanje tipa sjedala i prikazuju posebno njegove dimenzije, masu, sustav ovjesa i način učvršćenja;

3.2.2.3.   barem jednim sjedalom;

3.2.2.4.   (po potrebi) jednim traktorom koji predstavlja tip traktora za koji je sjedalo namijenjeno.

3.3.   Natpisi

3.3.1.   Sjedalo za koje je podnesen zahtjev za EEZ homologaciju tipa sastavnog dijela mora imati jasno i neizbrisivo napisanu oznaku trgovačkog naziva ili zaštitnog znaka proizvođača.

3.3.2.   Na svakom sjedalu mora biti dovoljno velik prostor za oznaku EEZ homologacije tipa; taj prostor mora biti prikazan na crtežima navedenim u točki 3.2.2.2.

3.4.   EEZ homologacija tipa sastavnog dijela

3.4.1.   Ako sjedalo dostavljeno u skladu s točkom 3.2. zadovoljava zahtjeve točaka 3.1. i 3.3., dodjeljuje se EEZ homologacija tipa sastavnog dijela i broj homologacije tipa sastavnog dijela.

3.4.2.   Taj se broj ne smije dodijeliti niti jednom drugom tipu sjedala.

3.5.   Označivanje

3.5.1.   Svako sjedalo koje je u skladu s tipom homologiranim prema ovoj Direktivi mora imati oznaku EEZ homologacije tipa sastavnoga dijela.

Oznaka se mora sastojati od:

3.5.2.1.   pravokutnika oko slova „e”, iza kojeg se nalazi razlikovni broj ili slovna oznaka države članice koja je dodijelila homologaciju tipa sastavnog dijela:

3.5.2.2.   broja EEZ homologacije tipa sastavnog dijela koji odgovara broju EEZ homologacije tipa sastavnog dijela dodijeljene za tip sjedala ispod i blizu pravokutnika; i

3.5.2.3.   oznake tipa traktora kategorije A za koji je sjedalo namijenjeno, iznad i u blizini pravokutnika. Ta oznaka mora biti prikazana kako slijedi:

Kad iznad pravokutnika nema takve oznake, sjedalo je namijenjeno za traktor kategorije B.

3.5.3.   Oznaka EEZ homologacije tipa sastavnog dijela mora biti postavljena na sjedalo tako da je nije moguće izbrisati i da je jasno vidljiva čak i kada je sjedalo ugrađeno na traktor.

3.5.4.   Primjer oznake homologacije tipa sastavnog dijela prikazan je u Dodatku 11.

3.5.5.   Dimenzije različitih dijelova te oznake ne smiju biti manje od najmanjih dimenzija propisanih za označivanje kako je prikazano u Dodatku 11.

Dodatak 1.

Metoda određivanja referencijske točke sjedala (S)

1.   DEFINICIJA REFERENCIJSKE TOČKE (S)

„Referencijska točka sjedala” (S) znači točka sjecišta u središnjoj uzdužnoj ravnini sjedala ravnine tangencijalne na donji rub obloge naslona sjedala i vodoravne ravnine. Ta vodoravna ravnina siječe donju ravninu sjedala, 150 mm ispred referencijske točke sjedala (S).

2.   NAPRAVA ZA ODREĐIVANJE REFERENCIJSKE TOČKE SJEDALA (S)

Naprava prikazana na slici 1. sastoji se od sjedne plohe i ploha naslona. Donji dijelovi ploha naslona moraju biti zglobno spojeni u području trice (A) i leđa (B) pri čemu se zglob (B) može namještati po visini.

3.   METODA ODREĐIVANJA REFERENCIJSKE TOČKE SJEDALA (S)

Referencijska točka sjedala (S) mora se moći odrediti pomoću naprave prikazane na slikama 1. i 2. koja simulira opterećivanje osobom u sjedalu. Naprava se mora postaviti u sjedalo. Nakon toga se opterećuje silom od 550 N, u točki 50 mm ispred zgloba (A), a dva dijela naslona lagano se naslanjaju na oblogu naslona.

Ako nije moguće postići potpuni dodir po cijeloj površini obloženog naslona (ispod i iznad lumbalnog područja), mora se primijeniti sljedeći postupak:

Slika 1.

Naprava za određivanje referencijske točke sjedala (S)

Slika 2.

Naprava u mjernom položaju

Dodatak 2.

Ispitivanje za određivanje značajki sustava ogibljenja

Krivulje karakterističnih krivulja sustava ovjesa i područja namještanja opterećenja (točka 2.5.1.)

Dodatak 3.

Ispitivanje na normiranoj ispitnoj stazi

Tablica ordinata visina u odnosu na mjerodavnu osnovnu razinu koja određuje površinu oba traka staze (točka 2.5.3.2.1.)

D= razmak od početne točke (u metrima)

L= ordinata lijevog traka (mm)

R= ordinata desnog traka (mm)

Dodatak 4.

Namještene vrijednosti signala za ispitivanje na ispitnoj napravi vozačkih sjedala, za traktore kategorije A razreda I. (točka 2.5.3.1.1.)

PS= točka namještanja

a= amplituda zahtijevane vrijednosti signala u 10-4 m

t= vrijeme mjerenja u sekundama

Ti su signali prikazani u tablici za 701 zatraženu točku.

Oni se mogu pohraniti brojčano i, nakon prolaska kroz nisko—propusni filtar s graničnom frekvencijom od približno 10 Hz i visoko frekvencijskim slabljenjem od 12 dB/oktava, pokazuju amplitudu namještene vrijednosti za elektro—hidraulički upravljani ispitni uređaj. Namještene vrijednosti signala moraju se ponavljati bez prekidanja.