o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na suosiguranje na razini Zajednice

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 57. stavak 2. i članak 66.,

budući da je potrebno olakšati djelotvorno obavljanje poslova suosiguranja na razini Zajednice putem minimalne koordinacije kako bi se spriječilo narušavanje tržišnog natjecanja i nejednak tretman, a da se pri tom ipak ne ugrozi sloboda koja već postoji u nekoliko država članica;

budući da navedena koordinacija obuhvaća samo one poslove suosiguranja koji su gospodarski najznačajniji, tj. one koji se po svojoj prirodi ili veličini trebaju pokriti kroz međunarodno suosiguranje;

budući da stoga ova Direktiva predstavlja prvi korak prema koordinaciji svih poslova koji se mogu provoditi na temelju slobode pružanja usluga; budući da je ova koordinacija, u stvari, predmet prijedloga za Drugu direktivu Vijeća o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na izravno osiguranje osim životnog osiguranja i o utvrđivanju odredbi za olakšanje djelotvornog korištenja slobode pružanja usluga, a koji je Komisija dostavila Vijeću 30. prosinca 1975. (3);

budući da je vodeći osiguravatelj u boljoj poziciji od ostalih suosiguravatelja kod procjene štete i utvrđivanja minimalnog iznosa pričuve za nepodmirene odštetne zahtjeve;

budući da su u tijeku aktivnosti u vezi likvidacije društava za osiguranje; budući da je ovoj fazi potrebno predvidjeti način na koji će se osigurati da korisnici osiguranja po ugovorima o suosiguranju na razini Zajednice u slučaju likvidacije uživaju jednak tretman kao i korisnici ostalih poslova osiguranja, bez obzira na nacionalnost tih osoba;

budući da se treba osigurati posebna suradnja na području suosiguranja na razini Zajednice kako između nadležnih nadzornih tijela država članica tako i između tih tijela i Komisije; budući da se u sklopu ove suradnje treba ispitati svaka praksa kod koje eventualno postoje naznake o zlouporabi svrhe Direktive,

1. Ova se Direktiva primjenjuje na poslove suosiguranja na razini Zajednice iz članka 2. koji se odnose na rizike razvrstane pod točkom A. 4, 5, 6, 7, 8, 9, 11, 12, 13 i 16 Priloga Prvoj direktivi Vijeća od 24. srpnja 1973. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na osnivanje i obavljanje djelatnosti izravnog osiguranja osim životnog osiguranja (4), dalje u tekstu „Prva direktiva o usklađivanju”.

Ona se, međutim, ne primjenjuje na poslove suosiguranja na razini Zajednice koji pokrivaju rizike razvrstane pod točkom A. 13, a koji se odnose na štete iz nuklearnih izvora ili medicinskih proizvoda. Isključenje osiguranja za štete od medicinskih proizvoda Vijeće će ispitati u roku od pet godina od obavijesti o ovoj Direktivi.

2. Ova se Direktiva primjenjuje na rizike koji su navedeni u prvoj točki stavka 1., a koji po svojoj prirodi ili zbog svoje veličine zahtijevaju sudjelovanje više osiguravatelja za njihovo pokriće.

Eventualne poteškoće koje bi mogle nastati u provedbi ovog načela ispituju se sukladno članku 8.

1. Ova se Direktiva primjenjuje samo na one poslove suosiguranja na razini Zajednice koji zadovoljavaju sljedeće uvjete:

2. Oni poslovi suosiguranja koji ne zadovoljavaju uvjete navedene u stavku 1. ili koji pokrivaju rizike različite od rizika navedenih u članku 1. ostaju predmet nacionalnih zakona koji su na snazi u času stupanja na snagu ove Direktive.

Pravo društava koja imaju sjedište u državi članici i koja podliježu i udovoljavaju zahtjeve Prve direktive o usklađivanju da sudjeluju u suosiguranju na razini Zajednice ne može se podvrgnuti nekim drugim odredbama koje nisu odredbe iz ove Direktive.

1. Iznos tehničkih pričuva utvrđuju pojedini suosiguravatelji u skladu s pravilima koje odredi država članica u kojoj imaju poslovni nastan ili u nedostatku takvih pravila sukladno uobičajenoj praksi u toj državi. Međutim, pričuva za nepodmirene štete treba biti barem jednaka onoj koju je utvrdio vodeći osiguravatelj u skladu s pravilima ili praksi države u kojoj taj osiguravatelj ima poslovni nastan.

2. Tehničke pričuve koje su stvorili različiti suosiguravatelji pokrivene su odgovarajućom imovinom. Međutim, ublažavanje pravila o odgovarajućoj imovini mogu odobriti države članice u kojima suosiguravatelji imaju poslovni nastan, kako bi se uvažili zahtjevi dobrog upravljanja društvima za osiguranje. Ta se imovina nalazi ili u državama članicama u kojima suosiguravatelji imaju poslovni nastan ili u državi članici u kojoj vodeći osiguravatelj ima poslovni nastan, prema izboru osiguravatelja.

Države članice osiguravaju da suosiguravatelji koji imaju poslovni nastan na njihovom području vode statističke podatke iz kojih je vidljiv opseg poslova suosiguranja na razini Zajednice kao i dotične zemlje.

Nadzorna tijela država članica usko surađuje u provedbi ove Direktive i uzajamno razmjenjuje sve informacije koje su potrebne s tim ciljem.

U slučaju da dođe do likvidacije društva za osiguranje, obveze koje proizlaze iz sudjelovanja u ugovorima o suosiguranju na razini Zajednice podmiruju se na isti način kao i obveze koje proizlaze iz ostalih ugovora o osiguranju tog društva za osiguranje bez razlike s obzirom na nacionalnost osiguranika i korisnika osiguranja.

Komisija i nadležna tijela država članica usko surađuju za potrebe ispitivanja eventualnih poteškoća koje bi mogle nastupiti u provedbi ove Direktive.

U sklopu ove suradnje one će posebno ispitati praksu koja bi mogla ukazivati na to da je došlo do zlouporabe svrhe odredbi ove Direktive, a posebno članka 1. stavka 2. i članka 2., tako da vodeći osiguravatelj ne preuzima vodeću ulogu u praksi suosiguranja ili da za pokriće rizika očigledno nije nužno sudjelovanje dvaju ili više osiguravatelja.

Komisija u roku od šest godina od obavijesti o ovoj Direktivi dostavlja Vijeću izvješće o razvoju suosiguranja na razini Zajednice.

Države članice izmjenjuju nacionalne propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom u roku 18 mjeseci od njezine obavijesti, te o tome odmah obavješćuju Komisiju. Tako izmijenjeni propisi primjenjuju se u roku 24 mjeseca od obavijesti.

Od trenutka obavijesti o ovoj Direktivi, države članice osiguravaju da tekstovi glavnih odredbi zakona i drugih propisa koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva budu dostavljeni Komisiji.

Sastavljeno u Bruxellesu 30. svibnja 1978.

Za Vijeće

Predsjednik

I. NØRGAARD