15/Sv. 34

Službeni list Europske unije

31978L0176

L 054/19

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

DIREKTIVA VIJEĆA

od 20. veljače 1978.

o otpadu iz industrije titan-dioksida

(78/176/EEZ)

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno članke 100. i 235.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

budući da otpad iz industrije titan-dioksida može biti štetan za ljudsko zdravlje i okoliš; budući da je stoga nužno spriječiti i postupno smanjivati onečišćenje uzrokovano tim otpadom s ciljem njegova potpunog uklanjanja;

budući da se Programi djelovanja Europskih zajednica na zaštiti okoliša iz 1973. (3) i 1977. (4) pozivaju na potrebu poduzimanja mjere Zajednice protiv otpada iz industrije titan-dioksida;

budući da eventualna razlika između odredaba o otpadu iz industrije titan-dioksida koje se već primjenjuju ili su u pripremi u raznim državama članicama može stvoriti nejednake uvjete natjecanja i time izravno utjecati na funkcioniranje zajedničkog tržišta; budući da je stoga potrebno uskladiti propise u tom području, u skladu s člankom 100. Ugovora;

budući da se čini potrebnim da to usklađivanje propisa prati djelovanje Zajednice tako da se jedan od ciljeva Zajednice u području zaštite okoliša i unapređenja kvalitete života može postići opsežnijim pravilima; budući da bi stoga trebalo utvrditi određene odredbe u tom smislu; budući da bi se trebalo pozvati na članak 235. Ugovora jer ovlasti potrebne za tu svrhu nisu utvrđene Ugovorom;

budući da se Direktiva 75/442/EEZ (5) odnosi na zbrinjavanje otpada općenito; budući da je za otpad iz industrije titan-dioksida uputno uspostaviti poseban sustav kojim se osigurava zaštita ljudskog zdravlja i okoliša od štetnih učinaka nekontroliranog ispuštanja, potapanja ili istovarivanja tog otpada;

budući da bi radi ostvarivanja tih ciljeva trebao postojati sustav prethodnog odobravanja glede ispuštanja, potapanja, skladištenja, istovarivanja ili injektiranja otpada; budući da bi pitanje tog odobravanja trebalo podlijegati određenim uvjetima;

budući da bi ispuštanje, potapanje, skladištenje, istovarivanje i injektiranje otpada moralo biti popraćeno nadgledanjem otpada te nadzorom i nadgledanjem predmetnog okoliša;

budući da za postojeća industrijska postrojenja države članice moraju do 1. srpnja 1980. sastaviti programe za postupno smanjenje onečišćenja uzrokovanog tim otpadom s ciljem njegova potpunog uklanjanja; budući da se tim programima moraju utvrditi opći ciljevi smanjenja koji se moraju postići najkasnije do 1. srpnja 1987. i naznačiti mjere koje će se poduzeti za svako postrojenje;

budući da za nova industrijska postrojenja države članice moraju izdati prethodno odobrenje; budući da tom odobrenju mora prethoditi studija utjecaja na okoliš i da se ona može dati samo tvrtkama koje se obvežu koristiti isključivo one materijale, procese i tehnike koje su na raspolaganju na tržištu, a koje su najmanje štetne za okoliš,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

1. Cilj ove Direktive je sprečavanje i postupno smanjivanje onečišćenja uzrokovanog otpadom iz industrije titan-dioksida, s ciljem njegova potpunog uklanjanja.

2. Za potrebe ove Direktive:

(a)

izraz „onečišćenje” znači ispuštanje od strane ljudi, izravno ili neizravno, bilo kojeg ostatka iz procesa proizvodnje titan-dioksida u okoliš, posljedice kojeg su takve da uzrokuju opasnosti za zdravlje ljudi, štetu na živim resursima i ekosustavima, štetu na prirodnim vrijednostima, ili ometanje drugih legitimnih načina korištenja predmetnog okoliša;

(b)

izraz „otpad” znači:

—	bilo koji ostatak iz procesa proizvodnje titan-dioksida koji se zbrinjava ili se mora zbrinjavati u skladu s važećim nacionalnim zakonodavstvom,

—	bilo koji ostatak iz procesa obrade ostatka navedenog u prvoj alineji;

(c)

izraz „zbrinjavanje” znači:

—	sakupljanje, sortiranje, prijevoz i obrada otpada kao i njegovo skladištenje i istovar iznad površine tla ili podzemno, te njegovo injektiranje u tlo,

—	ispuštanje otpada u površinske vode, podzemne vode i more, te istovar na moru,

—	poslovi transformacije potrebni za njegovo ponovno korištenje, oporabu ili recikliranje;

(d)	izraz „postojeća industrijska postrojenja” znači ona industrijska postrojenja koja već postoje na datum objavljivanja ove Direktive;

(e)

izraz „nova industrijska postrojenja” znači ona industrijska postrojenja koja su u postupku osnivanja na datum stupanja na snagu ove Direktive ili koja se osnuju nakon tog datuma. Proširenja postojećih industrijskih postrojenja koja dovode do povećanja kapaciteta proizvodnje titan-dioksida na lokaciji predmetnog postrojenja od 15 000 tona godišnje ili više smatraju se novim industrijskim postrojenjima.

Članak 2.

Države članice će poduzeti potrebne mjere kako bi osigurale da se otpad zbrinjava bez ugrožavanja zdravlja ljudi i bez štete za okoliš, a posebno:

—	bez opasnosti za vodu, zrak, tlo, biljke i životinje,

—	bez štetnog utjecaja na prirodne ljepote ili krajolik.

Članak 3.

Države članice će poduzeti odgovarajuće mjere kako bi poticale sprečavanje nastanka, recikliranje i obradu otpada, iskorištavanje sirovina i bilo koji drugi proces za ponovno korištenje otpada.

Članak 4.

1. Ispuštanje, potapanje, skladištenje, istovarivanje i injektiranje otpada zabranjeni su osim uz prethodno odobrenje nadležnog tijela države članice na čijem teritoriju se otpad proizvede. Prethodno odobrenje mora izdati i nadležno tijelo države članice

—	na čijem teritoriju se otpad ispušta, skladišti, istovaruje ili injektira,

—	s čijeg teritorija se ispušta ili potapa.

2. Odobrenje se može dati isključivo na ograničeni rok. Ono se može obnoviti.

Članak 5.

U slučaju ispuštanja ili potapanja nadležno tijelo može, u skladu s člankom 2. i na temelju podataka dobivenih u skladu s Prilogom I., dati odobrenje navedeno u članku 4. pod uvjetom da:

(a)	otpad se ne može zbrinjavati primjerenijim sredstvima;

(b)	procjena provedena u svjetlu raspoloživih znanstvenih i tehničkih spoznaja pokazuje da neće biti nikakvog štetnog utjecaja, neposrednog ili naknadnog, na vodeno okružje;

(c)	nema nikakvog štetnog utjecaja na plovidbu čamcima, ribolov, razonodu, iskorištavanje sirovina, desalinizaciju, uzgoj ribe i školjaka, područja od posebne znanstvene važnosti ili druge legitimne načine korištenja predmetnih voda.

Članak 6.

U slučaju skladištenja, istovara ili injektiranja nadležno tijelo može, u skladu s člankom 2. i na temelju podataka dostavljenih u skladu s Prilogom I., dati odobrenje navedeno u članku 4., pod uvjetom da:

(a)	otpad se ne može zbrinjavati primjerenijim sredstvima;

(b)	procjena provedena u svjetlu raspoloživih znanstvenih i tehničkih spoznaja pokazuje da neće biti nikakvog štetnog utjecaja, neposrednog ili odgođenog, na podzemne vode, tlo ili atmosferu;

(c)	nema nikakvog štetnog utjecaja na razonodu, iskorištavanje sirovina, biljke, životinje, područja od posebne znanstvene važnosti ili druge legitimne načine korištenja predmetnog okoliša.

Članak 7.

1. Neovisno o načinu i opsegu obrade predmetnog otpada, njegovo ispuštanje, potapanje, skladištenje, istovarivanje i injektiranje mora biti praćeno nadgledanjem otpada i predmetnog okoliša, u skladu s Prilogom II., uzimajući u obzir njegove fizičke, kemijske, biološke i ekološke aspekte.

2. Poslove nadgledanja vršit će povremeno jedno ili više tijela imenovanih od strane države članice čije je nadležno tijelo izdalo odobrenje iz članka 4. U slučaju prekograničnog onečišćenja između država članica, zainteresirane strane će zajedno imenovati predmetno tijelo.

3. U roku od jedne godine od objave ove Direktive, Komisija će predati Vijeću prijedlog o postupcima za nadzor i nadgledanje predmetnih okoliša. Vijeće će djelovati na taj prijedlog u roku od šest mjeseci od objave mišljenja Europskog parlamenta i Gospodarskog i socijalnog odbora u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 8.

1. Nadležno tijelo zainteresirane države članice će poduzeti sve potrebne korake za ispravak jedne od sljedećih situacija i, ako je potrebno, zahtijevati obustavu poslova ispuštanja, potapanja, skladištenja, istovara ili injektiranja:

(a)	ako rezultati nadgledanja navedeni u Prilogu II. dijelu A točki 1. pokazuju da uvjeti za prethodno odobrenje navedeni u člancima 4., 5. i 6. nisu ispunjeni; ili

(b)	ako rezultati ispitivanja akutne toksičnosti navedeni u Prilogu II. dijelu A točki 2. pokazuju da su prekoračene tamo utvrđene granice; ili

(c)	ako rezultati nadgledanja utvrđeni u Prilogu II. dijelu B, pokažu pogoršanje predmetnog okoliša na razmatranom području; ili

(d)	ako ispuštanje ili potapanje proizvodi štetan učinak na plovidbu čamcima, ribolov, razonodu, iskorištavanje sirovina, desalinizaciju, uzgoj ribe i školjaka, područja od posebne znanstvene važnosti ili druge legitimne načine korištenja predmetnih voda; ili

(e)	ako skladištenje, istovar ili injektiranje proizvodi štetan učinak na razonodu, iskorištavanje sirovina, biljke, životinje, područja od posebne znanstvene važnosti ili druge legitimne načine korištenja predmetnih okoliša.

2. Ako je zainteresirano više država članica, mjere će se poduzeti nakon konzultacija.

Članak 9.

1. Države članice će izraditi programe za postupno smanjenje i konačno potpuno uklanjanje onečišćenja uzrokovanog otpadom iz postojećih industrijskih postrojenja.

2. Programima navedenima u stavku 1. postavit će se opći ciljevi za smanjenje onečišćenja iz tekućeg, krutog i plinovitog otpada, koji se trebaju postići najkasnije do 1. srpnja 1987. Programi će sadržavati i neposredne ciljeve. Oni će, štoviše, sadržavati podatke o stanju predmetnog okoliša, o mjerama za smanjenje onečišćenja i o načinima obrade otpada nastalog izravno iz procesa proizvodnje.

3. Programi navedeni u stavku 1. poslat će se Komisiji najkasnije do 1. srpnja 1980. tako da, u roku od šest mjeseci po primitku svih nacionalnih programa, Komisija može predati odgovarajuće prijedloge Vijeću radi usklađivanja tih programa u pogledu smanjenja i konačnog potpunog uklanjanja onečišćenja i unapređenja uvjeta tržišnog natjecanja u industriji titan-dioksida. Vijeće će djelovati na te prijedloge u roku šest mjeseci od objave mišljenja Europskog parlamenta i mišljenja Gospodarskog i socijalnog odbora u Službenom listu Europskih zajednica.

4. Države članice će uvesti program najkasnije do 1. siječnja 1982.

Članak 10.

1. Programi navedeni u članku 9. stavku 1. moraju obuhvaćati sva postojeća industrijska postrojenja i moraju sadržavati mjere koje će se poduzeti u odnosu na svako od njih.

2. Ako u određenim okolnostima država članica smatra da, u slučaju pojedinog postrojenja, nisu potrebne nikakve dodatne mjere za ispunjavanje zahtjeva ove Direktive, ona će u roku šest mjeseci od objave ove Direktive dostaviti Komisiji dokaz koji je doveo do tog zaključka.

3. Nakon provođenja neovisne provjere dokaza koja može biti potrebna, Komisija se može suglasiti s državom članicom da nije potrebno poduzimati dodatne mjere u odnosu na pojedino postrojenje. Komisija mora dati svoju suglasnost, zajedno s razlozima, u roku od šest mjeseci.

4. Ako Komisija nije suglasna s državom članicom, u program predmetne države članice uključit će se dodatne mjere u odnosu na to postrojenje.

5. Ako je Komisija suglasna, njezina suglasnost će se povremeno ponovno razmatrati u svjetlu rezultata nadgledanja provedenog u skladu s ovom Direktivom i u svjetlu bilo koje značajne promjene procesa proizvodnje ili ciljeva politike zaštite okoliša.

Članak 11.

Za nova industrijska postrojenja moraju se predavati zahtjevi za prethodno odobrenje nadležnim tijelima države članice na čijem teritoriju se predlaže izgradnja postrojenja. Tim odobrenjima moraju prethoditi ispitivanja utjecaja na okoliš. Mogu se dati samo tvrtkama koje se obvežu da će koristiti samo one materijale, procese i tehnike koji su na raspolaganju na tržištu a koji najmanje oštećuju okoliš.

Članak 12.

Ne dovodeći u pitanje ovu Direktivu, države članice mogu usvojiti strože propise.

Članak 13.

1. U smislu ove Direktive, države članice će dostaviti Komisiji sve potrebne podatke vezane uz:

—	odobrenja izdana na temelju članaka 4., 5. i 6.,

—	rezultate nadgledanja predmetnog okoliša provedenog na temelju članka 7.,

—	mjere poduzete na temelju članka 8.

One će također Komisiji dostaviti opće podatke o materijalima, procesima i tehnikama koji su im objavljeni na temelju članka 11.

2. Podaci dobiveni kao rezultat primjene ovog članka mogu se koristiti isključivo u svrhe ove Direktive.

3. Komisija i nadležna tijela država članica, njihovi dužnosnici i drugi službenici neće objavljivati podatke koje dobiju na temelju ove Direktive i koji su takve vrste da se na njih odnosi obveza službene tajne.

4. Stavci 2. i 3. ne sprečavaju objavljivanje općih podataka ili ispitivanja koji ne sadrže podatke vezane uz određene poduzetnike ili udruženja poduzetnika.

Članak 14.

Svake tri godine države članice će pripremiti izvješće o sprečavanju i postupnom smanjivanju onečišćenja uzrokovanog otpadom iz industrije titan-dioksida i proslijediti ga Komisiji, koja će ga objaviti drugim državama članicama.

Komisija će svake tri godine izvješćivati Vijeće i Europski parlament o primjeni ove Direktive.

Članak 15.

1. Države članice donose mjere potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom u roku od 12 mjeseci od njezine objave. One o tome odmah obavještavaju Komisiju.

2. Države članice Komisiji dostavljaju tekstove odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 16.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 20. veljače 1978.

Za Vijeće

Predsjednik

Per HÆKKERUP

(1) SL C 28, 9.2.1976., str. 16.

(2) SL C 131, 12.6.1976., str. 18.

(3) SL C 112, 20.12.1973., str. 3.

(4) SL C 139, 13.6.1977., str. 3.

(5) SL L 194, 25.7.1975., str. 39.

PRILOG I.

PODACI KOJI SE MORAJU DOSTAVITI RADI ISHOĐENJA PRETHODNOG ODOBRENJA NAVEDENOG U ČLANCIMA 4., 5. I 6.

A. Svojstva i sastav tvari:

1.	ukupna količina i prosječni sastav potopljene tvari (npr. godišnje);

2.	oblik (npr. kruta, muljevita, tekuća ili plinovita);

3.	svojstva: fizička (npr. topljivost i gustoća), kemijska i biokemijska (npr. potrošnja kisika) i biološka;

4.	toksičnost;

5.	postojanost: fizička, kemijska i biološka;

6.	akumulacija i biotransformacija u biološkim materijalima ili sedimentima;

7.	podlijeganje fizičkim, kemijskim i biokemijskim promjenama i interakcija u predmetnom okolišu s drugim organskim i anorganskim materijalima;

8.	vjerojatnost proizvodnje mrlja ili drugih promjena koje smanjuju tržišnu vrijednost resursa (riba, školjke itd.).

B. Svojstva mjesta potapanja ili ispuštanja i načini zbrinjavanja:

1.	lokacija (npr. koordinate mjesta potapanja ili ispuštanja, dubina i udaljenost od obale), lokacija u odnosu na druga područja (npr. područja od posebne vrijednosti, mrijestilišta, ribogojilišta i ribolovna područja, i resursi koji se mogu iskorištavati);

2.	brzina zbrinjavanja u određenom razdoblju (npr. količina dnevno, tjedno, mjesečno);

3.	eventualni načini pakiranja i ograđivanja;

4.	početno razrjeđenje ostvareno predloženim načinom ispuštanja, posebno brzina broda;

5.	svojstva raspršivanja (npr. učinak struja, plime i vjetra na horizontalni prijevoz i vertikalno miješanje);

svojstva vode (npr. temperatura, pH, salinitet, stratifikacija, pokazatelji onečišćenja prema količini kisika – rastopljeni kisik (DO), kemijska potrošnja kisika (COD), biokemijska potrošnja kisika, dušik prisutan u organskom i anorganskom obliku, uključujući amonijak, suspendirana tvar, ostale hranjive tvari i produktivnost);

7.	svojstva dna (npr. topografija, geokemijska i geološka svojstva i biološka produktivnost);

8.	postojanje i učinci drugih potapanja ili ispuštanja otpada izvršenih u predmetnom području (npr. očitanje teških metala u pozadini i sadržaj organskog ugljika).

C. Svojstva prostora za istovar, skladištenje ili injektiranje i načini zbrinjavanja:

1.	geografska situacija;

2.	svojstva okolnih područja;

3.	eventualni načini pakiranja i ograđivanja;

4.	svojstva načina istovara, skladištenja i injektiranja, uključujući procjenu mjera opreza poduzetih radi izbjegavanja onečišćenja voda, tla i atmosfere.

PRILOG II.

NADZOR I NADGLEDANJE ZBRINJAVANJA

A. Nadgledanje otpada

Poslovi zbrinjavanja praćeni su:

1.	provjerama količine, sastava i toksičnosti otpada kako bi se osiguralo da su ispunjeni uvjeti za prethodno odobrenje iz članaka 4., 5. i 6.;

ispitivanjima akutne toksičnosti na određenim vrstama mekušaca, rakova, ribe i planktona, po mogućnosti vrstama koje se obično nalaze u područjima ispuštanja. Pored toga, provest će se ispitivanja na uzorcima vrste Artemia salina.

Kroz razdoblje od 36 sati i pri razrjeđenju izljeva od 1/5 000, ta ispitivanja ne smiju pokazati:

—	više od 20 % smrtnosti odraslih oblika ispitivanih vrsta,

—	a za larve, smrtnost višu od one u kontrolnoj skupini.

B. Nadzor i nadgledanje predmetnog okoliša

U slučaju ispuštanja u slatku vodu ili u more ili u slučaju potapanja, te će se provjere odnositi na sljedeće tri stavke: stup vode, živa tvar i sedimenti. Povremene provjere stanja u području na koje utječu ispuštanja omogućit će praćenje razvoja predmetnih okoliša.

Nadgledanje će obuhvaćati utvrđivanje:

pH;

2.	razrijeđenog kisika;

3.	zamućenosti;

4.	hidratnih oksida željeza i hidroksida u otopini;

5.	toksičnih metala u vodi, suspendiranim krutim tvarima, sedimentima i u akumulaciji u izabranim bentičkim i pelagičkim organizmima;

6.	raznolikosti, te relativnog i apsolutnog bogatstva flore i faune.

II.

U slučaju skladištenja, istovara ili injektiranja, nadgledanje će obuhvaćati:

ispitivanja kojima se osigurava da površinske i podzemne vode nisu onečišćene. Ta ispitivanja obuhvaćaju mjerenje:

—	kiselosti,

—	sadržaja željeza (topljivog i krutog),

—	sadržaja kalcija,

—	eventualnog sadržaja toksičnih metala (topljivih i krutih);

2.	prema potrebi, ispitivanja radi utvrđivanja eventualnih štetnih učinaka na strukturu podzemlja;

3.	opću procjenu ekologije područja u blizini mjesta istovara, skladištenja ili injektiranja.