02/Sv. 013

Službeni list Europske unije

31977D0415

L 166/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

03.06.1977.

ODLUKA VIJEĆA

od 3. lipnja 1977.

o prihvaćanju, u ime Komisije, nekoliko priloga Međunarodnoj konvenciji o pojednostavnjenju i usklađivanju carinskih postupaka

(77/415/EEZ)

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice,

uzimajući u obzir preporuku Komisije,

budući da je, u skladu s Odlukom Vijeća 75/199/EEZ od 18. ožujka 1975. (1), Zajednica stranka Međunarodne konvencije o pojednostavnjenju i usklađivanju carinskih postupaka;

budući da su prilozi navedenoj Konvenciji o pravilima o podrijetlu, dokumentiranim dokazima o podrijetlu, carinskom provozu, privremenom uvozu radi unutarnje proizvodnje i privremenom izvozu za vanjsku proizvodnju prihvatljivi za Zajednicu; budući da je ipak preporučljivo prihvatiti priloge o pravilima o podrijetlu, dokumentiranim dokazima o podrijetlu, carinskom provozu, privremenom izvozu radi unutarnje proizvodnje i privremenom izvozu za vanjsku proizvodnju, podložno određenim rezervama, kako bi se uzeli u obzir posebni zahtjevi carinske unije,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Sljedeći prilozi Međunarodnoj konvenciji o pojednostavnjenju i usklađivanju carinskih postupaka prihvaćaju se u ime Zajednice:

—	Prilog D.1 o pravilima o podrijetlu, osim normi 7 i 8 i preporučene prakse 10,

—	Prilog D.2 o pismenim dokazima o podrijetlu, osim preporučene prakse 3, 10 i 12,

—	Prilog E.1 o carinskom provozu,

—	Prilog E.6 o privremenom uvozu radi unutarnje proizvodnje, osim normi 19 i 34 i preporučene prakse 5, 16, 18 i 27,

—	Prilog E.8 o privremenom izvozu radi unutarnje proizvodnje, osim norme 20 i preporučene prakse 3, 9 i 10.

Tekstovi gornjih priloga priloženi su ovoj Odluci.

Članak 2.

Komisija obavješćuje tajništvo Vijeća za carinsku suradnju o prihvaćanju Priloga o carinskom provozu i, podložno određenim rezervama iz članka 1., priloga o pravilima o podrijetlu, dokumentiranim dokazima o podrijetlu, privremenom uvozu radi unutarnje proizvodnje i privremenom izvozu za vanjsku proizvodnju.

Sastavljeno u Bruxellesu 3. lipnja 1977.

Za Vijeće

Predsjednik

D. OWEN

(1) SL L 100, 21.4.1975., str. 1.

PRILOG

PRILOG D.1

PRILOG O PRAVILIMA O PODRIJETLU

Uvod

Koncept podrijetla robe uključuje se u provedbu mnogih mjera čija je primjena odgovornost carine. Pravila koja se koriste za utvrđivanje podrijetla koriste dva različita osnovna kriterija: kriterij robe „u cijelosti dobivene” u određenoj zemlji, kad samo jedna zemlja dolazi u obzir kao zemlja podrijetla, i kriterij „značajne prerade”, ako su dvije ili više zemalja sudjelovale u proizvodnji robe. Kriterij „u cijelosti dobivene” robe se uglavnom primjenjuje na „prirodne” proizvode i robu koja je napravljena u potpunosti od njih, tako da je roba koja sadrži bilo kakve dijelove ili materijale koji su uvezeni ili im podrijetlo nije utvrđeno u pravilu isključena iz njegovog područja primjene. Kriterij „značajne prerade” može se izraziti različitim metodama primjene.

U praksi se kriterij značajne prerade može izraziti:

—	pravilom koje zahtijeva promjenu tarifnoga broja u određenoj nomenklaturi, uz popis izuzetaka, i/ili

—	popisom postupaka proizvodnje ili prerade kojima se robi dodjeljuje, ili ne dodjeljuje, podrijetlo iz zemlje u kojoj su ti postupci provedeni, i/ili

—	pravilom postotka ad valorem, ako bilo postotak vrijednosti korištenog materijala bilo postotak dodane vrijednosti dosegnu određenu razinu.

Prednosti i nedostaci ovih različitih metoda izražavanja mogu se sa stajališta carine i korisnika zbrojiti kako slijedi:

A. PROMJENA TARIFNOGA BROJA

Uobičajena metoda primjene je određivanje općega pravila kojime se smatra da je dobiveni proizvod prošao dostatnu proizvodnju ili preradu ako potpada pod drugi broj sustavne nomenklature roba od broja koji vrijedi za svaki korišteni materijal.

Opće pravilo obično prati popis izuzetaka koji se temelji na sustavnoj nomenklaturi roba; oni navode slučajeve u kojima promjena broja nije odlučujuća ili zahtijeva daljnje uvjete.

Prednosti

Ova metoda dopušta precizno i objektivno oblikovanje uvjeta za utvrđivanje podrijetla. Ako se zahtijeva podnošenje dokaza, proizvođač u pravilu neće imati poteškoća u podnošenju podataka koji potvrđuju da roba stvarno udovoljava postavljenim zahtjevima.

Nedostaci

Priprema popisa izuzetaka je često teška i osim toga takve je popise potrebno i stalno ažurirati kako bi bili ukorak s tehničkim razvojem i gospodarskim uvjetima. Svi opisi proizvodnih ili kvalificiranih postupaka ne smiju biti nepravilno komplicirani, jer bi inače proizvođači mogli pogriješiti u dobroj vjeri.

Dodatno, preduvjet za korištenje strukture nomenklature robe za utvrđivanje podrijetla je da su i zemlja izvoznica i zemlja uvoznica usvojile istu nomenklaturu kao osnovu svojih odnosnih tarifa i da ih jednako primjenjuju.

B. POPISI POSTUPAKA PROIZVODNJE ILI PRERADE

Ova se metoda obično izražava uporabom popisa koji za sve proizvode opisuje tehničke postupke proizvodnje ili prerade koji se smatraju dovoljno bitnima („kvalificirani postupci”).

Prednosti

Prednosti su iste kao i one opisane pod A.

Nedostaci

Osim zajedničkih nedostataka navedenih gore pod A, opći popisi su duži i iscrpniji, te je time njihova priprema još teža.

C. PRAVILO POSTOTKA AD VALOREM

Kako bi se ovom metodom utvrdilo podrijetlo, u obzir se uzima opseg proizvodnje i prerade koju je proizvod prošao u nekoj zemlji, s obzirom na vrijednost koja je time dodana robi. Kada je ta dodana vrijednost jednaka ili prelazi određeni postotak, roba stječe podrijetlo zemlje u kojoj je provedena proizvodnja ili prerada.

Dodana vrijednost se također može izračunati s obzirom na materijale ili komponente stranog ili neutvrđenog podrijetla koji se koriste u proizvodnji ili preradi robe. Roba zadržava podrijetlo iz određene zemlje samo ako materijali ili komponente ne prijeđu određeni postotak vrijednosti gotovog proizvoda.

U praksi, stoga, ova metoda uključuje uspoređivanje vrijednosti uvezenoga materijala ili materijala neutvrđenoga podrijetla s vrijednošću gotovog proizvoda.

Vrijednost uvezenih sastojaka ili sastojaka neutvrđenoga podrijetla u pravilu se određuje iz uvozne vrijednosti ili kupovne cijene. Za izračunavanje vrijednosti izvezene robe obično se koriste troškovi proizvodnje, cijena franko tvornica ili cijena pri izvozu.

Ova se metoda može primijeniti:

—	ili u kombinaciji s druge dvije metode, pomoću popisa izuzetaka navedenih gore pod pod A ili općih popisa navedenih pod B, ili

—	kao opće pravilo koje propisuje jedinstveni postotak, bez upućivanja na popis pojedinačnih proizvoda.

Prednosti

Glavne prednosti ove metode su njezina preciznost i jednostavnost.

Vrijednost uvezenih sastojaka ili sastojaka neutvrđenog podrijetla može se odrediti iz dostupne trgovačke evidencije ili isprava.

Ako se vrijednost izvezene robe temelji na cijeni franko tvornice ili cijeni pri izvozu, obje cijene se u pravilu brzo utvrđuju i može ih se potkrijepiti komercijalnim računima i trgovačkom evidencijom dotičnih trgovaca.

Nedostaci

Poteškoće se lako javljaju, posebno kod graničnih slučajeva kod kojih mala razlika iznad ili ispod propisanog postotka uzrokuje ispunjavanje ili neispunjavanje zahtjeva o podrijetlu.

Slično tome, dodijeljeno podrijetlo uvelike ovisi o promjenjivim cijenama sirovina na svjetskom tržištu i o promjenjivom tečaju. Te promjene ponekad mogu biti tako označene da je primjena pravila formuliranih na temelju toga znatno iskrivljena.

Drugi veliki nedostatak je taj da je takve elemente kao što su troškovi proizvodnje ili ukupni troškovi korištenih proizvoda koji se mogu koristiti kao osnova za izračun dodane vrijednosti, često teško izračunati, te da oni u zemlji izvoznici mogu imati drugačiji sastav i tumačenje nego u zemlji uvoznici. Moguća su razilaženja u stavovima treba li određene čimbenike, posebno režijske troškove, dodijeliti troškovima proizvodnje ili, na primjer, troškovima prodaje, distribucije itd.

Dok sva ta pravila za utvrđivanje podrijetla u određenom stupnju imaju prednosti i nedostatke, treba istaknuti da izostanak zajedničkih pravila o podrijetlu, pri uvozu kao i pri izvozu, ne samo da komplicira zadaću carinskih tijela i tijela ovlaštenih za izdavanje dokumentiranih dokaza o podrijetlu, već i uzrokuje poteškoće za sudionike međunarodne trgovine. To ukazuje na poželjnost brzog kretanja prema usklađivanju u ovome polju. Čak i tamo gdje su uvedene različite metode kako bi se uzeli u obzir gospodarski uvjeti ili pregovarački čimbenici u povlaštenim carinskim dogovorima, čini se vrlo poželjnim njihovo postojanje u zajedničkom ili standardnom okviru, radi lakšeg razumijevanja između trgovaca i primjene od strane carine.

Uzimajući u obzir gore navedena razmatranja, u Prilogu se predlažu, slijedeći definicije određenih tehničkih termina, pravila za utvrđivanje podrijetla za koja se smatra da se mogu najlakše primijeniti i nadzirati s najmanjim rizikom nesporazuma i prijevare i najmanjim utjecajem na tijek trgovačkih aktivnosti.

Odredbe o tim pravilima prate druge odredbe za koje se utvrdi da su nužne za praktičnu primjenu sustava utvrđivanja podrijetla općenito.

Prilog se bavi isključivo carinskim aspektima pravila o podrijetlu. Ne obuhvaća, na primjer, mjere poduzete za zaštitu industrijskog ili trgovačkog vlasništva ili osiguranje poštivanja naznaka podrijetla ili drugih trgovinskih opisa koji su na snazi.

Definicije

Za potrebe ovog Priloga:

(a)

izraz „zemlja podrijetla robe” znači zemlja u kojoj je roba izrađena ili proizvedena, prema kriterijima određenima u svrhu primjene carinske tarife, prema količinskim ograničenjima ili nekim drugim mjerama koje se odnose na trgovinu.

Napomena

U ovoj definiciji riječ „zemlja” može uključivati skupinu zemalja, regiju ili dio neke zemlje;

(b)	izraz „pravila o podrijetlu” znači određene odredbe razvijene iz principa uspostavljenih nacionalnim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima („kriteriji podrijetla”) koje neka zemlja koristi za utvrđivanje podrijetla robe;

(c)	izraz „kriterij značajne prerade” znači kriterij prema kojem se podrijetlo utvrđuje smatrajući zemljom podrijetla onu zemlju u kojoj je obavljena posljednja značajna prerada koja se smatra dostatnom za pružanje temeljnog obilježja robe;

(d)	izraz „carinska kontrola” znači mjere koje se primjenjuju za osiguranje sukladnosti sa zakonima i propisima za čije je provođenje nadležna carina.

Princip

1. Norma

Pravila o podrijetlu nužna za provedbu mjera za čiju je primjenu pri uvozu i izvozu nadležna carina određuju se u skladu s odredbama ovog Priloga.

Pravila o podrijetlu

2. Norma

Roba u cijelosti dobivena u određenoj zemlji smatra se podrijetlom iz te zemlje. Smatra se da su samo sljedeći proizvodi se u cijelosti dobiveni u određenoj zemlji:

(a)	mineralni proizvodi izvađeni iz njezinog tla, njezinih teritorijalnih voda ili s morskog dna te zemlje;

(b)	poljoprivredni proizvodi ubrani, požnjeveni ili skupljeni u toj zemlji;

(c)	žive životinje okoćene i uzgojene u toj zemlji;

(d)	proizvodi dobiveni od živih životinja u toj zemlji;

(e)	proizvodi dobiveni lovom ili ribolovom u toj zemlji;

(f)	proizvodi dobiveni morskim ribolovom i drugi proizvodi izvađeni iz mora plovilima iz te zemlje;

(g)	proizvodi izrađeni na brodovima tvornicama te zemlje isključivo od proizvoda iz točke (f);

(h)	proizvodi izvađeni s morskog dna ili iz sloja zemlje ispod dna teritorijalnih voda te zemlje, pod uvjetom da ta zemlja ima isključiva prava na iskorištavanje tog dna ili sloja ispod dna;

(ij)	otpad i ostaci od postupaka proizvodnje i prerade ili upotrebljavani predmeti prikupljeni u toj zemlji koji su pogodni samo za ponovno dobivanje sirovina;

(k)	roba proizvedena u toj zemlji isključivo od proizvoda koji su navedeni pod točkama (a) do (ij).

3. Norma

Ako su u proizvodnji robe sudjelovale dvije ili više zemalja, podrijetlo robe se utvrđuje prema kriteriju značajne prerade.

Napomene

U praksi se kriterij značajne prerade može izraziti:

—	pravilom koje zahtijeva promjenu tarifnog broja u određenoj nomenklaturi, uz popis izuzetaka, i/ili

—	popisom postupaka proizvodnje ili prerade kojima se robi dodjeljuje, ili ne dodjeljuje, podrijetlo iz zemlje u kojoj su ti postupci provedeni, i/ili

—	pravilom postotka ad valorem, ako bilo postotak vrijednosti korištenog materijala bilo postotak dodane vrijednosti dosegnu određenu razinu.

Kako bi se utvrdilo jesu li ispunjeni uvjeti koji se odnose na značajnu preradu može se koristiti struktura tarifnog sustava kao što je Briselska nomenklatura kojom se određuje opće pravilo koje prati popis izuzetaka.

Prema tom općem pravilu smatra se da je dobiveni proizvod prošao dostatnu proizvodnju ili preradu ako potpada pod broj tarifnog sustava različit od brojeva koje vrijede za svaki korišteni materijal.

Popis izuzetaka može uključivati:

(a)	postupke proizvodnje ili prerade kod kojih dolazi do promjene tarifnog broja, ali nisu odlučujući ili se smatraju odlučujućima samo pod određenim uvjetima;

(b)	postupke proizvodnje ili prerade kod kojih ne dolazi do promjene tarifnog broja, ali se pod određenim uvjetima smatraju odlučujućima.

Uvjeti koji se spominju pod (a) i (b) mogu se odnositi na vrstu postupka koju roba prolazi ili pravilo postotka ad valorem.

3.	Zahtjev za postotak ad valorem može se izraziti u obliku općeg pravila kojime se određuje jedinstvena stopa, bez popisa pojedinačnih proizvoda.

4. Preporučena praksa

Pri primjeni kriterija značajne prerade treba koristiti Briselsku nomenklaturu kao što je predviđeno napomenom 2. uz normu 3.

5. Preporučena praksa

Ako se kriterij značajne prerade izražava u obliku pravila postotka ad valorem, vrijednosti koje se uzimaju u obzir trebale bi biti:

—	za uvezene materijale carinska vrijednost pri uvozu ili, u slučaju materijala neutvrđenoga podrijetla, prve cijene koja se može utvrditi kao plaćena za njih na teritoriju zemlje u kojoj je izvršena proizvodnja, i

—	za proizvedenu robu cijena franko tvornice ili cijena pri izvozu, prema odredbama nacionalnog zakonodavstva.

6. Norma

Postupci koji ne doprinose ili koji u samo maloj mjeri doprinose temeljnim značajkama ili osobinama robe, a posebno postupci ograničeni na jedan ili više dolje navedenih postupaka, ne smatraju se značajnom preradom:

(a)	postupci nužni za očuvanje robe tijekom prijevoza ili skladištenja;

(b)	postupci kojima se unaprjeđuje pakiranje ili prodajna kakvoća robe ili njezino pripremanje za otpremu, kao što je dijeljenje ili spajanje pakiranja, slaganje i razvrstavanje, ponovno pakiranje;

(c)	jednostavno sklapanje;

(d)	miješanje roba različitog podrijetla, pod uvjetom da značajke nastalog proizvoda nisu bitno različite od značajki robe koja je miješana.

Posebni slučajevi kvalifikacije za podrijetlo

7. Norma

Smatra se da pribor, rezervni dijelovi i alati koji se koriste za strojeve, uređaje, aparate ili vozila imaju isto podrijetlo kao i dotični strojevi, uređaji, aparati ili vozila, pod uvjetom da se uvoze i uobičajeno prodaju zajedno s njima i da po vrsti i broju odgovaraju njihovoj uobičajenoj opremi.

8. Norma

Nesastavljen ili rastavljen proizvod koji se uvozi u više nego jednoj pošiljci, budući da iz prijevoznih ili proizvodnih razloga nije izvedivo uvesti ga u jednoj pošiljci, tretira se, ako to uvoznik zatraži, kao jedan proizvod u svrhu utvrđivanja podrijetla.

9. Norma

Za potrebe utvrđivanja podrijetla, smatra se da pakiranja imaju isto podrijetlo kao i roba koju sadrže, osim ako nacionalno zakonodavstvo zemlje uvoza ne zahtijeva njihovu zasebnu prijavu u carinske svrhe, u kojem slučaju se njihovo podrijetlo utvrđuje odvojeno od te robe.

10. Preporučena praksa

Za potrebe utvrđivanja podrijetla robe, ako se smatra da pakiranja imaju isto podrijetlo kao i roba, potrebno je uzeti u obzir, posebno ako se koristi metoda postotka, samo pakiranja u kojima se roba obično prodaje u maloprodaji.

11. Norma

Za potrebe utvrđivanja podrijetla robe, u obzir se ne uzimaju podrijetlo energije, postrojenja, strojeva i alata korištenih za proizvodnju ili preradu robe.

Pravilo izravnog prijevoza

12. Preporučena praksa

Ako postoje određene odredbe, koje zahtijevaju izravni prijevoz robe iz zemlje podrijetla, potrebno je dopustiti odstupanja, posebno iz zemljopisnih razloga (na primjer, u slučaju zemalja bez izlaza na more) i u slučaju robe koja ostaje pod carinskom kontrolom u trećim zemljama (na primjer, u slučaju robe koja se izlaže na sajmovima ili izložbama ili smješta u carinska skladišta).

Informacije o pravilima o podrijetlu

13. Norma

Nadležna tijela osiguravaju da pravila o podrijetlu, uključujući bilo kakve izmjene i informacije o tumačenju, budu dostupna svim zainteresiranim osobama.

14. Norma

Izmjene pravila o podrijetlu ili postupaka za njihovu primjenu stupaju na snagu tek nakon što je zainteresiranim osobama i na izvoznim tržištima i zemljama isporučiteljima dan dovoljan rok za uzimanje u obzir novih odredaba.

PRILOG D.2

PRILOG O PISMENIM DOKAZIMA O PODRIJETLU

Uvod

Primjenjivost mnogih carinskih mjera, posebno onih koje se odnose na tarife, ovisi o podrijetlu robe. Potvrde i drugi dokumentirani dokaz o podrijetlu koji se podnose pri uvozu imaju svrhu olakšavanja kontrole podrijetla i na taj način ubrzavanja carinjenja.

Dokumentirani dokaz o podrijetlu može se podnijeti u obliku jednostavne izjave na računu ili neke druge isprave proizvođača, uzgajivača, dobavljača, izvoznika ili druge nadležne osobe.

Međutim, u nekim slučajevima te izjave moraju biti ovjerene ili praćene ovjerom vlasti ili tijela koje je za to ovlašteno i koje je neovisno i o izvozniku i o uvozniku. U drugim je slučajevima potrebno predvidjeti posebne obrasce („potvrde o podrijetlu”), na kojima tijelo ovlašteno za njihovo izdavanje potvrđuje podrijetlo robe i koje također može uključivati izjavu proizvođača, uzgajivača itd.

S druge strane, postoje okolnosti u kojima je moguće izostaviti zahtjev za bilo kakvim dokumentiranim dokazima o podrijetlu.

Ovakav niz mogućih oblika dokumentiranih dokaza o podrijetlu omogućuje uzimanje u obzir različitih stupnjeva važnosti utvrđivanja podrijetla, s obzirom na različite interese koji su u pitanju.

Međutim, potrebna su precizna pravila kako bi izvoznici i uvoznici točno znali koji su carinski zahtjevi na ovom području te tako imali koristi od pojednostavnjenih formalnosti koje se omogućuju u nekim slučajevima. Ta pravila također mogu određivati uvjete valjanosti koje moraju ispunjavati različiti oblici dokumentiranih dokaza.

Definicije

Za potrebe ovog Priloga:

(a)	izraz „dokumentirani dokaz o podrijetlu” znači potvrda o podrijetlu, ovjerena deklaracija o podrijetlu ili deklaracija o podrijetlu;

(b)

izraz „potvrda o podrijetlu” znači posebni obrazac kojime se identificira roba, na kojem vlast ili tijelo koje je ovlašteno za njegovo izdavanje izričito potvrđuje da je roba na koju se potvrda odnosi podrijetlom iz određene zemlje. Ova potvrda također može uključivati izjavu proizvođača, uzgajivača, dobavljača, izvoznika, uvoznika ili druge nadležne osobe.

Napomena

U ovoj definiciji riječ „zemlja” može uključivati skupinu zemalja, regiju ili dio neke zemlje;

(c)	izraz „ovjerena deklaracija o podrijetlu” znači deklaracija o podrijetlu koju su ovjerili vlast ili tijelo koje je za to ovlašteno;

(d)

izraz „deklaracija o podrijetlu” znači odgovarajuća izjava o podrijetlu robe koju je u vezi s njezinim izvozom dao proizvođač, uzgajivač, dobavljač, izvoznik ili druga nadležna osoba, na računu ili drugoj ispravi koja se odnosi na robu.

Napomena

Izjava može sadržavati sljedeći tekst:

Zemlja podrijetla ovdje opisane robe je … (zemlja podrijetla);

(e)	izraz „regionalni certifikat o nazivu” znači certifikat sastavljen u skladu s pravilima koja su odredile vlasti ili ovlašteno tijelo, a kojom se potvrđuje da se opisana roba ispunjava uvjete za oznaku specifičnu za određenu regiju (npr. šampanjac, vino porto, sir parmezan);

(f)	izraz „osoba” znači i fizičke i pravne osobe, osim ako kontekst ne zahtijeva drukčije.

Princip

1. Norma

Zahtijevanje, sastavljanje i izdavanje dokumentiranih dokaza koji se odnose na podrijetlo robe uređuju odredbe ovog Priloga.

Zahtjev za pismenim dokazom o podrijetlu

2. Norma

Dokumentirani dokaz o podrijetlu može se zahtijevati samo ako je potreban za primjenu povlaštenih carina, gospodarskih ili trgovačkih mjera koje su usvojene jednostrano ili u skladu s dvostranim ili višestranim sporazumima ili mjerama usvojenima zbog zdravlja ili javnoga reda.

3. Preporučena praksa

Dokumentirani dokaz o podrijetlu ne treba zahtijevati u sljedećim slučajevima:

(a)	kod robe koja se u malim pošiljkama šalje privatnim osobama ili nosi u putnoj prtljazi, pod uvjetom da takvi uvozi nisu trgovačke prirode i da ukupna vrijednost uvoza ne prelazi iznos koji nije manji od 100 USD;

(b)	kod trgovačke pošiljke čija ukupna vrijednost ne prelazi iznos koji nije manji od 60 USD;

(c)	kod robe za koju je odobren privremeni uvoz;

(d)	kod robe u carinskom provozu;

(e)	kod robe koju prati potvrda o oznaci regije, kao i određene posebne robe, ako su uvjeti koje trebaju ispuniti zemlje isporučiteljice prema dvostranim ili višestranim sporazumima takvi da nije potrebno zahtijevati dokumentirane dokaze.

2.	Ako se više pošiljaka vrste iz stavka 1. podstavka (a) ili (b) šalju istovremeno, istim prijevoznim sredstvima i istom primatelju te ih šalje isti pošiljatelj, smatra se da je ukupna vrijednost zbrojena vrijednost tih pošiljaka.

4. Preporučena praksa

Ako su pravila o zahtjevu za dokumentiranim dokazom o podrijetlu određena jednostrano, potrebno ih je revidirati svake tri godine kako bi se provjerilo jesu li još uvijek primjerene s obzirom na promjene gospodarskih i trgovačkih uvjeta pod kojima su donesena.

5. Norma

Dokumentirani dokazi nadležnih tijela zemlje podrijetla mogu se zahtijevati kad god carinska tijela zemlje uvoza imaju razloga posumnjati na prijevaru.

Zahtjevi i oblik različitih vrsta pismenih dokaza o podrijetlu

(a) Potvrda o podrijetlu

Oblik i sadržaj

6. Preporučena praksa

1.	Pri pregledu postojećih i pripremi novih obrazaca potvrda o podrijetlu, ugovorne stranke trebaju koristiti uzorak obrasca iz Dodatka I. ovome Prilogu, u skladu s napomenama iz Dodatka II. i uzimajući u obzir pravila iz Dodatka III.

2.	Ugovorne strane koje su uskladile svoje obrasce potvrda o podrijetlu prema uzorku obrasca iz Dodatka I. ovome Prilogu trebaju o tome obavijestiti glavnoga tajnika Vijeća.

Jezici koji se koriste

7. Preporučena praksa

Obrasci potvrda o podrijetlu trebaju se tiskati na jeziku/jezicima koje odabere zemlja izvoza i, ako ti jezici nisu niti engleski niti francuski, također na engleskom ili francuskom.

8. Preporučena praksa

Ako je potvrda o podrijetlu sastavljena na jeziku koji nije jezik zemlje uvoza, carinska tijela ne trebaju kao pravilo zahtijevati prijevod pojedinosti navedenih u potvrdi o podrijetlu.

Vlasti i druga tijela ovlaštena za izdavanje potvrda o podrijetlu

9. Norma

Ugovorne stranke koje prihvaćaju ovaj Prilog ili u svojoj obavijesti o izvozu ili naknadno navode vlasti ili tijela ovlaštena za izdavanje potvrda o podrijetlu.

Napomena

Potvrde o podrijetlu ne mogu izdavati samo carinska ili druga tijela, nego i vlasti (na primjer trgovačke komore) koje dobiju prethodno ovlaštenje nadležnih tijela.

10. Preporučena praksa

Ako se roba ne uvozi izravno iz zemlje podrijetla već prevozi kroz područje treće zemlje, treba dopustiti sastavljanje potvrda o podrijetlu vlastima ili tijelima ovlaštenima za izdavanje takvih potvrda u toj trećoj zemlji, na temelju potvrda o podrijetlu koje su ranije izdane u zemlji podrijetla robe.

11. Preporučena praksa

Vlasti ili tijela ovlaštena za izdavanje potvrda o podrijetlu trebaju najmanje dvije godine čuvati zahtjeve ili kontrolne kopije potvrda o podrijetlu koje su izdali.

(b) Dokumentirani dokazi koji nisu potvrde o podrijetlu

12. Preporučena praksa

Ako se zahtijeva dokumentirani dokaz o podrijetlu, deklaraciju o podrijetlu treba prihvatiti u sljedećim slučajevima:

(a)	roba koja se u malim pošiljkama šalje privatnim osobama ili nosi u putnoj prtljazi, pod uvjetom da takvi uvozi nisu trgovačke prirode i da ukupna vrijednost uvoza ne prelazi iznos koji nije manji od 500 USD;

(b)	trgovačke pošiljke čija ukupna vrijednost ne prelazi iznos koji nije manji od 300 USD.

2.	Ako se više pošiljaka vrste iz stavka 1. podstavka (a) ili (b) šalju istovremeno, istim prijevoznim sredstvima i istom primatelju, te ih šalje isti pošiljatelj, smatra se da je ukupna vrijednost ukupna vrijednost tih pošiljaka.

Kazne

13. Norma

Treba predvidjeti kazne za sve osobe koje pripreme ili potaknu pripremanje isprave koja sadrži krivotvorene podatke s ciljem dobivanja dokumentiranog dokaza o podrijetlu.

Informacije o zahtjevima za pismene dokaze o podrijetlu

14. Norma

Nadležna tijela osiguravaju da sve bitne informacije o zahtjevima za dokumentirane dokaze o podrijetlu budu dostupne svim zainteresiranim osobama.

DODATAK I.

DODATAK II.

NAPOMENE

Veličina potvrde treba biti međunarodna ISO veličina A4 (210 × 297 mm, 8,27 × 11,69 inča). Obrazac bi trebao imati gornju marginu od 10 mm i lijevu marginu za arhiviranje od 20 mm. Prored bi se trebao temeljiti na višekratnicima od 4,24 mm (1/6 inča), a razmak širine na višekratnicima od 2,54 mm (1/10 inča). Predložak bi trebao biti u skladu s predloškom Ekonomske komisije za Europu (ECE-e), na način prikazan u Dodatku I. Manja odstupanja u točnoj veličini polja za ispis itd. dozvoljena su ako je navedeno potrebno iz zbog posebnih razloga u zemlji izdavanja, značajke nacionalnih sustava usklađivanja isprava itd.

2.	Ako je potrebno predvidjeti zahtjeve za potvrde o podrijetlu, obrazac zahtjeva i obrazac potvrde trebaju biti usklađeni tako da omoguće istovremeno ispunjavanje.

3.	Države mogu utvrditi norme u vezi s težinom po kvadratnom metru papira te uporabom strojno okrenute pozadine kako bi se spriječilo falsificiranje.

4.	Radi orijentacije korisnicima pravila o sastavljanju potvrda o podrijetlu mogu se otisnuti na poleđini potvrde.

5.	Ako se zahtjevi za post facto kontrolu mogu predati prema ugovoru o uzajamnoj administrativnoj pomoći, na poleđini potvrde se može predvidjeti prostor u tu svrhu.

Sljedeće napomene odnose se na polja u oglednom obrascu:

Polje 1.

„Pošiljatelj”, „uzgajivač”, „dobavljač” itd. mogu zamijeniti riječ „izvoznik”.

Polje 2.

Treba postojati samo jedna izvorna potvrda o podrijetlu, označen riječju „izvornik” pored naslova isprave. Ako se potvrda o podrijetlu izdaje kao zamjena za izvornu potvrdu koja je izgubljena, zamjenska potvrda označava se riječju „duplikat” pored naslova isprave. Kopije izvornika ili duplikata potvrde trebaju nositi riječ „kopija” pored naslova. Namjena ovog polja je također ime (logotip, grb itd.) tijela koje ga je izdalo te treba sadržavati mjesto za druge službene svrhe.

Polje 3.

Pojedinosti predviđene ovim poljem mogu se zamijeniti riječima „prema narudžbi” i, po mogućnosti, zemljom odredišta.

Polje 4.

Ovo polje se može koristiti za dodatne podatke o prijevoznim sredstvima, trasi itd., koji se mogu umetnuti ako to npr. želi tijelo koje izdaje potvrdu.

Polje 5.

Ako je potreban navod „artikl br.”, može se po mogućnosti dodati na marginu uz ovo polje ili na početku svakoga reda u ovome polju. Navod „Oznake i brojevi” može se odvojiti uspravnom crtom od „brojevi i vrsta paketa” i „opis robe”. Ako se ne koristi crta te pojedinosti treba razdvajati odgovarajući prored. Opis robe može biti praćen dodavanjem broja iz važeće Briselske nomenklature, po mogućnosti na desnoj strani stupca. Pojedinosti o kriteriju podrijetla, ako se zahtijevaju, treba navesti u ovome polju te ih od ostalih podataka treba odvojiti uspravnom crtom.

Polje 6.

U pravilu bi bruto težina trebala biti dovoljna za identificiranje robe.

Polje 7.

Ovaj stupac se ostavlja prazan za bilo kakve dodatne pojedinosti koje se mogu zahtijevati, kao što su mjere ili upućivanja na druge isprave (npr. račune).

Polja 6. i 7.

Druge količine koje izvoznik može navesti kako bi olakšao identifikaciju mogu se prema potrebi unijeti u polja 6. ili 7.

Polje 8.

Ovo je mjesto rezervirano za podatke o ovjeri nadležnoga tijela (podaci o ovjeri, žigovi, potpisi, datum i mjesto izdavanja itd.). Točan tekst itd. prepušta se odluci tijela koje izdaje potvrdu, dok tekst korišten u oglednom obrascu služi samo kao primjer. Ovo polje se također može koristiti za potpisanu izjavu izvoznika (ili dobavljača ili proizvođača).

DODATAK III.

PRAVILA O SASTAVLJANJU POTVRDA O PODRIJETLU

Pravila o sastavljanju potvrda o podrijetlu (i prema potrebi zahtjeva za te potvrde) prepuštaju se odluci nacionalnih tijela, pri čemu treba uzeti u obzir gornje napomene. Međutim, može biti potrebno osigurati sukladnost sa, inter alia, sljedećim odredbama:

1.	Obrasci se mogu ispunjavati na bilo koji način, pod uvjetom da su unosi neizbrisivi i čitljivi.

2.	Nisu dopuštena brisanja ili pisanja preko teksta na potvrdama (ili zahtjevima). Sve izmjene vrše se precrtavanjem pogrešnog upisa i unošenjem potrebnih dodataka. Takve izmjene treba odobriti osoba koja ih je napravila i ovjeriti odgovarajuća vlast ili tijelo.

3.	Sva neiskorištena mjesta treba precrtati, kako bi se spriječio bilo kakav naknadni unos.

4.	Ako to zahtijevaju pravila o vanjskoj trgovini, moguće je sastaviti jednu ili više kopija uz izvornik.

PRILOG E.1

PRILOG O CARINSKOM PROVOZU

Uvod

Iz različitih je razloga često potrebno robu koja bi mogla biti podložna uvoznim ili izvoznim carinama i porezima prevoziti iz jedne carinarnice u drugu.

Zakonodavstvo mnogih država sadrži odredbe prema kojima se takav prijevoz može provesti bez plaćanja uvoznih ili izvoznih carina i poreza, pri čemu se roba prevozi pod carinskom kontrolom, kako bi se osigurala sukladnost s određenim zahtjevima. Postupak prema kojem se provodi takav prijevoz naziva se „carinski provoz”.

Kako bi se olakšao međunarodni prijevoz robe koja mora proći kroz više carinskih područja, donesena su rješenja na temelju međunarodnih sporazuma dotičnih država za primjenu postupaka za tretiranje robe koja se prevozi u carinskom provozu kroz njihova područja.

Ovaj Prilog odnosi se i na državni i na međunarodni carinski provoz. Ne odnosi se na robu koja se prevozi poštom ili prenosi u putnoj prtljazi.

Definicije

Za potrebe ovog Priloga:

(a)	izraz „carinski provoz” znači carinski postupak prema kojem se roba prevozi pod carinskom kontrolom iz jedne carinarnice u drugu;

(b)	izraz „postupak carinskog provoza” znači prijevoz robe iz polazne carinarnice u odredišnu carinarnicu pod carinskim provozom;

(c)	izraz „utovarna carinarnica” znači bilo koja carinarnica pod čijom nadležnošću se poduzimaju određene preliminarne mjere koje olakšavaju započinjanje postupka carinskog provoza pri polaznoj carinarnici;

(d)	izraz „polazna carinarnica” znači bilo koja carinarnica kod koje započinje postupak provoza;

(e)	izraz „usputna carinarnica” znači bilo koja carinarnica u koju se roba uvozi ili iz koje se roba izvozi tijekom postupka carinskog provoza;

(f)	izraz „odredišna carinarnica” znači bilo koja carinarnica kod koje završava postupak provoza;

(g)	izraz „carinska deklaracija” znači izjava dana u obliku koji je propisala carina, kojom zainteresirane osobe navode carinski postupak koji se treba primijeniti na robu i navode podatke koje carina zahtijeva za primjenu toga postupka;

(h)	izraz „deklarant” znači osoba koja potpisuje carinsku deklaraciju ili u čije ime se ona potpisuje;

(ij)

izraz „prijevozna jedinica” znači:

i.	kontejneri s unutarnjom zapreminom od jednog kubnog metra ili više;

ii.	cestovna vozila, uključujući prikolice i poluprikolice;

iii.	željeznički vagoni; i

iv.	brodice za pretovar, teglenice i ostala plovila pogodna za korištenje u unutarnjim plovnim putovima;

(k)	izraz „uvozne i izvozne carine i porezi” znači carine i sva druga davanja, porezi, naknade i druge pristojbe, koji se naplaćuju na ili u vezi uvoza ili izvoza robe, ali ne uključuju naknade i pristojbe čiji je iznos ograničen prema približnim troškovima pruženih usluga;

(l)	izraz „carinska kontrola” znači mjere koje se primjenjuju za osiguranje sukladnosti sa zakonima i propisima, za čije je provođenje nadležna carina;

(m)	izraz „osiguranje” znači ono što pruža sigurnost carini da će obveza prema njoj biti namirena. Osiguranje se opisuje kao „opće” ako osigurava da se iz njega mogu namiriti obveze nastale iz nekoliko postupaka;

(n)	izraz „osoba” znači i fizičke i pravne osobe, osim ako kontekst ne zahtijeva drukčije.

Principi

1. Norma

Za carinski provoz vrijede odredbe ovog Priloga.

2. Norma

Nacionalno zakonodavstvo određuje uvjete koji se moraju ispuniti i formalnosti koje treba obaviti kako bi se ostvarila svrha carinskog provoza.

Opseg

3. Norma

Carinska tijela dopuštaju prijevoz robe u carinskom provozu u njihovom području:

(a)	iz ulazne carinarnice u izlaznu carinarnicu;

(b)	iz ulazne carinarnicu u unutarnju carinarnicu;

(c)	iz unutarnje carinarnice u izlaznu carinarnicu;

(d)

iz jedne unutarnje carinarnice u drugu unutarnju carinarnicu.

Napomena 1.

Kretanja u carinskom provozu opisana pod (a) do (c) nazivaju se „međunarodnim carinskim provozom” ako se odvijaju kao dio jednog postupka carinskog provoza tijekom kojeg se prelazi jedna ili više granica u skladu s dvostranim ili višestranim sporazumom.

Napomena 2.

Sljedeći izrazi mogu se koristiti za opis gornjeg kretanja u carinskom provozu:

(a)	izravni provoz (iz ulazne carinarnice u izlaznu carinarnicu);

(b)	ulazni provoz (iz ulazne carinarnicu u unutarnju carinarnicu);

(c)	vanjski provoz (iz unutarnje carinarnice u izlaznu carinarnicu);

(d)	unutarnji provoz (iz jedne unutarnje carinarnice u drugu unutarnju carinarnicu).

4. Norma

Roba u carinskom provozu nije podložna plaćanju uvoznih ili izvoznih carina i poreza pod uvjetom sukladnosti s uvjetima koje odrede carinska tijela.

5. Preporučena praksa

Bilo koja osoba koja ima pravo raspolagati robom, na primjer vlasnik, prijevoznik, otpremnik, pošiljatelj ili ovlašteni zastupnik, kojeg je odobrila carina, trebala bi imati pravo prijaviti robu za carinski provoz.

Napomena

Carinska tijela mogu zahtijevati od deklaranta da dokaže svoje pravo raspolaganja robom.

6. Norma

Deklarant je odgovoran carinskim tijelima za pridržavanje obveza nastalih na temelju carinskog provoza; posebno osigurava da se roba odredišnoj carinarnici podnosi neoštećena u skladu s uvjetima koje odrede ta carinska tijela.

Opće odredbe

7. Norma

Carinska tijelu imenuju carinarnice koje su nadležne za obavljanje funkcija određenih u svrhu carinskog provoza.

8. Preporučena praksa

Ako su odgovarajuće carinarnice smještene na zajedničkoj granici, carinska tijela dviju dotičnih zemalja trebaju uskladiti radno vrijeme i nadležnosti tih carinarnica u svrhu carinskog provoza.

9. Preporučena praksa

Na zahtjev zainteresirane osobe i zbog razloga koje carinska tijela smatraju valjanima, iste bi trebale, ukoliko to dopuštaju administrativne okolnosti, obavljati funkcije određene u svrhu carinskog provoza izvan radnog vremena i izvan prostorija carinarnice, pri čemu se podrazumijeva da bi se tako nastali troškovi mogli naplatiti zainteresiranoj osobi.

10. Norma

Treba dati prednost carinskim postupcima koji se odnose na žive životinje, pokvarljivu robu i druge hitne pošiljke u carinskom provozu kod kojih je bitan brzi prijevoz.

Formalnosti pri polaznoj carinarnici

(a) Roba prijavljena za carinski provoz

11. Norma

Ukoliko carinska tijela ne odustanu od ove formalnosti, polaznoj carinarnici se podnosi pisana carinska deklaracija za carinski provoz.

Napomena

U različitim državama postoji pojednostavnjeni postupak prema kojem se odustaje od određenih carinskih formalnosti, uključujući carinsku deklaraciju. Ti se postupci na primjer primjenjuju na robu koja se prevozi željeznicom pod pokrićem međunarodnog robnog lista, te na robu koja se prevozi samo u pograničnoj zoni.

12. Norma

Obrasci carinske deklaracije trebaju biti u skladu sa službenim oglednim obrascem koji propisuju nadležna tijela.

Napomena 1.

Od deklaranta se u pravilu zahtijeva podnošenje sljedećih podataka:

—	ime i adresa pošiljatelja,

—	ime i adresa deklaranta,

—	ime i poštanska adresa primatelja,

—	način prijevoza,

—	naznaka prijevoznog sredstva,

—	postavljene plombe itd.,

—	mjesto utovara,

—	odredišna carinarnica,

—	prijevozna jedinica (vrsta, identifikacijski broj),

—	oznake, brojevi, broj i vrsta paketa,

—	opis robe,

—	bruto težina po pošiljci u kilogramima,

—	popis priloženih isprava,

—	mjesto, datum i potpis deklaranta.

Napomena 2.

Pri razmatranju pregleda postojećih i pripremi novih obrazaca carinskih deklaracija za carinski provoz, nadležna tijela mogu svoje obrasce temeljiti na obrascu iz Dodatka I. ovome Prilogu uzimajući u obzir napomene iz Dodatka II. Svrha obrasca je da bude temelj za stvaranje obrazaca deklaracije o carinskom provozu za uporabu u postupcima carinskog provoza, ako dvostranim ili višestranim sporazumima nisu propisani drugi obrasci. Obrazac je namijenjen uporabi u postupcima nacionalnog carinskog provoza, ali se također može koristiti za postupke međunarodnog carinskog provoza.

13. Preporučena praksa

Sve trgovačke ili prijevozne isprave koje jasno sadrže potrebne pojedinosti, trebaju se prihvatiti kao opisni dio carinske deklaracije za carinski provoz.

(b) Osiguranje

14. Norma

Oblik u kojem se podnosi osiguranje u svrhu carinskog provoza određuje nacionalno zakonodavstvo ili carinska tijela u skladu s nacionalnim zakonodavstvom.

15. Preporučena praksa

Izbor između različitih prihvatljivih oblika osiguranja treba prepustiti deklarantu.

16. Norma

Carinska tijela određuju iznos u kojem se podnosi osiguranje za postupak carinskog provoza.

17. Norma

Ako se zahtijeva osiguranje kako bi se osiguralo da će se iz njega namiriti obveze nastale iz nekoliko postupaka, carinska tijela prihvaćaju opće osiguranje.

18. Preporučena praksa

Iznos svakog osiguranja treba odrediti što je moguće niži, uzimajući u obzir uvozne i izvozne carine i poreze koji mogu biti plativi.

19. Preporučena praksa

Ako carinska tijela iskoriste pravo da ispitaju robu deklariranu za carinski provoz, trebaju ograničiti razmjer ispitivanja na razinu koja se smatra potrebnom da osigura sukladnost sa zakonima i propisima za čije je provođenje nadležna carina.

20. Norma

Carinska tijela u polaznoj carinarnici poduzimaju sve potrebne radnje kako bi omogućile odredišnoj carinarnici da identificira pošiljku i otkrije svako neovlašteno postupanje.

21. Norma

Kada se pošiljka otprema u prijevoznoj jedinici, carinska plomba se stavlja na samu prijevoznu jedinicu, pod uvjetom da je prijevozna jedinica tako izgrađena i opremljena da:

(a)	carinske plombe mogu se jednostavno i učinkovito staviti na nju;

(b)	roba se ne može vaditi iz ili stavljati u zapečaćeni dio prijevozne jedinice bez ostavljanja vidljivih tragova ili oštećenja carinske plombe;

(c)	ne sadrži nikakve skrivene prostore u koje se roba može skriti;

(d)	sva mjesta koja mogu sadržavati robu su lako dostupna za carinski pregled.

Takve prijevozne jedinice također trebaju biti odobrene za prijevoz robe pod carinskom plombom.

Napomena 1.

Prijevozne jedinice odobravaju se za prijevoz robe pod carinskom plombom u skladu s različitim međunarodnim sporazumima, kao što su Carinska konvencija o kontejnerima, sastavljena u Ženevi 18. svibnja 1956., Carinska konvencija o međunarodnom prijevozu robe obuhvaćene karnetima TIR, sastavljena u Ženevi15. siječnja 1959., Unité technique des chemins de fer, sklopljena u Bernu u svibnju 1886., izdanje iz 1960. i propisima (od 21. studenoga 1963.) Centralne komisije za plovidbu na Rajni o pečaćenju plovila na Rajni. U budućnosti se mogu odobravati u skladu sa sporazumima koji mogu zamijeniti gornje sporazume. Države dvostranim ili višestranim sporazumima mogu donijeti dodatna rješenja za odobrenje prijevoznih jedinica koje se koriste u carinskom provozu samo na njihovim područjima, na primjer za kontejnere koji imaju unutarnju zapreminu manju od jednog kubnog metra ali koji se u svim ostalim pogledima ispunjavaju uvjete za carinski tretman kao kontejneri.

Napomena

Carinska tijela u određenim uvjetima mogu odlučiti pečatiti prijevozne jedinice koje nisu odobrene za prijevoz robe pod carinskom plombom, ako smatraju da su jedinice nakon pečaćenja dovoljno sigurne.

22. Norma

Ako se pošiljka otprema u prijevoznoj jedinici koja se ne može jednostavno i učinkovito pečatiti, identifikacija se osigurava, a neovlašteno diranje čini lako vidljivim, bilo stavljanjem carinske plombe na pojedinačne pakete, stavljanjem identifikacijskih oznaka, opisom robe, upućivanjem na uzorke, planove, nacrte ili fotografije priložene uz carinsku deklaraciju, cjelokupnim pregledom robe i bilježenjem nalaza u carinsku deklaraciju ili carinskom pratnjom.

Napomena

Točna radnja za koju se carinska tijela mogu odlučiti kada se roba treba prevesti u prijevoznoj jedinici koja se ne može učinkovito pečatiti, ovisi o konkretnim okolnostima svakog slučaja, uzimajući u obzir prirodu robe i njezinog pakiranja i moguće uvozne i izvozne carine.

(d) Dodatne mjere nadzora

23. Norma

Samo ako te mjere smatraju neizbježnima, carinska tijela:

(a)	zahtijevaju da roba slijedi točan itinerar; ili

(b)	zahtijevaju da se prijevoz robe izvrši pod carinskom pratnjom.

24. Preporučena praksa

Ako carinska tijela propišu vremensko ograničenje za podnošenje robe u određenu carinarnicu, trebaju uzeti u obzir okolnosti u kojima se odvija postupak carinskog provoza.

Carinske plombe i identifikacijske oznake

25. Norma

Carinske plombe i zasuni koji se koriste u primjeni carinskog provoza trebaju ispunjavati minimalne zahtjeve određene u Dodatku III. ovom Prilogu.

26. Preporučena praksa

Carinske plombe i identifikacijske oznake koje su stavila strana carinska tijela treba prihvatiti u svrhu postupka carinskog provoza, osim ako se ne smatraju dovoljnima i sigurnima ili carinska tijela ne ispituju robu. Ako su strane carinske plombe i zasuni prihvaćeni u carinskom području trebaju uživati istu pravnu zaštitu u tom području kao nacionalne plombe i zasuni.

Završetak carinskog provoza

27. Norma

Nacionalno zakonodavstvo ne treba u odnosu na završetak postupka carinskoga provoza zahtijevati više nego da roba i odgovarajuća carinska deklaracija budu podneseni odredišnoj carinarnici unutar određenog vremenskog roka, pri čemu roba ne smije biti izmijenjena niti korištena, a carinske plombe ili identifikacijske oznake moraju biti nedirnute.

Napomena 1

Kontrole koje provodi odredišna carinarnica za gore naveden potrebe mogu se razlikovati u skladu s okolnostima svakog pojedinog postupka carinskog provoza. Carinska tijela se, međutim, u pravilu zadovoljavaju time da plombe i zasuni ili identifikacijske oznake budu nedirnuti, mogu provjeriti da je prijevozna jedinica, ako postoji, inače sigurna te mogu provesti djelomični ili iscrpni pregled same robe. Pregled robe može se obaviti, na primjer, u vezi sa stavljanjem robe u drugi carinski postupak.

Napomena 2.

Nacionalno zakonodavstvo može predvidjeti da se nezgode i drugi nepredviđeni događaji na trasi, koji utječu na postupak carinskog provoza, prijavljuju i da ih potvrđuje carina ili neko drugo nadležno tijelo najbliže mjestu nezgode ili drugog događaja.

28. Norma

Ako je na zadovoljstvo nadležnih carinskih tijela utvrđeno da je dotična osoba ispunila svoje obveze, dano osiguranje se otpušta bez odlaganja.

29. Preporučena praksa

Propuštanje praćenja propisanog itinerara ili nepridržavanje propisanog vremenskog roka ne treba imati za posljedicu naplaćivanje uvoznih ili izvoznih carina koje bi mogle biti naplative, pod uvjetom da carinska tijela smatraju da su ispunjeni svi ostali zahtjevi.

30. Norma

Oslobođenje od plaćanja uvoznih i izvoznih carina i poreza koji se inače plaćaju dodjeljuje se ako se na zadovoljstvo carinskih tijela utvrdi da je roba koja se prevozila u carinskom provozu uništena ili nepovratno izgubljena zbog nezgode ili više sile ili svoje prirode.

Napomena

Kako to carinska tijela mogu zahtijevati, ostaci takve robe mogu se:

(a)	cariniti za domaću uporabu u postojećem stanju kao da su uvezeni u takvom stanju; ili

(b)	ponovno izvesti; ili

(c)	besplatno prepustiti državnoj blagajni; ili

(d)	uništiti ili proglasiti trgovački bezvrijednima pod carinskom kontrolom bez troškova za državnu blagajnu;

Međunarodni sporazumi koji se odnose na carinski provoz

31. Preporučena praksa

Ugovorne stranke trebale bi pažljivo razmotriti mogućnost pristupanja:

—	Carinskoj konvenciji o međunarodnom provozu robe (Konvencija ITI), Beč 7. lipnja 1971.,

—	Carinskoj konvenciji o međunarodnom prijevozu robe obuhvaćene karnetima TIR (Konvencija TIR), Ženeva 15. siječnja 1959.,

—	Carinskoj konvenciji o karnetu ATA za privremeni uvoz robe (Konvencija ATA), Bruxelles 6. prosinca 1961.,

i pridržavanju međunarodnih instrumenata koji ih mogu zamijeniti.

Napomena

Karneti ATA mogu se prihvatiti za provoz robe u privremenom uvozu, koja se mora otpremiti na ili sa svog odredišta pod carinskom kontrolom, bilo u zemlju privremenog uvoza ili kroz zemlju ili zemlje između zemlje izvoza i zemlje uvoza.

32. Preporučena praksa

Ugovorne stranke koje se ne mogu pridržavati međunarodnih instrumenata nabrojanih u 31. Preporuci za praktičnu primjenu trebale bi pri sastavljanju dvostranih ili višestranih sporazuma s ciljem uspostave postupka međunarodnog carinskog provoza u njemu uzeti u obzir norme i preporuke za praktičnu primjenu 1. do 30. u ovome Prilogu i, osim toga, u sporazum uključiti sljedeće posebne odredbe:

ako se roba prevozi u prijevoznoj jedinici koja ispunjava zahtjeve navedene u 21. normi i ako to zainteresirana osoba zahtijeva i pruži osiguranje da će prijevozna jedinica u kasnijoj fazi postupka prijevoza biti stavljena u postupak carinskog provoza koji zahtijeva carinsku plombu, carinska tijela u utovarnoj carinarnici trebaju:

—	zadovoljiti se točnošću pratećih isprava odobrenih dvostranim ili višestranim ugovorom i opisom sadržaja prijevozne jedinice,

—	zapečatiti prijevoznu jedinicu,

—	zabilježiti u prateću ispravu ime utovarne carinarnice, podatke o stavljenoj carinskoj plombi i datum stavljanja;

2.	ako se roba naknadno prijavi za carinski provoz, carinska tijela u polaznoj carinarnici bi trebala, osim u izvanrednim okolnostima u kojima smatraju potrebnim pregledati robu, prihvatiti plombu koju je stavila utovarna carinarnica i prateće isprave navedene gore pod 1.;

3.	zajednički obrasci carinske deklaracije za carinski provoz trebaju se prihvaćati u svakom obuhvaćenom carinskom području; takvi obrasci se trebaju temeljiti na oglednom primjerku prikazanom u Dodatku I. ovome Prilogu, uzimajući u obzir napomene iz Dodatka II.;

4.	osiguranje se, ako se zahtjeva, treba davati i prihvaćati u obliku garancije valjane i ovršne u svakom obuhvaćenom carinskom području, pri čemu se dokaz o postojanju takve garancije dostavlja ili u obliku carinske deklaracije za carinski provoz ili drugom ispravom;

bez utjecaja na pravo pregleda robe, carinska tijela bi, u pravilu, trebala ograničiti formalnosti koje se obavljaju u provoznoj carinarnici na sljedeće:

—

u carinarnicima u kojima se roba uvozi u carinsko područje, carinska tijela bi se trebala zadovoljiti time da je carinska deklaracija uredna, da su carinske plombe i zasuni ili identifikacijske oznake nedirnuti i, prema potrebi, da je prijevozna jedinica sigurna i da je, ako se zahtijeva, garancija valjana; nakon toga bi trebale odgovarajuće ovjeriti carinsku deklaraciju,

—	u carinarnicama u kojima roba napušta carinsko područje, carinska tijela se trebaju zadovoljiti time da su carinske plombe i zasuni ili identifikacijske oznake nedirnuti i, prema potrebi, da je prijevozna jedinica sigurna; nakon toga bi trebale odgovarajuće ovjeriti carinsku deklaraciju;

6.	ako provozna carinarnica ukloni carinsku plombu ili identifikacijsku oznaku, na primjer, kako bi pregledala robu, treba zabilježiti pojedinosti o novoj carinskoj plombi ili identifikacijskim oznakama u carinsku deklaraciju koja prati robu;

7.	formalnosti pri usputnoj carinarnici trebaju se dalje smanjiti ili u potpunosti ukinuti, pri čemu otpuštanje od obveza nastalih u carinskom provozu daju nadležna tijela za cijeli postupak carinskoga provoza;

8	potrebno je donijeti rješenja za uzajamnu pomoć između carinskih uprava zainteresiranih zemalja u odnosu na potvrđivanje točnosti isprava kojima se opisuje roba koja se prevozi u carinskom provozu i potvrđivanje valjanosti carinskih plombi.

Informacije o carinskom provozu

33. Norma

Carinska tijela osiguravaju da bitne informacije o carinskom provozu budu dostupne svim zainteresiranim osobama.

DODATAK I.

DODATAK II.

NAPOMENE

Veličina potvrde treba biti međunarodna ISO veličina A4 (210 × 297 mm, 8,27 × 11,69 inča). Obrazac bi trebao imati gornju marginu od 10 mm i lijevu marginu za arhiviranje od 20 mm. Prored bi se trebao temeljiti na višekratnicima od 4,24 mm (1/6 inča), a razmak širine na višekratnicima od 2,54 mm (1/10 inča). Predložak bi trebao biti u skladu s predloškom Ekonomske komisije za Europu (ECE-e), na način prikazan u Dodatku I. Manja odstupanja u točnoj veličini polja za ispis itd. dozvoljena su ako je navedeno potrebno zbog posebnih razloga u zemlji izdavanja, značajke nacionalnih sustava usklađivanja isprava itd.

2.	Države mogu odrediti norme koje se odnose na težinu po kvadratnom metru papira i korištenje strojno izrađene podloge, kako bi se spriječilo krivotvorenje.

Smjernice uključene u ogledni obrazac carinske deklaracije namijenjene su upućivanju na prirodu podataka koji se trebaju pojaviti u određenom polju. U slučaju da to nacionalno zakonodavstvo zahtijeva, svaka država ostaje slobodna zamijeniti te riječi u svom nacionalnom obrascu riječima koje smatra prikladnijima, pod uvjetom da taj tekst ne utječe na prirodu podataka navedenih u oglednom primjerku carinske deklaracije za carinski provoz.

4.	Osim toga, upravama je dopušteno iz svojih obrazaca ispustiti stavke koje ne zahtijevaju. Mjesto koje na taj način ostane slobodno može se koristiti za službenu uporabu.

5.	Obrazac je osmišljen tako da su pojedinosti koje se odnose samo na carinski provoz smještene na poleđini obrasca te se tako mogu ispustiti iz ostalih prijava.

Sljedeće napomene odnose se na polja u oglednom obrascu:

Pošiljatelj (ime i adresa)

Ovo polje je namijenjeno navođenju imena i adrese pošiljatelja robe. Ako je roba od nekoliko pošiljatelja obuhvaćena jednom deklaracijom, upućuje se na dodane isprave.

Primatelj (ime i poštanska adresa)

Gornji dio ovog polja namijenjen je navođenju imena i poštanske adrese primatelja robe; donji dio polja ispod naslova „adresa isporuke” namijenjen je navođenju adrese na koju se roba treba isporučiti, ako se razlikuje od poštanske adrese.

Deklarant (ime i adresa)

Ovaj izraz znači fizička ili pravna osobu koja potpisuje deklaraciju o carinskom provozu ili u čije ime se ona potpisuje.

Zemlja iz koje je upućena pošiljka

Ovo polje je namijenjeno navođenju države iz koje je roba poslana, odnosno zemlje izvoznice.

Zemlja odredišta

To znači zemlja krajnjeg odredišta robe nakon postupka carinskog provoza.

Mjesto utovara (1)

Znači mjesto otpreme gdje je roba stvarno utovarena na prijevozno sredstvo.

Dok, skladište itd. (1)

Ovo polje je namijenjeno navođenju – ako je poželjno – mjesta gdje se roba skladišti prije utovara, što je posebno značajno ako se roba izvozi iz carinskog skladišta itd.

Via (1)

Pod „via” se navode mjesta u kojima se prelaze carinske granice, mjesta u kojima se mijenja način prijevoza ili prijevozno sredstvo itd.

Način prijevoza i prijevozno sredstvo (1)

Potrebno je navesti podatke o načinu prijevoza i prijevoznom sredstvu koje se koristi u svim dijelovima prijevoza, navođenjem imena broda, registracijskog broja željezničkog vagona ili cestovnog vozila itd. U slučaju prijevoza na više načina može biti obvezno unošenje tih podataka tijekom prijevoza.

Odredišna carinarnica (1)

To znači ime carinarnice u kojoj je završio carinski provoz.

Priložene isprave

Deklarant u ovom polju treba navesti isprave, npr. potvrde o podrijetlu i potvrde o sanitarnom nadzoru ili popis robe, koje su priložene deklaraciji.

Službena uporaba

Ovo je polje namijenjeno podacima vezanima za pregled paketa itd.

Plombe itd. postavljene od strane carine/deklaranta

Ovo je mjesto namijenjeno navođenju broja stavljenih plombi itd. i njihovih brojeva ili drugih identifikacijskih podataka. Treba označiti odgovarajuće polje za naznaku je li plombe itd. stavila sama carinska služba ili ih je stavio deklarant.

Prijevozna jedinica (vrsta, identifikacijski br.), oznake i brojevi pakiranja ili stavki

Ovo je područje namijenjeno navođenju identifikacijskih podataka o prijevoznim jedinicama (npr. vrsta kontejnera i identifikacijski br.) o robi, kao što su oznake otpreme, početne znamenke, uzastopne znamenke ili oznake adrese.

Broj i vrsta paketa/opis robe

Ovo je područje namijenjeno pojedinostima vezanima za broj i vrstu paketa i opis robe bilo općim trgovačkim terminima ili, po mogućnosti, koristeći mjerodavnu carinsku i tarifnu terminologiju.

Roba br.

Ako je moguće treba navesti odgovarajući statistički broj robe ili carinske tarife, budući da se u većini slučajeva ti brojevi ili njihovi dijelovi, koriste u cijelom svijetu, te to pridonosi identificiranju robe.

Bruto težina (kg)

Bruto težina robe treba biti navedena u kilogramima.

Nacionalni administrativni zahtjevi

Ovo je polje rezervirano za dodatne pojedinosti koje zahtijevaju uprave, kao što su ime vozača, propisani itinerari ili vremensko ograničenje. Također se može koristiti za službene naznake koje se odnose na odredišnu carinarnicu.

Podaci o osiguranju

Podatke koji se odnose na podneseno osiguranje, npr. gotovinski polog ili garanciju, treba navesti u ovome polju.

Mjesto, datum i potpis deklaranta

Tekst izjave u ovome polju može se prema potrebi izmijeniti da bi se uzelo u obzir nacionalno zakonodavstvo, dvostrani ili višestrani sporazumi.

Polja na poleđini deklaracije o carinskom provozu služe samo kao primjer, te će morati biti odgovarajuće prilagođeni predviđenom postupku u skladu s dvostranim ili višestranim sporazumima o carinskom provozu.

(1) Izgled ovih polja može se odgovarajuće prilagoditi zahtjevima posebne prijave ili jedinstvenom sustavu usklađenih obrazaca.

DODATAK III.

MINIMALNI ZAHTJEVI KOJIMA MORAJU UDOVOLJAVATI CARINSKE PLOMBE I ZASUNI

Carinske plombe i zasuni trebaju udovoljavati sljedećim minimalnim zahtjevima:

1. Opći zahtjevi za plombe i zasune

Plombe i zasuni zajedno trebaju:

(a)	biti čvrsti i trajni;

(b)	biti pogodni za lako i brzo postavljanje;

(c)	biti pogodni za laku provjeru i identifikaciju;

(d)	ne dopuštati uklanjanje ili razvezivanje bez slamanja i oštećenja koje ostavlja vidljive tragove;

(e)	ne dopuštati višekratnu uporabu;

(f)	biti što teži za kopiranje ili krivotvorenje.

2. Fizička obilježja plombi:;

(a)	oblik i veličina plombe trebaju biti takvi da omoguće lako čitanje svih identifikacijskih oznaka;

(b)	svaki otvor u plombi treba biti veličine, koja odgovara veličini korištenog zasuna i smješta se tako, da se zasun drži čvrsto na mjestu kad se zatvori plomba;

(c)	korišteni materijal treba biti dovoljno čvrst da spriječi slučajni lom, preuranjeno kvarenje (zbog vremenskih uvjeta, kemijske reakcije itd.) ili neopaženo oštećenje;

(d)	upotrijebljeni materijal odabire se uzimajući u obzir sustav pečaćenja koji se koristi.

3. Fizička obilježja zasuna:

(a)	zasun treba biti čvrst i trajan i otporan na vremenske uvjete i koroziju;

(b)	duljina korištenog zasuna ne smije omogućiti otvaranje ili djelomično otvaranje zapečaćenog otvora bez lomljenja plombe ili zasuna ili drukčije vidljive štete;

(c)	upotrijebljeni materijal odabire se uzimajući u obzir sustav pečaćenja koji se koristi.

4. Identifikacijske oznake

Plomba ili zasun se, prema potrebi, označavaju:

(a)	da bi se vidjelo da je to carinska plomba, primjenom riječi „carina”, po mogućnosti na jednom od službenih jezika Vijeća (engleski ili francuski);

(b)	da bi se vidjela država koja je upotrijebila plombu, po mogućnosti korištenjem znaka koji se koristi za identificiranje zemlje registracije motornih vozila u međunarodnom prometu;

(c)	da omoguće identifikaciju carinarnice koja je stavila plombu ili u čijoj je nadležnosti ona stavljena, npr. uz pomoć slovne ili brojčane lozinke.

PRILOG E.6

PRILOG O PRIVREMENOM UVOZU RADI UNUTARNJE PROIZVODNJE

Uvod

Nacionalno zakonodavstvo mnogih zemalja sadrži odredbe kojima se omogućuje odobravanje uvjetnog oslobođenja od plaćanja uvoznih carina i poreza za robu koja će se ponovno izvesti nakon podvrgavanja određenoj proizvodnji, preradi ili popravku. Carinski postupak koji odražava te odredbe je postupak privremenog uvoza radi unutarnje proizvodnje.

Glavna svrha ovog carinskog postupka je omogućavanje nacionalnim poduzećima da svoje proizvode i usluge nude na stranim tržištima po konkurentnim cijenama i na taj način poboljšaju mogućnosti zapošljavanja za radnu snagu u državi.

Međutim, privremeni uvoz radi unutarnje proizvodnje može biti podložan uvjetu da predloženi postupak ima povoljan utjecaj na nacionalno gospodarstvo i da nije u sukobu s interesima nacionalnih proizvođača iste ili slične robe u odnosu na robu za koju se zahtijeva uvoz.

Kao opće pravilo, privremeni uvoz radi unutarnje proizvodnje uključuje potpuno oslobođenje od plaćanja uvoznih carina i poreza. Međutim, uvozne carine i porezi mogu se naplatiti na otpad od prerade ili obrade robe.

Nacionalno zakonodavstvo obično zahtijeva da izvezena roba bude dobivena od uvezene robe.

Međutim, u nekim slučajevima može se izdati odobrenje za korištenje robe istovjetne onoj koja je privremeno uvezena radi unutarnje proizvodnje (istovjetna roba).

U kontekstu privremenog uvoza radi unutarnje proizvodnje oslobođenje od plaćanja uvoznih carina i poreza može se dodijeliti za robu iskorištenu tijekom proizvodnje izvezene robe, a da nije stvarno sadržana u istoj.

Definicije

Za potrebe ovog Priloga:

(a)

izraz „privremeni uvoz radi unutarnje proizvodnje” znači carinski postupak prema kojem određena roba može unijeti u carinsko područje uvjetno oslobođena od plaćanja uvoznih carina i poreza; takva roba mora biti namijenjena ponovnom izvozu u određenom roku nakon što bude podvrgnuta proizvodnji, preradi ili popravku;

(b)	izraz „uvozne carine i porezi” znači carine i ostala davanja, porezi, naknade i druge pristojbe, koji se naplaćuju na ili u vezi uvoza robe, ali ne uključuju naknade i pristojbe čiji je iznos ograničen prema približnim troškovima pruženih usluga;

(c)	izraz „dobiveni proizvodi” znači proizvodi dobiveni tijekom ili kao ishod proizvodnje, prerade ili popravka robe koja je privremeno uvezena radi unutarnje proizvodnju;

(d)	izraz „carinska kontrola” znači mjere koje se primjenjuju za osiguranje sukladnosti sa zakonima i propisima za čije je provođenje nadležna carina;

(e)	izraz „osiguranje” znači ono što pruža sigurnost carini da će obveza prema njoj biti namirena. Osiguranje se opisuje kao „opće” ako osigurava da se iz njega mogu namiriti obveze nastale iz nekoliko postupaka;

(f)	izraz „osoba” znači i fizičke i pravne osobe, osim ako kontekst ne zahtijeva drukčije.

Princip

1. Norma

Za privremeni uvoz radi unutarnje proizvodnje vrijede odredbe ovog Priloga.

Područje primjene

2. Norma

Nacionalno zakonodavstvo određuje okolnosti u kojima se može dodijeliti privremeni uvoz radi unutarnje proizvodnje, kao i zahtjeve kojima se mora udovoljiti.

Napomene

1.	Okolnosti u kojima se dopušta privremeni uvoz radi unutarnje proizvodnje mogu se odrediti kao opća pravila i/ili detaljno.

Oslobođenje od plaćanja uvoznih carina i poreza može se odobriti za robu kao što su katalizatori i akceleratori ili usporivači kemijskih reakcija koji, nakon što budu iskorišteni za dobivanje dobivenih proizvoda, u potpunosti ili djelomično nestaju tijekom takve uporabe, a da ih ti proizvodi stvarno ne sadrže. Oslobođenje se može dodijeliti samo ukoliko se dobiveni proizvodi izvoze. Međutim, u pravilu ono ne obuhvaća jednostavna pomoćna sredstva u proizvodnji, kao što su maziva.

3.	Pravo na privremeni uvoz robe za unutarnju proizvodnju može biti uvjetovano time da nadležna tijela smatraju da predloženi postupci prerade imaju povoljan utjecaj na nacionalno gospodarstvo.

4.	Pravo na privremeni uvoz robe za unutarnju proizvodnju može se rezervirati za osobe sa sjedištem ili prebivalištem u carinskom području.

Postupci dopušteni u okviru postupka privremenog uvoza radi unutarnje proizvodnje mogu se provoditi u prostorijama označenima kao skladišta za unutarnju proizvodnju.

Glavne značajke takvih rješenja mogu biti:

—	nadležna tijela određuju zahtjeve kao što su smještaj i plan skladišta za unutarnju proizvodnju,

—	odobrava se deklaracija za puštanje u slobodni promet za određeni dio dobivenih proizvoda,

—	provjera robe koja se treba koristiti i dobivenih proizvoda koji se trebaju ukloniti iz skladišta uglavnom se obavlja u skladištu.

3. Norma

Robi privremeno uvezenoj radi unutarnje proizvodnje dodjeljuje se potpuno uvjetno oslobođenje od plaćanja uvoznih carina i poreza. Međutim, uvozne carine i porezi mogu se obračunati za otpad koji potječe od prerade i proizvodnje robe uvezene radi unutarnje proizvodnje, koja nije ponovno izvezena ili tretirana na takav način da bi se smatrala trgovački bezvrijednom.

Napomene

1.	Nacionalno zakonodavstvo može predvidjeti da se otpad koji ima trgovačku vrijednost obračunava ili na temelju svog vlastitog tarifnog opisa ili na temelju tarifnog opisa robe od koje potječe.

2.	Nacionalno zakonodavstvo može predvidjeti da se uvozne carine i porezi ne naplaćuju na otpad unutar određene postotne granice ili na otpad koji je nenadoknadiv ili neupotrjebljiv.

4. Norma

Privremeni uvoz radi unutarnje proizvodnje ne treba ograničiti na robu koja je uvezena izravno iz inozemstva, već se dodjeljuje i za robu ex-carinski provoz, ex-carinsko skladište ili iz slobodne luke ili slobodne zone.

5. Preporučena praksa

Privremeni uvoz radi unutarnje proizvodnje ne treba odbiti samo na temelju zemlje podrijetla robe, zemlje odakle roba dolazi ili odredišne zemlje.

6. Norma

Pravo na privremeni uvoz za unutarnju proizvodnju ne treba ograničiti na vlasnika uvezene robe.

7. Preporučena praksa

Ako prilikom izvršenja ugovora sklopljenog s osobom sa sjedištem ili prebivalištem u inozemstvu robu koja će se koristiti isporučuje ta osoba, privremeni uvoz radi unutarnje proizvodnje ne treba uvjetovati time da roba istovjetna robi koja se uvozi nije dostupna na carinskom području uvoza.

8. Preporučena praksa

Mogućnost utvrđivanja prisutnosti uvezene robe u dobivenim proizvodima ne treba uvesti kao nužni uvjet za privremeni uvoz radi unutarnje proizvodnje ako se identitet robe može utvrditi carinskom kontrolom tijekom postupka proizvodnje ili ako se postupak završava izvozom proizvoda dobivenoga tretiranjem robe istovjetne po opisu, kakvoći i tehničkim značajkama robi privremeno uvezenoj radi unutarnje proizvodnje.

Privremeni uvoz robe radi unutarnje proizvodnje

(a) Formalnosti koje prethode privremenom uvozu radi unutarnje proizvodnje

9. Norma

Nacionalno zakonodavstvo određuje okolnosti u kojima se zahtijeva prethodno odobrenje za privremeni uvoz radi unutarnje proizvodnje i tijela koja su ovlaštena za njegovo izdavanje.

10. Preporučena praksa

Osobama koje obavljaju postupak privremenog uvoza radi unutarnje proizvodnje velikog obujma i na trajnoj osnovi treba izdati opće odobrenje koje obuhvaća takve postupke.

11. Norma

Ako se roba privremeno uvezena radi unutarnje proizvodnje treba podvrgnuti proizvodnji ili preradi, nadležna tijela određuju stopu povrata postupka uzimajući u obzir stvarne uvjete pod kojima se odvija. Opis, kakvoća i količina različitih dobivenih proizvoda navodi se nakon određivanja te stope.

12. Preporučena praksa

Ako se postupci unutarnje proizvodnje:

—	odnose na robu čije značajke ostaju umjereno nepromijenjene,

—	obično provode pod jasno definiranim tehničkim uvjetima, i

—	daju dobivene proizvode stalne kakvoće,

nadležna tijela trebaju odrediti standardne stope povrata koje važe za te postupke.

(b) Deklaracija za privremeni uvoz radi unutarnje proizvodnje

13. Norma

Nacionalno zakonodavstvo određuje uvjete pod kojima se roba koja se privremeno uvozi radi unutarnje proizvodnje podnosi nadležnoj carinarnici te se predaje carinska deklaracija.

14. Preporučena praksa

Nacionalni obrasci koji se koriste za privremeni uvoz radi unutarnje proizvodnje trebaju se uskladiti s obrascima koji se koriste za carinsku deklaraciju za puštanje u slobodni promet.

15. Norma

Nacionalno zakonodavstvo određuje oblike u kojima se podnosi osiguranje za privremeni uvoz radi unutarnje proizvodnje ili ih u skladu s nacionalnim zakonodavstvom određuju carinska tijela.

16. Preporučena praksa

Izbor između različitih prihvatljivih oblika osiguranja prepušta se deklarantu.

17. Norma

Carinska tijela u skladu s nacionalnim zakonodavstvom utvrđuju iznos u kojem se osiguranje podnosi ako se roba privremeno prihvaća za unutarnju proizvodnju.

18. Preporučena praksa

Iznos osiguranja koje se podnosi kad se roba privremeno uvozi rade unutarnje proizvodnje ne bi trebao prelaziti iznos uvoznih carina i poreza od kojih se roba uvjetno oslobađa.

Napomena

Ova preporučena praksa ne sprečava utvrđivanje iznosa osiguranja na temelju jedne stope ako roba potpada pod različite tarifne brojeve.

19. Norma

Osobama koje redovito koriste postupak privremenog uvoza radi unutarnje proizvodnje u jednoj ili više carinarnica u određenom carinskom području odobrava se podnošenje općeg osiguranja.

20. Preporučena praksa

Carinska tijela trebaju odustati od zahtjeva za osiguranjem kada su sigurne da se plaćanje bilo kojih iznosa koji mogu dospjeti može osigurati drugim sredstvima.

(d) Provjera robe

21. Preporučena praksa

Na zahtjev uvoznika i zbog razlog koje carinska tijela smatraju valjanima, iste bi trebale, ako je to moguće, dopustiti da se roba koja se treba privremeno uvesti radi unutarnje proizvodnje pregleda u privatnim prostorijama, pri čemu bi se tako nastali troškovi mogli naplatiti uvozniku.

(e) Identifikacijske mjere

22. Norma

Carinska tijela određuju zahtjeve koji se odnose na identifikaciju robe privremeno uvezene radi unutarnje proizvodnje, uzimajući na primjer u obzir prirodu robe i postupka koji se provodi i razmjere uključenih interesa.

Napomena

Za identifikaciju robe privremeno uvezene radi unutarnje proizvodnje carinska tijela mogu koristiti strane plombe stavljene na robu ili koristiti oznake, brojeve ili druge identifikacije koje se trajno stavljaju na robu ili opis robe, nacrte ili fotografije ili uzimati uzorke, stavljati carinska obilježja (plombe, pečate, perforacije itd.). Carinska tijela također mogu koristiti evidencije uvoznika.

Boravak robe u carinskom području

23. Norma

Vremensko ograničenje za privremeni uvoz radi unutarnje proizvodnje se u svakom slučaju određuje pozivanjem na vrijeme potrebno za dovršetak postupaka proizvodnje do maksimalnog razdoblja, ako ono postoji, koje je odredilo nacionalno zakonodavstvo.

24. Preporučena praksa

Na zahtjev zainteresirane osobe i zbog razloga koje carinska tijela smatraju valjanima, iste bi trebale produžiti početno određeno razdoblje.

25. Norma

Na zahtjev carinskih tijela, osobe čuvaju evidencije iz kojih se može provjeriti korištenje robe privremeno uvezene radi unutarnje proizvodnje.

26. Norma

Carinska tijela imaju pravo zahtijevati da im bilo koja osoba koja koristi prednosti ovog postupka dopusti u bilo koje vrijeme provjeru u svojim prostorijama robe privremeno uvezene radi unutarnje proizvodnje, kao i dobivenih proizvoda.

27. Preporučena praksa

Nadležna tijela bi trebala dopustiti da dio predviđenih postupaka proizvodnje vrši osoba koja nije osoba kojoj je dodijeljena pogodnost privremenog uvoza radi unutarnje proizvodnje, pri čemu ista ne mora prenositi vlasništvo nad robom koja je privremeno uvezena radi unutarnje proizvodnje, ali pod uvjetom da tijekom cijeloga trajanja postupaka ostane odgovorna carini za udovoljavanje uvjetima pod kojima su dopuštene pogodnosti proizvodnje.

28. Preporučena praksa

Potrebno je predvidjeti rješenja za nastavak privremenog uvoza radi unutarnje proizvodnje u slučaju prijenosa vlasništva nad uvezenom robom i dobivenim proizvodima trećoj osobi, pod uvjetom da ta osoba preuzme obveze uvoznika.

Završetak privremenog uvoza radi unutarnje proizvodnje

29. Norma

Nacionalno zakonodavstvo određuje uvjete pod kojima se dobiveni proizvodi podnose nadležnoj carinarnici te se predaje carinska deklaracija.

Napomena

Nacionalno zakonodavstvo može propisati da carinska deklaracija treba sadržavati pojedinosti potrebne za puštanje deklaracije za privremeni uvoz radi unutarnje proizvodnje u odnosu na robu koja je korištena.

(a) Ponovni izvoz

30. Norma

Potrebno je predvidjeti rješenja za dopuštanje izvoza dobivene robe kroz drugu carinarnicu od carinarnice kroz koju je uvezena roba koja je privremeno uvezena radi unutarnje proizvodnje.

31. Norma

Potrebno je predvidjeti rješenja za dopuštanje završavanja privremenog uvoza radi unutarnje proizvodnje izvozom dobivenih proizvoda u jednoj ili više pošiljaka.

32. Preporučena praksa

Na zahtjev izvoznika i zbog razloga koje carinska tijela smatraju valjanima, iste bi trebale, ako je to moguće, dopustiti da se dobiveni proizvodi za ponovni izvoz pregledaju u privatnim prostorijama, pri čemu bi se tako nastali troškovi mogli naplatiti izvozniku.

33. Norma

Na zahtjev zainteresirane osobe nadležna tijela odobravaju ponovni izvoz robe u istom stanju u kojem je uvezena, pri čemu završava privremeni uvoz radi unutarnje proizvodnje.

34. Norma

Potrebno je predvidjeti rješenja za završetak privremenog uvoza radi unutarnje proizvodnje stavljanjem dobivenih proizvoda u slobodnu luku ili slobodnu zonu.

(b) Druge metode raspolaganja

35. Preporučena praksa

Potrebno je predvidjeti rješenja za završetak privremenog uvoza radi unutarnje proizvodnje smještanjem dobivenih proizvoda u carinsko skladište s ciljem naknadnog izvoza ili drugoga dopuštenog raspolaganja.

36. Preporučena praksa

Potrebno je predvidjeti rješenja za završetak privremenog uvoza radi unutarnje proizvodnje stavljanjem robe u postupak carinskog provoza s ciljem naknadnog izvoza ili drugog dopuštenog raspolaganja.

37. Norma

Potrebno je predvidjeti rješenja za završetak privremenog uvoza radi unutarnje proizvodnje prijavljivanjem uvezene robe ili dobivenih proizvoda za domaću uporabu, podložno udovoljavanju uvjetima i formalnostima koji se primjenjuju u takvom slučaju.

38. Norma

Nacionalno zakonodavstvo određuje trenutak koji se uzima u obzir u svrhu utvrđivanja vrijednosti i količine robe deklarirane za kućnu uporabu, kao i stope uvoznih carina i poreza koji se na njih primjenjuju.

Napomena

U slučaju deklaracije za domaću uporabu dobivenih proizvoda koji su poslani u inozemstvo za dodatnu preradu, pri izračunavanju uvoznih carina i poreza, osim uvoznih carina i poreza koji su važili za robu koja je originalno korištena, mogu se uzeti u obzir razlike između:

(a)	iznosa uvoznih carina i poreza koji bi bili plativi na proizvode ponovno uvezene nakon dodatne prerade; i

(b)	iznosa uvoznih carina i poreza koji bi bili plativi na proizvode privremeno izvezene za dodatnu preradu, da su uvezeni izravno iz zemlje u kojoj se vršila ta prerada.

39. Preporučena praksa

Nacionalno zakonodavstvo treba propisati da iznos uvoznih carina i poreza koji se primjenjuje u slučaju kada se dobiveni proizvodi ne izvoze ne prijeđe iznos uvoznih carina i poreza koji se primjenjuje na robu koja je privremeno uvezene radi unutarnje proizvodnje.

40. Preporučena praksa

Potrebno je predvidjeti rješenja za završetak privremenog uvoza radi unutarnje proizvodnje za robu koja je izgubljena kao posljedica svoje prirode, ukoliko se dobiveni proizvodi izvoze, pod uvjetom da se takav gubitak uredno dokaže na zadovoljstvo carinskih tijela.

Napomena

Nacionalno zakonodavstvo može odrediti standardni postotak gubitka za određene kategorije robe privremeno uvezene radi unutarnje proizvodnje.

41. Norma

Treba predvidjeti da se privremeni uvoz radi unutarnje proizvodnje završi ukoliko, na zahtjev zainteresirane osobe, roba bude privremeno uvezena radi unutarnje proizvodnje ili dobiveni proizvodi budu ustupljeni u korist države ili uništeni ili proglašeni trgovački bezvrijednima pod carinskom kontrolom, prema odluci carinskih tijela. Takvo puštanje ili uništavanje ne stvara troškove za državu.

Bilo kakav otpad ili ostaci koji ostanu nakon uništenja, podliježu, ako se stavljaju u domaću uporabu, uvoznim carinama i porezima koji bi se primjenjivali na takav otpad ili ostatke uvezene u tom stanju.

42. Norma

Roba koja je privremeno uvezena radi unutarnje proizvodnje i dobiveni proizvodi koji su uništeni ili nepovratno izgubljeni zbog nezgode ili više sile ne podliježu uvoznim carinama i porezima, pod uvjetom da se takvo uništenje ili gubitak uredno dokažu na zadovoljstvo carinskih tijela.

43. Preporučena praksa

Proizvodi dobiveni od tretiranja uvezene ili domaće rob, koja je po svom opisu, kakvoći i tehničkim značajkama istovjetna robi privremeno uvezenoj radi unutarnje proizvodnje, u svrhu ovog Priloga smatraju se dobivenim proizvodima (prijeboj s istovjetnom robom).

Napomena

Ako se prijeboj s istovjetnom robom vrši u okolnostima koje to jamče, nadležna tijela mogu kao dobivene proizvode dopustiti robu izvezenu prije uvoza robe na koju se primjenjuje pogodnost postupka privremenog uvoza radi unutarnje proizvodnje.

Otpust osiguranja

44. Norma

Bilo kakvo podneseno osiguranje otpušta se čim bude završen privremeni uvoz radi unutarnje proizvodnje.

Informacije o privremenom uvozu radi unutarnje proizvodnje

45. Norma

Carinska tijela osiguravaju da informacije o privremenom uvozu radi unutarnje proizvodnje budu dostupne svim zainteresiranim osobama.

PRILOG E.8

PRILOG O PRIVREMENOM IZVOZU ZA VANJSKU PROIZVODNJU

Uvod

Zakonodavstvo većine država predviđa potpuno ili djelomično oslobođenje od plaćanja uvoznih carina i poreza ako se roba koja se ponovno uvozi nakon proizvodnje, prerade ili popravka u inozemstvu deklarira za domaću uporabu. Carinski postupak koji predviđa ovo oslobođenje je postupak privremenog izvoza za vanjsku proizvodnju.

Primjena ovog postupka može biti uvjetovana time da nadležna tijela predviđene postupke proizvodnje ne smatraju štetnima za državne interese.

Oslobođenje koje se dodjeljuje za ponovni uvoz robe prerađene u inozemstvu obično je djelomično; međutim, ono može biti potpuno, posebno ako je popravak obavljen u inozemstvu bez naplate.

Definicije

Za potrebe ovog Priloga:

(a)

izraz „privremeni izvoz za vanjsku proizvodnju” znači carinski postupak prema kojem se roba koja je u slobodnom prometu u carinskom području može privremeno izvesti radi proizvodnje, prerade ili popravka u inozemstvu i zatim ponovno uvesti uz potpuno ili djelomično oslobođenje od plaćanja uvoznih carina i poreza;

(b)	izraz „roba u slobodnom prometu” znači roba kojom se može raspolagati bez carinskih ograničenja;

(c)	izraz „uvozne carine i porezi” znači carine i ostala davanja, porezi, naknade i druge pristojbe koje se naplaćuju na ili u vezi uvoza robe ali ne uključuju naknade i pristojbe čiji je iznos ograničen prema približnim troškovima pruženih usluga;

(d)	izraz „dobiveni proizvodi” znači proizvodi dobiveni u inozemstvu kao posljedica proizvodnje, prerade ili popravka robe koja je privremeno izvezena za vanjsku proizvodnju;

(e)	izraz „carinska kontrola” znači mjere koje se primjenjuju za osiguravanje sukladnosti sa zakonima i propisima za čije je provođenje nadležna carina;

(f)	izraz „osoba” znači i fizičke i pravne osobe, osim ako kontekst ne zahtijeva drukčije.

Princip

1. Norma

Za privremeni izvoz za vanjsku proizvodnju vrijede odredbe ovog Priloga.

Područje primjene

2. Norma

Nacionalno zakonodavstvo određuje okolnosti u kojima se može dopustiti privremeni izvoz za vanjsku proizvodnju i određuje zahtjeve kojima mora udovoljavati.

Napomene

1.	Okolnosti u kojima se dopušta privremeni izvoz za vanjsku proizvodnju mogu se odrediti kao opća pravila i/ili detaljno.

2.	Privremeni izvoz za vanjsku proizvodnju može biti podložan uvjetu da predviđeni postupci prerade nisu štetni za državne interese.

3.	Carinska tijela mogu od osobe koja privremeno izvozi robu za vanjsku proizvodnju zahtijevati da navede postupak proizvodnje ili prerade kojem će se roba podvrgnuti u inozemstvu.

3. Preporučena praksa

Privremeni izvoz za vanjsku proizvodnju ne treba odbiti samo na temelju činjenice da će se roba prerađivati u određenoj zemlji.

4. Norma

Privremeni izvoz robe radi vanjske proizvodnje ne treba ograničiti na vlasnika robe.

Privremeni izvoz robe

(a) Formalnosti koje prethode privremenom izvozu robe

5. Norma

Ako je privremeni izvoz za vanjsku proizvodnju podložan prethodnom odobrenju, nacionalno zakonodavstvo određuje okolnosti u kojima se takvo odobrenje zahtijeva i tijela koja su ovlaštena za njegovo izdavanje.

6. Preporučena praksa

Osobama koje obavljaju postupak privremenog izvoza za vanjsku proizvodnju velikog obujma i na trajnoj osnovi koji uključuje istu vrstu robe treba izdati opće odobrenje koje obuhvaća takve postupke.

7. Preporučena praksa

Ako takav postupak olakšava postupak privremenog izvoza za vanjsku proizvodnju ili ga nadležna tijela smatraju nužnim, ta tijela trebaju odrediti stopu povrata za taj postupak. Opis, kakvoća i količina različitih dobivenih proizvoda navodi se nakon određivanja te stope.

Napomene

Kako bi odredile stopu povrata, carinska tijela kao osnovu mogu uzeti uvjete pod kojima se postupak provodi, ukoliko su iste poznate. Carinska tijela mogu zahtijevati podnošenje ugovora s inozemnim poduzećem, koje treba obaviti preradu ili proizvodnju. Također kao osnovu mogu uzeti stope povrata koje su odredila carinska tijela u zemlji u kojoj se trebaju provesti postupci prerade.

Standardne stope povrata mogu se odrediti ako se postupci vanjske proizvodnje:

—	odnose na robu čije značajke ostaju umjereno nepromijenjene,

—	obično provode pod jasno definiranim tehničkim uvjetima i

—	daju dobivene proizvode stalne kakvoće.

(b) Deklaracija za privremeni izvoz

8. Norma

Nacionalno zakonodavstvo određuje uvjete pod kojima se roba koja se privremeno izvozi za vanjsku proizvodnju podnosi nadležnoj carinarnici te se predaje carinska deklaracija (vanjska).

9. Preporučena praksa

Carinska tijela trebaju dopustiti korištenje obrazaca carinskih deklaracija (vanjskih) za ispunjavanje deklaracije za privremeni izvoz robe za vanjsku proizvodnju.

10. Preporučena praksa

Ako se za ispunjavanje deklaracije za privremeni izvoz robe za vanjsku proizvodnju koriste posebni obrasci, oni trebaju biti usklađeni s obrascem koji se koristi za carinsku deklaraciju (vanjsku).

11. Preporučena praksa

Na zahtjev deklaranta i zbog razloga koje carinska tijela smatraju valjanima, iste bi trebale, ako je to moguće, dopustiti da se roba koja se treba privremeno izvesti za vanjsku proizvodnju pregleda u privatnim prostorijama, pri čemu bi se tako nastali troškovi mogli naplatiti deklarantu.

(d) Identifikacijske mjere

12. Norma

Carinska tijela određuju zahtjeve koji se odnose na identifikaciju robe koja se treba privremeno izvesti za vanjsku proizvodnju, uzimajući na primjer u obzir prirodu robe i postupka koji se provodi.

Napomene

Za identifikaciju robe koja se treba privremeno izvesti za vanjsku proizvodnju, carinska tijela mogu staviti carinska obilježja (plombe, pečati, perforacije itd.) ili koristiti oznake, brojeve ili druge identifikacije koje se trajno stavljaju na robu ili opis robe, nacrte ili fotografije ili uzimati uzorke.

2.	Carinska tijela također mogu dopustiti osiguravanje identifikacije robe pri proizvodnji, za vrijeme uvoza dobivenih proizvoda, i to pismenom izjavom uvoznika o identitetu robe sadržane u tim proizvodima, prema potrebi praćenom trgovačkim ispravama koje se odnose na to pitanje.

13. Preporučena praksa

Ukoliko nijedna druga identifikacijska mjera nije provediva, carinska tijela trebaju koristiti informacijski dokument sukladan s obrascem iz Dodatka I. ovome Prilogu, pod uvjetom da se prerada ili proizvodnja provode na carinskom području ugovorne stranke koja je pristala sudjelovati u uporabi informacijskih dokumenata u skladu s principima navedenima u Dodatku I. ovome Prilogu.

Trajanje privremenog izvoza

14. Norma

Ako carinska tijela uvedu vremensko ograničenje za privremeni izvoz za vanjsku proizvodnju, to se vremensko ograničenje određuje pozivanjem na vrijeme potrebno za dovršetak postupaka prerade, do maksimalnog razdoblja, ako ono postoji, koje je odredilo nacionalno zakonodavstvo.

15. Preporučena praksa

Na zahtjev zainteresirane osobe i zbog razloga koje carinska tijela smatraju valjanima, iste bi trebale produžiti početno određeno razdoblje.

Uvoz dobivenih proizvoda

16. Norma

Nacionalno zakonodavstvo određuje uvjete pod kojima se dobiveni proizvodi podnose nadležnoj carinarnici te se predaje carinska deklaracija.

Napomene

1.	Nacionalno zakonodavstvo može propisati da carinska deklaracija treba sadržavati podatke potrebne za puštanje deklaracije za privremeni izvoz za vanjsku proizvodnju u odnosu na korištenu robu.

2.	Nacionalno zakonodavstvo može predvidjeti da se proizvodi dobiveni u inozemstvu od tretiranja robe, koja je po svom opisu, kakvoći i tehničkim značajkama istovjetna robi privremeno izvezenoj za vanjsku proizvodnju, u svrhu ovog Priloga smatraju dobivenim proizvodima (prijeboj s istovjetnom robom).

17. Preporučena praksa

Potrebno je predvidjeti rješenja kojima se dopušta da dobiveni proizvodi budu uvezeni kroz nadležnu carinarnicu različitu od one kroz koju je roba privremeno izvezena na vanjsku proizvodnju.

18. Norma

Potrebno je predvidjeti rješenja kojima se dopušta uvoz dobivenih proizvoda u jednoj ili više pošiljaka.

19. Preporučena praksa

Na zahtjev uvoznika i zbog razloga koje carinska tijela smatraju valjanima, iste bi trebale, ako je to moguće, dopustiti pregled dobivenih proizvoda u privatnim prostorijama, pri čemu bi se tako nastali troškovi mogli naplatiti uvozniku.

20. Norma

Nadležna tijela na zahtjev zainteresirane osobe pod uvjetima koje odredi nacionalno zakonodavstvo dopuštaju da se roba privremeno izvezena za vanjsku proizvodnju ponovno izveze s potpunim oslobođenjem od plaćanja uvoznih carina i poreza, ako se ne mogu staviti u proizvodnju, preradu ili popravak zbog kojih su poslani u inozemstvo, te se vrate izvozniku u istome stanju.

Ovo se oslobođenje ne primjenjuje na uvozne carine i poreze koji su vraćeni ili otpušteni u vezi s privremenim izvozom robe za vanjsku proizvodnju.

21. Norma

Osim ako nacionalno zakonodavstvo zahtijeva ponovni uvoz robe privremeno izvezene za vanjsku proizvodnju, potrebno je predvidjeti završetak privremenog izvoza za vanjsku proizvodnju prijavom robe za trajni izvoz podložno udovoljavanju uvjetima i formalnostima koje se primjenjuju u takvom slučaju.

Uvozne carine i porezi koji vrijede za dobivene proizvode

22. Norma

Nacionalno zakonodavstvo određuje razmjer oslobođenja od plaćanja uvoznih carina i poreza koje se dodjeljuje ako se dobiveni proizvodi stavljaju u domaću uporabu, kao i metodu izračuna tog oslobođenja.

Napomena

U slučaju djelomičnog oslobođenja obračun uvoznih carina i poreza može se temeljiti na vrijednosti dodanoj preradom robe u inozemstvu. Također se može postići oduzimanjem od iznosa uvoznih carina i poreza koji vrijede za dobivene proizvode, iznosa uvoznih carina i poreza koji bi bili naplaćeni na robu privremeno izvezenu za vanjsku proizvodnju koja se koristila za dobivanje dobivenih proizvoda, da je ta roba uvezena iz zemlje u kojoj je prerađena u stanju u kojem je izvezena u tu zemlju. Stope koje se koriste za izračunavanje umanjenja su stope na snazi u trenutku utvrđivanja svrhe stavljanja dobivenih proizvoda u slobodni promet; međutim, ako su stope koje se uzimaju u obzir prema tom pravilu više od stopa koje se primjenjuju na dobivene proizvode, umanjenje se može izračunani po stopi koja se primjenjuje na te proizvode.

23. Norma

Oslobođenje od plaćanja uvoznih carina i poreza koje se predviđa za dobivene proizvode ne primjenjuje se na carine i poreze koji su vraćeni ili otpušteni u vezi s privremenim izvozom robe za vanjsku proizvodnju.

24. Preporučena praksa

Ako je roba privremeno izvezena za vanjsku proizvodnju popravljena u inozemstvu bez naplate, potrebno je predvidjeti rješenja za njezin ponovni uvoz uz potpuno oslobođenje od plaćanja uvoznih carina i poreza pod uvjetima koje određuje nacionalno zakonodavstvo.

25. Preporučena praksa

Oslobođenje od plaćanja uvoznih carina i poreza treba dodijeliti ako su dobiveni proizvodi prije deklaracije za domaću uporabu bili smješteni u carinsko skladište ili slobodnu zonu.

26. Preporučena praksa

Oslobođenje od plaćanja uvoznih carina i poreza treba dodijeliti ako su dobiveni proizvodi prije deklaracije za domaću uporabu bili pod postupkom privremenog uvoza.

27. Preporučena praksa

Oslobođenje od plaćanja uvoznih carina i poreza treba dodijeliti ako je vlasništvo nad dobivenim proizvodima preneseno prije njihovog stavljanja u domaću uporabu, pod uvjetom da se stavljaju u domaću uporabu u ime i za račun osobe koja je robu stavila u postupak privremenog izvoza za vanjsku proizvodnju.

Napomena

Određeni unutarnji porezi mogu postati naplativi zbog prijenosa vlasništva nad robom.

Informacije o privremenom izvozu za vanjsku proizvodnju

28. Norma

Carinska tijela osiguravaju da informacije o privremenom izvozu za vanjsku proizvodnju budu dostupne svim zainteresiranim osobama.

DODATAK I.

INFORMACIJSKI DOKUMENT ZA OLAKŠAVANJE PRIVREMENOG IZVOZA ROBE POSLANE IZ JEDNE ZEMLJE NA PROIZVODNJU, PRERADU ILI POPRAVAK U DRUGOJ ZEMLJI

DODATAK II.

PRINCIPI ZA KORIŠTENJE INFORMACIJSKOG DOKUMENTA

1.	Informacijski dokument može se koristiti, ako uporabom uobičajenih sredstava nadzora (plombe, oznake, uzorci itd.) ne bi bilo moguće identificirati robu pri ponovnom uvozu ili prihvatiti pismenu deklaraciju o identitetu robe od strane osobe koja vrši ponovni uvoz.

2.	Izvoznik treba osigurati da carinska tijela države privremenog uvoza, podložno uvjetima koje mogu odrediti, budu u stanju utvrditi identitet robe.

3.	Ako carinska tijela države privremenog izvoza ovjere informacijski dokument, carinska tijela države privremenog uvoza trebaju dati odgovarajuću ovjeru.

4.	Carinska tijela države privremenog uvoza trebaju nastojati popuniti informacijski dokument kad god se to od njih zahtijeva, čak i ako se roba o kojoj je riječ ne uvozi u okviru postupka privremenog uvoza (npr. zato što ne podliježe uvoznim carinama i porezima).

5.	Carinskoj upravi zainteresiranih država prepušta se sklapanje sporazuma o izmjenama oblika i uporabe informacijskog dokumenta, kako bi obuhvatili slučajeve u kojima ga posebna težina identifikacije robe pri ponovnom uvozu čini nužnim.