1.   

pozdravlja činjenicu da su države članice EU-a i istočnoeuropski partneri predani Pariškom sporazumu; naglašava da su uštede energije, energetska učinkovitost i upotreba obnovljivih izvora energije najbolji način za postizanje ciljeva Pariškog sporazuma i za povećanje energetske sigurnosti, uz istodobno smanjivanje ovisnosti o uvozu izvora energije iz trećih zemalja; ponavlja da je cilj otporne energetske politike koja se temelji na ambicioznoj klimatskoj politici zajamčiti potrošačima – privatnim ili poslovnim – sigurnu, održivu, konkurentnu i cjenovno prihvatljivu energiju; potiče nacionalne vlade na promicanje istraživanja i inovacija privlačenjem ulaganja, što zahtijeva temeljitu preobrazbu energetskih sustava u istočnoeuropskim zemljama;

2.   

poziva na očuvanje, zaštitu i poboljšanje kvalitete okoliša te na promicanje oprezne i racionalne upotrebe prirodnih resursa, posebno kroz zadržavanje energetske učinkovitosti i ušteda energije te kroz razvoj novih i obnovljivih oblika energije koordiniranim djelovanjem, kombinirajući zakonodavne akte i političke mjere na regionalnoj, nacionalnoj i lokalnoj razini;

3.   

pozdravlja činjenicu da istočnoeuropski partneri sve više traže suradnju i zalažu se za bolju usklađenost svojih energetskih propisa s pravnom stečevinom EU-a te na taj način ostvaruju napredak prema održivoj energiji;

4.   

naglašava potrebu za ukidanjem energetske politike utemeljene na fosilnim gorivima te poziva zemlje Istočnog partnerstva da postupno prestanu s upotrebom takvih izvora energije te da ih zamijene obnovljivim izvorima energije; ponavlja da bi energetska tranzicija trebala biti socijalno pravedna, dovesti do inovacija i temeljiti se na infrastrukturi otpornoj na buduće promjene i na solidarnosti, uz istodobno jačanje sigurnosti opskrbe; smatra da bi postojeći i budući projekti energetskih plinovoda trebali štititi energetsku sigurnost na regionalnoj razini, izbjegavajući ovisnost o dominantnim dobavljačima plina i nafte; naglašava da se solidarnost i usklađivanje u energetskom sektoru u EU-u i u zemljama Istočnog partnerstva može zajamčiti samo ako su novi dijelovi infrastrukture plinovoda i na moru i na kopnu u skladu sa zakonodavstvom EU-a; u tom pogledu izražava zabrinutost zbog projekta Sjeverni tok 2 koji predstavlja negativan primjer ugrožavanja načela solidarnosti i zajedničke energetske politike; naglašava potrebu pravilnog prenošenja izmijenjene Direktive o plinu u svim državama članicama i poziva Europsku komisiju da odlučno reagira protiv bilo kakvih pokušaja zaobilaženja njezinih odredbi;

5.   

ističe važnost mjera za uštedu energije i energetsku učinkovitost za energetsku sigurnost EU-a, a posebno država članica Istočnog partnerstva; napominje da su zemlje Istočnog partnerstva u prosjeku tri puta energetski intenzivnije od prosječne države EU-a te naglašava da je smanjenje te razlike najučinkovitiji način da se smanji energetska ovisnost zemalja Istočnog partnerstva o nekoj trećoj zemlji;

6.   

izražava zabrinutost da će isključenje Sjevernog toka 2 iz trećeg energetskog paketa Gazpromu pružiti neopravdanu konkurentsku prednost i daljnje jačanje njegove tržišne dominacije;

7.   

poziva države članice EU-a i zemlje Istočnog partnerstva da nastave promicati diversifikaciju izvora energije i opskrbnih pravaca, među ostalim dovršavanjem i operacionalizacijom postojećih infrastrukturnih projekata za energetsku međupovezanost i plinovodima s reverzibilnim tokom, koji su jedan od najboljih primjera solidarnosti; pozdravlja daljnji razvoj zakonodavstva i projekata povezanih s terminalima za ukapljeni prirodni plin, što će neizbježno dovesti do progresivnog regulatornog okvira, kao i do snažnije zajedničke energetske politike;

8.   

potiče razvoj projekata plinovoda s reverzibilnim tokom među zemljama Istočnog partnerstva te s EU-om; podržava promicanje dostupnosti alternativnih izvora plina kao što je ukapljeni prirodni plin (LNG) i potiče razvoj novih veza s dobavljačima LNG-a, uključujući SAD, te razvoj terminala i infrastrukture za uplinjavanje ukapljenog prirodnog plina;

9.   

ističe da su poboljšanja regulatornih okvira u području energetike od iznimne važnosti jer na odluke o ulaganjima u tim područjima uvelike utječu administrativna odobrenja; preporučuje da vlade istočnoeuropskih partnerskih zemalja osiguraju transparentnost, dosljednost i kontinuitet pri izradi pravnih, financijskih i regulatornih okvira te da se i dalje bore protiv korupcije kako bi se ojačalo povjerenje ulagača i razmjena regulatornog znanja i najboljih praksi;

10.   

naglašava potrebu za pojačanom suradnjom i zajedničkim pristupom između istočnih partnera i zemalja EU-a u pogledu nuklearne sigurnosti i zaštite; poziva sve istočne partnere da se u potpunosti pridržavaju temeljnih načela sigurnosti utvrđenih u sigurnosnim normama IAEA-a te da potpišu i provode relevantne konvencije kao što su Konvencija o nuklearnoj sigurnosti i Zajednička konvencija o sigurnosti zbrinjavanja istrošenog goriva i sigurnosti zbrinjavanja radioaktivnog otpada; ističe da veće zajedničko usklađivanje standarda i usklađivanje tehničkih, regulatornih i pravnih okvira može osigurati najvišu razinu nuklearne sigurnosti i zaštite od zračenja;

11.   

smatra da je za ulaganja u području energetike potreban stabilan i predvidljiv dugoročan okvir i da će se zemlje Istočnog partnerstva morati suočiti s izazovom ulijevanja povjerenja u ishod novih pravila; u tom pogledu napominje da se nedavne izmjene ukrajinskog Zakona o energetici i dalje trebaju uskladiti s pravilima Ugovora o Energetskoj zajednici i da bi se njihova provedba trebala poticati dodatnom potporom;

12.   

ističe interes za razvoj otvorenog, konkurentnog i integriranog energetskog tržišta u istočnoj Europi, što bi moglo dovesti do većih mogućnosti za trgovinu i ulaganja, izgradnju kapaciteta i zajedničke projekte u području obnovljivih izvora energije, pametnih mreža i energetske učinkovitosti, uzimajući u obzir klimatske ciljeve; naglašava da bi se integrirano energetsko tržište trebalo temeljiti na uzajamnosti i jednakim uvjetima u pogledu pristupa tržištu i infrastrukture, kao i jamčenju zaštite okoliša i sigurnosnih standarda;

13.   

naglašava da, iako su ciljevi energetske politike utvrđeni i koordinirani na razini EU-a, države članice EU-a i zemlje Istočnog partnerstva trebaju odabrati dodatne strategije ovisno o strukturi njihovih domaćih energetskih tržišta i početnoj točki njihove energetske tranzicije, uključujući istraživanje novih mogućnosti i prednosti koje nudi LNG;

14.   

ističe da će prirodni plin poslužiti kao prijelazno gorivo za energetsku tranziciju; naglašava da uspjeh reforme energetskog tržišta i energetske tranzicije ovisi o uspostavi snažnog trgovinskog, pravnog i regulatornog okvira kojim se podupiru potrebne promjene, kao i pravednog financijskog okvira utemeljenog na tehnološki neutralnom pristupu; u tom pogledu izražava zabrinutost zbog odluke Europske investicijske banke da prestane financirati projekte prirodnog plina bez tehnologije za hvatanje ugljikova dioksida;

15.   

ponavlja važnost temeljite procjene trenutačnog stanja u energetskom sektoru, interakcije između sudionika na tržištu, pravila o državnim potporama i implikacija mogućnosti reforme za sve dionike i društvo u cjelini u postupku uvođenja i provedbe načela energetskog tržišta EU-a; sa zabrinutošću primjećuje da energetska tržišta u zemljama Istočnog partnerstva i dalje često monopolizira nekoliko oligaraha; poziva zemlje Istočnog partnerstva da razviju instrumente za promicanje strategija decentralizacije kojima će se omogućiti iskorištavanje energije iz višestrukih i lokaliziranih energetskih mreža (lokalne solarne elektrane, male vjetroelektrane, baterijsko skladištenje i kogeneracijska postrojenja); poziva EU da podrži taj proces razmjenom najboljih praksi;

16.   

naglašava da nove prijetnje sigurnosti opskrbe energijom koje predstavljaju kibernapadi zahtijevaju nove mjere; ističe da je kiberprijetnja u EU-u povećana zbog sve veće međuovisnosti energetskih mreža država članica EU-a; preporučuje državama članicama EU-a i istočnoeuropskim partnerskim zemljama da razviju i provedu strategiju za kibersigurnost u energetskom sektoru koja bi, među ostalim, trebala biti usmjerena na: jačanje spremnosti kada je riječ o odgovoru na kibersigurnosne prijetnje u energetskom sektoru; koordinaciju odgovora u kiberprostoru; ubrzanje tehnoloških promjena u smjeru otpornih sigurnosnih sustava;

17.   

preporučuje da države članice EU-a i istočnoeuropske partnerske zemlje sudjeluju u daljnjim razmjenama i suradnji u području istraživanja i oblikovanja politika u vezi s obnovljivim izvorima energije i energetskom učinkovitošću te istodobno rješavaju problem energetskog siromaštva, s posebnim naglaskom na kućanstvima s niskim prihodima i ranjivim kućanstvima koja imaju poteškoća s plaćanjem računa za energiju, ne mogu si priuštiti adekvatno grijanje niti ulaganje u projekte energetske učinkovitosti i modernizacije, ali mogu sudjelovati u upravljanju potrošnjom ako su uspostavljeni infrastrukturni i tržišni uvjeti;

18.   

ponavlja da se reforme energetskih tržišta ne odnose samo na stvaranje slobodnog i visoko konkurentnog okruženja, već i na sposobnost države da ispuni svoju ulogu u socijalnoj zaštiti najugroženijih potrošača koji zbog raznih razloga ne mogu zadovoljiti svoje osnovne potrebe za energijom; naglašava da reforma energetskog tržišta i energetska tranzicija mogu biti uspješne samo ako imaju široku društvenu potporu i ako su građani u njihovu središtu; podsjeća na procjene da se više od 50 milijuna kućanstava u Europskoj uniji suočava s energetskim siromaštvom i u tom pogledu poziva na bolju upotrebu Opservatorija EU-a za energetsko siromaštvo za razmjenu informacija i najboljih praksi, razvoj specijalizirane mreže dionika u području energetskog siromaštva te za razvoj okvirnih nacionalnih ciljeva za smanjenje energetskog siromaštva;

19.   

uviđa vrijednost Ugovora o Energetskoj zajednici koji pruža osnovu za promicanje regionalnog energetskog tržišta između EU-a i njegovih istočnih susjeda pristupanjem Moldove, Ukrajine i Gruzije te suradnjom Armenije (u svojstvu promatrača) razvijenom na temelju zajedničkih interesa i specifičnosti pojedinih zemalja;

20.   

shvaća važnost zakonodavne i tehničke potpore koju EU pruža zemljama Istočnog partnerstva u provedbi reformi za usklađivanje njihova zakonodavstva s pravilima i standardima EU-a; pozdravlja rad inicijative EU4Energy, koji se provodi u šest zemalja Istočnog partnerstva, u cilju jačanja njihovih zakonodavnih i regulatornih okvira te poboljšanja sigurnosti opskrbe i povezanosti u regiji;

21.   

ističe da je potrebno daljnje širenje prekogranične infrastrukture između EU-a i istočnoeuropskih zemalja jer je to i dalje velika prepreka razvoju konkurentnog integriranog tržišta u sektorima električne energije i plina; poziva EU i zemlje Istočnog partnerstva da pojačaju svoje napore u pravovremenoj i sveobuhvatnoj provedbi razvoja južnog plinskog koridora, čiji je cilj poboljšanje sigurnosti i raznolikosti opskrbe energijom, pretvaranjem prirodnog plina iz kaspijske regije, i po mogućnosti iz srednje Azije, u Europu; izražava potporu četvrtom popisu projekata od zajedničkog interesa koji sadrži niz ključnih projekata za razvoj dobro povezane plinske mreže otporne na šokove za EU i njegovo susjedstvo;

22.   

ponavlja da širenje prekogranične infrastrukture između EU-a i istočnoeuropskih zemalja doprinosi ukupnom povećanju regionalne energetske sigurnosti; poziva na jačanje međusobne povezanosti mreža opskrbe električnom energijom između EU-a i zemalja Istočnog partnerstva provedbom sinkronog povezivanja ukrajinske i moldavske mreže s Europskom mrežom operatora prijenosnih sustava za električnu energiju (ENTSO-E) u kontinentalnoj Europi; preporučuje redovito sudjelovanje zainteresiranih istočnih partnera u testovima otpornosti energetske sigurnosti EU-a na stres;

23.   

naglašava važnost strogog pridržavanja zajedničkih pravila u svim državama članicama EU-a, a posebno Direktive (EU) 2019/692 i ponovno poziva zemlje Istočnog partnerstva da nastave sa zakonodavnim razvojem u skladu s propisima EU-a u energetskom sektoru.

24.   

nalaže svojim supredsjednicima da ovu rezoluciju proslijede predsjedniku Europskog parlamenta, Vijeću, Komisiji, potpredsjedniku Komisije/Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, povjereniku za europsku politiku susjedstva i pregovore o proširenju, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, vladama i parlamentima država članica EU-a te istočnoeuropskih partnerskih zemalja.