1. Glavne karakteristike postupka provjere

Dvije su glavne karakteristike postupka provjere iz članka 27.: to je sustav takozvane „neizravne provjere” i temelji se na uzajamnom povjerenju između carinskih tijela stranaka.

„Neizravna provjera” znači da carinska tijela stranke uvoznice ne provode provjere same, nego šalju zahtjev za provjeru carinskim tijelima stranke izvoznice, koja obavlja provjeru tako što kontaktira izvoznika. Carinska tijela stranke izvoznice šalju rezultat provjere carinskim tijelima stranke uvoznice. Logika je u tome da carinska tijela stranke izvoznice iz koje potječe dokaz o podrijetlu (izjava o podrijetlu) najbolje mogu provjeriti taj dokaz jer su bliže izvozniku (poznaju aktivnosti izvoznika i njegovu prošlost, imaju lakši pristup informacijama, poznaju nacionalni računovodstveni sustav, nema jezičnih barijera). Stoga su za određivanje jesu li konkretni proizvodi uistinu proizvodi s podrijetlom prvenstveno odgovorna carinska tijela stranke izvoznice, u skladu s primjenjivim pravilima o podrijetlu.

„Provjera dokaza o podrijetlu” provodit će se na temelju uzajamnog povjerenja carinskih tijela stranaka. „Uzajamno povjerenje” ovdje podrazumijeva da bi carinska tijela stranke izvoznice trebala temeljito provjeriti pitanja o kojima su dojavila carinska tijela stranke uvoznice i javiti rezultate te provjere carinskim tijelima stranke uvoznice, koja se oslanja na rezultate radnji koje provedu carinska tijela stranke izvoznice. Međutim, carinska tijela stranke uvoznice svejedno imaju pravo zatražiti dodatne informacije od stranke izvoznice ako smatraju da odgovor nije dovoljno potpun ili ako ne omogućava razumijevanje stajališta stranke izvoznice. Pojedinosti o tome koje informacije stranka uvoznica može zatražiti od stranke izvoznice dodatno su objašnjene u odjeljku 2.4.2. (Nalazi i činjenice) i 2.4.3. (Dostatni podaci).

2. Koraci u postupku provjere

2.1. Pokretanje zahtjeva za provjeru

Carinska tijela stranke uvoznice mogu pokrenuti zahtjev za naknadnu provjeru dokaza o podrijetlu ako imaju osnovane razloge u pogledu:

—	autentičnosti dokumenata. Primjer: sumnje je li račun koji sadržava izjavu o podrijetlu falsifikat kojeg je izradio uvoznik ili izvoznik kako bi iskoristio povlašteno podrijetlo;

—	statusa proizvoda s podrijetlom. Primjer: sumnje ispunjavaju li proizvodi kriterije za stjecanje statusa proizvoda s podrijetlom iz Priloga II. Protokolu (pravila za pojedinačne proizvode) ili

—	ispunjavanja drugih uvjeta iz Protokola koji se odnose na dokaze o podrijetlu. Primjer: sumnja je li izvoznik imao, ili ima li još uvijek, status ovlaštenog izvoznika.

Osim slučajeva u kojima postoje osnovani razlozi kad je riječ o spomenutim elementima, carinska tijela stranke uvoznice imaju mogućnost pokrenuti zahtjev za provjeru u nasumično odabranim slučajevima. To se odnosi na slučajeve koji nisu obuhvaćeni gore spomenutim trima elementima iz kategorije osnovane sumnje.

2.2. Slanje zahtjeva za provjeru

Carinska tijela stranke uvoznice trebaju poslati zahtjev za provjeru carinskim tijelima stranke izvoznice odgovornima za provjeru dokaza o podrijetlu. U zahtjevu se navodi je li riječ o nasumičnom odabiru ili o slučaju koji je odabran na temelju opravdane sumnje. Člankom 27. stavkom 3. predviđeno je da se u zahtjevu navode, prema potrebi, razlozi za upit.

Navođenje razloga za upit omogućuje carinskim tijelima stranke izvoznice da sa zahtjevom postupaju na najučinkovitiji način u pogledu troškova i administrativnog opterećenja.

S druge strane, ako carinska tijela stranke uvoznice pošalju zahtjev na temelju nasumičnog odabira, ne trebaju navoditi razlog za upit.

U skladu s člankom 27. stavkom 3., carinskim tijelima stranke izvoznice šalju se dokazi o podrijetlu ili preslike tih isprava za proizvode za koje se upit šalje.

2.3. Obavljanje provjere

10.

U skladu sa sustavom neizravne provjere, za provjeru dokaza o podrijetlu koje pruža izvoznik u stranci izvoznici odgovorna su carinska tijela stranke izvoznice. Međutim, primjenom članka 27. stavka 8. (za više detalja vidjeti točku 2.9. – zajednički upit), carinska tijela stranke uvoznice mogu u određenim uvjetima biti uključena u postupak provjere na državnom području stranke izvoznice.

11.

U slučaju provjere dokaza o podrijetlu koje pruža uvoznik, carinska tijela stranke uvoznice pokreću zahtjev za provjeru i upućuju ga carinskim tijelima stranke izvoznice. Carinska tijela stranke uvoznice ne traže od uvoznika da on sam od izvoznika prikupi informacije iz stavaka 2.4.2. i 2.4.3.

12.

Nadalje, odredbama članka 27. nije propisano da carinska tijela stranke uvoznice mogu izravno zatražiti od izvoznika da im pruže informacije.

13.

Međutim, tim se odredbama ne sprječava da uvoznici i izvoznici obje stranke, uz uzajamni pristanak i na dobrovoljnoj osnovi, međusobno razmjenjuju podatke ili informacije i podnose ih carinskim tijelima stranke uvoznice. Ni razmjena ni podnošenje takvih podataka nisu obvezni, a odbijanje pružanja tih informacija nije razlog za odbijanje povlastice bez provjere. To nije dio postupka provjere.

14.

Dokazi o izravnom transportu koji se podnose u skladu s člankom 13. ne smatraju se dokazima o podrijetlu i kao takvi nisu relevantni za provjeru dokaza o podrijetlu iz članka 27.

2.4. Postupanje s rezultatima provjere

15.

Carinska tijela stranke izvoznice obavješćuju carinska tijela stranke uvoznice o rezultatima provjere, uključujući nalaze i činjenice, što je prije moguće. Carinska tijela stranke izvoznice posebno bi trebala koliko god je to moguće skratiti vrijeme koje je potrebno za odgovaranje na zahtjeve za provjeru koji se odnose na valjanost statusa ovlaštenog izvoznika.

2.4.1. Pomoćna sredstva komunikacije

16.

Carinska tijela obiju stranaka jedna drugoj šalju zahtjeve za provjeru i obavijesti o njihovim rezultatima poštom. Usporedno uz to, carinska tijela obiju stranaka mogu upotrijebiti i pomoćna sredstva komunikacije poput elektronske pošte kako bi brzo komunicirali i osigurali da zahtjevi odnosno odgovori stižu do relevantne stranke kojoj su namijenjeni.

2.4.2. Nalazi i činjenice

17.

Termini „nalazi i činjenice” znači da odgovor na zahtjev za provjeru koji daju carinska tijela stranke izvoznice uključuje određene informacije o postupku provjere koji su obavile. „Nalazi i činjenice” ograničeni su na sljedeće elemente:

—	zaključak o autentičnosti dokumenata, statusu proizvoda s podrijetlom predmetnih proizvoda ili ispunjavanje drugih zahtjeva Protokola;

—	opis proizvoda podvrgnutog pregledu i razvrstavanje u carinsku tarifu relevantno za primjenu pravila o podrijetlu; i

—	informacije o načinu na koji je pregled obavljen (kada i gdje).

2.4.3. Dostatni podaci

18.

U slučaju nasumične provjere, carinska tijela stranke uvoznice neće zahtijevati više informacija od onih koje su navedene u točki 2.4.2. (Nalazi i činjenice) od carinskih tijela stranke izvoznice.

19.

U slučaju provjera odabranih na temelju opravdane sumnje, ako nadležna tijela stranke uvoznice smatraju da informacije koje su pružila carinska tijela stranke izvoznice nisu dostatne za određivanje vjerodostojnosti dokumenata ili stvarnog podrijetla proizvodâ, carinska tijela stranke uvoznice mogu zahtijevati dodatne informacije od carinskih tijela stranke izvoznice. Te dodatne informacije smiju biti samo sljedeće:

—	ako je kriterij za stjecanje statusa proizvoda s podrijetlom bio „dobiven u cijelosti”, primjenjiva kategorija (poput berbe, rudarenja, ribolova i mjesta proizvodnje);

—	ako je kriterij za stjecanje statusa proizvoda s podrijetlom temeljen na „metodi vrijednosti”, vrijednost gotovog proizvoda i vrijednost svih materijala bez podrijetla koji su upotrijebljeni u njegovoj proizvodnji;

—	ako je kriterij za stjecanje statusa proizvoda s podrijetlom temeljen na promjenama razvrstavanja u carinsku tarifu, popis svih materijala bez podrijetla uključujući njihovo razvrstavanje u carinsku tarifu (u formatu dvije, četiri ili šest znamenki ovisno o kriterijima podrijetla);

—	ako je kriterij za stjecanje statusa proizvoda s podrijetlom temeljen na težini, težina gotovog proizvoda i težina relevantnih materijala bez podrijetla koji su upotrijebljeni u gotovom proizvodu;

—	ako je kriterij za stjecanje statusa proizvoda s podrijetlom temeljen na određenom postupku prerade, opis tog postupka prerade koji je omogućio status proizvoda s podrijetlom za taj konkretni proizvod; i

—	ako se primjenjuje pravilo o dopuštenim odstupanjima, težina gotovih proizvoda i vrijednost težine materijala bez podrijetla koji su upotrijebljeni u proizvodnji tih gotovih proizvoda.

20.

Ako odgovor ne sadržava dovoljno ovdje navedenih informacija koje su potrebne da bi carinska tijela stranke uvoznice odredila vjerodostojnost predmetnih dokumenata ili pravo podrijetlo proizvoda, carinska tijela koja su poslala zahtjev odbijaju pravo na povlasticu, osim u izvanrednim okolnostima (vidjeti odjeljak 2.7. o izvanrednim okolnostima).

21.

Carinska tijela stranke izvoznice neće poslati carinskim tijelima stranke uvoznice povjerljive informacije za koje izvoznik smatra da bi njihovo otkrivanje predstavljalo opasnost za njegove komercijalne interese. Neotkrivanje povjerljivih informacija ne može biti jedini razlog zbog kojeg carinska tijela stranke uvoznice odbijaju pravo na povlasticu, pod uvjetom da carinska tijela stranke izvoznice navedu razloge zašto nisu poslale povjerljive informacije i dokažu status proizvoda s podrijetlom za dotičnu robu na način koji je prihvatljiv carinskim tijelima stranke uvoznice.

2.5. Rok za odgovor na zahtjev za provjeru

22.

U članku 27. stavku 6. navodi se da se carinska tijela koja traže provjeru u najkraćem mogućem roku obavješćuje o rezultatima provjere.

23.

U članku 27. stavku 7. predviđeno je da bi stranka uvoznica trebala u načelu odbiti pravo na povlasticu, ali samo ako su istodobno ispunjena dva uvjeta:

—	zahtjev za provjeru se temelji na osnovanoj sumnji; i

—	nije dobila nikakav odgovor u roku od 10 mjeseci od datuma podnošenja zahtjeva za provjeru ili u odgovoru nisu sadržani dostatni podaci za utvrđivanje vjerodostojnosti dotične isprave ili stvarnog podrijetla proizvodâ.

24.

Ta odredba podrazumijeva da u slučajevima nasumičnog odabira za provjeru stranka uvoznica ne može odbiti pravo na povlasticu u slučaju izostanka odgovora stranke izvoznice.

2.5.1. Rokovi u slučajevima provjere na temelju nasumičnog odabira

25.

Carinska tijela stranke izvoznice moraju učiniti sve što je u njihovoj moći da u roku od 12 mjeseci odgovore na zahtjeve za provjeru koji se odnose na slučajeve nasumičnog odabira. Međutim, budući da se u članku 27. ne definira rok za provjere u slučajevima nasumičnog odabira, carinska tijela stranke uvoznice neće odbiti pravo na povlasticu ako je jedini razlog odbijanja taj da carinska tijela stranke izvoznice nisu pružila odgovor na zahtjev za provjeru temeljenu na nasumičnom odabiru u roku od 12 mjeseci.

2.5.2. Rokovi u slučajevima provjere na temelju osnovane sumnje

26.

Za slučajeve provjere odabrane na temelju osnovane sumnje, stranka uvoznica odbija pravo na povlasticu ako ne dobije odgovor u roku od 10 mjeseci od datuma zahtjeva za provjeru, osim u izvanrednim okolnostima.

2.6. Poništenje rezultata

27.

U iznimnim slučajevima carinsko tijelo stranke izvoznice može poništiti rezultate provjere. Poništenje prvotnog odgovora moguće je u roku od 10 mjeseci od datuma prvotnog zahtjeva za provjeru.

2.7. Izvanredne okolnosti

28.

Međutim, čak i ako su ispunjena dva gore navedena uvjeta za odbijanje prava na povlasticu, u tekstu članka 27. stavka 7. navodi se je da je odobravanje prava na povlasticu moguće u „izvanrednim okolnostima”.

29.

Stranka uvoznica zadržava diskrecijsko pravo da odluči postoje li izvanredne okolnosti koje opravdavaju da se pravo na povlasticu ne odbije.

30.

Izvanredne okolnosti posebno uključuju sljedeće situacije:

—

stranka izvoznica ne može poslati odgovor na zahtjev za provjeru koji je podnijela stranka uvoznica u sljedećim slučajevima:

(a)

nesreće za koje je razumno pretpostaviti da je izvoznik nije mogao predvidjeti, poput požara, poplava ili drugih prirodnih katastrofa i rata, nereda, terorističkih napada, štrajka i sličnog, čija je posljedica djelomičan ili potpun gubitak popratne dokumentacije o podrijetlu ili kašnjenje u podnošenju tih dokumenata; ili

(b)	odgovor kasni zbog razloga koji su izvan kontrole, poput administrativnog ili sudskog žalbenog postupka u skladu sa zakonima i ostalim propisima stranke, iako su izvoznik i carinsko tijelo stranke izvoznice poduzeli sve što je u njihovoj moći da ispune obveze iz ovog Protokola.

—	utvrđeno je da zahtjev ili odgovor na zahtjev nije došao do primatelja zbog pogrešaka uključenih nadležnih tijela.

—	zahtjev ili odgovor na zahtjev za provjeru nije dostavljen zbog problema u komunikacijskim kanalima (npr. promjena adrese osobe koja je zadužena za provjeru, vraćena pošta zbog administrativnih pogrešaka poštanskih tijela itd.).

2.8. Podsjetnik

31.

Ako ne dobiju odgovor, preporučuje se da carinska tijela stranke uvoznice pošalju podsjetnik stranci izvoznici prije isteka razdoblja od 10 mjeseci.

32.

Preporučuje se da carinska tijela stranke izvoznice koja neće moći odgovoriti u roku od 10 mjeseci obavijeste o tome prije isteka roka tijelo koje je uputilo zahtjev te da ga obavijeste o tome koliko procjenjuju da će još trajati postupak provjere i o razlozima kašnjenja odgovora.

2.9. Zajednički upit

33.

Člankom 27. stavkom 8. predviđeno je da stranka uvoznica može biti prisutna u provjeri podrijetla koju provode carinska tijela stranke izvoznice i da se tom slučaju obje stranke pozivaju na članak 7. Protokola o uzajamnoj administrativnoj pomoći u carinskim pitanjima pri rješavanju zahtjeva stranke uvoznice za sudjelovanje. U takvim slučajevima primjenjuju se uvjeti iz članka 7. Posebno, u članku 7. stavku 4. Protokola o uzajamnoj administrativnoj pomoći u carinskim pitanjima navodi se da samo na odgovarajući način ovlašteni dužnosnici stranke uvoznice mogu biti prisutni na ispitivanjima koja se provode na državnom području stranke izvoznice, pod uvjetima za zajednički upit koje odredi stranka izvoznica.