PRIJEVOD

OKVIRNI SPORAZUM

Između Europske unije i Ujedinjenih naroda za pružanje uzajamne potpore u kontekstu njihovih misija i operacija na terenu

BUDUĆI DA su u Zajedničkoj izjavi o suradnji UN-a i EU-a u upravljanju krizama potpisanoj 7. lipnja 2007. glavni tajnik Ujedinjenih naroda i predsjedništvo Vijeća Europske unije ponovno potvrdili svoju odlučnost u jačanju uzajamne suradnje i koordinacije u području upravljanja krizama, među ostalim uspostavom posebnih mehanizama koordinacije i suradnje za krizne situacije i situacije nakon sukoba u koje su uključeni Ujedinjeni narodi i Europska unija;

BUDUĆI DA su se radi jačanja takve uzajamne suradnje i koordinacije Ujedinjeni narodi i Europska unija dogovorili da će uspostaviti okvirni sporazum za uzajamno pružanje logističke, administrativne i sigurnosne potpore putem mirovnih operacija i političkih misija Ujedinjenih naroda (dalje u tekstu „misije UN-a”) te civilnih i vojnih operacija upravljanja krizama u okviru zajedničke sigurnosne i obrambene politike Europske unije (dalje u tekstu „operacije EU-a”) uključenih u krizne situacije i situacije nakon sukoba na terenu;

BUDUĆI DA se izdaci koji proizlaze iz civilnih operacija Europske unije pokrivaju iz proračuna Europske unije, a izvršava ih Europska komisija;

BUDUĆI DA, na temelju članka 41. stavka 2. Ugovora o Europskoj uniji, izdaci koji nastanu pri operacijama EU-a koje imaju implikacije u području vojske ili obrane terete države članice Europske unije;

BUDUĆI DA je, na temelju Odluke Vijeća Europske unije (ZVSP) 2015/528 od 27. ožujka 2015., ATHENA mehanizam kojem je povjereno upravljanje zajedničkim troškovima operacija EU-a koje imaju vojne ili obrambene implikacije i njihovim troškovima koje snose države;

BUDUĆI DA Ujedinjeni narodi i Europska unija potvrđuju da su ovlašteni sklopiti ovaj okvirni sporazum i preuzeti odgovornosti koje su u njemu sadržane;

STOGA SU SE Ujedinjeni narodi i Europska unija (pojedinačno „stranka” i zajednički „stranke”) sporazumjeli kako slijedi:

Članak 1.

Svrha i područje primjene

1.1. Ovim se Sporazumom („Sporazum”) utvrđuje okvir za pružanje uzajamne logističke, administrativne i sigurnosne potpore putem misija UN-a i operacija EU-a koje su uključene u krizne situacije i situacije nakon sukoba na terenu.

1.2. Ovaj se Sporazum ne primjenjuje na:

i.	logistiku ili drugu potporu koju misijama UN-a ili operacijama EU-a na bilateralnoj osnovi pružaju njihove države članice;

ii.	aranžmane o suradnji ili pomoći između misija UN-a i operacija EU-a, osim za pružanje logističke, administrativne i sigurnosne potpore; ili

iii.	aranžmane o suradnji ili pomoći između misija UN-a i operacija EU-a sklopljene prije datuma ovog Sporazuma.

Članak 2.

Opća načela

2.1. Nadležna tijela stranaka mogu sklopiti aranžmane za pružanje uzajamne logističke, administrativne i sigurnosne potpore (dalje u tekstu „potpora”) putem misija UN-a i operacija EU-a koje su uključene u krizne situacije i situacije nakon sukoba na terenu.

2.2. Pružanje potpore podliježe mogućnostima misija UN-a i operacija EU-a kao i njihovim područjima razmještanja te se time ne dovodi u pitanje njihovu sposobnost izvršavanja njihovih mandata.

2.3. Pružanje potpore podliježe propisima, pravilima, utvrđenim praksama i postupcima stranaka (dalje u tekstu „propisi i pravila”).

Članak 3.

Aranžmani tehničke provedbe

3.1. Detaljni modaliteti i financijski aranžmani primjenjivi na pružanje potpore dogovaraju se na pojedinačnoj osnovi i utvrđuju u aranžmanima tehničke provedbe specifičnima za misiju i sklopljenima na temelju članka 2. ovog Sporazuma (dalje u tekstu „aranžmani tehničke provedbe”). Ako je primjenjivo, Europska unija usto osigurava da aranžmane tehničke provedbe sklapaju nadležna tijela koja djeluju u ime ATHENA-e.

3.2. Nijedna stranka: i. nema obvezu pružanja potpore drugoj, osim ako je to izričito navedeno u aranžmanu tehničke provedbe; ii. niti je odgovorna drugoj stranci zbog svoje potpune ili djelomične nemogućnosti pružanja takve potpore.

3.3. U slučaju nepodudaranja između ovog Sporazuma i bilo kojeg aranžmana tehničke provedbe, prednost imaju odredbe ovog Sporazuma.

Članak 4.

Planiranje i koordinacija

4.1. Svaka stranka određuje dužnosnika (dalje u tekstu „koordinator UN-a” i „koordinator EU-a”) koji koordinira pružanje potpore na temelju ovog Sporazuma.

4.2. Osim ako se stranke drukčije dogovore, koordinator UN-a i koordinator EU-a kontaktna su točka za sva pitanja koja se pojave u vezi s ovim Sporazumom.

4.3. Koordinator UN-a i koordinator EU-a redovito se savjetuju kako bi preispitali i koordinirali pravodobno uzajamno pružanje svih relevantnih informacija koje mogu biti potrebne u svrhu planiranja, utvrđivanja, određivanja prioriteta i koordinacije zahtjeva u pogledu potpore misijama UN-a i operacijama EU-a.

Članak 5.

Kategorije potpore

5.1. Aranžmani tehničke provedbe sklopljeni na temelju ovog Sporazuma mogu uključivati sljedeće kategorije potpore:

i.	pružanje logističke robe, potrepština ili usluga;

ii.	prijenos (prodaju) opreme;

iii.	izgradnju, obnovu i/ili primopredaju infrastrukture;

iv.	pružanje usluga sigurnosti ili zaštite osoblju i/ili imovini; i/ili

v.	razmjenu klasificiranih podataka.

5.2. Navedene kategorije potpore služe samo u ilustrativne svrhe i ne tumače se kao isključive ili kao obveza pružanja takve potpore.

Članak 6.

Odredbe o potpori

6.1. Pružanje logističke robe, potrepština ili usluga na temelju aranžmana tehničke provedbe može uključivati, ali nije ograničeno na kategorije logističke robe, potrepština i usluga navedene u Prilogu 1. ovom Sporazumu.

i.	Ako nije drukčije dogovoreno u pisanom obliku u primjenjivom aranžmanu tehničke provedbe, kvaliteta logističke robe, potrepština ili usluga koje jedna drugoj pružaju misija UN-a ili operacija EU-a jednake je kvalitete i kalibra kao i ona koju uživa osoblje pružatelja.

ii.

Za potrebe pružanja logističke robe, potrepština ili usluga misija UN-a i operacija EU-a mogu se osloniti na postojeće ugovore ili aranžmane koje je sklopio pružatelj ili koji su sklopljeni u njegovo ime; stranke osiguravaju da se sve usluge, oprema i potrepštine koje je pružatelj kupio ili koje su kupljene u njegovo ime nabavljaju u skladu s propisima i pravilima pružatelja.

6.2. Prijenos opreme na temelju aranžmana tehničke provedbe može uključivati, ali nije ograničen na kategorije opreme navedene u Prilogu 2. ovom Sporazumu.

U mjeri u kojoj aranžman tehničke provedbe predviđa prijenos (prodaju) opreme, misija UN-a i operacija EU-a, u svakom trenutku postupajući u skladu sa svojim propisima i pravilima, mogu prenijeti, prodati ili ustupiti opremu jedna drugoj na osnovi opisanoj u nastavku:

(a)	pružatelj predstavlja i jamči da je jedini vlasnik opreme, da je oprema u cijelosti plaćena i da nije predmet prava, založnih prava ili tereta treće strane;

(b)

primatelj potvrđuje da se oprema prodaje na osnovi toga „onakva kakva jest”„ondje gdje jest” i da pružatelj ne daje jamstva ili izjave, izričite ili implicitne, u pogledu stanja opreme ili njezine primjerenosti i prikladnosti za predviđenu uporabu te da nakon što je ona prenesena na primatelja pružatelj nije odgovoran ni za kakva potraživanja, zahtjeve, gubitke ili obveze koji proizlaze iz uporabe ili rada opreme ili su povezani s time;

(c)

osim ako je drukčije izričito dogovoreno u primjenjivim aranžmanima tehničke provedbe, do prijenosa prava vlasništva opreme dolazi 1. nakon što je kupovna cijena u cijelosti uplaćena na određeni bankovni račun pružatelja; i 2. primatelj je potpisao potvrdu o primopredaji kojom se potvrđuje fizička primopredaja i primitak opreme;

(d)	neposredno prije prijenosa prava vlasništva pružatelj i primatelj zajedno pripremaju popis opreme i provjeravaju je;

(e)	odmah po nastupu prijenosa prava vlasništva primatelj preuzima punu odgovornost za opremu, među ostalim za gubitak, oštećenje ili uništenje opreme (uključujući za osiguranje opreme); i

(f)	pružatelj prenosi primatelju sva postojeća jamstva za opremu.

ii.	Dodatni uvjeti kojima se uređuje prijenos opreme utvrđeni su u primjenjivom aranžmanu tehničke provedbe.

6.3. Posebni uvjeti kojima se uređuje izgradnja, obnova i/ili primopredaja infrastrukture dogovaraju se, ako je primjenjivo, na pojedinačnoj osnovi i utvrđuju u aranžmanu tehničke provedbe. U svrhu izgradnje, obnove i/ili primopredaje infrastrukture, nadležna tijela stranaka također se, prema potrebi, savjetuju s vladom domaćinom ili vlasnikom zemljišta te od njih traže odgovarajuća odobrenja ili suglasnost.

6.4. Posebni uvjeti pod kojima se klasificirani ili povjerljivi podaci mogu razmjenjivati na terenu utvrđuju se aranžmanima tehničke provedbe sklopljenima na temelju ovog Sporazuma. Pružanje ili razmjena klasificiranih ili povjerljivih podataka podliježe odgovarajućim politikama, postupcima i utvrđenim praksama stranaka.

6.5. Posebni uvjeti kojima se uređuje pružanje usluga sigurnosti ili zaštite utvrđuju se u primjenjivom aranžmanu tehničke provedbe. Pružanje usluga sigurnosti ili zaštite podliježe mandatima misija UN-a i operacija EU-a te ne odstupa od odgovornosti primatelja da poduzme odgovarajuće mjere za zaštitu svojeg osoblja i imovine.

Članak 7.

Financijski aranžmani

7.1. Aranžmani tehničke provedbe sklopljeni na temelju ovog Sporazuma uključuju odgovarajuće financijske aranžmane koji se, među ostalim, temelje na sljedećim financijskim odredbama.

I. Opća načela

7.2. Osim ako je drukčije izričito predviđeno ovim Sporazumom ili ako se stranke drukčije dogovore u pisanom obliku, potpora koju jedna stranka pruža drugoj stranci na temelju ovog Sporazuma pruža se na osnovi naknade troškova. Pojedinosti o troškovima svake aktivnosti potpore i njihova metoda izračuna dodatno će se razraditi u relevantnim aranžmanima tehničke provedbe iz članka 3. ovog Ugovora.

7.3. Stranke osiguravaju:

i.	da su troškovi nastali pružanjem potpore potkrijepljeni točnim i ažuriranim evidencijama i dokumentima te uključuju samo stvarno nastale troškove koji se mogu izravno pripisati potpori koju je primila druga stranka; i

ii.	da će troškovi nastali pružanjem potpore biti nadoknađeni ako ispunjavaju kriterije navedene u ovom Sporazumu, kao i sve dodatne uvjete navedene u aranžmanima tehničke provedbe i unaprijed dogovorene.

7.4. Pružatelj podnosi račune primatelju nakon isporuke ili izvršenja potpore. Pružatelj najmanje jednom godišnje primatelju izdaje račun za sve transakcije za koje prethodno nije izdan račun. Uz račune se prilaže potrebna popratna dokumentacija, a računi se plaćaju u roku od šezdeset (60) dana od datuma računa. Plaćanje se izvršava u valuti pružatelja ili onako kako je dogovoreno.

II. Pružanje logističke robe, potrepština ili usluga te sigurnosne potpore

7.5. Logistička roba, potrepštine i usluge te pružanje usluga sigurnosti ili zaštite naplaćuju se na osnovi stvarnih izravnih troškova koje pružatelj ima zbog pružanja potpore.

III. Prijenos opreme i infrastrukture

7.6. Kupovna cijena (ako postoji) određuje se na temelju neto tržišne vrijednosti ili ako se ne može utvrditi tržišna vrijednost, poštena je i razumna uzimajući u obzir specifične lokalne uvjete i stope amortizacije koje primjenjuju odgovarajuća nadležna tijela.

7.7. Primatelj opreme odgovoran je za troškove povezane s prijenosom opreme, uključujući, bez ograničenja, sve troškove prijevoza.

7.8. Ako je primjenjivo, stranke mogu, djelujući u skladu sa svojim propisima i pravilima, doprinijeti trošku izgradnje, obnove ili poboljšanja infrastrukture koje je izvršila jedna od stranaka za potrebe uporabe druge stranke i/ili obiju stranaka. Nadležna tijela dogovaraju se na pojedinačnoj osnovi u pisanom obliku o uvjetima kojima se uređuju takvi doprinosi, a ti se uvjeti utvrđuju u primjenjivom aranžmanu tehničke provedbe.

7.9. U mjeri u kojoj se pružanje ili primopredaja infrastrukture odnosi na prostore, kampove ili drugu infrastrukturu koju je izgradila, obnovila ili poboljšala jedna od stranaka za vlastite potrebe u izvršavanju svojeg mandata, načini primopredaje, uključujući sve financijske aranžmane, utvrđuju se, ako je primjenjivo, u aranžmanu tehničke provedbe.

IV. Razmjena klasificiranih podataka

7.10. Razmjena klasificiranih podataka između operacija EU-a i misija UN-a ne prouzrokuje nikakve troškove.

Članak 8.

Dodatne odredbe aranžmanâ tehničke provedbe

8.1. Uvjeti aranžmana tehničke provedbe sklopljenih na temelju ovog Sporazuma u skladu su s ovim Sporazumom i uključuju:

odgovarajuće odredbe o odgovornosti i odšteti koje se temelje na odredbama iz članka 9. u nastavku. Takve odredbe o odgovornosti i odšteti potrebno je prilagoditi kako bi se u obzir uzele stranke primjenjivog aranžmana tehničke provedbe. Osobito, za potrebe aranžmana tehničke provedbe koji se odnose na operacije Europske unije koje imaju vojne ili obrambene implikacije, smatra se da dužnosnici, osoblje, službenici i zastupnici Europske unije iz članka 9. u nastavku uključuju dužnosnike, osoblje, službenike i zastupnike ATHENA-e i država Europske unije koje sudjeluju;

ii.	odgovarajuće odredbe o savjetovanju i rješavanju sporova koje se temelje na odredbama iz članka 11. u nastavku;

iii.	odredbe u vezi s politikom dužne pažnje u pogledu ljudskih prava te u vezi s povlasticama i imunitetima kako je utvrđeno u člancima 10. i 12. u nastavku.

8.2. Aranžmani tehničke provedbe također, među ostalim, uključuju odgovarajuće odredbe kojima se uređuju veza i koordinacija, provedbeni postupci, postupci izdavanja računa /plaćanja, kao i odredbe o evidenciji, reviziji i istragama.

Članak 9.

Odgovornost i odšteta

9.1. Osim ako je izričito predviđeno ovim Sporazumom, Ujedinjeni narodi, uključujući njihove dužnosnike, osoblje, službenike i zastupnike, i Europska unija, uključujući njezine dužnosnike, osoblje, službenike i zastupnike, ne snose nikakvu odgovornost koja proizlazi iz provedbe ovog Sporazuma ili je s njom povezana. Osobito te ne dovodeći u pitanje općenitost navedenog, Ujedinjeni narodi, uključujući njihove dužnosnike, osoblje, službenike i zastupnike, i Europska unija, uključujući njezine dužnosnike, osoblje, službenike i zastupnike, ne snose nikakvu odgovornost za vojne ili druge operacije ili aktivnosti koje provodi druga stranka, uključujući dužnosnike, osoblje, službenike ili zastupnike te druge stranke.

9.2. Ujedinjeni narodi i Europska unija odgovorni su za rješavanje te nadoknađuju štetu, pokrivaju i oslobađaju svake odgovornosti drugu stranku, njezine dužnosnike, osoblje, službenike i zastupnike u pogledu svih potraživanja, zahtjeva, gubitaka i odgovornosti bilo koje prirode ili vrste u vezi sa smrću, ozljedom, bolešću ili gubitkom odnosno oštećenjem osobne imovine koju pretrpe njihovi dužnosnici, osoblje, službenici ili zastupnici, a koji proizlaze iz provedbe ovog Sporazuma ili su povezani s njegovom provedbom, osim u mjeri u kojoj su takva potraživanja ili zahtjevi nastali zbog krajnje nepažnje ili namjerne povrede druge stranke ili njezinih dužnosnika, osoblja, službenika ili zastupnika.

9.3. Ujedinjeni narodi i Europska unija odgovorni su za rješavanje te nadoknađuju štetu, pokrivaju i oslobađaju svake odgovornosti drugu stranku, njezine dužnosnike, osoblje, službenike i zastupnika u pogledu svih potraživanja, zahtjeva, gubitaka i odgovornosti bilo koje prirode ili vrste koje su podnijele ili na koje se pozivaju treće stranke, a koji se temelje na postupcima ili propustima Ujedinjenih naroda odnosno Europske unije odnosno postupcima ili propustima njihovih dužnosnika, osoblja, službenika i zastupnika pri provedbi ovog Sporazuma, koji proizlaze iz njih, koji se na njih odnose ili koji su povezani s njima.

Članak 10.

Politika dužne pažnje u pogledu ljudskih prava

Odgovornosti koje su Ujedinjeni narodi preuzeli na temelju ovog Sporazuma podliježu uvjetima politike dužne pažnje u pogledu ljudskih prava o potpori UN-a snagama sigurnosti koje nisu članice UN-a (S/2013/110) primjerak koje se nalazi u Prilogu 3. ovom Sporazumu.

Članak 11.

Savjetovanje i rješavanje sporova

11.1. Ujedinjeni narodi i Europska unija pomno preispituju provedbu ovog Sporazuma te se u tu svrhu redovito i blisko međusobno savjetuju.

11.2. Koordinator UN-a i koordinator EU-a, u okviru svojih odgovornosti, redovito se međusobno savjetuju, na zahtjev jednog ili drugog, o svim poteškoćama, problemima, pitanjima od važnosti ili sporovima koji se mogu pojaviti tijekom provedbe ovog Sporazuma te ulažu najveće napore kako bi putem pregovora sporazumno raspravili i riješili sva pitanja.

11.3. U slučaju da koordinator UN-a i koordinator EU-a ne mogu riješiti sve poteškoće, probleme, pitanja od važnosti ili sporove na zadovoljstvo stranaka, nastavljaju se savjetovanja između zamjenika glavnog tajnika za operativnu potporu i zamjenika glavnog tajnika za zajedničku sigurnosnu i obrambenu politiku i upravljanje krizama te u konačnici, ako je potrebno, na zahtjev bilo koje od stranaka, između glavnog tajnika Ujedinjenih naroda i Visokog predstavnika Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku s ciljem postizanja sporazumnog rješenja.

11.4. Sva potraživanja ili sporovi koji nisu riješeni na drugi način u skladu s ovim člankom ovog Sporazuma mogu se podnijeti zajednički dogovorenom miritelju ili posredniku. Svako potraživanje ili spor koji se takvim mirenjem ili posredovanjem nisu uspjeli riješiti može se podnijeti arbitraži na zahtjev bilo koje od stranaka. Svaka stranka imenuje jednog arbitra, a dva tako imenovana arbitra imenuju trećeg koji će biti predsjednik. Ako u roku od trideset (30) dana od datuma podnošenja zahtjeva za arbitražu bilo koja od stranaka ne imenuje arbitra ili ako u roku od trideset (30) dana od imenovanja dvaju arbitara treći arbitar nije imenovan, bilo koja stranka može zatražiti od predsjednika Međunarodnog suda da imenuje arbitra. Arbitražni postupci u skladu su s arbitražnim pravilima UNCITRAL-a. Arbitri nemaju ovlast dodjeljivanja kaznene odštete. Arbitražna odluka sadržava obrazloženje na kojem se temelji i prihvaća se kao konačna odluka za svako takvo potraživanje ili spor.

Članak 12.

Povlastice i imuniteti

Ništa u ovom Sporazumu ili povezano s ovim Sporazumom ne smatra se odricanjem, izričitim ili prešutnim, od bilo koje povlastice i imuniteta Ujedinjenih naroda, uključujući njihova pomoćna tijela, ili Europske unije, uključujući njezine institucije i nadležne subjekte.

Članak 13.

Završne odredbe

13.1. Ovaj Sporazum stupa na snagu na dan kad ga potpišu stranke.

13.2. Ovaj Sporazum može se u svakom trenutku preinačiti, dopuniti ili izmijeniti pisanim dogovorom između stranaka.

13.3. Ovaj se Sporazum preispituje pet godina nakon stupanja na snagu.

13.4. Svaka stranka može u svakom trenutku otkazati ovaj Sporazum uz pisanu obavijest drugoj stranci šezdeset (60) dana unaprijed. Neovisno o otkazu ovog Sporazuma, odredbe članaka 9., 11. i 12. ovog Sporazuma ostaju na snazi dok se ne riješe svi sporovi, potraživanja ili odgovornosti koji proizlaze u vezi s ovim Sporazumom.

13.5. Prilozi ovom Sporazumu sastavni su dio ovog Sporazuma.

U POTVRDU TOGA ovaj Sporazum potpisuju propisno ovlašteni predstavnici Europske unije i Ujedinjenih naroda

Sastavljeno u New Yorku 29. rujna 2020., u dva primjerka na engleskom jeziku.

Za Europsku uniju:

Za Ujedinjene narode:

PRILOG 1.

Kategorije logističke robe, potrepština i usluga koje se mogu pružati:

usluge prijevoza i kretanja

infrastrukturne i inženjerske usluge

—

smještaj

—	poslovni prostor

—	infrastruktura za ulogu od 1 do 3

tehnička postrojenja

—

skladište

—

radionice

—	postaja za opskrbu gorivom

—	skladište streljiva

—	parkiralište (za vozila ili zrakoplove); uzletišta helikoptera

—	električna energija

—	sanitarna voda

opće usluge

—	održavanje površina

—	usluge čišćenja/domara

—	zaštita okoliša (uklanjanje otpadnih voda / otpada)

—	manji popravci i održavanje

—	protupožarna zaštita / prevencija i gašenje požara

usluge upravljanja

—	usluge upravljanja kampovima

—	zaštita okoliša

usluge kontrole

—	veterinarska kontrola i kontrola hrane

—	kontrola otpada

—	kontrola vode

—	kontrola higijene

—	suzbijanje štetočina

potpora u stvarnim životnim uvjetima

—	obroci / usluge opskrbe hranom i pićem

—	pranje rublja

—	moral i socijalna skrb

—	energetika

—	sanitarna pitanja

—

čišćenje

—	odlaganje otpada

usluge isporuke

—	nafta, ulje, maziva (POL)

komunikacijske usluge

medicinska potpora

—

lijekovi

—	medicinske potrepštine

—	evakuacije žrtava / medicinske evakuacije (CASEVAC/MEDEVAC)

—	liječenje (usluge uloga 1, uloga 2 i uloga 3)

—	odlaganje medicinskog otpada

—	koordinacijska stanica za evakuaciju pacijenata (PECC)

usluge sigurnosti

PRILOG 3.

Politika Ujedinjenih naroda dužne pažnje u pogledu ljudskih prava

Prilog

[Izvornik: engleski i francuski]

Politika dužne pažnje u pogledu ljudskih prava o potpori Ujedinjenih naroda snagama sigurnosti koje nisu članice Ujedinjenih naroda

I. Temeljna načela

Potpora tijela Ujedinjenih naroda snagama sigurnosti koje nisu članice Ujedinjenih naroda mora biti u skladu s ciljevima i načelima organizacije utvrđenima u Povelji Ujedinjenih naroda i s njezinim obvezama na temelju međunarodnog prava u pogledu poštovanja, promicanja i poticanja poštovanja međunarodnog humanitarnog prava, prava o ljudskim pravima i prava o izbjeglicama. Takva bi potpora trebala pomoći primateljima da dođu do stanja u kojem usklađenost s tim načelima i pravnim tijelima postaje pravilo osigurano vladavinom prava. U skladu s tim obvezama potpora Ujedinjenih naroda ne može se pružati ako postoje opravdani razlozi za vjerovanje da postoji stvaran rizik da će subjekti koji je primaju teško prekršiti međunarodno humanitarno pravo, pravo o ljudskim pravima ili pravo o izbjeglicama i ako nadležna tijela ne poduzmu potrebne korektivne mjere ili mjere za ublažavanje. Iz istih razloga, ako Ujedinjeni narodi prime pouzdane informacije koje pružaju opravdane razloge za vjerovanje da primatelj potpore Ujedinjenih naroda teško krši međunarodno humanitarno pravo, pravo o ljudskim pravima ili pravo o izbjeglicama, tijelo Ujedinjenih naroda koje pruža takvu potporu mora posredovati kod nadležnih tijela kako bi se ta kršenja zaustavila. Ako se to stanje unatoč takvom posredovanju nastavi, Ujedinjeni narodi moraju suspendirati pružanje potpore subjektima odgovornima za kršenja. Neovisno o trenutačnoj politici, postojeće obveze u pogledu ljudskih prava, humanitarnog prava i prava o izbjeglicama i dalje se primjenjuju na sve aktivnosti Ujedinjenih naroda.

Tijela Ujedinjenih naroda koja razmatraju pružanje potpore snagama sigurnosti koje nisu članice Ujedinjenih naroda ili sudjeluju u njezinu pružanju moraju stoga provoditi politiku dužne pažnje koja obuhvaća sljedeće ključne elemente:

(a)	prije pružanja potpore, procjenu rizika povezanih s pružanjem ili nepružanjem takve potpore, posebno rizika da će subjekt primatelj počiniti teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava, prava o ljudskim pravima ili prava o izbjeglicama;

(b)	transparentnost prema subjektima primateljima u pogledu pravnih obveza koje su obvezujuće za organizaciju i temeljnih načela kojima se uređuje pružanje potpore; i

(c)

učinkovit provedbeni okvir, uključujući:

(i)	postupke za praćenje usklađenosti subjekta primatelja s međunarodnim humanitarnim pravom, pravom o ljudskim pravima i pravom o izbjeglicama;

(ii)	postupke za utvrđivanje kada i kako intervenirati s ciljem zaustavljanja teških kršenja bilo kojeg od tih pravnih tijela te za odlučivanje, ako je potrebno, o suspenziji ili ukidanju potpore; i

(iii)

prema potrebi, opće operativne smjernice odgovarajućih tijela Ujedinjenih naroda upućene tijelima na nacionalnoj razini o provedbi te politike.

Poštovanje politike dužne pažnje u pogledu ljudskih prava važno je za očuvanje legitimnosti, vjerodostojnosti i javne slike Ujedinjenih naroda te za osiguravanje usklađenosti s Poveljom i obvezama organizacije u skladu s međunarodnim pravom.

Relevantne politike i smjernice o posebnim područjima potpore, uključujući smjernice koje je izradila međuagencijska radna skupina za reformu sigurnosnog sektora, moraju biti u skladu s politikom dužne pažnje.

Ovom se politikom ni na koji način ne namjerava ometati normalan rad organizacije usmjeren na poticanje poštovanja međunarodnog humanitarnog prava, prava o ljudskim pravima ili prava o izbjeglicama, uključujući razvoj kapaciteta, kao i istraživanje i izvješćivanje o kršenjima tih pravnih okvira te posredovanje kod nadležnih tijela kako bi se prosvjedovalo protiv tih kršenja, osiguralo poduzimanje korektivnih mjera i spriječilo njihovo ponavljanje. Cilj je politike dopuniti te uobičajene postupke.

II. Politika dužne pažnje u pogledu ljudskih prava

A. Opseg politike

Politika dužne pažnje u pogledu ljudskih prava primjenjuje se na sva tijela Ujedinjenih naroda koja pružaju potporu snagama sigurnosti koje nisu članice Ujedinjenih naroda. Stoga se primjenjuje ne samo na operacije održavanja mira i posebne političke misije, nego i na sve urede, agencije, fondove i programe Ujedinjenih naroda koji sudjeluju u takvim aktivnostima.

B. Definicije

Za potrebe ove politike „snage sigurnosti koje nisu članice Ujedinjenih naroda” uključuju:

(a)	nacionalne vojne, paravojne, policijske, obavještajne službe, graničnu kontrolu i slične sigurnosne snage;

(b)	nacionalna civilna, paravojna ili vojna tijela izravno odgovorna za upravljanje ili zapovijedanje takvim snagama ili njihovo vođenje ili nadzor nad njima;

(c)	mirovne snage regionalnih međunarodnih organizacija.

„Potpora” znači bilo koja od sljedećih aktivnosti:

(a)	osposobljavanje, mentorstvo, savjetodavne usluge, izgradnja kapaciteta i institucija te drugi oblici tehničke suradnje u svrhu jačanja operativnih sposobnosti sigurnosnih snaga koje nisu članice Ujedinjenih naroda;

(b)	ad hoc ili programska potpora civilnim ili vojnim tijelima koja su izravno odgovorna za upravljanje ili zapovijedanje snagama sigurnosti koje nisu članice Ujedinjenih naroda ili njihovo vođenje ili nadzor nad njima;

(c)	financijska potpora, uključujući isplatu plaća, stipendija, naknada i troškova, bez obzira na izvor sredstava;

(d)	strateška ili taktička logistička potpora operacijama na terenu koje provode snage sigurnosti koje nisu članice Ujedinjenih naroda;

(e)	operativna potpora aktivnostima na terenu koje provode snage sigurnosti koje nisu članice Ujedinjenih naroda, uključujući artiljerijsku potporu, strateško ili taktičko planiranje;

(f)	zajedničke operacije koje provode snage Ujedinjenih naroda i snage sigurnosti koje nisu članice Ujedinjenih naroda.

„Potpora”ne uključuje:

(a)	osposobljavanje ili senzibilizaciju u vezi s međunarodnim humanitarnim pravom, pravom o ljudskim pravima i pravom o izbjeglicama;

(b)	uspostavu standarda (npr. savjetovanje o zakonodavstvu, kodeksima i politikama te njihovo preispitivanje) i potporu kapacitetima izravno povezanu s provedbom i promicanjem usklađenosti sa zakonima i standardima o ljudskim pravima te za poticanje demokratskog upravljanja sigurnosnim institucijama;

(c)	angažman u cilju promicanja poštovanja humanitarnog prava, prava o ljudskim pravima i prava o izbjeglicama ili za pregovaranje o pristupu humanitarnoj pomoći i provođenje operacija pružanja pomoći;

(d)	posredovanje i potporu u vezi s posredovanjem;

(e)	medicinsku evakuaciju (MEDEVAC) i evakuaciju žrtava (CASEVAC).

10.

„Potpora” može biti izravna ili neizravna, tj. putem partnera u provedbi.

11.

Pri utvrđivanju toga predstavlja li neka aktivnost potporu u skladu s navedenim stavcima 8. i 9. subjekti Ujedinjenih naroda trebali bi razmotriti potrebu za promicanjem dosljednosti u provedbi politike u cijelom sustavu Ujedinjenih naroda u skladu sa stavcima 18. i 20. u nastavku.

12.

„Teška kršenja” za potrebe ove politike znači:

(a)

u slučaju jedinice:

(i)

počinjenje „ratnih zločina” ili „zločina protiv čovječnosti”, kako su definirani u Rimskom statutu Međunarodnog kaznenog suda, ili „teška kršenja” ljudskih prava, uključujući izvansudska pogubljenja i prijeka pogubljenja, mučenje, prisilne nestanke, uspostavu ropstva, silovanje i seksualno nasilje usporedive ozbiljne naravi, ili prisilno udaljenje ili vraćanje u skladu sa zakonom o izbjeglicama počinjeno u znatnim razmjerima ili sa znatnim stupnjem učestalosti (tj. češća su od izoliranih ili sporadičnih pojava); ili

(ii)	obrazac opetovanih kršenja međunarodnog humanitarnog prava, prava o ljudskim pravima ili prava o izbjeglicama koje je počinio znatan broj članova jedinice; ili

(iii)

prisutnost jednog ili više časnika u jedinici na višem zapovjednom položaju za koje postoje opravdani razlozi za sumnju da:

•	snose izravnu odgovornost za počinjenje „ratnih zločina”, „teških kršenja” ljudskih prava ili prisilnog udaljenja ili vraćanja; ili

•	snose zapovjednu odgovornost, kako je definirana u Rimskom statutu Međunarodnog kaznenog suda, za takve zločine, kršenja ili djela koja su počinile osobe pod njihovim zapovjedništvom; ili

•	nisu poduzeli učinkovite mjere za sprečavanje, suzbijanje, istragu ili kazneni progon drugih kršenja međunarodnog humanitarnog prava, prava o ljudskim pravima ili prava o izbjeglicama koja su u znatnim razmjerima počinile osobe pod njihovim zapovjedništvom;

(b)

u slučaju civilnih ili vojnih tijela koja su izravno odgovorna za upravljanje snagama sigurnosti koje nisu članice UN-a ili njihovo vođenje ili nadzor nad njima:

(i)	počinjenje teških povreda od strane jedne ili više jedinica pod njihovim zapovjedništvom;

(ii)	u kombinaciji s nepoduzimanjem učinkovitih mjera za istragu i kazneni progon počinitelja.

13.

„Ujedinjeni narodi” obuhvaća svaki ured, odjel, agenciju, program, fond, operaciju ili misiju Ujedinjenih naroda.

C. Procjena rizika

14.

Prije nego počne pružati potporu, tijelo Ujedinjenih naroda na koje se to izravno odnosi mora provesti procjenu mogućih rizika i koristi povezanih s pružanjem potpore. U toj bi procjeni trebalo razmotriti sljedeće elemente (ako tijelo Ujedinjenih naroda ima postojeći mehanizam, on se može upotrijebiti za provedbu procjene u skladu sa stavkom 19. u nastavku):

(a)	evidenciju o tome jesu li predviđeni primatelj ili više njih poštovali ili nisu poštovali međunarodno humanitarno pravo, pravo o ljudskim pravima i pravo o izbjeglicama, uključujući svu pojedinu evidenciju o teškim kršenjima;

(b)	evidenciju o tome jesu li primatelj ili više njih poduzimali ili nisu poduzimali učinkovite korake kako bi se počinitelji takvih kršenja pozvali na odgovornost;

(c)	jesu li poduzete kakve korektivne mjere ili jesu li uspostavljene institucije, protokoli ili postupci s ciljem sprečavanja ponavljanja takvih kršenja te, ako jesu, njihova primjerenost, uključujući institucije za pozivanje na odgovornost budućih počinitelja;

(d)	procjenu mjere u kojoj bi pružanje ili uskraćivanje potpore utjecalo na sposobnost Ujedinjenih naroda da utječu na ponašanje subjekta koji prima potporu u smislu njegove usklađenosti s međunarodnim humanitarnim pravom, pravom o ljudskim pravima i pravom o izbjeglicama;

(e)	izvedivost uspostave učinkovitih mehanizama Ujedinjenih naroda za praćenje uporabe i učinka pružene potpore;

(f)	procjenu na temelju prethodno navedenih čimbenika i općeg konteksta potpore, rizika da bi subjekt koji prima pomoć svejedno mogao počiniti teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava, prava o ljudskim pravima ili prava o izbjeglicama.

15.

Informacije o evidenciji predviđenog primatelja u pogledu poštovanja međunarodnog humanitarnog prava, prava o ljudskim pravima i prava o izbjeglicama trebalo bi pribaviti od Ujedinjenih naroda ili drugih pouzdanih izvora.

16.

Ako na temelju te procjene rizika tijelo Ujedinjenih naroda na koje se to izravno odnosi zaključi da postoje opravdani razlozi za vjerovanje da postoji stvaran rizik da će predviđeni primatelj počiniti teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava, prava o ljudskim pravima ili prava o izbjeglicama, neovisno o svakim mjerama ublažavanja koje bi Ujedinjeni narodi mogli poduzeti, dotično tijelo Ujedinjenih naroda ne smije pružati potporu tom predviđenom primatelju. Tijelo Ujedinjenih naroda trebalo bi jasno izraziti da potpora neće biti moguća osim ako i sve dok predviđeni primatelj ne poduzme mjere s takvim učinkom da više ne postoje opravdani razlozi za vjerovanje da bi mogao postojati stvaran rizik takvih teških kršenja. Takve mjere mogu uključivati, na primjer, udaljavanje časnika s višeg zapovjednog položaja ako postoje opravdani razlozi za sumnju da je taj časnik odgovoran za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava, prava o ljudskim pravima ili prava o izbjeglicama.

17.

Ako na temelju procjene rizika, tijelo Ujedinjenih naroda na koje se to izravno odnosi zaključi da ne postoje opravdani razlozi za vjerovanje da postoji stvaran rizik da će predviđeni primatelj počiniti takva kršenja, dotično tijelo Ujedinjenih naroda može nastaviti pružati potporu, pod uvjetom da se poštuju elementi ove politike navedeni u nastavku.

D. Transparentnost

18.

Učinkovita provedba politike zahtijeva razumijevanje i suradnju svih dionika, uključujući zemlje donatore i zemlje sudionice programa, zemlje koje doprinose postrojbama i policiji te zemlje domaćine mirovnih i političkih misija Ujedinjenih naroda. Svako tijelo koje ima ovlasti za pružanje potpore snagama sigurnosti koje nisu članice Ujedinjenih naroda ili je predviđa proaktivno surađuje s državama članicama i drugim relevantnim partnerima i dionicima kako bi pojasnilo navedenu politiku.

19.

Prije sudjelovanja u pružanju potpore snagama sigurnosti koje nisu članice Ujedinjenih naroda, odgovorni viši dužnosnik Ujedinjenih naroda ili više njih (npr. posebni predstavnik glavnog tajnika, rezidentni koordinator, predstavnik zemlje) trebali bi pisanim putem obavijestiti nadležno tijelo ili nadležna tijela primatelja o temeljnim načelima Ujedinjenih naroda za pružanje potpore snagama sigurnosti koje nisu članice Ujedinjenih naroda ove politike. Primatelje bi posebno trebalo obavijestiti da se potpora Ujedinjenih naroda ne može pružati jedinicama pod zapovjedništvom pojedinaca za koje postoje utemeljeni navodi o teškim kršenjima međunarodnog humanitarnog prava, prava o ljudskim pravima ili prava o izbjeglicama. Tijelo primatelja također bi trebalo obavijestiti o postupcima ili mehanizmima za provedbu ove politike, kako su navedeni u odjeljku III. u nastavku. Primatelju bi trebalo pojasniti da su, kako bi održali pružanje potpore, Ujedinjeni narodi obvezni kontinuirano procjenjivati jesu li radnje primatelja u skladu s obvezama koje je organizacija preuzela u okviru relevantnih pravnih tijela. Iako pojedino tijelo Ujedinjenih naroda može provoditi zagovaranje i komunikaciju, oni bi trebali biti koordinirani kako bi se promicala dosljednost Ujedinjenih naroda u zemlji te bi o takvim koracima trebalo obavješćivati najvišeg dužnosnika Ujedinjenih naroda u određenoj zemlji (posebni predstavnik glavnog tajnika i/ili rezidentni koordinator).

III. Osiguravanje učinkovite provedbe

A. Elementi provedbenog okvira

20.

Pri provedbi politike dužne pažnje u pogledu ljudskih prava moraju se uzeti u obzir posebni mandati dotičnog tijela Ujedinjenih naroda, kao i narav i razmjer potpore te politički i operativni kontekst u kojem se potpora pruža.

21.

Kako bi se osigurala usklađenost s ovom politikom, svako tijelo Ujedinjenih naroda koje pruža potporu mora razviti provedbeni okvir u skladu sa svojom praksom upravljanja. Taj bi okvir trebao biti jasno naveden u stalnom operativnom postupku ili sličnom instrumentu. O okviru bi, prema potrebi, trebalo izvijestiti tijelo koje je povjerilo mandat navedenom tijelu. Takav bi okvir, prema potrebi, trebao uključivati:

(a)	resurse potrebne za učinkovito upravljanje pružanjem potpore te za praćenje i ocjenu njezina učinka;

(b)	poticaje ili druge popratne mjere usmjerene na poboljšanje usklađenosti primatelja s međunarodnim humanitarnim pravom, pravom o ljudskim pravima i pravom o izbjeglicama;

(c)

mehanizme za učinkovito praćenje ponašanja primatelja kako bi se otkrila teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava, prava o ljudskim pravima i prava o izbjeglicama te odgovore institucije primatelja na sva kršenja (takvi bi mehanizmi trebali uključivati postupke za redovito izvješćivanje iz Ureda visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava (OHCHR), Ureda visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR), Ureda za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA) i Fonda Ujedinjenih naroda za djecu (UNICEF) te iz ureda posebnih predstavnika glavnog tajnika za djecu i oružane sukobe te posebnog predstavnika glavnog tajnika za seksualno nasilje u sukobima);

(d)	dobro definirane sustave za prikupljanje i učinkovito preispitivanje informacija prikupljenih takvim praćenjem i iz drugih izvora, uključujući lokalnu zaštitu civilnih mreža;

(e)

dobro definirane postupke za usmjeravanje odluka odgovornih dužnosnika Ujedinjenih naroda o tome zahtijevaju li kršenja koje je počinio subjekt primatelj intervenciju sa subjektom primateljem ili njegovim zapovjednim elementima ili, kao krajnju mjeru, suspenziju ili povlačenje potpore na temelju ove politike;

(f)	jasne postupke za komunikaciju s nadležnim tijelima ako je na temelju ove politike potrebna intervencija Ujedinjenih naroda ili suspenzija ili povlačenje potpore;

(g)	jasne i učinkovite postupke za procjenu i razmatranje mogućih rizika ako je potpora suspendirana ili povučena, uključujući rizike za zaštitu i sigurnost Ujedinjenih naroda i povezanog osoblja, te za utvrđivanje odgovarajućih mjera ublažavanja i osiguravanje njihova poduzimanja.

22.

Pri primjeni politike i mjera navedenih u stavku 21. točkama od (a) do (g) na nacionalnoj razini, svako tijelo Ujedinjenih naroda trebalo bi uzeti u obzir potrebu za promicanjem dosljednosti u provedbi politike u cijelom sustavu Ujedinjenih naroda. Najviši dužnosnik Ujedinjenih naroda u zemlji (posebni predstavnik glavnog tajnika i/ili rezidentni koordinator) odgovoran je za pokretanje savjetovanja o provedbenom okviru sa svim nacionalnim i međunarodnim dionicima. U slučaju integriranih misija, savjetovanja između misije i tima Ujedinjenih naroda za zemlju trebala bi biti dio uobičajenog postupka.

B. Prethodno savjetovanje zakonodavnih tijela Ujedinjenih naroda

23.

Djelovanje tijela Ujedinjenih naroda za potporu snagama sigurnosti koje nisu članice Ujedinjenih naroda zahtijeva posebnu pažnju zbog s time povezanih posebnih rizika, potencijalnih odgovornosti i velike vidljivosti. Stoga je važno da tijela Ujedinjenih naroda postupaju s dužnom pažnjom, posebice tako da provedu procjenu rizika prije donošenja mandata ili direktive za pružanje potpore snagama sigurnosti koje nisu članice Ujedinjenih naroda. Ocjenu koja iz toga proizađe trebalo bi prema potrebi uključiti u izvješća ili brifinge zakonodavnim tijelima. U kontekstu mirovnih operacija informacije iz takvih ocjena trebale bi doprinijeti informiranju i oblikovanju prijedloga glavnog tajnika zakonodavnim tijelima u pogledu mandata.

C. Izvješćivanje i nadzor

24.

Relevantna službena izvješća Ujedinjenih naroda (npr. izvješća glavnog tajnika Vijeću sigurnosti, izvješća za pojedine zemlje i tematska izvješća ureda, programa, agencija i fondova Ujedinjenih naroda) trebala bi obuhvaćati potporu koja se pruža snagama sigurnosti koje nisu članice Ujedinjenih naroda, uključujući narav i opseg potpore, mjere poduzete kako bi se osigurala usklađenost s politikom dužne pažnje, povezana djelovanja u cilju promicanja poštovanja temeljnih načela potpore Ujedinjenih naroda i procjenu učinka potpore.

25.

Ako se pojave ozbiljne poteškoće u vezi s takvom potporom, tijela Ujedinjenih naroda trebala bi odmah izvijestiti relevantne dužnosnike i zakonodavna tijela Ujedinjenih naroda koji donose odluke, prema potrebi, o razvoju događaja u vezi s elementima procjene rizika iz kojih je vidljiv rizik da organizacija ili njezino osoblje budu povezani s teškim kršenjima međunarodnog humanitarnog prava, međunarodnog prava o ljudskim pravima ili prava o izbjeglicama. Tijela Ujedinjenih naroda na koja se to odnosi trebala bi izvijestiti o okolnostima, svim poduzetim mjerama za ublažavanje ili ispravljanje situacije i preporukama za daljnje djelovanje.

D. Mjere ublažavanja

26.

Ako Ujedinjeni narodi prime pouzdane informacije koje pružaju opravdani razlog za vjerovanje da primatelj potpore Ujedinjenih naroda teško krši međunarodno humanitarno pravo, pravo o ljudskim pravima ili pravo o izbjeglicama, tijelo Ujedinjenih naroda koje pruža takvu potporu trebalo bi te informacije predstaviti relevantnim nacionalnim tijelima kako bi se ta kršenja zaustavila.

27.

Ako, unatoč intervenciji dotičnog tijela Ujedinjenih naroda, Ujedinjeni narodi prime pouzdane informacije koje pružaju opravdani razlog za sumnju da subjekt primatelj potpore i dalje sudjeluje u teškim kršenjima međunarodnog humanitarnog prava, prava o ljudskim pravima ili prava o izbjeglicama, tijelo Ujedinjenih naroda mora suspendirati ili povući potporu.

E. Operativni izazovi

28.

U kontekstu mirovnih operacija, uskraćivanje ili povlačenje potpore jer sigurnosne snage primateljice ne poštuju temeljna načela politike može znatno smanjiti sposobnost misije da ispuni opći mandat i ciljeve koje je utvrdilo Vijeće sigurnosti. Međutim, suspenzija ili povlačenje logističke, materijalne ili tehničke potpore mogu postati potrebni ako bi kontinuirano pružanje potpore organizaciju povezalo s teškim kršenjima međunarodnog humanitarnog prava, prava o ljudskim pravima ili prava o izbjeglicama. Glavni tajnik trebao bi obavješćivati Vijeće o mjerama koje se poduzimaju u okviru mirovne operacije na temelju ove politike i, ako se smatra da bi primjena ove politike imala ključan učinak na sposobnost operacije da izvrši svoj mandat, trebao bi o tome pravodobno obavijestiti Vijeće i zatražiti savjet Vijeća o daljnjim koracima. Slično tome, ako bi uskraćivanje ili povlačenje potpore agencije, fonda ili programa Ujedinjenih naroda utjecalo na sposobnost tog tijela da ispuni svoj mandat, izvršni voditelj navedene agencije, fonda ili programa o tome će pravodobno obavijestiti upravljačko tijelo agencije, fonda ili programa i zatražiti njihov savjet o daljnjim koracima.

F. Odgovornost

29.

Nakon što glavni tajnik potvrdi postojeći okvir politike, viši upravitelji u sjedištu (glavni podtajnici, upravitelj programa Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP), izvršni direktori fondova i programa) odgovorni su za osiguravanje toga da se potpora snagama sigurnosti i institucijama koje nisu članice Ujedinjenih naroda te provedba politike redovito preispituju u njihovim područjima nadležnosti. Također su odgovorni za to da se glavnom tajniku i nadležnim zakonodavnim tijelima pravovremeno skrene pozornost na značajna kretanja u provedbi te politike, uključujući mjere ublažavanja koje se poduzimaju na temelju politike.

30.

Prema potrebi, radne skupine za integrirane misije i integrirane radne skupine trebale bi u svoje dnevne redove uključiti stalnu točku o preispitivanju i ocjenjivanju potpore koja se pruža sigurnosnim snagama koje nisu članice Ujedinjenih naroda.

31.

U roku od godine dana trebalo bi se izraditi i podnijeti dodatno izvješće odboru za politike s obzirom na stečeno iskustvo kako bi se, između ostaloga, utvrdilo jesu li potrebne dodatne provedbene mjere ili mehanizmi.