PROTOKOL

uz Sporazum o partnerstvu i suradnji kojim se uspostavlja partnerstvo između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Ruske Federacije, s druge strane, kako bi se uzelo u obzir pristupanje Republike Hrvatske Europskoj unij

KRALJEVINA BELGIJA,

REPUBLIKA BUGARSKA,

ČEŠKA REPUBLIKA,

KRALJEVINA DANSKA,

SAVEZNA REPUBLIKA NJEMAČKA,

REPUBLIKA ESTONIJA,

IRSKA,

HELENSKA REPUBLIKA,

KRALJEVINA ŠPANJOLSKA,

FRANCUSKA REPUBLIKA,

REPUBLIKA HRVATSKA,

TALIJANSKA REPUBLIKA,

REPUBLIKA CIPAR,

REPUBLIKA LATVIJA,

REPUBLIKA LITVA,

VELIKO VOJVODSTVO LUKSEMBURG,

MAĐARSKA,

REPUBLIKA MALTA,

KRALJEVINA NIZOZEMSKA

REPUBLIKA AUSTRIJA,

REPUBLIKA POLJSKA,

PORTUGALSKA REPUBLIKA,

RUMUNJSKA,

REPUBLIKA SLOVENIJA,

SLOVAČKA REPUBLIKA,

REPUBLIKA FINSKA,

KRALJEVINA ŠVEDSKA,

UJEDINJENA KRALJEVINA VELIKE BRITANIJE I SJEVERNE IRSKE,

ugovorne stranke Ugovora o Europskoj uniji, Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, dalje u tekstu „države članice”,

EUROPSKA UNIJA, dalje u tekstu „Unija”, i

EUROPSKA ZAJEDNICA ZA ATOMSKU ENERGIJU

s jedne strane, i

RUSKA FEDERACIJA

s druge strane,

dalje u tekstu zajednički „stranke”,

BUDUĆI DA je Sporazum o partnerstvu i suradnji kojim se uspostavlja partnerstvo između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Ruske Federacije, s druge strane, dalje u tekstu „Sporazum”, potpisan na Krfu 24. lipnja 1994.;

BUDUĆI DA je Ugovor o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji potpisan u Bruxellesu 9. prosinca 2011.;

BUDUĆI DA se, u skladu s člankom 6. stavkom 2. Akta o uvjetima pristupanja Republike Hrvatske i prilagodbama Ugovora o Europskoj uniji, Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, pristupanje Republike Hrvatske Sporazumu dogovara sklapanjem protokola uz Sporazum;

UZIMAJUĆI U OBZIR pristupanje Republike Hrvatske Europskoj uniji 1. srpnja 2013.;

SPORAZUMJELE SU SE KAKO SLIJEDI:

Članak 1.

Republika Hrvatska pristupa Sporazumu. Republika Hrvatska donosi i prima na znanje, na isti način kao i ostale države članice, tekstove Sporazuma, zajedničkih izjava, izjava i razmjena pisama priloženih Završnom aktu potpisanom istog dana te Protokola uz Sporazum od 21. svibnja 1997. koji je stupio na snagu 1. prosinca 2000., Protokola uz Sporazum od 27. travnja 2004. koji je stupio na snagu 1. ožujka 2005. i Protokola uz Sporazum od 23. travnja 2007. koji je stupio na snagu 1. svibnja 2008.

Članak 2.

Nakon potpisivanja ovog Protokola Unija dostavlja državama članicama i Ruskoj Federaciji hrvatsku jezičnu verziju Sporazuma, Završnog akta i svih njemu priloženih dokumenata te protokolâ uz Sporazum od 21. svibnja 1997., 27. travnja 2004. i 23. travnja 2007. Od dana početka privremene primjene ovog Protokola hrvatska jezična verzija postaje vjerodostojna pod istim uvjetima kao i verzije Sporazuma na bugarskom, češkom, danskom, engleskom, estonskom, finskom, francuskom, grčkom, latvijskom, litavskom, mađarskom, malteškom, nizozemskom, njemačkom, poljskom, portugalskom, rumunjskom, slovačkom, slovenskom, španjolskom, švedskom, talijanskom i ruskom jeziku.

Članak 3.

Ovaj Protokol čini sastavni dio Sporazuma.

Članak 4.

1.   Stranke odobravaju ovaj Protokol u skladu sa svojim postupcima. Stranke se međusobno obavješćuju o završetku postupaka potrebnih u tu svrhu. Isprave o odobrenju polažu se kod Glavnog tajništva Vijeća Europske unije.

2.   Ovaj Protokol stupa na snagu prvog dana prvog mjeseca koji slijedi nakon dana polaganja zadnje isprave o odobrenju.

3.   Ovaj Protokol primjenjuje se privremeno nakon 15 dana od dana njegova potpisivanja.

4.   Ovaj Protokol primjenjuje se na odnose između stranaka u okviru Sporazuma od dana pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji.

Članak 5.

Ovaj Protokol sastavljen je u po dva primjerka na bugarskom, češkom, danskom, engleskom, estonskom, finskom, francuskom, grčkom, hrvatskom, latvijskom, litavskom, mađarskom, malteškom, nizozemskom, njemačkom, poljskom, portugalskom, rumunjskom, slovačkom, slovenskom, španjolskom, švedskom, talijanskom i ruskom jeziku, pri čemu je svaki od tih tekstova jednako vjerodostojan.