1.7.2013

L 078/

Protokol, iz 1992. godine o izmjeni međunarodne konvencije o građanskoj odgovornosti za štetu zbog onečišćenja uljem, iz 1969. godine

STRANKE OVOGA PROTOKOLA,

RAZMOTRIVŠI Međunarodnu konvenciju o građanskoj odgovornosti za štetu zbog onečišćenja uljem, iz 1969. godine i Protokol uz nju iz 1984. godine,

UTVRDIVŠI da Protokol, iz 1984. godine uz tu Konvenciju, koji predviđa proširenje domašaja i povećanje naknade, nije stupio na snagu,

POTVRĐUJUĆI važnost održavanja djelotvornim međunarodnog sustava odgovornosti i naknade štete zbog onečišćenja uljem,

SVJESNE potrebe da se osigura što skorije stupanje na snagu sadržaja Protokola, iz 1984. godine,

PRIZNAJUĆI da su potrebne posebne odredbe u svezi s uvođenjem odgovarajućih izmjena u Međunarodnu konvenciju o osnivanju Međunarodnoga fonda za naknadu štete zbog onečišćenja uljem, iz 1971. godine,

SPORAZUMJELE SU SE KAKO SLIJEDI:

Članak 1.

Konvencija čije se odredbe mijenjaju ovim Protokolom je Međunarodna konvencija o građanskoj odgovornosti za štetu zbog onečišćenja uljem, iz 1969. godine, u daljnjem tekstu „Konvencija o odgovornosti iz 1969. godine”. Za države stranke Protokola, iz 1976. godine uz Konvenciju o odgovornosti iz 1969. godine smatrat će se da ovaj Protokol uključuje Konvenciju o odgovornosti iz 1969. godine izmijenjenu tim Protokolom.

Članak 2.

Članak I. Konvencije o odgovornosti iz 1969. godine mijenja se kako slijedi:

Stavak 1. zamjenjuje se sljedećim tekstom:

„1. „Brod” označuje svaki pomorski brod ili plovilo bilo koje vrste, konstruirano ili prilagođeno za prijevoz ulja u rasutom stanju kao teret, s tim da se brod sposoban za prijevoz ulja ili drugih tereta smatra brodom samo ako stvarno prevozi ulje u rasutom stanju kao teret i za vrijeme bilo kojeg putovanja koje slijedi nakon takvog prijevoza, osim ako se dokaže da na njemu nema ostataka od tog prijevoza ulja kao rasutog tereta.”

2.	Stavak 5. zamjenjuje se sljedećim tekstom: „5. „Ulje” označuje sva postojana ugljikovodikova mineralna ulja, kao što su sirova nafta, gorivo ulje, teško dizelsko ulje i ulje za podmazivanje, bez obzira da li se prevozi na brodu kao teret ili kao njegovo pogonsko gorivo.”

Stavak 6. zamjenjuje se sljedećim tekstom:

„6. „Šteta zbog onečišćenja” označuje:

(a)

svaki gubitak ili štetu nastalu uslijed onečišćenja izvan broda zbog otjecanja ili izbacivanja ulja s broda, bilo gdje se to otjecanje ili izbacivanje dogodilo, ako je iznos naknade za oštećenje okoliša, ne računajući gubitak dobiti uslijed takvog onečišćenja, ograničen na troškove razumnih mjera koje su stvarno poduzete ili se imaju poduzeti za ponovno uspostavljanje stanja prije nastale štete;

(b)	troškove zaštitnih mjera i bilo kojeg gubitka ili štete prouzročene ovim mjerama.”

4.	Stavak 8. zamjenjuje se sljedećim tekstom: „8. „Nezgoda” označuje svaki događaj ili skup događaja istog podrijetla koji prouzroči štetu uslijed onečišćenja ili stvara tešku i neposrednu prijetnju nastanku takve štete.”

5.	Stavak 9. zamjenjuje se sljedećim tekstom: „9. „Organizacija” označuje Međunarodnu pomorsku organizaciju.”

Nakon stavka 9. dodaje se novi stavak kako slijedi:

„10. „Konvencija o odgovornosti iz 1969. godine” označuje Međunarodnu konvenciju o građanskoj odgovornosti za štetu zbog onečišćenja uljem, iz 1969. godine. Za države stranke Protokola, iz 1976. godine koji se odnosi na tu Konvenciju smatrat će se da izraz obuhvaća Konvenciju o odgovornosti iz 1969. godine izmijenjenu tim Protokolom.”

Članak 3.

Članak II. Konvencije o odgovornosti iz 1969. godine zamjenjuje se sljedećim tekstom:

„Članak II.

Ova se Konvencija primjenjuje isključivo:

(a)

na štetu uslijed onečišćenja prouzročenu:

i.	na područje države ugovornice, uključujući njezino teritorijalno more, i

ii.

u isključivom gospodarskom pojasu države ugovornice uspostavljenom u skladu s međunarodnim pravom, ili, ako država ugovornica nije uspostavila takav pojas u prostoru koji se nalazi izvan njezinog teritorijalnoga mora i uz njega, a koji je ta država odredila u skladu s međunarodnim pravom, ali ne širem od 200 morskih milja od polaznih crta od kojih se mjeri širina teritorijalnoga mora;

(b)	na zaštitne mjere poduzete bilo gdje radi sprečavanja ili umanjenja takve štete.”

Članak 4.

Članak III. Konvencije o odgovornosti iz 1969. godine mijenja se kako slijedi:

Stavak 1. zamjenjuje se sljedećim tekstom:

„1. Vlasnik broda, u trenutku nastajanja nezgode, ili, ako se nezgoda sastoji od skupa događanja u trenutku nastajanja prve činjenice, odgovara za svaku štetu uslijed onečišćenja od strane broda, nastalu kao posljedica nezgode, osim u slučajevima predviđenim u stavcima 2. i 3. ovoga članka.”

Stavak 4. zamjenjuje se sljedećim tekstom:

„4. Nikakav zahtjev za naknadu štete zbog onečišćenja ne može se podnijeti protiv vlasnika osim na temelju ove Konvencije. Uz rezervu stavka 5. ovoga članka, nikakav zahtjev za naknadu štete zbog onečišćenja, bilo da se temelji na ovoj Konvenciji ili ne, ne može se podnijeti protiv:

(a)	osoba u službi vlasnika ili njegovih punomoćnika ili članova posade;

(b)	pilota ili bilo koje druge osobe koja je, bez svojstva člana posade, obavljala usluge za brod;

(c)	svakog naručitelja ugovora o prijevozu (bilo kako opisanog uključujući i zakupoprimca), upravitelja ili brodara;

(d)	svake osobe koja obavlja spašavanje uz pristanak vlasnika ili po uputama nadležne javne vlasti;

(e)	svake osobe koja poduzima zaštitne mjere;

(f)	svih osoba u službi osoba spomenutih u točkama (c), (d) i (e) ili njihovih punomoćnika; osim ako je šteta nastala kao rezultat njihovog osobnog djelovanja ili propusta obavljenog u namjeri da se takva šteta prouzroči ili bezobzirno i sa znanjem da bi takva šteta vjerojatno mogla nastupiti.”

Članak 5.

Članak IV. Konvencije o odgovornosti iz 1969. godine zamijenjen je sljedećim tekstom:

„Članak IV

Ako šteta zbog onečišćenja nastane iz nezgode u kojoj su sudjelovala dva broda ili više njih, vlasnici svih brodova solidarno odgovaraju za cjelokupnu štetu koja se razumno ne može podijeliti, ako se ne mogu osloboditi odgovornosti prema članku III.”

Članak 6.

Članak V. Konvencije o odgovornosti iz 1969. godine mijenja se kako slijedi:

Stavak 1. zamjenjuje se sljedećim tekstom:

„1. Vlasnik broda ima na temelju ove Konvencije pravo ograničiti svoju odgovornost po svakoj nezgodi na ukupnu svotu koja se izračunava na sljedeći način:

(a)	tri milijuna obračunskih jedinica za brod koji ne prelazi 5 000 jedinica tonaže;

(b)	za brodove preko naznačene tonaže, za svaku dodatnu jedinicu tonaže 420 obračunskih jedinica povrh iznosa navedenog u točki (a); vodeći računa, međutim, da ukupna svota ni u kojem slučaju ne prijeđe iznos od 59.7 milijuna obračunskih jedinica.”

Stavak 2. zamjenjuje se sljedećim tekstom:

„2. Vlasnik ne može ograničiti svoju odgovornost po ovoj Konvenciji ako je dokazano da je šteta zbog onečišćenja posljedica njegovog osobnog djelovanja odnosno propusta učinjenog u namjeri da se takva šteta izazove, ili bezobzirno i znajući da bi takva šteta mogla nastupiti.”

Stavak 3. zamjenjuje se sljedećim tekstom:

„3. Vlasnik mora, ako se želi koristiti ograničenjem predviđenim u stavku 1. ovoga članka, osnovati fond u visini svoje ukupne odgovornosti kod suda ili drugog nadležnog tijela jedne od država ugovornica u kojoj je podignuta tužba na temelju članka IX., ili, ako tužba nije podignuta, kod bilo kojeg suda ili drugog nadležnog tijela jedne od država ugovornica u kojoj tužba na osnovi članka IX. može biti podnesena. Ovaj se fond može osnovati polaganjem svote ili podnošenjem bankarskog odnosno drugog jamstva koje priznaje zakonodavstvo države ugovornice u kojoj se osniva fond, a koje sud ili drugo nadležno tijelo smatra dovoljnim.”

Stavak 9. zamjenjuje se sljedećim tekstom:

„9.

(a)

„Obračunska jedinica” spomenuta u stavku 1. ovoga članka je Posebno pravo vučenja kako ga je odredio Međunarodni monetarni fond. Iznosi spomenuti u stavku 1. bit će pretvoreni u nacionalnu valutu na osnovi vrijednosti te valute prema Posebnom pravu vučenja na dan osnivanja fonda spomenutog u stavku 3. Vrijednost nacionalne valute, u okvirima Posebnog prava vučenja, države ugovornice koja je članica Međunarodnog monetarnog fonda bit će izračunata u skladu s načinom određivanja vrijednosti koji taj dan primjenjuje Međunarodni monetarni fond za svoje operacije i transakcije. Vrijednost nacionalne valute, u okvirima Posebnog prava vučenja, države ugovornice koja nije članica Međunarodnog monetarnog fonda bit će izračunata na način koji odredi ta država.

9.(b)

Međutim, država ugovornica koja nije članica Međunarodnog monetarnog fonda i čije pravo ne dopušta primjenu odredbe stavka 9. točke (a) može, prilikom potvrđivanja, prihvaćanja, odobrenja ili pristupanja Konvenciji ili u bilo koje doba nakon toga, izjaviti da je obračunska jedinica navedena u stavku 9. točki (a) jednaka iznosu od 15 zlatnih franaka. Jedan zlatni franak o kojem je riječ u ovom stavku odgovara vrijednosti od šezdeset pet i pol miligrama zlata čistoće devetsto tisućina. Konverzija zlatnog franka u nacionalnu valutu bit će provedena u skladu s pravom dotične države.

9.(c)

Računanje spomenuto u posljednjoj rečenici stavka 9. točke (a) i konverzija spomenuta u stavku 9. točki (b) trebaju se provesti na način da, koliko je to moguće, u nacionalnoj valuti države ugovornice izraze istu stvarnu vrijednost za iznose naznačene u stavku 1., kako bi to proizašlo iz primjene prve tri rečenice stavka 9. točke (a).

Države ugovornice će priopćiti depozitaru prihvaćeni način izračunavanja prema stavku 9. točki (a), ili rezultat konverzije iz stavka 9. točke (b), već prema slučaju, kod polaganja instrumenta o potvrđivanju, prihvaćanju, odobrenju ili pristupanju Konvenciji, te kad god dođe do promjene u jednom ili drugom.”

5.	Stavak 10. zamjenjuje se sljedećim tekstom: „10. Za svrhu ovoga članka, tonaža broda je brutto tonaža određena u skladu s pravilima o baždarenju sadržanim u Prilogu I Međunarodne konvencije o baždarenju brodova iz 1969. godine.”

6.	Druga rečenica stavka 11. zamjenjuje se sljedećim tekstom: „Takav fond može biti osnovan i onda ako, na osnovi odredbe stavka 2., vlasnik nije ovlašten na ograničenje odgovornosti, ali u tom slučaju njegovo osnivanje ne zadire u prava oštećenih osoba prema vlasniku broda.”

Članak 7.

Članak VII. Konvencije o odgovornosti iz 1969. godine mijenja se kako slijedi:

Prve dvije rečenice stavka 2. zamjenjuju se sljedećim tekstom:

„Nakon što odgovarajuće nadležno tijelo države ugovornice utvrdi da je udovoljeno zahtjevima iz stavka 1., svakom se brodu izdaje potvrda kojom se potvrđuje da su osiguranje ili drugo financijsko jamstvo na snazi prema odredbama ove Konvencije.

U pogledu broda upisanog u državi ugovornici takvu potvrdu će izdati ili ovjeroviti odgovarajuće nadležno tijelo države upisnika broda; kada je u pitanju brod koji nije upisan u državi ugovornici, navedenu potvrdu će izdati ili ovjeroviti odgovarajuće nadležno tijelo bilo koje države ugovornice.”

2.	Stavak 4. zamjenjuje se sljedećim tekstom: „4. Potvrda se mora nalaziti na brodu, a kopija se polaže kod tijela koje vodi upisnik u koji je brod upisan, ili, ako brod nije upisan u državi ugovornici, kod tijela države koja je izdala ili ovjerovila potvrdu.”

Prva rečenica stavka 7. zamjenjuje se sljedećim tekstom:

„Druge države ugovornice priznat će potvrde izdane ili ovjerovljene u nekoj državi ugovornici u skladu sa stavkom 2., te će se smatrati da imaju istu vrijednost kao i potvrde koje same izdaju ili ovjerovljavaju, čak i onda kad su izdane ili ovjerovljene za brod koji nije upisan u državi ugovornici.”

4.	U drugoj rečenici stavka 7. riječi „države upisnika” zamjenjuju se riječima „države izdanja ili ovjere”.

5.	Druga rečenica stavka 8. zamjenjuje se sljedećim tekstom: „U takvom se slučaju tuženik može, i onda kad vlasnik nije ovlašten na ograničenje svoje odgovornosti prema stavku 2. članka V., pozvati na granice odgovornosti predviđene u stavku 1. članka V.”

Članak 8.

Članak IX. Konvencije o odgovornosti iz 1969. godine mijenja se kako slijedi:

Stavak 1. zamjenjuje se sljedećim tekstom:

„1. Ako neka nezgoda prouzrokuje štetu od onečišćenja na području koje uključuje teritorijalno more ili prostor naveden u članku II. jedne ili više država ugovornica, ili ako su poduzete zaštitne mjere da se spriječi odnosno umanji svaka šteta zbog onečišćenja na ovim područjima, uključujući teritorijalno more ili prostor, zahtjev za naknadu štete može se podnijeti samo pred sudovima ove ili ovih država ugovornica. O podnošenju takvih tužbi tuženik mora biti obaviješten u razumnom roku.”

Članak 9.

Nakon članka XII. Konvencije o odgovornosti iz 1969. godine dodaju se dva članka:

„Članak XII.a

Prijelazne odredbe

Navedene odredbe primijenit će se na slučaj one države koja je u vrijeme kad se slučaj zbio bila stranka ove Konvencije i Konvencije o odgovornosti iz 1969. godine:

(a)	gdje je nezgoda prouzročila štetu zbog onečišćenja u okvirima ove Konvencije, odgovornost neće biti uređena ovom Konvencijom, ako i u mjeri u kojoj se ona uređuje i Konvencijom o odgovornosti iz 1969. godine;

(b)

gdje šteta zbog onečišćenja potječe od nezgode obuhvaćene ovom Konvencijom, a država je stranka i ove Konvencije i Međunarodne konvencije o osnivanju Međunarodnoga fonda za naknadu štete zbog onečišćenja uljem, iz 1971. godine, odgovornost koju treba utvrditi nakon primjene točke (a) ovoga članka postojat će po ovoj Konvenciji samo u opsegu u kojem je šteta prouzročena onečišćenjem ostala nepokrivena nakon primjene Konvencije o Fondu, iz 1971. godine;

(c)	kod primjene članka III. stavka 4. ove Konvencije, izraz „ova Konvencija” tumačit će se kao da se odnosi na ovu Konvenciju ili na Konvenciju o odgovornosti iz 1969. godine, kako je prikladnije;

(d)	u primjeni članka V. stavka 3. ove Konvencije ukupni iznos fonda koji će osnovati bit će umanjen za iznos za koji se smatra da će odgovarati smanjenoj odgovornosti u skladu s točkom (a) ovoga članka.

Članak XII.b

Završne odredbe

Završne odredbe Konvencije bit će članci 12. do 18. Protokola, iz 1992. godine o izmjeni Konvencije o odgovornosti iz 1969. godine. Upućivanja koja se odnose na države ugovornice u ovoj Konvenciji značit će upućivanja na države ugovornice ovoga Protokola.”

Članak 10.

Obrazac potvrde priložen uz Konvenciju o odgovornosti iz 1969. godine zamijenjen je obrascem priloženim uz ovaj Protokol.

Članak 11.

1. Među strankama ovoga Protokola, Konvencija o odgovornosti iz 1969. godine i ovaj Protokol, smatrat će se i tumačiti zajedno kao jedinstveni instrument.

2. Članci I. do XII.b, uključujući i obrazac potvrde Konvencije o odgovornosti iz 1969. godine izmijenjene ovim Protokolom nazivat će se Međunarodnom konvencijom o građanskoj odgovornosti za štetu zbog onečišćenja uljem, iz 1992. godine (Konvencija o odgovornosti iz 1992. godine).

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 12.

Potpisivanje, potvrđivanje, prihvaćanje, odobrenje i pristupanje

1. Ovaj Protokol bit će otvoren za potpis svim državama u Londonu od 15. siječnja 1993. do 14. siječnja 1994. godine.

2. Uz rezervu stavka 4., svaka država može postati strankom Protokola:

(a)	potpisivanjem uvjetovanim potvrđivanjem, prihvaćanjem ili odobrenjem koje slijedi potvrđivanje, prihvaćanje ili odobrenje; ili

(b)	pristupanjem.

3. Potvrđivanje, prihvaćanje, odobrenje ili pristupanje obavit će se polaganjem instrumenta u propisanoj formi kod glavnog tajnika Organizacije.

4. Svaka država ugovornica Međunarodne konvencije o osnivanju Međunarodnoga fonda za naknadu štete zbog onečišćenja uljem, iz 1971. godine (u daljnjem tekstu Konvencija o Fondu, iz 1971. godine) može potvrditi, prihvatiti ili odobriti ovaj Protokol ili mu pristupiti samo ako je istodobno potvrdila, prihvatila, odobrila ili pristupila Protokolu, iz 1992. godine uz ovu Konvenciju, osim ako otkazivanje Konvencije o Fondu, iz 1971. godine djeluje od istog dana kada i stupanje na snagu ovoga Protokola za takvu državu.

5. Država koja je stranka ovoga Protokola, ali nije stranka Konvencije o odgovornosti iz 1969. godine, bit će vezana odredbama Konvencije o odgovornosti iz 1969. godine izmijenjene ovim Protokolom samo s obzirom na stranke Protokola, ali ne i prema državama strankama Konvencije o odgovornosti iz 1969. godine.

6. Svaki instrument o potvrđivanju, prihvaćanju, odobrenju ili pristupanju, položen nakon stupanja na snagu izmjene Konvencije o odgovornosti iz 1969. godine kako je izmijenjena ovim Protokolom, smatrat će se da se primjenjuje na Konvenciju izmijenjenu takvom izmjenom.

Članak 13.

Stupanje na snagu

1. Ovaj Protokol stupa na snagu dvanaest mjeseci od dana kada deset država, od koji četiri predstavljaju države koja svaka ima najmanje 1 milijun jedinica tankerske tonaže, polože instrument o potvrđivanju, prihvaćanju, odobrenju ili pristupanju kod glavnog tajnika Organizacije.

2. Međutim, svaka država ugovornica Konvencije o Fondu, iz 1971. godine može, prilikom polaganja svog instrumenta o potvrđivanju, prihvaćanju, odobrenju ili pristupanju ovom Protokolu, izjaviti da takav instrument neće proizvesti učinak u svrhu ovoga članka, prije isteka perioda od 6 mjeseci predviđenog u članku 31. Protokola, iz 1992. godine na Konvenciju o Fondu, iz 1971. godine. Država koja nije država ugovornica Konvencije o Fondu, iz 1971. godine ali je položila instrument o potvrđivanju, prihvaćanju, odobrenju ili pristupanju s obzirom na Protokol, iz 1992. godine na Konvenciju o Fondu, iz 1971. godine, također može u isto vrijeme dati izjavu u skladu s ovim stavkom.

3. Svaka država koja je dala izjavu u skladu s prethodnim stavkom može je povući u bilo koje vrijeme priopćenjem glavnom tajniku Organizacije. Svako takvo povlačenje imat će učinak od dana primitka priopćenja, s tim da se smatra da je ta država položila svoj instrument o potvrđivanju, prihvaćanju, odobrenju ili pristupanju ovom Protokolu toga dana.

4. Za svaku državu koja potvrdi, prihvati, odobri ovaj Protokol ili mu pristupi nakon što su ispunjeni uvjeti za stupanje na snagu iz stavka 1., Protokol će stupiti na snagu 12 mjeseci od dana kada je ta država položila odgovarajući instrument.

Članak 14.

Revizija i izmjena

1. Organizacija može sazvati konferenciju za reviziju ili izmjenu Konvencije o odgovornosti iz 1992. godine.

2. Organizacija će pozvati države ugovornice na konferenciju za reviziju ili izmjenu Konvencije o odgovornosti iz 1992. godine na traženje najmanje jedne trećine država ugovornica.

Članak 15.

Izmjena granica odgovornosti

1. Glavni će tajnik Organizacije svaki prijedlog za izmjenu ograničenja odgovornosti utvrđenih u članku V. stavku 1. Konvencije o odgovornosti iz 1969. godine kako je izmijenjena ovim Protokolom, na zahtjev najmanje jedne četvrtine država ugovornica, dostaviti svim članicama Organizacije i svim državama ugovornicama.

2. Svaka predložena i dostavljena izmjena, kako je to gore rečeno, podnijet će se na razmatranje Pravnom odboru Organizacije najkasnije 6 mjeseci od dana njezine dostave.

3. Sve države ugovornice Konvencije o odgovornosti iz 1969. godine, izmijenjene ovim Protokolom, bez obzira na članstvo u Organizaciji, ovlaštene su sudjelovati u postupku razmatranja i usvajanja izmjene pred Pravnim odborom.

4. Izmjene će se usvojiti dvotrećinskom većinom država ugovornica koje su prisutne i koje glasuju u Pravnom odboru proširenom na način predviđen stavkom 3., pod uvjetom da barem jedna polovica država ugovornica bude nazočna u vrijeme glasovanja.

5. Kada se radi o prijedlogu za izmjenu ograničenja, Pravni odbor će uzeti u obzir iskustvo s obzirom na nezgode, posebno iznos štete koja potječe od njih, promjene u novčanim vrijednostima te učinak predložene izmjene na troškove osiguranja. Također će uzeti u obzir odnos između ograničenja u stavku 1. članka V. Konvencije o odgovornosti iz 1969. godine izmijenjene ovim Protokolom, kao i ograničenja u stavku 4. članka 4. Međunarodne konvencije o osnivanju Međunarodnog fonda za naknadu štete zbog onečišćenja uljem, iz 1992. godine.

(a)	Niti jedna izmjena po ovom članku, koja se odnosi na granice odgovornosti, neće se razmatrati prije 15. siječnja 1998. godine niti prije proteka 5 godina od dana stupanja na snagu prethodne izmjene usvojene na osnovi ovoga članka. Prije stupanja na snagu ovoga Protokola neće se uzeti u razmatranje niti jedna izmjena po ovom članku.
(b)	Niti jedno ograničenje se ne može povećati tako da prijeđe iznos koji odgovara ograničenju utvrđenom u Konvenciji o odgovornosti iz 1969. godine izmijenjenoj ovim Protokolom, povećan za 6 % godišnje, izračunan na složenoj osnovi od 15. siječnja 1993. godine.
(c)	Niti jedno ograničenje se ne može povećati tako da prijeđe iznos koji odgovara ograničenju utvrđenom u Konvenciji o odgovornosti iz 1969. godine izmijenjenoj ovim Protokolom, pomnožen sa tri.

7. Organizacije će o svakoj izmjeni usvojenoj u skladu sa stavkom 4. obavijestiti sve države ugovornice. Smatrat će se da je izmjena usvojena po proteku perioda od 18 mjeseci od dana obavijesti, osim ako unutar toga razdoblja najmanje jedna četvrtina država koje su bile države ugovornice u trenutku prihvaćanja izmjene u Pravnom odboru, priopći Organizaciji da ne prihvaća izmjenu, a u tom slučaju je izmjena odbijena i bez učinka.

8. Izmjena koja se smatra prihvaćenom u skladu sa stavkom 7., stupit će na snagu 18 mjeseci nakon njezinog prihvaćanja.

9. Izmjena obvezuje sve države ugovornice, osim ako otkažu ovaj Protokol u skladu s člankom 16. stavcima 1. i 2., najkasnije 6 mjeseci prije stupanja takve izmjene na snagu. Ovakvo otkazivanje imat će učinak kada izmjena stupi na snagu.

10. Kada je izmjena usvojena u Pravnom odboru, a rok od 18 mjeseci za njezino prihvaćanje još nije istekao, država koja u tom razdoblju postane ugovornicom bit će vezana izmjenom ako ona stupi na snagu. Država koja postane ugovornicom nakon tog razdoblja, bit će vezana izmjenom usvojenom na osnovi stavka 7. U slučajevima naznačenim u ovom stavku, izmjena će obvezivati državu kada stupi na snagu ili kada ovaj Protokol stupi na snagu za takvu državu, ako je to kasnije.

Članak 16.

Otkazivanje

1. Svaka stranka može otkazati ovaj Protokol u bilo koje vrijeme nakon što je on za nju stupio na snagu.

2. Otkazivanje se obavlja polaganjem instrumenta kod glavnog tajnika Organizacije.

3. Otkazivanje stupa na snagu 12 mjeseci nakon polaganja instrumenta kod glavnog tajnika Organizacije ili, poslije proteka svakog duljeg razdoblja koje bi moglo biti naznačeno u instrumentu o otkazivanju.

4. Među strankama ovoga Protokola otkazivanje Konvencije o odgovornosti iz 1969. godine od bilo koje stranke na osnovi članka XVI. Konvencije, neće se ni u kojem slučaju smatrati otkazom Konvencije o odgovornosti iz 1969. godine izmijenjene ovim Protokolom.

5. Otkazivanje Protokola, iz 1992. godine o izmjeni Konvencije o Fondu, iz 1971. godine od strane države koja ostaje strankom Konvencije o Fondu, iz 1971. godine smatrat će se otkazivanjem ovoga Protokola. Takvo otkazivanje stupit će na snagu isti dan kad i otkazivanje Protokola, iz 1992. godine o izmjeni Konvencije o Fondu, iz 1971. godine, na temelju članka 34. toga Protokola.

Članak 17.

Depozitar

1. Ovaj Protokol, kao i svaka izmjena usvojena na osnovi članka 15., bit će položen kod glavnog tajnika Organizacije.

2. Glavni tajnik Organizacije:

(a)

izvještava sve države koje su potpisale Protokol ili su mu pristupile:

i.	o svakom novom potpisu ili polaganju novog instrumenta i njihovom datumu;

ii.	o svakoj pojedinoj izjavi ili priopćenju na temelju članka 13. i svakoj izjavi i priopćenju danom na temelju članka V. stavka 9. Konvencije o odgovornosti iz 1992. godine;

iii.	o datumu stupanja na snagu ovoga Protokola;

iv.	o svakom prijedlogu za izmjenu ograničenja odgovornosti u skladu s člankom 15. stavkom 1.;

v.	o svakoj izmjeni usvojenoj u skladu s člankom 15. stavkom 4.;

vi.	o svakoj izmjeni za koju se smatra da je usvojena na osnovi članka 15. stavka 7. i datumu kad ta izmjena stupa na snagu u skladu sa stavcima 8. i 9. toga članka;

vii.	o svakom polaganju instrumenta kojim se otkazuje ovaj Protokol, datumu polaganja kao i datumu njegovog stupanja na snagu;

viii.

o svakom otkazivanju učinjenom na osnovi članka 16. stavka 5.;

ix.	o svakom priopćenju danom na bilo koji članak ovoga Protokola;

(b)	dostavlja ovjerovljene prijepise ovoga Protokola svim državama potpisnicama i svim državama koje su mu pristupile.

3. Odmah nakon stupanja na snagu ovoga Protokola glavni tajnik Organizacije dostavlja njegov tekst Tajništvu Ujedinjenih naroda radi njegovog registriranja i objavljivanja prema članku 102. Povelje Ujedinjenih naroda.

Članak 18.

Jezici

Ovaj je Protokol sastavljen u jednom izvornom primjerku na arapskom, kineskom, engleskom, francuskom, ruskom i španjolskom jeziku, a svaki je tekst jednako vjerodostojan.

SASTAVLJENO u Londonu 27. studenoga 1992. godine.

U POTVRDU OVOGA su dolje potpisani, valjano ovlašteni za tu svrhu, potpisali ovaj Protokol.

Prilog

11/Sv. 017

Službeni list Europske unije

129

22004A0316(02)

L 078/32

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

01.07.2013.

PRILOG II.