21998A0623(01)

PRILOG I.

KONVENCIJA UJEDINJENIH NARODA O PRAVU MORA I SPORAZUM O PRIMJENI NJEZINOG DIJELA XI.

KONVENCIJA UJEDINJENIH NARODA O PRAVU MORA

PREAMBULA DRŽAVE STRANKE KONVENCIJE,

POTAKNUTE željom da riješe, u duhu uzajamnog razumijevanja i suradnje, sve probleme koji se tiču prava mora, svjesne povijesnog značenja Konvencije kao važnog doprinosa održanju mira, pravde i napretka za sve narode svijeta,

KONSTATIRAJUĆI da je razvoj poslije Konferencija Ujedinjenih naroda o pravu mora, održanih u Ženevi 1958. i 1960. godine, istaknuo potrebu za novom i općeprihvatljivom konvencijom o pravu mora,

SVJESNE da su problemi morskog prostora međusobno usko povezani i da ih treba razmatrati kao cjelinu,

PRIZNAVAJUĆI da je poželjno ustanoviti Konvencijom, s dužnim obzirom prema suverenosti svih država, pravni poredak za mora i oceane koji će pogodovati međunarodnim vezama i pridonositi miroljubivoj uporabi mora i oceana, pravičnom i djelotvornom iskorištavanju njihovih bogatstava, očuvanju njihovih živih bogatstava te proučavanju, zaštiti i očuvanju morskog okoliša,

IMAJUĆI NA UMU da će postizanje tih ciljeva pridonijeti ostvarenju pravednog i pravičnog međunarodnog ekonomskog poretka koji će uzimati u obzir interese i potrebe čovječanstva kao cjeline, a osobito posebne interese i potrebe zemalja u razvoju, bilo obalnih ili neobalnih,

ŽELEĆI Konvencijom razviti načela sadržana u rezoluciji 2749 (XXV) od 17. prosinca 1970., u kojoj je Opća skupština Ujedinjenih naroda svečano izjavila, između ostaloga, da su zona dna mora i oceana i njihovoga podzemlja izvan granica nacionalne jurisdikcije, kao i njezina bogatstva zajednička baština čovječanstva, te se moraju istraživati i iskorištavati za dobrobit čovječanstva kao cjeline, neovisno o geografskom položaju država,

VJERUJUĆI da će kodifikacija i progresivni razvoj prava mora ostvareni u ovoj Konvenciji pridonijeti jačanju mira, sigurnosti, suradnje i prijateljskih odnosa među svim nacijama, u skladu s načelima pravde i ravnopravnosti, i da će promicati ekonomski i socijalni napredak svih naroda svijeta, u skladu s ciljevima i načelima Ujedinjenih naroda izloženima u Povelji,

POTVRĐUJUĆI da će predmeti koji nisu uređeni Konvencijom i nadalje biti uređeni pravilima i načelima općega međunarodnog prava,

SPORAZUMJELE SU SE o sljedećem:

DIO I.

UVOD

Članak 1.

Upotreba izraza i domašaj

1.   U svrhe Konvencije:

DIO II.

TERITORIJALNO MORE I VANJSKI POJAS

ODSJEK 1.

OPĆE ODREDBE

Članak 2.

Pravni položaj teritorijalnog mora, zračnog prostora iznad teritorijalnog mora i njegovog dna i podzemlja

1.   Suverenost obalne države proteže se izvan njezinoga kopnenog područja i njezinih unutrašnjih voda i, ako se radi o arhipelaškoj državi, njezinih arhipelaških voda na susjedni pojas mora, koji se naziva teritorijalnim morem.

2.   Ta se suverenost proteže na zračni prostor iznad teritorijalnog mora i na njegovo dno i podzemlje.

3.   Suverenost nad teritorijalnim morem ostvaruje se prema odredbama ove Konvencije i prema drugim pravilima međunarodnog prava.

ODSJEK 2.

GRANICE TERITORIJALNOG MORA

Članak 3.

Širina teritorijalnog mora

Svaka država ima pravo ustanoviti širinu svoga teritorijalnog mora do granice koja ne prelazi 12 morskih milja, mjerenih od polaznih crta koje su određene u skladu s Konvencijom.

Članak 4.

Vanjska granica teritorijalnog mora

Vanjska je granica teritorijalnog mora crta kojoj je udaljenost svake točke od najbliže točke polazne crte jednaka širini teritorijalnog mora.

Članak 5.

Normalna polazna crta

Ako nije drukčije određeno Konvencijom, normalna je polazna crta za mjerenje širine teritorijalnog mora crta niske vode uzduž obale, kako je naznačena na pomorskim kartama krupnog mjerila koje obalna država službeno priznaje.

Članak 6.

Grebeni

Za otoke koji se nalaze na atolima ili otoke uzduž kojih se nalazi niz grebena, polazna je crta za mjerenje širine teritorijalnog mora crta niske vode na grebenu u smjeru mora, kako je označena na pomorskim kartama koje obalna država službeno priznaje.

Članak 7.

Ravne polazne crte

1.   Ako je obala razvedena i duboko usječena, ili ako se uzduž obale u njezinoj neposrednoj blizini nalazi niz otoka, za povlačenje polazne crte od koje se mjeri širina teritorijalnog mora može se upotrijebiti metoda ravnih polaznih crta koje spajaju prikladne točke.

2.   Ako je zbog postojanja delte i drugih prirodnih uvjeta obalna crta izrazito nestabilna, prikladne se točke mogu izabrati uzduž najudaljenije crte niske vode u smjeru mora i, usprkos kasnijem povlačenju crte niske vode, ravne polazne crte ostaju valjanima sve dok ih obalna država ne izmijeni u skladu s Konvencijom.

3.   Ravne polazne crte ne smiju se povlačiti tako da se znatno udalje od općeg smjera obale, a morski prostori koji se nalaze unutar tih crta moraju biti dovoljno povezani s kopnenim područjem da bi bili podvrgnuti režimu unutrašnjih voda.

4.   Ravne polazne crte ne smiju se povlačiti na uzvišice suhe za niske vode, niti od njih, osim ako su na njima podignuti svjetionici ili slični uređaji koji se stalno nalaze iznad morske razine, ili ako je povlačenje polaznih crta na takve uzvišice i od njih dobilo opće međunarodno priznanje.

5.   Kad se primjenjuje metoda ravnih polaznih crta prema stavku 1., može se kod određivanja pojedinih polaznih crta voditi računa o posebnim gospodarskim interesima dotičnog kraja, kojih su postojanje i važnost jasno dokazani dugom upotrebom.

6.   Država ne može primijeniti metodu ravnih polaznih crta tako da time odvoji teritorijalno more druge države od otvorenog mora ili isključivoga gospodarskog pojasa.

Članak 8.

Unutrašnje vode

1.   Uz iznimku predviđenu u dijelu IV., vode koje se nalaze od polazne crte teritorijalnog mora u smjeru kopna dio su unutrašnjih voda države.

2.   Kad se određivanjem ravne polazne crte, u skladu s metodom opisanom u članku 7., kao unutrašnje vode obuhvate vode koje se prije toga nisu smatrale takvima, u tim će vodama postojati pravo neškodljivog prolaska kako je predviđeno u ovoj Konvenciji.

Članak 9.

Ušća rijeka

Ako se rijeka izravno ulijeva u more, polazna je crta ravna crta preko ušća rijeke između točaka na crti niske vode na njezinim obalama.

Članak 10.

Zaljevi

1.   Ovaj se članak odnosi samo na zaljeve kojih obale pripadaju jednoj državi.

2.   U svrhe Konvencije, zaljev je jasno istaknuta uvala koja zadire u kopno u takvu omjeru prema širini svog ulaza da sadržava vode zatvorene kopnom, a nije samo obična krivina obale. Uvala se, naime, neće smatrati zaljevom ako njezina površina nije jednaka ili veća od površine polukruga kojemu je promjer crta povučena preko ulaza u tu uvalu.

3.   U svrhu mjerenja, površinom uvale smatra se površina obuhvaćena između crte niske vode uzduž obale uvale i crte povučene između crte niske vode na njenim prirodnim ulaznim točkama. Ako, zbog postojanja otoka, uvala ima više od jednog ulaza, polukrug se povlači tako da se kao promjer uzme ukupna duljina crta koje zatvaraju pojedine ulaze. Površina otoka unutar uvale računa se kao dio morske površine uvale.

4.   Ako razmak između crta niske vode na prirodnim ulaznim točkama zaljeva nije veći od 24 morske milje, može se povući granična crta između tih dviju crta niske vode, a vode koje su njome zatvorene smatraju se unutrašnjim vodama.

5.   Ako je razmak između crta niske vode na prirodnim ulaznim točkama zaljeva veći od 24 morske milje, povlači se ravna polazna crta od 24 morske milje unutar zaljeva, tako da se crtom te duljine zatvori najveća moguća površina vode.

6.   Prethodne se odredbe ne primjenjuju na takozvane „historijske” zaljeve, kao ni u slučajevima kada se primjenjuje metoda ravnih polaznih crta predviđena u članku 7.

Članak 11.

Luke

U svrhe određivanja granica teritorijalnog mora smatra se da stalne lučke građevine, koje su sastavni dio lučkoga sustava, a koje su najudaljenije u smjeru mora, čine dio obale. Uređaji na pučini i umjetni otoci ne smatraju se stalnim lučkim građevinama.

Članak 12.

Sidrišta

Sidrišta koje uobičajeno služe za krcanje, iskrcavanje i sidrenje brodova, a koja bi se inače nalazila, u cijelosti ili dijelom, izvan vanjske granice teritorijalnog mora, uključena su u teritorijalno more.

Članak 13.

Uzvišice suhe za niske vode

1.   Uzvišica suha za niske vode je prirodni dio kopna okružen morem i suh za niske vode, ali preplavljen za visoke vode. Kad se uzvišica suha za niske vode nalazi, u cijelosti ili dijelom, na udaljenosti od kontinenta ili otoka koja ne prelazi širinu teritorijalnog mora, crta niske vode na toj uzvišici može se uzeti kao polazna crta od koje se mjeri širina teritorijalnog mora.

2.   Kad se uzvišica suha za niske vode nalazi u cijelosti na udaljenosti od kontinenta ili otoka koja prelazi širinu teritorijalnog mora, ona nema vlastitog teritorijalnog mora.

Članak 14.

Kombiniranje metoda za određivanje polaznih crta

Ovisno o različitim uvjetima, obalna država može odrediti polazne crte primjenjujući naizmjence metode predviđene u prethodnim člancima.

Članak 15.

Razgraničenje teritorijalnog mora između država čije obale leže sučelice ili međusobno graniče

Kad obale dviju država leže sučelice ili međusobno graniče, nijedna od tih dviju država nije ovlaštena, ako među njima nema suprotnog sporazuma, proširiti svoje teritorijalno more preko crte sredine, kojoj je svaka točka jednako udaljena od najbližih točaka polaznih crta od kojih se mjeri širina teritorijalnog mora svake od tih dviju država. Ova se odredba, međutim, ne primjenjuje u slučaju gdje je zbog historijskog naslova ili drugih posebnih okolnosti potrebno razgraničiti teritorijalna mora dviju država na drukčiji način.

Članak 16.

Pomorske karte i popis geografskih koordinata

1.   Polazne crte za mjerenje širine teritorijalnog mora, utvrđene u skladu s člancima 7., 9. i 10., ili granice koje su otuda proizašle, i crte razgraničenja, povučene u skladu s člancima 12. i 15., naznačuju se na pomorskim kartama takva mjerila ili takvih mjerila koja su prikladna za utvrđivanje njihova položaja. Umjesto toga, može se izraditi popis geografskih koordinata točaka s navedenim geodetskim podacima.

2.   Obalna država na propisan način objavljuje takve karte ili popise geografskih koordinata, a jedan primjerak svake takve karte ili popisa polaže kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda.

ODSJEK 3.

NEŠKODLJIVI PROLAZAK U TERITORIJALNOM MORU

Pododsjek A.

Pravila koja se primjenjuju na sve brodove

Članak 17.

Pravo neškodljivog prolaska

Uz uvjet poštivanja Konvencije, brodovi svih država, obalnih i neobalnih, uživaju pravo neškodljivog prolaska teritorijalnim morem.

Članak 18.

Značenje izraza „prolazak”

1.   Prolazak je plovidba teritorijalnim morem radi:

2.   Prolazak mora biti neprekinut i brz. Prolazak, međutim, obuhvaća zaustavljanje i sidrenje, ali samo ako su to uzgredni događaji u redovitom tijeku plovidbe ili ih nameće viša sila ili nevolja, ili su potrebni radi pružanja pomoći osobama, brodovima ili zrakoplovima u opasnosti ili nevolji.

Članak 19.

Značenje izraza „neškodljivi prolazak”

1.   Prolazak je neškodljiv sve dok ne dira u mir, red ili sigurnost obalne države. Takav se prolazak mora obaviti u skladu s Konvencijom i drugim pravilima međunarodnog prava.

2.   Smatrat će se da prolazak stranog broda dira u mir, red ili sigurnost obalne države ako se brod u teritorijalnom moru upušta u bilo koju od ovih djelatnosti:

Članak 20.

Podmornice i druga podvodna prijevozna sredstva

Podmornice i druga podvodna prijevozna sredstva u teritorijalnom moru moraju ploviti površinom i istaknuti svoju zastavu.

Članak 21.

Zakoni i drugi propisi obalne države o neškodljivom prolasku

1.   U skladu s odredbama Konvencije i s drugim pravilima međunarodnog prava, obalna država može donositi zakone i druge propise o neškodljivom prolasku teritorijalnim morem koji se odnose na sva ili na neka od ovih pitanja:

2.   Ti se zakoni i propisi neće primjenjivati na nacrt, konstrukciju, posadu ili opremu stranih brodova, osim ako se njima ne provode općeprihvaćena međunarodna pravila ili standardi.

3.   Obalna država na propisan način objavljuje sve te zakone i propise.

4.   Ostvarujući pravo neškodljivog prolaska teritorijalnim morem, strani se brodovi pridržavaju tih zakona i drugih propisa i svih općeprihvaćenih međunarodnih propisa o sprečavanju sudara na moru.

Članak 22.

Plovni putovi i sustavi odvojenog prometa u teritorijalnom moru

1.   Radi sigurnosti plovidbe, obalna država može od stranih brodova koji ostvaruju pravo neškodljivog prolaska njezinim teritorijalnim morem zahtijevati da plove onim plovnim putovima koje je ona odredila i prema sustavima odvojenog prometa koje je propisala radi uređenja prolaska brodova.

2.   Posebno se može zahtijevati da tankeri, brodovi na nuklearni pogon i brodovi koji prevoze radioaktivne ili druge po svojoj naravi opasne ili škodljive tvari ili materijale ograniče svoj prolazak na te plovne putove.

3.   Prilikom određivanja plovnih putova i propisivanja sustava odvojenog prometa na temelju ovoga članka, obalna država će voditi računa:

4.   Obalna država jasno naznačuje te plovne putove i sustave odvojenog prometa na pomorskim kartama, koje na propisan način objavljuje.

Članak 23.

Strani brodovi na nuklearni pogon i brodovi koji prevoze radioaktivne ili druge po svojoj naravi opasne ili škodljive tvari

Strani brodovi na nuklearni pogon i brodovi koji prevoze radioaktivne i druge po svojoj naravi opasne ili škodljive tvari, kada se služe pravom neškodljivog prolaska teritorijalnim morem, moraju imati isprave i poštovati posebne mjere opreza koje su, za takve brodove, utvrđene međunarodnim sporazumima.

Članak 24.

Dužnosti obalne države

1.   Obalna država ne smije ometati neškodljivi prolazak stranih brodova teritorijalnim morem, osim u slučajevima predviđenima ovom Konvencijom. Posebno, prilikom primjene Konvencije ili bilo kojih zakona ili drugih propisa donesenih u skladu s Konvencijom, obalna država ne smije:

2.   Obalna država objavljuje na prikladan način svaku opasnost za plovidbu u svom teritorijalnom moru koja joj je poznata.

Članak 25.

Prava zaštite obalne države

1.   Obalna država može poduzimati u svom teritorijalnom moru mjere potrebne radi sprečavanja prolaska koji nije neškodljiv.

2.   Ako brodovi ulaze u unutrašnje vode ili pristaju uz lučki uređaj izvan unutrašnjih voda, obalna država ima još i pravo poduzimati potrebne mjere radi sprečavanja svakog kršenja uvjeta pod kojima je dopušten ulazak tih brodova u unutrašnje vode ili takvo pristajanje.

3.   Obalna država može, bez pravne ili stvarne diskriminacije među stranim brodovima, privremeno obustaviti, u točno naznačenim dijelovima svoga teritorijalnog mora, neškodljivi prolazak stranih brodova, ako je takva obustava nužna za zaštitu njezine sigurnosti, uključujući provedbu vježbe s upotrebom oružja. Takva obustava stupa na snagu tek nakon propisne objave.

Članak 26.

Pristojbe koje se smiju ubirati od stranih brodova

1.   Nikakve se pristojbe ne smiju ubirati od stranih brodova samo zbog njihova prolaska teritorijalnim morem.

2.   Od stranog broda koji prolazi teritorijalnim morem mogu se ubirati pristojbe jedino kao naknada za posebne usluge učinjene brodu. Te će se pristojbe ubirati bez diskriminacije.

Pododsjek B.

Pravila koja se primjenjuju na trgovačke brodove i državne brodove koji služe za trgovačke svrhe

Članak 27.

Kaznena sudbenost na stranom brodu

1.   Obalna država ne bi trebala vršiti svoju kaznenu sudbenost na stranom brodu koji prolazi teritorijalnim morem, radi uhićenja neke osobe ili vršenja istražnih radnji u vezi s bilo kojim kaznenim djelom počinjenim na brodu za vrijeme njegova prolaska, osim u ovim slučajevima:

2.   Gornje odredbe ne diraju u pravo obalne države da poduzme bilo koje mjere, na koje ju ovlašćuje njezino unutrašnje pravo, radi uhićenja ili istražne radnje na stranom brodu koji prolazi teritorijalnim morem ploveći iz unutrašnjih voda.

3.   U slučajevima predviđenim u stavcima 1. i 2. obalna država mora, na zahtjev zapovjednika broda, obavijestiti diplomatskog agenta ili konzularnog dužnosnika države zastave prije nego li poduzme ma kakve mjere i olakšati dodir tog agenta ili dužnosnika s posadom broda. U slučajevima hitne potrebe ta se obavijest može dati i tijekom poduzimanja tih mjera.

4.   Prilikom odlučivanja hoće li se i na koji način izvršiti uhićenje, mjesni organi trebaju voditi računa o interesima plovidbe.

5.   Osim u slučajevima predviđenima u dijelu XII. ili zbog kršenja zakona i drugih propisa donesenih u skladu s dijelom V., obalna država ne može poduzimati nikakve mjere na stranom brodu koji prolazi teritorijalnim morem radi uhićenja neke osobe ili radi vršenja istražnih radnji u vezi s bilo kojim kaznenim djelom počinjenim prije ulaska broda u teritorijalno more, ako brod koji je doplovio iz strane luke samo prolazi teritorijalnim morem ne ulazeći u unutrašnje vode.

Članak 28.

Građanska sudbenost prema stranom brodu

1.   Obalna država ne bi trebala zaustavljati strani brod koji prolazi teritorijalnim morem niti ga skretati s puta radi vršenja građanske sudbenosti nad osobom koja se nalazi na brodu.

2.   Obalna država ne može poduzeti prema tom brodu mjere ovrhe ili zadržavanja u bilo kojem građanskom postupku, osim zbog obveza koje je taj brod sam preuzeo, ili odgovornosti koje su za nj nastale u tijeku plovidbe ili zbog plovidbe vodama obalne države.

3.   Stavak 2. ne dira u pravo obalne države da, u skladu sa svojim unutrašnjim pravom, poduzima mjere ovrhe ili zadržavanja u bilo kojem građanskom postupku prema stranom brodu koji se zaustavio u teritorijalnom moru ili koji prolazi teritorijalnim morem doplovivši iz unutrašnjih voda.

Pododsjek C.

Pravila koja se primjenjuju na ratne brodove i druge državne brodove koji služe za netrgovačke svrhe

Članak 29.

Definicija ratnog broda

U svrhe Konvencije „ratni brod” znači brod koji pripada oružanim snagama neke države i nosi vanjske znakove raspoznavanja takvih brodova njegove državne pripadnosti, pod zapovjedništvom je časnika koji je u službi vlade te države i čije je ime upisano u odgovarajući popis časnika ili u drugu ispravu jednakog značenja i čija je posada podvrgnuta pravilima vojne stege.

Članak 30.

Nepoštovanje zakona i drugih propisa obalne države od ratnog broda

Ako neki ratni brod ne poštuje zakone i druge propise obalne države o prolasku teritorijalnim morem i ako se ne odazove pozivu koji mu je upućen da im se pokori, obalna država može zahtijevati da on odmah isplovi iz teritorijalnog mora.

Članak 31.

Odgovornost države zastave za štetu koju je prouzročio ratni brod ili drugi državni brod koji služi za netrgovačke svrhe

Država zastave snosi međunarodnu odgovornost za svaki gubitak ili štetu nanesenu obalnoj državi zbog nepoštovanja njenog ratnog broda ili drugog državnog broda koji služi za netrgovačke svrhe, zakona i drugih propisa obalne države o prolasku teritorijalnim morem ili odredaba Konvencije ili drugih pravila međunarodnog prava.

Članak 32.

Imuniteti ratnih brodova i drugih državnih brodova koji služe za netrgovačke svrhe

Osim iznimaka sadržanih u pododsjeku A i u člancima 30. i 31., ništa u ovoj Konvenciji ne dira u imunitete ratnih brodova i drugih državnih brodova koji služe za netrgovačke svrhe.

ODSJEK 4.

VANJSKI POJAS

Članak 33.

Vanjski pojas

1.   U pojasu mora koji se nalazi uz njezino teritorijalno more, nazvanom vanjski pojas, obalna država može vršiti nadzor potreban da bi:

2.   Vanjski pojas ne može se prostirati preko 24 morskih milja od polaznih crta od kojih se mjeri širina teritorijalnog mora.

DIO III.

TJESNACI KOJI SLUŽE MEĐUNARODNOJ PLOVIDBI

ODSJEK 1.

OPĆE ODREDBE

Članak 34.

Pravni položaj voda u tjesnacima koji služe međunarodnoj plovidbi

1.   Režim prolaska tjesnacima koji služe međunarodnoj plovidbi, ustanovljen u ovom dijelu, ni u kojem drugom smislu ne dira u pravni položaj voda u takvim tjesnacima, ni u ostvarivanje suverenosti ili jurisdikcije obalnih država na tjesnacima nad tim vodama, zračnim prostorom iznad njih i njihovim dnom i podzemljem.

2.   Suverenost ili jurisdikcija obalnih država na tjesnacima vrše se u skladu s ovim dijelom i drugim pravilima međunarodnog prava.

Članak 35.

Domašaj ovoga dijela

Ništa u ovom dijelu ne dira:

Članak 36.

Putovi otvorenim morem ili isključivim gospodarskim pojasevima u tjesnacima koji služe međunarodnoj plovidbi

Ovaj se dio ne primjenjuje na tjesnace koji služe međunarodnoj plovidbi u kojima postoji put otvorenim morem ili isključivim gospodarskim pojasom, koji je jednako pogodan s obzirom na navigacijske i hidrografske osobine; u takvim putovima primjenjuju se drugi relevantni dijelovi Konvencije, uključujući odredbe o slobodi plovidbe i prelijetanja.

ODSJEK 2.

TRANZITNI PROLAZAK

Članak 37.

Domašaj ovoga odsjeka

Ovaj se odsjek primjenjuje na tjesnace koji služe međunarodnoj plovidbi između jednog dijela otvorenog mora ili isključivoga gospodarskog pojasa i drugog dijela otvorenog mora ili isključivoga gospodarskog pojasa.

Članak 38.

Pravo tranzitnog prolaska

1.   U tjesnacima iz članka 37. svi brodovi i zrakoplovi uživaju pravo tranzitnog prolaska, koje se ne smije ometati, osim što se u tjesnacu između otoka obalne države na tjesnacu i njezina kontinentalnog područja tranzitni prolazak neće primjenjivati ako postoji put otvorenim morem ili isključivim gospodarskim pojasom i to od otoka u smjeru otvorenog mora koji je jednako pogodan s obzirom na navigacijske i hidrografske osobine.

2.   Tranzitni prolazak je ostvarivanje, u skladu s ovim dijelom, slobode plovidbe i prelijetanja jedino radi neprekinutog i brzog tranzita tjesnacem između jednog dijela otvorenog mora ili isključivoga gospodarskog pojasa i drugog dijela otvorenog mora ili isključivoga gospodarskog pojasa. Međutim, zahtjev za neprekinutim i brzim tranzitom ne isključuje prolazak kroz tjesnac radi ulaska u obalnu državu na tjesnacu, izlaska ili povratka iz nje, u skladu s uvjetima za ulazak u tu državu.

3.   Svaka djelatnost koja nije ostvarivanje prava tranzitnog prolaska tjesnacem podvrgnuta je drugim primjenjivim odredbama Konvencije.

Članak 39.

Dužnosti brodova i zrakoplova za vrijeme tranzitnog prolaska

1.   Ostvarujući pravo tranzitnog prolaska, brodovi i zrakoplovi:

2.   Brodovi u tranzitnom prolasku:

3.   Zrakoplovi u tranzitnom prolasku:

Članak 40.

Istraživanja i hidrografska mjerenja

Za vrijeme tranzitnog prolaska strani brodovi, uključujući brodove za znanstveno istraživanje mora i hidrografske brodove, ne mogu obavljati nikakva istraživanja ili mjerenja bez prethodnog ovlaštenja obalnih država na tjesnacima.

Članak 41.

Plovni putovi i sustavi odvojenog prometa u tjesnacima koji služe međunarodnoj plovidbi

1.   U skladu s ovim dijelom, obalne države na tjesnacima mogu - gdje je to potrebno radi sigurnosti prolaska brodova tjesnacima - odrediti plovne putove i propisati sustave odvojenog prometa za plovidbu.

2.   Te države mogu, kada okolnosti zahtijevaju, nakon što to na propisan način objave, zamijeniti drugim plovnim putovima ili sustavima odvojenog prometa bilo koje plovne putove ili sustave odvojenog prometa koje su prije odredile ili propisale.

3.   Takvi plovni putovi i sustavi odvojenog prometa moraju biti u skladu s općeprihvaćenim međunarodnim propisima.

4.   Prije određivanja ili zamjene plovnih putova, ili propisivanja ili zamjene sustava odvojenog prometa, obalne države na tjesnacima dostavljaju svoje prijedloge nadležnoj međunarodnoj organizaciji radi njihova usvajanja. Organizacija može usvojiti samo one plovne putove i sustave odvojenog prometa s kojima se slažu obalne države na tjesnacima, nakon čega ih te države mogu odrediti, propisati ili zamijeniti.

5.   Ako se radi o tjesnacu u kojemu predloženi plovni putovi ili sustavi odvojenog prometa prolaze kroz vode dviju ili više obalnih država na tjesnacu, zainteresirane države surađuju u izradi prijedloga savjetujući se s nadležnom međunarodnom organizacijom.

6.   Obalne države na tjesnacima jasno naznačuju sve plovne putove i sustave odvojenog prometa koje su odredile ili propisale na pomorskim kartama, koje na propisan način objavljuju.

7.   Brodovi u tranzitnom prolasku poštuju plovne putove i sustave odvojenog prometa ustanovljene u skladu s ovim člankom.

Članak 42.

Zakoni i drugi propisi obalnih država na tjesnacima o tranzitnom prolasku

1.   U skladu s odredbama ovoga odsjeka, obalne države na tjesnacu mogu donositi zakone i druge propise o tranzitnom prolasku tjesnacem koji se odnose na sva ili neka od ovih pitanja:

2.   Ti zakoni i drugi propisi ne smiju omogućiti ni pravnu ni stvarnu diskriminaciju među stranim brodovima, a njihova primjena ne smije prouzročiti uskraćivanje, ometanje ili ograničavanje prava tranzitnog prolaska, kako je on određen u ovom odsjeku.

3.   Obalne države na tjesnacima na propisan način objavljuju sve te zakone i propise.

4.   Ostvarujući pravo tranzitnog prolaska, strani se brodovi pridržavaju tih zakona i drugih propisa.

5.   Kada brod ili zrakoplov, koji uživa suvereni imunitet, postupi protivno tim zakonima i drugim propisima ili odredbama ovoga dijela, država zastave broda ili država registracije zrakoplova snosi međunarodnu odgovornost za svaki gubitak ili štetu nanesenu državama na tjesnacima.

Članak 43.

Objekti sigurnosti plovidbe, navigacijska pomagala i druga oprema; sprečavanje, smanjivanje i nadziranje onečišćenja

Države koje se služe tjesnacem i obalne države na tome tjesnacu sporazumno surađuju:

Članak 44.

Dužnosti obalnih država na tjesnacima

Obalne države na tjesnacima ne smiju ometati tranzitni prolazak i dužne su na prikladan način objaviti svaku opasnost za plovidbu u tjesnacu ili prelijetanje tjesnaca koja im je poznata. Tranzitni prolazak se ne smije obustaviti.

ODSJEK 3.

NEŠKODLJIVI PROLAZAK

Članak 45.

Neškodljivi prolazak

1.   Režim neškodljivog prolaska, u skladu s odsjekom 3. dijela II., primjenjuje se u tjesnacima koji služe međunarodnoj plovidbi:

2.   Neškodljivi prolazak kroz takve tjesnace ne smije se obustaviti.

DIO IV.

ARHIPELAŠKE DRŽAVE

Članak 46.

Uporaba izraza

U svrhe Konvencije:

Članak 47.

Arhipelaške polazne crte

1.   Arhipelaška država može povući ravne arhipelaške polazne crte spajajući krajnje točke najudaljenijih otoka i nadvodnih grebena u arhipelagu, pod uvjetom da su tim crtama obuhvaćeni glavni otoci i područje u kojemu je omjer površine vode i kopna, uključujući atole, između jedan prema jedan i devet prema jedan.

2.   Duljina tih polaznih crta ne smije prijeći 100 morskih milja, osim što do tri posto ukupnog broja polaznih crta koje opasuju svaki arhipelag može prijeći tu duljinu, do najveće duljine od 125 morskih milja.

3.   Polazne se crte ne smiju povlačiti tako da se znatno udalje od općeg oblika arhipelaga.

4.   Te se polazne crte ne smiju povlačiti na uzvišice suhe za niske vode, niti od njih, osim ako su na njima podignuti svjetionici ili slični uređaji koji se stalno nalaze iznad morske razine, ili kad se uzvišica suha za niske vode nalazi, u cijelosti ili dijelom, na udaljenosti od najbližeg otoka koja ne prelazi širinu teritorijalnog mora.

5.   Arhipelaška država ne može primijeniti metodu takvih polaznih crta tako da time odvoji teritorijalno more druge države od otvorenog mora ili isključivoga gospodarskog pojasa.

6.   Ako se jedan dio arhipelaških voda arhipelaške države nalazi između dvaju dijelova neposredno susjedne države, postojeća prava i svi drugi zakoniti interesi koje je ta susjedna država tradicionalno vršila u tim vodama, kao i sva prava što proistječu iz sporazuma zaključenih između tih dviju država, očuvani su i dalje se poštuju.

7.   Za izračunavanje omjera vode i kopna na temelju stavka 1., kopnena područja mogu uključivati vode koje se nalaze unutar grebena uzduž vanjskog ruba otoka i atola, uključujući onaj dio strmih obronaka oceanskog platoa koji je zatvoren ili gotovo zatvoren lancem otoka vapnenačkog sastava i nadvodnih grebena koji se nalaze u perimetru platoa.

8.   Polazne crte povučene u skladu s ovim člankom naznačuju se na pomorskim kartama takva mjerila ili takvih mjerila koja su prikladna za utvrđivanje njihova položaja. Umjesto toga, mogu se izraditi popisi geografskih koordinata točaka s navedenim geodetskim podacima.

9.   Arhipelaška država na propisan način objavljuje takve karte ili popise geografskih koordinata, a jedan primjerak svake takve karte ili popisa polaže kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda.

Članak 48.

Mjerenje širine teritorijalnog mora, vanjskog pojasa, isključivoga gospodarskog pojasa i epikontinentalnog pojasa

Širina teritorijalnog mora, vanjskog pojasa, isključivoga gospodarskog pojasa i epikontinentalnog pojasa mjeri se od arhipelaških polaznih crta povučenih u skladu sa člankom 47.

Članak 49.

Pravni položaj arhipelaških voda, zračnog prostora iznad arhipelaških voda i njihovog dna i podzemlja

1.   Suverenost arhipelaške države proteže se na vode obuhvaćene arhipelaškim polaznim crtama povučenim u skladu sa člankom 47.; one se nazivaju arhipelaške vode, bez obzira na njihovu dubinu ili udaljenost od obale.

2.   Ta se suverenost proteže na zračni prostor iznad arhipelaških voda, a i na njihovo dno i podzemlje i bogatstva koja oni sadrže.

3.   Ta se suverenost vrši prema odredbama ovoga dijela.

4.   Režim arhipelaškog prolaska, ustanovljen u ovome dijelu, ni u kojem drugom smislu ne dira u pravni položaj arhipelaških voda, uključujući plovne putove, ili u vršenje suverenosti arhipelaške države nad tim vodama, zračnim prostorom iznad njih, dnom i podzemljem i bogatstvima koja oni sadrže.

Članak 50.

Razgraničenje unutrašnjih voda

Unutar svojih arhipelaških voda arhipelaška država može, u skladu sa člancima 9., 10. i 11., povući crte koje određuju granicu unutrašnjih voda.

Članak 51.

Postojeći sporazumi, tradicionalna ribolovna prava i postojeći podmorski kabeli

1.   Ne dirajući u članak 49., arhipelaška država poštuje postojeće sporazume s drugim državama i priznaje tradicionalna ribolovna prava i druge zakonite djelatnosti neposredno susjednih država u pojedinim područjima koja su dio arhipelaških voda. Uvjeti i načini vršenja tih prava i djelatnosti, uključujući njihovu prirodu, opseg i područja na koja se protežu, uređuju se, na zahtjev bilo koje od zainteresiranih država, dvostranim sporazumima među njima. Ta se prava ne smiju prenositi ni dijeliti s trećim državama ili njihovim državljanima.

2.   Arhipelaška država poštuje postojeće podmorske kabele koje su položile druge države koji prolaze kroz njezine vode, a ne izlaze na obalu. Arhipelaška država dopušta održavanje i zamjenu takvih kabela, uz uvjet da je na odgovarajući način obaviještena o njihovu položaju i o namjeri da se oni poprave ili zamijene.

Članak 52.

Pravo neškodljivog prolaska

1.   Uz uvjete poštovanja članka 53. i ne dirajući u članak 50., brodovi svih država uživaju pravo neškodljivog prolaska arhipelaškim vodama, u skladu s odsjekom 3. dijela II.

2.   Arhipelaška država može, bez pravne ili stvarne diskriminacije među stranim brodovima, privremeno obustaviti, u točno naznačenim dijelovima svojih arhipelaških voda, neškodljivi prolazak stranih brodova, ako je takva obustava nužna za zaštitu njezine sigurnosti. Takva obustava stupa na snagu tek nakon propisne objave.

Članak 53.

Pravo arhipelaškog prolaska

1.   Arhipelaška država može odrediti plovne puteve i iznad njih zračne koridore prikladne za neprekinut i brz prolazak stranih brodova kroz arhipelaške vode i teritorijalno more uz njih i prelijetanje stranih zrakoplova zračnim prostorom iznad njih.

2.   Svi brodovi i zrakoplovi uživaju pravo arhipelaškog prolaska u tim plovnim putovima i zračnim koridorima.

3.   Arhipelaški prolazak je ostvarivanje, u skladu s Konvencijom, prava plovidbe i prelijetanja na uobičajeni način jedino radi neprekinutog, brzog i neometanog tranzita između jednog dijela otvorenog mora ili isključivoga gospodarskog pojasa i drugog dijela otvorenog mora ili isključivoga gospodarskog pojasa.

4.   Ti plovni putovi ili zračni koridori presijecaju arhipelaške vode i teritorijalno more uz njih i obuhvaćaju sve uobičajene rute za međunarodnu plovidbu kroz arhipelaške vode ili za prelijetanje iznad njih, a unutar tih ruta, što se tiče brodova, sve uobičajene plovne kanale, s tim da nije potrebno uspostavljati nekoliko jednako pogodnih putova između istih ulaznih i izlaznih točaka.

5.   Ti plovni putovi i zračni koridori određuju se nizom neprekinutih osovinskih crta od njihovih ulaznih točaka do izlaznih točaka. Brodovi i zrakoplovi ne smiju se tijekom arhipelaškog prolaska udaljiti više od 25 morskih milja sa svake strane od tih osovinskih crta, niti se smiju približiti obali na udaljenost koja je manja od 10 posto od udaljenosti između najbližih točaka na otocima s jedne i s druge strane plovnog puta.

6.   Arhipelaška država koja određuje plovne putove na temelju ovog članka može također propisati sustave odvojenog prometa radi sigurnog prolaska brodova uskim kanalima u tim plovnim putovima.

7.   Arhipelaška država može, kada okolnosti zahtijevaju, nakon što to na propisan način objavi, zamijeniti drugim plovnim putovima ili sustavima odvojenog prometa bilo koje plovne putove ili sustave odvojenog prometa koje je prije odredila ili propisala.

8.   Takvi plovni putovi i sustavi odvojenog prometa moraju biti u skladu s općeprihvaćenim međunarodnim propisima.

9.   Prilikom određivanja ili zamjene plovnih putova, ili propisivanja ili zamjene sustava odvojenog prometa, arhipelaška država dostavlja svoje prijedloge nadležnoj međunarodnoj organizaciji radi njihova usvajanja. Organizacija može usvojiti samo one plovne putove i sustave odvojenog prometa s kojima se slaže arhipelaška država, nakon čega ih arhipelaška država može odrediti, propisati ili zamijeniti.

10.   Arhipelaška država jasno naznačuje osi plovnih putova i sustava odvojenog prometa koje je odredila ili propisala na pomorskim kartama, koje na propisan način objavljuje.

11.   Brodovi u arhipelaškom prolasku poštuju plovne putove i sustave odvojenog prometa ustanovljene u skladu s ovim člankom.

12.   Ako jedna arhipelaška država ne odredi plovne putove ili zračne koridore, pravo arhipelaškog prolaska može se ostvarivati putovima i koridorima koji uobičajeno služe međunarodnoj plovidbi.

Članak 54.

Dužnosti brodova i zrakoplova za vrijeme njihova prolaska, istraživanja i hidrografskih mjerenja, dužnosti arhipelaške države i zakoni i drugi propisi arhipelaške države o arhipelaškom prolasku

Članci 39., 40., 42. i 44. primjenjuju se mutatis mutandis na arhipelaški prolazak.

DIO V.

ISKLJUČIVI GOSPODARSKI POJAS

Članak 55.

Poseban pravni režim isključivoga gospodarskog pojasa

Isključivi gospodarski pojas je područje koje se nalazi izvan teritorijalnog mora i uz njega, podvrgnuto posebnom pravnom režimu ustanovljenom u ovome dijelu, na temelju kojega su prava i jurisdikcija obalne države i prava i slobode drugih država uređeni relevantnim odredbama Konvencije.

Članak 56.

Prava, jurisdikcija i dužnosti obalne države u isključivom gospodarskom pojasu

1.   U isključivom gospodarskom pojasu obalna država ima:

2.   U ostvarivanju svojih prava i ispunjavanju svojih dužnosti u isključivom gospodarskom pojasu na temelju Konvencije, obalna država dolično poštuje prava i dužnosti drugih država i postupa na način koji je u skladu s odredbama Konvencije.

3.   Prava koja su izložena u ovom članku, a odnose se na morsko dno i podzemlje, ostvaruju se u skladu s dijelom VI.

Članak 57.

Širina isključivoga gospodarskog pojasa

Isključivi gospodarski pojas ne smije se prostirati preko 200 morskih milja od polaznih crta od kojih se mjeri širina teritorijalnog mora.

Članak 58.

Prava i dužnosti drugih država u isključivom gospodarskom pojasu

1.   U isključivom gospodarskom pojasu sve države, obalne i neobalne, uživaju, u uvjetima određenim u relevantnim odredbama Konvencije, slobode plovidbe, prelijetanja i polaganja podmorskih kabela i cjevovoda navedene u članku 87. i druge međunarodnopravno dopuštene upotrebe mora koje se tiču tih sloboda, kao što su one vezane uz iskorištavanje brodova, zrakoplova i podmorskih kabela i cjevovoda, a u skladu su s drugim odredbama Konvencije.

2.   Članci 88. do 115. i druga primjerena pravila međunarodnog prava primjenjuju se u isključivom gospodarskom pojasu u onoj mjeri u kojoj nisu nespojiva s ovim dijelom.

3.   U ostvarivanju svojih prava i ispunjavanju svojih dužnosti u isključivom gospodarskom pojasu na temelju Konvencije, države dolično poštuju prava i dužnosti obalne države i drže se zakona i drugih propisa koje je donijela obalna država u skladu s odredbama Konvencije i drugim pravilima međunarodnog prava, ako ona nisu nespojiva s ovim dijelom.

Članak 59.

Temelj za rješavanje sukoba u slučajevima za koje Konvencija ne pripisuje nikakva prava ni jurisdikciju u isključivom gospodarskom pojasu

U slučajevima za koje Konvencijom u isključivom gospodarskom pojasu nisu pripisana prava ili jurisdikcija obalnoj državi ili drugim državama, a sukob izbije između interesa obalne države i neke druge države ili država, taj bi se sukob trebao riješiti na temelju pravičnosti i u svjetlu svih relevantnih okolnosti, vodeći računa o važnosti tih interesa za stranke i za međunarodnu zajednicu u cjelini.

Članak 60.

Umjetni otoci, uređaji i naprave u isključivom gospodarskom pojasu

1.   U isključivom gospodarskom pojasu obalna država ima isključivo pravo graditi i dopuštati i uređivati izgradnju, rad i upotrebu:

2.   Obalna država ima isključivu jurisdikciju nad tim umjetnim otocima, uređajima i napravama, uključujući jurisdikciju glede carinskih, fiskalnih, zdravstvenih, sigurnosnih i useljeničkih zakona i drugih propisa.

3.   Mora se dati propisna obavijest o izgradnji umjetnih otoka, uređaja i naprava i moraju se održavati stalna upozoravajuća sredstva o njihovoj prisutnosti. Svaki uređaj i naprava koji je napušten ili se više ne upotrebljava mora se ukloniti radi sigurnosti plovidbe, vodeći računa o općeprihvaćenim međunarodnim standardima koje je za takve slučajeve usvojila nadležna međunarodna organizacija. Pri tom uklanjanju također se dolično vodi računa o ribolovu, zaštiti morskog okoliša i pravima i dužnostima drugih država. Na primjeren način će se objaviti dubina, položaj i dimenzije uređaja ili naprava koji nisu potpuno uklonjeni.

4.   Obalna država može, kad je to potrebno, oko spomenutih umjetnih otoka, uređaja i naprava ustanoviti sigurnosne zone razumnih dimenzija, u kojima može poduzeti mjere potrebne za sigurnost plovidbe i sigurnost umjetnih otoka, uređaja i naprava.

5.   Širinu sigurnosnih zona određuje obalna država, vodeći računa o primjenjivim međunarodnim standardima. Te se zone određuju na način koji osigurava da one razumno odgovaraju prirodi i funkciji umjetnih otoka, uređaja i naprava i da ne prelaze udaljenost od 500 metara oko njih, mjereći od svake točke njihova vanjskog ruba, osim ako drukčije ovlašćuju općeprihvaćeni međunarodni standardi ili drukčije preporučuje nadležna međunarodna organizacija. Mora se dati propisna obavijest o širini sigurnosnih zona.

6.   Svi brodovi moraju poštovati takve sigurnosne zone i pridržavati se općeprihvaćenih međunarodnih standarda o plovidbi u blizini umjetnih otoka, uređaja, naprava i sigurnosnih zona.

7.   Umjetni otoci, uređaji, naprave i sigurnosne zone oko njih ne smiju se postavljati tamo gdje mogu ometati upotrebu priznatih plovidbenih putova bitnih za međunarodnu plovidbu.

8.   Umjetni otoci, uređaji i naprave nemaju pravni položaj otoka. Oni nemaju vlastitoga teritorijalnog mora i njihovo postojanje ne utječe na određivanje granica teritorijalnog mora, isključivoga gospodarskog pojasa ili epikontinentalnog pojasa.

Članak 61.

Očuvanje živih bogatstava

1.   Obalna država određuje dopustivi ulov živih bogatstava u svome isključivom gospodarskom pojasu.

2.   Obalna država, vodeći računa o najpouzdanijim znanstvenim podacima s kojima raspolaže, odgovarajućim mjerama za očuvanje i gospodarenje osigurava da se održavanje živih bogatstava u isključivom gospodarskom pojasu ne ugrozi prekomjernim iskorištavanjem. U tu svrhu obalna država i nadležne međunarodne organizacije, subregionalne, regionalne ili svjetske, surađuju na prikladan način.

3.   Takvim je mjerama također svrha da se održavaju ili obnavljaju populacije lovljenih vrsta na razinama koje mogu osigurati najviši održivi prinos, određen relevantnim ekološkim i gospodarskim činiteljima, uključujući gospodarske potrebe obalnih ribarskih zajednica i posebne potrebe država u razvoju, te vodeći računa o načinu ribolova, međuovisnosti ribljih naselja i svim općenito preporučenim subregionalnim, regionalnim ili svjetskim međunarodnim minimalnim standardima.

4.   Prilikom poduzimanja takvih mjera obalna država vodi računa o učincima na one vrste koje su udružene s vrstama koje se love ili su ovisne o njima, radi održavanja ili obnavljanja populacija tih udruženih ili ovisnih vrsta iznad razina na kojima bi se njihova reprodukcija mogla ozbiljno ugroziti.

5.   Raspoložive znanstvene informacije, statistike o ulovu i poduzetom ribolovu i drugi podaci važni za očuvanje ribljih naselja daju se i redovito razmjenjuju preko nadležnih međunarodnih organizacija, subregionalnih, regionalnih ili svjetskih, gdje je to primjereno, i uz sudjelovanje svih zainteresiranih država, uključujući države čijim je državljanima dopušteno ribariti u isključivom gospodarskom pojasu.

Članak 62.

Iskorištavanje živih bogatstava

1.   Obalna se država zalaže za optimalno iskorištavanje živih bogatstava u isključivom gospodarskom pojasu ne dirajući u članak 61.

2.   Obalna država određuje svoju sposobnost iskorištavanja živih bogatstava isključivoga gospodarskog pojasa. Ako obalna država nema sposobnost iskorištavanja cjelokupnoga dopustivog ulova, ona će sporazumima ili drugim aranžmanima, a u skladu s načinima, uvjetima, zakonima i drugim propisima navedenima u stavku 4. odobriti drugim državama pristup višku dopustivog ulova, vodeći posebice računa o odredbama članaka 69. i 70., osobito prema tamo spomenutim državama u razvoju.

3.   Prilikom odobravanja pristupa drugim državama svome isključivom gospodarskom pojasu na temelju ovog članka, obalna država vodi računa o svim relevantnim činiteljima, uključujući, pored ostaloga, važnost živih bogatstava toga područja za njezino gospodarstvo i druge njezine nacionalne interese, odredbe članaka 69. i 70., potrebe država u razvoju u subregiji ili regiji za iskorištavanjem dijela viška i potrebu svođenja na najmanju moguću mjeru gospodarskih poremećaja u državama čiji su državljani uobičajeno ribarili u tome pojasu ili koje su znatno pridonijele istraživanju i identificiranju ribljih naselja.

4.   Državljani drugih država koji ribare u isključivom gospodarskom pojasu pridržavaju se mjera očuvanja i drugih načina i uvjeta utvrđenih u zakonima i drugim propisima obalne države. Ti zakoni i drugi propisi moraju biti u skladu s Konvencijom i mogu se, pored ostaloga, odnositi:

5.   Obalne države na propisan način daju obavijest o zakonima i drugim propisima koji se odnose na očuvanje i gospodarenje živim bogatstvima.

Članak 63.

Riblja naselja koja se nalaze u isključivim gospodarskim pojasevima dviju ili više obalnih država ili u isključivom gospodarskom pojasu jedne države i u području uz njega

1.   Kada se isto riblje naselje ili riblja naselja udruženih vrsta nalaze u isključivim gospodarskim pojasevima dviju ili više obalnih država, te se države nastoje, izravno ili uz pomoć odgovarajućih subregionalnih ili regionalnih organizacija, sporazumjeti o mjerama koje su potrebne za usklađivanje i osiguranje očuvanja i razvoja takvih ribljih naselja, ne dirajući u ostale odredbe ovoga dijela.

2.   Kada se isto riblje naselje ili riblja naselja udruženih vrsta nalaze kako u isključivom gospodarskom pojasu tako i u susjednom području uz pojas, obalna država i države koje love ta riblja naselja u susjednom području nastoje, izravno ili uz pomoć odgovarajućih subregionalnih ili regionalnih organizacija, sporazumjeti se o mjerama koje su potrebne za očuvanje tih ribljih naselja u susjednom području.

Članak 64.

Vrlo migratorne vrste

1.   Obalna država i druge države čiji državljani u regiji love vrlo migratorne vrste, navedene u Prilogu I., surađuju izravno ili pomoću odgovarajućih međunarodnih organizacija kako bi osigurale očuvanje takvih vrsta i promicale njihovo optimalno iskorištavanje u čitavoj regiji, kako u isključivom gospodarskom pojasu, tako i izvan njega. U regijama za koje ne postoji odgovarajuća međunarodna organizacija, obalna država i druge države čiji državljani love te vrste u regiji surađuju radi osnivanja takve organizacije i sudjelovanja u njenom radu.

2.   Odredbe stavka 1. primjenjuju se uz druge odredbe ovoga dijela.

Članak 65.

Morski sisavci

Ništa u ovome dijelu ne ograničava pravo obalne države ili, ovisno o prilikama, nadležnost međunarodne organizacije, da zabrani, ograniči ili uredi iskorištavanje morskih sisavaca strože nego što je predviđeno u ovome dijelu. Države surađuju radi očuvanja morskih sisavaca, a posebno moraju, uz pomoć odgovarajućih međunarodnih organizacija, djelovati radi zaštite, gospodarenja i proučavanja kitova.

Članak 66.

Naselja anadromnih riba

1.   Države iz čijih rijeka potječu naselja anadromnih riba imaju prvenstveni interes i odgovornost za ta naselja.

2.   Država porijekla naselja anadromnih riba osigurava njihovo očuvanje utvrđivanjem prikladnih mjera za uređenje ribolova u svim vodama od kopna do vanjskih granica njezinoga isključivoga gospodarskog pojasa i ribolova predviđenog u stavku 3. (b). Država porijekla može, nakon savjetovanja s drugim državama navedenima u stavcima 3. i 4. koje love ta riblja naselja, utvrditi ukupne dopustive ulove za naselja koja potječu iz njezinih rijeka.

4.   Kada naselja anadromnih riba migriraju u vode ili kroz vode od kopna do vanjskih granica isključivoga gospodarskog pojasa države koja nije država porijekla, ta će država surađivati s državom porijekla radi očuvanja i gospodarenja takvim ribljim naseljima.

5.   Država porijekla naselja anadromnih riba i druge države koje love takva riblja naselja zaključuju aranžmane o primjeni odredaba ovoga članka, a gdje je to prikladno uz pomoć regionalnih organizacija.

Članak 67.

Katadromne vrste

1.   Obalna država u čijim vodama katadromne vrste provode veći dio svoga životnog ciklusa, odgovorna je za gospodarenje tim vrstama i dužna je osigurati migratornim ribama ulazak u te vode i izlazak iz njih.

2.   Kadatromne se vrste love jedino u vodama koje se nalaze od kopna do vanjskih granica isključivoga gospodarskog pojasa. Kada se lovi u isključivim gospodarskim pojasevima, ribolov podliježe odredbama ovog članka i drugim odredbama Konvencije koje se odnose na ribolov u tim zonama.

3.   Ako katadromna riba migrira kroz isključivi gospodarski pojas druge države, bilo kao juvenilna ili odrasla riba, gospodarenje takvom ribom, uključujući ribolov, uređuje se sporazumom između države spomenute u stavku 1. i druge zainteresirane države. Takav sporazum mora osigurati racionalno gospodarenje tim vrstama i voditi računa o odgovornostima države spomenute u stavku 1. za očuvanje tih vrsta.

Članak 68.

Vrste od dna

Ovaj se dio ne primjenjuje na vrste od dna definirane u stavku 4., članka 77.

Članak 69.

Pravo neobalnih država

1.   Neobalne države imaju pravo na pravičnoj osnovi sudjelovati u iskorištavanju odgovarajućeg dijela viška živih bogatstava isključivih gospodarskih pojaseva obalnih država iz iste subregije ili regije, vodeći računa o relevantnim gospodarskim i geografskim okolnostima svih zainteresiranih država i u skladu s odredbama ovoga članka i članaka 61. i 62.

2.   Uvjete i načine takva sudjelovanja utvrđuju zainteresirane države dvostranim, subregionalnim ili regionalnim sporazumima, vodeći računa, između ostaloga:

3.   Kada se ribolovni kapacitet obalne države približi stupnju razvijenosti koji joj omogućuje iskorištavanje cjelokupnoga dopustivog ulova živih bogatstava u svome isključivom gospodarskom pojasu, ta obalna država i druge zainteresirane države surađuju radi zaključivanja pravičnih aranžmana na dvostranoj, subregionalnoj ili regionalnoj osnovi, kojima se neobalnim državama u razvoju iz iste subregije ili regije dopušta sudjelovanje u iskorištavanju živih bogatstava isključivih gospodarskih pojaseva obalnih država te subregije ili regije, ovisno o okolnostima i na temelju uvjeta koji zadovoljavaju sve stranke. Pri primjeni ove odredbe vodi se računa i o činiteljima spomenutima u stavku 2.

4.   Razvijene neobalne države, na temelju odredaba ovoga članka, ovlaštene su sudjelovati u iskorištavanju živih bogatstava jedino u isključivim gospodarskim pojasevima razvijenih obalnih država iz iste subregije ili regije, vodeći računa o mjeri u kojoj je obalna država, odobravajući drugim državama pristup živim bogatstvima svoga isključivoga gospodarskog pojasa, vodila računa o potrebi da se štetni učinci za ribarske zajednice i gospodarski poremećaji u državama čiji su državljani uobičajeno ribarili u pojasu svedu na najmanju moguću mjeru.

5.   Gornje se odredbe primjenjuju ne dirajući u aranžmane koji mogu biti zaključeni u subregijama ili regijama gdje obalne države mogu dati neobalnim državama iz iste subregije ili regije jednaka ili preferencijalna prava za iskorištavanje živih bogatstava njihova isključivoga gospodarskog pojasa.

Članak 70.

Pravo država u nepovoljnom geografskom položaju

1.   Države u nepovoljnom geografskom položaju imaju pravo na pravičnoj osnovi sudjelovati u iskorištavanju odgovarajućeg dijela viška živih bogatstava isključivih gospodarskih pojaseva obalnih država iz iste subregije ili regije, vodeći računa o relevantnim gospodarskim i geografskim okolnostima svih zainteresiranih država i u skladu s odredbama ovoga članka i članaka 61. i 62.

2.   U svrhe ovoga dijela izraz „država u nepovoljnom geografskom položaju” označava obalne države, uključujući obalne države na zatvorenim ili poluzatvorenim morima, koje njihov geografski položaj čini, glede dovoljne opskrbe ribom za prehrambene potrebe njihova stanovništva ili dijela stanovništva, ovisnima o iskorištavanju živih bogatstava isključivih gospodarskih pojaseva drugih država u subregiji ili regiji, i obalne države koje ne mogu imati vlastiti isključivi gospodarski pojas.

3.   Uvjete i načine takva sudjelovanja utvrđuju zainteresirane države dvostranim, subregionalnim ili regionalnim sporazumima, vodeći računa, između ostaloga:

4.   Kada se ribolovna sposobnost obalne države približi stupnju razvijenosti koji joj omogućuje iskorištavanje cjelokupnoga dopustivog ulova živih bogatstava u svome isključivom gospodarskom pojasu, ta obalna država i druge zainteresirane države surađuju radi zaključivanja pravičnih aranžmana na dvostranoj, subregionalnoj ili regionalnoj osnovi, kojima se državama u razvoju u nepovoljnom geografskom položaju iz iste subregije ili regije dopušta sudjelovanje u iskorištavanju živih bogatstava isključivih gospodarskih pojaseva obalnih država te subregije ili regije, ovisno o okolnostima i na temelju uvjeta koji zadovoljavaju sve stranke. Pri primjeni ove odredbe vodi se računa i o činiteljima spomenutima u stavku 3.

5.   Razvijene države u nepovoljnom geografskom položaju, na temelju odredaba ovoga članka, ovlaštene su sudjelovati u iskorištavanju živih bogatstava jedino u isključivim gospodarskim pojasevima razvijenih obalnih država iz iste subregije ili regije, vodeći računa o mjeri u kojoj je obalna država, odobravajući drugim državama pristup živim bogatstvima svoga isključivog gospodarskog pojasa, vodila računa o potrebi da se štetni učinci za ribarske zajednice i gospodarski poremećaji u državama čiji su državljani uobičajeno ribarili u pojasu svedu na najmanju moguću mjeru.

6.   Gornje se odredbe primjenjuju ne dirajući u aranžmane koji mogu biti zaključeni u subregijama ili regijama gdje obalne države mogu dati državama u nepovoljnom geografskom položaju iz iste subregije ili regije jednaka ili preferencijalna prava za iskorištavanje živih bogatstava njihova isključivoga gospodarskog pojasa.

Članak 71.

Neprimjenjivost članaka 69. i 70.

Odredbe članaka 69. i 70. ne primjenjuju se na obalne države čije je gospodarstvo pretežno ovisno o iskorištavanju živih bogatstava njihova isključivoga gospodarskog pojasa.

Članak 72.

Ograničenja prijenosa prava

1.   Prava iskorištavanja živih bogatstava, predviđena u člancima 69. i 70., ne smiju se ni izravno ni neizravno prenositi trećim državama ili njihovim državljanima najmom ili licencom, zasnivanjem zajedničkih pothvata ili bilo kojim drugim načinom s učinkom takva prijenosa, osim ako se zainteresirane države drukčije dogovore.

2.   Prethodna odredba ne sprečava zainteresirane države u dobivanju tehničke ili financijske pomoći od trećih država ili međunarodnih organizacija radi lakšeg ostvarivanja prava prema člancima 69. i 70., pod uvjetom da to nema učinka navedenog u stavku 1.

Članak 73.

Provedba zakona i drugih propisa obalne države

1.   Obalna država može, u ostvarivanju svojih suverenih prava istraživanja, iskorištavanja, očuvanja i gospodarenja živim bogatstvima u isključivom gospodarskom pojasu, poduzimati takve mjere, uključujući zaustavljanje broda, njegov pregled, uzapćenje i sudski postupak, koje su nužne radi osiguranja poštovanja zakona i drugih propisa koje je ona donijela u skladu s Konvencijom.

2.   Uzapćeni brodovi i njihove posade hitno se oslobađaju nakon položene zadovoljavajućeg jamstva ili druge garancije.

3.   Kazne koje propisuje obalna država, zbog kršenja zakona i drugih propisa o ribolovu u isključivom gospodarskom pojasu, ne mogu, ako nema drukčijeg sporazuma između zainteresiranih država, uključiti zatvaranje ni bilo kakav drugi način tjelesnog kažnjavanja.

4.   U slučaju uzapćenja ili zadržavanja stranih brodova obalna država odmah na prikladan način obavještava državu zastave o poduzetoj mjeri i kaznama, ako su izrečene.

Članak 74.

Razgraničenje isključivoga gospodarskog pojasa između država čije obale leže sučelice ili međusobno graniče

1.   Razgraničenje isključivoga gospodarskog pojasa između država čije obale leže sučelice ili međusobno graniče ostvaruje se sporazumom na temelju međunarodnog prava, kako je ono navedeno u članku 38. Statuta Međunarodnog suda, radi postizanja pravičnog rješenja.

2.   Ako se sporazum ne može postići u razumnom roku, zainteresirane će države pribjeći postupcima predviđenima u dijelu XV.

3.   Dok se ne postigne sporazum predviđen u stavku 1., zainteresirane će države, u duhu razumijevanja i suradnje, učiniti svaki napor kako bi zaključile privremene aranžmane praktične prirode i kako ne bi u tom prijelaznom razdoblju ugrozile ili omele postizanje konačnog sporazuma. Privremeni aranžmani neće štetiti konačnom razgraničenju.

4.   Kada između zainteresiranih država postoji sporazum koji je na snazi, pitanja u vezi s razgraničenjem isključivoga gospodarskog pojasa uređuju se u skladu s odredbama toga sporazuma.

Članak 75.

Pomorske karte i popisi geografskih koordinata

1.   U skladu s ovim dijelom, vanjske granice isključivoga gospodarskog pojasa i crte razgraničenja povučene u skladu s člankom 74., naznačuju se na pomorskim kartama takvog mjerila ili takvih mjerila koja su prikladna za utvrđivanje njihova položaja. Popisi geografskih koordinata točaka s navedenim geodetskim podacima mogu zamijeniti, kad je to opravdano, te vanjske granice ili crte razgraničenja.

2.   Obalna država na propisan način objavljuje takve karte ili popise geografskih koordinata, a jedan primjerak svake takve karte ili popisa polaže kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda.

DIO VI.

EPIKONTINENTALNI POJAS

Članak 76.

Definicija epikontinentalnog pojasa

1.   Epikontinentalni pojas obalne države obuhvaća morsko dno i njegovo podzemlje izvan njezinoga teritorijalnog mora preko čitavoga prirodnog produžetka njezinoga kopnenog područja do vanjskog ruba kontinentalne orubine, ili do udaljenosti od 200 morskih milja od polaznih crta od kojih se mjeri širina teritorijalnog mora, tamo gdje vanjski rub kontinentalne orubine ne seže do te udaljenosti.

2.   Epikontinentalni pojas obalne države ne smije se prostirati izvan granica naznačenih u stavcima 4. do 6.

3.   Kontinentalna orubina obuhvaća podvodni produžetak kopnene mase obalne države i sastoji se od morskog dna i podzemlja kontinentalne ravnine, kontinentalne strmine i kontinentalne kosine. Ona ne uključuje dno oceana na velikim dubinama s njegovim oceanskim hrptovima, ni njegovo podzemlje.

5.   Stalne točke koje čine crtu vanjske granice epikontinentalnog pojasa na morskom dnu, povučenu u skladu sa stavkom 4. (a), (i) i ii., ne smiju se nalaziti na udaljenosti većoj od 350 morskih milja od polaznih crta od kojih se mjeri širina teritorijalnog mora, ili, na udaljenosti većoj od 100 morskih milja od izobate 2 500 metara, što je crta koja spaja točke dubine od 2 500 metara.

6.   Unatoč odredbama stavka 5., vanjska granica epikontinentalnog pojasa na podmorskim hrptovima ne smije prelaziti 350 morskih milja od polaznih crta od kojih se mjeri širina teritorijalnog mora. Ovaj se stavak ne primjenjuje na podmorske uzvišice koje su prirodni sastojak kontinentalne orubine, kao što su njene dubokomorske ravnine, isponi, glavice, bankovi i izdanci.

7.   Tamo gdje se epikontinentalni pojas prostire izvan 200 morskih milja od polaznih crta od kojih se mjeri širina teritorijalnog mora, obalna država određuje vanjsku granicu svoga epikontinentalnog pojasa ravnim crtama koje spajaju stalne točke definirane koordinatama geografske širine i duljine, a koje nisu dulje od 60 morskih milja.

8.   Informacije o granicama epikontinentalnog pojasa izvan 200 morskih milja od polaznih crta od kojih se mjeri širina teritorijalnog mora, obalna država podnosi Komisiji za granice epikontinentalnog pojasa, ustanovljenoj prema Prilogu II. na temelju pravične geografske zastupljenosti. Komisija daje preporuke obalnim državama o pitanjima ustanovljenja vanjskih granica njihova epikontinentalnog pojasa. Granice epikontinentalnog pojasa koje obalna država ustanovi na temelju tih preporuka konačne su i obvezujuće.

9.   Obalna država polaže kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda pomorske karte i relevantne informacije, uključivši geodetske podatke, koji na trajan način opisuju vanjsku granicu njezinog epikontinentalnog pojasa. Glavni tajnik ih na prikladan način objavljuje.

10.   Odredbe ovoga članka ne diraju u pitanje razgraničenja epikontinentalnog pojasa između država čije obale leže sučelice ili međusobno graniče.

Članak 77.

Prava obalne države na epikontinentalnom pojasu

1.   Obalna država ostvaruje nad epikontinentalnim pojasom suverena prava radi njegova istraživanja i iskorištavanja njegovih prirodnih bogatstava.

2.   Prava o kojima je riječ u stavku 1., isključiva su u tom smislu da, ako obalna država ne istražuje epikontinentalni pojas ili ne iskorištava njegova prirodna bogatstva, nitko ne može poduzeti te djelatnosti bez izričitog pristanka obalne države.

3.   Prava obalne države na epikontinentalni pojas ne zavise o stvarnoj ili fiktivnoj okupaciji, niti o bilo kakvom izričitom proglasu.

4.   Prirodna bogatstva o kojima je riječ u ovom dijelu obuhvaćaju rudno i drugo neživo bogatstvo morskog dna i podzemlja kao i živa bića koja pripadaju vrstama od dna, tj. bića koja su u stadiju u kojem se mogu loviti bilo nepomična na morskom dnu ili ispod njega ili su nesposobna pomicati se ako nisu u stalnom fizičkom dodiru s morskim dnom ili podzemljem.

Članak 78.

Pravni položaj voda i zračnog prostora iznad epikontinentalnog pojasa te prava i slobode drugih država

1.   Prava obalne države na epikontinentalnom pojasu ne diraju u pravni položaj voda iznad njega, niti zračnog prostora iznad tih voda.

2.   Ostvarivanje prava obalne države na epikontinentalnom pojasu ne smije povrijediti, niti na bilo koji neopravdan način ometati plovidbu i druga prava i slobode koja se Konvencijom priznaju drugim državama.

Članak 79.

Podmorski kabeli i cjevovodi na epikontinentalnom pojasu

1.   Sve su države ovlaštene polagati podmorske kabele i cjevovode na epikontinentalnom pojasu, u skladu s odredbama ovoga članka.

2.   Uz uvjet poštovanja njezinoga prava da poduzima razumne mjere za istraživanje epikontinentalnog pojasa, iskorištavanje njegovih prirodnih bogatstava i sprečavanja, smanjivanja i nadziranja onečišćenja iz cjevovoda, obalna država ne može ometati polaganje ili održavanje tih kabela ili cjevovoda.

3.   Određivanje pravca za polaganje cjevovoda na epikontinentalnom pojasu podliježe suglasnosti obalne države.

4.   Ništa u ovome dijelu ne dira u pravo obalne države da utvrdi uvjete za kabele ili cjevovode koji ulaze na njeno područje ili u njezino teritorijalno more, ni u njezinu jurisdikciju nad kabelima i cjevovodima koji su položeni ili se koriste u vezi s istraživanjem njezinoga epikontinentalnog pojasa ili s iskorištavanjem njegovih bogatstava ili s upotrebom umjetnih otoka, uređaja i naprava pod njezinom jurisdikcijom.

5.   Prilikom polaganja podmorskih kabela ili cjevovoda države dolično paze na već položene kabele ili cjevovode. Posebno se ne smiju onemogućavati popravci već položenih kabela i cjevovoda.

Članak 80.

Umjetni otoci, uređaji i naprave na epikontinentalnom pojasu

Članak 60. primjenjuje se mutatis mutandis na umjetne otoke, uređaje i naprave na epikontinentalnom pojasu.

Članak 81.

Bušenje na epikontinentalnom pojasu

Na epikontinentalnom pojasu obalna država ima isključivo pravo odobravanja i uređivanja bušenja u bilo koju svrhu.

Članak 82.

Plaćanja i doprinosi za iskorištavanje epikontinentalnog pojasa izvan 200 morskih milja

1.   Obalna država plaća ili daje doprinose u naravi za iskorištavanje neživih bogatstava epikontinentalnog pojasa izvan 200 morskih milja od polaznih crta od kojih se mjeri širina teritorijalnog mora.

2.   Plaćanja i doprinosi daju se godišnje za cjelokupnu proizvodnju na jednom ležištu nakon prvih pet godina proizvodnje na tome ležištu. Za šestu godinu iznos plaćanja ili doprinosa bit će jedan posto vrijednosti ili opsega proizvodnje na tome ležištu. Iznos se povećava za jedan posto za svaku sljedeću godinu do dvanaeste godine i ostaje, nakon toga, sedam posto. Proizvodnja ne uključuje sredstva upotrijebljena u vezi s iskorištavanjem.

3.   Država u razvoju koja u potpunosti uvozi rudu koja se dobiva iz njezinoga epikontinentalnog pojasa oslobođena je takvih plaćanja ili doprinosa za tu rudu.

4.   Plaćanja ili doprinosi daju se preko Vlasti, koja ih dijeli državama strankama Konvencije na temelju kriterija o pravičnoj raspodjeli, vodeći računa o interesima i potrebama država u razvoju, posebno onih među njima koje su najmanje razvijene i neobalne.

Članak 83.

Razgraničenje epikontinentalnog pojasa između država čije obale leže sučelice ili međusobno graniče

1.   Razgraničenje epikontinentalnog pojasa između država čije obale leže sučelice ili međusobno graniče ostvaruje se sporazumom na temelju međunarodnog prava, kako je ono navedeno u članku 38. Statuta Međunarodnog suda, radi postizanja pravičnog rješenja.

2.   Ako se sporazum ne može postići u razumnom roku, zainteresirane će države pribjeći postupcima predviđenima u dijelu XV.

3.   Dok se ne postigne sporazum predviđen u stavku 1., zainteresirane će države, u duhu razumijevanja i suradnje, učiniti svaki napor kako bi zaključile privremene aranžmane praktične prirode i kako ne bi u tom prijelaznom razdoblju ugrozile ili omele postizanje konačnog sporazuma. Privremeni aranžmani neće štetiti konačnom razgraničenju.

4.   Kada između zainteresiranih država postoji sporazum koji je na snazi, pitanja u vezi s razgraničenjem epikontinentalnog pojasa uređuju se u skladu s odredbama toga sporazuma.

Članak 84.

Pomorske karte i popisi geografskih koordinata

1.   U skladu s ovim dijelom, vanjske granice epikontinentalnog pojasa i crte razgraničenja povučene u skladu sa člankom 83., naznačuju se na pomorskim kartama takva mjerila ili takvih mjerila koja su prikladna za utvrđivanje njihova položaja. Popisi geografskih koordinata točaka s navedenim geodetskim podacima mogu zamijeniti, kad je to opravdano, te vanjske granice ili crte razgraničenja.

2.   Obalna država na propisan način objavljuje takve karte ili popise geografskih koordinata, a jedan primjerak svake takve karte ili popisa polaže kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda; one na kojima su naznačene vanjske granice epikontinentalnog pojasa polaže i kod glavnog tajnika Vlasti.

Članak 85.

Bušenje tunela

Ovaj dio ne dira u pravo obalne države da iskorištava podzemlje bušenjem tunela, ma koja bila visina vode iznad podzemlja.

DIO VII.

OTVORENO MORE

ODSJEK 1.

OPĆE ODREDBE

Članak 86.

Primjena odredaba ovoga dijela

Odredbe ovoga dijela primjenjuju se na sve dijelove mora koji nisu uključeni u isključivi gospodarski pojas, teritorijalno more ili unutrašnje vode neke države, ili u arhipelaške vode neke arhipelaške države. Ovaj članak ni na koji način ne ograničava slobode koje uživaju sve države u isključivom gospodarskom pojasu u skladu sa člankom 58.

Članak 87.

Sloboda otvorenog mora

1.   Otvoreno more je otvoreno za sve države, obalne i neobalne. Sloboda otvorenog mora ostvaruje se pod uvjetima koje određuju Konvencija i druga pravila međunarodnog prava. Za obalne i za neobalne države ona sadrži, između ostalog:

2.   Sve države ostvaruju te slobode dolično poštujući interese drugih država u ostvarivanju slobode otvorenog mora i uz dolično poštovanje prava sadržanih u ovoj Konvenciji glede djelatnosti u Zoni.

Članak 88.

Korištenje otvorenog mora isključivo u miroljubive svrhe

Otvoreno more smije se koristiti isključivo u miroljubive svrhe.

Članak 89.

Pravna neosnovanost zahtjeva za suverenošću nad otvorenim morem

Nijedna država nema pravo zahtijevati da podvrgne bilo koji dio otvorenog mora svojoj suverenosti.

Članak 90.

Pravo plovidbe

Sve države, obalne i neobalne, imaju pravo da na otvorenom moru plove brodovi koji vijore njezinu zastavu.

Članak 91.

Državna pripadnost brodova

1.   Svaka država određuje uvjete pod kojima dodjeljuje brodovima svoju državnu pripadnost, kao i uvjete upisa u upisnik na svom području i pravo na vijorenje svoje zastave. Brodovi imaju pripadnost one države čiju su zastavu ovlašteni vijoriti. Mora postojati stvarna veza između države i broda.

2.   Brodovima, kojima je podijelila pravo da vijore njezinu zastavu, država izdaje isprave u tu svrhu.

Članak 92.

Položaj brodova

1.   Brodovi plove pod zastavom samo jedne države i podvrgnuti su na otvorenom moru, osim u iznimnim slučajevima izrijekom predviđenim u međunarodnim ugovorima ili u ovoj Konvenciji, isključivo njezinoj jurisdikciji. Brod ne smije mijenjati svoju zastavu za vrijeme putovanja ili pristajanja u nekoj luci, osim u slučaju stvarnog prijenosa vlasništva ili izmjene upisa u upisniku.

2.   Brod koji plovi pod zastavama dviju ili više država, kojima se služi po svome nahođenju, neće se prema trećim državama moći pozvati ni na jednu od tih državnih pripadnosti i može se izjednačiti s brodom bez državne pripadnosti.

Članak 93.

Brodovi koji vijore zastavu Ujedinjenih naroda, njihovih specijaliziranih ustanova i Međunarodne agencije za atomsku energiju

Prethodni članci ne diraju u pitanje brodova u službenoj upotrebi Ujedinjenih naroda, njihovih specijaliziranih ustanova ili Međunarodne agencije za atomsku energiju, koji vijore zastavu organizacije.

Članak 94.

Dužnosti države zastave

1.   Svaka država djelotvorno vrši svoju jurisdikciju i nadzor nad brodovima koji vijore njezinu zastavu glede upravnih, tehničkih i socijalnih pitanja.

2.   Posebno, svaka država:

3.   Svaka država, za brodove koji vijore njezinu zastavu, poduzima potrebne mjere za ostvarivanje sigurnosti na moru, između ostaloga glede:

4.   Te mjere uključuju i one koje su potrebne da se osigura:

5.   Prilikom poduzimanja mjera na koje upućuju stavci 3. i 4., svaka država mora postupati u skladu s općeprihvaćenim međunarodnim propisima, postupcima i praksom i poduzeti sve što je potrebno radi osiguranja njihova poštovanja.

6.   Država koja ima ozbiljnih razloga za sumnju da nad nekim brodom nije vršena odgovarajuća jurisdikcija ni nadzor, može o tim činjenicama obavijestiti državu zastave. Nakon što je primila takvu obavijest, država zastave pokreće istragu i, ako je potrebno, poduzima nužne mjere radi ispravljanja takvoga stanja.

7.   Svaka država pokreće istragu, koju vodi ili koja se vodi pred osobom ili osobama odgovarajuće osposobljenosti, u povodu svake pomorske nesreće ili plovidbene nezgode na otvorenom moru u koju je upleten brod koji vijori njezinu zastavu, a koja je uzrokovala gubitak života ili tešku povredu državljana druge države ili veliku štetu brodovima ili uređajima druge države ili morskom okolišu. Država zastave i druga država surađuju u vođenju svake istrage koju provodi ta druga država zbog svake takve pomorske nesreće ili plovidbene nezgode.

Članak 95.

Imunitet ratnih brodova na otvorenom moru

Ratni brodovi uživaju na otvorenom moru potpuni imunitet od jurisdikcije svake druge države osim države zastave.

Članak 96.

Imunitet brodova koji su namijenjeni samo za vladinu netrgovačku službu

Brodovi u vlasništvu države ili kojima se ona koristi, a namijenjeni su samo za vladinu netrgovačku službu, uživaju na otvorenom moru potpuni imunitet od jurisdikcije svake druge države osim države zastave.

Članak 97.

Kaznena sudbenost zbog sudara ili svake druge plovidbene nezgode

1.   U slučaju sudara ili svake druge plovidbene nezgode koja se tiče broda na otvorenom moru i koja povlači kaznenu ili stegovnu odgovornost zapovjednika broda ili ma koje druge osobe u službi broda, kazneni ili stegovni postupak moći će se povesti protiv tih osoba samo pred sudskim ili upravnim organima bilo države zastave ili države čiji su te osobe državljani.

2.   U stegovnim je predmetima država, koja je izdala pomorsku knjižicu zapovjedniku ili svjedodžbu o osposobljenju ili dozvolu, jedina nadležna da nakon redovitog pravnog postupka izrekne oduzimanje tih isprava, čak i ako držatelj nije državljanin države koja ih je izdala.

3.   Uzapćenje ili zadržavanje broda, čak i kao istražnu radnju mogu narediti samo organi države zastave.

Članak 98.

Dužnost pružanja pomoći

1.   Svaka država zahtijeva od zapovjednika broda koji vijori njezinu zastavu, ako on to može učiniti bez ozbiljne opasnosti za brod, posadu ili putnike:

2.   Svaka obalna država pomaže osnivanje, rad i održavanje odgovarajuće i djelotvorne službe za traženje i spašavanje radi sigurnosti na moru i u zraku i u tu svrhu, gdje to okolnosti traže, surađuje sa susjednim državama u okviru regionalnih aranžmana.

Članak 99.

Zabrana prijevoza robova

Svaka država poduzima djelotvorne mjere radi sprečavanja i kažnjavanja prijevoza robova na brodovima koji su ovlašteni da vijore njezinu zastavu i radi sprečavanja protupravne upotrebe njezine zastave u tu svrhu. Svaki rob koji prebjegne na brod bilo koje zastave slobodan je ipso facto.

Članak 100.

Dužnost suradnje radi suzbijanja piratstva

Sve države surađuju koliko najviše mogu na suzbijanju piratstva na otvorenom moru ili na bilo kojem drugom mjestu koje ne potpada pod jurisdikciju nijedne države.

Članak 101.

Definicija piratstva

Piratstvo je bilo koje od ovih djela:

Članak 102.

Piratstvo ratnog broda, državnog broda ili državnog zrakoplova čija se posada pobunila

Djela piratstva, opisana u članku 101., koja počini ratni brod ili državni brod ili državni zrakoplov kojih se posada pobunila i preuzela vlast nad brodom ili zrakoplovom, izjednačena su s djelima koja počini privatni brod ili zrakoplov.

Članak 103.

Definicija piratskog broda ili zrakoplova

Brod ili zrakoplov smatra se piratskim ako su ga osobe, u čijoj se vlasti stvarno nalazi, namijenile upotrijebiti za izvršenje jednog od djela navedenih u članku 101. Isto vrijedi ako je brod ili zrakoplov upotrijebljen za izvršenje tih djela, dokle god se nalazi u vlasti osoba krivih za to djelo.

Članak 104.

Zadržavanje ili gubitak državne pripadnosti piratskog broda ili zrakoplova

Brod ili zrakoplov može zadržati svoju državnu pripadnost iako je postao piratski brod ili zrakoplov. Zadržavanje ili gubitak državne pripadnosti određeni su unutrašnjim pravom države koje je dodijelila državnu pripadnost.

Članak 105.

Uzapćenje piratskog broda ili zrakoplova

Svaka država može na otvorenom moru ili na bilo kojem drugom mjestu koje ne potpada pod jurisdikciju nijedne države uzaptiti piratski brod ili zrakoplov ili brod ili zrakoplov koji je otet djelom piratstva i nalazi se u vlasti pirata te uhititi osobe i zaplijeniti dobra na njima. Sudovi države koja je izvršila uzapćenje mogu odlučiti o kaznama koje treba izreći i o poduzimanju mjera prema brodovima, zrakoplovima ili dobrima, ne dirajući u prava trećih osoba koje postupaju u dobroj vjeri.

Članak 106.

Odgovornost za uzapćenje bez valjanih razloga

Ako je uzapćenje broda ili zrakoplova zbog sumnje da je počinjeno djelo piratstva izvršeno bez valjanih razloga, država koja je uzaptila brod ili zrakoplov odgovorna je državi čiju pripadnost ima brod ili zrakoplov za sav gubitak ili štetu prouzročenu uzapćenjem.

Članak 107.

Brodovi i zrakoplovi koji su ovlašteni za uzapćenje zbog piratstva

Uzapćenje zbog piratstva mogu izvršiti samo ratni brodovi ili vojni zrakoplovi, ili drugi brodovi ili zrakoplovi koji nose vanjske znakove prema kojima se jasno raspoznaje da su u vladinoj službi i da su ovlašteni u tu svrhu.

Članak 108.

Nedopuštena trgovina opojnim drogama ili psihotropnim tvarima

1.   Sve države surađuju na suzbijanju nedopuštene trgovine opojnim drogama ili psihotropnim tvarima kojom se bave brodovi na otvorenom moru u suprotnosti s međunarodnim konvencijama.

2.   Svaka država koja ima ozbiljnih razloga vjerovati da se brod koji vijori njezinu zastavu bavi nedopuštenom trgovinom opojnim drogama ili psihotropnim tvarima može zatražiti suradnju drugih država radi suzbijanja takve trgovine.

Članak 109.

Neovlašteno emitiranje s otvorenog mora

1.   Sve države surađuju na suzbijanju neovlaštenog emitiranja s otvorenog mora.

2.   U svrhe Konvencije „neovlašteno emitiranje” znači odašiljanje, suprotno međunarodnim propisima, radijskih ili televizijskih programa s broda ili uređaja na otvorenom moru namijenjeno širokoj javnosti, izuzimajući odašiljanje poziva za pomoć u nevolji.

3.   Svaka osoba koja se bavi neovlaštenim emitiranjem može se izvesti pred sud:

4.   Država koja ima sudbenost u skladu sa stavkom 3. može, u skladu sa člankom 110., uhititi svaku osobu ili zaustaviti svaki brod na otvorenom moru koji neovlašteno emitira i zaplijeniti opremu za emitiranje.

Članak 110.

Pravo pregleda

1.   Osim u slučajevima kad je intervencija utemeljena na ovlaštenjima iz međunarodnog ugovora, ratni brod koji na otvorenom moru sretne strani brod koji nije brod što uživa puni imunitet u skladu sa člancima 95. i 96., ne može taj brod pregledati ako nema ozbiljnih razloga sumnjati:

2.   U slučajevima predviđenim u stavku 1., ratni brod može pristupiti provjeravanju prava broda na vijorenje njegove zastave. U tu svrhu on smije na sumnjivi brod poslati brodicu pod zapovjedništvom časnika. Ako sumnja ostane i nakon provjere isprava, on može na brodu pristupiti daljem ispitivanju, koje se mora obavljati uz sve moguće obzire.

3.   Ako se pokaže da sumnje nisu osnovane, i pod uvjetom da pregledani brod nije počinio nikakav čin koji bi ih opravdao, naknađuje mu se svaki gubitak ili šteta koje je pretrpio.

4.   Ove odredbe primjenjuju se mutatis mutandis na vojni zrakoplov.

5.   Ove se odredbe primjenjuju i na sve druge propisno ovlaštene brodove ili zrakoplove koji nose vanjske znakove prema kojima se jasno raspoznaje da su u vladinoj službi.

Članak 111.

Pravo progona

1.   Progon stranoga broda može se poduzeti kad nadležne vlasti obalne države imaju ozbiljnih razloga vjerovati da je taj brod prekršio zakone i druge propise te države. Taj progon mora započeti dok se strani brod ili jedna od njegovih brodica nalazi u unutrašnjim vodama, u arhipelaškim vodama, u teritorijalnom moru ili vanjskom pojasu države koja progoni, i može se nastaviti izvan teritorijalnog mora ili vanjskog pojasa samo pod uvjetom da nije bio prekinut. Nije potrebno da brod koji daje nalog za zaustavljanje također bude u teritorijalnom moru ili vanjskom pojasu u času kad strani brod, koji plovi u teritorijalnom moru ili vanjskom pojasu, primi nalog za zaustavljanje. Ako se strani brod nalazi u vanjskom pojasu, definiranom u članku 33., progon se može poduzeti samo zbog kršenja prava za čiju je zaštitu taj pojas ustanovljen.

2.   Pravo progona primjenjuje se mutatis mutandis u isključivom gospodarskom pojasu ili na epikontinentalnom pojasu, uključujući sigurnosne zone oko uređaja na epikontinentalnom pojasu, zbog kršenja zakona i drugih propisa obalne države koji se primjenjuju u skladu s Konvencijom u isključivom gospodarskom pojasu ili epikontinentalnom pojasu, uključujući spomenute sigurnosne zone.

3.   Pravo progona prestaje čim progonjeni brod uplovi u teritorijalno more vlastite države ili neke treće države.

4.   Smatrat će se da je progon započet samo ako se brod progonitelj prikladnim sredstvima kojima raspolaže uvjerio da se progonjeni brod ili jedna od njegovih brodica ili druga plovila, koja rade zajedno i služe se progonjenim brodom kao maticom, nalaze unutar granica teritorijalnog mora ili, ovisno o slučaju, u vanjskom pojasu ili u isključivom gospodarskom pojasu ili iznad epikontinentalnog pojasa. Progon se može započeti tek pošto je dan vidni ili zvučni znak za zaustavljanje iz udaljenosti s koje ga strani brod može vidjeti ili čuti.

5.   Pravo progona mogu vršiti samo ratni brodovi ili vojni zrakoplovi, ili drugi brodovi ili zrakoplovi koji nose vanjske znakove prema kojima se jasno raspoznaje da su u vladinoj službi i koji su ovlašteni u tu svrhu.

6.   Kad progon vrši zrakoplov:

7.   Puštanje broda, koji je uzapćen na mjestu podvrgnutom jurisdikciji neke države i koji je praćen prema nekoj luci te države radi istrage pred nadležnim organima, ne može se zahtijevati samo zato što je brod, u tijeku toga putovanja - zato što su okolnosti to nalagale - bio praćen kroz dio isključivoga gospodarskog pojasa ili otvorenog mora.

8.   Ako je brod bio zaustavljen ili uzapćen izvan teritorijalnog mora pod okolnostima koje ne opravdavaju ostvarivanje prava progona, naknađuje mu se svaki gubitak ili šteta koje je pretrpio.

Članak 112.

Pravo polaganja podmorskih kabela i cjevovoda

1.   Sve su države ovlaštene polagati podmorske kabele i cjevovode na dno otvorenog mora izvan epikontinentalnog pojasa.

2.   Stavak 5., članka 79. primjenjuje se na te kabele i cjevovode.

Članak 113.

Prekid ili oštećenje podmorskih kabela ili cjevovoda

Svaka država donosi potrebne zakone i druge propise kojima se određuje da su kažnjiva djela kad brod njezine zastave ili osoba podvrgnuta njezinoj jurisdikciji, namjerno ili iz nehata prekine ili ošteti podmorski kabel na otvorenom moru, što bi moglo imati za posljedicu prekid ili ometanje telegrafskih ili telefonskih veza, ili ako pod istim uvjetima prekine ili ošteti podmorski vod visokog napona ili cjevovod. Ta se odredba primjenjuje i na postupke koji su planirani radi izazivanja takvih prekida ili oštećenja, ili mogu do njih dovesti. Ona se, međutim, ne primjenjuje na prekide ili oštećenja koje su prouzročili počinitelji djelujući jedino u zakonitom cilju spašavanja svojih života ili svojih brodova, pošto su poduzeli sve potrebne mjere opreza radi izbjegavanja takvog prekida ili oštećenja.

Članak 114.

Prekid ili oštećenje podmorskog kabela ili cjevovoda od vlasnika drugog kabela ili cjevovoda

Svaka država donosi potrebne zakone i druge propise kojima se određuje da osobe koje su podvrgnute njezinoj jurisdikciji, koje su vlasnici podmorskog kabela ili cjevovoda u otvorenom moru i koje polaganjem ili popravljanjem toga kabela ili cjevovoda prouzroče prekid ili oštećenje drugoga kabela ili cjevovoda, snose troškove popravka.

Članak 115.

Naknada štete za gubitak nastao zbog izbjegavanja oštećenja podmorskog kabela ili cjevovoda

Svaka država donosi potrebne zakone i druge propise da bi vlasnik kabela ili cjevovoda nadoknadio štetu brodovlasnicima koji mogu dokazati da su žrtvovali sidro, mrežu ili neki drugi ribarski pribor kako ne bi oštetili neki podmorski kabel ili cjevovod, pod uvjetom da je brodovlasnik prije toga poduzeo sve razumne mjere opreza.

ODSJEK 2.

OČUVANJE I GOSPODARENJE ŽIVIM BOGATSTVIMA OTVORENOG MORA

Članak 116.

Pravo ribolova na otvorenom moru

Sve države imaju pravo da se njihovi državljani bave ribolovom na otvorenom moru uz uvjet poštovanja:

Članak 117.

Dužnost država da za svoje državljane usvoje mjere radi očuvanja živih bogatstava otvorenog mora

Sve su države dužne usvojiti takve mjere, svaka za svoje državljane, koje su potrebne za očuvanje živih bogatstava otvorenog mora, ili surađivati s drugim državama na usvajanju takvih mjera.

Članak 118.

Suradnja država na očuvanju i gospodarenju živim bogatstvima

Države međusobno surađuju na očuvanju i gospodarenju živim bogatstvima otvorenog mora. Države čiji državljani iskorištavaju ista živa bogatstva ili različita živa bogatstva u istom području, pregovaraju radi usvajanja potrebnih mjera za očuvanje tih živih bogatstava. U tu svrhu one na prikladan način surađuju na osnivanju subregionalnih ili regionalnih ribolovnih organizacija.

Članak 119.

Očuvanje živih bogatstava otvorenog mora

1.   Države, prilikom određivanja dopustivog ulova i utvrđivanja drugih mjera za očuvanje živih bogatstava otvorenog mora:

2.   Raspoložive znanstvene informacije, statistike o ulovu i poduzetom ribolovu i drugi podaci važni za očuvanje ribljih naselja daju se i redovito razmjenjuju preko nadležnih međunarodnih organizacija, subregionalnih, regionalnih ili svjetskih, gdje je to prikladno, i uz sudjelovanje svih zainteresiranih država.

3.   Zainteresirane države osiguravaju da mjere za očuvanje i njihova primjena ne diskriminiraju ni pravno ni stvarno ribare bilo koje države.

Članak 120.

Morski sisavci

Članak 65. primjenjuje se također i na očuvanje i gospodarenje morskim sisavcima na otvorenom moru.

DIO VIII.

REŽIM OTOKA

Članak 121.

Režim otoka

1.   Otok je prirodni dio kopna, okružen vodom, koji je suh za visoke vode.

2.   Osim u slučajevima navedenima u stavku 3., teritorijalno more, vanjski pojas, isključivi gospodarski pojas i epikontinentalni pojas otoka određuju se prema odredbama Konvencije koje se primjenjuju na druga kopnena područja.

3.   Stijene na kojima nije moguć ljudski boravak ili samostalni gospodarski život nemaju ni isključivi gospodarski pojas ni epikontinentalni pojas.

DIO IX.

ZATVORENA ILI POLUZATVORENA MORA

Članak 122.

Definicija

U svrhe Konvencije „zatvoreno ili poluzatvoreno more” znači zaljev, bazen ili more okruženo s dvije ili više država i povezano s drugim morem ili oceanom uskim prolazom, ili koje se u cijelosti ili pretežito sastoji od teritorijalnih mora i isključivih gospodarskih pojaseva dviju ili više obalnih država.

Članak 123.

Suradnja obalnih država na zatvorenim ili poluzatvorenim morima

Obalne države na zatvorenom ili poluzatvorenom moru trebale bi međusobno surađivati na ostvarivanju svojih prava i ispunjavanju svojih dužnosti na temelju Konvencije. U tu svrhu one nastoje da, izravno ili pomoću odgovarajuće regionalne organizacije:

DIO X.

PRAVO PRISTUPA NEOBALNIH DRŽAVA MORU I OD MORA I SLOBODA TRANZITA

Članak 124.

Upotreba izraza

1.   U svrhe Konvencije:

2.   Neobalne države i tranzitne države mogu se sporazumjeti da u prijevozna sredstva uključe cjevovode i plinovode i druga prijevozna sredstva koja nisu navedena u stavku 1.

Članak 125.

Pravo pristupa moru i od mora i sloboda tranzita

1.   Neobalne države imaju pravo pristupa moru i od mora radi ostvarivanja prava predviđenih Konvencijom, uključujući prava koja se tiču slobode otvorenog mora i zajedničke baštine čovječanstva. U tu svrhu neobalne države uživaju slobodu tranzita preko područja tranzitnih država svim prijevoznim sredstvima.

2.   Zainteresirane neobalne države i tranzitne države dogovaraju se dvostranim, subregionalnim i regionalnim sporazumima o uvjetima i načinima ostvarivanja slobode tranzita.

3.   Tranzitne države, u ostvarivanju svoje pune suverenosti nad svojim područjem, imaju pravo poduzimati sve potrebne mjere radi osiguranja da prava i olakšice, predviđeni u ovom dijelu za neobalne države, ni na koji način ne naruše njihove zakonite interese.

Članak 126.

Isključenje primjene klauzule najpovlaštenije nacije

Odredbe Konvencije, kao i posebni sporazumi koji se odnose na ostvarivanje prava pristupa moru i od mora, kojima se utvrđuju prava i olakšice zbog posebnog geografskog položaja neobalnih država, isključuju se od primjene klauzule najpovlaštenije nacije.

Članak 127.

Carina, takse i druge pristojbe

1.   Promet u tranzitu oslobođen je svih carina, taksa ili drugih pristojbi, osim naknada za određene usluge učinjene u vezi s takvim prometom.

2.   Prijevozna sredstva u tranzitu i druge pogodnosti za tranzit predviđene za neobalne države, koje one i koriste, ne smiju biti podložni taksama ili pristojbama višim od onih koje se ubiru za upotrebu prijevoznih sredstava tranzitne države.

Članak 128.

Slobodne zone i druge carinske olakšice

Radi olakšavanja prometa u tranzitu, u ulaznim i izlaznim lukama tranzitnih država mogu se sporazumima između tih država i neobalnih država ustanoviti slobodne zone ili druge carinske olakšice.

Članak 129.

Suradnja u izgradnji i usavršavanju prijevoznih sredstava

Ako u tranzitnoj državi nema prijevoznih sredstava za ostvarivanje slobode tranzita ili ako postojeća sredstva, uključujući lučke uređaje i opremu, ne odgovaraju u bilo kojem pogledu, tranzitna država i zainteresirana neobalna država mogu surađivati u izgradnji ili usavršavanju tih sredstava.

Članak 130.

Mjere za izbjegavanje ili uklanjanje zakašnjenja ili drugih tehničkih poteškoća u prometu u tranzitu

1.   Tranzitne države poduzimaju sve odgovarajuće mjere radi izbjegavanja zakašnjenja ili drugih tehničkih poteškoća u prometu u tranzitu.

2.   Ako dođe do takvih zakašnjenja ili poteškoća, nadležne vlasti tranzitne države i zainteresirane neobalne države surađuju radi njihova brzog uklanjanja.

Članak 131.

Jednakost postupanja u morskim lukama

Brodovi koji vijore zastavu neobalnih država podvrgnuti su u morskim lukama jednakom postupku kao i drugi strani brodovi.

Članak 132.

Dodjeljivanje većih tranzitnih olakšica

Konvencija ni na koji način ne izaziva opozivanje tranzitnih olakšica većih od olakšica koje su u njoj predviđene, a o kojima su se države stranke Konvencije sporazumjele ili ih je jedna država stranka odobrila. Konvencija, isto tako, ne priječi odobravanje većih olakšica u budućnosti.

DIO XI.

ZONA

ODSJEK 1.

OPĆE ODREDBE

Članak 133.

Upotreba izraza

U svrhe ovoga dijela:

Članak 134.

Domašaj ovoga dijela

1.   Ovaj se dio odnosi na Zonu.

2.   Djelatnosti u Zoni uređuju se odredbama ovoga dijela.

3.   Obveze polaganja i objavljivanja pomorskih karata ili popisa geografskih koordinata kojima se naznačuju granice iz članka 1., stavka 1. (1) navedene su u dijelu VI.

4.   Odredbe ovoga članka ne diraju u ustanovljenje vanjskih granica epikontinentalnog pojasa u skladu s dijelom VI., niti u valjanost sporazuma o razgraničenju između država čije obale leže sučelice ili međusobno graniče.

Članak 135.

Pravni položaj voda i zračnog prostora iznad Zone

Ni ovaj dio, ni prava koja se priznaju ili ostvaruju na temelju njega, ne diraju u pravni položaj voda iznad Zone ili u pravni položaj zračnog prostora iznad tih voda.

ODSJEK 2.

NAČELA UREĐENJA ZONE

Članak 136.

Zajednička baština čovječanstva

Zona i njezina bogatstva su zajednička baština čovječanstva.

Članak 137.

Pravni položaj Zone i njezinih bogatstava

1.   Nijedna država ne može zahtijevati ni ostvarivati suverenost ili suverena prava nad bilo kojim dijelom Zone ili njezinim bogatstvima; nijedna država, ni fizička ili pravna osoba ne može prisvojiti bilo koji dio Zone ili njezinih bogatstava. Nijedan takav zahtjev ili ostvarivanje suverenosti ili suverenih prava ili takvo prisvajanje neće se priznati.

2.   Sva prava na bogatstva Zone pripadaju čovječanstvu kao cjelini, u ime kojega djeluje Vlast. Ta bogatstva ne mogu se otuđiti. Rude izvađene iz Zone mogu se otuđiti samo u skladu s ovim dijelom, te pravilima, propisima i postupcima Vlasti.

3.   Nijedna država, ni fizička ili pravna osoba ne može zahtijevati, stjecati ili ostvarivati prava na rude izvađene iz Zone osim u skladu s ovim dijelom. Prava drukčije zahtijevana, stjecana ili ostvarivana neće se priznati.

Članak 138.

Opće ponašanje država glede Zone

Opće ponašanje država glede Zone mora biti u skladu s odredbama ovoga dijela, načelima sadržanima u Povelji Ujedinjenih naroda i drugim pravilima međunarodnog prava, u interesu održavanja mira i sigurnosti, promicanja međunarodne suradnje i uzajamnog razumijevanja.

Članak 139.

Obveza osiguravanja poštovanja Konvencije i odgovornosti u slučaju štete

1.   Države stranke obvezne su osigurati da djelatnosti u Zoni budu izvođene u skladu s odredbama ovog dijela, bilo da ih poduzimaju one same, državna poduzeća, fizičke ili pravne osobe koje imaju državljanstvo država stranaka ili se nalaze pod njihovim stvarnim nadzorom ili pod nadzorom njihovih državljana. Istu obvezu imaju međunarodne organizacije za djelatnosti koje one poduzimaju u Zoni.

2.   Ne dirajući u pravila međunarodnog prava i članak 22., Priloga III., država stranka ili međunarodna organizacija odgovorna je za štetu koju je prouzročila neizvršavanjem svojih obveza na temelju ovoga dijela; države stranke ili međunarodne organizacije koje djeluju zajedno, solidarno su odgovorne. Međutim, država stranka nije odgovorna za štetu prouzročenu nepoštovanjem ovoga dijela od osobe za koju ona jamči prema stavku 2. (b), članka 153., ako je država stranka poduzela sve potrebne i prikladne mjere radi osiguravanja djelotvornog poštovanja ovoga dijela i priloga koji se na njega odnose, kako je to predviđeno stavkom 4., članka 153. i stavkom 4., članka 4., Priloga III.

3.   Države stranke koje su članice međunarodnih organizacija poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi osigurale primjenu ovoga članka s obzirom na te organizacije.

Članak 140.

Dobrobit čovječanstva

1.   Djelatnosti u Zoni izvode se za dobrobit čovječanstva kao cjeline, kako je to izričito predviđeno u ovome dijelu, neovisno o geografskom položaju država, bilo da su obalne ili neobalne, posebno vodeći računa o interesima i potrebama država u razvoju i naroda koji nisu stekli punu neovisnost ili drugi samoupravni položaj koji Ujedinjeni narodi priznaju u skladu s rezolucijom Opće skupštine 1514 (XV) i drugim relevantnim rezolucijama Opće skupštine.

2.   Vlast brine o pravičnoj raspodjeli financijskih i drugih ekonomskih koristi proizašlih iz djelatnosti u Zoni pomoću prikladnog mehanizma, na temelju nediskriminacije, u skladu sa stavkom 2. (f)(i), članka 160.

Članak 141.

Korištenje Zone isključivo u miroljubive svrhe

Sve države, obalne i neobalne, smiju koristiti Zonu isključivo u miroljubive svrhe, bez diskriminacije i štete za ostale odredbe ovoga dijela.

Članak 142.

Prava i zakoniti interesi obalnih država

1.   Djelatnosti u Zoni, koje se odnose na nalazišta bogatstava u Zoni koja se protežu i unutar granica nacionalne jurisdikcije, izvode se s dužnim obzirom prema pravima i zakonitim interesima obalne države pod čijom se jurisdikcijom ta nalazišta nalaze.

2.   Radi izbjegavanja povreda tih prava i interesa održavaju se savjetovanja sa zainteresiranom državom, uključujući sustav prethodnog obavještavanja. Za slučajeve u kojima djelatnosti u Zoni mogu dovesti do iskorištavanja bogatstava koja leže unutar granica nacionalne jurisdikcije obalne države, potrebna je prethodna suglasnost te države.

3.   Ni ovaj dio, ni prava priznata ili vršena na temelju njega, ne diraju u prava obalnih država da poduzimaju mjere u skladu s relevantnim odredbama dijela XII. koje mogu biti potrebne radi sprečavanja, smanjenja ili otklanjanja ozbiljne i izravne opasnosti za njihovu obalu ili za interese uz nju vezane, prouzročene onečišćenjem ili prijetnjom od onečišćenja ili drugim opasnim pojavama koje proistječu iz djelatnosti u Zoni ili su njima izazvane.

Članak 143.

Znanstveno istraživanje mora

1.   More se u Zoni smije znanstveno istraživati isključivo u miroljubive svrhe i za dobrobit čovječanstva kao cjeline, u skladu s dijelom XIII.

2.   Vlast može obavljati znanstveno istraživanje mora i bogatstava u Zoni i u tu svrhu zaključivati ugovore. Vlast promiče i potiče znanstveno istraživanje mora u Zoni te usklađuje i širi rezultate takvih istraživanja i analiza kada su raspoloživi.

3.   Države stranke mogu obavljati znanstveno istraživanje mora u Zoni. One promiču međunarodnu suradnju u znanstvenom istraživanju mora u Zoni:

Članak 144.

Prijenos tehnologije

1.   Vlast poduzima mjere u skladu s Konvencijom:

2.   Radi toga Vlast i države stranke surađuju na promicanju prijenosa tehnologije i znanstvenih spoznaja koje se odnose na djelatnosti u Zoni, tako da Poduzeće i sve države stranke imaju od toga koristi. Osobito pokreću i promiču:

Članak 145.

Zaštita morskog okoliša

U skladu s Konvencijom, a u vezi s djelatnostima u Zoni, moraju se poduzeti potrebne mjere radi osiguranja djelotvorne zaštite morskog okoliša od štetnih posljedica koje mogu nastati od tih djelatnosti. U tu svrhu Vlast usvaja odgovarajuća pravila, propise i postupke, između ostalog, radi:

Članak 146.

Zaštita ljudskog života

U vezi s djelatnostima u Zoni, moraju se poduzeti potrebne mjere radi osiguranja djelotvorne zaštite ljudskog života. U tu svrhu Vlast usvaja odgovarajuća pravila, propise i postupke radi dopune postojećega međunarodnog prava sadržanog u relevantnim međunarodnim ugovorima.

Članak 147.

Usklađivanje djelatnosti u Zoni s drugim djelatnostima u morskom okolišu

1.   Djelatnosti u Zoni moraju se obavljati s razumnom pozornošću prema drugim djelatnostima u morskom okolišu.

2.   Uređaji koji se koriste radi obavljanja djelatnosti u Zoni podvrgnuti su ovim uvjetima:

3.   Druge djelatnosti u morskom okolišu obavljaju se vodeći razumno računa o djelatnostima u Zoni.

Članak 148.

Sudjelovanje država u razvoju u djelatnostima u Zoni

Djelotvorno sudjelovanje država u razvoju u djelatnostima u Zoni promiče se na način koji je izričito predviđen u ovome dijelu, s dužnom pozornošću prema njihovim posebnim interesima i potrebama, a naročito prema posebnim potrebama neobalnih država i država u nepovoljnom geografskom položaju među njima, da prevladaju prepreke koje potječu iz njihova nepovoljnog položaja, uključujući udaljenost od Zone i teškoće pristupa k njoj i od nje.

Članak 149.

Arheološki i povijesni predmeti

Svi predmeti arheološke i povijesne prirode nađeni u Zoni čuvaju se ili se njima raspolaže radi dobrobiti čovječanstva kao cjeline, uzimajući posebno u obzir prvenstvo prava države ili zemlje porijekla ili države kulturnog porijekla ili države povijesnog i arheološkog porijekla.

ODSJEK 3.

RAZVOJ BOGATSTVA ZONE

Članak 150.

Opća politika djelatnosti u Zoni

Djelatnosti u Zoni obavljaju se, kako je to izričito predviđeno u ovome dijelu, na način koji pridonosi zdravom razvoju svjetskog gospodarstva i ujednačenom rastu međunarodne trgovine i koji promiče međunarodnu suradnju radi svestranog razvoja svih zemalja, osobito država u razvoju, i u namjeri da se osigura:

Članak 151.

Politika proizvodnje

3.   Privremeno razdoblje počinje pet godina prije 1. siječnja godine u kojoj je planiran početak najranije komercijalne proizvodnje prema odobrenom planu rada. Ako je najranija komercijalna proizvodnja odgođena nakon godine u kojoj je bila prvobitno planirana, početak privremenog razdoblja i najviša razina proizvodnje, prvobitno izračunati, uslijed toga se prilagođuju. Privremeno razdoblje traje 25 godina ili do kraja revizijske konferencije o kojoj je riječ u članku 155., odnosno do dana kad novi aranžmani ili sporazumi navedeni u stavku 1. stupe na snagu, ovisno o tome što prije nastupi. Vlast će preuzeti ovlaštenja predviđena u ovome članku za preostali dio privremenog razdoblja, ako spomenuti aranžmani ili sporazumi isteknu ili iz bilo kojeg razloga prestanu djelovati.

5.   Vlast rezervira Poduzeću za njegovu početnu proizvodnju količinu od 38 000 metričkih tona nikla od dane najviše razine proizvodnje izračunate na temelju stavka (4).

7.   Razina proizvodnje drugih metala kao što su bakar, kobalt i mangan, izvađenih iz polimetalnih grumena koji su dobiveni na temelju dozvole za proizvodnju, ne bi smjela biti viša od one koja bi bila dostignuta da je izvođač radova proizveo najveću količinu nikla iz tih grumena u skladu s ovim člankom. Vlast će usvojiti pravila, propise i postupke na temelju članka 17., Priloga III., radi ostvarivanja ovoga stavka.

8.   Prava i obveze koje se odnose na nelojalnu gospodarsku praksu, a koji su utemeljeni u relevantnim mnogostranim trgovinskim sporazumima, primjenjivat će se na istraživanje i iskorištavanje ruda u Zoni. U rješavanju sporova nastalih na temelju ove odredbe, države stranke koje su stranke tih mnogostranih trgovinskih sporazuma primijenit će postupke rješavanja sporova predviđene u tim sporazumima.

9.   Vlast je ovlaštena ograničiti razinu proizvodnje ruda u Zoni, drukčijih od onih iz polimetalnih grumena, primjenjujući prikladne uvjete i metode na temelju propisa koje će usvojiti u skladu sa stavkom 8., članka 161.

10.   Na preporuku Vijeća, zasnovanu na mišljenju Ekonomsko-planske komisije, Skupština ustanovljuje sustav naknade ili poduzima druge mjere pomoći u gospodarskom prilagođavanju, uključujući suradnju sa specijaliziranim ustanovama i drugim međunarodnim organizacijama, radi pružanja pomoći državama u razvoju koje trpe ozbiljne štetne posljedice u svojem gospodarstvu ili prihodima od izvoza zbog smanjenja cijene neke rude ili smanjenja opsega izvoza te vrste rude, u onoj mjeri u kojoj je to smanjenje uzrokovano djelatnostima u Zoni. Ako se od nje to zatraži, Vlast pokreće proučavanje problema onih država koje će, vjerojatno, biti najozbiljnije ugrožene, u namjeri da se njihove teškoće svedu na najmanju mjeru i da im se pomogne u njihovom gospodarskom prilagođavanju.

Članak 152.

Ostvarivanje ovlaštenja i zadaća Vlasti

1.   Vlast ne dopušta diskriminaciju u ostvarivanju svojih ovlaštenja i zadaća, uključujući pružanje mogućnosti za djelatnosti u Zoni.

2.   Dopuštena je, međutim, posebna pozornost prema državama u razvoju, a među njima, naročita pozornost prema neobalnim državama i državama u nepovoljnom geografskom položaju, kako je to posebno predviđeno u ovome dijelu.

Članak 153.

Sustav istraživanja i iskorištavanja

1.   Vlast organizira, obavlja i nadzire djelatnosti u Zoni u ime čovječanstva kao cjeline u skladu s ovim člankom, s drugim relevantnim odredbama ovoga dijela i priloga, koji se na njega odnose, te s pravilima, propisima i postupcima Vlasti.

2.   Djelatnosti u Zoni obavljaju, kako je propisano u stavku 3.:

3.   Djelatnosti u Zoni obavljaju se u skladu sa službenim pisanim planom rada, sastavljenim u skladu s Prilogom III, koji je, nakon razmatranja u Pravnoj i tehničkoj komisiji, odobrilo Vijeće. Ako djelatnosti u Zoni obavljaju, na temelju odobrenja Vlasti, subjekti navedeni u stavku 2. (b), plan rada ima oblik ugovora u skladu sa člankom 3., Priloga III. Takvim se ugovorima mogu predvidjeti zajednički aranžmani u skladu s člankom 11., Priloga III.

4.   Vlast nadzire djelatnosti u Zoni radi osiguranja poštovanja relevantnih odredaba ovoga dijela i priloga koji se na njega odnose, te pravila, propisa i postupaka Vlasti i planova rada odobrenih u skladu sa stavkom 3. Države stranke pomažu Vlasti poduzimanjem svih mjera potrebnih da se osigura to poštovanje u skladu s člankom 139.

5.   Vlast ima pravo u svako doba poduzeti sve mjere predviđene u ovome dijelu radi osiguranja poštovanja njegovih odredaba te obavljanja zadaća nadzora i pravnog uređivanja, koje ima u skladu s ovim dijelom ili na temelju nekog ugovora. Vlast ima pravo pregledati sve uređaje u Zoni koji se koriste u vezi s djelatnostima u njoj.

6.   Svaki ugovor zaključen u skladu sa stavkom 3. predviđa pravnu sigurnost ugovaratelja. Ugovor se, prema tome, ne smije izmijeniti, obustaviti ni raskinuti, osim u skladu s člancima 18. i 19., Priloga III.

Članak 154.

Periodično preispitivanje

Svakih pet godina od stupanja na snagu Konvencije, Skupština poduzima opće i sustavno preispitivanje načina na koji se u praksi provodi međunarodni režim Zone ustanovljen Konvencijom. Na temelju toga preispitivanja, Skupština može poduzeti ili preporučiti drugim organima da poduzmu mjere u skladu s odredbama i postupcima ovoga dijela i priloga koji se na njega odnose, a koje će pridonijeti poboljšanju provedbe režima.

Članak 155.

Revizijska konferencija

1.   Petnaest godina nakon 1. siječnja godine u kojoj je počela prva komercijalna proizvodnja na temelju odobrenog plana rada, Skupština će sazvati konferenciju radi revizije onih odredaba ovoga dijela i priloga koji se na njega odnose, kojima je uređen sustav istraživanja i iskorištavanja bogatstava Zone. Revizijska konferencija će potanko razmotriti, u svjetlosti iskustva stečenog u spomenutom razdoblju:

2.   Revizijska konferencija osigurava održavanje načela zajedničke baštine čovječanstva, međunarodnog režima ustanovljenog radi osiguranja pravičnog iskorištavanja bogatstava Zone u korist svih zemalja, posebno država u razvoju, i Vlasti, koja organizira, obavlja i nadzire djelatnosti u Zoni. Konferencija, isto tako, osigurava održavanje načela sadržanih u ovome dijelu, koja se odnose na zabranu postavljanja zahtjeva ili ostvarivanja suverenosti na bilo kojem dijelu Zone, na prava država i njihovo opće ponašanje u odnosu na Zonu i njihovo sudjelovanje u djelatnostima u Zoni u skladu s Konvencijom, na sprečavanje monopoliziranja djelatnosti u Zoni, na upotrebu Zone isključivo u miroljubive svrhe, na gospodarske aspekte djelatnosti u Zoni, na znanstveno istraživanje mora, na prijenos tehnologije, na zaštitu morskog okoliša, na zaštitu ljudskog života, na prava obalnih država, na pravni položaj voda iznad Zone i pravni položaj zračnog prostora iznad tih voda i na usklađivanje djelatnosti u Zoni s drugim djelatnostima u morskom okolišu.

3.   Postupak donošenja odluka koje će se primijeniti na revizijskoj konferenciji bit će jednak onome na Trećoj konferenciji Ujedinjenih naroda o pravu mora. Konferencija će učiniti svaki napor da se suglasnost o svakoj izmjeni postigne konsenzusom i ne bi se trebalo glasovati o takvim pitanjima dok svi napori radi postizanja konsenzusa ne budu iscrpljeni.

4.   Ako ni nakon pet godina od početka revizijske konferencije ne bude postignuta suglasnost o sustavu istraživanja i iskorištavanja bogatstava Zone, ona može u sljedećih 12 mjeseci, tročetvrtinskom većinom država stranaka, usvojiti i podnijeti državama strankama na ratifikaciju ili pristupanje takve izmjene kojima se mijenja ili prilagođava sustav, onako kako sama odredi da je potrebno i prikladno. Takve izmjene stupaju na snagu za sve države stranke 12 mjeseci od dana polaganja isprave o ratifikaciji ili pristupu tri četvrtine država stranaka.

5.   Izmjene koje revizijska konferencija usvoji u skladu s ovim člankom ne diraju u prava stečena na temelju postojećih ugovora.

ODSJEK 4.

VLAST

Pododsjek A.

Opće odredbe

Članak 156.

Ustanovljenje Vlasti

1.   Ustanovljuje se Međunarodna vlast za morsko dno, koja djeluje u skladu s ovim dijelom.

2.   Sve su države stranke ipso facto članice Vlasti.

3.   Promatrači na Trećoj konferenciji Ujedinjenih naroda o pravu mora koji su potpisali Završni akt, a na koje se ne odnosi stavak 1. (c), (d), (e) ili (f), članka 305., imaju pravo sudjelovati u radu Vlasti kao promatrači, u skladu s njenim pravilima, propisima i postupcima.

4.   Sjedište Vlasti je u Jamajki.

5.   Radi obavljanja svojih zadaća Vlast može osnivati regionalne centre ili urede kakve smatra potrebnima.

Članak 157.

Priroda i temeljna načela Vlasti

1.   Vlast je organizacija preko koje države stranke, u skladu s ovim dijelom, organiziraju i nadziru djelatnosti u Zoni, posebno radi upravljanja bogatstvima Zone.

2.   Vlast ima ona ovlaštenja i zadaće koji su joj izričito povjereni Konvencijom. Vlast ima ona uzgredna ovlaštenja, koja su u skladu s Konvencijom, a proistječu iz tih ovlaštenja i zadaća vezanih uz djelatnosti u Zoni i potrebna su za njihovo ostvarivanje.

3.   Vlast se temelji na načelu suverene jednakosti svih svojih članova.

4.   Svi članovi Vlasti moraju u dobroj vjeri ispunjavati obveze koje su preuzeli u skladu s ovim dijelom, sa svrhom da se svakome od njih osiguraju prava i koristi koje proistječu iz članstva.

Članak 158.

Organi Vlasti

1.   Kao glavni organi Vlasti ustanovljuju se: Skupština, Vijeće i Tajništvo.

2.   Ustanovljuje se Poduzeće, kao organ preko kojega Vlast ostvaruje zadaće iz stavka 1., članka 170.

3.   U skladu s ovim dijelom mogu se ustanoviti pomoćni organi za koje se ukaže potreba.

4.   Svaki glavni organ Vlasti i Poduzeće odgovara za ostvarivanje ovlaštenja i zadaća koji su mu povjereni. U ostvarivanju tih ovlaštenja i zadaća svaki se organ suzdržava od poduzimanja bilo koje radnje koja može ugroziti ili otežati ostvarivanje posebnih ovlaštenja i zadaća povjerenih drugom organu.

Pododsjek B.

Skupština

Članak 159.

Sastav, postupak i glasovanje

1.   Skupština se sastoji od svih članova Vlasti. Svaki član ima u Skupštini jednog predstavnika, kojega mogu pratiti zamjenici i savjetnici.

2.   Skupština se sastaje na redovita godišnja zasjedanja i na takva izvanredna zasjedanja koje ona odluči sazvati, ili ih sazove glavni tajnik na zahtjev Vijeća ili većine članova Vlasti.

3.   Zasjedanja se održavaju u sjedištu Vlasti, osim ako Skupština odluči drukčije.

4.   Skupština donosi svoj poslovnik. Na početku svakoga redovitog zasjedanja bira svoga predsjednika i potreban broj drugih dužnosnika. Oni obavljaju dužnost dok se novi predsjednik i drugi dužnosnici ne izaberu na sljedećem redovitom zasjedanju.

5.   Većina članova Skupštine čini kvorum.

6.   Svaki član Skupštine ima jedan glas.

7.   Odluke o pitanjima postupka, uključujući i odluke o sazivanju izvanrednih zasjedanja Skupštine, usvajaju se većinom članova koji su nazočni i glasuju.

8.   Odluke o meritornim pitanjima usvajaju se dvotrećinskom većinom članova koji su nazočni i glasuju, pod uvjetom da takva većina obuhvaća većinu članova koji sudjeluju na tome zasjedanju. Ako postoji dvojba je li neko pitanje meritorno, postupa se kao da je meritorno pitanje, osim ako Skupština odluči drukčije većinom potrebnom za odlučivanje o meritornim pitanjima.

9.   Kad se meritorno pitanje prvi puta treba staviti na glasovanje, Predsjednik može odgoditi odluku o pristupanju glasovanju o takvom pitanju za vrijeme koje nije duže od pet kalendarskih dana, a dužan je tako postupiti na zahtjev najmanje jedne petine članova Skupštine. Ovo se pravilo može primijeniti na određeno pitanje samo jednom, a ne smije se primijeniti tako da se o pitanju ne glasuje do završetka zasjedanja.

10.   Na pisani zahtjev upućen Predsjedniku, koji je podržala najmanje jedna četvrtina članova Vlasti, da se zatraži savjetodavno mišljenje o suglasnosti s Konvencijom nekog prijedloga koji se pred Skupštinom u bilo kojem predmetu, Skupština traži savjetodavno mišljenje od Vijeća za sporove o morskom dnu Međunarodnog suda za pravo mora i odgađa glasovanje o tome prijedlogu dok ne dobije savjetodavno mišljenje Vijeća. Ako se savjetodavno mišljenje ne dobije do posljednjeg tjedna zasjedanja u tijeku kojega je zatraženo, Skupština odlučuje kada će se sastati radi glasovanja o odgođenom prijedlogu.

Članak 160.

Ovlaštenja i zadaće

1.   Budući da je jedini organ Vlasti koji se sastoji od svih članova, Skupština se smatra vrhovnim organom Vlasti kojemu su ostali glavni organi odgovorni na način izričito predviđen u Konvenciji. Skupština je ovlaštena utvrđivati opću politiku u bilo kojem pitanju ili predmetu u nadležnosti Vlasti, u skladu s odgovarajućim odredbama Konvencije.

2.   Pored navedenoga, ovlaštenja i zadaće Skupštine jesu:

Pododsjek C.

Vijeće

Članak 161.

Sastav, postupak i glasovanje

1.   Vijeće se sastoji od 36 članova Vlasti koje bira Skupština, sljedećim redom:

2.   Prilikom izbora članova Vijeća u skladu sa stavkom 1., Skupština osigurava:

3.   Izbori se provode na redovitim zasjedanjima Skupštine. Svaki se član Vijeća bira na četiri godine. Međutim, prilikom prvog izbora članova Vijeća polovina članova iz svake od grupa navedenih u stavku 1. bira se na dvije godine.

4.   Članovi Vijeća mogu se ponovno birati; međutim, s dužnom se pozornošću treba odnositi prema poželjnosti rotacije u članstvu.

5.   Vijeće djeluje u sjedištu Vlasti i sastaje se toliko često koliko poslovi Vlasti zahtijevaju, ali najmanje tri puta godišnje.

6.   Većina članova Vijeća čini kvorum.

7.   Svaki član Vijeća ima jedan glas.

9.   Vijeće utvrđuje postupak prema kojemu član Vlasti koji nije zastupljen u Vijeću može uputiti predstavnika da bude nazočan sjednici Vijeća kada taj član to zahtijeva, ili ako Vijeće razmatra predmet koji je za njega osobito važan. Predstavnik takvog člana ovlašten je sudjelovati u raspravama, ali nema pravo glasa.

Članak 162.

Ovlaštenja i zadaće

1.   Vijeće je izvršni organ Vlasti. U skladu s Konvencijom i općom politikom koju utvrđuje Skupština, Vijeće je ovlašteno utvrđivati posebnu politiku koju Vlast provodi u svakom pitanju ili predmetu u nadležnosti Vlasti.

2.   Pored toga, Vijeće:

Članak 163.

Organi Vijeća

1.   Ustanovljavaju se ovi organi Vijeća:

2.   Svaka se komisija sastoji od 15 članova, koje bira Vijeće među kandidatima koje su predložile države stranke. Međutim, ako je potrebno, Vijeće može odlučiti da se poveća sastav bilo koje od komisija, vodeći računa o ekonomičnosti i djelotvornosti.

3.   Članovi komisije imaju odgovarajuću osposobljenost za područje njezine nadležnosti. Države stranke predlažu kandidate najviše stručnosti i poštenja, osposobljene u relevantnim strukama, radi osiguravanja djelotvornog rada komisije.

4.   Prilikom izbora članova komisija s dužnom se pozornošću vodi računa o potrebi pravične geografske zastupljenosti i predstavljanju posebnih interesa.

5.   Nijedna država stranka ne može predložiti više od jednog kandidata za istu komisiju. Nitko ne može biti izabran u više od jedne komisije.

6.   Članovi komisija biraju se na pet godina. Oni mogu biti birani za još jedan mandat.

7.   U slučaju smrti, nesposobnosti ili ostavke člana komisije prije isteka njegova mandata, Vijeće bira za ostatak mandata člana iz iste geografske regije ili vrste interesa.

8.   Članovi komisija ne smiju imati nikakvih financijskih interesa u bilo kakvoj djelatnosti vezanoj uz istraživanje i iskorištavanje u Zoni. Ovisno o njihovoj odgovornosti komisiji čiji su članovi, oni ne smiju otkrivati, čak ni nakon prestanka svojih zadaća, nikakve industrijske tajne ili podatke koji su industrijsko vlasništvo, preneseno Vlasti u skladu s člankom 14., Priloga III., ili druge povjerljive informacije koje su saznali uslijed svojih dužnosti u Vlasti.

9.   Svaka komisija obavlja svoje zadaće u skladu sa smjernicama i uputama koje usvoji Vijeće.

10.   Svaka komisija sastavlja i podnosi Vijeću na odobrenje pravila i propise koji su potrebni radi djelotvornog ispunjavanja zadaća komisije.

11.   Postupci donošenja odluka komisije utvrđuju se pravilima, propisima i postupcima Vlasti. Uz preporuke Vijeću, kad je to potrebno, prilaže se sažetak različitih mišljenja izraženih u komisiji.

12.   Svaka komisija u pravilu djeluje u sjedištu Vlasti i sastaje se toliko često koliko je to potrebno radi djelotvornog obavljanja svojih zadaća.

13.   U obavljanju svojih zadaća svaka se komisija može, kad je to potrebno, savjetovati s drugom komisijom ili bilo kojim nadležnim organom Ujedinjenih naroda i njihovih specijaliziranih ustanova, ili s bilo kojom međunarodnom organizacijom koja je stručna u predmetu o kojemu je potrebno savjetovanje.

Članak 164.

Ekonomsko-planska komisija

1.   Članovi Ekonomsko-planske komisije moraju imati odgovarajuće kvalifikacije u područjima kao što su: rudarstvo, upravljanje djelatnostima u vezi s rudnim bogatstvima, međunarodna trgovina ili međunarodna ekonomija. Vijeće nastoji osigurati da ukupno članstvo Komisije ima kvalifikacije u svim tim područjima. Komisija mora imati najmanje dva člana iz država u razvoju čiji izvoz onih vrsta ruda koje će se dobivati iz Zone ima važan utjecaj na njihova gospodarstva.

2.   Komisija:

Članak 165.

Pravna i tehnička komisija

1.   Članovi Pravne i tehničke komisije moraju imati odgovarajuće kvalifikacije u područjima, kao što su: istraživanje, iskorištavanje i prerada rudnih bogatstava, oceanologija, zaštita morskog okoliša ili ekonomski ili pravni predmeti vezani uz dubokomorsko rudarstvo i u drugim bliskim područjima. Vijeće nastoji osigurati da ukupno članstvo Komisije ima kvalifikacije u svim tim područjima.

2.   Komisija:

3.   Na zahtjev svake države stranke ili druge zainteresirane stranke, članove Komisije prilikom obavljanja njihovih zadaća nadgledanja i pregleda prati predstavnik te države stranke ili druge zainteresirane stranke.

Pododsjek D.

Tajništvo

Članak 166.

Tajništvo

1.   Tajništvo Vlasti se sastoji od glavnog tajnika i Vlasti potrebnog osoblja.

2.   Glavnog tajnika bira Skupština, među kandidatima koje predlaže Vijeće, na četiri godine i može se ponovno birati.

3.   Glavni tajnik je najviši službenik Vlasti, djeluje u tome svojstvu na svim sastancima Skupštine, Vijeća i pomoćnih organa i obavlja druge upravne zadaće koje mu povjere ti organi.

4.   Glavni tajnik podnosi Skupštini godišnje izvješće o radu Vlasti.

Članak 167.

Osoblje Vlasti

1.   Osoblje Vlasti se sastoji od kvalificiranog znanstvenog, tehničkog i drugog osoblja, potrebnog za obavljanje upravnih zadaća Vlasti.

2.   Pri odabiranju i zapošljavanju osoblja i određivanju uvjeta njihove službe uzima se prvenstveno u obzir potreba da se osigura najviši stupanj radne sposobnosti, stručnosti i poštenja. Uz udovoljavanje tim zahtjevima, dužnu će se pozornost pokloniti važnosti da se osoblje izabere na što je moguće široj geografskoj osnovi.

3.   Osoblje imenuje glavni tajnik. Načini i uvjeti imenovanja, plaćanja i otkazivanja moraju biti u skladu s pravilima, propisima i postupcima Vlasti.

Članak 168.

Međunarodni značaj Tajništva

1.   U obavljanju svojih dužnosti glavni tajnik i osoblje neće tražiti niti primati upute od bilo koje vlade ili iz bilo kojega drugog izvora izvan Vlasti. Oni će se suzdržavati od svakog čina koji je nespojiv s njihovim položajem međunarodnih službenika odgovornih jedino Vlasti. Svaka se država stranka obvezuje da će poštovati isključivo međunarodni značaj zadaća glavnog tajnika i osoblja i da neće pokušavati utjecati na njih pri obavljanju njihovih dužnosti. Svaka povreda dužnosti koju počini član osoblja podnijet će se na razmatranje odgovarajućem upravnom sudu, kako je predviđeno u pravilima, propisima i postupcima Vlasti.

2.   Glavni tajnik i osoblje ne smiju imati nikakvih financijskih interesa u bilo kakvoj djelatnosti vezanoj uz istraživanje i iskorištavanje u Zoni. Ovisno o njihovoj odgovornosti Vlasti, oni ne smiju otkrivati, čak ni nakon prestanka svojih dužnosti, nikakve industrijske tajne ili podatke koji su industrijsko vlasništvo, preneseno Vlasti u skladu sa člankom 14., Priloga III., ili druge povjerljive informacije koje su saznali uslijed svoje službe u Vlasti.

3.   Zbog povreda obveza člana osoblja Vlasti, predviđenih u stavku 2., a na zahtjev države stranke oštećene takvom povredom ili na zahtjev fizičke ili pravne osobe za koju jamči država stranka, kako je to predviđeno u stavku 2.(b), članka 153., a koja je oštećena takvom povredom, Vlast pokreće postupak protiv takvog člana osoblja pred sudom koji je određen pravilima, propisima i postupcima Vlasti. Oštećena stranka ima pravo sudjelovati u postupku. Ako sud tako preporuči, glavni tajnik otpušta dotičnog člana osoblja.

4.   Pravila, propisi i postupci Vlasti sadrže odredbe potrebne za primjenu ovoga članka.

Članak 169.

Savjetovanje i suradnja s međunarodnim i nevladinim organizacijama

1.   O pitanjima u nadležnosti Vlasti glavni tajnik, s odobrenjem Vijeća, sklapa sporazume radi savjetovanja i suradnje s međunarodnim i nevladinim organizacijama koje priznaje Ekonomsko i socijalno vijeće Ujedinjenih naroda.

2.   Svaka organizacija s kojom je glavni tajnik sklopio sporazum na temelju stavka 1. može odrediti predstavnike koji će, u svojstvu promatrača, prisustvovati sastancima organa Vlasti u skladu s poslovnicima tih organa. Utvrdit će se postupci radi dobivanja mišljenja takvih organizacija u odgovarajućim slučajevima.

3.   Glavni tajnik može dostaviti državama strankama pisana izvješća koja podnesu nevladine organizacije iz stavka 1. o predmetima u kojima su one posebno stručne i koji se odnose na rad Vlasti.

Pododsjek E.

Poduzeće

Članak 170.

Poduzeće

1.   Poduzeće je organ Vlasti koji izravno ostvaruje djelatnosti u Zoni, u skladu sa stavkom 2.(a), članka 153., kao i prijevoz, preradu i marketing ruda dobivenih iz Zone.

2.   Unutar Vlasti kao međunarodne pravne osobe, Poduzeće ima pravnu sposobnost koja je određena Statutom sadržanim u Prilogu IV. Poduzeće djeluje u skladu s Konvencijom i pravilima, propisima i postupcima Vlasti, i u skladu s općom politikom koju je utvrdila Skupština, te po uputama i pod nadzorom Vijeća.

3.   Glavno poslovno sjedište Poduzeća je u sjedištu Vlasti.

4.   U skladu sa stavkom 2., članka 173. i člankom 11., Priloga IV. Poduzeće raspolaže s potrebnim financijskim sredstvima za obavljanje svojih zadaća i stječe tehnologiju kako je predviđeno u članku 144. i u drugim relevantnim odredbama Konvencije.

Pododsjek F.

Financijsko poslovanje Vlasti

Članak 171.

Financijska sredstva Vlasti

Financijska sredstva Vlasti obuhvaćaju:

Članak 172.

Godišnji proračun Vlasti

Glavni tajnik priprema i podnosi Vijeću prijedlog godišnjeg proračuna Vlasti. Vijeće razmatra i podnosi Skupštini prijedlog godišnjeg proračuna zajedno sa svojim preporukama. Skupština razmatra i odobrava prijedlog godišnjeg proračuna u skladu sa stavkom 2.(h), članka 160.

Članak 173.

Troškovi Vlasti

1.   Doprinosi o kojima je riječ u točki (a), članka 171. uplaćuju se na poseban račun radi pokrivanja upravnih troškova Vlasti, dok ona ne bude raspolagala s dovoljno financijskih sredstava iz drugih izvora da pokrije te troškove.

2.   Iz financijskih sredstava Vlasti pokrivaju se u prvom redu njezini upravni troškovi. Osim doprinosa spomenutih u točki (a), članka 171., sredstva koja preostanu nakon podmirenja upravnih troškova mogu se, među ostalim:

Članak 174.

Ovlaštenje Vlasti za pozajmljivanje financijskih sredstava

1.   Vlast je ovlaštena pozajmljivati financijska sredstva.

2.   U svojim financijskim propisima, usvojenima prema stavku 2.(f), članka 160., Skupština propisuje granice ovlaštenja Vlasti za pozajmljivanje financijskih sredstava.

3.   Vijeće izvršava ovlaštenje Vlasti za pozajmljivanje financijskih sredstva.

4.   Države stranke ne odgovaraju za dugove Vlasti.

Članak 175.

Godišnja financijska revizija

Dokumenti, knjige i računi Vlasti, uključujući njezine godišnje financijske iskaze, podvrgavaju se godišnjoj reviziji koju obavlja neovisan revizor, imenovan od Skupštine.

Pododsjek G.

Pravni položaj, povlastice i imuniteti

Članak 176.

Pravni položaj

Vlast je međunarodna pravna osoba i ima takvu pravnu sposobnost koja je potrebna radi ostvarivanja njezinih zadaća i ispunjenja njezinih ciljeva.

Članak 177.

Povlastice i imuniteti

Da bi bila u stanju obavljati svoje zadaće, Vlast na području svake države stranke uživa povlastice i imunitete navedene u ovome pododsjeku. Povlastice i imuniteti koji se odnose na Poduzeće navedeni su u članku 13., Priloga IV.

Članak 178.

Imunitet od sudbenosti

Vlast, njezina imovina i aktiva uživaju imunitet od sudbenosti, osim kad se Vlast izričito odrekne toga imuniteta u određenome slučaju.

Članak 179.

Imunitet od pretresa i bilo kakvog načina oduzimanja

Imovina i aktiva Vlasti, gdje god se nalazili i u čijem god posjedu bili, izuzeti su od pretresa, rekvizicije, konfiskacije, izvlaštenja ili bilo kojega drugog načina oduzimanja putem izvršnih ili zakonodavnih mjera.

Članak 180.

Izuzeće od ograničenja, uređivanja, nadzora i moratorija

Imovina i aktiva Vlasti izuzeti su od bilo koje vrste ograničenja, uređenja, nadzora i moratorija.

Članak 181.

Arhiv i službene komunikacije Vlasti

1.   Arhiv Vlasti je nepovrediv gdje god se nalazi.

2.   Podaci o industrijskom vlasništvu, industrijske tajne ili slične informacije i podaci o osoblju ne smiju se čuvati u arhivu dostupnom javnosti.

3.   Što se tiče njezinih službenih komunikacija, svaka država stranka odobrava Vlasti postupak koji nije manje povoljan negoli onaj koji ta država priznaje drugim međunarodnim organizacijama.

Članak 182.

Povlastice i imuniteti osoba koje su u vezi s Vlašću

Predstavnici država stranaka koji prisustvuju sastancima Skupštine, Vijeća, ili organa Skupštine ili Vijeća, te glavni tajnik i osoblje Vlasti uživaju na području svake države stranke:

Članak 183.

Oslobođenje od poreza i carina

1.   Vlast, u obavljanju svojih zadaća, kao i njezina aktiva i imovina, njezini prihodi, te njezine djelatnosti i poslovi, dopušteni prema Konvenciji, oslobođeni su od svih neposrednih poreza, a uvezena ili izvezena roba za njezine službene potrebe oslobođena je svake carine. Vlast ne može zahtijevati oslobađanje od pristojbi koje se naplaćuju zbog učinjenih usluga.

2.   Kad Vlast kupuje robu ili plaća usluge znatne vrijednosti potrebne za obavljanje svojih zadaća, ili se to čini u njezino ime, a cijena te robe ili usluga uključuje poreze ili pristojbe, države stranke poduzimaju odgovarajuće mjere koje su praktički moguće radi oslobađanja od takvih poreza ili pristojbi ili radi njihove naknade. Roba koja je uvezena ili kupljena uz oslobađanje predviđeno ovim člankom ne smije se prodati, niti se na drugi način smije njome raspolagati na području države stranke koja je odobrila oslobađanje, osim pod uvjetima koji su dogovoreni s tom državom strankom.

3.   Države stranke ne ubiru nikakav neposredan ili posredan porez na plaće, prihode ili bilo koje druge oblike primanja koje Vlast isplaćuje glavnom tajniku i osoblju Vlasti, kao i stručnjacima koji izvršavaju zadaće za Vlast, a nisu njihovi državljani.

Pododsjek H.

Obustavljanje ostvarivanja članskih prava i povlastica

Članak 184.

Obustavljanje ostvarivanja prava glasovanja

Država stranka koja je zaostala u plaćanju svojih financijskih doprinosa Vlasti, nema pravo glasa ako iznos njezinih zaostataka dostiže ili prelazi iznos doprinosa koje duguje za protekle pune dvije godine. Skupština može, međutim, ipak dopustiti tom članu da glasuje ako se uvjeri da je neplaćanje uzrokovano okolnostima koje su neovisne od njegove volje.

Članak 185.

Obustavljanje ostvarivanja članskih prava i povlastica

1.   Skupština, na preporuku Vijeća, može državi stranki koja grubo i uporno krši odredbe ovoga dijela obustaviti ostvarivanje članskih prava i povlastica.

2.   Nikakva se odluka ne može donijeti na temelju stavka 1. prije negoli Vijeće za sporove o morskom dnu utvrdi da država stranka grubo i uporno krši odredbe ovoga dijela.

ODSJEK 5.

RJEŠAVANJE SPOROVA I SAVJETODAVNA MIŠLJENJA

Članak 186.

Vijeće za sporove o morskom dnu Međunarodnog suda za pravo mora

Konstituiranje Vijeća za sporove o morskom dnu i način na koji ono obavlja svoju nadležnost ravna se po odredbama ovog odsjeka, dijela XV. i Priloga VI.

Članak 187.

Nadležnost Vijeća za sporove o morskom dnu

Vijeće za sporove o morskom dnu nadležno je na temelju ovoga dijela i priloga koji se na njega odnose za ove vrste sporova koji se tiču djelatnosti u Zoni:

Članak 188.

Podvrgavanje sporova posebnom vijeću Međunarodnog suda za pravo mora ili ad hoc vijeću Vijeća za sporove o morskom dnu ili obvezujućoj trgovačkoj arbitraži

1.   Sporovi između država stranaka navedeni u točki (a), članka 187. mogu se podvrgnuti:

Članak 189.

Ograničenje nadležnosti glede odluka Vlasti

Vijeće za sporove o morskom dnu nije nadležno glede ostvarivanja diskrecijskih ovlaštenja Vlasti u skladu s ovim dijelom; ni u kojem slučaju ono ne može diskrecijsko pravo Vlasti zamijeniti svojim. Ne dirajući u članak 191., ostvarujući svoju nadležnost prema članku 187., Vijeće za sporove o morskom dnu ne izjašnjava se o tome jesu li neka pravila, propisi ili postupci Vlasti u skladu s Konvencijom, niti proglašava nevažećim bilo koje takvo pravilo, propis ili postupak. Njegova je nadležnost ograničena na odlučivanje o tvrdnjama da je primjena bilo kojeg pravila, propisa ili postupka Vlasti u pojedinim slučajevima u sukobu s ugovornim obvezama stranaka spora ili njihovim obvezama na temelju Konvencije, o tvrdnjama koje se tiču prekoračenja nadležnosti ili zloupotrebe ovlasti i o zahtjevima za naknadu štete ili drugom zadovoljenju koje treba dati jednoj stranci zbog propuštanja druge stranke da ispuni svoje ugovorne obveze ili svoje obveze na temelju Konvencije.

Članak 190.

Sudjelovanje i pojavljivanje u postupcima država koje jamče

1.   Ako je neka fizička ili pravna osoba stranka nekoga spora navedenog u članku 187., o tome se obavještava država koja za nju jamči i ona ima pravo sudjelovati u postupku podnoseći pisana ili usmena očitovanja.

2.   Ako je tužbu podnijela protiv države stranke fizička ili pravna osoba za koju jamči druga država stranka, a radi se o sporu navedenom u točki (c), članka 187., tužena država može zahtijevati od države koja za tu osobu jamči, da se pojavi u postupku u ime te osobe. Ako se ne pojavi, tužena država može urediti da je zastupa neka pravna osoba njezinog državljanstva.

Članak 191.

Savjetodavna mišljenja

Vijeće za sporove o morskom dnu daje savjetodavna mišljenja na zahtjev Skupštine ili Vijeća o pravnim pitanjima koja se pojave u okviru njihovih djelatnosti. Takva se mišljenja daju u najkraćem roku.

DIO XII.

ZAŠTITA I OČUVANJE MORSKOG OKOLIŠA

ODSJEK 1.

OPĆE ODREDBE

Članak 192.

Opća obveza

Države su obvezane štititi i čuvati morski okoliš.

Članak 193.

Suvereno pravo država na iskorištavanje svojih prirodnih bogatstava

Države imaju suvereno pravo na iskorištavanje svojih prirodnih bogatstava prema vlastitim politikama glede okoliša i u skladu sa svojom obvezom da štite i čuvaju morski okoliš.

Članak 194.

Mjere za sprečavanje, smanjivanje i nadziranje onečišćenja morskog okoliša

1.   Države, pojedinačno ili zajednički, prema prilikama, poduzimaju sve mjere u skladu s ovom Konvencijom koje su potrebne da bi se spriječilo, smanjilo i nadziralo onečišćenje morskog okoliša iz bilo kojeg izvora, koristeći u tu svrhu najprikladnija sredstva kojima raspolažu, a u skladu sa svojim mogućnostima, te nastoje uskladiti svoje politike s tim u vezi.

2.   Države poduzimaju sve potrebne mjere kako bi se osiguralo da se djelatnosti pod njihovom jurisdikcijom ili nadzorom vode tako da ne uzrokuju štetu od onečišćenja drugim državama i njihovom okolišu, te da se onečišćenje nastalo uslijed nezgoda ili djelatnosti pod njihovom jurisdikcijom ili nadzorom ne proširi izvan područja gdje one ostvaruju suverena prava u skladu s ovom Konvencijom.

3.   Mjere koje se poduzimaju prema ovome dijelu odnose se na sve izvore onečišćenja morskog okoliša. Te mjere obuhvaćaju, među ostalim, one kojima je svrha umanjiti, koliko je god moguće:

4.   Poduzimajući mjere za sprečavanje, smanjivanje ili nadziranje onečišćenja morskog okoliša, države se uzdržavaju od neopravdanog uplitanja u djelatnosti koje obavljaju druge države u ostvarivanju svojih prava i ispunjenju svojih dužnosti u skladu s Konvencijom.

5.   Mjere koje se poduzimaju u skladu s ovim dijelom obuhvaćaju mjere potrebne za zaštitu i očuvanje rijetkih ili osjetljivih eko-sustava, te postojbina vrsta i drugih oblika života u moru koji su rijetki, ugroženi ili kojima prijeti opasnost istrebljenja.

Članak 195.

Obveza da se štetne posljedice ili opasnosti ne premještaju i da se jedna vrsta onečišćenja ne pretvori u drugu

Poduzimajući mjere za sprečavanje, smanjivanje ili nadziranje onečišćenja morskog okoliša, države djeluju tako da ne premještaju, izravno ili neizravno, štetne posljedice ili opasnosti iz jednog područja u drugo, i da ne pretvore jednu vrstu onečišćenja u drugu.

Članak 196.

Upotreba tehnologije ili unošenja stranih ili novih vrsta

1.   Države poduzimaju sve mjere potrebne za sprečavanje, smanjivanje i nadziranje onečišćenja morskog okoliša uzrokovanog upotrebom tehnologije pod njihovom jurisdikcijom ili nadzorom, ili namjernim ili slučajnim unošenjem u pojedine dijelove morskog okoliša stranih ili novih vrsta koje tu mogu prouzročiti značajne i štetne promjene.

2.   Ovaj članak ne dira u primjenu Konvencije glede sprečavanja, smanjivanja ili nadziranja onečišćenja morskog okoliša.

ODSJEK 2.

SVJETSKA I REGIONALNA SURADNJA

Članak 197.

Suradnja na svjetskoj ili regionalnoj razini

Radi zaštite i očuvanja morskog okoliša države surađuju na svjetskoj razini i, ako je potrebno, na regionalnoj, izravno ili preko nadležnih međunarodnih organizacija, u sastavljanju i razradi međunarodnih pravila, standarda, te preporučene prakse i postupaka u skladu s ovom Konvencijom, vodeći računa o regionalnim osobitostima.

Članak 198.

Obavijesti o prijetećoj ili stvarnoj šteti

Kada država sazna za slučajeve u kojima morskom okolišu prijeti opasnost da pretrpi štetu ili je pretrpio štetu od onečišćenja, odmah o tome obavještava druge države za koje smatra da bi mogle biti izložene takvoj šteti, a također i nadležne međunarodne organizacije.

Članak 199.

Planovi hitnih mjera protiv onečišćenja

U slučajevima spomenutim u članku 198., države koje se nalaze u području opasnosti, u skladu sa svojim mogućnostima, i nadležne međunarodne organizacije surađuju, koliko je god to moguće, radi uklanjanja učinaka onečišćenja i sprečavanja ili umanjivanja štete. U tu svrhu države moraju zajednički donositi i promicati planove hitnih mjera za djelovanje u slučajevima nezgoda koje dovode do onečišćenja morskog okoliša.

Članak 200.

Proučavanja, programi istraživanja i razmjena informacija i podataka

Izravno ili preko nadležnih međunarodnih organizacija, države surađuju radi promicanja proučavanja, poduzimanja programa znanstvenih istraživanja i poticanja razmjene informacija i podataka o onečišćenju morskog okoliša. One nastoje aktivno sudjelovati u regionalnim i svjetskim programima za stjecanje znanja o procjenjivanju vrste i obujma onečišćenja, izloženosti onečišćenju, smjerova njegova kretanja, rizika i sredstava za uklanjanje posljedica.

Članak 201.

Znanstveni kriteriji za izradu propisa

Na temelju informacija i podataka prikupljenih prema članku 200., države surađuju, izravno ili preko nadležnih međunarodnih organizacija, radi utvrđivanja prikladnih znanstvenih kriterija za sastavljanje i razradu pravila, standarda, te preporučene prakse i postupaka za sprečavanje, smanjivanje i nadziranje onečišćenja morskog okoliša.

ODSJEK 3.

TEHNIČKA POMOĆ

Članak 202.

Znanstvena i tehnička pomoć državama u razvoju

Države, izravno ili preko nadležnih međunarodnih organizacija:

Članak 203.

Preferencijalni postupak u korist država u razvoju

Radi sprečavanja, smanjivanja i nadziranja onečišćenja morskog okoliša ili umanjenja posljedica onečišćenja, međunarodne organizacije daju prednost državama u razvoju prilikom:

ODSJEK 4.

PROMATRANJE I PROCJENA UTJECAJA NA OKOLIŠ

Članak 204.

Promatranje rizika ili posljedica onečišćenja

1.   U skladu s pravima drugih država, države nastoje, koliko god je moguće, izravno ili preko nadležnih međunarodnih organizacija, pratiti, mjeriti, vrednovati i analizirati priznatim znanstvenim metodama, rizike ili posljedice onečišćenja morskog okoliša.

2.   Posebno, države stalno nadziru posljedice svih djelatnosti koje se obavljaju s njihovim dopuštenjem ili u kojima one sudjeluju, kako bi se utvrdilo mogu li takve djelatnosti onečistiti morski okoliš.

Članak 205.

Objavljivanje izvješća

Države objavljuju izvješća o rezultatima postignutima primjenom članka 204. ili u prikladnim vremenskim razmacima dostavljaju takva izvješća nadležnim međunarodnim organizacijama koje će ih stavljati na raspolaganje svim državama.

Članak 206.

Procjena mogućih posljedica djelatnosti

Kada države zbog ozbiljnijih razloga smatraju da planirane djelatnosti pod njihovom jurisdikcijom ili nadzorom mogu uzrokovati veliko onečišćenje ili znatne i štetne promjene u morskom okolišu, one procjenjuju, koliko god je to provedivo, moguće posljedice takvih djelatnosti na morski okoliš i izvještavaju o rezultatima takvih procjena na način predviđen u članku 205.

ODSJEK 5.

MEĐUNARODNA PRAVILA I NACIONALNO ZAKONODAVSTVO ZA SPREČAVANJE, SMANJIVANJE I NADZIRANJE ONEČIŠĆENJA MORSKOG OKOLIŠA

Članak 207.

Onečišćenje iz izvora na kopnu

1.   Države donose zakone i druge propise za sprečavanje, smanjivanje i nadziranje onečišćenja morskog okoliša iz izvora na kopnu, uključujući rijeke, estuarije, cjevovode i odlivne uređaje, vodeći računa o međunarodno priznatim pravilima, standardima, te preporučenoj praksi i postupcima.

2.   Države poduzimaju druge mjere koje mogu biti potrebne za sprečavanje, smanjivanje i nadziranje takvoga onečišćenja.

3.   Države nastoje uskladiti svoje politike s tim u vezi na odgovarajućoj regionalnoj razini.

4.   Države, naročito djelujući preko nadležnih međunarodnih organizacija ili na diplomatskoj konferenciji, nastoje usvojiti opća i regionalna pravila, standarde, te preporučenu praksu i postupke radi sprečavanja, smanjivanja i nadziranja onečišćenja morskog okoliša iz izvora na kopnu, vodeći računa o regionalnim osobitostima, o gospodarskim mogućnostima država u razvoju i o potrebi njihovog gospodarskog razvoja. Ta se pravila, standardi, te preporučena praksa i postupci, ovisno o potrebi, povremeno preispituju.

5.   Zakoni, propisi, mjere, pravila, standardi, te preporučena praksa i postupci spomenuti u stavcima 1., 2. i 4., obuhvaćaju i one kojima je svrha umanjiti, koliko god je to moguće, ispuštanje u morski okoliš otrovnih, štetnih ili škodljivih tvari, osobito onih koje su nerazgradive.

Članak 208.

Onečišćenje od djelatnosti na morskom dnu podložnih nacionalnoj jurisdikciji

1.   Obalne države donose zakone i druge propise za sprečavanje, smanjivanje i nadziranje onečišćenja morskog okoliša koje nastaje izravno ili posredno od djelatnosti na morskom dnu podložnih njihovoj jurisdikciji, ili potječe od umjetnih otoka, uređaja i naprava koji su pod njihovom jurisdikcijom na temelju članaka 60. i 80.

2.   Države poduzimaju druge mjere koje mogu biti potrebne za sprečavanje, smanjivanje i nadziranje takvoga onečišćenja.

3.   Ti zakoni, propisi i mjere ne smiju biti manje djelotvorni od međunarodnih pravila, standarda, te preporučene prakse i postupaka.

4.   Države nastoje uskladiti svoje politike s tim u vezi na odgovarajućoj regionalnoj razini.

5.   Države, naročito djelujući preko nadležnih međunarodnih organizacija ili na diplomatskoj konferenciji, usvajaju opća i regionalna pravila, standarde, te preporučenu praksu i postupke za sprečavanje, smanjivanje i nadziranje onečišćenja morskog okoliša spomenutog u stavku 1. Ta se pravila, standardi, te preporučena praksa i postupci, ovisno o potrebi, povremeno preispituju.

Članak 209.

Onečišćenje od djelatnosti u Zoni

1.   Međunarodna pravila, propisi i postupci usvajaju se u skladu s dijelom XI. radi sprečavanja, smanjivanja i nadziranja onečišćenja morskog okoliša koje nastaje od djelatnosti u Zoni. Ta se pravila, propisi i postupci, ovisno o potrebi, povremeno preispituju.

2.   U skladu s relevantnim odredbama ovoga odsjeka, države donose zakone i druge propise za sprečavanje, smanjivanje i nadziranje onečišćenja morskog okoliša koje nastaje od onih djelatnosti u Zoni što se poduzimaju brodovima, uređajima, napravama i drugim spravama koje vijore njihovu zastavu ili su upisani u upisnik na njihovu području ili djeluju pod njihovom vlašću, već prema slučaju. Ti zakoni i propisi ne smiju biti manje djelotvorni od međunarodnih pravila, propisa i postupaka spomenutih u stavku 1.

Članak 210.

Onečišćenje potapanjem

1.   Države donose zakone i druge propise za sprečavanje, smanjivanje i nadziranje onečišćenja morskog okoliša potapanjem.

2.   Države poduzimaju druge mjere koje mogu biti potrebne za sprečavanje, smanjivanje i nadziranje takvoga onečišćenja.

3.   Ti zakoni, propisi i mjere osiguravaju da se potapanje ne može obaviti bez dozvole nadležnih organa država.

4.   Države, naročito djelujući preko nadležnih međunarodnih organizacija ili na diplomatskoj konferenciji, nastoje usvojiti opća i regionalna pravila, standarde, te preporučenu praksu i postupke radi sprečavanja, smanjivanja i nadziranja takvoga onečišćenja. Ta se pravila, standardi, te preporučena praksa i postupci, ovisno o potrebi, povremeno preispituju.

5.   Potapanje u teritorijalnom moru i isključivom gospodarskom pojasu ili na epikontinentalnom pojasu ne smije se obaviti bez prethodnog izričitog odobrenja obalne države, koja ima pravo dopustiti, urediti i nadzirati takvo potapanje nakon primjerenog razmatranja predmeta s drugim državama, koje, zbog svog geografskog položaja, mogu od toga imati negativnih posljedica.

6.   Nacionalni zakoni i drugi propisi i mjere ne smiju biti manje djelotvorni od svjetskih pravila i standarda u sprečavanju, smanjivanju ili nadziranju takvoga onečišćenja.

Članak 211.

Onečišćenje s brodova

1.   Države, djelujući preko nadležne međunarodne organizacije ili na općoj diplomatskoj konferenciji, usvajaju međunarodna pravila i standarde radi sprečavanja, smanjivanja i nadziranja onečišćenja morskog okoliša s brodova i potiču prihvaćanje, na isti način, gdje god je to umjesno, sustava plovidbe kojima je svrha umanjiti prijetnju od nezgoda koje bi mogle uzrokovati onečišćenje morskog okoliša, uključujući obalu, te štetu od onečišćenja koja bi se mogla nanijeti s tim povezanim interesima obalnih država. Ta se pravila i standardi, na isti način, ovisno o potrebi, povremeno preispituju.

2.   Države donose zakone i druge propise za sprečavanje, smanjivanje i nadziranje onečišćenja morskog okoliša s brodova koji vijore njihovu zastavu ili su upisani u upisnik na njihovom području. Ti zakoni i propisi ne smiju biti manje djelotvorni od općeprihvaćenih međunarodnih pravila i standarda usvojenih preko nadležne međunarodne organizacije ili na općoj diplomatskoj konferenciji.

3.   Države koje, radi sprečavanja, smanjivanja i nadziranja onečišćenja morskog okoliša propisuju stranim brodovima posebne uvjete za ulazak u svoje luke ili unutrašnje vode ili za pristajanje uz svoje terminale na pučini, na propisan način objavljuju te uvjete i priopćavaju ih nadležnoj međunarodnoj organizaciji. Kad god dvije ili više obalnih država, u nastojanju da usklade politiku, takve uvjete propisuju u istom obliku, u priopćenju se navodi koje države sudjeluju u takvim aranžmanima. Svaka država zahtijeva od zapovjednika broda koji vijori njezinu zastavu ili je upisan u upisnik na njezinom području da, kada plovi teritorijalnim morem države koja sudjeluje u takvim zajedničkim aranžmanima, na traženje te države, dade informaciju o tome plovi li u neku državu iste regije koja sudjeluje u takvim aranžmanima, te da naznači, ako plovi u takvu državu, udovoljava li brod uvjetima za ulazak u luke te države. Ovaj članak ne dira u neprekinuto ostvarivanje prava broda na neškodljivi prolazak ili na primjenu članka 25., stavka 2.

4.   Obalne države mogu, ostvarujući suverenost nad svojim teritorijalnim morem, donijeti zakone i druge propise radi sprečavanja, smanjivanja i nadziranja onečišćenja mora sa stranih brodova, uključujući brodove koji ostvaruju pravo neškodljivog prolaska. Ti zakoni i propisi, u skladu s dijelom II., odsjekom 3. ne smiju ometati neškodljivi prolazak stranih brodova.

5.   Radi provedbe, kako je to predviđeno u odsjeku 6., obalne države mogu za svoj isključivi gospodarski pojas donositi zakone i druge propise radi sprečavanja, smanjivanja i nadziranja onečišćenja s brodova, koji su usklađeni s općeprihvaćenim međunarodnim pravilima i standardima usvojenima preko nadležne međunarodne organizacije ili na općoj diplomatskoj konferenciji i s kojima se provode takva pravila i standardi.

7.   Međunarodna pravila i standardi spomenuti u ovome članku trebali bi uključivati, između ostalog, obvezu brzog obavještavanja obalnih država čija obala ili s njom povezani interesi mogu biti povrijeđeni nezgodama, uključujući pomorske nesreće, koje uzrokuju ili mogu uzrokovati ispuštanja.

Članak 212.

Onečišćenje iz zraka ili putem zraka

1.   Države donose zakone i druge propise za sprečavanje, smanjivanje i nadziranje onečišćenja morskog okoliša iz zraka ili putem zraka, primjenjive u zračnom prostoru pod njihovom suverenošću i na brodovima koji vijore njihovu zastavu ili na brodovima ili zrakoplovima koji su upisani u upisnik na njihovom području, vodeći računa o međunarodno priznatim pravilima, standardima, te preporučenoj praksi i postupcima, kao i o sigurnosti zračne plovidbe.

2.   Države poduzimaju druge mjere koje mogu biti potrebne za sprečavanje, smanjivanje i nadziranje takvoga onečišćenja.

3.   Države, naročito djelujući preko nadležnih međunarodnih organizacija ili na diplomatskoj konferenciji, nastoje usvojiti opća i regionalna pravila, standarde, te preporučenu praksu i postupke radi sprečavanja, smanjivanja i nadziranja takvoga onečišćenja.

ODSJEK 6.

PROVEDBA

Članak 213.

Provedba glede onečišćenja iz izvora na kopnu

Države provode svoje zakone i druge propise donesene u skladu sa člankom 207., te donose zakone i druge propise i poduzimaju druge mjere potrebne za izvršavanje primjenjivih međunarodnih pravila i standarda usvojenih preko nadležnih međunarodnih organizacija ili na diplomatskoj konferenciji radi sprečavanja, smanjivanja i nadziranja onečišćenja morskog okoliša iz izvora na kopnu.

Članak 214.

Provedba glede onečišćenja od djelatnosti na morskom dnu

Države provode svoje zakone i druge propise donesene u skladu sa člankom 208., te donose zakone i druge propise i poduzimaju druge mjere potrebne za izvršavanje primjenjivih međunarodnih pravila i standarda usvojenih preko nadležnih međunarodnih organizacija ili na diplomatskoj konferenciji radi sprečavanja, smanjivanja i nadziranja onečišćenja morskog okoliša koje nastaje izravno ili posredno od djelatnosti na morskom dnu podložnih njihovoj jurisdikciji, ili potječe od umjetnih otoka, uređaja i naprava koje su pod njihovom jurisdikcijom, na temelju članaka 60. i 80.

Članak 215.

Provedba glede onečišćenja od djelatnosti u Zoni

Provedba međunarodnih pravila, propisa i postupaka usvojenih u skladu s dijelom XI. radi sprečavanja, smanjivanja i nadziranja onečišćenja morskog okoliša koje nastaje od djelatnosti u Zoni, uređuje se odredbama toga dijela.

Članak 216.

Provedba glede onečišćenja potapanjem

1.   Zakone i druge propise donesene u skladu s ovom Konvencijom, kao i primjenjiva međunarodna pravila i standarde usvojene preko nadležnih međunarodnih organizacija ili na diplomatskoj konferenciji radi sprečavanja, smanjivanja i nadziranja onečišćenja morskog okoliša potapanjem provodi:

2.   Nijedna država nije dužna pokrenuti postupak na temelju ovoga članka kada je postupak u skladu s ovim člankom već pokrenula neka druga država.

Članak 217.

Ovlaštenja države zastave

1.   Države osiguravaju da brodovi koji vijore njihovu zastavu ili su upisani u upisnik na njihovom području, poštuju primjenjiva međunarodna pravila i standarde, usvojene preko nadležne međunarodne organizacije ili na općoj diplomatskoj konferenciji, kao i njihove zakone i druge propise donesene u skladu s ovom Konvencijom radi sprečavanja, smanjivanja i nadziranja onečišćenja morskog okoliša s brodova, te donose zakone i druge propise i poduzimaju druge mjere potrebne za njihovu primjenu. Države zastave osiguravaju djelotvornu provedbu takvih pravila, standarda, zakona i propisa, ma gdje se prekršaj dogodio.

2.   Države naročito poduzimaju prikladne mjere da bi se zabranila plovidba brodovima koji vijore njihovu zastavu ili su upisani u upisnik na njihovom području sve dok nisu u stanju udovoljiti zahtjevima sadržanima u međunarodnim pravilima i standardima navedenima u stavku 1., uključujući zahtjeve glede nacrta, konstrukcije, opreme i posade brodova.

3.   Države osiguravaju da brodovi koji vijore njihovu zastavu ili su upisani u upisnik na njihovom području imaju isprave koje zahtijevaju međunarodna pravila i standardi spomenuti u stavku 1., a koje su izdane u skladu s tim pravilima i standardima. Države osiguravaju da se brodovi koji vijore njihovu zastavu podvrgnu periodičnom pregledu radi provjere usklađenost podataka navedenih u spomenutim ispravama, sa stvarnim stanjem brodova. Druge države prihvaćaju te isprave kao dokaz o stanju brodova i priznaju im istu valjanost kao i ispravama koje one izdaju, osim kada postoji jasan razlog za sumnju da stanje broda stvarno ne odgovara podacima navedenima u ispravama.

4.   Ako brod prekrši pravila i standarde usvojene preko nadležne međunarodne organizacije ili na općoj diplomatskoj konferenciji, država zastave, ne dirajući u članke 218., 220. i 228., odmah poduzima istragu i, ako je to opravdano, pokreće postupak zbog pretpostavljenog prekršaja, ma gdje se prekršaj dogodio ili ma gdje se onečišćenje zbog takvog prekršaja dogodilo ili otkrilo.

5.   Vodeći istragu o prekršaju, država zastave može zatražiti pomoć od svake druge države čija bi suradnja mogla biti korisna u razjašnjenju okolnosti događaja. Države nastoje udovoljiti umjesnim zahtjevima države zastave.

6.   Države, na temelju pisanog zahtjeva bilo koje države, vode istragu o svakom prekršaju za koji se pretpostavlja da je počinjen od brodova koji vijore njihovu zastavu. Ako je uvjerena da raspolaže dovoljnim dokazima da bi mogla započeti postupak u predmetu pretpostavljenog prekršaja, država zastave bez odgode pokreće takav postupak u skladu sa svojim unutrašnjim pravom.

7.   Država zastave obavještava bez odgode državu tražiteljicu i nadležnu međunarodnu organizaciju o poduzetoj akciji i njezinom ishodu. Te su obavijesti pristupačne svim državama.

8.   Kazne koje predviđaju zakoni i drugi propisi država za brodove koji vijore njihovu zastavu, svojom strogošću trebaju biti takve da odvraćaju od prekršaja na bilo kojem mjestu.

Članak 218.

Ovlaštenja države luke

1.   Kada brod dobrovoljno boravi u luci ili u terminalu na pučini, koji pripadaju nekoj državi, ta država može započeti istragu, i kada dokazi to opravdavaju, pokrenuti postupak zbog svakog ispuštanja s tog broda izvan unutrašnjih voda, teritorijalnog mora ili isključivog gospodarskog pojasa te države, kojim se krše primjenjiva međunarodna pravila i standarde usvojene preko nadležne međunarodne organizacije ili na općoj diplomatskoj konferenciji.

2.   Postupak na temelju stavka 1. ne smije se pokrenuti zbog prekršaja počinjenog ispuštanjem u unutrašnjim vodama, teritorijalnom moru ili u isključivom gospodarskom pojasu druge države, osim ako ga zahtijeva ta država, država zastave ili država koja je pretrpjela štetu ili je u opasnosti da pretrpi štetu zbog toga ispuštanja, ili ako ispuštanje prouzroči ili prijeti da će prouzročiti onečišćenje unutrašnjih voda, teritorijalnog mora ili isključivog gospodarskog pojasa države koja pokreće postupak.

3.   Kada brod dobrovoljno boravi u luci ili u terminalu na pučini, koji pripadaju nekoj državi, ta država nastoji udovoljiti zahtjevima bilo koje države da se povede istraga u vezi s prekršajem počinjenim ispuštanjem o kojemu je riječ u stavku 1., ako se vjeruje da je do ispuštanja došlo u unutrašnjim vodama, teritorijalnom moru ili isključivom gospodarskom pojasu države koja postavlja zahtjev, ili je ono prouzročilo štetu ili prijetilo da će prouzročiti štetu tim pojasevima. Država luke, isto tako, nastoji udovoljiti zahtjevima države zastave što se tiče istrage u vezi s takvim prekršajem, ma gdje se prekršaj dogodio.

4.   Zapisnici istrage koju je provela država luke prema ovome članku predaju se, na njihov zahtjev, državi zastave ili obalnoj državi. Svaki postupak koji je pokrenula država luke na temelju rezultata takve istrage, uz uvjet poštovanja odsjeka 7., mora se obustaviti na zahtjev obalne države kada je prekršaj počinjen u njezinim unutrašnjim vodama, teritorijalnom moru ili isključivom gospodarskom pojasu. Dokazi i zapisnici predmeta, zajedno sa svakim jamstvom ili drugom financijskom garancijom položeni kod vlasti države luke, predaju se tada obalnoj državi. Tom predajom isključuje se mogućnost nastavljanja postupka u državi luke.

Članak 219.

Mjere nadziranja plovidbene sposobnosti brodova radi sprečavanja onečišćenja

Uz uvjet poštovanja odsjeka 7., države koje su utvrdile, na zahtjev ili na vlastitu inicijativu, da je brod u jednoj od njihovih luka ili u jednom od njihovih terminala na pučini prekršio međunarodna pravila i standarde primjenjive na plovidbenu sposobnost brodova, pa zbog toga prijeti prouzročiti štetu morskom okolišu, poduzimaju, u granicama mogućnosti, upravne mjere da bi spriječile isplovljenje toga broda. Te države mogu dopustiti brodu da otplovi jedino u najbliže prikladno remontno brodogradilište, a zatim, pošto su uklonjeni uzroci prekršaja, dopuštaju mu da odmah nastavi putovanje.

Članak 220.

Ovlaštenja obalne države

1.   Kada brod dobrovoljno boravi u luci ili u terminalu na pučini, koji pripadaju nekoj državi, ta država može, uz uvjet poštovanja odsjeka 7., pokrenuti postupak zbog svakog kršenja njezinih zakona i drugih propisa donesenih u skladu s ovom Konvencijom ili primjenjivih međunarodnih pravila i standarda radi sprečavanja, smanjivanja i nadziranja onečišćenja s brodova, ako je prekršaj počinjen u njezinom teritorijalnom moru ili u njezinom isključivom gospodarskom pojasu.

2.   Kada država ima ozbiljnih razloga vjerovati da je brod, koji plovi u njezinom teritorijalnom moru, prekršio u prolasku tim morem njezine zakone i druge propise donesene u skladu s ovom Konvencijom ili primjenjiva međunarodna pravila i standarde za sprečavanje, smanjivanje i nadziranje onečišćenja s brodova, ta država, ne dirajući u primjenu relevantnih odredaba odsjeka 3., dijela II., može pregledati brod radi utvrđivanja prekršaja i, kada dokazi to opravdavaju, može pokrenuti postupak, uključujući zadržavanje broda, u skladu sa svojim unutrašnjim pravom, a uz uvjet poštovanja odsjeka 7.

3.   Kada država ima ozbiljnih razloga vjerovati da je brod, koji plovi u njezinom isključivom gospodarskom pojasu ili u njezinom teritorijalnom moru, prekršio u isključivom gospodarskom pojasu primjenjiva međunarodna pravila i standarde za sprečavanje, smanjivanje i nadziranje onečišćenja s brodova ili zakone i druge propise te države, koji su usklađeni s tim pravilima i standardima i kojima se provode takva pravila i standardi, ta država može zahtijevati da brod dade informacije o svojem identitetu i luci upisa, svojoj posljednjoj i idućoj luci pristajanja, te druge relevantne informacije potrebne da bi se utvrdilo je li prekršaj počinjen.

4.   Države donose zakone i druge propise i poduzimaju druge mjere da bi brodovi koji vijore njihovu zastavu udovoljili zahtjevima o pružanju informacija prema stavku 3.

5.   Kada država ima ozbiljnih razloga vjerovati da je brod, koji plovi u njezinom isključivom gospodarskom pojasu ili u njezinom teritorijalnom moru, počinio u isključivom gospodarskom pojasu prekršaj spomenut u stavku 3., čija je posljedica veliko ispuštanje koje je prouzročilo ili prijeti da će prouzročiti znatno onečišćenje morskog okoliša, ta država može pregledati brod radi utvrđivanja prekršaja, ako je brod odbio dati informaciju ili ako su informacije koje je pružio očito u suprotnosti sa stvarnom situacijom, te ako okolnosti slučaja opravdavaju takav pregled.

6.   Kada ima jasnih i stvarnih dokaza da je brod, koji plovi u isključivom gospodarskom pojasu ili u teritorijalnom moru neke države, počinio u isključivom gospodarskom pojasu prekršaj spomenut u stavku 3., čija je posljedica ispuštanje koje uzrokuje veliku štetu ili opasnost od velike štete obali ili povezanim interesima obalne države, ili bilo kojim bogatstvima njezinog teritorijalnog mora ili isključivog gospodarskog pojasa, ta države može, uz uvjet poštovanja odsjeka 7., kada dokazi to opravdavaju, pokrenuti postupak, uključujući zadržavanje broda, u skladu sa svojim unutrašnjim pravom.

7.   Bez obzira na stavak 6., u svim slučajevima kada je odgovarajući postupak bio ustanovljen preko nadležne međunarodne organizacije ili je bio dogovoren na bilo koji drugi način da bi se udovoljilo zahtjevima koji se tiču polaganja jamstva ili druge prikladne financijske garancije, obalna država - ako je vezana tim postupcima - dopušta brodu nastavak putovanja.

8.   Stavci 3., 4., 5., 6. i 7. primjenjuju se također na nacionalne zakone i druge propise donesene u skladu sa člankom 211., stavkom 6.

Članak 221.

Mjere radi izbjegavanja onečišćenja prouzročenog pomorskim nesrećama

1.   Ništa u ovome dijelu ne dira u pravo koje države imaju po međunarodnom pravu, kako običajnom tako i ugovornom, da poduzimaju i provode mjere izvan teritorijalnog mora, koje su u razmjeru sa stvarnom štetom ili s opasnošću od štete, radi zaštite njihove obale ili interesa povezanih s obalom, uključujući ribolov, od onečišćenja ili opasnosti od onečišćenja koje nastaju uslijed pomorske nesreće ili radnji vezanih uz takvu nesreću, kada se razumno može očekivati da će to onečišćenje uzrokovati štetne posljedice.

2.   Za svrhe ovog članka „pomorska nesreća” znači sudar brodova, nasukavanje ili drugu plovidbenu nezgodu, ili neki drugi događaj na brodu ili izvan broda koji uzrokuje materijalnu štetu ili neposrednu opasnost materijalne štete brodu ili teretu.

Članak 222.

Provedba glede onečišćenja iz zraka ili putem zraka

U granicama zračnog prostora pod njihovom suverenošću ili glede brodova koji vijore njihovu zastavu, ili brodova ili zrakoplova koji su upisani u upisnik na njihovom području, države provode svoje zakone i druge propise donesene u skladu sa stavkom 1., članka 212., i drugim odredbama ove Konvencije, i donose zakone i druge propise, te poduzimaju druge mjere potrebne za izvršavanje primjenjivih međunarodnih pravila i standarda usvojenih preko nadležnih međunarodnih organizacija ili na diplomatskoj konferenciji radi sprečavanja, smanjivanja i nadziranja onečišćenja morskog okoliša iz zraka ili putem zraka, u skladu sa svim relevantnim međunarodnim pravilima i standardima koji se tiču sigurnosti zračne plovidbe.

ODSJEK 7.

JAMSTVA

Članak 223.

Mjere za olakšanje postupka

Kada je pokrenut postupak na temelju ovoga dijela, države poduzimaju mjere za olakšavanje saslušanja svjedoka i primitak dokaza podnesenih od vlasti druge države ili od nadležne međunarodne organizacije, te olakšavaju sudjelovanje u tom postupku službenim predstavnicima nadležne međunarodne organizacije, države zastave i svake države pogođene onečišćenjem kao posljedicom bilo kojega prekršaja. Službeni predstavnici koji sudjeluju u tim postupcima imaju prava i dužnosti predviđene unutrašnjim ili međunarodnim pravom.

Članak 224.

Ostvarivanje ovlaštenja za provedbu

Samo javni službenici, ratni brodovi ili vojni zrakoplovi, ili drugi brodovi ili zrakoplovi koji nose vanjske oznake prema kojima se jasno raspoznaje da su u državnoj službi i koji su za to ovlašteni, mogu ostvarivati ovlaštenja za provedbu na temelju ovoga dijela prema stranim brodovima.

Članak 225.

Dužnost izbjegavanja nepovoljnih posljedica prilikom ostvarivanja ovlaštenja za provedbu

Države koje na temelju ove Konvencije ostvaruju svoja ovlaštenja za provedbu normi prema stranim brodovima ne smiju ugroziti sigurnost plovidbe ili izložiti brod bilo kakvom drugom riziku, niti ga provesti u nesigurnu luku ili sidrište, niti smiju izložiti morski okoliš nerazumnom riziku.

Članak 226.

Istraga u vezi sa stranim brodovima

2.   Države surađuju radi utvrđivanja postupaka kojima će se izbjeći svaki suvišni pregled brodova na moru.

Članak 227.

Nediskriminiranje stranih brodova

Ostvarujući svoja prava i ispunjavajući svoje dužnosti na temelju ovoga dijela, države ne smiju diskriminirati ni pravno ni stvarno brodove bilo koje druge države.

Članak 228.

Obustavljanje i ograničenja pokretanja postupka

1.   Postupak radi kažnjavanja bilo kojega prekršaja primjenjivih zakona i drugih propisa ili međunarodnih pravila i standarda o sprečavanju, smanjivanju i nadziranju onečišćenja s brodova, kojeg je počinio strani brod izvan teritorijalnog mora države koja je pokrenula postupak, obustavlja se ako je postupak za kažnjavanje zbog istog prekršaja pokrenula država zastave u roku od šest mjeseci od dana kada je pokrenut prvi postupak, osim ako se postupak odnosi na slučaj velike štete nanesene obalnoj državi, ili ako ta država zastave nekoliko puta nije izvršila svoju obvezu da djelotvorno provodi primjenjiva međunarodna pravila i standarde povodom prekršaja koje su počinili njezini brodovi. Kad god zatraži obustavljanje postupka u skladu s ovim člankom, država zastave pravovremeno stavlja na raspolaganje državi koja je prethodno pokrenula postupak cijeli spis o predmetu i zapisnike postupka. Postupak je završen kada sudovi u državi zastave donesu presudu. Nakon što se podmire troškovi postupka, obalna država vraća svako jamstvo ili drugu financijsku garanciju položene zbog postupka koji je bio obustavljen.

2.   Postupak radi kažnjavanja stranih brodova ne smije se pokrenuti nakon isteka roka od tri godine od dana počinjenog prekršaja, niti ga smije pokrenuti bilo koja država ako je postupak već započela neka druga država, uz uvjet poštovanja odredaba stavka 1.

3.   Ovaj članak ne dira u pravo države zastave da poduzme sve mjere, uključujući pokretanje postupka radi kažnjavanja, prema svojem unutrašnjem pravu, neovisno o postupku koji je prethodno pokrenula neka druga država.

Članak 229.

Pokretanje građanskog postupka

Nijedna odredba ove Konvencije ne utječe na pravo pokretanja građanskog postupka zbog gubitka ili štete prouzročene onečišćenjem morskog okoliša.

Članak 230.

Novčane kazne i poštovanje priznatih prava optuženog

1.   Samo se novčane kazne mogu izreći zbog kršenja nacionalnih zakona i drugih propisa ili primjenjivih međunarodnih pravila i standarda za sprečavanje, smanjivanje i nadziranje onečišćenja morskog okoliša koje su počinili strani brodovi izvan teritorijalnog mora.

2.   Samo se novčane kazne mogu izreći zbog kršenja nacionalnih zakona i drugih propisa ili primjenjivih međunarodnih pravila i standarda za sprečavanje, smanjivanje i nadziranje onečišćenja morskog okoliša koje su počinili strani brodovi u teritorijalnom moru, osim za namjerna i teška djela onečišćenja u teritorijalnom moru.

3.   U vođenju postupka zbog takvih prekršaja počinjenih od stranih brodova, s mogućom posljedicom izricanja kazne, poštuju se priznata prava optuženoga.

Članak 231.

Priopćenje državi zastave i drugim zainteresiranim državama

Države odmah priopćuju državi zastave i svakoj drugoj zainteresiranoj državi sve mjere koje su poduzete prema stranim brodovima na temelju odsjeka 6., i podnose državi zastave sva službena izvješća koja se odnose na te mjere. Međutim, kada se radi o prekršajima počinjenima u teritorijalnom moru, spomenute obveze obalne države odnose se samo na mjere poduzete u postupku. Diplomatski agenti ili konzularni dužnosnici i, gdje je moguće, pomorske vlasti države zastave odmah se obavještavaju o svim takvim mjerama koje su poduzete prema stranim brodovima na temelju odsjeka 6.

Članak 232.

Odgovornost država za mjere provedbe

Države odgovaraju za štetu ili gubitak koji se njima može pripisati uslijed mjera poduzetih na temelju odsjeka 6., ako su te mjere protupravne ili su njima prekoračene granice razumnih zahtjeva s obzirom na raspoložive informacije. Države omogućavaju pristup svojim sudovima u vezi s takvom štetom ili gubitkom.

Članak 233.

Jamstva s obzirom na tjesnace koji služe međunarodnoj plovidbi

Nijedna odredba u odsjecima 5., 6. i 7. ne dira u pravni režim tjesnaca koji služe međunarodnoj plovidbi. Međutim, ako je strani brod, osim onih koji su navedeni u odsjeku 10., prekršio zakone i druge propise navedene u stavku 1.(a) i (b), članka 42., uzrokujući ili prijeteći da prouzroči veliku štetu morskom okolišu tjesnaca, obalne države na tjesnacima mogu poduzimati prikladne mjere provedbe mutatis mutandis poštujući odredbe ovog odsjeka.

ODSJEK 8.

PODRUČJA POKRIVENA LEDOM

Članak 234.

Područja pokrivena ledom

Obalne države imaju pravo donositi i provoditi nediskriminacijske zakone i druge propise za sprečavanje, smanjivanje i nadziranje onečišćenja morskog okoliša s brodova u područjima pokrivenima ledom u granicama isključivoga gospodarskog pojasa, u kojima su osobito oštri klimatski uvjeti i pokrivenost ledom u tijeku većeg dijela godine prepreka plovidbi ili je čine vrlo opasnom, a onečišćenje morskog okoliša moglo bi teško narušiti ekološku ravnotežu ili je nepovratno poremetiti. Ti zakoni i propisi primjereno vode računa o plovidbi i o zaštiti i očuvanju morskog okoliša na temelju najpouzdanijih raspoloživih znanstvenih podataka.

ODSJEK 9.

ODGOVORNOST

Članak 235.

Odgovornost

1.   Države odgovaraju za ispunjavanje svojih međunarodnih obveza o zaštiti i očuvanju morskog okoliša. One odgovaraju u skladu s međunarodnim pravom.

2.   U skladu sa svojim pravnim sustavom, države osiguravaju mogućnost pravne zaštite radi brze i odgovarajuće naknade ili drugog načina popravljanja štete prouzročene onečišćenjem morskog okoliša koju su izazvale fizičke ili pravne osobe pod njihovom jurisdikcijom.

3.   Radi osiguranja brze i odgovarajuće naknade svake štete prouzročene onečišćenjem morskog okoliša, države surađuju u primjeni i razvoju međunarodnog prava o odgovornosti, s obzirom na procjenu i naknadu štete i rješavanje sporova koji nastanu s tim u vezi, a isto tako, gdje je to primjereno, u utvrđivanju kriterija i postupaka za plaćanje odgovarajuće naknade, kao što su obvezno osiguranje ili fondovi za naknadu.

ODSJEK 10.

SUVERENI IMUNITET

Članak 236.

Suvereni imunitet

Odredbe ove Konvencije koje se odnose na zaštitu i očuvanje morskog okoliša ne primjenjuju se na ratne brodove, pomoćne ratne brodove, ni na druge brodove ili zrakoplove čiji je vlasnik država ili koje ona koristi, kada ih ona, u danom trenutku, upotrebljava samo za državne netrgovačke svrhe. Međutim, svaka država osigurava, prihvaćajući prikladne mjere koje ne diraju u djelatnost niti u djelatnu sposobnost takvih brodova ili zrakoplova čiji je ona vlasnik ili koje ona koristi, da ti brodovi ili zrakoplovi djeluju, koliko je to opravdano i praktički moguće, na način sukladan s Konvencijom.

ODSJEK 11.

OBVEZE NA TEMELJU DRUGIH KONVENCIJA O ZAŠTITI I OČUVANJU MORSKOG OKOLIŠA

Članak 237.

Obveze na temelju drugih konvencija o zaštiti i očuvanju morskog okoliša

1.   Odredbe ovoga dijela ne diraju u posebne obveze koje su države preuzele na temelju ranije zaključenih posebnih konvencija i sporazuma o zaštiti i očuvanju morskog okoliša, ni u sporazume koji se mogu zaključiti radi promicanja općih načela sadržanih u ovoj Konvenciji.

2.   Posebne obveze koje su države preuzele na temelju posebnih konvencija u vezi sa zaštitom i očuvanjem morskog okoliša izvršavaju se u skladu s općim načelima i ciljevima ove Konvencije.

DIO XIII.

ZNANSTVENO ISTRAŽIVANJE MORA

ODSJEK 1.

OPĆE ODREDBE

Članak 238.

Pravo obavljanja znanstvenog istraživanja mora

Sve države, bez obzira na njihov geografski položaj, kao i nadležne međunarodne organizacije, imaju pravo obavljati znanstveno istraživanje mora uz uvjet poštovanja prava i obveza drugih država predviđenih ovom Konvencijom.

Članak 239.

Promicanje znanstvenog istraživanja mora

Države i nadležne međunarodne organizacije promiču i olakšavaju razvoj i obavljanje znanstvenog istraživanja mora u skladu s ovom Konvencijom.

Članak 240.

Opća načela na temelju kojih se obavlja znanstveno istraživanje mora

Prilikom obavljanja znanstvenog istraživanja mora primjenjuju se ova načela:

Članak 241.

Nepriznavanje djelatnosti znanstvenog istraživanja mora kao pravnog temelja za bilo koji zahtjev

Djelatnosti znanstvenog istraživanja mora ne tvore pravni temelj za bilo koji zahtjev na neki dio morskog okoliša ili njegovih bogatstava.

ODSJEK 2.

MEĐUNARODNA SURADNJA

Članak 242.

Promicanje međunarodne suradnje

1.   Države i nadležne međunarodne organizacije, u skladu s načelom poštovanja suverenosti i jurisdikcije, i na temelju uzajamne koristi, promiču međunarodnu suradnju u znanstvenom istraživanju mora u miroljubive svrhe.

2.   U tom kontekstu, ne dirajući u prava i obveze država prema ovoj Konvenciji, država, prilikom primjenjivanja ovoga dijela, pruža na prikladan način drugim državama pogodnu priliku da dobiju od nje, ili uz njenu suradnju, informacije potrebne za sprečavanje i nadziranje štetnih učinaka za zdravlje i sigurnost ljudi i za morski okoliš.

Članak 243.

Stvaranje povoljnih uvjeta

Zaključivanjem dvostranih i višestranih sporazuma, države i nadležne međunarodne organizacije surađuju u stvaranju povoljnih uvjeta za obavljanje znanstvenog istraživanja mora u morskom okolišu i ujedinjavanju napora znanstvenika u proučavanju biti pojava i procesa koji se događaju u morskom okolišu i njihovih međusobnih odnosa.

Članak 244.

Objavljivanje i širenje informacija i znanja

1.   U skladu s ovom Konvencijom, države i nadležne međunarodne organizacije, objavljivanjem i širenjem odgovarajućim kanalima, osiguravaju dostupnost informacija o glavnim predloženim programima i njihovim ciljevima, te o spoznajama proizašlima iz znanstvenog istraživanja mora.

2.   U tu svrhu države, pojedinačno i u suradnji s drugim državama i nadležnim međunarodnim organizacijama, aktivno promiču širenje znanstvenih podataka i informacija i prijenos spoznaja proizašlih iz znanstvenog istraživanja mora, posebno državama u razvoju, te jačanje samostalne sposobnosti država u razvoju za znanstveno istraživanje mora, između ostalog, programima za odgovarajuću izobrazbu i usavršavanje njihovog tehničkog i znanstvenog osoblja.

ODSJEK 3.

OBAVLJANJE I PROMICANJE ZNANSTVENOG ISTRAŽIVANJA MORA

Članak 245.

Znanstveno istraživanje mora u teritorijalnom moru

Obalne države, u ostvarivanju svoje suverenosti, imaju isključivo pravo uređivati, dopuštati i obavljati znanstveno istraživanje mora u svom teritorijalnom moru. Znanstveno istraživanje mora u teritorijalnom moru obavlja se samo s izričitim pristankom obalne države i prema uvjetima koje ona propiše.

Članak 246.

Znanstveno istraživanje mora u isključivom gospodarskom pojasu i na epikontinentalnom pojasu

1.   Obalne države, u ostvarivanju svoje jurisdikcije, imaju pravo uređivati, dopuštati i obavljati znanstveno istraživanje mora u svom isključivom gospodarskom pojasu i na svom epikontinentalnom pojasu u skladu s relevantnim odredbama ove Konvencije.

2.   Znanstveno istraživanje mora u isključivom gospodarskom pojasu i na epikontinentalnom pojasu obavlja se uz pristanak obalne države.

3.   U normalnim prilikama obalne države daju svoj pristanak za projekte znanstvenog istraživanja mora koje druge države ili nadležne međunarodne organizacije namjeravaju poduzeti u njihovom isključivom gospodarskom pojasu ili na njihovom epikontinentalnom pojasu u skladu s Konvencijom, isključivo u miroljubive svrhe i radi povećanja znanstvenih spoznaja o morskom okolišu za dobrobit cijeloga čovječanstva. U tu svrhu, obalne države usvajaju pravila i postupke koji osiguravaju da se takav pristanak neopravdano ne odgađa ili ne uskraćuje.

4.   U svrhu primjene stavka 3., prilike se mogu smatrati normalnima čak i ako ne postoje diplomatski odnosi između obalne države i države koja namjerava istraživati.

5.   Ipak, obalne države mogu na temelju svoje slobodne ocjene uskratiti svoj pristanak za obavljanje projekta znanstvenog istraživanja mora druge države ili nadležne međunarodne organizacije u isključivom gospodarskom pojasu ili na epikontinentalnom pojasu obalne države, ako taj projekt:

6.   Usprkos odredbama stavka 5., obalne države ne mogu na temelju svoje slobodne ocjene uskratiti pristanak prema podstavku (a) toga stavka za projekte znanstvenog istraživanja mora koji će se poduzeti u skladu s odredbama ovoga dijela na epikontinentalnom pojasu izvan 200 morskih milja od polaznih crta od kojih se mjeri širina teritorijalnog mora, izvan onih posebnih područja koja obalne države mogu u svako doba službeno odrediti kao područja u kojima se obavljaju, ili će se početi obavljati u razumnom roku, radovi radi iskorištavanja ili znatne istraživačke djelatnosti usredotočene na ta područja. Obalne države u razumnim rokovima obavještavaju o određivanju takvih područja i o svim promjenama u vezi s tim, ali nisu dužne objaviti pojedinosti o djelatnostima u njima.

7.   Odredbe stavka 6. ne diraju u prava obalnih država na epikontinentalnom pojasu utvrđena u članku 77.

8.   Djelatnosti znanstvenog istraživanja mora navedene u ovome članku ne smiju neopravdano ometati djelatnosti koje poduzimaju obalne države u ostvarivanju svojih suverenih prava i jurisdikcije predviđene u Konvenciji.

Članak 247.

Projekti znanstvenog istraživanja mora poduzeti od međunarodnih organizacija ili pod njihovim okriljem

Smatra se da je obalna država, koja je članica međunarodne organizacije ili ima dvostrani sporazum s takvom organizacijom, a u čijem isključivom gospodarskom pojasu ili na čijem epikontinentalnom pojasu ta organizacija hoće izravno izvesti projekt znanstvenog istraživanja mora, ili želi da se projekt izvede pod njezinim okriljem, dopustila izvođenje projekta u skladu s dogovorenim pojedinostima, ako je ta država odobrila detaljan projekt u vrijeme kada je donijeta odluka organizacije o poduzimanju projekta, ili ako želi u njemu sudjelovati, a nije izrazila nikakav prigovor u roku od četiri mjeseca od časa kad joj je organizacija priopćila projekt.

Članak 248.

Dužnost obavještavanja obalne države

Države i nadležne međunarodne organizacije koje namjeravaju poduzeti znanstveno istraživanje mora u isključivom gospodarskom pojasu ili na epikontinentalnom pojasu obalne države, daju toj državi, najmanje šest mjeseci prije dana očekivanog početka izvođenja projekta znanstvenog istraživanja mora, potpune podatke:

Članak 249.

Dužnost udovoljavanja određenim uvjetima

1.   Kada države i nadležne međunarodne organizacije poduzimaju znanstveno istraživanje mora u isključivom gospodarskom pojasu ili na epikontinentalnom pojasu obalne države, moraju udovoljiti ovim uvjetima:

2.   Ovaj članak ne dira u uvjete ustanovljene zakonima i drugim propisima obalne države za njezinu slobodnu ocjenu da dade ili uskrati pristanak prema stavku 5., članka 246., uključujući obvezu da se traži njezina prethodna suglasnost s time da istraživački rezultati projekta koji su od izravnog značenja za istraživanje i iskorištavanje prirodnih bogatstava mogu postati međunarodno dostupni.

Članak 250.

Priopćenja o projektima znanstvenog istraživanja mora

Priopćenja o projektima znanstvenog istraživanja mora daju se putem odgovarajućih službenih kanala, ako nije drukčije dogovoreno.

Članak 251.

Opći kriteriji i smjernice

Države nastoje pridonijeti da se preko nadležnih međunarodnih organizacija utvrde opći kriteriji i smjernice koji će pomoći državama prilikom ustanovljavanja prirode i posljedica znanstvenog istraživanja mora.

Članak 252.

Prešutni pristanak

Države ili nadležne međunarodne organizacije mogu započeti izvođenje projekta znanstvenog istraživanja mora po isteku roka od šest mjeseci od dana kada su obalnoj državi dostavljeni podaci koje zahtijeva članak 248., osim ako je obalna država, u roku od četiri mjeseca od prijema priopćenja koje sadrži te podatke, obavijestila državu ili organizaciju koja namjerava istraživati:

Članak 253.

Obustavljanje ili prestanak djelatnosti znanstvenog istraživanja mora

1.   Obalna država ima pravo zatražiti obustavljanje bilo kojih djelatnosti znanstvenog istraživanja mora koje se obavljaju u njezinom isključivom gospodarskom pojasu ili na njezinom epikontinentalnom pojasu:

2.   Obalna država ima pravo zatražiti prestanak bilo kojih djelatnosti znanstvenog istraživanja mora u svakom slučaju nepridržavanja članka 248. koje dovodi do znatne promjene u istraživačkom projektu ili istraživačkim djelatnostima.

3.   Obalna država može također zatražiti prestanak djelatnosti znanstvenog istraživanja mora ako se bilo koja od situacija navedenih u stavku 1. ne ispravi u razumnom roku.

4.   Po prijemu priopćenja obalne države o njezinoj odluci da zatraži obustavljanje ili prestanak, države ili nadležne međunarodne organizacije ovlaštene obavljati djelatnosti znanstvenog istraživanja mora okončat će istraživačke djelatnosti navedene u tome priopćenju.

5.   Obalna država ukida naredbu o obustavljanju donesenu na temelju stavka 1. i dopušta nastavak djelatnosti znanstvenog istraživanja mora čim država ili nadležna međunarodna organizacija koja istražuje udovolji uvjetima navedenima u člancima 248. i 249.

Članak 254.

Prava susjednih neobalnih država i susjednih država u nepovoljnom geografskom položaju

1.   Države i nadležne međunarodne organizacije koje su podnijele obalnoj državi projekt znanstvenog istraživanja mora iz stavka 3., članka 246., obavještavaju susjedne neobalne države i susjedne države u nepovoljnom geografskom položaju o predloženom istraživačkom projektu, i obalnoj državi priopćuju slanje te obavijesti.

2.   Nakon što je ta obalna država dala pristanak za predloženi projekt znanstvenog istraživanja mora, u skladu s člankom 246. i drugim relevantnim odredbama Konvencije, države i nadležne međunarodne organizacije koje poduzimaju taj projekt, daju susjednim neobalnim državama i susjednim državama u nepovoljnom geografskom položaju, na njihov zahtjev i kad je to prikladno, relevantne podatke navedene u članku 248. i stavku 1.(f), članka 249.

3.   Spomenutim neobalnim državama i državama u nepovoljnom geografskom položaju, na njihov zahtjev, omogućava se sudjelovanje u predloženom projektu znanstvenog istraživanja mora, kad god je to izvedivo, preko kvalificiranih stručnjaka koje su one imenovale, a kojima se obalna država nije usprotivila, u skladu s uvjetima dogovorenima za projekt prema odredbama Konvencije između te obalne države i države ili nadležne međunarodne organizacije koja obavlja znanstveno istraživanje mora.

4.   Države i nadležne međunarodne organizacije iz stavka 1. dostavljaju spomenutim neobalnim državama i državama u nepovoljnom geografskom položaju, na njihov zahtjev, informacije i pomoć opisane u stavku 1.(d), članka 249., uz uvjet poštovanja stavka 2., članka 249.

Članak 255.

Mjere radi olakšavanja znanstvenog istraživanja mora i pomaganja istraživačkim brodovima

Države nastoje donijeti razumna pravila, propise i postupke radi promicanja i olakšavanja znanstvenog istraživanja mora koje se obavlja u skladu s Konvencijom izvan njihovog teritorijalnog mora i, ako je potrebno, radi olakšavanja, uz uvjet poštovanja njihovih zakona i drugih propisa, pristupa njihovim lukama i radi promicanja pružanja pomoći brodovima za znanstveno istraživanje mora koji se pridržavaju relevantnih odredaba ovoga dijela.

Članak 256.

Znanstveno istraživanje mora u Zoni

U skladu s odredbama dijela XI., sve države, bez obzira na njihov geografski položaj, i nadležne međunarodne organizacije, imaju pravo obavljati znanstveno istraživanje mora u Zoni.

Članak 257.

Znanstveno istraživanje vodenog stupa izvan granica isključivog gospodarskog pojasa

U skladu s ovom Konvencijom, sve države, bez obzira na njihov geografski položaj, i nadležne međunarodne organizacije, imaju pravo obavljati znanstveno istraživanje mora u vodenom stupu izvan granica isključivoga gospodarskog pojasa.

ODSJEK 4.

UREĐAJI I OPREMA ZA ZNANSTVENO ISTRAŽIVANJE U MORSKOM OKOLIŠU

Članak 258.

Postavljanje i upotreba

Postavljanje i upotreba u bilo kojem području morskog okoliša bilo koje vrste uređaja ili opreme za znanstveno istraživanje podvrgnuto je istim uvjetima koji su propisani u ovoj Konvenciji za obavljanje znanstvenog istraživanja mora u svakom takvom području.

Članak 259.

Pravni položaj

Uređaji ili oprema spomenuti u ovome odsjeku nemaju pravni položaj otoka. Oni nemaju vlastitoga teritorijalnog mora, a njihovo postojanje ne utječe na određivanje granica teritorijalnog mora, isključivoga gospodarskog pojasa ili epikontinentalnog pojasa.

Članak 260.

Sigurnosne zone

U skladu s relevantnim odredbama ove Konvencije, oko uređaja za znanstveno istraživanje mogu se ustanoviti sigurnosne zone razumne širine, koja ne prelazi udaljenost od 500 metara. Sve države osiguravaju da njihovi brodovi poštuju takve sigurnosne zone.

Članak 261.

Neometanje plovnih putova

Postavljanje i upotreba bilo koje vrste uređaja ili opreme za znanstveno istraživanje ne smije stvarati prepreku na utvrđenim međunarodnim plovidbenim putovima.

Članak 262.

Oznake za identifikaciju i znakovi upozorenja

Uređaji ili oprema spomenuti u ovome odsjeku nose oznake za identifikaciju koje označavaju državu upisa ili međunarodnu organizaciju kojoj pripadaju i imaju odgovarajuće međunarodno dogovorene znakove upozorenja radi ostvarivanja sigurnosti na moru i sigurnosti zračne plovidbe, uzimajući u obzir pravila i standarde koje su utvrdile nadležne međunarodne organizacije.

ODSJEK 5.

ODGOVORNOST

Članak 263.

Odgovornost

1.   Države i nadležne međunarodne organizacije dužne su osigurati da se znanstveno istraživanje mora obavlja u skladu s ovom Konvencijom, bilo da su one poduzele to istraživanje ili je netko to učinio u njihovo ime.

2.   Države i nadležne međunarodne organizacije odgovorne su za mjere koje poduzimaju kršeći Konvenciju glede znanstvenog istraživanja mora koje obavljaju druge države, njihove fizičke ili pravne osobe, ili nadležne međunarodne organizacije, i nadoknađuju štetu koja je proizašla iz takvih mjera.

3.   Države i nadležne međunarodne organizacije odgovorne su, u skladu sa člankom 235., za štetu prouzročenu onečišćenjem morskog okoliša koje je nastalo zbog znanstvenog istraživanja mora koje su one poduzele, ili je netko to učinio u njihovo ime.

ODSJEK 6.

RJEŠAVANJE SPOROVA I PRIVREMENE MJERE

Članak 264.

Rješavanje sporova

Sporovi o tumačenju ili primjeni odredaba ove Konvencije, koji se odnose na znanstveno istraživanje mora, rješavaju se u skladu s odsjecima 2. i 3., dijela XV.

Članak 265.

Privremene mjere

Do rješenja spora u skladu s odsjecima 2. i 3., dijela XV., država ili nadležna međunarodna organizacija koja je ovlaštena poduzeti projekt znanstvenog istraživanja mora, ne smije dopustiti, bez izričitog pristanka zainteresirane obalne države, da istraživačke djelatnosti započnu ili da se nastave.

DIO XIV.

RAZVOJ I PRIJENOS MORSKE TEHNOLOGIJE

ODSJEK 1.

OPĆE ODREDBE

Članak 266.

Promicanje razvoja i prijenosa morske tehnologije

1.   Države, izravno ili preko nadležnih međunarodnih organizacija, surađuju u skladu sa svojim mogućnostima, u aktivnom promicanju razvoja i prijenosa znanosti o moru i morske tehnologije pod pravednim i razumnim modalitetima i uvjetima.

2.   Države promiču razvoj potencijala u području znanosti o moru i morske tehnologije onih država koje trebaju i traže tehničku pomoć na tom području, posebno država u razvoju, uključujući neobalne države i države u nepovoljnom geografskom položaju s obzirom na istraživanje, iskorištavanje, očuvanje i gospodarenje bogatstvima mora, zaštitu i očuvanje morskog okoliša, znanstveno istraživanje mora i druge djelatnosti u morskom okolišu koje su u skladu s ovom Konvencijom, radi ubrzanja socijalnog i gospodarskog napretka država u razvoju.

3.   Države nastoje izgraditi povoljne gospodarske i pravne uvjete za prijenos morske tehnologije na pravičnoj osnovi, radi dobrobiti svih zainteresiranih stranaka.

Članak 267.

Zaštita zakonitih interesa

Promičući suradnju u skladu sa člankom 266., države s dužnom pozornošću poštuju sve zakonite interese, uključujući, između ostalog, prava i dužnosti posjednika, dobavljača i primatelja morske tehnologije.

Članak 268.

Temeljni ciljevi

Države, izravno ili preko nadležnih međunarodnih organizacija, promiču:

Članak 269.

Mjere za postizanje temeljnih ciljeva

Radi postizanja ciljeva navedenih u članku 268., države, izravno ili preko nadležnih međunarodnih organizacija, nastoje, među ostalim:

ODSJEK 2.

MEĐUNARODNA SURADNJA

Članak 270.

Putovi i sredstva međunarodne suradnje

Međunarodna suradnja radi razvoja i prijenosa morske tehnologije ostvaruje se, kada je to moguće i prikladno, preko postojećih dvostranih, regionalnih ili višestranih programa, a isto tako preko proširenih i novih programa radi olakšavanja znanstvenog istraživanja mora, prijenosa morske tehnologije - naročito u novim područjima - i primjerenog međunarodnog financiranja istraživanja i korištenja oceana.

Članak 271.

Smjernice, kriteriji i standardi

Države, izravno ili preko nadležnih međunarodnih organizacija, promiču ustanovljavanje općeprihvaćenih smjernica, kriterija i standarda za prijenos morske tehnologije na dvostranoj osnovi ili u okviru međunarodnih organizacija i drugih foruma, uzimajući posebno u obzir interese i potrebe država u razvoju.

Članak 272.

Usklađivanje međunarodnih programa

U području prijenosa morske tehnologije, države nastoje osigurati da nadležne međunarodne organizacije usklađuju svoje djelatnosti, uključujući sve regionalne ili svjetske programe, uzimajući u obzir interese i potrebe država u razvoju, posebno neobalnih država i država u nepovoljnom geografskom položaju.

Članak 273.

Suradnja s međunarodnim organizacijama i s Vlašću

Države aktivno surađuju s nadležnim međunarodnim organizacijama i s Vlašću radi poticanja i olakšavanja prijenosa državama u razvoju, njihovim državljanima i Poduzeću iskustva i morske tehnologije koji se odnose na djelatnosti u Zoni.

Članak 274.

Ciljevi Vlasti

Vodeći računa o svim zakonitim interesima, uključujući, između ostaloga, prava i dužnosti posjednika, dobavljača i primatelja tehnologije, Vlast osigurava, s obzirom na djelatnosti u Zoni:

ODSJEK 3.

NACIONALNI I REGIONALNI CENTRI ZA ZNANSTVENO ISTRAŽIVANJE MORA I MORSKU TEHNOLOGIJU

Članak 275.

Osnivanje nacionalnih centara

1.   Države, izravno ili preko nadležnih međunarodnih organizacija i Vlasti, promiču osnivanje, posebno u obalnim državama u razvoju, nacionalnih centara za znanstveno istraživanje mora i morsku tehnologiju, te jačanje postojećih nacionalnih centara, radi poticanja i promicanja znanstvenog istraživanja mora koje obavljaju obalne države u razvoju, te podizanja njihovih nacionalnih sposobnosti upotrebe i očuvanja njihovih morskih bogatstava za njihovu gospodarsku dobrobit.

2.   Države, preko nadležnih međunarodnih organizacija i Vlasti, daju primjerenu podršku radi olakšavanja osnivanja i jačanja tih nacionalnih centara tako da osiguraju suvremene uvjete za usavršavanje i potrebnu opremu, praktična znanja i umijeće, kao i tehničke stručnjake onim državama koje trebaju i traže takvu pomoć.

Članak 276.

Osnivanje regionalnih centara

1.   Države, u suradnji s nadležnim međunarodnim organizacijama, Vlašću i nacionalnim ustanovama za znanstveno istraživanje mora i morsku tehnologiju, pomažu osnivanje regionalnih centara za znanstveno istraživanje mora i morsku tehnologiju, naročito u državama u razvoju, radi poticanja i promicanja znanstvenog istraživanja mora u državama u razvoju i podupiranja prijenosa morske tehnologije.

2.   Sve države jedne regije surađuju s regionalnim centrima u njoj radi osiguranja što djelotvornijeg ostvarenja njihovih ciljeva.

Članak 277.

Zadaće regionalnih centara

Zadaće regionalnih centara uključuju, između ostalog:

ODSJEK 4.

SURADNJA IZMEĐU MEĐUNARODNIH ORGANIZACIJA

Članak 278.

Suradnja između međunarodnih organizacija

Nadležne međunarodne organizacije koje se spominju u ovome dijelu i u dijelu XIII. poduzimaju sve odgovarajuće mjere, izravno ili u tijesnoj međusobnoj suradnji, radi osiguranja djelotvornog obavljanja svojih zadaća i odgovornosti na temelju ovoga dijela.

DIO XV.

RJEŠAVANJE SPOROVA

ODSJEK 1.

OPĆE ODREDBE

Članak 279.

Obveza rješavanja sporova mirnim sredstvima

Svaki međusobni spor o tumačenju ili primjeni ove Konvencije države stranke rješavaju mirnim sredstvima, u skladu sa stavkom 3., članka 2. Povelje Ujedinjenih naroda, i u tu svrhu traže rješenje pomoću sredstava navedenih u stavku 1., članka 33. Povelje.

Članak 280.

Rješavanje sporova mirnim sredstvima po izboru stranaka

Ništa u ovom dijelu ne dira u pravo država stranaka da se bilo kada sporazume da međusobni spor o tumačenju ili primjeni ove Konvencije riješe bilo kojim mirnim sredstvom koje same izaberu.

Članak 281.

Postupak kada stranke nisu postigle rješenje

1.   Ako su se države stranke koje su stranke spora o tumačenju ili primjeni ove Konvencije sporazumjele da potraže rješenje spora nekim mirnim sredstvom koje su same izabrale, postupci predviđeni u ovome dijelu primjenjuju se jedino ako rješenje nije postignuto primjenom takvoga sredstva i ako sporazum između stranaka ne isključuje svaki daljnji postupak.

2.   Ako su se stranke sporazumjele i o nekom roku, stavak 1. se primjenjuje tek nakon isteka toga roka.

Članak 282.

Obveze na temelju općih, regionalnih ili dvostranih sporazuma

Ako su se države stranke koje su stranke spora o tumačenju ili primjeni ove Konvencije sporazumjele na temelju općega, regionalnog ili dvostranog sporazuma, ili na neki drugi način, da se takav spor, na zahtjev bilo koje od stranaka spora, podvrgne postupku koji dovodi do obvezujuće odluke, taj se postupak primjenjuje umjesto postupaka predviđenih u ovome dijelu, osim ako se stranke spora drukčije sporazume.

Članak 283.

Obveza razmjene mišljenja

1.   Kada između država stranaka izbije spor o tumačenju ili primjeni ove Konvencije, stranke spora bez odlaganja pristupaju razmjeni mišljenja glede njegovog rješavanja pregovorima ili drugim mirnim sredstvima.

2.   Stranke, također, bez odlaganja pristupaju razmjeni mišljenja kada je postupak za rješavanje takvoga spora okončano bez rješenja, ili kada je rješenje postignuto, a okolnosti zahtijevaju savjetovanje o načinu izvršenja rješenja.

Članak 284.

Mirenje

1.   Država stranka koja je stranka spora o tumačenju ili primjeni ove Konvencije može pozvati drugu stranku ili stranke da spor podvrgnu mirenju u skladu s postupkom iz odsjeka 1., Priloga V., ili s nekim drugim postupkom mirenja.

2.   Ako je poziv prihvaćen i ako se stranke sporazume o postupku mirenja koji će se primijeniti, svaka stranka može spor podvrgnuti tome postupku.

3.   Ako poziv nije prihvaćen ili se stranke nisu sporazumjele o postupku mirenja, mirenje će se smatrati okončanim.

4.   Kada je spor podvrgnut mirenju, postupak se može okončati samo u skladu s dogovorenim postupkom mirenja, osim ako se stranke drukčije sporazume.

Članak 285.

Primjena ovoga odsjeka na sporove podvrgnute rješavanju na temelju dijela XI.

Ovaj se odsjek primjenjuje na svaki spor koji se, na temelju odsjeka 5. dijela XI., mora rješavati u skladu s postupcima predviđenima u ovome dijelu. Ako je stranka takvoga spora bilo koji subjekt koji nije država stranka, ovaj se odsjek primjenjuje mutatis mutandis.

ODSJEK 2.

OBVEZATNI POSTUPCI KOJI DOVODE DO OBVEZUJUĆIH ODLUKA

Članak 286.

Područje primjene ovoga odsjeka

Uz rezervu odsjeka 3., svaki spor o tumačenju ili primjeni ove Konvencije koji nije riješen primjenom odsjeka 1., podnosi se, na zahtjev bilo koje stranke spora, sudu ili arbitražnom sudu koji je nadležan na temelju ovoga odsjeka.

Članak 287.

Izbor postupka

1.   Kada potpisuje ili ratificira ovu Konvenciju ili kada joj pristupa, ili u bilo koje vrijeme nakon toga, država može izabrati, služeći se pisanom izjavom, jedno ili više od ovih sredstava za rješavanje sporova o tumačenju ili primjeni ove Konvencije:

2.   Izjava dana na temelju stavka 1. ne dira u obvezu države stranke da prihvati nadležnost Vijeća za sporove o morskom dnu Međunarodnog suda za pravo mora u opsegu i na način određen u odsjeku 5., dijela XI., niti ta obveza dira u takvu izjavu.

3.   Za državu stranku koja je stranka spora koji nije obuhvaćen izjavom koja je na snazi smatra se da je prihvatila postupak arbitraže u skladu s Prilogom VII.

4.   Ako su stranke spora prihvatile isti postupak za rješavanje spora, on se može podvrći samo tome postupku, osim ako se stranke drukčije sporazume.

5.   Ako stranke spora nisu prihvatile isti postupak za rješavanje spora, on se može podvrći jedino postupku arbitraže u skladu s Prilogom VII., osim ako se stranke drukčije sporazume.

6.   Izjava dana na temelju stavka 1. ostaje na snazi tri mjeseca nakon što je priopćenje o opozivu položeno kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda.

7.   Nova izjava, priopćenje o opozivu ili istek roka važenja izjave ni na koji način ne diraju u postupak koji teče pred sudom ili arbitražnim sudom, nadležnim na temelju ovoga članka, osim ako se stranke drukčije sporazume.

8.   Izjave i priopćenja navedeni u ovome članku polažu se kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda, koji njihove prijepise dostavlja državama strankama.

Članak 288.

Nadležnost

1.   Sud ili arbitražni sud, naveden u članku 287., nadležan je u svakom sporu o tumačenju ili primjeni ove Konvencije koji mu je podvrgnut u skladu s ovim dijelom.

2.   Sud ili arbitražni sud, naveden u članku 287., također je nadležan u svakom sporu o tumačenju ili primjeni nekog međunarodnog sporazuma koji se odnosi na ciljeve ove Konvencije, a koji mu je podvrgnut u skladu s tim sporazumom.

3.   Vijeće za sporove o morskom dnu Međunarodnog suda za pravo mora, ustanovljeno u skladu s Prilogom VI., i svako drugo vijeće ili arbitražni sud navedeni u odsjeku 5., dijela XI., nadležni su u svakom predmetu koji im je podvrgnut u skladu sa spomenutim odsjekom.

4.   U slučaju neslaganja glede nadležnosti nekoga suda ili arbitražnog suda, odlučuje taj sud ili arbitražni sud.

Članak 289.

Vještaci

U svakom sporu koji obuhvaća znanstvena ili tehnička pitanja, sud ili arbitražni sud koji je nadležan na temelju ovoga odsjeka može, na zahtjev jedne stranke ili vlastitom pobudom, posavjetovavši se sa strankama, izabrati najmanje dvojicu znanstvenih ili tehničkih vještaka, prvenstveno s odgovarajućeg popisa pripremljenog u skladu sa člankom 2., Priloga VIII., radi sudjelovanja u radu suda ili arbitražnog suda, ali bez prava glasa.

Članak 290.

Privremene mjere

1.   Ako je neki spor valjano podvrgnut sudu ili arbitražnom sudu, koji prima facie drži da je nadležan na temelju ovoga dijela ili odsjeka 5., dijela XI., taj sud ili arbitražni sud može, do donošenja konačne odluke, propisati bilo koje privremene mjere koje prema okolnostima drži prikladnima za očuvanje prava stranaka spora ili za sprečavanje nanošenja velike štete morskom okolišu.

2.   Privremene mjere mogu se izmijeniti ili opozvati čim su se okolnosti koje ih opravdavaju izmijenile ili su prestale postojati.

3.   Privremene mjere mogu se propisati, izmijeniti ili opozvati na temelju ovoga članka samo na zahtjev stranke spora i to nakon što je strankama bila pružena mogućnost da ih se sasluša.

4.   O propisivanju, izmjeni ili opozivu privremenih mjera sud ili arbitražni sud odmah obavještava stranke spora i druge države stranke za koje drži da ih treba obavijestiti.

5.   Dok se ne konstituira arbitražni sud kojemu je podnesen neki spor na temelju ovoga odsjeka, svaki sud ili arbitražni sud o kojemu se stranke sporazume, ili ako se sporazum ne postigne u roku od dva tjedna od dana zahtjeva za privremenim mjerama, Međunarodni sud za pravo mora, ili, glede djelatnosti u Zoni, Vijeće za sporove o morskom dnu, može propisati, izmijeniti ili opozvati privremene mjere u skladu s ovim člankom, ako prima facie drži da će arbitražni sud koji se konstituira biti nadležan i da to hitnost situacije zahtijeva. Jednom konstituiran, arbitražni sud kojemu je spor podnesen može izmijeniti, opozvati ili potvrditi te privremene mjere, djelujući u skladu sa stavcima 1. do 4.

6.   Stranke spora odmah izvršavaju sve privremene mjere propisane na temelju ovoga članka.

Članak 291.

Pristup postupcima za rješavanje sporova

1.   Državama strankama otvoreni su svi u ovome dijelu navedeni postupci za rješavanje sporova.

2.   Postupci za rješavanje sporova navedeni u ovome dijelu otvoreni su subjektima koji nisu države stranke samo onako kako je to izričito predviđeno u ovoj Konvenciji.

Članak 292.

Hitno oslobađanje broda i njegove posade

1.   Kada vlasti države stranke zadrže brod koji vijori zastavu druge države stranke, a tvrdi se da se država koja je zadržala brod nije pridržavala odredaba ove Konvencije o hitnom oslobađanju broda ili njegove posade nakon položenog primjerenog jamstva ili druge financijske garancije, pitanje oslobađanja od zadržavanja može se podnijeti svakom sudu ili arbitražnom sudu o kojemu se stranke sporazume, ili, ako se sporazum ne postigne u roku od 10 dana od časa zadržavanja, sudu ili arbitražnom sudu koji je na temelju članka 287. prihvatila država koja je brod zadržala, ili Međunarodnom sudu za pravo mora, osim ako se stranke drukčije sporazume.

2.   Zahtjev za oslobađanje može podnijeti samo država zastave broda ili netko u njezino ime.

3.   Sud ili arbitražni sud bez odlaganja razmatra zahtjev za oslobađanje i bavi se jedino pitanjem oslobađanja, bez štete za daljnje rješavanje pred odgovarajućim domaćim forumom bilo kojega slučaja protiv broda, njegovog vlasnika ili njegove posade. Vlasti države koja je brod zadržala ostaju nadležne za oslobađanje broda ili njegove posade, u bilo koje vrijeme.

4.   Nakon polaganja jamstva ili druge financijske garancije koje je odredio sud ili arbitražni sud, vlasti države koja je zadržala brod odmah izvršavaju odluku suda ili arbitražnog suda o oslobađanju broda ili njegove posade.

Članak 293.

Pravo koje se primjenjuje

1.   Sud ili arbitražni sud koji je nadležan na temelju ovoga odsjeka primjenjuje odredbe ove Konvencije i druga pravila međunarodnog prava koja nisu s njom u suprotnosti.

2.   Stavak 1. ne dira u ovlast suda ili arbitražnog suda, koji je na temelju ovog odsjeka nadležan, da odlučuje ex aequo et bono, ako se stranke o tome sporazume.

Članak 294.

Prethodni postupci

1.   Sud ili arbitražni sud, predviđen u članku 287., kojemu je upućena tužba u vezi s nekim sporom spomenutim u članku 297., utvrđuje na zahtjev jedne stranke ili može utvrditi vlastitom pobudom, predstavlja li tužba zloupotrebu sudskog postupka ili je prima facie valjano utemeljena. Ako sud ili arbitražni sud utvrdi da se tužbom zlorabi sudski postupak ili da je prima facie neosnovan, neće tužbu dalje razmatrati.

2.   Nakon primitka tužbe, sud ili arbitražni sud odmah obavještava drugu stranku ili stranke o tužbi i određuje razumni rok u kojemu one mogu od njega zatražiti da donese odluku u skladu sa stavkom 1.

3.   Ništa u ovome članku ne dira u pravo bilo koje stranke spora da stavi prethodne prigovore u skladu s primjenjivim pravilima postupka.

Članak 295.

Iscrpljenje unutrašnjih sredstava pravne zaštite

Kada međunarodno pravo to zahtijeva, spor između država stranaka o tumačenju ili primjeni ove Konvencije može se podvrći postupcima predviđenima u ovome odsjeku samo nakon iscrpljenja unutrašnjih sredstava pravne zaštite.

Članak 296.

Konačnost i obvezatnost odluka

1.   Odluka suda ili arbitražnog suda, koji je nadležan na temelju ovoga odsjeka, konačna je i u skladu s njom moraju postupati sve stranke spora.

2.   Svaka takva odluka obvezatna je samo za stranke spora i za spor koji je riješila.

ODSJEK 3.

OGRANIČENJA I IZUZECI OD PRIMJENE ODSJEKA 2.

Članak 297.

Ograničenja primjene odsjeka 2.

1.   Sporovi o tumačenju ili primjeni ove Konvencije glede ostvarivanja suverenih prava ili jurisdikcije obalne države, predviđenih u ovoj Konvenciji, podvrgnuti su postupcima iz odsjeka 2. u ovim slučajevima:

Članak 298.

Fakultativni izuzeci od primjene odsjeka 2.

1.   Kada potpisuje ili ratificira ovu Konvenciju ili kada joj pristupa, ili u bilo koje vrijeme nakon toga, država može, ne dirajući u obveze koje potječu iz odsjeka 1., pismeno izjaviti da ne prihvaća jedan ili više postupaka za rješavanje sporova predviđenih u odsjeku 2. glede jedne ili više od ovih vrsta sporova:

2.   Država stranka koja je dala izjavu na temelju stavka 1. može je u svako doba povući, ili pristati da se spor izuzet tom izjavom podvrgne bilo kojem postupku predviđenome u ovoj Konvenciji.

3.   Država stranka koja je dala izjavu na temelju stavka 1. ne može nijedan spor koji spada u izuzetu vrstu sporova podvrći bilo kojem postupku predviđenome u Konvenciji bez pristanka države stranke s kojom je u sporu.

4.   Ako je jedna država stranka dala izjavu na temelju stavka 1. (a), svaka druga država stranka može spor protiv stranke koja je dala izjavu, a koji spada u izuzetu vrstu, podvrći postupku navedenome u toj izjavi.

5.   Nova izjava ili priopćenje o povlačenju izjave ni na koji način ne dira u postupak koji teče pred nekim sudom ili arbitražnim sudom u skladu s ovim člankom, osim ako se stranke drukčije sporazume.

6.   Izjave i priopćenja o povlačenju izjava na temelju ovoga članka polažu se kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda, koji njihove prijepise dostavlja državama strankama.

Članak 299.

Pravo stranaka da se sporazume o postupku

1.   Spor isključen na temelju članka 297., ili izuzet izjavom danom na temelju članka 298. od postupaka za rješavanje sporova predviđenih u odsjeku 2., može se podvrći tim postupcima jedino sporazumom stranaka spora.

2.   Ništa u ovome odsjeku ne dira u pravo stranaka spora da se sporazume o nekom drugom postupku za rješavanje toga spora ili da postignu prijateljsko rješenje.

DIO XVI.

OPĆE ODREDBE

Članak 300.

Dobra vjera i zloupotreba prava

Države stranke u dobroj vjeri ispunjavaju obveze preuzete ovom Konvencijom i ostvaruju prava, jurisdikciju i slobode priznate u Konvenciji na način koji ne dopušta zloupotrebu prava.

Članak 301.

Korištenje mora u miroljubive svrhe

U ostvarivanju svojih prava i obavljanju svojih dužnosti na temelju ove Konvencije, države stranke se suzdržavaju od prijetnje silom ili upotrebe sile koje su uperene protiv teritorijalne cjelovitosti ili političke neovisnosti bilo koje države, ili su na bilo koji drugi način nespojive s načelima međunarodnog prava sadržanima u Povelji Ujedinjenih naroda.

Članak 302.

Otkrivanje informacija

Ne dirajući u pravo država stranaka da pribjegnu postupcima za rješavanje sporova predviđenima u ovoj Konvenciji, nijedna se odredba Konvencije ne smije tumačiti kao obveza bilo koje države stranke da u ispunjavanju svojih obveza na temelju Konvencije, pruži informacije čije je otkrivanje suprotno bitnim interesima njezine sigurnosti.

Članak 303.

Arheološki i povijesni predmeti nađeni u moru

1.   Države su obvezne štititi predmete arheološke i povijesne prirode nađene u moru te surađuju u tu svrhu.

2.   Radi nadziranja prometa takvim predmetima, primjenjujući članak 33. obalna država može pretpostaviti da bi njihovo vađenje s morskog dna u pojasu spomenutome u tom članku, bez njezinog odobrenja, prouzročilo kršenje na njezinom području ili u njezinom teritorijalnom moru zakona i drugih propisa navedenih u tome članku.

3.   Ništa u ovome članku ne dira u prava onih vlasnika čiji se identitet može utvrditi, u pravila o spašavanju na moru ili u druga pravila pomorskog prava, ili u zakone i praksu kulturne razmjene.

4.   Ovaj članak ne dira u druge međunarodne sporazume i pravila međunarodnog prava o zaštiti predmeta arheološke i povijesne prirode.

Članak 304.

Odgovornost za štetu

Odredbe ove Konvencije o odgovornosti za štetu ne diraju u primjenu postojećih pravila i razvoj novih pravila o odgovornosti na temelju međunarodnog prava.

DIO XVII.

ZAKLJUČNE ODREDBE

Članak 305.

Potpisivanje

1.   Ova Konvencija je otvorena za potpisivanje:

2.   Ova Konvencija ostaje otvorena za potpisivanje do 9. prosinca 1984. u Ministarstvu vanjskih poslova Jamajke, a isto tako od 1. srpnja 1983. do 9. prosinca 1984. u Sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku.

Članak 306.

Ratifikacija i formalna potvrda

Ova Konvencija podliježe ratifikaciji država i drugih subjekata navedenih u stavku 1. (b), (c), (d) i (e), članka 305., i formalnoj potvrdi, u skladu s Prilogom IX., subjekata navedenih u stavku 1.(f), članka 305. Isprave o ratifikaciji i formalnoj potvrdi polažu se kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda.

Članak 307.

Pristupanje

Ova Konvencija ostaje otvorena za pristupanje državama i drugim subjektima navedenim u članku 305. Pristupanje subjekata navedenih u stavku 1.(f), članka 305. uređeno je Prilogom IX. Isprave o pristupu polažu se kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda.

Članak 308.

Stupanje na snagu

1.   Ova Konvencija stupa na snagu 12 mjeseci od datuma polaganja šezdesete isprave o ratifikaciji ili pristupu.

2.   Za svaku državu koja ratificira Konvenciju ili joj pristupi nakon polaganja šezdesete isprave o ratifikaciji ili pristupu, Konvencija stupa na snagu tridesetoga dana nakon polaganja njezine isprave o ratifikaciji ili pristupu, uz rezervu stavka 1.

3.   Skupština Vlasti sastat će se na dan stupanja na snagu Konvencije i izabrat će Vijeće Vlasti. Prvo Vijeće bit će sastavljeno na način koji je u skladu s ciljem sadržanim u članku 161., ako se odredbe toga članka ne mogu striktno primijeniti.

4.   Pravila, propisi i postupci koje izradi Pripremna komisija primjenjivat će se privremeno dok ih Vlast službeno ne usvoji u skladu s dijelom XI.

5.   Vlast i njezini organi postupat će u skladu s rezolucijom II. Treće konferencije Ujedinjenih naroda o pravu mora, koja se tiče pripremnih ulaganja, i s odlukama Pripremne komisije donesenima prema toj rezoluciji.

Članak 309.

Rezerve i iznimke

Na ovu Konvenciju ne mogu se stavljati rezerve ili iznimke, osim onih koje izrijekom dopuštaju drugi članci Konvencije.

Članak 310.

Izjave

Članak 309. ne priječi državu da prilikom potpisivanja, ratifikacije ili pristupanja ovoj Konvenciji daje izjave, kako god izražene ili nazvane, između ostalog, u svrhu usklađivanja svojih zakona i drugih propisa s odredbama Konvencije, uz uvjet da takve izjave nisu usmjerene na isključivanje ili izmjenu pravnog učinka odredaba Konvencije u njihovoj primjeni na tu državu.

Članak 311.

Odnos prema drugim konvencijama i međunarodnim sporazumima

1.   Između država stranaka, ova Konvencija ima prevagu nad Ženevskim konvencijama o pravu mora, od 29. travnja 1958.

2.   Ova Konvencija ne mijenja prava i obveze država stranaka koji proistječu iz drugih sporazuma koji su u skladu s Konvencijom i ne diraju u uživanje prava ili ispunjavanje obveza drugih država stranaka na temelju Konvencije.

3.   Dvije ili više država stranaka mogu zaključivati sporazume koji mijenjaju ili suspendiraju primjenu odredaba ove Konvencije, a koji su primjenjivi jedino u njihovim međusobnim odnosima, pod uvjetom da se takvi sporazumi ne odnose na neku odredbu čije je nepoštovanje nespojivo s djelotvornim ostvarivanjem predmeta i cilja Konvencije, te pod uvjetom da takvi sporazumi ne diraju u primjenu temeljnih načela sadržanih u njoj, i da odredbe tih sporazuma ne utječu na uživanje prava ili ispunjavanje obveza drugih država stranaka na temelju Konvencije.

4.   Države stranke koje namjeravaju zaključiti neki sporazum spomenut u stavku 3., priopćit će drugim državama strankama preko depozitara ove Konvencije svoju namjeru da zaključe sporazum, kao i izmjene ili suspenziju primjene odredaba Konvencije koje se njime predviđaju.

5.   Ovaj članak, ne dira u međunarodne sporazume koji su izričito dopušteni ili sačuvani na temelju drugih članaka ove Konvencije.

6.   Države stranke se slažu da se ne smiju usvojiti nikakve izmjene temeljnog načela o zajedničkoj baštini čovječanstva, izloženog u članku 136., i da neće biti stranke bilo kojeg sporazuma koji to načelo narušava.

Članak 312.

Izmjena

1.   Nakon isteka razdoblja od 10 godina od dana stupanja na snagu ove Konvencije, svaka država stranka može, pisanim priopćenjem upućenim glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, predložiti konkretne izmjene Konvencije - osim onih koje se odnose na djelatnosti u Zoni - i zatražiti sazivanje konferencije radi razmatranja tako predloženih izmjena. Glavni tajnik prosljeđuje takvo priopćenje svim državama strankama. Ako, u roku od 12 mjeseci od dana prosljeđivanja priopćenja, najmanje polovina država stranaka odgovori povoljno na taj zahtjev, glavni tajnik saziva konferenciju.

2.   Postupak donošenja odluka koji će se primijeniti na konferenciji o izmjenama bit će jednak onome na Trećoj konferenciji Ujedinjenih naroda o pravu mora, osim ako konferencija odluči drukčije. Konferencija će učiniti svaki napor da se suglasnost o svakoj izmjeni postigne konsenzusom, te ne bi se trebalo glasovati o njima dok svi napori radi postizanja konsenzusa ne budu iscrpljeni.

Članak 313.

Izmjena po pojednostavljenom postupku

1.   Država stranka može, pisanim priopćenjem upućenim glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, predložiti izmjenu ove Konvencije - osim izmjene koja se odnosi na djelatnosti u Zoni - radi usvajanja po pojednostavljenom postupku izloženom u ovom članku, bez sazivanja konferencije. Glavni tajnik prosljeđuje priopćenje svim državama strankama.

2.   Ako, u roku od 12 mjeseci od dana prosljeđivanja priopćenja, jedna država stranka prigovori predloženoj izmjeni ili prijedlogu za njegovo usvajanje po pojednostavljenom postupku, smatrat će se da je predložena izmjena odbačena. Glavni tajnik to odmah priopćuje svim državama strankama.

3.   Ako, 12 mjeseci od dana prosljeđivanja priopćenja, nijedna država stranka ne prigovori predloženoj izmjeni ili prijedlogu za njezino usvajanje po pojednostavljenom postupku, smatrat će se da je predložena izmjena usvojena. Glavni tajnik priopćuje svim državama strankama da je predložena izmjena usvojena.

Članak 314.

Izmjene odredaba Konvencije koje se isključivo odnose na djelatnosti u Zoni

1.   Država stranka može, pisanim priopćenjem upućenim glavnom tajniku Vlasti, predložiti izmjenu odredaba ove Konvencije koje se isključivo odnose na djelatnosti u Zoni, uključujući odsjek 4., Priloga VI. Glavni tajnik prosljeđuje takvo priopćenje svim državama strankama. Nakon što ju je odobrilo Vijeće, predložena izmjena podliježe odobrenju Skupštine. Predstavnici država stranaka u tim organima imaju sva ovlaštenja da razmatraju i odobre predloženu izmjenu. Predložena izmjena, odobrena od Vijeća i Skupštine, smatra se usvojenom.

2.   Prije odobravanja svake izmjene prema stavku 1., Vijeće i Skupština će se uvjeriti da izmjena ne šteti sustavu istraživanja i iskorištavanja bogatstava Zone, do zasjedanja revizijske konferencije prema članku 155.

Članak 315.

Potpisivanje, ratifikacija, pristupanje i vjerodostojni tekstovi izmjena

1.   Jednom usvojene, izmjene ove Konvencije otvorene su potpisivanju država stranaka 12 mjeseci od dana usvajanja, u Sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku, ako nije drukčije predviđeno samom izmjenom.

2.   Članci 306., 307. i 320. primjenjuju se na sve izmjene ove Konvencije.

Članak 316.

Stupanje izmjena na snagu

1.   Izmjene ove Konvencije, osim onih navedenih u stavku 5., stupaju na snagu, za države stranke koje su ih ratificirale ili su im pristupile, tridesetog dana nakon polaganja isprava o ratifikaciji ili pristupu dvije trećine država stranaka ili 60 država stranaka, ovisno o tome koji od tih brojeva bude veći. Te izmjene ne utječu na uživanje prava ili ispunjavanje obveza drugih država stranaka na temelju Konvencije.

2.   Izmjena može predvidjeti da se za njezino stupanje na snagu traži veći broj ratifikacija ili pristupa od broja koji se traži ovim člankom.

3.   Za svaku državu stranku koja ratificira neku izmjenu navedenu u stavku 1. ili joj pristupi nakon polaganja traženog broja isprava o ratifikaciji ili pristupu, izmjena stupa na snagu tridesetog dana nakon polaganja njezine isprave o ratifikaciji ili pristupu.

4.   Država koja postane strankom Konvencije nakon stupanja na snagu neke izmjene u skladu sa stavkom 1., ako ne izrazi drukčiju namjeru:

5.   Svaka izmjena koja se isključivo odnosi na djelatnosti u Zoni i svaka izmjena Priloga VI. stupa na snagu za sve države stranke nakon isteka jedne godine od polaganja isprava o ratifikaciji ili pristupu tri četvrtine država stranaka.

6.   Država koja postane strankom Konvencije nakon stupanja na snagu izmjena u skladu sa stavkom 5., smatra se strankom tako izmijenjene Konvencije.

Članak 317.

Otkazivanje

1.   Država stranka može, pisanim priopćenjem upućenim glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, otkazati Konvenciju i može navesti razloge otkazivanja. Propust navođenja razloga ne utječe na valjanost otkazivanja. Otkazivanje ima učinak nakon isteka jedne godine od dana prijema priopćenja, ako u priopćenju nije naznačen kasniji datum.

2.   Otkazivanje ne oslobađa državu financijskih i ugovornih obveza koje su nastale dok je bila stranka Konvencije, niti otkazivanje utječe na bilo koje pravo, obvezu ili pravno stanje te države nastalih primjenom Konvencije prije nego što je ona prestala biti na snazi za tu državu.

3.   Otkazivanje ni na koji način ne dira u dužnost bilo koje države stranke da ispunjava svaku obvezu sadržanu u Konvenciji kojoj je podvrgnuta na temelju međunarodnog prava neovisno o Konvenciji.

Članak 318.

Status priloga

Prilozi su sastavni dio Konvencije i, ako nije izričito drukčije predviđeno, upućivanje na Konvenciju ili na jedan od njezinih dijelova uključuje upućivanje na odgovarajuće priloge.

Članak 319.

Depozitar

1.   Glavni tajnik Ujedinjenih naroda je depozitar ove Konvencije i njezinih izmjena.

2.   Uz svoje zadaće depozitara, glavni tajnik:

Članak 320.

Vjerodostojni tekstovi

Izvornik ove Konvencije, koje su arapski, engleski, francuski, kineski, ruski i španjolski tekst jednako vjerodostojni, položit će se, vodeći računa o stavku 2., članka 305., kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda.

PRILOG