Ovaj je tekst namijenjen isključivo dokumentiranju i nema pravni učinak. Institucije Unije nisu odgovorne za njegov sadržaj. Vjerodostojne inačice relevantnih akata, uključujući njihove preambule, one su koje su objavljene u Službenom listu Europske unije i dostupne u EUR-Lexu. Tim službenim tekstovima može se izravno pristupiti putem poveznica sadržanih u ovom dokumentu.

UREDBA (EU) 2024/1309 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 29. travnja 2024.

o mjerama za smanjenje troškova postavljanja gigabitnih elektroničkih komunikacijskih mreža, izmjeni Uredbe (EU) 2015/2120 i stavljanju izvan snage Direktive 2014/61/EU (Akt o gigabitnoj infrastrukturi)

(Tekst značajan za EGP)

Članak 1.

Predmet i područje primjene

Ovom se Uredbom nastoji olakšati i potaknuti uvođenje mreža vrlo velikog kapaciteta poticanjem zajedničke upotrebe postojeće fizičke infrastrukture i omogućivanjem učinkovitijeg postavljanja nove fizičke infrastrukture da se takve mreže mogu uvoditi brže i uz niže troškove.

Ako je bilo koja odredba ove Uredbe protivna odredbi direktive (EU) 2002/77/EZ, (EU) 2018/1972 ili (EU) 2022/2555, prednost imaju odgovarajuće odredbe tih direktiva.

Ovom se Uredbom utvrđuju minimalni zahtjevi za postizanje ciljeva utvrđenih u stavku 1. Države članice mogu zadržati ili uvesti mjere u skladu s pravom Unije koje su strože ili detaljnije od tih minimalnih zahtjeva ako te mjere služe promicanju zajedničke upotrebe postojeće fizičke infrastrukture ili omogućuju učinkovitije postavljanje nove fizičke infrastrukture.

Odstupajući od stavka 3. ovog članka, države članice ne zadržavaju niti uvode mjere iz tog stavka u pogledu članka 3. stavka 5. prvog podstavka točaka od (a) do (e), članka 3. stavaka 7. i 10., članka 4. stavka 7., članka 5. stavka 2. drugog podstavka, članka 5. stavka 5. i članka 6. stavka 2. te članka 10. stavaka 7. i 8.

Ovom se Uredbom ne dovodi u pitanje odgovornost država članica za zaštitu nacionalne sigurnosti ili njihove ovlasti za zaštitu drugih ključnih državnih funkcija, uključujući osiguravanje teritorijalne cjelovitosti države i održavanje javnog poretka.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se definicije utvrđene u Direktivi (EU) 2018/1972, osobito definicije „elektronička komunikacijska mreža”, „mreža vrlo velikog kapaciteta”, „javna elektronička komunikacijska mreža”, „završna točka mreže”, „povezana oprema”, „krajnji korisnik”, „sigurnost mreža i usluga”, „pristup” i „operator”.

Primjenjuju se i sljedeće definicije:

„mrežni operator” znači:

(a)

operator kako je definiran u članku 2. točki 29. Direktive (EU) 2018/1972;

(b)

poduzeće koje pruža fizičku infrastrukturu namijenjenu:

pružanju usluge proizvodnje, prijenosa ili distribucije:

—

plina,

—

električne energije, uključujući javnu rasvjetu,

—

grijanja,

—

vode, uključujući ispuštanje ili pročišćavanje otpadnih voda i kanalizacije te sustave odvodnje;

ii.

pružanju usluga prijevoza, uključujući željeznice, ceste, uključujući gradske ceste, tunele, luke i zračne luke;

„javnopravno tijelo” znači tijelo koje posjeduje sve sljedeće značajke:

(a)

osnovano je posebno radi zadovoljavanja potreba u općem interesu koje nisu industrijske ili komercijalne prirode;

(b)

ima pravnu osobnost;

(c)

u cijelosti ili većim dijelom financiraju ga državna, regionalna ili lokalna tijela ili druga javnopravna tijela ili ta tijela nadziru upravljanje njime, ili ima upravni, upraviteljski ili nadzorni odbor u kojem su više od polovice članova imenovala državna, regionalna ili lokalna tijela, ili druga javnopravna tijela;

„tijelo javnog sektora” znači državno, regionalno ili lokalno tijelo, javnopravno tijelo ili udruženje koje se sastoji od jednog takvog tijela ili više njih ili jednog takvog javnopravnog tijela ili više njih;

„fizička infrastruktura” znači:

(a)

bilo koji element mreže koji je namijenjen za smještanje drugih elemenata mreže, a da pritom sam ne postaje aktivni element mreže, kao što su cijevi, stupovi, kabelski kanali, revizijska okna, šahtovi, ormarići, antenske instalacije, tornjevi i stupovi te zgrade, uključujući krovove i dijelove pročelja, ili ulazi u zgrade i sva druga imovina, uključujući uličnu opremu, kao što su rasvjetni stupovi, prometni znakovi, semafori, reklamni panoi i naplatne postaje, te autobusne i tramvajske postaje i postaje podzemne željeznice i željezničke postaje;

(b)

ako nisu dio mreže i u vlasništvu su ili pod kontrolom tijela javnog sektora: zgrade, uključujući krovove i dijelove pročelja ili ulazi u zgrade, i sva druga imovina, uključujući uličnu opremu, kao što su rasvjetni stupovi, prometni znakovi, semafori, reklamni panoi i naplatne postaje, te autobusne i tramvajske postaje i postaje podzemne željeznice i željezničke postaje.

Kabeli, uključujući neosvijetljene niti, kao i elementi mreža koji se upotrebljavaju za opskrbu vodom namijenjenom za ljudsku potrošnju kako je definirana u članku 2. točki 1. Direktive (EU) 2020/2184 Europskog parlamenta i Vijeća ( 1 ) nisu fizička infrastruktura u smislu ove Uredbe;

„građevinski radovi” znači svaki rezultat radova visokogradnje ili niskogradnje u cjelini koji je sam po sebi dovoljan za ispunjavanje neke ekonomske ili tehničke funkcije i obuhvaća jedan ili više elemenata fizičke infrastrukture;

„fizička infrastruktura unutar zgrade” znači fizička infrastruktura ili instalacije na lokaciji krajnjeg korisnika, uključujući elemente u zajedničkom vlasništvu, namijenjene smještanju žičnih i/ili bežičnih pristupnih mreža ako takve pristupne mreže mogu isporučivati elektroničke komunikacijske usluge i povezivati pristupnu točku zgrade sa zaključnom točkom mreže;

„svjetlovodna instalacija unutar zgrade” znači svjetlovodni kabeli na lokaciji krajnjeg korisnika, uključujući elemente u zajedničkom vlasništvu, namijenjeni za pružanje elektroničkih komunikacijskih usluga i povezivanje pristupne točke zgrade sa završnom točkom mreže;

„fizička infrastruktura unutar zgrade namijenjena za postavljanje svjetlovodne instalacije” znači fizička infrastruktura unutar zgrade namijenjena za smještaj elemenata svjetlovoda;

„opsežni radovi na obnovi” znači građevinski radovi na lokaciji krajnjeg korisnika koji obuhvaćaju strukturne izmjene cijele fizičke infrastrukture unutar zgrade ili njezina znatnog dijela i za koje je, u skladu s nacionalnim pravom, potrebna građevinska dozvola;

10.

„dozvola” znači izričita ili prešutna odluka ili skup istodobnih ili uzastopnih odluka jednog ili više nadležnih tijela koja se nacionalnim pravom od poduzeća zahtijevaju za izvođenje radova visokogradnje ili građevinskih radova potrebnih za postavljanje elemenata mreža vrlo velikog kapaciteta;

11.

„pristupna točka” znači fizička točka unutar ili izvan zgrade koja je dostupna poduzećima koja pružaju ili koja su ovlaštena za pružanje javnih elektroničkih komunikacijskih mreža i preko koje je moguće povezivanje s fizičkom infrastrukturom unutar zgrade namijenjenom za postavljanje svjetlovodne instalacije;

12.

„prava puta” znači prava iz članka 43. stavka 1. Direktive (EU) 2018/1972 dodijeljena operatoru za instaliranje opreme na imovini u javnom ili privatnom vlasništvu, odnosno preko ili ispod takve imovine radi postavljanja mreža vrlo velikog kapaciteta i povezane opreme.

Članak 3.

Pristup postojećoj fizičkoj infrastrukturi

Mrežni operatori i tijela javnog sektora u čijem je vlasništvu ili pod čijom je kontrolom fizička infrastruktura dužni su na pisani zahtjev operatora udovoljiti svim razumnim zahtjevima za pristup toj fizičkoj infrastrukturi pod poštenim i razumnim uvjetima, uključujući cijenu, radi postavljanja elemenata mreža vrlo velikog kapaciteta ili povezane opreme. Tijela javnog sektora u čijem je vlasništvu ili pod čijom je kontrolom fizička infrastruktura svim su opravdanim zahtjevima za pristup usto dužna udovoljiti pod nediskriminirajućim uvjetima. U takvim pisanim zahtjevima moraju se navesti elementi fizičke infrastrukture kojima se traži pristup, uključujući točan vremenski okvir. Države članice mogu utvrditi detaljne zahtjeve koji se odnose na administrativne aspekte zahtjevâ.

Na zahtjev operatora, pravne osobe koje prvenstveno djeluju kao zakupnici zemljišta ili kao nositelji prava na zemljište, koja nisu prava vlasništva nad zemljištem, na kojem se planira instalirati ili je instalirana oprema u cilju postavljanja elemenata mreža vrlo velikog kapaciteta, ili koje upravljaju ugovorima o zakupu u ime vlasnika zemljišta, i operatori u dobroj vjeri pregovaraju o pristupu tom zemljištu, među ostalim o cijeni, koja prema potrebi odražava tržišne uvjete, u skladu s nacionalnim ugovornim pravom.

Operatori i pravne osobe iz prvog podstavka ovog stavka nacionalno regulatorno tijelo obavješćuju o sklapanju sporazuma postignutih u skladu s prvim podstavkom, uključujući dogovorenu cijenu.

Države članice mogu pružiti smjernice o uvjetima, uključujući cijenu, radi olakšavanja sklapanja takvih sporazuma.

Države članice mogu predvidjeti da vlasnici privatnih poslovnih zgrada koje nisu u vlasništvu ili pod kontrolom mrežnog operatora, na pisani zahtjev operatora, trebaju ispuniti razumne zahtjeve za pristup tim zgradama, među ostalim njihovim krovovima, radi instaliranja elemenata mreža vrlo velikog kapaciteta ili povezane opreme pod poštenim i razumnim uvjetima te po cijeni koja odražava tržišne uvjete. Prije takvog zahtjeva tražitelja pristupa moraju biti ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)

zgrada se nalazi u ruralnom ili udaljenom području kako su ga definirale države članice;

(b)

u području za koje je podnesen zahtjev za pristup nije dostupna nikakva, bilo nepokretna ili pokretna, mreža vrlo velikog kapaciteta istog tipa kao što je ona koju tražitelj pristupa namjerava postaviti i, u skladu s informacijama prikupljenima putem jedinstvene informacijske točke dostupnima na dan podnošenja zahtjeva, ne postoji plan za uvođenje takve mreže,

(c)

u području za koje je podnesen zahtjev za pristup ne postoji fizička infrastruktura koja je u vlasništvu ili pod kontrolom mrežnih operatora ili tijelâ javnog sektora i koja je tehnički prikladna za smještaj elemenata mreža vrlo velikog kapaciteta.

Države članice mogu utvrditi popis kategorija poslovnih zgrada koje se mogu izuzeti od obveze ispunjavanja takvog zahtjeva za pristup zbog razloga javne sigurnosti, obrane, zaštite i zdravlja. Taj popis i kriteriji koje treba primijeniti na utvrđivanje tih kategorija objavljuju se putem jedinstvene informacijske točke.

Pri određivanju poštenih i razumnih uvjeta, među ostalim cijena, za odobravanje pristupa, i kako bi se izbjegle prekomjerne cijene, mrežni operatori i tijela javnog sektora u čijem je vlasništvu ili pod čijom je kontrolom fizička infrastruktura prema potrebi uzimaju u obzir barem sljedeće:

(a)

postojeće ugovore i komercijalne uvjete dogovorene između operatora koji traže pristup i mrežnih operatora ili tijela javnog sektora koji odobravaju pristup fizičkoj infrastrukturi;

(b)

potrebu da davatelj pristupa ima pravednu mogućnost naknade vlastitih troškova za davanje pristupa svojoj fizičkoj infrastrukturi, uzimajući u obzir posebne nacionalne okolnosti, poslovne modele i tarifne strukture uvedene radi pružanja pravedne mogućnosti naknade troškova, a kad je riječ o elektroničkim komunikacijskim mrežama u obzir se trebaju uzeti i sve obveze koje je odredilo nacionalno regulatorno tijelo;

(c)

sve dodatne troškove održavanja i prilagodbe koji proizlaze iz pružanja pristupa relevantnoj fizičkoj infrastrukturi;

(d)

učinak zatraženog pristupa na poslovni plan davatelja pristupa, među ostalim na ulaganja u fizičku infrastrukturu kojoj je zatražen pristup;

(e)

u posebnom slučaju pristupa fizičkoj infrastrukturi operatorâ, sve relevantne smjernice u skladu sa stavkom 13., a osobito:

ekonomsku održivost tih ulaganja na temelju njihova profila rizičnosti;

ii.

potrebu za pravednim povratom ulaganja i vremenskim rasporedom takvog povrata ulaganja;

iii.

utjecaj pristupa na tržišno natjecanje u nastavku lanca, a time i na cijene i povrat ulaganja;

iv.

amortizaciju imovine mreže u vrijeme podnošenja zahtjeva za pristup,

sve poslovne razloge za ulaganje u trenutku kada je provedeno, posebno ulaganje u fizičku infrastrukturu koja se koristila za pružanje povezivosti; i

vi.

sve mogućnosti koje su prethodno ponuđene tražitelju pristupa za zajedničko ulaganje u postavljanje fizičke infrastrukture, posebno na temelju članka 76. Direktive (EU) 2018/1972, ili za njezino zajedničko postavljanje;

(f)

pri razmatranju potrebe operatorâ za pravednim povratom ulaganja koji odražava relevantne tržišne uvjete, njihove različite poslovne modele, a posebno u slučaju poduzeća koja primarno pružaju povezanu opremu i nude fizički pristup većem broju poduzeća koja pružaju javne elektroničke komunikacijske mreže ili su ovlaštena za njihovo pružanje.

Mrežni operatori i tijela javnog sektora u čijem je vlasništvu ili pod čijom je kontrolom fizička infrastruktura mogu odbiti pristup određenoj fizičkoj infrastrukturi na temelju jednog od sljedećih razloga:

(a)

fizička infrastruktura kojoj se zahtijeva pristup nije tehnički prikladna za smještanja elementa mreže vrlo velikog kapaciteta iz stavka 1.;

(b)

nema dovoljno prostora za smještaj elemenata mreža vrlo velikog kapaciteta ili povezane opreme iz stavka 1., među ostalim i nakon uzimanja u obzir buduće potrebe za prostorom pružatelja pristupa koja je u dovoljnoj mjeri dokazana, primjerice upućivanjem na javno dostupne planove ulaganja ili na dosljedno primjenjivani postotak kapaciteta rezerviranog za buduće potrebe, u usporedbi s ukupnim kapacitetom fizičke infrastrukture;

(c)

postoje opravdani razlozi u pogledu sigurnosti, nacionalne sigurnosti i javnog zdravlja;

(d)

postoje propisno opravdani razlozi u pogledu cjelovitosti i sigurnosti bilo koje mreže, posebno kritične nacionalne infrastrukture;

(e)

postoji propisno opravdani rizik da će planirane elektroničke komunikacijske usluge ozbiljno ometati pružanje drugih usluga putem iste fizičke infrastrukture;

(f)

dostupni su održivi alternativni načini pasivnog veleprodajnog fizičkog pristupa elektroničkim komunikacijskim mrežama, koji su prikladni za pružanje mreža vrlo velikog kapaciteta i nude se pod poštenim i razumnim uvjetima, koje nudi isti mrežni operator, ili, u posebnom slučaju ruralnih ili udaljenih područja u kojima se mrežom upravlja isključivo na veleprodajnoj osnovi i u vlasništvu ili pod kontrolom tijela javnog sektora, koje nudi operator takve mreže.

Države članice mogu predvidjeti da mrežni operatori i tijela javnog sektora u čijem je vlasništvu ili pod čijom je kontrolom fizička infrastruktura mogu odbiti pristup određenoj fizičkoj infrastrukturi ako postoje održivi alternativni načini aktivnog nediskriminirajućeg otvorenog veleprodajnog pristupa mrežama vrlo velikog kapaciteta koje nudi isti mrežni operator ili isto javno tijelo, ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

(a)

takvi alternativni načini veleprodajnog pristupa nude se pod poštenim i razumnim uvjetima, uključujući cijenu;

(b)

projekt postavljanja mreže operatora koji podnosi zahtjev odnosi se na isto područje pokrivenosti i ne postoji druga svjetlovodna mreža koja povezuje objekte krajnjih korisnika, a opslužuje to područje pokrivenosti.

Ovaj se stavak primjenjuje samo na one države članice u kojima se takva mogućnost odbijanja pristupa ili njezin ekvivalent primjenjuje 11. svibnja 2024., u skladu s nacionalnim pravom koje je u skladu s pravom Unije.

U slučaju odbijanja pružanja pristupa, kako je navedeno u stavcima 5. i 6., mrežni operator ili tijelo javnog sektora u čijem je vlasništvu ili pod čijom je kontrolom fizička infrastruktura dostavlja tražitelju pristupa pisanu obavijest s detaljno objašnjenim konkretnim razlozima odbijanja najkasnije mjesec dana od datuma primitka potpunog zahtjeva za pristup, osim za nacionalnu kritičnu infrastrukturu kako je definirana u nacionalnom pravu, za koju u obavijesti za tražitelja pristupa nisu potrebni detaljno objašnjeni konkretni razlozi odbijanja pristupa.

Države članice mogu osnovati ili imenovati tijelo za koordinaciju zahtjeva za pristup fizičkoj infrastrukturi u vlasništvu ili pod kontrolom tijela javnog sektora, davanje pravnih i tehničkih savjeta tijekom pregovora o uvjetima pristupa i olakšavanje dostave informacija putem jedinstvene informacijske točke kako je navedeno u članku 12.

Fizička infrastruktura koja već podliježe obvezama pristupa koje su odredila nacionalna regulatorna tijela na temelju Direktive (EU) 2018/1972 ili koje proizlaze iz primjene pravila Unije o državnim potporama ne podliježe obvezama utvrđenima u stavcima 1., 4. i 5. sve dok su takve obveze pristupa na snazi.

10.

Tijela javnog sektora u čijem je vlasništvu ili pod čijom je kontrolom fizička infrastruktura ili određene kategorije fizičke infrastrukture mogu odlučiti ne primjenjivati stavke 1., 4. i 5. na tu fizičku infrastrukturu ili te kategorije fizičke infrastrukture zbog arhitektonske, povijesne, vjerske ili okolišne vrijednosti ili zbog razloga javne sigurnosti, obrane, zaštite i zdravlja. Države članice ili, prema potrebi, regionalna i lokalna tijela utvrđuju takvu fizičku infrastrukturu ili kategorije fizičke infrastrukture na svojem državnom području na temelju propisno opravdanih i proporcionalnih razloga. Popis kategorija fizičke infrastrukture i kriteriji koji se primjenjuju na njihovo utvrđivanje stavljaju se na raspolaganje putem jedinstvene informacijske točke.

11.

Operatori imaju pravo ponuditi pristup svojoj fizičkoj infrastrukturi u svrhu postavljanja mreža koje nisu elektroničke komunikacijske mreže ili povezana oprema.

12.

Neovisno o stavku 3., ovim člankom ne dovodi se u pitanje pravo vlasništva vlasnika fizičke infrastrukture u slučajevima kad mrežni operator ili tijelo javnog sektora nije vlasnik, kao ni pravo vlasništva bilo koje treće osobe, kao što su vlasnici zemljišta i vlasnici privatne imovine, niti, ako je to primjenjivo, prava zakupnika.

13.

Nakon savjetovanja s dionicima, nacionalnim tijelima za rješavanje sporova i, prema potrebi, drugim nadležnim tijelima ili agencijama Unije iz relevantnih sektora te uzimanja u obzir utvrđenih načela i različitu situaciju među državama članicama, Komisija može, u bliskoj suradnji s BEREC-om, dati upute o primjeni ovog članka.

Članak 4.

Transparentnost u pogledu fizičke infrastrukture

Kako bi bio u mogućnosti zatražiti pristup fizičkoj infrastrukturi u skladu s člankom 3. operator ima pravo, na zahtjev, putem jedinstvene informacijske točke pristupiti sljedećim minimalnim informacijama o postojećoj fizičkoj infrastrukturi u elektroničkom obliku:

(a)

georeferenciranoj lokaciji i trasi,

(b)

vrsti i trenutačnoj upotrebi te infrastrukture,

(c)

kontaktnoj točki.

Takve minimalne informacije moraju biti dostupne pod proporcionalnim, nediskriminirajućim i transparentnim uvjetima, u svakom slučaju najkasnije 10 radnih dana nakon datuma podnošenja zahtjeva za pristup informacijama. U propisno opravdanim slučajevima taj se rok može produljiti za pet radnih dana. Operatore koji su zatražili pristup obavješćuje se o svakom produljenju roka putem jedinstvene informacijske točke.

Svaki operator koji zatraži pristup informacijama na temelju ovog članka navodi na kojem zemljopisnom području planira postavljanje elemenata mreža vrlo velikog kapaciteta ili povezane opreme.

Pristup minimalnim informacijama može se ograničiti ili uskratiti pod uvjetom da je to nužno radi osiguravanja sigurnosti određenih zgrada u vlasništvu ili pod kontrolom tijela javnog sektora, sigurnosti i cjelovitosti mreža, nacionalne sigurnosti, sigurnosti kritične nacionalne infrastrukture, javnog zdravlja ili zaštite, ili zbog razloga povjerljivosti ili operativnih i poslovnih tajni.

Uz minimalne informacije iz stavka 1. prvog podstavka, države članice mogu zahtijevati informacije o postojećoj fizičkoj infrastrukturi, kao što su informacije o razini popunjenosti fizičke infrastrukture.

Mrežni operatori i tijela javnog sektora stavljaju na raspolaganje barem minimalne informacije iz stavka 1. i, ako je primjenjivo, dodatne informacije iz stavka 2. putem jedinstvene informacijske točke i u elektroničkom obliku te odmah stavljaju na raspolaganje sva ažuriranja tih informacija. U slučaju da mrežni operatori ili tijela javnog sektora ne poštuju ovaj stavak, nadležna tijela mogu zatražiti da se informacije iz stavka 1. koje nedostaju stave na raspolaganje u elektroničkom obliku putem jedinstvene informacijske točke u roku od 10 radnih dana od datuma primitka takvog zahtjeva, ne dovodeći u pitanje mogućnost da države članice zbog nepoštovanja te obveze nametnu sankcije mrežnim operatorima i tijelima javnog sektora u čijem je vlasništvu ili pod čijom je kontrolom fizička infrastruktura.

Države članice tijekom prijelaznog razdoblja, koje je najkraće moguće i ne traje dulje od 12 mjeseci, mogu izuzeti općine s manje od 3 500 stanovnika od obveze iz stavka 3. Države članice utvrđuju plan s rokovima za stavljanje na raspolaganje minimalnih informacija iz stavka 1. putem jedinstvene informacijske točke u elektroničkom obliku. Te iznimke i planovi objavljuju se putem jedinstvene informacijske točke. Tijekom tog prijelaznog razdoblja te općine osiguravaju da operatori mogu pristupiti dostupnim informacijama.

Mrežni operatori i tijela javnog sektora dužna su udovoljiti opravdanim zahtjevima za preglede na licu mjesta određenih elemenata svoje fizičke infrastrukture na poseban pisani zahtjev operatora. U takvim se zahtjevima navode elementi dotične fizičke infrastrukture radi postavljanja elemenata mreža vrlo velikog kapaciteta ili povezane opreme. Pregledi određenih elemenata fizičke infrastrukture na licu mjesta odobravaju se pod proporcionalnim, nediskriminirajućim i transparentnim uvjetima u roku od mjesec dana od dana primitka zahtjeva, podložno ograničenjima iz stavka 1. četvrtog podstavka. Države članice mogu utvrditi detaljne zahtjeve koji se odnose na administrativne aspekte zahtjevâ.

Države članice mogu, na temelju propisno opravdanih i proporcionalnih razloga, utvrditi nacionalnu kritičnu infrastrukturu kako je definirana u nacionalnom pravu ili njezine dijelove koji ne podliježu obvezama utvrđenima u stavcima 1., 3. i 5.

Stavci 1., 3. i 5. ne primjenjuju se ako:

(a)

fizička infrastruktura nije tehnički prikladna za postavljanje mreža vrlo velikog kapaciteta ili povezane opreme;

(b)

obveza pružanja informacija o određenim postojećim vrstama fizičke infrastrukture na temelju stavka 1. prvog podstavka bila bi neproporcionalna na temelju analize troškova i koristi koju provedu države članice te savjetovanja s dionicima; ili

(c)

fizička infrastruktura ne podliježe obvezama pristupa u skladu s člankom 3. stavkom 10.

Obrazloženje, kriteriji i uvjeti za primjenu bilo koje od tih iznimaka objavljuju se putem jedinstvene informacijske točke te se o njima obavješćuje Komisija.

Operatori koji dobiju pristup informacijama na temelju ovog članka poduzimaju odgovarajuće mjere za osiguravanje poštovanja povjerljivosti kao i obveze čuvanja operativnih i poslovnih tajni. U tu svrhu oni čuvaju povjerljivost informacija i upotrebljavaju ih samo za potrebe postavljanja svojih mreža.

Članak 5.

Koordinacija građevinskih radova

Tijela javnog sektora u čijem je vlasništvu ili pod čijom je kontrolom fizička infrastruktura i mrežni operatori imaju pravo s operatorima ugovarati sporazume o koordinaciji građevinskih radova, među ostalim o raspodjeli troškova, radi postavljanja elemenata mreža vrlo velikog kapaciteta ili povezane opreme.

Kada tijela javnog sektora u čijem je vlasništvu ili pod čijom je kontrolom fizička infrastruktura i mrežni operatori izravno ili neizravno izvode ili planiraju izvesti građevinske radove koji se u cijelosti ili djelomično financiraju javnim sredstvima, dužni su udovoljiti svim razumnim pisanim zahtjevima operatora za koordinaciju tih građevinskih radova pod transparentnim i nediskriminirajućim uvjetima radi postavljanja elemenata mreža vrlo velikog kapaciteta ili povezane opreme. Države članice mogu utvrditi detaljne zahtjeve koji se odnose na administrativni aspekt zahtjeva.

Zahtjevi za koordinaciju građevinskih radova ispunjeni su ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)

koordinacija građevinskih radova neće podrazumijevati dodatne troškove koji se ne mogu nadoknaditi, uključujući one uzrokovane dodatnim kašnjenjima, za mrežnog operatora ili tijelo javnog sektora u čijem je vlasništvu ili pod čijom je kontrolom fizička infrastruktura koje je prvotno predvidjelo dotične građevinske radove, ne dovodeći u pitanje mogućnost da se dotične stranke dogovore o raspodjeli troškova;

(b)

mrežni operator ili tijelo javnog sektora u čijem je vlasništvu ili pod čijom je kontrolom fizička infrastruktura koje je prvotno predvidjelo građevinske radove zadržava kontrolu nad koordinacijom radova,

(c)

zahtjev se podnosi što je prije moguće, a ako je potrebna dozvola za građevinske radove, najmanje mjesec dana prije podnošenja konačnog projekta tijelima koja izdaju dozvole.

Države članice mogu predvidjeti da se zahtjevi za koordinaciju građevinskih radova koje podnosi poduzeće koje pruža ili je ovlašteno za pružanje javnih elektroničkih komunikacijskih mreža poduzeću koje je u vlasništvu ili pod kontrolom tijelâ javnog sektora i koje pruža ili je ovlašteno za pružanje javne elektroničke komunikacijske mreže, mogu smatrati nerazumnima u slučaju da građevinski radovi doprinose postavljanju mreža vrlo velikog kapaciteta, pod uvjetom da se takve mreže vrlo velikog kapaciteta nalaze u ruralnim ili udaljenim područjima i da su u vlasništvu ili pod kontrolom tijelâ javnog sektora te da se njima upravlja isključivo na veleprodajnoj osnovi.

Zahtjev za koordinaciju građevinskih radova poduzeća koji pruža ili koji je ovlašten za pružanje javnih elektroničkih komunikacijskih mreža poduzeću koji pruža ili je ovlašten za pružanje javnih elektroničkih komunikacijskih mreža može se smatrati neopravdanim ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

(a)

zahtjev se odnosi na područje koje je bilo obuhvaćeno jednim od sljedećeg:

prognozom obuhvata širokopojasnih mreža, uključujući mreže vrlo velikog kapaciteta, na temelju članka 22. stavka 1. Direktive (EU) 2018/1972;

ii.

pozivom na iskazivanje namjere postavljanja mreže vrlo velikog kapaciteta na temelju članka 22. stavka 3. Direktive (EU) 2018/1972;

iii.

javnim savjetovanjem o primjeni pravila Unije o državnim potporama;

(b)

poduzeće podnositelj zahtjeva nije iskazalo namjeru postavljanja mreža vrlo velikog kapaciteta u području iz točke (a) ni u jednom od zadnjih postupaka navedenih u toj točki koji su se odnosili na razdoblje u kojem je podnesen zahtjev za koordinaciju.

Ako se zahtjev za koordinaciju smatra neopravdanim na temelju prvog podstavka, poduzeće koje pruža ili je ovlašteno za pružanje javnih elektroničkih komunikacijskih mreža koje je odbilo koordinaciju građevinskih radova postavlja fizičku infrastrukturu s dovoljnim kapacitetom da se zadovolje moguće buduće opravdane potrebe za pristupom treće strane.

Države članice mogu, na temelju propisno opravdanih i proporcionalnih razloga, utvrditi vrste građevinskih radova za koje se smatra da su ograničenog razmjera, primjerice u smislu vrijednosti, opsega ili trajanja, ili koje se odnose na nacionalnu kritičnu infrastrukturu koja bi mogla biti izuzeta od obveze koordiniranja građevinskih radova na temelju stavka 2. Obrazloženje, kriteriji i uvjeti za primjenu iznimaka na takve vrste građevinskih radova objavljuju se putem jedinstvene informacijske točke.

Države članice mogu odlučiti da tijela javnog sektora u čijem je vlasništvu ili pod čijom je kontrolom fizička infrastruktura i mrežni operatori ne primjenjuju stavke 2. i 4. na vrste građevinskih radova koji se odnose na nacionalnu kritičnu infrastrukturu ili zbog razloga nacionalne sigurnosti koje su države članice utvrdile na temelju prvog podstavka ovog stavka.

Tijela javnog sektora u čijem je vlasništvu ili pod čijom je kontrolom fizička infrastruktura i mrežni operatori mogu odlučiti ne primijeniti stavke 2. i 4. na vrste radova za koje su države članice utvrdile da su ograničenog razmjera na temelju prvog podstavka ovog stavka.

(a)

raspodjele troškova povezanih s koordinacijom građevinskih radova kako je navedeno u stavku 1.;

(b)

kriterija koje bi tijela za rješavanje sporova trebala slijediti pri rješavanju sporova obuhvaćenih područjem primjene ovog članka; i

(c)

kriterija za osiguravanje dostatnih kapaciteta za zadovoljavanje predvidivih budućih razumnih potreba ako je koordinacija građevinskih radova odbijena na temelju stavka 4.

Članak 6.

Transparentnost planiranih građevinskih radova

Kako bi se omogućilo pregovaranje o sporazumima o koordinaciji građevinskih radova iz članka 5. svaki mrežni operator i tijela javnog sektora u čijem je vlasništvu ili pod čijom je kontrolom fizička infrastruktura putem jedinstvene informacijske točke stavljaju na raspolaganje sljedeće minimalne informacije u elektroničkom obliku:

(a)

georeferenciranu lokaciju i vrstu radova;

(b)

uključene elemente fizičke infrastrukture;

(c)

procijenjeni datum početka radova i njihovo trajanje;

(d)

procijenjeni datum za podnošenje konačnog projekta nadležnim tijelima za izdavanje dozvola, ako je primjenjivo;

(e)

kontaktnu točku.

Mrežni operator i tijelo javnog sektora u čijem je vlasništvu ili pod čijom je kontrolom fizička infrastruktura osiguravaju da su informacije iz prvog podstavka za planirane građevinske radove povezane s tom fizičkom infrastrukturom točne i ažurirane te da se brzo stave na raspolaganje, putem jedinstvene informacijske točke, čim mrežnom operatoru budu dostupne informacije za njegove građevinske radove predviđene u sljedećih šest mjeseci, a u svakom slučaju i ako je predviđena dozvola najkasnije dva mjeseca prije prvog podnošenja zahtjeva za dozvolu nadležnim tijelima.

Operatori imaju pravo pristupa minimalnim informacijama iz prvog podstavka u elektroničkom obliku, na obrazloženi zahtjev, putem jedinstvene informacijske točke, pri čemu se navodi područje na kojem operator koji podnosi zahtjev namjerava postaviti elemente mreža vrlo velikog kapaciteta ili povezane opreme. Zatražene informacije stavljaju se na raspolaganje pod proporcionalnim, nediskriminirajućim i transparentnim uvjetima u roku od 10 radnih dana od datuma primitka zahtjeva za pristup. U propisno opravdanim slučajevima taj se rok može produljiti jednom za pet radnih dana. Pristup minimalnim informacijama može se ograničiti ili uskratiti samo ako je to potrebno radi osiguravanja sigurnosti i cjelovitosti mreža, nacionalne sigurnosti, sigurnosti ključne infrastrukture, javnog zdravlja ili zaštite, ili zbog povjerljivosti ili operativnih i poslovnih tajni.

Države članice mogu utvrditi, na temelju propisno opravdanih i proporcionalnih razloga, vrste građevinskih radova za koje se smatra da su ograničenog razmjera, na primjer u smislu vrijednosti, opsega ili trajanja, ili koje su povezane s nacionalnom kritičnom infrastrukturom, kao i izvanredne situacije ili razloge nacionalne sigurnosti koji bi opravdali to da ne podliježu obvezi stavljanja na raspolaganje minimalnih informacija na temelju stavka 1. Obrazloženje, kriteriji i uvjeti za primjenu iznimaka na takve vrste građevinskih radova objavljuju se putem jedinstvene informacijske točke.

Države članice mogu odlučiti da tijela javnog sektora u čijem je vlasništvu ili pod čijom je kontrolom fizička infrastruktura i mrežni operatori ne primjenjuju stavak 1. na vrste građevinskih radova koje su povezane s nacionalnom kritičnom infrastrukturom ili zbog razloga nacionalne sigurnosti koje su države članice utvrdile na temelju prvog podstavka ovog stavka.

Tijela javnog sektora u čijem je vlasništvu ili pod čijom je kontrolom fizička infrastruktura i mrežni operatori mogu odlučiti ne primijeniti stavak 1. na informacije o vrstama građevinskih radova koje su ograničenog razmjera, kao i zbog izvanrednih razloga koje su države članice utvrdile na temelju prvog podstavka ovog stavka.

Članak 7.

Postupak izdavanja dozvola i prava puta

Nadležna tijela ne smiju neopravdano ograničavati niti ometati postavljanje bilo kojeg elementa mreža vrlo velikog kapaciteta ili povezane opreme. Države članice ulažu sve napore kako bi olakšale usklađenost svih pravila kojima se uređuju uvjeti i postupci koji se primjenjuju na izdavanje dozvola i prava puta, potrebnih za postavljanje elemenata mreža vrlo velikog kapaciteta ili povezane opreme na cijelom državnom području.

Nadležna tijela stavljaju na raspolaganje, putem jedinstvene informacijske točke u elektroničkom obliku, sve informacije o uvjetima i postupcima koji se primjenjuju na izdavanje dozvola i prava puta, koji se izdaju putem administrativnih postupaka, uključujući sve informacije o izuzećima za neke ili sve dozvole ili prava puta koje se zahtijevaju na temelju prava Unije ili nacionalnog prava te načinima podnošenja zahtjeva u elektroničkom obliku i preuzimanja informacija o statusu zahtjeva.

Svaki operator ima pravo putem jedinstvene informacijske točke u elektroničkom obliku podnositi zahtjeve za sve potrebne dozvole ili njihova obnavljanja ili prava puta te preuzimati informacije o statusu svojeg zahtjeva. Države članice mogu utvrditi detaljne postupke za preuzimanje tih informacija.

Nadležna tijela u roku od 15 radnih dana od njihova primitka mogu odbiti zahtjeve za izdavanje dozvole, uključujući za dodjelu prava puta, za koje operator koji je podnio taj zahtjev nije stavio na raspolaganje minimalne informacije putem jedinstvene informacijske točke na temelju članka 6. stavka 1. prvog podstavka.

Nadležna tijela izdaju ili odbijaju dozvole, osim u slučaju prava puta, u roku od četiri mjeseca od dana primitka potpunog zahtjeva za dozvolu.

Nadležna tijela utvrđuju potpunost zahtjeva za dozvole ili prava puta u roku od 20 radnih dana od primitka zahtjeva. Nadležna tijela pozivaju podnositelja zahtjeva da u tom roku dostavi sve informacije koje nedostaju. Zaključak nadležnog tijela da je zahtjev za izdavanje dozvole potpun ne dovodi do suspenzije ili prekida ukupnog četveromjesečnog razdoblja za razmatranje zahtjeva za dozvolu, koje počinje od datuma primitka potpunog zahtjeva.

Prvim i drugim podstavkom ne dovode se u pitanje drugi posebni rokovi ili obveze propisani za pravilnu provedbu postupka koji su primjenjivi na postupak izdavanja dozvola, uključujući žalbene postupke, u skladu s pravom Unije ili nacionalnim pravom koje je u skladu s pravom Unije, niti pravila kojima se podnositelju zahtjeva dodjeljuju dodatna prava ili im je cilj osigurati najbrže moguće izdavanje dozvola.

Države članice putem jedinstvene informacijske točke utvrđuju i objavljuju razloge na temelju kojih nadležno tijelo može, u iznimnim i propisno potkrijepljenim slučajevima, djelujući na vlastitu inicijativu, produljiti rokove iz prvog podstavka ovog stavka i stavka 6.

Svako produljenje mora biti najkraće moguće i ne smije biti dulje od četiri mjeseca, osim ako je to potrebno za ispunjenje drugih posebnih rokova ili obveza propisanih za pravilnu provedbu postupka koji su primjenjivi na postupak izdavanja dozvola, uključujući žalbene postupke, u skladu s pravom Unije ili nacionalnim pravom koje je u skladu s pravom Unije.

Produljenje se ne smije zatražiti kako bi se dobile informacije koje nedostaju, a koje nadležno tijelo nije zatražilo od podnositelja zahtjeva na temelju drugog podstavka.

Svako odbijanje dozvole ili prava puta propisno se obrazlaže na temelju objektivnih, transparentnih, nediskriminirajućih i proporcionalnih kriterija.

Odstupajući od članka 43. stavka 1. točke (a) Direktive (EU) 2018/1972, ako su za postavljanje elemenata mreža vrlo velikog kapaciteta ili povezane opreme uz dozvole potrebna i prava puta na javno ili, ako je primjenjivo, privatno vlasništvo, preko njega ili ispod njega, uz prethodno odobrenje vlasnika ili u skladu s nacionalnim pravom, nadležna tijela dodjeljuju takva prava puta u roku od četiri mjeseca ili u roku utvrđenom nacionalnim pravom, ovisno o tome koji je kraći, od datuma primitka potpunog zahtjeva, osim u slučaju izvlaštenja.

Nadležna tijela mogu obnoviti dozvolu dodijeljenu operatoru za građevinske radove potrebne za uvođenje elemenata mreža vrlo velikog kapaciteta ili pripadajuće opreme kada iz objektivno opravdanih razloga građevinski radovi nisu mogli započeti ili biti zaključeni prije isteka valjanosti dozvole. Produljenje dozvole izdaje se bez dodatnih postupovnih zahtjeva za operatore.

Države članice mogu, među ostalim, zahtijevati dozvole za postavljanje elemenata mreža vrlo velikog kapaciteta ili povezane opreme na zgradama ili lokacijama arhitektonske, povijesne, vjerske ili okolišne vrijednosti zaštićenima u skladu s nacionalnim pravom ili ako je to potrebno radi javne sigurnosti, sigurnosti kritične infrastrukture ili okolišnih razloga.

Za dozvole, osim prava puta, potrebne za postavljanje elemenata mreža vrlo velikog kapaciteta ili povezane opreme, ne naplaćuju se nikakve naknade ili pristojbe koje premašuju administrativne troškove kako je uređeno, mutatis mutandis, u članku 16. Direktive (EU) 2018/1972.

10.

Komisija prati primjenu ovog članka u državama članicama. U tu svrhu države članice svake tri godine izvješćuju Komisiju o statusu provedbe ovog članka i o tome jesu li u njemu navedeni uvjeti ispunjeni.

11.

Postupak utvrđen u ovom članku primjenjuje se ne dovodeći u pitanje članak 57. Direktive (EU) 2018/1972.

12.

Ovim se člankom ne dovodi u pitanje mogućnost država članica da uvedu dodatne odredbe za nadležna tijela kako bi ubrzale postupak izdavanja dozvola.

Članak 8.

Izostanak odluke o zahtjevu za izdavanje dozvole

Ako nadležno tijelo ne donese odluku u primjenjivom roku iz članka 7. stavka 5., za dozvolu se smatra da je izdana nakon isteka tog roka.

Prvi podstavak primjenjuje se pod uvjetom da se postupak izdavanja dozvola ne odnosi na prava puta. Operator ili bilo koja oštećena strana na zahtjev imaju pravo od nadležnog tijela dobiti pisanu potvrdu da je dozvola, ako je primjenjivo, implicitno izdana.

Države članice osiguravaju da svaka oštećena treća strana ima pravo intervenirati u administrativni postupak i osporiti odluku o izdavanju dozvole.

Države članice mogu odstupiti od stavka 1. ovog članka ako je za relevantni postupak izdavanja dozvola dostupan najmanje jedan od sljedećih pravnih lijekova:

(a)

operator koji je pretrpio štetu zbog nepoštovanja primjenjivog roka utvrđenog u skladu s člankom 7. stavkom 5. od strane nadležnog tijela ima pravo tražiti naknadu štete u skladu s nacionalnim pravom;

(b)

operator može uputiti predmet sudu ili nadzornom tijelu.

U slučaju odstupanja na temelju stavka 2. ovog članka dotična država članica osigurava da, nakon isteka roka utvrđenog u skladu s člankom 7. stavkom 5. i ne dovodeći u pitanje pravo operatora da odmah zatraži pravne lijekove u skladu sa stavkom 2. ovog članka, nadležno tijelo ili bilo koje drugo tijelo koje je odredila ta država članica bez nepotrebnog odlaganja, na zahtjev operatora ili na vlastitu inicijativu, pozove podnositelja zahtjeva na sastanak kako bi se olakšalo donošenje odluke o zahtjevu za izdavanje dozvole. Nadležno tijelo saziva sastanak najkasnije dva mjeseca nakon podnošenja zahtjeva. Nakon sastanka, bez nepotrebnog odlaganja, nadležno tijelo dostavlja pisani izvještaj o raspravi, u koji uključuje stajališta uključenih strana i u kojem za operatora navodi datum kada će se izdati odluka o zahtjevu za izdavanje dozvole.

Članak 9.

Izuzeća od postupaka izdavanja dozvola

Građevinski radovi koji se sastoje od bilo čega od sljedećeg ne podliježu nikakvom postupku izdavanja dozvola u smislu članka 7., osim ako se takva dozvola zahtijeva u skladu s drugim pravnim aktima Unije:

(a)

radovi popravka i održavanja čiji je razmjer ograničen, primjerice u smislu vrijednosti, opsega, učinka i trajanja;

(b)

ograničene tehničke nadogradnje postojećih radova ili instalacija, s ograničenim učinkom; ili

(c)

građevinski radovi malih razmjera koji su ograničenog razmjera, primjerice u smislu vrijednosti, opsega, učinka ili trajanja, potrebni za postavljanje mreža vrlo velikog kapaciteta.

Na temelju propisno opravdanih i proporcionalnih razloga države članice utvrđuju vrste građevinskih radova na koje se primjenjuje stavak 1. Informacije o takvim vrstama građevinskih radova objavljuju se putem jedinstvene informacijske točke.

Odstupajući od stavka 1. i podložno postupku utvrđenom u stavku 2., nadležna tijela mogu zahtijevati dozvole za postavljanje elemenata mreža vrlo velikog kapaciteta ili povezane opreme u sljedećim situacijama:

(a)

za fizičku infrastrukturu ili određene kategorije fizičke infrastrukture zbog arhitektonske, povijesne, vjerske ili okolišne vrijednosti ili zbog razloga koji su inače zaštićeni u skladu s nacionalnim pravom; ili

(b)

ako je to potrebno zbog razloga javne sigurnosti, obrane, zaštite, okoliša ili javnog zdravlja, ili radi zaštite sigurnosti kritične infrastrukture.

Države članice mogu zahtijevati od operatora koji planiraju izvoditi građevinske radove obuhvaćene ovim člankom da prije početka radova obavijeste nadležna tijela o svojoj namjeri da započnu građevinske radove.

Ta obavijest ne podrazumijeva više od izjave operatora o njegovoj namjeri da započne građevinske radove i dostave minimalnih informacija koje su potrebne kako bi nadležna tijela mogla procijeniti primjenjuje li se na te radove odstupanje utvrđeno u stavku 3. Te minimalne informacije uključuju barem datum očekivanog početka građevinskih radova, njihovo trajanje, podatke za kontakt osobe odgovorne za izvođenje radova i područje na koje se radovi odnose.

Članak 10.

Fizička infrastruktura i svjetlovodna instalacija unutar zgrade

Sve nove zgrade i zgrade koje se podvrgavaju opsežnim radovima na obnovi, uključujući elemente u zajedničkom vlasništvu, za koje su podneseni zahtjevi za izdavanje građevinske dozvole nakon 12. veljače 2026., moraju biti opremljene fizičkom infrastrukturom unutar zgrade namijenjenom za postavljanje svjetlovodne instalacije i svjetlovodnom instalacijom unutar zgrade, uključujući priključke do fizičke točke na kojoj se krajnji korisnik priključuje na javnu mrežu.

Sve nove višestambene zgrade ili višestambene zgrade koje se podvrgavaju opsežnim radovima na obnovi za koje su podneseni zahtjevi za građevinsku dozvolu nakon 12. veljače 2026., moraju biti opremljene pristupnom točkom.

Do 12. veljače 2026. sve zgrade, uključujući njihove elemente u zajedničkom vlasništvu, koje se podvrgavaju većoj rekonstrukciji kako je definirano u članku 2. točki 10. Direktive 2010/31/EU, moraju biti opremljene fizičkom infrastrukturom unutar zgrade namijenjenom za postavljanje svjetlovodne instalacije i svjetlovodnom instalacijom unutar zgrade, uključujući priključke do fizičke točke na kojoj se krajnji korisnik priključuje na javnu mrežu, ako se time nerazmjerno ne povećavaju troškovi radova na obnovi i ako je to tehnički izvedivo. Sve višestambene zgrade koje se podvrgavaju takvoj opsežnoj obnovi također moraju biti opremljene pristupnom točkom.

Do 12. studenoga 2025. države članice, uz savjetovanje sa zainteresiranim stranama i na temelju najbolje industrijske prakse, donose relevantne norme ili tehničke specifikacije koje su potrebne za provedbu stavaka 1., 2. i 3. Tim se normama ili tehničkim specifikacijama moraju lako omogućivati redovite aktivnosti održavanja pojedinačnih svjetlovodnih instalacija kojima se svaki operator koristi za pružanje usluga mreže vrlo velikog kapaciteta te se utvrđuje barem sljedeće:

(a)

specifikacije pristupne točke zgrade i specifikacije svjetlovodnog sučelja;

(b)

specifikacije kabela;

(c)

specifikacije utičnice;

(d)

specifikacije zdenaca ili mikrocijevi;

(e)

tehničke specifikacije potrebne za sprečavanje interferencije s električnim kabelima;

(f)

najmanji polumjer savijanja;

(g)

tehničke specifikacije za instalaciju kabela.

Države članice osiguravaju usklađenost s normama ili tehničkim specifikacijama iz stavka 4. Kako bi dokazale takvu usklađenost, države članice uspostavljaju postupke koji bi mogli uključivati pregled zgrada ili njihova reprezentativnog uzorka na licu mjesta.

Zgrade opremljene u skladu s ovim člankom prihvatljive su, na dobrovoljnoj osnovi i u skladu s postupcima koje su utvrdile države članice, za dobivanje oznake „namijenjena za svjetlovodnu instalaciju”, ako su države članice odlučile uvesti takvu oznaku.

Stavci 1., 2. i 3. ne primjenjuju se na određene kategorije zgrada ako je usklađivanje s tim stavcima nerazmjerno u smislu troškova za pojedinačne ili zajedničke vlasnike na temelju objektivnih razloga. Države članice utvrđuju takve kategorije zgrada na temelju propisno opravdanih i proporcionalnih razloga.

Države članice utvrđuju, na temelju propisno potkrijepljenih i proporcionalnih razloga, vrste zgrada, kao što su posebne kategorije spomenika, povijesne zgrade, vojne zgrade i zgrade koje se upotrebljavaju za potrebe nacionalne sigurnosti, kako je definirano u nacionalnom pravu, trebaju biti izuzete od obveza predviđene u stavcima 1., 2. i 3. ili na koje se te obveze trebaju primjenjivati uz odgovarajuće tehničke prilagodbe. Informacije o takvim kategorijama zgrada objavljuju se putem jedinstvene informacijske točke.

Članak 11.

Pristup fizičkoj infrastrukturi unutar zgrade

Podložno stavku 3. i ne dovodeći u pitanje vlasnička prava, svaki pružatelj javnih elektroničkih komunikacijskih mreža ima pravo o vlastitom trošku uvesti svoju mrežu do pristupne točke.

Podložno stavku 3. svaki pružatelj javnih elektroničkih komunikacijskih mreža ima pravo pristupiti bilo kojoj postojećoj fizičkoj infrastrukturi unutar zgrade radi postavljanja elemenata mreža vrlo velikog kapaciteta ako je udvostručavanje tehnički neizvedivo ili ekonomski neisplativo.

Svaki nositelj prava korištenja pristupne točke i fizičke infrastrukture unutar zgrade pod poštenim, razumnim i nediskriminirajućim uvjetima, što prema potrebi uključuje cijenu, udovoljava svim razumnim pisanim zahtjevima za pristup pristupnoj točki i fizičkoj infrastrukturi unutar zgrade koje su podnijeli pružatelji javnih elektroničkih komunikacijskih mreža. Države članice mogu utvrditi detaljne zahtjeve koji se odnose na administrativne aspekte zahtjeva.

Ako nema fizičke infrastrukture unutar zgrade namijenjene za postavljanje svjetlovodne instalacije, svaki pružatelj javnih elektroničkih komunikacijskih mreža ima pravo završiti svoju mrežu u prostorijama pretplatnika, što podliježe suglasnosti vlasnika i/ili pretplatnika, u skladu s nacionalnim pravom, služeći se postojećom fizičkom infrastrukturom unutar zgrade, do mjere u kojoj je ona dostupna i pristupačna na temelju stavka 3. i pod uvjetom da pritom na najmanju moguću mjeru svede utjecaj na privatnu imovinu trećih osoba.

Ovim se člankom ne dovodi u pitanje pravo vlasništva vlasnika pristupne točke ili fizičke infrastrukture unutar zgrade kada nositelj prava korištenja te infrastrukture ili pristupne točke nije njihov vlasnik ni pravo vlasništva bilo kojih trećih osoba, kao što su vlasnici zemljišta i vlasnici zgrada.

Do 12. studenoga 2025., nakon savjetovanja s dionicima, nacionalnim tijelima za rješavanje sporova i, prema potrebi, drugim nadležnim tijelima ili agencijama Unije iz relevantnih sektora te uzimajući u obzir dobro utvrđena načela i različitu situaciju u državama članicama, BEREC u bliskoj suradnji s Komisijom objavljuje smjernice o uvjetima pristupa fizičkoj infrastrukturi unutar zgrade, među ostalim o primjeni poštenih i razumnih uvjeta, te kriterije koje bi nacionalna tijela za rješavanje sporova trebala slijediti pri rješavanju sporova.

Članak 12.

Digitalizacija jedinstvenih informacijskih točaka

Jedinstvene informacijske točke stavljaju na raspolaganje odgovarajuće digitalne alate, primjerice u obliku mrežnih portala, baza podataka, digitalnih platformi ili digitalnih aplikacija, kako bi omogućile ostvarivanje svih prava putem interneta i ispunjavanje svih obveza utvrđenih u ovoj Uredbi.

Države članice mogu međusobno povezati ili potpuno ili djelomično integrirati nekoliko postojećih ili novorazvijenih digitalnih alata koji pružaju podršku jedinstvenim informacijskim točkama iz stavka 1., prema potrebi, kako bi se izbjeglo udvostručavanje digitalnih alata.

Države članice određuju jedinstvenu nacionalnu digitalnu ulaznu točku koja se sastoji od zajedničkog korisničkog sučelja radi omogućavanja neometanog pristupa digitaliziranim jedinstvenim informacijskim točkama.

Države članice osiguravaju odgovarajuće tehničke, financijske i ljudske resurse za potporu uvođenju i digitalizaciji jedinstvenih informacijskih točaka.

Članak 13.

Rješavanje sporova

Ne dovodeći u pitanje mogućnost upućivanja predmeta sudu, svaka stranka ima pravo uputiti nadležnom nacionalnom tijelu za rješavanje sporova osnovanom na temelju članka 14. spor do kojeg može doći:

(a)

ako je pristup postojećoj infrastrukturi odbijen ili ako nije postignut dogovor o specifičnim uvjetima, uključujući cijenu, u roku od mjesec dana od dana primitka zahtjeva za pristup na temelju članka 3.;

(b)

u vezi s pravima i obvezama utvrđenima u člancima 4. i 6., među ostalim ako zatražene informacije nisu dostavljene u primjenjivim rokovima;

(c)

ako sporazum o koordinaciji građevinskih radova na temelju članka 5. stavka 2. nije postignut u roku od mjesec dana od dana primitka službenog zahtjeva za koordinaciju građevinskih radova; ili

(d)

ako sporazum o pristupu fizičkoj infrastrukturi unutar zgrade iz članka 11. stavka 2. ili 3. nije postignut u roku od mjesec dana od dana primitka službenog zahtjeva za pristup.

Države članice mogu predvidjeti da u slučaju sporova iz stavka 1. točaka (a) i (d), kada je tijelo od kojeg je operator zatražio pristup istodobno tijelo koje ima pravo dodijeliti pravo puta na imovini na kojoj se, u kojoj se ili pod kojom se nalazi predmet pristupa, nadležno nacionalno tijelo za rješavanje sporova može također riješiti sporove o pravu puta.

Uzimajući u potpunosti u obzir načelo proporcionalnosti i načela utvrđena u relevantnim smjernicama Komisije ili smjernicama BEREC-a, nacionalno tijelo za rješavanje sporova iz stavka 1. donosi obvezujuću odluku o rješavanju spora:

(a)

u roku od četiri mjeseca od datuma primitka zahtjeva za rješavanje spora za sporove iz stavka 1. točke (a);

(b)

u roku od mjesec dana od datuma primitka zahtjeva za rješavanje spora za sporove iz stavka 1. točaka (b), (c) i (d).

Ti se rokovi mogu produljiti samo u propisno opravdanim iznimnim okolnostima.

Za sporove iz stavka 1. točaka (a), (c) i (d) odluka nacionalnog tijela za rješavanje sporova može se sastojati od utvrđivanja poštenih i razumnih uvjeta, uključujući, prema potrebi, cijenu.

Tijela za rješavanje sporova objavljuju svoje odluke poštujući načela povjerljivosti i zaštite poslovnih tajni. Jedinstvena informacijska točka osigurava pristup odlukama koje objavljuju tijela za rješavanje sporova.

Ako se spor odnosi na pristup infrastrukturi operatora, a nacionalno tijelo za rješavanje sporova jest nacionalno regulatorno tijelo, u obzir se, prema potrebi, uzimaju ciljevi utvrđeni u članku 3. Direktive (EU) 2018/1972.

Ovim se člankom dopunjuju i ne dovode u pitanje pravni lijekovi i postupci u skladu s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

Članak 14.

Nadležna tijela

Države članice osnivaju ili određuju jedno ili više nadležnih tijela za obavljanje zadaća dodijeljenih nacionalnom tijelu za rješavanje sporova u skladu s člankom 13. stavkom 1. („nacionalno tijelo za rješavanje sporova”).

Nacionalno tijelo za rješavanje sporova pravno je odvojeno i funkcionalno neovisno o bilo kojem mrežnom operatoru i bilo kojem tijelu javnog sektora u čijem je vlasništvu ili pod čijom je kontrolom fizička infrastruktura koja je predmet spora. Države članice koje zadržavaju vlasništvo ili kontrolu nad mrežnim operatorima dužne su djelotvorno strukturno razdvojiti funkcije povezane s nacionalnim postupcima rješavanja sporova i funkcije jedinstvene informacijske točke od aktivnosti povezanih s vlasništvom ili kontrolom.

Nacionalna tijela za rješavanje sporova djeluju neovisno i objektivno i ne traže niti primaju upute od bilo kojeg drugog tijela kada odlučuju o sporovima koji su im podneseni. To ne sprečava nadzor u skladu s nacionalnim pravom. Samo su nadležna žalbena tijela ovlaštena suspendirati ili ukinuti odluke nacionalnih tijela za rješavanje sporova.

Nacionalno tijelo za rješavanje sporova može naplaćivati naknade za pokrivanje troškova obavljanja zadaća koje su mu dodijeljene.

Sve stranke na koje se odnosi spor moraju u potpunosti surađivati s nacionalnim tijelom za rješavanje sporova.

Funkcije jedinstvene informacijske točke iz članaka od 3. do 10. i članaka 12. i 13. obavlja jedno ili više nadležnih tijela koja imenuju države članice na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini, prema potrebi. Kako bi se pokrili troškovi obavljanja tih funkcija, mogu se naplaćivati naknade za korištenje jedinstvenih informacijskih točaka.

Stavak 2. prvi podstavak primjenjuje se mutatis mutandis na nadležna tijela koja obavljaju funkcije jedinstvene informacijske točke.

Nadležna tijela svoje ovlasti izvršavaju nepristrano, transparentno i pravodobno. Države članice osiguravaju im odgovarajuća tehnička i financijska sredstva te ljudske resurse kako bi mogla provoditi dodijeljene im zadaće.

Države članice putem jedinstvene informacijske točke objavljuju zadaće svakog nadležnog tijela, osobito ako su te zadaće dodijeljene većem broju nadležnih tijela ili ako su se dodijeljene zadaće promijenile. Nadležna tijela prema potrebi međusobno se savjetuju i surađuju u pitanjima od zajedničkog interesa.

Države članice obavješćuju Komisiju o identitetu svakog tijela koje je u skladu s ovim člankom nadležno za obavljanje funkcije na temelju ove Uredbe i njegovim odgovornostima te svakoj njegovoj izmjeni, prije nego što to imenovanje ili izmjena stupe na snagu.

10.

Svaka odluka koju donese nadležno tijelo podliježe žalbi, u skladu s nacionalnim pravom, pred potpuno neovisnim žalbenim tijelom, uključujući pravosudna tijela. Na svaku žalbu na temelju ovog stavka primjenjuje se mutatis mutandis članak 31. Direktive (EU) 2018/1972.

Pravom na žalbu u skladu s prvim podstavkom ne dovodi se u pitanje pravo stranaka na pokretanje spora pred nadležnim nacionalnim sudom.

Članak 15.

Sankcije

Države članice utvrđuju pravila o sankcijama koje se primjenjuju na povrede ove Uredbe i svih obvezujućih odluka koje su nadležna tijela iz članka 14. donijela na temelju ove Uredbe te poduzimaju sve mjere potrebne da se ta pravila provode. Predviđene sankcije moraju biti primjerene, učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

Članak 16.

Izvješćivanje i praćenje

Do 12. svibnja 2028. Komisija podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o provedbi ove Uredbe. To izvješće mora sadržavati sažetak učinka mjera utvrđenih u ovoj Uredbi i procjenu napretka u ostvarivanju njezinih ciljeva, među ostalim bi li i na koji način ova Uredba mogla dodatno doprinijeti ostvarenju ciljeva u području povezivosti utvrđenih u Odluci (EU) 2022/2481.

Izvješće uključuje razvoj povezan s područjem primjene ove Uredbe koji bi mogao utjecati na napredak prema brzom i opsežnom postavljanju mreže vrlo velikog kapaciteta u ruralnim, otočnim i udaljenim područjima, kao što su otoci te planinske i rijetko naseljene regije, kao i na razvoj tržišta tornjeva i preuzimanje različitih posredničkih rješenja, uključujući satelitsko posredovanje u digitalnoj povezivosti velikih brzina.

U tu svrhu Komisija može od država članica zatražiti informacije, koje su one dužne dostaviti bez nepotrebne odgode. Osobito, do 12. studenoga 2025. države članice, u bliskoj suradnji s Komisijom, preko Odbora za komunikacije osnovanog na temelju članka 118. Direktive (EU) 2018/1972 utvrđuju pokazatelje za primjereno praćenje primjene ove Uredbe i uspostavljaju mehanizam za periodično prikupljanje podataka i izvješćivanje Komisije o njima.

Članak 17.

Izmjene Uredbe (EU) 2015/2120

Uredba (EU) 2015/2120 mijenja se kako slijedi:

u članku 2. dodaju se sljedeće točke:

„5.

,brojevno neovisna interpersonalna komunikacijska usluga’ znači brojevno neovisna interpersonalna komunikacijska usluga kako je definirana u članku 2. točki 7. Direktive (EU) 2018/1972 Europskog parlamenta i Vijeća ( *1 );

,domaća komunikacija’ znači svaka brojevno utemeljena interpersonalna komunikacijska usluga iz države članice potrošačeva domaćeg pružatelja prema bilo kojem broju u nepokretnoj ili pokretnoj mreži iz nacionalnog plana numeriranja iste države članici;

,komunikacija unutar EU-a’ znači svaka brojevno utemeljena interpersonalna komunikacijska usluga iz države članice potrošačeva domaćeg pružatelja prema bilo kojem broju u nepokretnoj ili pokretnoj mreži iz nacionalnog plana numeriranja druge države članice.

u članku 5.a dodaju se sljedeći stavci:

„7.

Od 1. siječnja 2029. pružatelji usluga ne smiju na potrošače primjenjivati različite maloprodajne cijene za domaće komunikacije i komunikacije unutar EU-a, pod uvjetom da su donesena tehnička pravila o zaštitnim mjerama kao što su održivost, pravedna uporaba i mjere za borbu protiv prijevara. Komisija do 30. lipnja 2028., nakon savjetovanja s BEREC-om, donosi provedbeni akt kojim se utvrđuju ta tehnička pravila u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 5.b.

Od 1. siječnja 2025. pružatelji usluga mogu dobrovoljno poštovati obvezu neprimjenjivanja različitih maloprodajnih cijena utvrđenu u stavku 7. Ti su pružatelji usluga izuzeti od obveza utvrđenih u stavku 1., podložno politici pravedne uporabe, s ciljem ranijeg ostvarivanja koristi od jednakih maloprodajnih cijena za domaće komunikacije i komunikacije unutar EU-a. U tu svrhu Komisija, nakon savjetovanja s BEREC-om, do 31. prosinca 2024. donosi provedbeni akt o pravednoj uporabi, na temelju tipičnih obrazaca uporabe, i mjerama za borbu protiv prijevara. Taj se provedbeni akt donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 5.b. stavka 2.

Komisija do 30. lipnja 2027., nakon savjetovanja s BEREC-om, preispituje ovaj članak i na temelju procjene njegova učinka može, prema potrebi, odlučiti podnijeti zakonodavni prijedlog radi njegove izmjene.

10.

Procjena iz stavka 9. obuhvaća:

(a)

razvoj veleprodajnih troškova povezanih s pružanjem komunikacija unutar EU-a;

(b)

razvoj natjecanja na tržištu za pružanje brojevno utemeljenih interpersonalnih komunikacijskih usluga i trend maloprodajnih cijena komunikacija unutar EU-a u različitim državama članicama;

(c)

razvoj sklonosti potrošača i odabir posebnih ponuda i paketa koji se ne naplaćuju na temelju stvarne potrošnje komunikacija unutar EU-a;

(d)

mogući učinak na nacionalna tržišta za pružanje brojevno utemeljenih interpersonalnih komunikacijskih usluga, a posebno na maloprodajne cijene koje se naplaćuju potrošačima u cjelini, uzimajući u obzir troškove pružanja komunikacija unutar EU-a, te mogući učinak mjera na prihode pružatelja usluga i, ako je moguće, ulagački kapacitet pružatelja usluga, posebno s obzirom na buduće uvođenje mreža u skladu s ciljevima povezivosti utvrđenim u Odluci (EU) 2022/2481 ako se dodatne naknade za komunikacije unutar EU-a već ne primjenjuju;

(e)

opseg uporabe, dostupnost i konkurentnost brojevno neovisnih interpersonalnih komunikacijskih usluga ili bilo kojih alternativa komunikacijama unutar EU-a;

(f)

razvoj tarifnih planova u pogledu komunikacija unutar EU-a, te posebno u kojoj je mjeri provedba mjera iz stavka 8. dovela do uklanjanja razlika u maloprodajnoj cijeni za potrošače između domaćih komunikacija i komunikacija unutar EU-a.

11.

Kako bi proveo procjenu iz stavka 9., BEREC redovito prikuplja relevantne informacije od državnih regulatornih tijela. Kada je to primjenjivo, nacionalna regulatorna tijela mogu dostaviti takve podatke u koordinaciji s drugim nadležnim tijelima. Podaci koje BEREC prikupi na temelju ovog stavka dostavljaju se Komisiji najmanje jedanput godišnje. Komisija ih objavljuje. Kako bi se osiguralo da BEREC može ispuniti svoje obveze na temelju ovog stavka, pružatelji usluga obvezni su surađivati dostavljanjem traženih podataka, uključujući povjerljive podatke, relevantnim nacionalnim tijelima.”;

umeće se sljedeći članak:

„Članak 5.b

Postupak odbora

Kako bi se ispunile obveze iz članka 5.a ove Uredbe, Komisiji pomaže Odbor za komunikacije osnovan člankom 118. stavkom 1. Direktive (EU) 2018/1972. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

Pri upućivanju na ovaj članak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.”;

u članku 10. stavku 5. datum „14. svibnja 2024.” zamjenjuje se datumom „30. lipnja 2032.”.

Članak 18.

Stavljanje izvan snage

Direktiva 2014/61/EU stavlja se izvan snage s učinkom od ►C1 12. studenoga 2025. ◄

Odstupajući od stavka 1. ovog članka, ako se odredbe ove Uredbe kojima se zamjenjuju odredbe Direktive 2014/61/EU primjenjuju od kasnijeg datuma, sljedeće odgovarajuće odredbe te direktive ostaju na snazi do tog istog datuma, kako je utvrđeno u nastavku:

(a)

članak 4. stavci 2. i 3., članak 4. stavak 4. prva rečenica, članak 6. stavci 1., 2., 3. i 5. i članak 7. stavci 1. i 2. te direktive ostaju na snazi do 12. svibnja 2026.;

(b)

članak 8. stavci od 1. do 4. te direktive ostaju na snazi do 12. veljače 2026.

Upućivanja na Direktivu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga.

Članak 19.

Stupanje na snagu i primjena

Ova Uredba stupa na snagu trećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Počinje se primjenjivati 12. studenoga 2025.

Odstupajući od stavka 2. ovog članka:

(a)

članak 5. stavak 6. i članak 11. stavak 6. primjenjuju se od 11. svibnja 2024.;

(b)

članak 17. primjenjuje se od 15. svibnja 2024.;

(c)

članak 10. stavci 1., 2. i 3. primjenjuju se od 12. veljače 2026.;

(d)

članak 4. stavak 3., članak 6. stavak 1., članak 7. stavci 2. i 3. i članak 12. stavci 1., 2. i 3. primjenjuju se od 12. svibnja 2026.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

PRILOG

Korelacijska tablica

Direktiva 2014/61/EU	Ova Uredba
Članak 1. stavak 1.	Članak 1. stavak 1.
Članak 1. stavak 2.	Članak 1. stavak 3.
Članak 1. stavak 3.	Članak 1. stavak 3.
Članak 1. stavak 4.	Članak 1. stavak 2.
—	Članak 1. stavak 4.
—	Članak 1. stavak 5.
Članak 2.	Članak 2.
Članak 3. stavak 1.	Članak 3. stavak 11.
Članak 3. stavak 2.	Članak 3. stavak 1.
—	Članak 3. stavak 2.
—	Članak 3. stavak 3.
—	Članak 3. stavak 4.
Članak 3. stavak 3.	Članak 3. stavak 5.
—	Članak 3. stavak 6.
Članak 3. stavak 3. drugi podstavak	Članak 3. stavak 7.
Članak 3. stavak 4.	Članak 13. stavak 1. točka (a)
Članak 3. stavak 5.	Članak 13. stavak 2. Članak 13. stavak 3. Članak 13. stavak 4. drugi podstavak
—	Članak 3. stavak 8.
—	Članak 3. stavak 9.
—	Članak 3. stavak 10.
Članak 3. stavak 6.	Članak 3. stavak 12.
—	Članak 3. stavak 13.
Članak 4. stavak 1.	Članak 4. stavak 1.
Članak 4. stavak 2.	Članak 4. stavak 3.
—	Članak 4. stavak 2.
Članak 4. stavak 3.	Članak 4. stavak 1. Članak 4. stavak 3.
Članak 4. stavak 4. prva rečenica	Članak 4. stavak 3.
—	Članak 4. stavak 4.
Članak 4. stavak 4. druga i treća rečenica	Članak 4. stavak 1. drugi i treći podstavak
Članak 4. stavak 5.	Članak 4. stavak 5.
Članak 4. stavak 6.	Članak 13. stavak 1. točka (b) Članak 13. stavak 2. točka (b)
Članak 4. stavak 7.	Članak 4. stavak 6. Članak 4. stavak 7.
Članak 4. stavak 8.	Članak 4. stavak 8.
Članak 5. stavak 1.	Članak 5. stavak 1.
Članak 5. stavak 2.	Članak 5. stavak 2.
—	Članak 5. stavak 3.
—	Članak 5. stavak 4.
Članak 5. stavak 3.	Članak 13. stavak 1. točka (c)
Članak 5. stavak 4.	Članak 13. stavak 2. točka (b) Članak 13. stavak 3.
Članak 5. stavak 5.	Članak 5. stavak 5.
—	Članak 5. stavak 6.
Članak 6. stavak 1.	Članak 6. stavak 1.
Članak 6. stavak 2.	—
Članak 6. stavak 3.	Članak 6. stavak 1.
Članak 6. stavak 4.	Članak 13. stavak 1. točka (b), članak 13. stavak 2. točka (b)
Članak 6. stavak 5.	Članak 6. stavak 2.
—	Članak 7. stavak 1.
Članak 7. stavak 1.	Članak 7. stavak 2.
Članak 7. stavak 2.	Članak 7. stavak 3.
—	Članak 7. stavak 4.
Članak 7. stavak 3.	Članak 7. stavak 5.
—	Članak 7. stavak 6. Članak 7. stavak 7. Članak 7. stavak 8. Članak 7. stavak 9. Članak 7. stavak 10. Članak 7. stavak 11. Članak 7. stavak 12.
Članak 7. stavak 4.	—
—	Članak 8.
—	Članak 9.
Članak 8. stavak 1.	Članak 10. stavak 1.
Članak 8. stavak 2.	Članak 10. stavak 2.
Članak 8. stavak 3.	Članak 10. stavak 6.
Članak 8. stavak 4.	Članak 10. stavak 7. Članak 10. stavak 8.
Članak 9. stavak 1.	Članak 11. stavak 1.
Članak 9. stavak 2.	Članak 11. stavak 2.
Članak 9. stavak 3.	Članak 11. stavak 3. Članak 13. stavak 1. točka (d) Članak 13. stavak 2.
Članak 9. stavak 4.	Članak 11. stavak 3.
Članak 9. stavak 5.	Članak 11. stavak 4.
Članak 9. stavak 6.	Članak 11. stavak 5.
—	Članak 11. stavak 6.
—	Članak 12.
—	Članak 13. stavak 1. drugi podstavak
—	Članak 13. stavak 4. prvi podstavak
—	Članak 13. stavak 5.
Članak 10. stavak 1.	Članak 14. stavak 1.
Članak 10. stavak 2.	Članak 14. stavak 2. i članak 14. stavak 3.
Članak 10. stavak 3.	Članak 14. stavak 4.
Članak 10. stavak 4.	Članak 14. stavak 5.
—	Članak 14. stavak 6.
—	Članak 14. stavak 7.
Članak 10. stavak 5.	Članak 14. stavak 9.
Članak 10. stavak 6.	Članak 14. stavak 10.
Članak 11.	Članak 15.
Članak 12.	Članak 16. stavak 1.
—	Članak 16. stavak 2.
—	Članak 17.
—	Članak 18.
Članak 13.	—
Članak 14.	Članak 19.
Članak 15.	—

( ) Direktiva (EU) 2020/2184 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2020. o kvaliteti vode namijenjene za ljudsku potrošnju (SL L 435, 23.12.2020., str. 1.).

( *1 ) Direktiva (EU) 2018/1972 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o Europskom zakoniku elektroničkih komunikacija (SL L 321, 17.12.2018., str. 36).”;