Ovaj je tekst namijenjen isključivo dokumentiranju i nema pravni učinak. Institucije Unije nisu odgovorne za njegov sadržaj. Vjerodostojne inačice relevantnih akata, uključujući njihove preambule, one su koje su objavljene u Službenom listu Europske unije i dostupne u EUR-Lexu. Tim službenim tekstovima može se izravno pristupiti putem poveznica sadržanih u ovom dokumentu.

UREDBA (EU) 2022/869 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 30. svibnja 2022.

o smjernicama za transeuropsku energetsku infrastrukturu, izmjeni uredaba (EZ) br. 715/2009, (EU) 2019/942 i (EU) 2019/943 i direktiva 2009/73/EZ i (EU) 2019/944 te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 347/2013

POGLAVLJE I.

Opće odredbe

Članak 1.

Predmet, ciljevi i područje primjene

Ovom se Uredbom utvrđuju smjernice za pravovremeni razvoj i interoperabilnost prioritetnih koridora i područja transeuropske energetske infrastrukture („prioritetni koridori i područja energetske infrastrukture”) iz Priloga I. kojima se doprinosi osiguravanju ublažavanja klimatskih promjena, a posebno postizanju energetskih i klimatskih ciljeva Unije za 2030. i njezina cilja klimatske neutralnosti najkasnije do 2050., kao i osiguravanju međupovezanosti, energetske sigurnosti, integracije tržišta i sustava, tržišnog natjecanja u korist svih država članica i pristupačnih cijena energije.

Ovom se Uredbom posebno:

(a)

predviđa utvrđivanje projekata na Unijinu popisu projekata od zajedničkog interesa i projekata od uzajamnog interesa utvrđenog u skladu s člankom 3. (Unijin popis);

(b)

olakšava pravodobna provedba projekata s Unijina popisa, što se postiže pojednostavnjenjem, bliskijom koordinacijom i ubrzavanjem postupaka izdavanja dozvola te većom transparentnosti i sudjelovanjem javnosti;

(c)

predviđaju pravila za prekograničnu raspodjelu troškova i poticaje povezane s rizikom za projekte s Unijina popisa;

(d)

utvrđuju uvjeti prihvatljivosti projekata s Unijina popisa za financijsku pomoć Unije.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe, uz definicije iz uredaba (EZ) br. 715/2009, (EU) 2018/1999, (EU) 2019/942 i (EU) 2019/943 te direktiva 2009/73/EZ, (EU) 2018/2001 ( 1 ) i (EU) 2019/944, primjenjuju se sljedeće definicije:

„energetska infrastruktura” znači svaka fizička oprema ili objekt koji pripada kategorijama energetske infrastrukture, a nalazi se unutar Unije ili je povezuje s jednom ili više trećih zemalja;

„usko grlo energetske infrastrukture” znači ograničenje fizičkih protoka u energetskom sustavu zbog nedostatnog kapaciteta prijenosa odnosno transporta uzrokovanog, među ostalim, nedostatkom infrastrukture;

„sveobuhvatna odluka” znači odluka ili niz odluka koje donosi tijelo ili tijela države članice, ne uključujući sudove, a kojom se određuje ima li nositelj projekta ovlaštenje za izgradnju energetske infrastrukture radi realizacije projekta od zajedničkog interesa ili projekta od uzajamnog interesa time što mu se omogućuje započinjanje ili ugovaranje i započinjanje potrebnih građevinskih radova („faza spremnosti”), ne dovodeći u pitanje nijednu odluku donesenu u kontekstu upravnog žalbenog postupka;

„projekt” znači jedan ili više vodova, cjevovoda, objekata, opremu ili instalacije koji pripadaju kategorijama energetske infrastrukture iz Priloga II.;

„projekt od zajedničkog interesa” znači projekt koji je potreban za provedbu prioritetnih koridora i područja energetske infrastrukture navedenih u Prilogu I. i koji se nalazi na Unijinu popisu;

„projekt od uzajamnog interesa” znači projekt koji Unija promiče u suradnji s trećim zemljama na temelju pisama potpore vlada zemalja na koje se on izravno odnosi ili drugih neobvezujućih sporazuma, koji pripada jednoj od kategorija energetske infrastrukture utvrđenih u točki 1. podtočki (a) ili (f), točki 3. podtočki (a) ili točki 5. podtočki (a) ili (c) Priloga II., koji doprinosi postizanju energetskih i klimatskih ciljeva Unije za 2030. i njezina cilja klimatske neutralnosti do 2050. te koji se nalazi na Unijinu popisu;

„konkurentni projekti” znači projekti koji se u potpunosti ili djelomično odnose na isti utvrđeni infrastrukturni nedostatak ili regionalnu infrastrukturnu potrebu.

„nositelj projekta” znači jedno od sljedećeg:

(a)

operator prijenosnog odnosno transportnog sustava (TSO), operator distribucijskog sustava (ODS) ili drugi operator ili ulagatelj koji razvija projekt s Unijina popisa;

(b)

ako postoji više od jednog takvog TSO-a, ODS-a, drugog operatora ili ulagatelja, ili skupina tih osoba, subjekt s pravnom osobnošću na temelju primjenjivog nacionalnog prava koji je određen njihovim ugovornim sporazumom i koji ima ovlasti preuzeti pravne obveze i snositi financijsku odgovornost u ime stranaka ugovornog sporazuma;

„pametna elektroenergetska mreža” znači elektroenergetska mreža, među ostalim na otocima koji nisu međusobno povezani ili nisu dovoljno povezani s transeuropskim energetskim mrežama, koja omogućuje troškovno učinkovitu integraciju i aktivnu kontrolu ponašanja i djelovanja svih korisnika koji su na nju priključeni, uključujući proizvođače, potrošače i proizvođače-potrošače, kako bi se osigurao gospodarski učinkovit i održiv energetski sustav s niskim gubicima i visokom razinom integracije obnovljivih izvora, sigurnosti opskrbe i sigurnosti, i u kojoj mrežni operator može digitalno pratiti aktivnosti korisnika koji su priključeni na nju te informacijske i komunikacijske tehnologije za komunikaciju s povezanim mrežnim operatorima, proizvođačima, objektima za skladištenje energije te potrošačima ili proizvođačima-potrošačima, pri čemu je cilj prijenos i distribucija električne energije na održiv, troškovno učinkovit i siguran način;

10.

„pametna plinska mreža” znači plinska mreža u sklopu koje se, u skladu s potrebama potrošača i zahtjevima u pogledu kvalitete plina, primjenjuju inovativna i digitalna rješenja za troškovno učinkovitu integraciju niza niskougljičnih plinova, a posebno plinova iz obnovljivih izvora radi smanjivanja ugljičnog otiska povezane potrošnje plina, povećavanja udjela plinova iz obnovljivih izvora i niskougljičnih plinova te povezivanja s drugim nositeljima energije i sektorima, uključujući povezane fizičke nadogradnje ako su nužne za funkcioniranje opreme i instalacija za integraciju niskougljičnih plinova, a posebno plinova iz obnovljivih izvora;

11.

„predmetno tijelo” znači tijelo koje je prema nacionalnom pravu nadležno za izdavanje različitih dozvola i ovlaštenja povezanih s planiranjem, projektiranjem i izgradnjom objekata, uključujući energetsku infrastrukturu;

12.

„nacionalno regulatorno tijelo” znači nacionalno regulatorno tijelo određeno u skladu s člankom 39. stavkom 1. Direktive 2009/73/EZ ili regulatorno tijelo na nacionalnoj razini određeno u skladu s člankom 57. Direktive (EU) 2019/944;

13.

„relevantno nacionalno regulatorno tijelo” znači nacionalno regulatorno tijelo u državama članicama koje su domaćin projektima te u državama članicama na koje projekt pozitivno utječe u znatnoj mjeri;

14.

„radovi” znači kupnja, nabava i upotreba sastavnih dijelova, sustava i usluga, uključujući softver, izrada nacrta, prenamjena te izvođenje građevinskih radova i montaža u vezi s projektom, prihvaćanje tehničkih uvjeta montaže i početak provedbe projekta;

15.

„studije” znači aktivnosti potrebne za pripremu provedbe projekta, kao što su pripremne studije, studije izvedivosti, evaluacijske studije, studije ispitivanja i validacijske studije, uključujući softver, i sve ostale mjere tehničke podrške, uključujući prethodne aktivnosti utvrđivanja i razvoja projekta te odlučivanja o njegovu financiranju, kao što su izviđanje lokacija i priprema financijskog paketa;

16.

„puštanje u rad” znači postupak puštanja projekta u rad nakon njegove izgradnje;

17.

„namjenski objekti za vodik” znači infrastruktura spremna za smještaj čistog vodika bez daljnjih radova na prilagodbi, uključujući mreže plinovoda ili skladišne objekte koji su novoizgrađeni, prenamijenjeni iz objekata za prirodni plin ili oboje;

18.

„prenamjena” znači tehnička nadogradnja ili izmjena postojeće infrastrukture za prirodni plin kako bi se osigurala njezina namjena za uporabu čistog vodika;

19.

„prilagodba klimatskim promjenama” znači postupak kojim se osigurava da se otpornost energetske infrastrukture na moguće negativne učinke klimatskih promjena postiže procjenom osjetljivosti na klimatske promjene i rizika, među ostalim s pomoću relevantnih mjera prilagodbe.

POGLAVLJE II.

Projekti od zajedničkog interesa i projekti od uzajamnog interesa

Članak 3.

Unijin popis projekata od zajedničkog interesa i projekata od uzajamnog interesa

Regionalne skupine („skupine”) osnivaju se u skladu s postupkom iz odjeljka 1. Priloga III. Članstvo svake skupine temelji se na svakom prioritetnom koridoru i području te njihovoj geografskoj pokrivenosti kako je utvrđeno u Prilogu I. Ovlast odlučivanja u skupinama ograničena je na države članice i Komisiju (tijelo odlučivanja) i temelji se na konsenzusu.

Svaka skupina donosi svoj poslovnik, uzimajući u obzir odredbe utvrđene u Prilogu III.

Tijelo odlučivanja svake skupine donosi regionalni popis projekata sastavljen u skladu s postupkom utvrđenim u odjeljku 2. Priloga III., doprinosom svakog projekta provedbi prioritetnih koridora i područja energetske infrastrukture iz Priloga I. te njihovim ispunjavanjem kriterija utvrđenih u članku 4.

Skupina pri sastavljanju svojeg regionalnog popisa:

(a)

za svaki pojedinačni prijedlog projekta zahtijeva odobrenje država članica na čije se državno područje projekt odnosi; ako država članica uskrati odobrenje, to obrazlaže predmetnoj skupini;

(b)

uzima u obzir savjete Komisije kako bi projekata na Unijinu popisu bilo toliko da se njima može upravljati.

Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 20. ove Uredbe kako bi utvrdila Unijin popis, podložno članku 172. drugom stavku UFEU-a.

Komisija pri izvršavanju ovlasti osigurava da se Unijin popis utvrđuje svake dvije godine na temelju regionalnih popisa koje donose tijela odlučivanja skupina osnovanih na temelju odjeljka 1. točke 1. Priloga III. u skladu s postupkom iz stavka 3. ovog članka.

Komisija donosi delegirani akt o utvrđivanju prvog Unijina popisa u skladu s ovom Uredbom do 30. studenoga 2023.

Ako delegirani akt koji je Komisija donijela na temelju ovog stavka ne može stupiti na snagu zbog prigovora Europskog parlamenta ili Vijeća u skladu s člankom 20. stavkom 6., Komisija odmah saziva skupine kako bi sastavila nove regionalne popise uzimajući u obzir razloge za prigovor. Komisija donosi novi delegirani akt o utvrđivanju Unijina popisa što je moguće prije.

Pri utvrđivanju Unijina popisa kombiniranjem regionalnih popisa iz stavka 3. Komisija, uzimajući u obzir rasprave skupina:

(a)

osigurava uvrštavanje samo projekata koji ispunjavaju kriterije iz članka 4.;

(b)

osigurava dosljednost među regijama, uzimajući u obzir mišljenje Agencije iz odjeljka 2. točke 14. Priloga III.;

(c)

uzima u obzir mišljenja država članica iz odjeljka 2. točke 10. Priloga III.;

(d)

nastoji osigurati da je na Unijinu popisu toliko projekata da se njima može upravljati.

Projekti od zajedničkog interesa koji pripadaju kategorijama energetske infrastrukture utvrđenima u točki 1. podtočkama (a), (b), (c), (d) i (f) Priloga II. ovoj Uredbi postaju sastavni dio relevantnih regionalnih investicijskih planova na temelju članka 34. Uredbe (EU) 2019/943 i relevantnih nacionalnih desetogodišnjih planova razvoja mreže na temelju članka 51. Direktive (EU) 2019/944 te drugih nacionalnih infrastrukturnih planova, prema potrebi. Ti projekti od zajedničkog interesa dobivaju najveći mogući prioritet u okviru svakog od tih planova. Ovaj se stavak ne primjenjuje na konkurentne projekte, projekte koji nisu dovoljno razvijeni za provedbu analize troškova i koristi za pojedini projekt kako je navedeno u odjeljku 2. točki 1. podtočki (d) Priloga III. ni na projekte od uzajamnog interesa.

Projekti od zajedničkog interesa koji pripadaju kategorijama energetske infrastrukture utvrđenima u točki 1. podtočkama (a), (b), (c), (d) i (f) Priloga II. i koji su konkurentni projekti ili projekti koji nisu dovoljno razvijeni za provedbu analize troškova i koristi za pojedini projekt kako je navedeno u odjeljku 2. točki 1. podtočki (d) Priloga III. mogu se uključiti u relevantne regionalne planove ulaganja, nacionalne desetogodišnje planove razvoja mreže i druge nacionalne infrastrukturne planove, prema potrebi, kao projekti koji se razmatraju.

Članak 4.

Kriteriji za procjenu projekata od strane skupina

Projekt od zajedničkog interesa mora ispunjavati sljedeće opće kriterije:

(a)

projekt je potreban za najmanje jedan od prioritetnih koridora i područja energetske infrastrukture iz Priloga I.;

(b)

potencijalne cjelokupne koristi projekta, procijenjene u skladu s odgovarajućim posebnim kriterijima iz stavka 3., nadilaze njegove troškove, među ostalim i dugoročno;

(c)

projekt ispunjava bilo koji od sljedećih kriterija:

uključuje najmanje dvije države članice tako što izravno ili neizravno, međupovezanošću s trećom zemljom, prelazi granicu dviju ili više država članica;

ii.

nalazi se na državnom području jedne države članice, u unutrašnjosti ili na moru, uključujući otoke, i ima znatan prekogranični učinak kako je utvrđeno u točki 1. Priloga IV.

Projekt od uzajamnog interesa mora ispunjavati sljedeće opće kriterije:

(a)

projekt znatno doprinosi ciljevima iz članka 1. stavka 1. i ciljevima treće zemlje, posebno neometanjem kapaciteta treće zemlje da postupno ukine objekte za proizvodnju fosilnih goriva za domaću potrošnju te održivosti, među ostalim integracijom obnovljive energije u mrežu te prijenosom i distribucijom energije proizvedene iz obnovljivih izvora do glavnih centara potrošnje i skladišta;

(b)

potencijalne cjelokupne koristi projekta na razini Unije, procijenjene u skladu s odgovarajućim posebnim kriterijima iz stavka 3., nadilaze njegove troškove u Uniji, među ostalim i dugoročno;

(c)

projekt se nalazi na državnom području najmanje jedne države članice i na državnom području najmanje jedne treće zemlje te ima znatan prekogranični učinak kako je utvrđeno u točki 2. Priloga IV.;

(d)

dio projekta koji se nalazi na državnom području države članice usklađen je s direktivama 2009/73/EZ i (EU) 2019/944 ako pripada kategorijama infrastrukture utvrđenima u točkama 1. i 3. Priloga II. ovoj Uredbi;

(e)

postoji visoka razina konvergencije okvira politike treće zemlje ili uključenih zemalja i dokazani su pravni provedbeni mehanizmi kojima se podupiru ciljevi politike Unije, posebno kako bi se osigurali:

unutarnje energetsko tržište koje dobro funkcionira;

ii.

sigurnost opskrbe koja se, među ostalim, temelji na različitim izvorima, suradnji i solidarnosti;

iii.

energetski sustav, uključujući proizvodnju, prijenos odnosno transport i distribuciju, koji se kreće prema cilju klimatske neutralnosti, u skladu s Pariškim sporazumom i energetskim i klimatskim ciljevima Unije za 2030. i njezinim ciljem klimatske neutralnosti do 2050., posebno izbjegavanje istjecanja ugljika;

(f)

uključena treća zemlja ili zemlje podupiru prioritetni status projekta, kako je utvrđeno u članku 7., i obvezuju se poštovati sličan vremenski okvir za ubrzanu provedbu te druge mjere politike i regulatorne mjere potpore koje se primjenjuju na projekte od zajedničkog interesa u Uniji.

Kad je riječ o projektima za skladištenje ugljikova dioksida koji pripadaju kategoriji energetske infrastrukture utvrđenoj u točki 5. podtočki (c) Priloga II., projekt mora biti potreban kako bi se omogućio prekogranični transport i skladištenje ugljikova dioksida, a treća zemlja u kojoj se projekt nalazi mora imati odgovarajući pravni okvir koji se temelji na dokazanim učinkovitim provedbenim mehanizmima kako bi se osiguralo da se na projekt primjenjuju standardi i zaštitne mjere kojima se sprječava svako curenje ugljikova dioksida te koji se odnose na klimu, zdravlje ljudi i ekosustave u pogledu sigurnosti i učinkovitosti trajnog skladištenja ugljikova dioksida, koji su barem na istoj razini kao i oni predviđeni pravom Unije.

Sljedeći posebni kriteriji primjenjuju se na projekte od zajedničkog interesa koji pripadaju pojedinim kategorijama energetske infrastrukture:

(a)

kad je riječ o projektima prijenosa, distribucije i skladištenja električne energije koji pripadaju kategorijama energetske infrastrukture utvrđenima u točki 1. podtočkama (a), (b), (c), (d) i (f) Priloga II., projekt znatno doprinosi održivosti integracijom obnovljive energije u mrežu, prijenosom ili distribucijom energije proizvedene iz obnovljivih izvora do glavnih centara potrošnje i skladišta, kao i, prema potrebi, smanjenju ograničavanja energije te doprinosi najmanje jednom od sljedećih posebnih kriterija:

integraciji tržišta, među ostalim prestankom energetske izolacije najmanje jedne države članice i smanjenjem uskih grla energetske infrastrukture, tržišnom natjecanju, interoperabilnosti i fleksibilnosti sustava;

ii.

sigurnosti opskrbe, među ostalim interoperabilnošću, fleksibilnošću sustava, kibersigurnošću, odgovarajućim priključcima te sigurnim i pouzdanim radom sustava;

(b)

kad je riječ o projektima pametnih elektroenergetskih mreža koji pripadaju kategoriji energetske infrastrukture utvrđenoj u točki 1. podtočki (e) Priloga II., projekt znatno doprinosi održivosti integracijom obnovljive energije u mrežu i doprinosi najmanje dvama sljedećim posebnim kriterijima:

sigurnosti opskrbe, među ostalim učinkovitošću i operabilnošću prijenosa i distribucije električne energije u svakodnevnom radu mreže, izbjegavanjem zagušenja te integracijom i uključivanjem korisnika mreže;

ii.

integraciji tržišta, među ostalim učinkovitim upravljanjem sustavom i upotrebom interkonekcijskih vodova;

iii.

sigurnosti mreže, fleksibilnosti i kvaliteti opskrbe, među ostalim većim uvođenjem inovacija u uravnoteženju, tržištima fleksibilnosti, kibersigurnosti, praćenju, kontroli sustava i ispravljanju pogrešaka.

iv.

pametnoj integraciji sektora, bilo u energetskom sustavu povezivanjem različitih nositelja energije i sektora, bilo, u širem smislu, davanjem prednosti sinergijama i koordinaciji između energetskog, prometnog i telekomunikacijskog sektora;

(c)

kad je riječ o projektima transporta i skladištenja ugljikova dioksida koji pripadaju kategorijama energetske infrastrukture utvrđenima u točki 5. Priloga II., projekt znatno doprinosi održivosti smanjenjem emisija ugljikova dioksida u povezanim industrijskim postrojenjima i doprinosi svim sljedećim posebnim kriterijima:

izbjegavanju emisija ugljikova dioksida uz održavanje sigurnosti opskrbe;

ii.

povećanju otpornosti i sigurnosti transporta i skladištenja ugljikova dioksida;

iii.

učinkovitom korištenju resursa, omogućivanjem povezivanja više izvora ugljikovih dioksida i skladišta putem zajedničke infrastrukture i smanjenjem opterećenja i rizika za okoliš na najmanju moguću mjeru;

(d)

kad je riječ o projektima u području vodika koji pripadaju kategorijama energetske infrastrukture utvrđenima u točki 3. Priloga II., projekt znatno doprinosi održivosti, među ostalim smanjenjem emisija stakleničkih plinova, poboljšanjem uvođenja obnovljivog ili niskougljičnog vodika, s naglaskom na vodiku iz obnovljivih izvora posebno u primjenama u krajnjoj potrošnji, kao što su sektori u kojima je teško smanjiti emisije, u kojima energetski učinkovitija rješenja nisu izvediva, i podupiranjem proizvodnje energije iz varijabilnih obnovljivih izvora tako što nudi fleksibilnost, rješenja za skladištenje ili oboje te projekt znatno doprinosi najmanje jednom od sljedećih posebnih kriterija:

integraciji tržišta, među ostalim povezivanjem postojećih ili novih mreža vodika država članica ili na drugi način doprinosi nastanku mreže Unije za transport i skladištenje vodika te osigurava interoperabilnost povezanih sustava;

ii.

sigurnosti opskrbe i fleksibilnosti, među ostalim putem odgovarajućih priključaka te olakšavanjem sigurnog i pouzdanog rada sustava;

iii.

tržišnom natjecanju, među ostalim omogućivanjem pristupa većem broju izvora opskrbe i korisnika mreže na transparentnoj i nediskriminirajućoj osnovi;

(e)

kad je riječ o elektrolizatorima koji pripadaju kategorijama energetske infrastrukture utvrđenima u točki 4. Priloga II., projekt znatno doprinosi svim sljedećim posebnim kriterijima:

održivosti, među ostalim smanjenjem emisija stakleničkih plinova i poboljšanjem uvođenja obnovljivog ili niskougljičnog vodika, posebno iz obnovljivih izvora, kao i sintetičkih goriva takvog podrijetla;

sigurnosti opskrbe, među ostalim doprinosom sigurnom, učinkovitom i pouzdanom radu sustava ili ponudom rješenja za skladištenje ili rješenja za fleksibilnost, ili oboje, kao što su upravljanje potrošnjom i usluge uravnoteženja;

iii.

omogućivanju usluga fleksibilnosti, kao što su upravljanje potrošnjom i skladištenje olakšavanjem pametne integracije energetskog sektora stvaranjem poveznica s drugim nositeljima energije i sektorima;

(f)

kad je riječ o projektima pametnih plinskih mreža koji pripadaju kategoriji energetske infrastrukture utvrđenoj u točki 2. Priloga II., projekt znatno doprinosi održivosti osiguravanjem integracije niza niskougljičnih plinova, a posebno plinova iz obnovljivih izvora, među ostalim i ako potječu iz lokalnih izvora, kao što je biometan ili obnovljivi vodik, u sustave za transport, distribuciju ili skladištenje plina kako bi se smanjile emisije stakleničkih plinova, te projekt znatno doprinosi najmanje jednom od sljedećih posebnih kriterija:

sigurnosti mreže i kvaliteti opskrbe povećanjem učinkovitosti i interoperabilnosti sustavâ za transport, distribuciju ili skladištenje plina u svakodnevnom radu mreže, među ostalim hvatanjem u koštac s izazovima koji su rezultat puštanja plinova različite kvalitete u mrežu;

ii.

funkcioniranju tržišta i uslugama za potrošače;

iii.

olakšavanju pametne integracije energetskog sektora stvaranjem poveznica s drugim nositeljima energije i sektorima te omogućivanjem upravljanja potrošnjom.

Kad je riječ o projektima koji pripadaju kategorijama energetske infrastrukture utvrđenima u Prilogu II., kriteriji utvrđeni u stavku 3. ovog članka procjenjuju se u skladu s pokazateljima utvrđenima u točkama od 3. do 8. Priloga IV.

Kako bi se olakšala procjena svih projekata koji bi mogli biti prihvatljivi kao projekti od zajedničkog interesa i uvršteni na regionalni popis, svaka skupina transparentno i objektivno procjenjuje doprinos svakog projekta provedbi istog prioritetnog koridora ili područja energetske infrastrukture. Svaka skupina utvrđuje svoju metodu procjene na temelju ukupnog doprinosa kriterijima iz stavka 3. Na temelju te procjene projekti se rangiraju za internu uporabu skupine. Projekti se ne rangiraju ni na regionalnim popisima ni na Unijinu popisu niti u bilo koju naknadnu svrhu, osim kako je opisano u odjeljku 2. točki 16. Priloga III.

Kako bi se osigurala dosljedna metoda procjene među različitim skupinama, pri procjeni projekata svaka skupina uzima u obzir:

(a)

hitnost i doprinos svakog predloženog projekta kako bi se ostvarili energetski i klimatski ciljevi Unije za 2030. i njezin cilj klimatske neutralnosti do 2050., ciljevi integracije tržišta, tržišnog natjecanja, održivosti i sigurnosti opskrbe;

(b)

komplementarnost svakog predloženog projekta s drugim predloženim projektima, uključujući konkurentne ili potencijalno konkurentne projekte;

(c)

moguće sinergije s prioritetnim koridorima i tematskim područjima utvrđenima u okviru transeuropskih mreža za promet i telekomunikacije;

(d)

za predložene projekte koji su u trenutku procjene projekti s Unijina popisa, napredak u njihovoj provedbi i njihova usklađenost s obvezama izvješćivanja i transparentnosti.

Kad je riječ o projektima pametnih elektroenergetskih mreža i pametnih plinskih mreža koji pripadaju kategorijama energetske infrastrukture utvrđenima u točki 1. podtočki (e) i točki 2. Priloga II., rangiranje se provodi za projekte koji utječu na dvije iste države članice, pri čemu se u obzir uzima i broj korisnika na koje projekt utječe, godišnja potrošnja energije i udio proizvodnje iz izvora koji se ne mogu dispečirati na području koje pokrivaju ti korisnici.

Članak 5.

Provedba i praćenje projekata s Unijina popisa

Nositelji projekata izrađuju plan provedbe projekata s Unijina popisa, uključujući vremenski raspored za sve od navedenog:

(a)

studije izvedivosti i projektne studije, među ostalim u pogledu prilagodbe klimatskim promjenama te usklađenosti sa zakonodavstvom o okolišu i načelom „ne nanosi bitnu štetu”;

(b)

odobrenje od strane nacionalnog regulatornog tijela ili drugog predmetnog tijela;

(c)

izgradnju i puštanje u rad;

(d)

postupak izdavanja dozvola iz članka 10. stavka 6. točke (b).

TSO-ovi, ODS-ovi i drugi operatori surađuju u cilju olakšavanja razvoja projekata s Unijina popisa na svojem području.

Agencija i predmetne skupine prate napredak postignut u provedbi projekata s Unijina popisa i, prema potrebi, daju preporuke radi olakšavanja njihove provedbe. Skupine mogu zahtijevati dodatne informacije u skladu sa stavcima 4., 5. i 6., sazivati sastanke s relevantnim stranama i pozvati Komisiju da provjeri informacije dostavljene na terenu.

Do 31. prosinca svake godine nakon godine u kojoj je projekt uvršten na Unijin popis nositelji projekta nacionalnom nadležnom tijelu iz članka 8. stavka 1. podnose godišnje izvješće za svaki projekt koji pripada kategorijama energetske infrastrukture utvrđenima u Prilogu II.

U tom se izvješću navode pojedinosti o:

(a)

napretku postignutom u razvoju, izgradnji i puštanju u rad projekta, posebno u pogledu postupaka izdavanja dozvola i savjetovanja, usklađenosti sa zakonodavstvom o okolišu i s načelom da se ne nanosi bitna šteta okolišu te poduzetim mjerama prilagodbe klimatskim promjenama;

(b)

prema potrebi, kašnjenjima u odnosu na plan provedbe, razlozima takvih kašnjenja i drugim poteškoćama na koje se naišlo;

(c)

prema potrebi, revidiranom planu za prevladavanje kašnjenja.

Do 28. veljače svake godine nakon godine u kojoj nositelj projekta mora podnijeti izvješće iz stavka 4. ovog članka nadležna tijela iz članka 8. stavka 1. Agenciji i odgovarajućoj skupini podnose izvješće iz stavka 4. ovog članka dopunjeno informacijama o napretku i, prema potrebi, kašnjenjima u provedbi projekata s Unijina popisa koji se provode na njihovu državnom području u pogledu postupaka izdavanja dozvola te o razlozima za takva kašnjenja. Tekst koji potječe od nadležnih tijela mora u izvješću biti jasno označen kao takav, a pri njegovu se unošenju u izvješće ne smije mijenjati tekst koji potječe od nositeljâ projekta.

Do 30. travnja svake godine u kojoj bi trebalo donijeti novi Unijin popis Agencija skupinama podnosi konsolidirano izvješće za projekte s Unijina popisa koji su u nadležnosti nacionalnih regulatornih tijela te u njemu evaluira ostvareni napredak i očekivane promjene troškova projekta te, prema potrebi, daje preporuke o tome kako prevladati kašnjenja i poteškoće na koje se naišlo. U tom se konsolidiranom izvješću, u skladu s člankom 11. točkom (b) Uredbe (EU) 2019/942, evaluira i dosljedna provedba planova razvoja mreže na razini Unije u pogledu prioritetnih koridora i područja energetske infrastrukture iz Priloga I.

U opravdanim slučajevima Agencija može zatražiti dodatne informacije potrebne za obavljanje svojih zadaća utvrđenih u ovom stavku.

Ako puštanje u rad projekta s Unijina popisa kasni u odnosu na plan provedbe, osim zbog razloga koji su izvan kontrole nositelja projekta, primjenjuju se sljedeće mjere:

(a)

ako se u skladu s odgovarajućim nacionalnim pravom primjenjuju mjere iz članka 22. stavka 7. točke (a), (b) ili (c) Direktive 2009/73/EZ i članka 51. stavka 7. točke (a), (b) ili (c) Direktive (EU) 2019/944, nacionalna regulatorna tijela osiguravaju provedbu ulaganja;

(b)

ako se ne primjenjuju mjere nacionalnih regulatornih tijela u skladu s točkom (a), nositelj projekta u roku od 24 mjeseca od datuma puštanja u rad utvrđenog u provedbenom planu odabire treću stranu za financiranje ili izgradnju cijelog projekta ili njegova dijela;

(c)

ako treća strana nije odabrana u skladu s točkom (b), država članica ili, ako je država članica tako predvidjela, nacionalno regulatorno tijelo, može u roku od dva mjeseca od isteka razdoblja iz točke (b) imenovati treću stranu za financiranje ili izgradnju projekta, a nositelj projekta ju je dužan prihvatiti;

(d)

ako je kašnjenje u odnosu na datum puštanja u rad iz plana provedbe dulje od 26 mjeseci, Komisija, podložno dogovoru i uz punu suradnju predmetnih država članica, može objaviti poziv na podnošenje prijedloga za izgradnju projekta u skladu s dogovorenim vremenskim okvirom koji je otvoren svakoj trećoj strani koja je sposobna postati nositelj projekta;

(e)

u slučaju primjene mjera iz točke (c) ili (d), operator sustava na čijem se području nalazi ulaganje pruža provedbenim operatorima ili ulagateljima ili trećoj strani sve informacije potrebne za realizaciju ulaganja, priključuje nove objekte na prijenosnu odnosno transportnu mrežu ili, ako je primjenjivo, mrežu za distribuciju, te općenito postupa najbolje što može kako bi olakšao provedbu ulaganja te siguran, pouzdan i učinkovit rad i održavanje projekta s Unijina popisa.

Projekt s Unijina popisa može se ukloniti s Unijina popisa u skladu s postupkom utvrđenim u članku 3. stavku 4. ako se njegovo uvrštavanje na taj popis temeljilo na netočnim informacijama koje su bile presudne za to uvrštavanje ili ako projekt nije u skladu s pravom Unije.

Projekti koji više nisu na Unijinu popisu gube sva prava i obveze povezane sa statusom projekta od zajedničkog interesa ili projekta od uzajamnog interesa koji su predviđeni ovom Uredbom.

Međutim, prava i obveze koji su utvrđeni u poglavlju III. zadržavaju se za projekte koji više nisu na Unijinu popisu, ali čiji je spis zahtjeva nadležno tijelo prihvatilo na pregled, osim u slučaju da je projekt uklonjen s Unijina popisa zbog razloga navedenih u stavku 8. ovog članka.

10.

Ovim člankom ne dovodi se u pitanje financijska pomoć Unije koja je odobrena bilo kojem projektu s Unijina popisa prije njegova uklanjanja s Unijina popisa.

Članak 6.

Europski koordinatori

Ako projekt od zajedničkog interesa naiđe na znatne poteškoće u provedbi, Komisija, u dogovoru s predmetnim državama članicama, može imenovati europskog koordinatora na razdoblje do godinu dana, koje se može dvaput obnoviti.

Europski koordinator:

(a)

promiče projekte za koje je imenovan europskim koordinatorom i prekogranični dijalog između nositelja projekata i svih predmetnih dionika;

(b)

pomaže svim stranama u savjetovanju s predmetnim dionicima, prema potrebi raspravi o alternativnim pravcima, i ishođenju potrebnih dozvola za projekte;

(c)

prema potrebi savjetuje nositelje projekta o financiranju projekta;

(d)

osigurava da predmetne države članice odgovarajuće podupru i strateški usmjere pripremu i provedbu projekata;

(e)

svake godine i, prema potrebi, nakon završetka svojeg mandata, podnosi Komisiji izvješće o napretku projekata te o svim poteškoćama i preprekama zbog kojih bi puštanje projekata u rad moglo znatno kasniti.

Komisija prosljeđuje izvješće europskog koordinatora iz točke (e) Europskom parlamentu i predmetnim skupinama.

Europski koordinator odabire se u okviru otvorenog, nediskriminirajućeg i transparentnog postupka na temelju iskustva kandidata s obzirom na posebne zadaće koje mu se dodjeljuju za predmetne projekte.

U odluci o imenovanju europskog koordinatora utvrđuje se opis posla i detaljno navode trajanje mandata, posebne zadaće i odgovarajući rokovi te metodologija koja se treba poštovati. Rad na koordinaciji razmjeran je složenosti i procijenjenim troškovima projekata.

Predmetne države članice u potpunosti surađuju s europskim koordinatorom u izvršavanju zadaća iz stavaka 2. i 4.

POGLAVLJE III.

Izdavanje dozvola i sudjelovanje javnosti

Članak 7.

Prioritetni status projekata s Unijina popisa

Donošenjem Unijina popisa utvrđuje se, za potrebe svake odluke donesene u postupku izdavanja dozvola, nužnost projekata s Unijina popisa iz perspektive energetske i klimatske politike, ne dovodeći u pitanje točnu lokaciju, pravac ni tehnologiju projekta.

Ovaj se stavak ne primjenjuje na konkurentne projekte ni na projekte koji nisu dovoljno razvijeni za provedbu analize troškova i koristi za pojedini projekt kako je navedeno u odjeljku 2. točki 1. podtočki (d) Priloga III.

U svrhu osiguravanja učinkovite administrativne obrade spisi zahtjeva koji se odnose na projekte s Unijina popisa, nositelji projekata i sva predmetna tijela osiguravaju da se ti zahtjevi obrađuju na najbrži mogući način u skladu s pravom Unije i nacionalnim pravom.

Ne dovodeći u pitanje obveze predviđene pravom Unije, projektima s Unijina popisa dodjeljuje se status od najvećeg mogućeg nacionalnog značaja, ako takav status postoji u nacionalnom pravu, te ih se na odgovarajući način obrađuje u postupcima izdavanja dozvola, a ako je tako predviđeno nacionalnim pravom, i u prostornom planiranju, uključujući postupke u vezi s procjenom utjecaja na okoliš, na način na koji je takva obrada predviđena nacionalnim pravom primjenjivim na odgovarajuću vrstu energetske infrastrukture.

Svi postupci rješavanja sporova, parnični postupci, žalbeni postupci i pravna sredstva koji se odnose na projekte s Unijina popisa i vode pred nacionalnim sudovima i vijećima, uključujući posredovanje i arbitražu, ako postoje u nacionalnom pravu, provode se hitno, ako su te u mjeri u kojoj su takvi hitni postupci predviđeni nacionalnim pravom.

Države članice procjenjuju, uzimajući u obzir postojeće smjernice Komisije o pojednostavnjenju postupaka procjene utjecaja projekata s Unijina popisa na okoliš, koje su zakonodavne i nezakonodavne mjere potrebne za pojednostavnjenje postupaka procjene utjecaja na okoliš i osiguravanje njihove koherentne primjene te o rezultatima te procjene obavješćuju Komisiju.

Države članice do 24. ožujka 2023. poduzimaju nezakonodavne mjere koje su utvrdile u skladu sa stavkom 5.

Države članice do 24. lipnja 2023. poduzimaju zakonodavne mjere koje su utvrdile u skladu sa stavkom 5. Tim se zakonodavnim mjerama ne dovode u pitanje obveze predviđene pravom Unije.

Kad je riječ o utjecajima na okoliš navedenima u članku 6. stavku 4. Direktive 92/43/EEZ i članku 4. stavku 7. Direktive 2000/60/EZ, pod uvjetom da su ispunjeni svi uvjeti navedeni u tim direktivama, projekti s Unijina popisa smatraju se projektima od javnog interesa iz perspektive energetske politike, a mogu se smatrati i projektima od prevladavajućeg javnog interesa.

Ako je u skladu s Direktivom 92/43/EEZ potrebno mišljenje Komisije, Komisija i nacionalno nadležno tijelo iz članka 9. ove Uredbe osiguravaju da se odluka u pogledu prevladavajućeg javnog interesa projekta donese u rokovima utvrđenima u članku 10. stavcima 1. i 2. ove Uredbe.

Članak 8.

Organizacija postupka izdavanja dozvola

Svaka država članica do 23. lipnja 2022. prema potrebi ažurira imenovanje jednog nacionalnog nadležnog tijela koje je odgovorno za olakšavanje i koordinaciju postupka izdavanja dozvola za projekte s Unijina popisa.

Odgovornosti nacionalnog nadležnog tijela iz stavka 1. ili povezane zadaće mogu se dodijeliti drugom tijelu, ili ih drugo tijelo može izvršavati, za pojedini projekt s Unijina popisa ili za određenu kategoriju projekata s Unijina popisa, pod uvjetom:

(a)

da nacionalno nadležno tijelo obavijesti Komisiju o takvoj dodjeli i da nacionalno nadležno tijelo ili nositelj projekta objavi informaciju o tome ina internetskim stranicama iz članka 9. stavka 7.;

(b)

da je samo jedno tijelo odgovorno za pojedini projekt s Unijina popisa, da je ono jedina kontaktna točka za nositelja projekta u postupku donošenja sveobuhvatne odluke za određeni projekt s Unijina popisa i da koordinira podnošenje svih relevantnih dokumenata i informacija.

Nacionalno nadležno tijelo može zadržati odgovornost za utvrđivanje rokova, ne dovodeći u pitanje rokove utvrđene u članku 10. stavcima 1. i 2.

Ne dovodeći u pitanje odgovarajuće zahtjeve na temelju prava Unije i međunarodnog prava te, u mjeri u kojoj im se ono ne protivi, nacionalnog prava, nacionalno nadležno tijelo olakšava donošenje sveobuhvatne odluke. Sveobuhvatna odluka donosi se u rokovima utvrđenim u članku 10. stavcima 1. i 2. te u skladu s jednim od sljedećih sustava:

(a)

integrirani sustav:

sveobuhvatnu odluku donosi nacionalno nadležno tijelo te je ona jedina pravno obvezujuća odluka koja proizlazi iz zakonskog postupka izdavanja dozvola. Druga tijela, kada se projekt odnosi na njih, mogu u skladu s nacionalnim pravom dati svoje mišljenje u postupku, koje nacionalno nadležno tijelo uzima u obzir;

(b)

koordinirani sustav:

sveobuhvatna odluka sastoji se od više pojedinačnih pravno obvezujućih odluka koje je donijelo nekoliko predmetnih tijela, a koje koordinira nacionalno nadležno tijelo. Nacionalno nadležno tijelo može radi sastavljanja detaljnog rasporeda postupka izdavanja dozvola u skladu s člankom 10. stavkom 6. točkom (b) te praćenja i koordiniranja njegova odvijanja osnovati radnu skupinu u kojoj su zastupljena sva predmetna tijela. Nacionalno nadležno tijelo, nakon savjetovanja s drugim predmetnim tijelima, kad je to primjenjivo u skladu s nacionalnim pravom i ne dovodeći u pitanje rokove utvrđene u članku 10. stavcima 1. i 2., određuje zasebno za svaki slučaj razuman rok za donošenje pojedinačnih odluka. Nacionalno nadležno tijelo može donijeti pojedinačnu odluku u ime drugog predmetnog nacionalnog tijela ako je potonje ne donese u roku i ako se kašnjenje ne može primjereno opravdati; ili, ako je to predviđeno nacionalnim pravom i u mjeri u kojoj je to u skladu s pravom Unije, nacionalno nadležno tijelo može smatrati da je drugo predmetno nacionalno tijelo odobrilo ili odbilo projekt ako odluku nije donijelo u roku. Ako je to predviđeno nacionalnim pravom, nacionalno nadležno tijelo može zanemariti pojedinačnu odluku drugog predmetnog nacionalnog tijela ako smatra da nije dovoljno potkrijepljena s obzirom na osnovne dokaze koje je iznijelo predmetno nacionalno tijelo; pri tome nacionalno nadležno tijelo osigurava poštovanje relevantnih zahtjeva na temelju prava Unije i međunarodnog prava te daje obrazloženje za svoju odluku;

(c)

kolaborativni sustav:

sveobuhvatnu odluku koordinira nacionalno nadležno tijelo. Nacionalno nadležno tijelo nakon savjetovanja s drugim predmetnim tijelima, kad je to primjenjivo u skladu s nacionalnim pravom i ne dovodeći u pitanje rokove utvrđene u članku 10. stavcima 1. i 2., određuje zasebno za svaki slučaj razuman rok za donošenje pojedinačnih odluka. Ono prati poštuju li predmetna tijela rokove.

Države članice provode sustave na način koji, u skladu s nacionalnim pravom, doprinosi najučinkovitijem i najpravodobnijem donošenju sveobuhvatne odluke.

Nadležnost predmetnih tijela može se uključiti u nadležnost nacionalnog nadležnog tijela imenovanog u skladu sa stavkom 1. ili predmetna tijela u određenoj mjeri mogu zadržati svoju neovisnu nadležnost u skladu s odgovarajućim sustavom izdavanja dozvola koji je odabrala država članica u skladu s ovim stavkom u svrhu olakšavanja donošenja sveobuhvatne odluke i odgovarajuće suradnje s nacionalnim nadležnim tijelom.

Ako predmetno tijelo ne očekuje da će donijeti pojedinačnu odluku u zadanom roku, o tome odmah obavješćuje nacionalno nadležno tijelo te daje obrazloženje kašnjenja. Nacionalno nadležno tijelo zatim određuje drugi rok za donošenje te pojedinačne odluke u skladu s ukupnim rokovima utvrđenima u članku 10. stavcima 1. i 2.

Države članice biraju jedan od triju sustava iz prvog podstavka točaka (a), (b) i (c) kako bi olakšale i koordinirale svoje postupke te provode sustav koji je za njih najdjelotvorniji s obzirom na nacionalne posebnosti u postupcima planiranja i izdavanja dozvola. Ako država članica odabere kolaborativni sustav, to obrazlaže Komisiji.

Države članice mogu na kopnene i odobalne projekte s Unijina popisa primijeniti sustave utvrđene u stavku 3.

Ako je za projekt s Unijina popisa potrebno donošenje odluka u dvjema ili više država članica, odgovarajuća nacionalna nadležna tijela poduzimaju sve potrebne korake za učinkovitu i djelotvornu međusobnu suradnju i komunikaciju, uključujući korake iz članka 10. stavka 6. Države članice nastoje osigurati zajedničke postupke, posebno za procjenu utjecaja na okoliš.

Relevantna nacionalna nadležna tijela država članica uključenih u projekt s Unijina popisa koji pripada jednom od prioritnih koridora odobalne mreže iz odjeljka 2. Priloga I. za svaki projekt između sebe zajednički određuju jedinstvenu kontaktnu točku za nositelje projekata, koja je odgovorna za olakšavanje razmjene informacija među nacionalnim nadležnim tijelima o postupku izdavanja dozvola za projekt, u cilju olakšavanja tog postupka i donošenja odluka relevantnih nacionalnih nadležnih tijela. Jedinstvene kontaktne točke mogu djelovati kao repozitorij u kojem se objedinjuju postojeći dokumenti koji se odnose na projekte.

Članak 9.

Transparentnost i sudjelovanje javnosti

Država članica ili nacionalno nadležno tijelo, ako je primjenjivo, u suradnji s drugim predmetnim tijelima, do 24. listopada 2023. objavljuje ažurirani priručnik o postupanju u postupku izdavanja dozvola, koji se primjenjuje na projekte s Unijina popisa i sadržava barem informacije utvrđene u točki 1. Priloga VI. Priručnik nije pravno obvezujući, ali se u njemu upućuje na pravne odredbe ili se one navode. Nacionalna nadležna tijela prema potrebi surađuju i uspostavljaju sinergije s tijelima susjednih zemalja radi razmjene primjera dobre prakse i olakšavanja postupka izdavanja dozvola, posebno za razvoj priručnika o postupanju.

Ne dovodeći u pitanje pravo o okolišu ni zahtjeve na temelju Aarhuške konvencije, Konvencije iz Espooa i relevantnog prava Unije, sve strane uključene u postupak izdavanja dozvola poštuju načela sudjelovanja javnosti utvrđena u točki 3. Priloga VI.

U okvirnom razdoblju od tri mjeseca od početka postupka izdavanja dozvola na temelju članka 10. stavka 3. nositelj projekta izrađuje i nacionalnom nadležnom tijelu dostavlja koncept sudjelovanja javnosti, u skladu s postupkom opisanim u priručniku iz stavka 1. ovog članka i smjernicama utvrđenima u Prilogu VI. Nacionalno nadležno tijelo zahtijeva izmjene ili odobrava koncept sudjelovanja javnosti u roku od tri mjeseca od primitka koncepta, uzimajući pritom u obzir svaki oblik sudjelovanja javnosti i javnog savjetovanja provedenog prije početka postupka izdavanja dozvola, u mjeri u kojoj je takvo sudjelovanje javnosti i javno savjetovanje ispunilo zahtjeve iz ovog članka.

Ako nositelj projekta namjerava znatno izmijeniti odobreni koncept sudjelovanja javnosti, o tome obavješćuje nacionalno nadležno tijelo. U tom slučaju nacionalno nadležno tijelo može zatražiti izmjene.

Ako to već nije propisano nacionalnim pravom prema istim ili višim standardima, nositelj projekta ili, ako se to zahtijeva nacionalnim pravom, nacionalno nadležno tijelo provodi barem jedno javno savjetovanje prije nego što nositelj projekta podnese konačni i potpuni spis zahtjeva nacionalnom nadležnom tijelu u skladu s člankom 10. stavkom 7. Provedbom tog javnog savjetovanja ne dovodi se u pitanje nijedno javno savjetovanje koje je potrebno provesti nakon podnošenja zahtjeva za odobrenje za provedbu projekta u skladu s člankom 6. stavkom 2. Direktive 2011/92/EU. Javno savjetovanje služi tome da se dionici iz točke 3. podtočke (a) Priloga VI. u ranoj fazi obavijeste o projektu te pomaže u utvrđivanju najprikladnije lokacije, pravca razvoja ili tehnologije, među ostalim, ako je relevantno, i s obzirom na odgovarajuća razmatranja o prilagodbi projekta klimatskim promjenama, svih utjecaja relevantnih u okviru prava Unije i nacionalnog prava i relevantnih pitanja koja treba riješiti u spisu zahtjeva. Javno savjetovanje mora biti u skladu s minimalnim zahtjevima utvrđenima u točki 5. Priloga VI. Ne dovodeći u pitanje pravila o postupcima i transparentnosti u državama članicama, nositelj projekta na internetskim stranicama iz stavka 7. ovog članka objavljuje izvješće u kojem se navođenjem izmjena unesenih u pogledu lokacije, pravca razvoja i nacrta projekta objašnjava kako su mišljenja izražena tijekom javnih savjetovanja uzeta u obzir ili obrazlaže zašto takva mišljenja nisu uzeta u obzir.

Nositelj projekta priprema izvješće sa sažetkom rezultata aktivnosti povezanih sa sudjelovanjem javnosti prije podnošenja spisa zahtjeva, uključujući aktivnosti provedene prije početka postupka izdavanja dozvola.

Nositelj projekta nacionalnom nadležnom tijelu uz spis zahtjeva podnosi izvješća iz prvog i drugog podstavka. Rezultati tih izvješća uzimaju se o obzir u sveobuhvatnoj odluci.

Kad je riječ o prekograničnim projektima koji uključuju dvije ili više država članica, javna savjetovanja provedena na temelju stavka 4. u svakoj se od predmetnih država članica provode u roku od najviše dva mjeseca od datuma početka prvog javnog savjetovanja.

Kad je riječ o projektima koji će vjerojatno imati znatan prekogranični učinak u jednoj ili više susjednih država članica, na koje se primjenjuje članak 7. Direktive 2011/92/EU i Konvencija iz Espooa, relevantne informacije stavljaju se na raspolaganje nacionalnim nadležnim tijelima predmetnih susjednih država članica. Nacionalna nadležna tijela predmetnih susjednih država članica navode, prema potrebi tijekom postupka obavješćivanja, žele li ona ili neko drugo predmetno tijelo sudjelovati u relevantnim postupcima javnog savjetovanja.

Nositelj projekta uspostavlja i redovito relevantnim informacijama ažurira posebne internetske stranice projekta od zajedničkog interesa, koje su povezane s internetskim stranicama Komisije i platformom za transparentnost iz članka 23. te ispunjavaju zahtjeve utvrđene u točki 6. Priloga VI. Poslovno osjetljive informacije su povjerljive.

Nositelji projekata objavljuju relevantne informacije i drugim odgovarajućim javno dostupnim sredstvima informiranja.

Članak 10.

Trajanje i provedba postupka izdavanja dozvola

Postupak izdavanja dozvola sastoji se od dvaju postupaka:

(a)

postupka prije podnošenja zahtjeva, koji obuhvaća razdoblje od početka postupka izdavanja dozvola do trenutka kada nacionalno nadležno tijelo prihvati podneseni spis zahtjeva, a koji se provodi u okvirnom razdoblju od 24 mjeseca; i

(b)

zakonskog postupka izdavanja dozvola, koji obuhvaća razdoblje od datuma prihvaćanja podnesenog spisa zahtjeva do donošenja sveobuhvatne odluke, a koji traje najdulje 18 mjeseci.

U pogledu prvog podstavka točke (b), države članice mogu, prema potrebi, predvidjeti da zakonski postupak izdavanja dozvola traje kraće od 18 mjeseci.

Nacionalno nadležno tijelo osigurava da dva postupka iz stavka 1. ukupno traju najdulje 42 mjeseca.

Međutim, ako nacionalno nadležno tijelo smatra da jedan ili oba postupka neće biti okončani u rokovima utvrđenima u stavku 1., može prije njihova isteka i na pojedinačnoj osnovi produljiti jedan ili oba roka. Nacionalno nadležno tijelo može produljiti ukupno trajanje dvaju postupaka za najviše devet mjeseci, osim u iznimnim okolnostima.

Ako nacionalno nadležno tijelo produlji rokove, obavješćuje predmetnu skupinu i predstavlja joj mjere koje su poduzete ili će se poduzeti kako bi se postupak izdavanja dozvola okončao s najmanjim mogućim kašnjenjem. Skupina može zatražiti da je nacionalno nadležno tijelo redovito izvješćuje o napretku postignutom u tom pogledu i razlozima mogućih kašnjenja.

Za potrebe utvrđivanja početka postupka izdavanja dozvola nositelji projekata u pisanom obliku obavješćuju o projektu nacionalno nadležno tijelo svake predmetne države članice te dostavljaju razumno detaljan opis projekta.

Najkasnije tri mjeseca od primitka obavijesti nacionalno nadležno tijelo u pisanom obliku prihvaća ili, ako smatra da projekt još nije dovoljno razvijen da se započne s postupkom izdavanja dozvola, odbija obavijest, među ostalim u ime drugih predmetnih tijela. U slučaju odbijanja nacionalno nadležno tijelo daje obrazloženje za svoju odluku, među ostalim u ime drugih predmetnih tijela. Datum na koji je nacionalno nadležno tijelo potpisalo primitak obavijesti označava početak postupka izdavanja dozvola. Ako su uključene dvije ili više država članica, postupak izdavanja dozvola započinje na datum na koji je predmetno nacionalno nadležno tijelo prihvatilo posljednju obavijest.

Nacionalna nadležna tijela osiguravaju da se postupak izdavanja dozvola ubrza u skladu s ovim poglavljem za svaku kategoriju projekata od zajedničkog interesa. U tu svrhu nacionalna nadležna tijela prilagođavaju svoje zahtjeve za početak postupka izdavanja dozvola i prihvaćanje podnesenog spisa zahtjeva kako bi bili prikladni za projekte koji zbog svoje prirode, dimenzije ili odsustva zahtjeva za procjenu utjecaja na okoliš na temelju nacionalnog prava mogu zahtijevati manje odobrenja i dozvola za dostizanje faze spremnosti za izgradnju. Države članice mogu odlučiti da postupak prije podnošenja zahtjeva iz stavaka 1. i 6. ovog članka nije potreban za projekte iz ovog podstavka.

Nacionalna nadležna tijela u postupku izdavanja dozvola uzimaju u obzir sve valjane studije koje su provedene i dozvole ili odobrenja izdana za određeni projekt s Unijina popisa prije nego što je projekt ušao u postupak izdavanja dozvola u skladu s ovim člankom te ne zahtijevaju dvostruke studije i dozvole ili odobrenja.

U državama članicama u kojima se utvrđivanje pravca ili lokacije provedeno samo za posebne potrebe planiranog projekta, uključujući planiranje specifičnih koridora mrežnih infrastruktura, ne može uključiti u postupak koji dovodi do sveobuhvatne odluke, odgovarajuća odluka donosi se u zasebnom roku od šest mjeseci, počevši od datuma na koji je nositelj podnio konačnu i potpunu dokumentaciju zahtjeva.

U okolnostima opisanima u prvom podstavku ovog stavka produljenje iz stavka 2. drugog podstavka smanjuje se na šest mjeseci, osim u iznimnim okolnostima, uključujući za postupak iz ovog stavka.

Postupak prije podnošenja zahtjeva sastoji se od sljedećih koraka:

(a)

čim prije, a najkasnije šest mjeseci od obavijesti na temelju stavka 3. prvog podstavka, nacionalno nadležno tijelo, na temelju kontrolnog popisa iz točke 1. podtočke (e) Priloga VI. i u bliskoj suradnji s drugim predmetnim tijelima te, prema potrebi, na temelju prijedloga nositelja projekta, utvrđuje opseg izvješćâ i dokumenata te razinu pojedinosti informacija koje nositelj projekta treba dostaviti u okviru spisa zahtjeva za donošenje sveobuhvatne odluke;

(b)

nacionalno nadležno tijelo u bliskoj suradnji s nositeljem projekta i drugim predmetnim tijelima te uzimajući u obzir rezultate aktivnosti provedenih na temelju točke (a) ovog stavka izrađuje detaljan raspored za postupak izdavanja dozvola u skladu sa smjernicama utvrđenima u točki 2. Priloga VI.

(c)

po primitku nacrta spisa zahtjeva nacionalno nadležno tijelo prema potrebi u svoje ime i u ime drugih predmetnih tijela zahtijeva od nositelja projekta dostavu informacija koje nedostaju, a odnose se na potrebne elemente iz točke (a).

Postupak prije podnošenja zahtjeva uključuje pripremu svih izvješća o utjecaju na okoliš koje će prema potrebi izraditi nositelji projekata, među ostalim dokumentacije o prilagodbi klimatskim promjenama.

U roku od tri mjeseca od dostave informacija koje nedostaju iz prvog podstavka točke (c) nadležno tijelo prihvaća na pregled zahtjev u pisanom obliku ili na digitalnim platformama, čime započinje zakonski postupak izdavanja dozvola iz stavka 1. točke (b). Dodatne informacije mogu se zatražiti samo ako je to opravdano novim okolnostima.

Nositelj projekta osigurava potpunost i prikladnost spisa zahtjeva te o tome traži mišljenje nacionalnog nadležnog tijela što prije tijekom postupka izdavanja dozvola. Nositelj projekta u potpunosti surađuje s nacionalnim nadležnim tijelom kako bi se poštovali rokovi utvrđeni u ovoj Uredbi.

Države članice nastoje osigurati da bilo kakve izmjene u nacionalnom pravu ne dovedu do produljenja postupka izdavanja dozvola započetog prije stupanja tih izmjena na snagu. U cilju zadržavanja ubrzanog postupka izdavanja dozvola za projekte s Unijina popisa, nacionalna nadležna tijela na odgovarajući način prilagođavaju raspored utvrđen u skladu sa stavkom 6. točkom (b) ovog članka kako bi se, u mjeri u kojoj je to moguće, osiguralo poštovanje rokova za postupak izdavanja dozvola utvrđenih u ovom članku.

Rokovima utvrđenima u ovom članku ne dovode se u pitanje obveze koje proizlaze iz prava Unije i međunarodnog prava, kao ni upravni žalbeni postupci i pravna sredstva pred sudom.

Rokovima utvrđenima u ovom članku za sve postupke izdavanja dozvola ne dovode se u pitanje bilo kakvi kraći rokovi koje utvrde države članice.

POGLAVLJE IV.

Međusektorsko planiranje infrastrukture

Članak 11.

Analiza troškova i koristi energetskog sustava

ENTSO za električnu energiju i ENTSO za plin izrađuju nacrte dosljednih metodologija za pojedine sektore, uključujući modele energetske mreže i tržišta iz stavka 10. ovog članka, za usklađenu analizu troškova i koristi energetskog sustava na razini Unije za projekte s Unijina popisa koji pripadaju kategorijama energetske infrastrukture utvrđenima u točki 1. podtočkama (a), (b), (d) i (f) i točki 3. Priloga II.

Metodologije iz prvog podstavka ovog stavka izrađuju se u skladu s načelima utvrđenima u Prilogu V., temelje se na zajedničkim pretpostavkama koje omogućavaju usporedbu projekata te su u skladu s energetskim i klimatskim ciljevima Unije za 2030. i njezinim ciljem klimatske neutralnosti do 2050., kao i pravilima i pokazateljima navedenima u Prilogu IV.

Metodologije iz prvog podstavka ovog stavka primjenjuju se za pripremu svakog sljedećeg desetogodišnjeg plana razvoja mreže na razini Unije koji ENTSO za električnu energiju izrađuje u skladu s člankom 30. Uredbe (EU) 2019/943 ili koji ENTSO za plin izrađuje u skladu s člankom 8. Uredbe (EZ) br. 715/2009.

Do 24. travnja 2023. ENTSO za električnu energiju i ENTSO za plin objavljuju i podnose državama članicama, Komisiji i Agenciji svoje nacrte dosljednih metodologija za pojedine sektore nakon prikupljanja doprinosa relevantnih dionika tijekom postupka savjetovanja iz stavka 2.

Prije podnošenja svojih nacrta metodologija državama članicama, Komisiji i Agenciji u skladu sa stavkom 1., ENTSO za električnu energiju i ENTSO za plin objavljuju preliminarne nacrte metodologija i provode opsežan postupak savjetovanja te traže preporuke država članica i barem organizacija koje predstavljaju sve relevantne dionike, uključujući tijelo za operatore distribucijskih sustava u Uniji, osnovano u skladu s člankom 52. Uredbe (EU) 2019/943 (tijelo EU-a za ODS-ove), udruženja uključene u tržišta električne energije, plina i vodika, grijanje i hlađenje, dionike u području hvatanja i skladištenja ugljika te hvatanja i upotrebe ugljika, neovisne agregatore, operatore za upravljanje potrošnjom, organizacije uključene u rješenja za energetsku učinkovitost, udruženja potrošača energije, predstavnike civilnog društva te, kada je to primjereno, nacionalna regulatorna tijela i druga nacionalna tijela.

Bilo koji dionik iz prvog podstavka može podnijeti preporuku u roku od tri mjeseca od objave preliminarnog nacrta metodologije na temelju tog podstavka.

Europski znanstveni savjetodavni odbor za klimatske promjene, osnovan na temelju članka 10.a Uredbe (EZ) br. 401/2009 Europskog parlamenta i Vijeća ( 2 ), može na vlastitu inicijativu podnijeti mišljenje o nacrtima metodologija.

Kada je to primjenjivo, države članice i dionici navedeni u prvom podstavku podnose i javno objavljuju svoje preporuke, a Europski znanstveni savjetodavni odbor za klimatske promjene podnosi i javno objavljuje svoje mišljenje Agenciji i, kada je to primjenjivo, ENTSO-u za električnu energiju i ENTSO-u za plin.

Postupak savjetovanja mora biti otvoren, pravovremen i transparentan. ENTSO za električnu energiju i ENTSO za plin pripremaju i objavljuju izvješće o postupku savjetovanja.

ENTSO za električnu energiju i ENTSO za plin daju obrazloženje u slučajevima u kojima nisu uzeli u obzir, ili su uzeli u obzir samo djelomično, preporuke država članica ili dionika, kao i nacionalnih tijela, ili mišljenje Europskog znanstvenog savjetodavnog odbora za klimatske promjene.

U roku od tri mjeseca od primitka nacrta metodologija, zajedno s informacijama dobivenima tijekom postupka savjetovanja i izvješćem o savjetovanju, Agencija daje svoje mišljenje ENTSO-u za električnu energiju i ENTSO-u za plin. Agencija priopćuje svoje mišljenje ENTSO-u za električnu energiju, ENTSO-u za plin, državama članicama i Komisiji te ga objavljuje na svojim internetskim stranicama.

U roku od tri mjeseca od primitka nacrta metodologija države članice mogu dostaviti svoja mišljenja ENTSO-u za električnu energiju i ENTSO-u za plin te Komisiji. Kako bi se olakšalo savjetovanje, Komisija može organizirati posebne sastanke skupina kako bi se raspravljalo o nacrtu metodologija.

U roku od tri mjeseca od primitka mišljenja Agencije i država članica, kako je navedeno u stavcima 3. i 4. ENTSO za električnu energiju i ENTSO za plin mijenjaju svoje metodologije kako bi u potpunosti uzeli u obzir mišljenja Agencije i država članica i podnose ih Komisiji na odobrenje, zajedno s mišljenjem Agencije. Komisija izdaje svoju odluku u roku od tri mjeseca od podnošenja metodologija od strane ENTSO-a za električnu energiju odnosno ENTSO-a za plin.

U roku od dva tjedna od odobrenja Komisije u skladu sa stavkom 5. ENTSO za električnu energiju i ENTSO za plin objavljuju svoje metodologije na svojim internetskim stranicama. Oni objavljuju odgovarajuće ulazne podatke i druge relevantne podatke o mreži, toku opterećenja i tržištu u dovoljno točnom obliku, podložno ograničenjima na temelju nacionalnog prava i relevantnih sporazuma o povjerljivosti. Komisija i Agencija osiguravaju povjerljivo postupanje s primljenim podacima, bilo da je riječ o postupanju njih samih ili bilo koje strane koja za njih obavlja analitički posao na temelju tih podataka.

Metodologije se redovito ažuriraju i poboljšavaju u skladu s postupkom opisanim u stavcima od 1. do 6. Posebice se mijenjaju nakon podnošenja modela energetske mreže i tržišta iz stavka 10. Agencija može, uz davanje obrazloženja i vremenskog rasporeda, zatražiti takva ažuriranja i poboljšanja na vlastitu inicijativu ili na obrazložen zahtjev nacionalnih regulatornih tijela ili dionika te nakon formalnog savjetovanja s organizacijama koje predstavljaju sve relevantne dionike iz stavka 2. prvog podstavka te s Komisijom. Agencija objavljuje zahtjeve nacionalnih regulatornih tijela ili dionika i sve relevantne poslovno neosjetljive dokumente koji su je naveli da zatraži ažuriranje ili poboljšanje.

Za projekte koji pripadaju kategorijama energetske infrastrukture iz točke 1. podtočaka (c) i (e) te točaka 2., 4. i 5. Priloga II., Komisija osigurava razvoj metodologija za usklađenu analizu troškova i koristi energetskog sustava na razini Unije. Te metodologije moraju biti usklađene u pogledu koristi i troškova s metodologijama koje izrađuju ENTSO za električnu energiju i ENTSO za plin. Agencija uz potporu nacionalnih regulatornih tijela promiče usklađenost tih metodologija s metodologijama koje su razvili ENTSO za električnu energiju i ENTSO za plin. Metodologije se razvijaju na transparentan način, među ostalim uz opsežno savjetovanje s državama članicama i svim relevantnim dionicima.

Agencija svake tri godine utvrđuje i objavljuje skup pokazatelja i odgovarajuće referentne vrijednosti za usporedbu jediničnih troškova ulaganja za usporedive projekte iz kategorija energetske infrastrukture uvrštenih u Prilog II. Nositelji projekta dostavljaju tražene podatke nacionalnim regulatornim tijelima i Agenciji.

Agencija objavljuje prve pokazatelje za kategorije infrastrukture iz točaka 1., 2. i 3. Priloga II. do 24. travnja 2023. u mjeri u kojoj su dostupni podaci za izračun pouzdanih indikatora i referentnih vrijednosti. ENTSO za električnu energiju i ENTSO za plin mogu upotrebljavati navedene referentne vrijednosti za analize troškova i koristi koje se provode za naknadne desetogodišnje planove razvoja mreže na razini Unije.

Agencija objavljuje prve pokazatelje za kategorije energetske infrastrukture iz točaka 4. i 5. Priloga II. do 24. travnja 2025.

10.

Do 24. lipnja 2025., nakon opsežnog postupka savjetovanja s dionicima iz stavka 2. prvog podstavka, ENTSO za električnu energiju i ENTSO za plin Komisiji i Agenciji zajednički podnose dosljedan i postupno integriran model koji će pružiti dosljednost među metodologijama za pojedine sektore temeljenima na zajedničkim pretpostavkama, uključujući infrastrukturu za prijenos električne energije odnosno transport plina i vodika, kao i objekte za skladištenje, ukapljeni prirodni plin i elektrolizatore, koji obuhvaća prioritetne koridore i područja energetske infrastrukture iz Priloga I., izrađen u skladu s načelima utvrđenima u Prilogu V.

11.

Model iz stavka 10. obuhvaća najmanje međupovezanost odgovarajućih sektora u svim fazama planiranja infrastrukture, posebno scenarije, tehnologije i prostornu rezoluciju, utvrđivanje infrastrukturnih nedostataka, osobito u odnosu na prekogranične kapacitete, i procjenu projekata.

12.

Nakon što ga Komisija odobri u skladu s postupkom utvrđenim u stavcima od 1. do 5., model iz stavka 10. uključuje se u metodologije iz stavka 1., koje se na odgovarajući način mijenjaju.

13.

Najmanje svakih pet godina, počevši od njegova odobrenja u skladu sa stavkom 10., a i češće kada je to potrebno, model i dosljedne metodologije troškova i koristi za pojedine sektore ažuriraju se u skladu s postupkom iz stavka 7.

Članak 12.

Scenariji za desetogodišnje planove razvoja mreže

Do 24. siječnja 2023. Agencija, nakon što provede opsežan postupak savjetovanja koji uključuje Komisiju, države članice, ENTSO za električnu energiju, ENTSO za plin, tijelo EU-a za ODS-ove te, barem organizacije koje predstavljaju udruženja uključena u tržišta električne energije, plina i vodika, grijanje i hlađenje, dionike u području hvatanja i skladištenja ugljika te hvatanja i upotrebe ugljika, neovisne agregatore, operatore za upravljanje potrošnjom, organizacije uključene u rješenja za energetsku učinkovitost, udruženja potrošača energije i predstavnike civilnog društva, objavljuje okvirne smjernice za zajedničke scenarije koje izrađuju ENTSO za električnu energiju i ENTSO za plin. Te se smjernice prema potrebi redovito ažuriraju.

Smjernicama se utvrđuju kriteriji za transparentnu, nediskriminirajuću i pouzdanu izradu scenarija, uzimajući u obzir najbolje prakse u području procjene infrastruktura i planiranja razvoja mreže. Smjernicama se također nastoji osigurati da su osnovni scenariji ENTSO-a za električnu energiju i ENTSO-a za plin u potpunosti u skladu s načelom energetska učinkovitost na prvom mjestu te energetskim i klimatskim ciljevima Unije za 2030. i njezinim ciljem klimatske neutralnosti do 2050., te se njima uzimaju u obzir posljednji dostupni scenariji Komisije kao i, kada je to relevantno, nacionalni energetski i klimatski planovi.

Europski znanstveni savjetodavni odbor za klimatske promjene može, na vlastitu inicijativu, dati mišljenje o tome kako osigurati usklađenost scenarijâ s energetskim i klimatskim ciljevima Unije za 2030. i njezinim ciljem klimatske neutralnosti do 2050. Agencija uzima u obzir to mišljenje u okvirnim smjernicama iz prvog podstavka.

Agencija daje obrazloženje u slučajevima u kojima nije uzela u obzir, ili je uzela u obzir samo djelomično, preporuke država članica, dionika i Europskog znanstvenog savjetodavnog odbora za klimatske promjene.

ENTSO za električnu energiju i ENTSO za plin slijede okvirne smjernice Agencije pri izradi zajedničkih scenarija koji će se upotrebljavati za desetogodišnje planove razvoja mreže na razini Unije.

Zajednički scenariji uključuju i dugoročnu perspektivu do 2050. te prema potrebi uključuju i prijelazne korake.

ENTSO za električnu energiju i ENTSO za plin pozivaju organizacije koje predstavljaju sve relevantne dionike, uključujući tijelo EU-a za ODS-ove, udruženja uključena u tržišta električne energije, plina i vodika, grijanje i hlađenje, dionike u području hvatanja i skladištenja ugljika te hvatanja i upotrebe ugljika, neovisne agregatore, operatore za upravljanje potrošnjom, organizacije uključene u rješenja za energetsku učinkovitost, udruženja potrošača energije i predstavnike civilnog društva, da sudjeluju u postupku izrade scenarija, osobito kad je riječ o ključnim elementima kao što su pretpostavke i načini na koji se one odražavaju u podacima iz scenarijâ.

ENTSO za električnu energiju i ENTSO za plin objavljuju nacrt izvješća o zajedničkim scenarijima i podnose ga Agenciji, državama članicama i Komisiji kako bi dobili njihovo mišljenje.

Europski znanstveni savjetodavni odbor za klimatske promjene može, na vlastitu inicijativu, dati mišljenje o izvješću o zajedničkim scenarijima.

U roku od tri mjeseca od primitka nacrta izvješća o zajedničkim scenarijima, zajedno s informacijama dobivenima tijekom postupka savjetovanja i izvješćem o tome kako su uzete u obzir, Agencija podnosi svoje mišljenje o usklađenosti scenarijâ s okvirnim smjernicama iz stavka 1. prvog podstavka, uključujući moguće preporuke za izmjene, ENTSO-u za električnu energiju, ENTSO-u za plin, državama članicama i Komisiji.

U istom roku Europski znanstveni savjetodavni odbor za klimatske promjene može, na vlastitu inicijativu, dati mišljenje o usklađenosti scenarijâ s energetskim i klimatskim ciljevima Unije za 2030. i njezinim ciljem klimatske neutralnosti do 2050.

U roku od tri mjeseca od primitka mišljenja iz stavka 5. Komisija, uzimajući u obzir mišljenja Agencije i država članica, odobrava nacrt izvješća o zajedničkim scenarijima ili zahtijeva od ENTSO-a za električnu energiju ili ENTSO-a za plin da ga izmijene.

ENTSO za električnu energiju i ENTSO za plin daju obrazloženje o tome kako su odgovorili na bilo koje zahtjeve Komisije za izmjenom.

U slučaju da Komisija ne odobri izvješće o zajedničkim scenarijima, daje obrazloženo mišljenje ENTSO-u za električnu energiju i ENTSO-u za plin.

U roku od dva tjedna od odobrenja izvješća o zajedničkim scenarijima u skladu sa stavkom 6., ENTSO za električnu energiju i ENTSO za plin objavljuju ga na svojim internetskim stranicama. Osim toga, odgovarajuće ulazne i izlazne podatke objavljuju u dovoljno jasnom i točnom obliku, kako bi treća strana mogla ponoviti rezultate, uzimajući u obzir nacionalno pravo i relevantne sporazume o povjerljivosti te osjetljive informacije.

Članak 13.

Utvrđivanje infrastrukturnih nedostataka

U roku od šest mjeseci od odobrenja izvješća o zajedničkim scenarijima u skladu s člankom 12. stavkom 6. i svake dvije godine nakon toga ENTSO za električnu energiju i ENTSO za plin objavljuju izvješća o infrastrukturnim nedostacima izrađena u okviru desetogodišnjih planova razvoja mreže na razini Unije.

Pri procjeni infrastrukturnih nedostataka ENTSO za električnu energiju i ENTSO za plin temelje svoje analize na scenarijima utvrđenima na temelju članka 12., provode načelo energetska učinkovitost na prvom mjestu i prioritetno razmatraju sve relevantne alternative novoj infrastrukturi. Pri razmatranju novih infrastrukturnih rješenja u procjeni infrastrukturnih nedostataka u obzir se uzimaju svi relevantni troškovi, uključujući pojačanja mreže.

Pri procjeni infrastrukturnih nedostataka posebna se pozornost posvećuje onim infrastrukturnim nedostacima koji potencijalno utječu na ispunjenje klimatskih i energetskih ciljeva Unije za 2030. i njezina cilja klimatske neutralnosti do 2050.

Prije nego što objave svoja izvješća, ENTSO za električnu energiju i ENTSO za plin provode opsežan postupak savjetovanja koji uključuje sve relevantne dionike, uključujući tijelo EU-a za ODS-ove, udruženja uključena u tržišta električne energije, plina i vodika, grijanje i hlađenje, dionike u području hvatanja i skladištenja ugljika te hvatanja i upotrebe ugljika, neovisne agregatore, operatore za upravljanje potrošnjom, organizacije uključene u rješenja za energetsku učinkovitost, udruženja potrošača energije i predstavnike civilnog društva, Agenciju i sve predstavnike država članica koje su dio relevantnih prioritetnih koridora energetske infrastrukture utvrđenih u Prilogu I.

ENTSO za električnu energiju i ENTSO za plin svaki zasebno podnose svoj nacrt izvješća o infrastrukturnim nedostacima Agenciji, Komisiji i državama članicama kako bi dobili njihovo mišljenje.

U roku od tri mjeseca od primitka izvješća o infrastrukturnim nedostacima, zajedno s informacijama dobivenima tijekom postupka savjetovanja i izvješćem o tome kako su uzete u obzir, Agencija podnosi svoje mišljenje ENTSO-u za električnu energiju ili ENTSO-u za plin, Komisiji i državama članicama te ga javno objavljuje.

U roku od tri mjeseca od primitka mišljenja Agencije iz stavka 3. Komisija, uzimajući u obzir mišljenje Agencije te uz doprinos država članica, sastavlja svoje mišljenje i podnosi ga ENTSO-u za električnu energiju ili ENTSO-u za plin.

ENTSO za električnu energiju i ENTSO za plin prilagođavaju svoja izvješća o infrastrukturnim nedostacima uzimajući u obzir mišljenje Agencije i u skladu s mišljenjima Komisije i država članica te ih javno objavljuju.

POGLAVLJE V.

Odobalne mreže za integraciju energije iz obnovljivih izvora

Članak 14.

Planiranje odobalne mreže

Do 24. siječnja 2023. države članice, uz potporu Komisije, unutar svojih pojedinih prioritetnih koridora odobalne mreže utvrđenih u odjeljku 2. Priloga I., uzimajući u obzir posebnosti i razvoj svake regije, sklapaju neobvezujući sporazum o suradnji na ciljevima u pogledu energije proizvedene iz obnovljivih izvora na moru koja će se uvesti u svakom morskom bazenu do 2050., s međukoracima 2030. i 2040., u skladu sa svojim nacionalnim energetskim i klimatskim planovima te potencijalom energije iz obnovljivih izvora na moru u svakom morskom bazenu.

Taj se neobvezujući sporazum sastavlja u pisanom obliku za svaki morski bazen povezan s državnim područjem država članica i njime se ne dovodi u pitanje pravo država članica na razvoj projekata u svojem teritorijalnom moru i isključivom gospodarskom pojasu. Komisija pruža smjernice za rad u skupinama.

Do 24. siječnja 2024. i nakon toga u okviru svakog desetogodišnjeg plana razvoja mreže, ENTSO za električnu energiju, uz sudjelovanje relevantnih TSO-ove, nacionalnih regulatornih tijela, država članica i Komisije te u skladu s neobvezujućim sporazumom iz stavka 1. ovog članka, izrađuje i objavljuje, u zasebnom izvješću koje je dio desetogodišnjeg plana razvoja mreže na razini Unije, strateške planove razvoja integrirane odobalne mreže na visokoj razini za svaki morski bazen u skladu s prioritetnim koridorima odobalne mreže iz Priloga I., uzimajući u obzir zaštitu okoliša i druge načine korištenja morem.

Prilikom izrade strateških planova razvoja integrirane odobalne mreže na visokoj razini u skladu s rokom iz stavka 1., ENTSO za električnu energiju vodi računa o neobvezujućim sporazumima iz stavka 1. za izradu scenarija desetogodišnjeg plana razvoja mreže na razini Unije.

Strateški planovi razvoja integrirane odobalne mreže na visokoj razini pružaju pregled na visokoj razini potencijalnih kapaciteta odobalne proizvodnje te povezanih potreba za odobalnim mrežama, uključujući potencijalne potrebe za interkonekcijskim vodovima, hibridnim projektima, radijalnim vezama, pojačanjima i infrastrukturom za vodik.

Strateški planovi razvoja integrirane odobalne mreže na visokoj razini moraju biti u skladu s regionalnim investicijskim planovima koji su objavljeni u skladu s člankom 34. stavkom 1. Uredbe (EU) 2019/943 i integrirani u desetogodišnjim planovima razvoja mreže na razini Unije kako bi se osigurali koherentan razvoj planiranja kopnenih i odobalnih mreža i potrebna pojačanja.

Do 24. prosinca 2024. i svake dvije godine nakon toga države članice ažuriraju svoje neobvezujuće sporazume iz stavka 1. ovog članka, među ostalim uzimajući u obzir rezultate primjene troškova i koristi te podjele troškova na prioritetne koridore odobalne mreže kada ti rezultati postanu dostupni.

Nakon svakog ažuriranja neobvezujućih sporazuma u skladu sa stavkom 4. ENTSO za električnu energiju za svaki morski bazen ažurira strateški plan razvoja integrirane odobalne mreže na visokoj razini u okviru sljedećeg desetogodišnjeg plana razvoja mreže na razini Unije, kako je naveden u stavku 2.

Članak 15.

Prekogranična podjela troškova odobalnih mreža za energiju iz obnovljivih izvora

Do 24. lipnja 2024., Komisija, uz sudjelovanje država članica, relevantnih TSO-ova, Agencije i nacionalnih regulatornih tijela, izrađuje smjernice za posebne troškove i koristi te podjelu troškova radi provedbe planova razvoja integrirane odobalne mreže za morske bazene iz članka 14. stavka 2., u skladu s neobvezujućim sporazumima iz članka 14. stavka 1. Te smjernice moraju biti kompatibilne s člankom 16. stavkom 1. Komisija prema potrebi ažurira svoje smjernice, uzimajući u obzir rezultate njihove provedbe.

Do 24. lipnja 2025. ENTSO za električnu energiju, uz sudjelovanje relevantnih TSO-ova, Agencije, nacionalnih regulatornih tijela i Komisije, predstavlja rezultate primjene troškova i koristi te podjele troškova na prioritetne koridore odobalne mreže.

POGLAVLJE VI.

Regulatorni okvir

Članak 16.

Omogućivanje ulaganja s prekograničnim učinkom

Stvarno nastale troškove ulaganja, koji ne uključuju troškove održavanja, povezane s projektom od zajedničkog interesa koji pripada kategorijama energetske infrastrukture utvrđenima u točki 1. podtočkama (a), (b), (c), (d) i (f) Priloga II. te projektima od zajedničkog interesa koji pripadaju kategoriji energetske infrastrukture utvrđenoj u točki 3. Priloga II., a u nadležnosti su nacionalnih regulatornih tijela u svakoj predmetnoj državi članici, snose relevantni TSO ili nositelji projekata prijenosne odnosno transportne infrastrukture država članica u kojima projekt ima neto pozitivan učinak te ih, u mjeri u kojoj nisu pokriveni naknadama za zagušenje ili drugim naknadama, plaćaju korisnici mreže putem tarifa za pristup mreži u toj ili tim državama članicama.

Odredbe ovog članka primjenjuju se na projekt od zajedničkog interesa koji pripada kategorijama energetske infrastrukture utvrđenima u točki 1. podtočkama (a), (b), (c), (d) i (f) te točki 3. Priloga II. ako najmanje jedan nositelj projekta od relevantnih nacionalnih tijela zatraži njihovu primjenu na troškove projekta.

Odredbe ovog članka mogu se primjenjivati na projekte koji pripadaju kategoriji energetske infrastrukture utvrđenoj u točki 1. podtočki (e) i točki 2. Priloga II. ako to od relevantnih nacionalnih tijela zatraži najmanje jedan nositelj projekta.

Ako projekt ima nekoliko nositelja projekta, relevantna nacionalna regulatorna tijela bez odgode od svih nositelja projekta zahtijevaju da zajednički podnesu zahtjev za ulaganje u skladu sa stavkom 4.

Kad je riječ o projektu od zajedničkog interesa na koji se primjenjuje stavak 1., nositelji projekta o njegovu napretku te utvrđivanju povezanih troškova i učinka redovito, a najmanje jednom godišnje, obavješćuju sva relevantna nacionalna regulatorna tijela sve do puštanja projekta u rad.

Čim se takav projekt od zajedničkog interesa dovoljno razvije te se procijeni da će u sljedećih 36 mjeseci biti spreman za početak faze izgradnje, nositelji projekta podnose zahtjev za ulaganje nakon savjetovanja s TSO-ovima iz država članica u kojima projekt ima znatan neto pozitivan učinak. Taj zahtjev za ulaganje uključuje zahtjev za prekograničnu raspodjelu troškova i podnosi se svim relevantnim predmetnim nacionalnim regulatornim tijelima te mu se prilaže sve sljedeće:

(a)

ažurirana analiza troškova i koristi za pojedini projekt u skladu s metodologijom razvijenom na temelju članka 11., pri čemu se u obzir uzimaju koristi izvan granica država članica na čijem se državnom području projekt nalazi, uz razmatranje barem zajedničkih scenarija utvrđenih za planiranje razvoja mreže iz članka 12. Ako se primjenjuju dodatni scenariji, oni moraju biti u skladu s energetskim i klimatskim ciljevima Unije za 2030. i njezinim ciljem klimatske neutralnosti Unije do 2050. te podložni istoj razini savjetovanja i nadzora kao i postupak predviđen u članku 12. Agencija je odgovorna za procjenu dodatnih scenarija i osiguravanje njihove usklađenosti s ovim stavkom;

(b)

poslovni plan s evaluacijom financijske održivosti projekta, uključujući odabrano financijsko rješenje te, za projekt od zajedničkog interesa koji pripada kategoriji energetske infrastrukture iz točke 3. Priloga II., rezultati ispitivanja tržišta;

(c)

obrazloženi prijedlog prekogranične raspodjele troškova ako se s njim usuglase nositelji projekta.

Ako projekt ima više nositelja projekta, oni zajednički podnose zahtjev za ulaganje.

Relevantna nacionalna regulatorna tijela po primitku bez odgode šalju primjerak svakog zahtjeva za ulaganje Agenciji u svrhu informiranja.

Relevantna nacionalna regulatorna tijela i Agencija čuvaju povjerljivost poslovno osjetljivih informacija.

U roku od šest mjeseci od datuma na koji je posljednje relevantno nacionalno regulatorno tijelo primilo zahtjev za ulaganje, ta tijela nakon savjetovanja s predmetnim nositeljima projekta, zajednički donose koordinirane odluke o raspodjeli stvarno nastalih troškova ulaganja koje za projekt treba snositi svaki operator sustava, kao i o njihovu uključivanju u tarife, ili o odbijanju zahtjeva za ulaganje, u cijelosti ili djelomično, ako se zajedničkom analizom relevantnih nacionalnih regulatornih tijela dođe do zaključka da projekt ili jedan njegov dio ne donosi znatnu neto korist ni u jednoj državi članici relevantnih nacionalnih regulatornih tijela. Relevantna nacionalna regulatorna tijela uključuju relevantne stvarno nastale troškove ulaganja u tarife, kako je definirano u preporuci iz stavka 11., u skladu s raspodjelom troškova ulaganja koje za projekt treba snositi svaki operator sustava. Za projekte na državnim područjima njihovih država članica relevantna nacionalna regulatorna tijela potom procjenjuju, prema potrebi, može li uključivanje troškova ulaganja u tarife uzrokovati probleme u pogledu cjenovne pristupačnosti.

Pri raspodjeli troškova relevantna nacionalna regulatorna tijela uzimaju u obzir stvarne ili procijenjene:

(a)

naknade za zagušenje ili druge naknade;

(b)

prihode koji proizlaze iz mehanizma naknade među operatorima prijenosnih sustava uspostavljenog na temelju članka 49. Uredbe (EU) 2019/943.

Pri prekograničnoj raspodjeli troškova u obzir se uzimaju gospodarski, socijalni i okolišni troškovi i koristi projekata u predmetnim državama članicama te potreba da se za razvoj projekata od zajedničkog interesa osigura stabilan okvir financiranja, a da pritom potreba za financijskom potporom bude što manja.

Pri prekograničnoj raspodjeli troškova relevantna nacionalna regulatorna tijela nakon savjetovanja s predmetnim TSO-ovima nastoje postići zajednički dogovor na temelju, među ostalim, informacija navedenih u stavku 4. prvom podstavku točkama (a) i (b) ovog članka. U njihovoj procjeni uzimaju se u obzir svi relevantni scenariji iz članka 12. i drugi scenariji za planiranje razvoja mreže, čime se omogućuje pouzdana analiza doprinosa projekta od zajedničkog interesa energetskoj politici Unije u pogledu dekarbonizacije, integracije tržišta, tržišnog natjecanja, održivosti i sigurnosti opskrbe. Ako se primjenjuju dodatni scenariji, oni moraju biti u skladu s energetskim i klimatskim ciljevima Unije za 2030. i njezinim ciljem klimatske neutralnosti do 2050. te podložni istoj razini savjetovanja i nadzora kao i postupak predviđen u članku 12.

Ako se projektom od zajedničkog interesa ublažavaju negativni vanjski učinci, kao što su zaobilazni tokovi, i ako se taj projekt od zajedničkog interesa provodi u državi članici na mjestu nastanka tih vanjskih učinaka, takvo ublažavanje ne smatra se prekograničnom korišću i stoga nije temelj za raspodjelu troškova na TSO-ove država članica pogođenih tim negativnim vanjskim učincima.

Na temelju prekogranične raspodjele troškova iz stavka 5. ovog članka relevantna nacionalna regulatorna tijela pri određivanju ili odobravanju tarifa u skladu s člankom 41. stavkom 1. točkom (a) Direktive 2009/73/EZ i člankom 59. stavkom 1. točkom (a) Direktive (EU) 2019/944 uzimaju u obzir stvarne troškove koje TSO ili drugi nositelj projekta snosi kao rezultat ulaganja ako ti troškovi odgovaraju troškovima učinkovitog i strukturno usporedivog operatora.

Relevantna nacionalna regulatorna tijela bez odgode obavješćuju Agenciju o odluci o raspodjeli troškova i svim relevantnim informacijama koje se odnose na tu odluku. U odluci o raspodjeli troškova posebno se navode detaljni razlozi za raspodjelu troškova među državama članicama, uključujući:

(a)

evaluaciju utvrđenog učinka na svaku od predmetnih država članica, među ostalim u pogledu mrežnih tarifa;

(b)

evaluaciju poslovnog plana iz stavka 4. prvog podstavka točke (b);

(c)

pozitivne vanjske učinke projekta na regionalnoj razini ili razini Unije, kao što su sigurnost opskrbe, fleksibilnost sustava, solidarnost ili inovacije;

(d)

rezultate savjetovanja s predmetnim nositeljima projekta.

Odluka o raspodjeli troškova objavljuje se.

Ako relevantna nacionalna regulatorna tijela ne postignu dogovor o zahtjevu za ulaganje u roku od šest mjeseci od datuma na koji je ga je primilo posljednje relevantno nacionalno regulatorno tijelo, o tome bez odgode obavješćuju Agenciju.

U tom slučaju ili na zajednički zahtjev relevantnih nacionalnih regulatornih tijela odluku o zahtjevu za ulaganje, uključujući prekograničnu raspodjelu troškova iz stavka 5., donosi Agencija u roku od tri mjeseca od datuma na koji joj se uputi zahtjev.

Prije donošenja takve odluke Agencija se savjetuje s relevantnim nacionalnim regulatornim tijelima i nositeljima projekta. Tromjesečni rok iz drugog podstavka može se produljiti za dodatna dva mjeseca ako Agencija zatraži daljnje informacije. Taj dodatni rok počinje teći sljedećeg dana od dana primitka potpunih informacija.

U procjeni Agencije uzimaju se u obzir svi relevantni scenariji utvrđeni u skladu s člankom 12. i drugi scenariji za planiranje razvoja mreže, čime se omogućuje pouzdana analiza doprinosa projekta od zajedničkog interesa ciljevima energetske politike Unije u pogledu dekarbonizacije, integracije tržišta, tržišnog natjecanja, održivosti i sigurnosti opskrbe. Ako se primjenjuju dodatni scenariji, oni moraju biti u skladu s energetskim i klimatskim ciljevima Unije za 2030. i njezinim ciljem klimatske neutralnosti do 2050. te podložni istoj razini savjetovanja i nadzora kao i postupak predviđen u članku 12.

U svojoj odluci o zahtjevu za ulaganje koji obuhvaća prekograničnu raspodjelu troškova Agencija relevantnim nacionalnim tijelima prepušta da u trenutku provedbe te odluke u skladu s nacionalnim pravom utvrde na koji će se način troškovi ulaganja uključiti u tarife u skladu s propisanom prekograničnom raspodjelom troškova.

Odluka o zahtjevu za ulaganje, uključujući prekograničnu raspodjelu troškova, objavljuje se. Primjenjuju se članak 25. stavak 3. te članci 28. i 29. Uredbe (EU) 2019/942.

Agencija Komisiji bez odgode dostavlja primjerak svih odluka o raspodjeli troškova zajedno sa svim relevantnim informacijama koje se odnose na svaku odluku. Te se informacije mogu dostaviti u agregiranom obliku. Komisija čuva povjerljivost poslovno osjetljivih informacija.

Odluke o raspodjeli troškova ne utječu na pravo TSO-ova da primijene naknade za pristup mrežama ni nacionalnih regulatornih tijela da ih odobre u skladu s člankom 13. Uredbe (EZ) br. 715/2009, člankom 18. stavkom 1. te stavcima od 3. do 6. Uredbe (EU) 2019/943, člankom 32. Direktive 2009/73/EZ i člankom 6. Direktive (EU) 2019/944.

10.

Ovaj se članak ne primjenjuje na projekte od zajedničkog interesa koji su izuzeti od:

(a)

članaka 32., 33. i 34. te članka 41. stavaka 6., 8. i 10. Direktive 2009/73/EZ, u skladu s člankom 36. te direktive;

(b)

članka 19. stavaka 2. i 3. Uredbe (EU) 2019/943 ili članka 6., članka 59. stavka 7. i članka 60. stavka 1. Direktive (EU) 2019/944, u skladu s člankom 63. Uredbe (EU) 2019/943;

(c)

pravila o razdvajanju ili o pristupu trećih strana, u skladu s člankom 17. Uredbe (EZ) br. 714/2009 Europskog parlamenta i Vijeća ( 3 ) ili s člankom 64. Uredbe (EU) 2019/943 i člankom 66. Direktive (EU) 2019/944.

11.

Agencija do 24. lipnja 2023. donosi preporuku radi utvrđivanja dobrih praksi za postupanje sa zahtjevima za ulaganje u projekte od zajedničkog interesa. Ta se preporuka redovito ažurira kada je to potrebno, posebno radi osiguravanja dosljednosti s načelima o prekograničnoj podjeli troškova odobalnih mreža za energiju iz obnovljivih izvora iz članka 15. stavka 1. Pri donošenju ili izmjeni preporuke Agencija provodi opsežan postupak savjetovanja koji uključuje sve relevantne dionike.

12.

Ovaj članak primjenjuje se mutatis mutandis na projekte od uzajamnog interesa.

Članak 17.

Regulatorni poticaji

Ako se nositelj projekta pri razvoju, radu ili održavanju projekta od zajedničkog interesa za koji su nadležna nacionalna regulatorna tijela suočava s rizicima većima od uobičajenih rizika za usporedivi infrastrukturni projekt, države članice i nacionalna regulatorna tijela mogu dodijeliti primjerene poticaje tom projektu u skladu s člankom 13. Uredbe (EZ) br. 715/2009, člankom 18. stavkom 1. te stavcima od 3. do 6. Uredbe (EU) 2019/943, člankom 41. stavkom 8. Direktive 2009/73/EZ i člankom 58. točkom (f) Direktive (EU) 2019/944.

Prvi podstavak ne primjenjuje se na projekte od zajedničkog interesa koji su izuzeti:

(a)

od članaka 32., 33. i 34. te od članka 41. stavaka 6., 8. i 10. Direktive 2009/73/EZ, u skladu s člankom 36. te direktive;

(b)

od članka 19. stavaka 2. i 3. Uredbe (EU) 2019/943 ili od članka 6., članka 59. stavka 7. i članka 60. stavka 1. Direktive (EU) 2019/944, u skladu s člankom 63. Uredbe (EU) 2019/943;

(c)

u skladu s člankom 36. Direktive 2009/73/EZ;

(d)

u skladu s člankom 17. Uredbe (EZ) br. 714/2009.

U slučaju odluke o dodjeli poticaja iz stavka 1. ovoga članka nacionalna regulatorna tijela uzimaju u obzir rezultate analize troškova i koristi u skladu s metodologijom razvijenom na temelju članka 11., a posebno pozitivne vanjske učinke projekta na regionalnoj razini ili razini Unije. Nacionalna regulatorna tijela nadalje analiziraju posebne rizike s kojima se suočavaju nositelji projekta, poduzete mjere ublažavanja rizika i razloge za profil rizika s obzirom na neto pozitivan učinak projekta u usporedbi s manje rizičnom alternativom. Prihvatljivi su posebno rizici povezani s novim tehnologijama prijenosa odnosno transporta na kopnu i moru, rizici povezani s nedostatnim povratom troškova i rizici razvoja.

U odluci o dodjeli poticaja u obzir se uzima posebna priroda nastalog rizika te se mogu dodijeliti poticaji koji obuhvaćaju, među ostalim, jednu od sljedećih mjera ili više njih:

(a)

pravila o ulaganju unaprijed;

(b)

pravila o priznavanju stvarno nastalih troškova prije puštanja projekta u rad;

(c)

pravila o postizanju dodatnog povrata na uloženi kapital za projekt;

(d)

sve druge mjere koje se smatraju potrebnima i primjerenima.

Svako nacionalno regulatorno tijelo do 24. siječnja 2023. Agenciji podnosi svoju metodologiju i kriterije koje upotrebljava za evaluaciju ulaganja u energetske infrastrukturne projekte i većih rizika tih projekata, ažurirane s obzirom na najnovija kretanja u području zakonodavstva, politike, tehnologije i tržišta. Tom metodologijom i kriterijima izričito se nastoji odgovoriti na posebne rizike kojima su izložene odobalne mreže za energiju iz obnovljivih izvora iz točke 1. podtočke (f) Priloga II. i projekti niskih kapitalnih, ali znatnih operativnih rashoda.

Uzimajući u obzir informacije primljene u skladu sa stavkom 4. ovog članka, Agencija do 24. lipnja 2023. olakšava razmjenu dobre prakse i daje preporuke u skladu s člankom 6. stavkom 2. Uredbe (EU) 2019/942 u pogledu obaju sljedećih aspekata:

(a)

poticaja iz stavka 1. na temelju usporedbe najbolje prakse nacionalnih regulatornih tijela;

(b)

zajedničke metodologije za evaluaciju nastalih većih rizika ulaganja u energetske infrastrukturne projekte.

Svako nacionalno regulatorno tijelo do 24. rujna 2023. objavljuje svoju metodologiju i kriterije za evaluaciju ulaganja u energetske infrastrukturne projekte i većih rizika tih projekata.

Ako mjere iz stavaka 5. i 6. nisu dovoljne za osiguravanje pravodobne provedbe projekata od zajedničkog interesa, Komisija može izdati smjernice za poticaje utvrđene u ovom članku.

POGLAVLJE VII.

Financiranje

Članak 18.

Prihvatljivost projekata za financijsku pomoć Unije u skladu s Uredbom (EU) 2021/1153

Projekti od zajedničkog interesa koji pripadaju kategorijama energetske infrastrukture utvrđenima u članku 24. i Prilogu II. prihvatljivi su za financijsku pomoć Unije u obliku bespovratnih sredstava za studije i financijskih instrumenata.

Projekti od zajedničkog interesa koji pripadaju kategorijama energetske infrastrukture utvrđenima u članku 24. i točki 1. podtočkama (a), (b), (c), (d) i (f) Priloga II i točki 3. Priloga II. također su prihvatljivi za financijsku pomoć Unije u obliku bespovratnih sredstava za radove ako ispunjavaju sve sljedeće kriterije:

(a)

analiza troškova i koristi za pojedini projekt izrađena u skladu s člankom 16. stavkom 4. točkom (a) dokazuje postojanje znatnih pozitivnih vanjskih učinaka, kao što su sigurnost opskrbe, fleksibilnost sustava, solidarnost ili inovacije;

(b)

za projekt je donesena odluka o prekograničnoj raspodjeli troškova u skladu s člankom 16. ili je, kad je riječ o projektima od zajedničkog interesa koji pripadaju kategoriji energetske infrastrukture utvrđenoj u točki 3. Priloga II. koji nisu u nadležnosti nacionalnih regulatornih tijela i za koje se stoga ne donosi odluka o prekograničnoj raspodjeli troškova, cilj projekta pružanje prekograničnih usluga, uvođenje tehnoloških inovacija i osiguravanje sigurnosti rada prekogranične mreže;

(c)

projekt se ne može financirati na tržištu ili putem regulatornog okvira u skladu s poslovnim planom i drugim procjenama, posebno onima koje su proveli potencijalni ulagatelji, vjerovnici ili nacionalno regulatorno tijelo, uzimajući u obzir sve odluke o poticajima i razloge iz članka 17. stavka 2. pri procjeni potrebe projekta za financijskom pomoći Unije.

Projekti od zajedničkog interesa koji se provode u skladu s postupkom iz članka 5. stavka 7. točke (d) također su prihvatljivi za financijsku pomoć Unije u obliku bespovratnih sredstava za radove ako ispunjavaju kriterije utvrđene u stavku 2. ovog članka.

Projekti od zajedničkog interesa koji pripadaju kategorijama energetske infrastrukture utvrđenima u točki 1. podtočki (e) i točkama 2. i 5. Priloga II. također su prihvatljivi za financijsku pomoć Unije u obliku bespovratnih sredstava za radove ako predmetni nositelji projekata, u evaluaciji koju je provelo relevantno nacionalno tijelo ili, ako je primjenjivo, nacionalno regulatorno tijelo, mogu jasno pokazati znatne pozitivne vanjske učinke projekata, kao što su sigurnost opskrbe, fleksibilnost sustava, solidarnost ili inovacije, i pružiti jasne dokaze o njihovoj komercijalnoj neodrživosti, u skladu s analizom troškova i koristi, poslovnim planom i procjenama, posebno onima koje su proveli potencijalni ulagatelji ili vjerovnici ili, ako je primjenjivo, nacionalno regulatorno tijelo.

Ovaj članak primjenjuje se mutatis mutandis na projekte od uzajamnog interesa.

Projekti od uzajamnog interesa prihvatljivi su za financijsku pomoć Unije pod uvjetima utvrđenima u članku 5. stavku 2. Uredbe (EU) 2021/1153. Kad je riječ o bespovratnim sredstvima za radove, projekti od uzajamnog interesa prihvatljivi su za financijsku pomoć Unije ako ispunjavaju kriterije utvrđene u stavku 2. ovog članka i ako projekt doprinosi općim ciljevima energetske i klimatske politike Unije.

Članak 19.

Smjernice za kriterije za dodjelu financijske pomoći Unije

Posebni kriteriji utvrđeni u članku 4. stavku 3. ove Uredbe i parametri utvrđeni u članku 4. stavku 5. ove Uredbe primjenjuju se za potrebe utvrđivanja kriterija za dodjelu financijske pomoći Unije u Uredbi (EU) 2021/1153. Za projekte od zajedničkog interesa obuhvaćene člankom 24. ove Uredbe primjenjuju se kriteriji integracije tržišta, sigurnosti opskrbe, tržišnog natjecanja i održivosti.

POGLAVLJE VIII.

Završne odredbe

Članak 20.

Izvršavanje delegiranja ovlasti

Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 3. stavka 4. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od sedam godina počevši od 23. lipnja 2022. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od sedam godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 3. stavka 4. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

Delegirani akt donesen na temelju članka 3. stavka 4 stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 21.

Izvješćivanje i evaluacija

Komisija do 30. lipnja 2027. objavljuje izvješće o provedbi projekata s Unijina popisa i podnosi ga Europskom parlamentu i Vijeću. U tom se izvješću evaluira sljedeće:

(a)

napredak postignut u planiranju, razvoju, izgradnji i puštanju u rad projekata s Unijina popisa te, prema potrebi, kašnjenja u provedbi i druge poteškoće na koje se naišlo;

(b)

sredstva koja je Unija rezervirala i isplatila za projekte s Unijina popisa u odnosu na ukupnu vrijednost financiranih projekata s Unijina popisa;

(c)

napredak koji je u integraciji obnovljivih izvora energije, uključujući obnovljive izvore energije na moru, i smanjenju emisija stakleničkih plinova postignut planiranjem, razvojem, izgradnjom i puštanjem u rad projekata s Unijina popisa;

(d)

u sektorima električne energije i obnovljivih ili niskougljičnih plinova, uključujući sektor vodika, razvoj međupovezanosti država članica, odgovarajuće promjene cijena energije, kao i broj kvarova mrežnog sustava, njihovi uzroci i povezani gospodarski troškovi;

(e)

postupak izdavanja dozvola i sudjelovanje javnosti, a posebno:

prosječno i najdulje ukupno trajanje postupka izdavanja dozvola za projekte s Unijina popisa, uključujući trajanje svakog koraka postupka prije podnošenja zahtjeva, u odnosu na vrijeme predviđeno početnim glavnim ključnim etapama iz članka 10. stavka 6.;

ii.

razina protivljenja projektima s Unijina popisa, osobito broj pisanih prigovora tijekom postupka javnog savjetovanja i broj postupaka za pravnu zaštitu;

iii.

najbolje i inovativne prakse u vezi s uključivanjem dionika;

iv.

najbolje i inovativne prakse u vezi s ublažavanjem utjecaja na okoliš, uključujući prilagodbu klimatskim promjenama, tijekom postupaka izdavanja dozvola i provedbe projekta;

djelotvornost sustava predviđenih člankom 8. stavkom 3. u pogledu poštovanja rokova utvrđenih u članku 10. stavcima 1. i 2.;

(f)

regulatorni tretman, a posebno:

broj projekata od zajedničkog interesa za koje je donesena odluka o prekograničnoj raspodjeli troškova u skladu s člankom 16.;

ii.

broj i vrsta projekata od zajedničkog interesa kojima su dodijeljeni posebni poticaji u skladu s člankom 17.;

(g)

djelotvornost ove Uredbe u doprinosu energetskim i klimatskim ciljevima Unije za 2030. te postizanju klimatske neutralnosti najkasnije do 2050.

Članak 22.

Preispitivanje

Komisija do 30. lipnja 2027. provodi preispitivanje ove Uredbe na temelju rezultata izvješćivanja i evaluacije predviđenih u članku 21. ove Uredbe, kao i praćenja, izvješćivanja i evaluacije koji se provode u skladu s člancima 22. i 23. Uredbe (EU) 2021/1153.

Članak 23.

Informiranje i obavješćivanje javnosti

Komisija uspostavlja i održava platformu za transparentnost koja je lako dostupna javnosti putem interneta. Platforma se redovito ažurira informacijama iz izvješćâ iz članka 5. stavka 4. te informacijama s internetskih stranica iz članka 9. stavka 7. Platforma sadržava sljedeće informacije:

(a)

ažurirane opće informacije, uključujući geografske informacije, za svaki projekt s Unijina popisa;

(b)

plan provedbe iz članka 5. stavka 1. za svaki projekt s Unijina popisa predstavljen tako da se u svakom trenutku može procijeniti napredak u provedbi;

(c)

glavne očekivane koristi i doprinos ostvarenju ciljeva iz članka 1. stavka 1. te troškove projekata, osim poslovno osjetljivih informacija;

(d)

Unijin popis;

(e)

sredstva koja je Unija dodijelila i isplatila za svaki projekt s Unijina popisa;

(f)

poveznice na nacionalni priručnik o postupanju iz članka 9.;

(g)

postojeće studije i planove za morske bazene za svaki prioritetni koridor odobalne mreže, a da se time ne krše nikakva prava intelektualnog vlasništva.

Članak 24.

Odstupanje za međupovezanost u slučaju Cipra i Malte

U slučaju Cipra i Malte, koji još nisu međupovezani s transeuropskom plinskom mrežom, primjenjuje se odstupanje od članka 3., članka 4. stavka 1. točaka (a) i (b), članka 4. stavka 5., članka 16. stavka 4. točke (a) te priloga I., II. i III., ne dovodeći u pitanje članak 32. stavak 2. Jedna međuveza za svaku od tih država članica zadržava status projekta od zajedničkog interesa u skladu s ovom Uredbom sa svim relevantnim pravima i obvezama ako ta međuveza ispunjava sljedeće uvjete:

(a)

nalazi se u fazi razvoja ili planiranja 23. lipnja 2022.;

(b)

dodijeljen joj je status projekta od zajedničkog interesa u skladu s Uredbom (EU) br. 347/2013; i

(c)

potrebna je da bi se osigurala trajna međupovezanost tih država članica s transeuropskom plinskom mrežom.

Tim se projektima u budućnosti osigurava mogućnost pristupa novim energetskim tržištima, među ostalim i tržištu vodika.

Nositelji projekata dostavljaju dostatne dokaze o tome kako će međuveze iz stavka 1. omogućiti pristup novim energetskim tržištima, među ostalim i tržištu vodika, u skladu s općim ciljevima energetske i klimatske politike Unije. Takvi dokazi uključuju procjenu ponude i potražnje za obnovljivi ili niskougljični vodik te izračun smanjenja emisija stakleničkih plinova koje projekt omogućuje.

Komisija redovito provjerava tu procjenu i taj izračun, kao i pravodobnu provedbu projekta.

Uz ispunjavanje posebnih kriterija utvrđenih u članku 19. za financijsku pomoć Unije, međuveze iz stavka 1. ovog članka moraju biti projektirane tako da osiguravaju pristup budućim energetskim tržištima, među ostalim i tržištu vodika, ne smiju dovesti do produljenja životnog vijeka objekata za prirodni plin te moraju osiguravati prekograničnu interoperabilnost susjednih mreža. Svaka prihvatljivost za financijsku pomoć Unije na temelju članka 18. završava 31. prosinca 2027.

U svakom zahtjevu za financijsku pomoć Unije za radove mora se s pomoću plana koji sadržava precizan vremenski okvir jasno dokazati cilj pretvaranja objekta u namjenski objekt za vodik do 2036. ako to dopuštaju tržišni uvjeti.

Odstupanje iz stavka 1. primjenjuje se dok Cipar odnosno Malta ne budu izravno povezani s transeuropskom plinskom mrežom ili do 31. prosinca 2029., ovisno o tome što nastupi ranije.

Članak 25.

Izmjena Uredbe (EZ) br. 715/2009

U članku 8. stavku 10. Uredbe (EZ) br. 715/2009 prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„10.

Svake dvije godine ENTSO za plin usvaja i objavljuje plan razvoja mreže na razini Zajednice iz stavka 3. točke (b). Plan razvoja mreže na razini Zajednice uključuje modeliranje integrirane mreže, uključujući mreže vodika, izradu scenarija, europsku prognozu dostatnosti opskrbe i procjenu otpornosti sustava.”.

Članak 26.

Izmjena Uredbe (EU) 2019/942

U članku 11. Uredbe (EU) 2019/942 točke (c) i (d) zamjenjuju se sljedećim:

„(c)

ispunjava obveze utvrđene u članku 5., članku 11. stavku 3., članku 11. stavcima od 6. do 9., člancima 12., 13. i 17. te u odjeljku 2. točki 12. Priloga III. Uredbi (EU) 2022/869 Europskog parlamenta i Vijeća ( *1 );

(d)

donosi odluke o zahtjevima za ulaganje, uključujući prekograničnu raspodjelu troškova, u skladu s člankom 16. stavkom 7. Uredbe (EU) 2022/869.

Članak 27.

Izmjena Uredbe (EU) 2019/943

U članku 48. stavku 1. Uredbe (EU) 2019/943 prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„1.

Plan razvoja mreže na razini Unije iz članka 30. stavka 1. točke (b) uključuje modeliranje integrirane mreže, među ostalim razvoj scenarija i procjenu otpornosti sustava. Relevantni ulazni parametri za modeliranje kao što su pretpostavke o cijenama goriva i ugljika ili postrojenjima povezanima s obnovljivim izvorima energije moraju biti potpuno u skladu s europskom procjenom adekvatnosti resursa izrađenom na temelju članka 23.”.

Članak 28.

Izmjena Direktive 2009/73/EZ

U članku 41. stavku 1. Direktive 2009/73/EZ dodaje se sljedeća točka:

„v.

ispunjavanje obveza utvrđenih u članku 3., članku 5. stavku 7. te člancima od 14. do 17. Uredbe (EU) 2022/869 Europskog parlamenta i Vijeća ( *2 ).

Članak 29.

Izmjena Direktive (EU) 2019/944

U članku 59. stavku 1. Direktive (EU) 2019/944 dodaje se sljedeća točka:

„(aa)

ispunjavanje obveza utvrđenih u članku 3., članku 5. stavku 7. te člancima od 14. do 17. Uredbe (EU) 2022/869 Europskog parlamenta i Vijeć ( *3 ).

Članak 30.

Prijelazne odredbe

Ova Uredba ne utječe na odobravanje, nastavak ni izmjenu financijske pomoći koju dodjeljuje Komisija u skladu s Uredbom (EU) br. 1316/2013 Europskog parlamenta i Vijeća ( 4 ).

Poglavlje III. ne primjenjuje se na projekte od zajedničkog interesa koji su uključeni u postupak izdavanja dozvola i za koje je nositelj projekta podnio spis zahtjeva prije 16. studenoga 2013.

Članak 31.

Prijelazno razdoblje

Tijekom prijelaznog razdoblja koje završava 31. prosinca 2029. namjenski objekti za vodik prenamijenjeni iz objekata za prirodni plin koji pripadaju kategoriji energetske infrastrukture utvrđenoj u točki 3. Priloga II. mogu se upotrebljavati za transport ili skladištenje prethodno definirane mješavine vodika s prirodnim plinom ili biometanom.

Tijekom prijelaznog razdoblja iz stavka 1. nositelji projekata blisko surađuju na projektiranju i provedbi projekata kako bi se osigurala interoperabilnost susjednih mreža.

Nositelj projekta dostavlja dostatne dokaze, među ostalim i putem komercijalnih ugovora, o tome kako će do kraja prijelaznog razdoblja objekti iz stavka 1. ovog članka prestati biti objekti za prirodni plin i postati namjenski objekti za vodik, kako je utvrđeno u točki 3. Priloga II., te kako će tijekom prijelaznog razdoblja biti omogućena veća upotreba vodika. Takvi dokazi uključuju procjenu ponude i potražnje za obnovljivi ili niskougljični vodik te izračun smanjenja emisija stakleničkih plinova koje projekt omogućuje. U kontekstu praćenja napretka postignutog u provedbi projekata od zajedničkog interesa Agencija provjerava je li pravodobno proveden prijelaz projekta na namjenski objekt za vodik kako je utvrđeno u točki 3. Priloga II.

Prihvatljivost projekata iz stavka 1. ovog članka za financijsku pomoć Unije na temelju članka 18. završava 31. prosinca 2027.

Članak 32.

Stavljanje izvan snage

Uredba (EU) br. 347/2013 stavlja se izvan snage od 23. lipnja 2022. Iz ove Uredbe ne proizlaze nikakva prava za projekte navedene u prilozima Uredbi (EU) br. 347/2013.

Neovisno o stavku 1. ovog članka, Prilog VII. Uredbi (EU) br. 347/2013, kako je izmijenjen Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2022/564 ( 5 ), koji sadržava peti Unijin popis projekata od zajedničkog interesa, kao i članci od 2. do 10., članci 12., 13. i 14. te prilozi od I. do IV. i Prilog VI. Uredbi (EU) br. 347/2013, ostaju na snazi i proizvode učinke u pogledu projekata od zajedničkog interesa uvrštenih na peti Unijin popis do stupanja na snagu prvog Unijina popisa projekata od zajedničkog interesa i projekata od uzajamnog interesa utvrđenog u skladu s ovom Uredbom.

Neovisno o stavku 2. ovog članka, projekti koji su bili uvršteni na peti Unijin popis projekata od zajedničkog interesa utvrđen u skladu s Uredbom (EU) br. 347/2013 i čiji je spis zahtjeva nadležno tijelo prihvatilo na pregled uživaju prava i obveze koje proizlaze iz poglavlja III. ove Uredbe tijekom razdoblja od četiri godine od stupanja na snagu ove Uredbe.

Članak 33.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

PRILOG I.

PRIORITETNI KORIDORI I PODRUČJA ENERGETSKE INFRASTRUKTURE

(kako je navedeno u članku 1. stavku 1.)

Ova se Uredba primjenjuje na sljedeće prioritetne koridore i područja transeuropske energetske infrastrukture:

1. PRIORITETNI ELEKTROENERGETSKI KORIDORI

1. Elektroenergetska međupovezanost sjevera i juga u zapadnoj Europi (NSI Zapad – elektroenergetika): međusobna povezivanja između država članica regije i s područjem Mediterana, uključujući Pirinejski poluotok, posebno radi integracije električne energije iz obnovljivih izvora energije i jačanja unutarnjih infrastruktura mreže s ciljem poticanja integracije tržišta u regiji te kako bi se okončala izoliranost Irske i osiguralo potrebno produljenje odobalnih mreža za energiju iz obnovljivih izvora na kopnu i pojačanje domaće mreže potrebno za osiguravanje odgovarajuće i pouzdane prijenosne mreže i opskrbu država članica bez izlaza na more električnom energijom proizvedenom na moru.

Predmetne države članice: Belgija, Danska, Njemačka, Irska, Španjolska, Francuska, Italija, Luksemburg, Malta, Nizozemska, Austrija i Portugal.

2. Elektroenergetska međupovezanost sjevera i juga u srednjoistočnoj i jugoistočnoj Europi (NSI Istok – elektroenergetika): međusobna povezivanja i unutarnji dalekovodi u smjeru sjever-jug i istok-zapad s ciljem uspostave unutarnjeg tržišta i integracije proizvodnje iz obnovljivih izvora energije kako bi se okončala izolacija Cipra i osiguralo potrebno produljenje odobalnih mreža za energiju iz obnovljivih izvora na kopnu i pojačanje domaće mreže potrebno za osiguranje odgovarajuće i pouzdane prijenosne mreže i opskrbu država članica bez izlaza na more električnom energijom proizvedenom na moru.

Predmetne države članice: Bugarska, Češka, Njemačka, Hrvatska, Grčka, Cipar, Italija, Mađarska, Austrija, Poljska, Rumunjska, Slovenija i Slovačka.

3. Plan međupovezanosti baltičkog energetskog tržišta u području električne energije (BEMIP Elektroenergetika): međusobna povezivanja između država članica i unutarnji dalekovodi u baltičkoj regiji kako bi se potaknula integracija tržišta i integrirali sve veći udjeli obnovljivih izvora energije u regiji.

Predmetne države članice: Danska, Njemačka, Estonija, Latvija, Litva, Poljska, Finska i Švedska.

2. PRIORITETNI KORIDORI ODOBALNE MREŽE

4. Odobalne mreže sjevernih mora (NSOG): razvoj odobalne elektroenergetske mreže, razvoj integrirane odobalne elektroenergetske mreže te, prema potrebi, mreže vodika i povezani interkonekcijski vodovi u Sjevernom moru, Irskom moru, Keltskom moru, La Mancheu i susjednim vodama za prijenos električne energije ili, prema potrebi, transport vodika iz obnovljivih izvora energije na moru do centara potrošnje i skladišta ili u cilju povećanja prekogranične razmjene energije iz obnovljivih izvora.

Predmetne države članice: Belgija, Danska, Njemačka, Irska, Francuska, Luksemburg, Nizozemska i Švedska.

5. Odobalne mreže u okviru Plana međupovezanosti baltičkog energetskog tržišta (BEMIP odobalno): razvoj odobalne elektroenergetske mreže, razvoj integrirane odobalne elektroenergetske mreže, kao i, prema potrebi, razvoj mreže vodika i povezani interkonekcijski vodovi u Baltičkom moru i susjednim vodama za prijenos električne energije ili, prema potrebi, transport vodika iz obnovljivih izvora energije na moru do centara potrošnje i skladišta ili u cilju povećanja prekogranične razmjene energije iz obnovljivih izvora.

Predmetne države članice: Danska, Njemačka, Estonija, Latvija, Litva, Poljska, Finska i Švedska.

6. Južne i zapadne odobalne mreže (SW odobalno): razvoj odobalne elektroenergetske mreže, razvoj integrirane odobalne elektroenergetske mreže, kao i, prema potrebi, razvoj mreže vodika i povezani interkonekcijski vodovi u Sredozemnom moru, među ostalim u Kadiškom zaljevu, i susjednim vodama za prijenos električne energije ili, prema potrebi, transport vodika iz obnovljivih izvora energije na moru do centara potrošnje i skladišta ili u cilju povećanja prekogranične razmjene energije iz obnovljivih izvora.

Predmetne države članice: Grčka, Španjolska, Francuska, Italija, Malta i Portugal.

7. Južne i istočne odobalne mreže (SE odobalno): razvoj odobalne elektroenergetske mreže, razvoj integrirane odobalne elektroenergetske mreže, kao i, prema potrebi, razvoj mreže vodika i povezani interkonekcijski vodovi u Sredozemnom moru, Crnom moru i susjednim vodama za prijenos električne energije ili, prema potrebi, transport vodika iz obnovljivih izvora energije na moru do centara potrošnje i skladišta ili u cilju povećanja prekogranične razmjene energije iz obnovljivih izvora.

Predmetne države članice: Bugarska, Hrvatska, Grčka, Italija, Cipar, Rumunjska i Slovenija.

8. Atlantske odobalne mreže: razvoj odobalne elektroenergetske mreže ili razvoj integrirane odobalne elektroenergetske mreže i povezani interkonekcijski vodovi u vodama Sjevernog Atlantskog oceana za prijenos električne energije iz obnovljivih izvora energije na moru do centara potrošnje i skladišta te u cilju povećanja prekogranične razmjene električne energije.

Predmetne države članice: Irska, Španjolska, Francuska i Portugal.

3. PRIORITETNI KORIDORI ZA VODIK I ELEKTROLIZATORI

9. Međupovezanost infrastrukture za vodik u zapadnoj Europi (HI Zapad): infrastruktura za vodik i prenamjena infrastrukture za plin, čime se omogućuje stvaranje integrirane okosnice za vodik, izravno ili neizravno (međupovezanošću s trećom zemljom), kojom se povezuju zemlje u regiji i ispunjavaju njihove konkretne infrastrukturne potrebe za vodikom, čime se podupire stvaranje mreže za transport vodika na razini Unije te, osim toga, kad je riječ o otocima i otočnim sustavima, smanjuje energetska izoliranost, podupiru inovativna i druga rješenja koja uključuju najmanje dvije države članice sa znatnim pozitivnim učinkom na ciljeve energetske i klimatske ciljeve Unije za 2030. i njezin cilj klimatske neutralnosti do 2050. te znatno doprinosi održivosti otočnog energetskog sustava i Unije.

Elektrolizatori: podupiranje uvođenja aplikacija pretvaranja električne energije u plin kako bi se omogućilo smanjenje emisija stakleničkih plinova i doprinos sigurnom, učinkovitom i pouzdanom radu sustava i integraciji pametnog energetskog sustava te, osim toga, kad je riječ o otocima i otočnim sustavima, podupiranje inovativnih i drugih rješenja koja uključuju najmanje dvije države članice sa znatnim pozitivnim učinkom na energetske i klimatske ciljeve Unije za 2030. i njezin cilj klimatske neutralnosti do 2050. te znatno doprinošenje održivosti otočnog energetskog sustava i energetskog sustava Unije.

Predmetne države članice: Belgija, Češka, Danska, Njemačka, Irska, Španjolska, Francuska, Italija, Luksemburg, Malta, Nizozemska, Austrija i Portugal.

10. Međupovezanost infrastrukture za vodik u srednjoistočnoj i jugoistočnoj Europi (HI Istok): infrastruktura za vodik i prenamjena infrastrukture za plin, čime se omogućuje stvaranje integrirane okosnice za vodik, izravno ili neizravno (međupovezanošću s trećom zemljom), kojom se povezuju zemlje u regiji i ispunjavaju njihove posebne infrastrukturne potrebe za vodikom te se podupire stvaranje mreže za transport vodika na razini Unije te, osim toga, kad je riječ o otocima i otočnim sustavima, smanjuje energetska izoliranost, podupiru inovativna i druga rješenja koja uključuju najmanje dvije države članice sa znatnim pozitivnim učinkom na energetske i klimatske ciljeve Unije za 2030. i njezin cilj klimatske neutralnosti do 2050. te znatno doprinosi održivosti otočnog energetskog sustava i Unije.

Predmetne države članice: Bugarska, Češka, Njemačka, Grčka, Hrvatska, Italija, Cipar, Mađarska, Austrija, Poljska, Rumunjska, Slovenija i Slovačka;

11. Plan međupovezanosti baltičkog energetskog tržišta u području vodika (BEMIP Vodik): infrastruktura za vodik i prenamjena infrastrukture za plin, čime se omogućuje stvaranje integrirane okosnice za vodik, izravno ili neizravno (međupovezanošću s trećom zemljom), kojom se povezuju zemlje u regiji i ispunjavaju njihove posebne infrastrukturne potrebe za vodikom te se podupire stvaranje mreže za transport vodika na razini Unije te, osim toga, kad je riječ o otocima i otočnim sustavima, smanjuje energetska izoliranost, podupiru inovativna i druga rješenja koja uključuju najmanje dvije države članice sa znatnim pozitivnim učinkom na energetske i klimatske ciljeve Unije za 2030. i njezin cilj klimatske neutralnosti do 2050. te znatno doprinosi održivosti otočnog energetskog sustava i Unije.

Elektrolizatori: podupiranje uvođenja aplikacija pretvaranja električne energije u plin kako bi se omogućilo smanjenje emisija stakleničkih plinova i doprinos sigurnom, učinkovitom i pouzdanom radu sustava i integraciji pametnog energetskog sustava te, osim toga, kad je riječ o otocima i otočnim sustavima, podupiranje inovativna i druga rješenja koja uključuju najmanje dvije države članice sa znatnim pozitivnim učinkom na energetske i klimatske ciljeve Unije za 2030. i njezin cilj klimatske neutralnosti do 2050. te znatno doprinošenje održivosti otočnog energetskog sustava i energetskog sustava Unije.

Predmetne države članice: Danska, Njemačka, Estonija, Latvija, Litva, Poljska, Finska i Švedska.

4. PRIORITETNA TEMATSKA PODRUČJA

12. Uvođenje pametnih elektroenergetskih mreža: usvajanje tehnologija pametnih mreža u Uniji kako bi se učinkovito integriralo ponašanja i djelovanja svih korisnika povezanih s elektroenergetskom mrežom, posebno proizvodnju velikih količina električne energije iz obnovljivih ili distribuiranih izvora energije i odgovor potrošača na potražnju, pohranu energije, električna vozila i ostale izvori fleksibilnosti te, osim toga, kad je riječ o otocima i otočnim sustavima, smanjenje energetske izoliranosti, podupiranje inovativnih i drugih rješenja koja uključuju najmanje dvije države članice sa znatnim pozitivnim učinkom na energetske i klimatske ciljeve Unije za 2030. i njezin cilj klimatske neutralnosti do 2050. te znatno doprinošenje održivosti otočnog energetskog sustava i energetskog sustava Unije.

Predmetne države članice: sve.

13. Prekogranična mreža ugljikova dioksida: razvoj infrastrukture za transport i skladištenje ugljikova dioksida između država članica i sa susjednim trećim zemljama za hvatanje i skladištenje ugljikova dioksida uhvaćenog iz industrijskih postrojenja u svrhu trajnog geološkog skladištenja, kao i korištenja ugljikova dioksida za sintetičke ložive plinove, što dovodi do trajne neutralizacije ugljikova dioksida.

Predmetne države članice: sve.

14. Pametne plinske mreže: usvajanje tehnologija pametnih plinskih mreža diljem Unije kako bi se u plinsku mrežu učinkovito integrirao niz niskougljičnih plinova, a posebno plinova iz obnovljivih izvora, poduprlo uvođenje inovativnih i digitalnih rješenja za upravljanje mrežom i olakšala pametna integracija energetskog sektora i upravljanje potrošnjom, uključujući povezane fizičke nadogradnje ako je to nužno za funkcioniranje opreme i instalacija za integriraciju niskougljičnih plinova, a posebno plinova iz obnovljivih izvora.

Predmetne države članice: sve.

PRILOG II.

KATEGORIJE ENERGETSKE INFRASTRUKTURE

Kategorije energetske infrastrukture koje treba izraditi u cilju provedbe prioriteta energetske infrastrukture utvrđenih u Prilogu I. jesu sljedeće:

za električnu energiju:

(a)

nadzemni prijenosni vodovi visokog i iznimno visokog napona koji prelaze granicu ili se nalaze unutar državnog područja države članice, uključujući isključiv gospodarski pojas, ako su projektirani za napon od 220 kV ili veći te podzemni i podmorski prijenosni kabeli ako su projektirani za napon od 150 kV ili veći; Za države članice i male izolirane sustave s općim prijenosnim sustavom nižeg napona ti su pragovi napona jednaki najvišoj razini napona u njihovim elektroenergetskim sustavima;

(b)

svaka oprema ili instalacija koja pripada kategoriji energetske infrastrukture iz točke (a), a kojom se omogućava prijenos električne energije iz obnovljivih izvora na moru s lokacija za odobalnu proizvodnju energije (energetska infrastruktura za električnu energiju iz obnovljivih izvora na moru);

(c)

pojedinačni ili zajednički objekti za skladištenje energije za trajno ili privremeno skladištenje energije u nadzemnoj ili podzemnoj infrastrukturi ili na geološkim lokacijama, pod uvjetom da su izravno povezani s visokonaponskim prijenosnim vodovima i distribucijskim vodovima projektiranima za napon od 110 kV ili veći. Za države članice i male izolirane sustave s općim prijenosnim sustavom nižeg napona ti su pragovi napona jednaki najvišoj razini napona u njihovim elektroenergetskim sustavima;

(d)

svaka oprema ili instalacija bitna za zaštićen, siguran i učinkovit rad sustava navedenih u točkama (a), (b) i (c), uključujući sustave zaštite, praćenja i kontrole za sve razine napona i trafostanice;

(e)

pametne elektroenergetske mreže: sva oprema ili instalacije, digitalni sustavi i komponente kojima se integriraju informacijske i komunikacijske tehnologije (IKT) putem operativnih digitalnih platformi, kontrolnih sustava i senzorskih tehnologija na razini prijenosa te srednjenaponske i visokonaponske distribucije, s ciljem osiguravanja učinkovitije i inteligentnije mreže za prijenos i distribuciju električne energije, povećanog kapaciteta za integraciju novih oblika proizvodnje, skladištenja i potrošnje energije te olakšavanja novih poslovnih modela i tržišnih struktura, uključujući ulaganja u otoke i otočne sustave radi smanjenja energetske izoliranosti, podupiranja inovativnih i drugih rješenja koja uključuju najmanje dvije države članice sa znatnim pozitivnim učinkom na energetske i klimatske ciljeve Unije za 2030. i njezin cilj klimatske neutralnosti do 2050. te kako bi se znatno doprinijelo održivosti otočnog energetskog sustava i Unije;

(f)

sva oprema i instalacije koje pripadaju kategoriji energetske infrastrukture iz točke (a) i imaju dvojnu funkciju: međupovezanost i sustav za priključivanje na odobalnu mrežu na lokaciji za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora na moru u dvjema državama članicama ili više njih i trećim zemljama koje sudjeluju u projektima na Unijinu popisu, uključujući produžetke te opreme do prve podstanice prijenosnog sustava na kopnu, kao i svaka odobalna oprema ili instalacija koja je nužna za zaštićeno, sigurno i učinkovito funkcioniranje, uključujući sustave zaštite, praćenja i kontrole, te potrebne trafostanice ako se njima također osigurava interoperabilnost tehnologije, među ostalim, kompatibilnost sučelja među različitim tehnologijama (odobalne mreže za obnovljivu energiju);

za pametne plinske mreže: sva oprema ili instalacije u nastavku čiji je cilj omogućivanje i olakšavanje integracije niza niskoguljičnih plinova, a posebno plinova iz obnovljivih izvora, uključujući biometan ili vodik, u plinsku mrežu: digitalni sustavi i komponente koji integriraju IKT, kontrolne sustave i senzorske tehnologije kako bi se omogućilo interaktivno i inteligentno praćenje, mjerenje, kontrola kvalitete i upravljanje proizvodnjom, transportom, distribucijom, skladištenjem i potrošnjom plina unutar plinske mreže. Nadalje, takvi projekti mogu uključivati i opremu kojom se omogućuju obrnuti tokovi, od distribucije do razine transporta, uključujući povezanu fizičku nadogradnju ako je nužna za rad opreme i instalacija radi integracije niskougljičnih plinova, a posebno plinova iz obnovljivih izvora;

za vodik:

(a)

cjevovodi za transport vodika, uglavnom pod visokim tlakom, uključujući prenamjenu infrastrukture za prirodni plin, koji na transparentnoj i nediskriminirajućoj osnovi omogućuju pristup većem broju korisnika mreže;

(b)

skladišni objekti koji su povezani s visokotlačnim cjevovodima za vodik iz točke (a);

(c)

objekti za prihvat, skladištenje i uplinjavanje ili dekompresiju ukapljenog vodika ili vodika ugrađenog u druge kemijske tvari u cilju ubrizgavanja vodika, ako je primjenjivo, u mrežu;

(d)

sva oprema ili instalacije koji su bitni za zaštićen, siguran i učinkovit rad sustava vodika ili omogućivanje dvosmjernog kapaciteta, uključujući kompresorske stanice;

(e)

sva oprema ili instalacije kojima se omogućuje upotreba vodika ili goriva dobivenih iz vodika u prometnom sektoru u okviru osnovne mreže TEN-T utvrđene u skladu s poglavljem III. Uredbe (EU) br. 1315/2013 Europskog parlamenta i Vijeća ( 6 ).

Svi objekti navedeni u točkama od (a) do (d) mogu biti novoizgrađeni ili prenamijenjeni iz objekata za prirodni plin u objekte za vodik, ili njihova kombinacija;

za objekte za elektrolizu:

(a)

elektrolizatori:

koji imaju kapacitet od najmanje 50 MW, koji osigurava jedan elektrolizator ili skup elektrolizatora koji čine jedan koordinirani projekt;

ii.

čija je proizvodnja u skladu sa zahtjevom uštede emisija stakleničkih plinova u životnom vijeku od 70 % u odnosu na usporedno fosilno gorivo od 94 g CO2eq/MJ, kako je utvrđeno u članku 25. stavku 2. i Prilogu V. Direktivi (EU) 2018/2001. Uštede emisija stakleničkih plinova u životnom vijeku izračunavaju se primjenom metodologije iz članka 28. stavka 5. Direktive (EU) 2018/2001 ili, alternativno, primjenom norme ISO 14067 ili ISO 14064-1. Emisije stakleničkih plinova u životnom ciklusu moraju uključivati neizravne emisije. Kvantificirane uštede emisija stakleničkih plinova u cijelom životnom ciklusu provjeravaju se u skladu s člankom 30. Direktive (EU) 2018/2001, ako je primjenjivo, ili ih provjerava neovisna treća strana; i

iii.

koji imaju funkciju povezanu s mrežom, posebno s obzirom na sveukupnu fleksibilnost sustava i sveukupnu učinkovitost sustava elektroenergetskih mreža i mreža vodika;

(b)

pripadajuća oprema, uključujući priključivanje cjevovoda na plinsku mrežu;

za ugljikov dioksid:

(a)

namjenski cjevovodi, osim mreže proizvodnih plinova, koji se upotrebljavaju za transport ugljikova dioksida iz više od jednog izvora, za potrebe trajnog geološkog skladištenja ugljikova dioksida na temelju Direktive 2009/31/EZ;

(b)

fiksni objekti za ukapljivanje i privremeno skladištenje ugljikova dioksida i pretvarači ugljikova dioksida radi njegova daljnjeg transporta cjevovodima i namjenskim načinima prijevoza kao što su brodovi, teglenice, kamioni i vlakovi;

(c)

ne dovodeći u pitanje bilo kakvu zabranu geološkog skladištenja ugljikova dioksida u državi članici, postrojenja na površini i postrojenja za utiskivanje povezana s infrastrukturom unutar geološke formacije koji se u skladu s Direktivom 2009/31/EZ koriste za trajno geološko skladištenje ugljikova dioksida, ako ne uključuju korištenje ugljikova dioksida za poboljšano prikupljanje ugljikovodika i ako su potrebni za omogućavanje prekograničnog transporta i skladištenja ugljikova dioksida;

(d)

sva oprema ili instalacije bitne za zaštićen, siguran i učinkovit rad predmetnog sustava, uključujući sustave zaštite, praćenja i kontrole.

PRILOG III.

REGIONALNI POPISI PROJEKATA

1. PRAVILA ZA SKUPINE

1. Kad je riječ o energetskoj infrastrukturi koja je u nadležnosti nacionalnih regulatornih tijela, svaka se skupina sastoji od predstavnikâ država članica, nacionalnih regulatornih tijela, TSO-ova, kao i Komisije, Agencije, tijela EU-a za ODS-ove te ENTSO-a za električnu energiju ili ENTSO-a za plin.

Za ostale kategorije energetske infrastrukture svaka se skupina sastoji od Komisije i predstavnikâ država članica, nositelja projekata na koje se odnosi svaki od relevantnih prioriteta utvrđenih u Prilogu I..

2. Ovisno o broju predloženih projekata za Unijin popis, regionalnim infrastrukturnim nedostacima i razvoju tržišta, skupine i tijela odlučivanja skupina mogu se prema potrebi podijeliti, spojiti ili sastati u različitim sastavima kako bi raspravljali o pitanjima koja su zajednička svim skupinama ili koja se odnose isključivo na određene regije. Takva pitanja mogu, među ostalim, biti povezana s dosljednošću među regijama ili s potencijalno prevelikim brojem predloženih projekata uvrštenih u nacrt regionalnih popisa.

3. Svaka skupina organizira svoj rad u skladu s aktivnostima regionalne suradnje na temelju članka 12. Uredbe (EZ) br. 715/2009, članka 34. Uredbe (EU) 2019/943, članka 7. Direktive 2009/73/EZ i članka 61. Direktive (EU) 2019/944 te u okviru drugih postojećih struktura za regionalnu suradnju.

4. U svrhu provedbe relevantnih prioritetnih koridora i područja energetske infrastrukture navedenih u Prilogu I., svaka skupina prema potrebi poziva nositelje projekta koji bi mogao biti prihvatljiv za odabir kao projekt od zajedničkog interesa, kao i predstavnike nacionalnih uprava, regulatornih tijela, civilnog društva i TSO-ove iz trećih zemalja. Odluka o pozivanju predstavnika trećih zemalja donosi se konsenzusom.

5. Za prioritetne koridore energetske infrastrukture utvrđene u odjeljku 2. Priloga I. svaka skupina prema potrebi poziva predstavnike država članica bez izlaza na more, nadležnih tijela, nacionalnih regulatornih tijela i TSO-ova.

6. Svaka skupina prema potrebi poziva organizacije koje predstavljaju relevantne dionike, uključujući predstavnike iz trećih zemalja, i, ako se to smatra prikladnim, izravno dionike, uključujući proizvođače, ODS-ove, dobavljače, potrošače, lokalno stanovništvo i organizacije za zaštitu okoliša iz Unije da podijele svoje konkretne stručno znanje. Svaka skupina organizira rasprave ili savjetovanja kada je to potrebno za provedbu svojih zadaća.

7. Kad je riječ o sastancima skupina, Komisija na platformi dostupnoj dionicima objavljuje interna pravila, ažurirani popis organizacija članica, redovito ažurirane informacije o napretku rada, dnevne redove sastanaka te zapisnike sastanaka, ako su dostupni. Rasprave tijela odlučivanja skupina i rangiranje projekata u skladu s člankom 4. stavkom 5. povjerljivi su. Sve odluke koje se odnose na funkcioniranje i rad regionalnih skupina donose se konsenzusom između država članica i Komisije.

8. Komisija, Agencija i skupine teže ka dosljednosti između skupina. Stoga Komisija i Agencija osiguravaju, prema potrebi, razmjenu informacija između predmetnih skupina o radu od međuregionalnog interesa.

9. Sudjelovanje nacionalnih regulatornih tijela i Agencije u skupinama ne smije ugroziti izvršenje njihovih ciljeva i dužnosti na temelju ove Uredbe ili Uredbe (EU) 2019/942, članaka 40. i 41. Direktive 2009/73/EZ i članaka 58., 59. i 60. Direktive (EU) 2019/944.

2. POSTUPAK UTVRĐIVANJA REGIONALNIH POPISA

1. Nositelji projekta potencijalno prihvatljivog za odabir kao projekta s Unijina popisa koji žele dobiti taj status podnose skupini zahtjev za odabir kao projekta s Unijina popisa koji uključuje:

(a)

procjenu njihovih projekata s obzirom na doprinos provedbi prioriteta navedenih u Prilogu I.;

(b)

navođenje relevantne kategorije projekta utvrđene u Prilogu II;

(c)

analizu ispunjenja relevantnih kriterija utvrđenih u članku 4.;

(d)

za projekte koji su dovoljno razvijeni, analizu troškova i koristi za pojedini projekt koja je u skladu s metodologijama izrađenima u skladu s člankom 11.;

(e)

za projekte od uzajamnog interesa, pisma potpore vlada zemalja na koje se on izravno odnosi u kojima izražavaju svoju potporu projektu ili drugim neobvezujućim dogovorima;

(f)

sve druge relevantne informacije za evaluaciju projekta.

2. Svi primatelji osiguravaju povjerljivost poslovno osjetljivih informacija.

3. Predloženi projekti prijenosa i skladištenja električne energije od zajedničkog interesa koji pripadaju kategorijama energetske infrastrukture utvrđenima u točki 1. podtočkama (a), (b), (c), (d) i (f) Priloga II. ovoj Uredbi projekti su koji su dio posljednjeg dostupnog desetogodišnjeg plana razvoja mreže na razini Unije za električnu energiju, koji je izradio ENTSO za električnu energiju u skladu s člankom 30. Uredbe (EU) 2019/943. Predloženi projekti prijenosa električne energije od zajedničkog interesa koji pripadaju kategorijama energetske infrastrukture utvrđenima u točki 1. podtočkama (b) i (f) Priloga II. ovoj Uredbi projekti su koji proizlaze iz razvoja integrirane odobalne mreže i pojačanjâ mreže iz članka 14. stavka 2. ove Uredbe i u skladu su s njima.

4. Od 1. siječnja 2024. predloženi projekti od zajedničkog interesa u području vodika koji pripadaju kategorijama energetske infrastrukture utvrđenima u točki 3. Priloga II. ovoj Uredbi projekti su koji su dio posljednjeg dostupnog desetogodišnjeg plana razvoja mreže za plin na razini Zajednice, koji je izradio ENTSO za plin u skladu s člankom 8. Uredbe (EZ) br. 715/2009.

5. Do 30. lipnja 2022. i potom za svaki desetogodišnji plan razvoja mreže na razini Unije, ENTSO za električnu energiju i ENTSO za plin izdaju ažurirane smjernice za uključivanje projekata u svoj desetogodišnji plan razvoja mreže na razini Unije iz točaka 3. i 4. kako bi se osiguralo jednako postupanje i transparentnost postupka. Za sve projekte na Unijinu popisu koji je u to vrijeme na snazi smjernicama se uspostavlja pojednostavljeni postupak uključivanja u desetogodišnje planove razvoja mreže na razini Unije, pri čemu se u obzir uzimaju dokumentacija i podaci koji su već dostavljeni tijekom prethodnih postupaka izrade desetogodišnjih planova razvoja mreže na razini Unije pod uvjetom da su dokumentacija i dostavljeni podaci i dalje valjani.

ENTSO za električnu energiju i ENTSO za plin savjetuju se s Komisijom i Agencijom o svojim nacrtima smjernica za uključivanje projekata u desetogodišnje planove razvoja mreže na razini Unije i uzimaju u obzir njihove preporuke prije objave konačnih smjernica.

6. Predloženi projekti za transport i skladištenje ugljikova dioksida koji pripadaju kategoriji energetske infrastrukture iz točke 5. Priloga II. predstavljaju se kao dio plana za razvoj prekogranične infrastrukture za transport i skladištenje ugljikova dioksida koji izrađuju najmanje dvije države članice, a Komisiji ga predstavljaju predmetne države članice ili subjekti koje su odredile te države članice.

7. ENTSO za električnu energiju i ENTSO za plin pružaju informacije skupinama o tome kako su primjenjivali smjernice za evaluaciju uključivanja u desetogodišnje planove razvoja mreže na razini Unije.

8. Za projekte koji su u njihovoj nadležnosti, nacionalna regulatorna tijela i, prema potrebi, Agencija, ako je to moguće u kontekstu regionalne suradnje na temelju članka 7. Direktive 2009/73/EZ i članka 61. Direktive (EU) 2019/944, provjeravaju dosljednu primjenu kriterija i metodologije analize troškova i koristi te evaluiraju njihovu prekograničnu važnost. Svoju procjenu predstavljaju skupini. Komisija osigurava da se kriteriji i metodologije iz članka 4. ove Uredbe i Priloga IV. primjenjuju na usklađen način kako bi se osigurala dosljednost u svim regionalnim skupinama.

9. Za sve projekte koji nisu obuhvaćeni točkom 8. ovog Priloga Komisija evaluira primjenu kriterija iz članka 4. ove Uredbe. Komisija uzima u obzir i mogućnost budućeg produljenja kako bi se uključile dodatne države članice. Komisija svoju procjenu predstavlja skupini. Kad je riječ o projektima koji se prijavljuju za status projekta od uzajamnog interesa, predstavnici trećih zemalja i regulatorna tijela pozivaju se na predstavljanje procjene.

10. Svaka država članica na čije se državno područje predloženi projekt ne odnosi, ali na koju može imati neto pozitivan učinak ili znatan učinak, na primjer na okoliš ili na rad energetske infrastrukture na njezinu državnom području, može iznijeti svoje mišljenje skupini navodeći svoju zabrinutost.

11. Skupina ispituje, na zahtjev države članice iz te skupine, utemeljene razloge koje je država članica iznijela u skladu s člankom 3. stavkom 3., za neodobravanje projekta koji se odnosi na njezino državno područje.

12. Skupina razmatra primjenjuje li se načelo energetske učinkovitosti na prvom mjestu u pogledu utvrđivanja potreba regionalne infrastrukture i u pogledu svakog od predloženih projekata. Skupina osobito prioritetnim rješenjima smatra rješenja kao što su upravljanje potražnjom, rješenja za uređenje tržišta, provedba digitalnih rješenja, renoviranje zgrada kada se procijeni da su iz perspektive cijelog sustava troškovno učinkovitiji od izgradnje nove infrastrukture na strani opskrbe.

13. Skupina se sastaje kako bi ispitala i rangirala predložene projekte na temelju transparentne procjene projekata pomoću kriterija iz članka 4. uzimajući u obzir procjenu regulatora ili, ako je riječ o projektima koji nisu u nadležnosti nacionalnih regulatornih tijela, procjenu Komisije.

14. Nacrt regionalnih popisa predloženih projekata u nadležnosti nacionalnih regulatornih tijela koje sastavljaju skupine, sa svim mišljenjima navedenima u točki 10. ovog odjeljka, podnose se Agenciji šest mjeseci prije datuma donošenja Unijina popisa. Agencija ocjenjuje nacrt regionalnih popisa i pripadajuća mišljenja u roku od tri mjeseca od datuma primitka. Agencija daje mišljenje o nacrtu regionalnih popisa, posebno o dosljednoj primjeni kriterija te analize troškova i koristi po regijama. Mišljenje Agencije donosi se u skladu s postupkom iz članka 22. stavka 5. Uredbe (EU) 2019/942.

15. U roku od mjesec dana od datuma primitka mišljenja Agencije tijelo odlučivanja svake skupine donosi konačni regionalni popis predloženih projekata, poštujući odredbe iz članka 3. stavka 3., na temelju prijedloga skupina i uzimajući u obzir mišljenje Agencije i procjenu nacionalnih regulatornih tijela podnesenu u skladu s točkom 8. ili, ako je riječ o projektima koji nisu u nadležnosti nacionalnih regulatornih tijela, procjenu Komisije predloženu u skladu s točkom 9., te savjete Komisije čija je svrha osigurati ukupan broj projekata s Unijina popisa kojima se može upravljati, osobito na granicama u vezi s konkurentnim ili potencijalno konkurentnim projektima. Tijela odlučivanja skupina dostavljaju Komisiji konačne regionalne popise sa svim mišljenjima kako je navedeno u točki 10.

16. Ako bi na temelju nacrta regionalnih popisa i nakon što se uzme u obzir mišljenje Agencije ukupan broj predloženih projekata na Unijinu popisu bio toliki da se njima ne može upravljati, Komisija savjetuje svaku predmetnu skupinu da na regionalni popis ne uvrsti projekte koje je predmetna skupina najniže rangirala u skladu s rangiranjem utvrđenim na temelju članka 4. stavka 5.

PRILOG IV.

PRAVILA I POKAZATELJI U VEZI S KRITERIJIMA ZA PROJEKTE

1. Projekt od zajedničkog interesa sa znatnim prekograničnim učinkom je projekt na državnom području države članice koji ispunjava sljedeće uvjete:

(a)

kad je riječ o prijenosu električne energije, projektom se povećava kapacitet prijenosa mreže ili kapacitet raspoloživ za komercijalne protoke na granici te države članice s jednom državom članicom ili više drugih država članica, čime se prekogranični kapacitet prijenosa mreže na granici te države članice s jednom ili više drugih država članica povećava za najmanje 500 megavata (MW) u usporedbi sa situacijom bez puštanja projekta u rad ili se projektom smanjuje energetska izoliranost međusobno nepovezanih sustava u jednoj državi članici ili više njih ili se povećava prekogranični kapacitet prijenosa na granici između dvije države članice za najmanje 200 MW;

(b)

kad je riječ o skladištenju električne energije, projektom se osigurava instalirani kapacitet od najmanje 225 MW te on ima kapacitet za skladištenje kojim se omogućuje neto godišnja proizvodnja električne energije od 250 gigavatsati godišnje;

(c)

kad je riječ o pametnim elektroenergetskim mrežama, projekt je namijenjen opremi i instalacijama pri visokom i srednjem naponu i uključuje TSO-ove, TSO-ove i ODS-ove ili ODS-ove iz najmanje dvije države članice. Projekt može uključivati samo ODS-ove pod uvjetom da su iz najmanje dvije države članice i da je osigurana interoperabilnost. Projekt ispunjava najmanje dva od sljedećih kriterija: uključuje 50 000 korisnika, proizvođača, potrošača ili proizvođača-potrošača električne energije, obuhvaća područje potrošnje od najmanje 300 GW sati godišnje, najmanje 20 % potrošnje električne energije povezane s projektom potječe iz varijabilnih obnovljivih izvora ili se njime smanjuje energetska izoliranost međusobno nepovezanih sustava u jednoj državi članici ili više njih. Projekt ne mora uključivati zajedničku fizičku granicu. Za projekte povezane s malim izoliranim sustavima kako su definirani u članku 2. točki 42. Direktive (EU) 2019/944, uključujući otoke, te su razine napona jednake najvišoj razini napona u relevantnom elektroenergetskom sustavu;

(d)

kad je riječ o transportu vodika, projekt omogućuje transport vodika preko granica predmetnih država članica ili se postojeći kapacitet za prekogranični transport vodika na granici između dviju država članica povećava za najmanje 10 % u usporedbi sa stanjem prije puštanja projekta u rad, pri čemu mora u dovoljnoj mjeri biti vidljivo da je projekt ključan dio planirane prekogranične mreže vodika te se mora dati dostatan dokaz o postojećim planovima i suradnji sa susjednim zemljama i mrežnim operatorima, ili za projekte kojima se smanjuje energetska izoliranost međusobno nepovezanih sustava u jednoj državi članici li više njih, cilj projekta je opskrbiti, izravno ili neizravno, najmanje dvije države članice;

(e)

kad je riječ o objektima za skladištenje ili prihvat vodika iz točke 3. Priloga II., cilj je projekta izravno ili neizravno opskrbljivati najmanje dvije države članice;

(f)

kad je riječ o elektrolizatorima, projektom se osigurava instalirani kapacitet od najmanje 50 MW koji osigurava jedan elektrolizator ili skup elektrolizatora koji čine jedan koordinirani projekt i izravne ili neizravne koristi za najmanje dvije države članice te, konkretno, kad je riječ o otocima i otočnim sustavima, podupiru se inovativna i druga rješenja koja uključuju najmanje dvije države članice sa znatnim pozitivnim učinkom na energetske i klimatske ciljeve Unije za 2030. i njezin cilj klimatske neutralnosti do 2050. te se znatno doprinosi održivosti otočnog energetskog sustava i energetskog sustava Unije;

(g)

kad je riječ o pametnim plinskim mrežama, u projekt su uključeni TSO-ovi, TSO-ovi i ODS-ovi ili ODS-ovi iz najmanje dviju država članica. Operatori distribucijskih sustava mogu biti uključeni samo uz potporu operatora prijenosnih sustava iz barem dviju država članica koji su usko povezani s projektom i osiguravaju interoperabilnost;

(h)

kad je riječ o prijenosu električne energije iz obnovljivih izvora na moru, projekt je projektiran za prenošenje električne energije s lokacija za odobalnu proizvodnju energije kapaciteta najmanje 500 MW i omogućuje prijenos električne energije u kopnenu mrežu određene države članice, čime se povećava količina električne energije iz obnovljivih izvora koja je dostupna na unutarnjem tržištu. Projekt se razvija u područjima s niskim udjelom električne energije iz odobalnih obnovljivih izvora i pokazuje znatan pozitivan učinak na energetske i klimatske ciljeve Unije za 2030. i njezin cilj klimatske neutralnosti do 2050. te znatno doprinosi održivosti energetskog sustava i integraciji tržišta, a da se pritom ne ometaju prekogranični kapaciteti i tokovi;

(i)

kad je riječ o projektima u području ugljikova dioksida, projekt se koristi za transport i, ako je primjenjivo, skladištenje antropogenog ugljikova dioksida koji potječe iz najmanje dviju država članica.

2. Projekt od uzajamnog interesa sa znatnim prekograničnim učinkom je projekt koji ispunjava sljedeće uvjete:

(a)

kad je riječ o projektima od zajedničkog interesa u kategoriji utvrđenoj u točki 1. podtočkama (a) i (e) Priloga II., projektom se povećava kapacitet prijenosa mreže ili kapacitet dostupan za komercijalne protoke na granici te države članice s jednom trećom zemljom ili više njih te osiguravaju znatne koristi, izravno ili neizravno (međupovezanošću s trećom zemljom), u skladu s posebnim kriterijima navedenima u članku 4. stavku 3. na razini Unije. Izračun koristi za države članice provodi i objavljuje ENTSO za električnu energiju u okviru desetogodišnjeg plana razvoja mreže na razini Unije;

(b)

kad je riječ o projektima od zajedničkog interesa u kategoriji utvrđenoj u točki 3. Priloga II., projektom se omogućuje transport vodika preko granice države članice s jednom ili više trećih zemalja te osiguravaju znatne koristi, izravno ili neizravno (međupovezanošću s trećom zemljom), u skladu s posebnim kriterijima navedenima u članku 4. stavku 3. na razini Unije. Izračun koristi za države članice provodi i objavljuje ENTSO za plin u okviru desetogodišnjeg plana razvoja mreže na razini Unije;

(c)

kad je riječ o projektima od zajedničkog interesa u kategoriji utvrđenoj u točki 5. Priloga II., najmanje dvije države članice i treća zemlja mogu upotrebljavati projekt za transport i skladištenje antropogenog ugljikova dioksida.

3. Kad je riječ o projektima koji pripadaju kategorijama energetske infrastrukture utvrđenima u točki 1. podtočkama (a), (b), (c), (d) i (f) Priloga II., kriteriji navedeni u članku 4. evaluiraju se na sljedeći način:

(a)

prijenos proizvodnje energije iz obnovljivih izvora u glavne centre potrošnje i skladišta, koji se mjeri se u skladu s analizom iz posljednjeg dostupnog desetogodišnjeg plana razvoja elektroenergetske mreže na razini Unije, posebno:

kad je riječ o prijenosu električne energije, procjenjivanjem količine kapaciteta proizvodnje energije iz obnovljivih izvora (prema tehnologiji, u megavatima), koja je povezana i prenesena zahvaljujući projektu, u usporedbi s količinom planiranog ukupnog proizvodnog kapaciteta iz tih vrsta obnovljivih izvora energije u predmetnoj državi članici 2030. u skladu s nacionalnim energetskim i klimatskim planovima koje su države članice dostavile na temelju Uredbe (EU) 2018/1999;

ii.

kad je riječ o skladištenja energije, usporedbom novog kapaciteta predviđenog projektom s ukupnim postojećim kapacitetom za istu tehnologiju skladištenja u području analize iz Priloga V.;

(b)

integracija tržišta, tržišno natjecanje i fleksibilnost sustava, koji se mjere u skladu s analizom iz posljednjeg dostupnog desetogodišnjeg plana razvoja elektroenergetske mreže na razini Unije, posebno:

kad je riječ o prekograničnim projektima, uključujući projekte ponovnog ulaganja, izračunom učinka na prijenosnu sposobnost mreže u oba smjera protoka energije izmjerenog u odnosu na količinu električne energije (u megavatima) i njihova doprinosa postizanju minimalnog cilja međupovezanosti od 15 %, a kad je riječ o projektima sa znatnim prekograničnim učinkom, izračunom učinka na prijenosnu sposobnost mreže na granicama između predmetnih država članica, između predmetnih država članica i trećih zemalja ili unutar predmetnih država članica te na ravnotežu ponude i potražnje i rada mreža u predmetnim državama članicama;

ii.

kad je riječ o području analize iz Priloga V., procjenom učinka projekta u odnosu na troškove proizvodnje i prijenosa te razvoja i konvergencije tržišnih cijena za cjelokupni energetski sustav u okviru različitih scenarija planiranja, posebno vodeći računa o promjenama nastalima u redoslijedu vrijednosti;

(c)

sigurnost opskrbe, interoperabilnost i siguran rad sustava, koji se mjere u skladu s analizom provedenom u posljednjem dostupnom desetogodišnjem planu razvoja elektroenergetske mreže na razini Unije, posebno procjenom učinka projekta na očekivani gubitak opterećenja za područje analize iz Priloga V. u smislu adekvatnosti proizvodnje i prijenosa za skup karakterističnih razdoblja opterećenja, uzimajući u obzir očekivane promjene ekstremnih vremenskih uvjeta povezanih s klimom i njihov učinak na otpornost infrastrukture. Prema potrebi, mjeri se učinak projekta na samostalnu i pouzdanu kontrolu rada sustava i usluga.

4. Kad je riječ o projektima koji pripadaju kategoriji energetske infrastrukture utvrđenoj u točki 1. podtočki (e) Priloga II., kriteriji navedeni u članku 4. evaluiraju se na sljedeći način:

(a)

razina održivosti, koja se mjeri procjenom opsega kapaciteta mreža za priključivanje i prijenos varijabilne energije iz obnovljivih izvora;

(b)

sigurnost opskrbe, koja se mjeri procjenom razine gubitaka u distribucijskim ili prijenosnim mrežama ili u oba slučaja, postotka iskorištenosti (tj. prosječnog opterećenja) sastavnih dijelova elektroenergetske mreže, raspoloživosti sastavnih dijelova mreže (u vezi s planiranim i neplaniranim održavanjem) i utjecaja projekta na učinkovitost rada mreže te na trajanje i učestalost prekida, uključujući poremećaje povezane s klimom.

(c)

integracija tržišta, koja se mjeri procjenom uvođenja inovacija u rad sustava, smanjenja energetske izoliranosti i međupovezanosti, kao i razine integracije s drugim sektorima i omogućavanja novih poslovnih modela i tržišnih struktura;

(d)

sigurnost mreže, fleksibilnost i kvaliteta opskrbe, koje se mjere procjenom inovativnog pristupa fleksibilnosti sustava, kibersigurnosti, učinkovitoj operabilnosti između razina TSO-ova i ODS-ova, sposobnosti uključivanja upravljanja potrošnjom, skladištenja, mjera energetske učinkovitosti, troškovno učinkovite upotrebe digitalnih alata i IKT-a za praćenje i kontrolu, stabilnosti elektroenergetskog sustava te kvalitete napona.

5. Kad je riječ o vodiku koji pripada kategoriji energetske infrastrukture utvrđenoj u točki 3. Priloga II., kriteriji navedeni u članku 4. evaluiraju se na sljedeći način:

(a)

održivost, koja se mjeri kao doprinos projekta smanjenju emisija stakleničkih plinova u raznim primjenama u krajnjoj potrošnji u sektorima u kojima je teško smanjiti emisije, kao što su industrija ili promet; fleksibilnosti i mogućnosti sezonskog skladištenja za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora; ili integraciji obnovljivog i niskougljičnog vodika kako bi se uvažile potrebe tržišta i promicao obnovljiv vodik;

(b)

integracija tržišta i interoperabilnost, koje se mjere izračunavanjem dodatne vrijednosti projekta za integraciju tržišnih područja i konvergenciju cijena u odnosu na sveukupnu fleksibilnost sustava;

(c)

sigurnost opskrbe i fleksibilnost, koje se mjere izračunavanjem dodatne vrijednosti projekta za otpornost, raznolikost i fleksibilnost opskrbe vodikom;

(d)

tržišno natjecanje, koje se mjeri procjenom doprinosa projekta diversifikaciji opskrbe, uključujući olakšavanje pristupa domaćim izvorima opskrbe vodikom.

6. Kad je riječ o projektima pametne plinske mreže koji pripadaju kategoriji energetske infrastrukture utvrđenoj u točki 2. Priloga II., kriteriji navedeni u članka 4. evaluiraju se na sljedeći način:

(a)

razina održivosti, koja se mjeri procjenom udjela plinova iz obnovljivih izvora i niskougljičnih plinova integriranih u plinsku mrežu, povezanih ušteda emisija stakleničkih plinova prema dekarbonizaciji ukupnog sustava i odgovarajućeg otkrivanja istjecanja;

(b)

kvaliteta i sigurnost opskrbe, koje se mjere procjenom omjera pouzdano dostupne opskrbe plinom i vršne potražnje, udjela uvoza zamijenjenog lokalnim plinovima iz obnovljivih izvora i niskougljičnim plinovima, stabilnosti rada sustava, trajanja i učestalosti prekida po potrošaču;

(c)

omogućavanje usluga fleksibilnosti kao što su upravljanje potrošnjom i skladištenje olakšavanjem pametne integracije energetskog sektora stvaranjem poveznica s drugim nositeljima energije i sektorima, koje se mjeri procjenom ušteda troškova omogućenih u povezanim energetskim sektorima i sustavima, kao što su toplinski i energetski sustav, promet i industrija.

7. Kad je riječ o projektima elektrolizatora koji pripadaju kategoriji energetske infrastrukture utvrđenoj u točki 4. Priloga II., kriteriji navedeni u članku 4. evaluiraju se na sljedeći način:

(a)

održivost, koja se mjeri procjenom udjela obnovljivog vodika, ili niskougljičnog vodika, posebno iz obnovljivih izvora, koji ispunjava kriterije definirane u točki 4. podtočki (a) ii. Priloga II., a koji je integriran u mrežu, ili procjenom opsega upotrebe sintetičkih goriva tog podrijetla i povezanih ušteda emisija stakleničkih plinova;

(b)

sigurnost opskrbe, koja se mjeri procjenom doprinosa zaštiti, stabilnosti i učinkovitosti rada mreže, među ostalim procjenom izbjegnutog ograničavanja proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora;

(c)

omogućavanje usluga fleksibilnosti kao što su upravljanje potrošnjom i skladištenje olakšavanjem pametne integracije energetskog sektora stvaranjem poveznica s drugim nositeljima energije i sektorima, koje se mjeri procjenom ušteda troškova u povezanim energetskim sektorima i sustavima, kao što su plinske mreže, mreže vodika, elektroenergetske i toplinske mreže, promet i industrija.

8. Kad je riječ o infrastrukturi ugljikova dioksida koja pripada kategoriji energetske infrastrukture utvrđenoj u točki 5. Priloga II., kriteriji navedeni u članku 4. evaluiraju se na sljedeći način:

(a)

održivost, koja se mjeri procjenom ukupnog očekivanog smanjenja emisija stakleničkih plinova tijekom životnog ciklusa projekta i nepostojanja alternativnih tehnoloških rješenja kao što su, među ostalim, energetska učinkovitost, elektrifikacija kojom se integriraju obnovljivi izvori kako bi se postigla ista razina smanjenja stakleničkih plinova kao i količina ugljikova dioksida koja se hvata u povezanim industrijskim postrojenjima po usporedivom trošku u usporedivom vremenskom okviru, uzimajući u obzir emisije stakleničkih plinova iz energije potrebne za hvatanje, transport i skladištenje ugljikova dioksida, prema potrebi, s obzirom na infrastrukturu, uključujući, ako je primjenjivo, druge potencijalne buduće upotrebe;

(b)

otpornost i sigurnost, koje se mjere procjenom sigurnosti infrastrukture;

(c)

ublažavanje opterećenja i rizika za okoliš stalnom neutralizacijom ugljikova dioksida.

PRILOG V.

ANALIZA TROŠKOVA I KORISTI ENERGETSKOG SUSTAVA

Metodologije analize troškova i koristi koje su razvili ENTSO za električnu energiju i ENTSO za plin moraju biti međusobno u skladu te uzeti u obzir posebnosti sektora. Metodologije za usklađenu i transparentnu analizu troškova i koristi energetskog sustava za projekte na Unijinu popisu jedinstvene su za sve kategorije infrastrukture, osim ako su određena odstupanja opravdana. Njima se uzimaju u obzir troškovi u širem smislu, uključujući vanjske učinke, s obzirom na energetske i klimatske ciljeve Unije za 2030. i njezin cilj klimatske neutralnosti do 2050. te su u skladu sa sljedećim načelima:

područje za analizu pojedinačnog projekta uključuje sve države članice i treće zemlje na čijem se području projekt nalazi, sve neposredno susjedne države članice i sve druge države članice u kojima projekt ima znatan učinak. U tu svrhu ENTSO za električnu energiju i ENTSO za plin surađuju sa svim nadležnim operatorima sustava u relevantnim trećim zemljama. U slučaju projekata koji pripadaju kategoriji energetske infrastrukture utvrđenoj u točki 3. Priloga II. ENTSO za električnu energiju i ENTSO za plin surađuju s nositeljem projekta i ako on nije operator sustava;

svaka analiza troškova i koristi obuhvaća analize osjetljivosti koje se odnose na skup ulaznih podataka, uključujući troškove proizvodnje i stakleničkih plinova te očekivani razvoj potražnje i ponude, među ostalim u pogledu obnovljivih izvora energije, te uključujući fleksibilnost potražnje i ponude, i dostupnost skladištenja, datum puštanja u rad raznih projekata u istom području analize, klimatske učinke i druge relevantne parametre;

u njima se utvrđuje analiza koju treba provesti na temelju relevantnog skupa višesektorskih ulaznih podataka utvrđivanjem učinka sa svakim projektom i bez njega te uključuju relevantne međuovisnosti s drugim projektima;

u njima se daju smjernice za razvoj i primjenu modela mreže i tržišta potrebnih za analizu troškova i koristi. Modeliranje omogućuje potpunu procjenu ekonomskih učinaka, među ostalim integracije tržišta, sigurnosti opskrbe i tržišnog natjecanja, kao i ukidanja energetske izoliranosti, te utjecajâ na društvo, okoliš i klimu, među ostalim i međusektorskih učinaka. Metodologija mora biti u potpunosti transparentna te uključivati pojedinosti o tome zašto se i kako izračunavaju koristi i troškovi te što uključuju;

u njima se objašnjava kako se načelo energetske učinkovitosti na prvom mjestu provodi u svim koracima desetogodišnjih planova razvoja mreže na razini Unije;

u njima se objašnjava da se projektom neće ometati razvoj i uvođenje obnovljive energije;

njima se osigurava utvrđivanje država članica na koje projekt ima neto pozitivan učinak, korisnika, država članica na koje projekt ima neto negativan učinak i nositelja troškova, koji mogu biti države članice koje nisu one na čijem je državnom području izgrađena infrastruktura;

njima se uzimaju u obzir barem kapitalni rashodi, operativni rashodi i rashodi održavanja, kao i troškovi nastali za povezani sustav tijekom tehničkog životnog ciklusa cijelog projekta poput troškova prestanka rada i gospodarenja otpadom, uključujući vanjske troškove. U metodologijama se daju smjernice o diskontnim stopama, tehničkom životnom vijeku i preostaloj vrijednosti za upotrebu u izračunima troškova i koristi. Nadalje, one uključuju obveznu metodologiju za izračun omjera koristi i troška i neto sadašnje vrijednosti, kao i razlikovanje koristi u skladu s razinom pouzdanosti njihovih metoda procjene. U njima se također uzimaju u obzir metode za izračun utjecaja projekata na klimu i okoliš te njihova doprinosa energetskim ciljevima Unije, kao što su ciljevi povećanja udjela obnovljive energije, energetske učinkovitosti i međupovezanosti;

njima se osigurava da se poduzete mjere prilagodbe klimatskim promjenama za svaki projekt procjenjuju i da odražavaju troškove emisija stakleničkih plinova te da je procjena pouzdana i u skladu s drugim politikama Unije kako bi se omogućila usporedba s drugim rješenjima koja ne zahtijevaju novu infrastrukturu.

PRILOG VI.

SMJERNICE ZA TRANSPARENTNOST I SUDJELOVANJE JAVNOSTI

1. Priručnik o postupanju iz članka 9. stavka 1. sadržava barem sljedeće:

(a)

specifikacije relevantnih propisa na kojima se temelje odluke i mišljenja za razne vrste relevantnih projekata od zajedničkog interesa, uključujući pravo o okolišu;

(b)

popis relevantnih odluka i mišljenja koje treba ishoditi;

(c)

imena i kontaktne podatke nadležnog tijela, drugih predmetnih tijela i glavnih dionika o kojima je riječ;

(d)

tijek rada, s opisom svake faze postupka, uključujući okvirno razdoblje i sažet pregled postupka donošenja odluka za razne vrste relevantnih projekata od zajedničkog interesa;

(e)

informacije o opsegu, strukturi i razini pojedinosti dokumenata koji se podnose uz zahtjev za donošenje odluka, uključujući kontrolni popis;

(f)

faze i načine sudjelovanja javnosti u postupku;

(g)

način na koji nadležno tijelo, druga predmetna tijela i nositelj projekta dokazuju da su mišljenja izražena tijekom javnih savjetovanja uzeta u obzir, na primjer navodeći izmjene unesene u pogledu lokacije i nacrta projekta, ili obrazlažući zašto takva mišljenja nisu uzeta u obzir;

(h)

koliko je to moguće, prijevode sadržaja na sve jezike susjednih država članica, u koordinaciji s relevantnim susjednim državama članicama.

2. U detaljnom rasporedu iz članka 10. stavka 6. točke (b) utvrđuju se barem:

(a)

odluke i mišljenja koja treba ishoditi;

(b)

tijela, dionici i javnost na koje će se postupak vjerojatno odnositi;

(c)

pojedine faze postupka i njihovo trajanje;

(d)

glavne ključne etape koje treba postići i njihovi rokovi s obzirom na sveobuhvatnu odluku koju treba donijeti;

(e)

sredstva koja planiraju tijela i moguća dodatna sredstva koja budu potrebna.

3. Ne dovodeći u pitanje zahtjeve za javna savjetovanja u skladu s pravom o okolišu, u cilju povećanja sudjelovanja javnosti u postupku izdavanja dozvola i osiguravanja prethodne obaviještenosti i dijaloga s javnošću primjenjuju se sljedeća načela:

(a)

dionici na koje utječe projekt od zajedničkog interesa, uključujući relevantna nacionalna, regionalna i lokalna tijela, vlasnike zemljišta i građane koji žive u blizini projekta, opću javnost i njihove udruženja, organizacije ili skupine, detaljno se otvoreno i transparentno obavješćuju te se provodi savjetovanje s njima u ranoj fazi, na uključiv način, kada se mogući razlozi za zabrinutost javnosti još mogu uzeti u obzir. Prema potrebi, nadležno tijelo aktivno podupire aktivnosti koje poduzima nositelj projekta;

(b)

nadležna tijela osiguravaju da se postupci javnog savjetovanja za projekte od zajedničkog interesa grupiraju kad je to moguće, uključujući javna savjetovanja koja su već propisana nacionalnim pravom. Svako javno savjetovanje mora obuhvatiti sva predmetna pitanja povezana s određenom fazom postupka, a nijedno takvo pitanje ne smije se obrađivati u više javnih savjetovanja; međutim, jedno javno savjetovanje može se održati na više od jedne geografske lokacije. Pitanja upućena na javno savjetovanje jasno se navode u priopćenju o javnom savjetovanju;

(c)

komentare i primjedbe moguće je dati samo u razdoblju od početka javnog savjetovanja do isteka roka;

(d)

nositelji projekta osiguravaju da se savjetovanje odvija tijekom razdoblja u kojemu je omogućeno otvoreno i uključivo sudjelovanje javnosti.

4. Koncept sudjelovanja javnosti uključuje barem informacije o sljedećem:

(a)

predmetnim i uključenim dionicima;

(b)

predviđenim mjerama, među ostalim o predloženim općim lokacijama i datumima namjenskih sastanaka;

(c)

vremenskom okviru;

(d)

ljudskim resursima kojima su dodijeljene razne zadaće.

5. U kontekstu javnog savjetovanja koje se provodi prije podnošenja spisa zahtjeva, predmetne strane najmanje:

(a)

objavljuju u elektroničkom obliku, i kad je to relevantno, tiskanom obliku, informativni letak od najviše petnaest stranica u kojem se jasno i sažeto navode opis, namjena i preliminarni vremenski raspored razvojnih faza projekta, nacionalni plan razvoja mreže, razmatrani alternativni pravci, vrste i značajke mogućeg učinka, među ostalim prekograničnih i međunarodnih učinaka, te moguće mjere za ublažavanje; taj se informativni letak objavljuje prije početka savjetovanja te se u njemu navode i adrese internetskih stranica projekta od zajedničkog interesa iz članka 9. stavka 7., platforma za transparentnost iz članka 23. i priručnik o postupanju iz točke 1. ovog Priloga;

(b)

objavljuju informacije o savjetovanju na internetskim stranicama projekta od zajedničkog interesa iz članka 9. stavka 7., na oglasnim pločama ureda lokalnih uprava i u najmanje jednoj lokalnoj medijskoj kući ili, ako je primjenjivo, u dvjema lokalnim medijskim kućama;

(c)

pisanim ili elektroničkim putem pozivaju relevantne dionike, udruženja, organizacije i skupine na namjenske sastanke na kojima se raspravlja o razlozima za zabrinutost.

6. Na internetskim stranicama projekta iz članka 9. stavka 7. objavljuje se najmanje sljedeće:

(a)

datum posljednjeg ažuriranja internetskih stranica projekta;

(b)

prijevodi njihova sadržaja na sve jezike država članica na koje se projekt odnosi ili na koje projekt ima znatan prekogranični učinak u skladu s točkom 1. Priloga IV.;

(c)

informativni letak iz točke 5. ažuriran s najnovijim podacima o projektu;

(d)

netehnički i redovito ažurirani sažetak trenutačnog stanja projekta, uključujući geografske podatke, u kojem su, u slučaju ažuriranja, jasno navedene promjene u odnosu na prethodne verzije;

(e)

plan provedbe iz članka 5. stavka 1. ažuriran s najnovijim podacima o projektu;

(f)

sredstva koja je Unija dodijelila i isplatila za projekt;

(g)

planovi projekta i javnog savjetovanja, u kojima se jasno navode datumi i mjesta javnih savjetovanja i rasprava te predviđena pitanja relevantna za te rasprave;

(h)

kontaktni podaci radi dobivanja dodatnih informacija ili dokumenata;

(i)

kontaktni podaci za prenošenje komentara i primjedbi tijekom javnih savjetovanja.

▼M1

PRILOG VII.

POPIS PROJEKATA OD ZAJEDNIČKOG INTERESA I PROJEKATA OD UZAJAMNOG INTERESA UNIJE („POPIS UNIJE”)

iz članka 3. stavka 4.

A. NAČELA KOJA SU PRIMIJENJENA PRI UTVRĐIVANJU POPISA UNIJE

1. Klasteri projekata od zajedničkog interesa i projekata od uzajamnog interesa

Neki projekti od zajedničkog interesa sastavni su dijelovi klastera jer su međuovisni, međusobno potencijalno konkurentni ili konkurentni. Uspostavljaju se sljedeće vrste klastera projekata od zajedničkog interesa i projekata od uzajamnog interesa:

—

klaster međuovisnih projekata od zajedničkog interesa i projekata od uzajamnog interesa definira se kao „Klaster X, uključujući sljedeće projekte od zajedničkog interesa i projekte od uzajamnog interesa:”. Takav je klaster uspostavljen radi utvrđivanja svih projekata od zajedničkog interesa i projekata od uzajamnog interesa koji su potrebni za uklanjanje istog uskog grla u različitim državama i kojima se postižu sinergije ako se zajednički ostvare. Da bi se ostvarile koristi na razini EU-a, u tom slučaju moraju se provesti svi projekti od zajedničkog interesa i projekti od uzajamnog interesa;

—

klaster međusobno potencijalno konkurentnih projekata od zajedničkog interesa i projekata od uzajamnog interesa definira se kao „Klaster X, uključujući barem jedan od sljedećih projekata od zajedničkog interesa:”. Takav klaster podrazumijeva da nisu poznati razmjeri uskog grla koje dijeli više država. U tom se slučaju ne moraju provesti svi projekti od zajedničkog interesa i projekti od uzajamnog interesa uključeni u klaster. Tržištu se prepušta da odredi koliko će se projekata od zajedničkog interesa i projekata od uzajamnog interesa provesti – samo jedan, nekoliko ili svi – ovisno o potrebnom planiranju, izdavanju dozvola i regulatornim odobrenjima. Potreba za projektima od zajedničkog interesa i projektima od uzajamnog interesa ponovno se ocjenjuje u sljedećem postupku utvrđivanja projekata od zajedničkog interesa i projekata od uzajamnog interesa, pri čemu će se, među ostalim, u obzir uzeti i potreba za kapacitetom; i

—

klaster međusobno konkurentnih projekata od zajedničkog interesa i projekata od uzajamnog interesa definira se kao „Klaster X, uključujući jedan od sljedećih projekata od zajedničkog interesa i projekata od uzajamnog interesa:”. Takvim klasterom rješava se isto usko grlo. Međutim, razmjeri uskoga grla poznatiji su nego u slučaju klastera međusobno potencijalno konkurentnih projekata od zajedničkog interesa i projekata od uzajamnog interesa te je stoga utvrđeno da se mora provesti samo jedan projekt od zajedničkog interesa ili projekt od uzajamnog interesa. Tržištu se prepušta da odredi koji projekt od zajedničkog interesa ili projekt od uzajamnog interesa će se provesti, ovisno o potrebnom planiranju, izdavanju dozvola i regulatornim odobrenjima. Prema potrebi, potreba za projektima od zajedničkog interesa i projektima od uzajamnog interesa ponovno se ocjenjuje u sljedećem postupku utvrđivanja projekata od zajedničkog interesa i projekata od uzajamnog interesa;

—

generički koridor odgovara određenim važnim infrastrukturnim potrebama koje su utvrđene, ali nisu na odgovarajući način obuhvaćene podnesenim projektima.

Svi projekti od zajedničkog interesa i projekti od uzajamnog interesa podliježu pravima i obvezama utvrđenima Uredbom (EU) 2022/869.

2. Trafostanice i kompresorske stanice

Trafostanice, konverterske stanice za električnu energiju i kompresorske stanice smatraju se dijelovima projekata od zajedničkog interesa i projekata od uzajamnog interesa ako se geografski nalaze na prijenosnim vodovima ili pored cjevovoda, ovisno o slučaju. Trafostanice, konverterske stanice i kompresorske stanice smatraju se samostalnim projektima od zajedničkog interesa i izričito se navode na popisu Unije ako je njihova geografska lokacija različita od lokacije prijenosnih vodova ili cjevovoda, ovisno o slučaju. Podliježu pravima i obvezama utvrđenima u Uredbi (EU) 2022/869.

3. Neprihvatljivi dijelovi projekata od zajedničkog interesa i projekata od uzajamnog interesa

Neki projekti od zajedničkog interesa i projekti od uzajamnog interesa u svojem sastavu imaju jedno ili više neprihvatljivih ulaganja. Ta su ulaganja navedena u nastavku i ne smatraju se dijelom popisa Unije.

—

Dionica Guitiriz – Zamora (dio projekta od zajedničkog interesa navedenog pod 9.1.3.)

—

Dionica Saint Martin de Crau – Cruzy (dio projekta od zajedničkog interesa navedenog pod 9.1.5.)

—

Dionica Freiburg – Offenbach (dio projekta od zajedničkog interesa navedenog pod 9.2.1.)

—

Dionica Limburg i veza s okosnicom sjever-jug na istoku Nizozemske (dio projekta od zajedničkog interesa navedenog pod 9.6.)

—

Brod (dio projekta od zajedničkog interesa navedenog pod 9.13.1.)

—

Dionica Poggio Renatico – Gries Pass (dio projekta od zajedničkog interesa navedenog pod 10.1.1.)

—

Dionica Karperi – Komotimi (dio projekta od zajedničkog interesa navedenog pod 10.3.1.)

—

Dionica Kiruna – Luleå (dio projekta od zajedničkog interesa navedenog pod 11.1.)

—

Četiri unutarnje dionice finskog plinovoda Kyröskoski; Imatra; Loviisa, kroz gradove Kotka i Porvoo kroz Tolkinnen (zemljopisne reference približne su i navode se isključivo indikativno) (dio projekta od zajedničkog interesa navedenog pod 11.2.)

—

Plinovod u Litvi povezan s Klaipedom (dio projekta od zajedničkog interesa navedenog pod 11.2.)

—

Dionica Magdeburg – Potsdam (zemljopisne reference približne su i navode se isključivo indikativno) (dio projekta od zajedničkog interesa navedenog pod 11.2.)

—

Upravljanje radnim postupcima bez papira, glasovni bot i bot za razgovor, automatizacija upravljanja radnom snagom, zajedničke dražbe Slovačke i Ukrajine i imovina za turističku špilju (dio projekta od zajedničkog interesa navedenog pod 12.3.)

4. Projekti koji su promijenili broj projekta od zajedničkog interesa u usporedbi s prethodnim popisom Unije

Projekti koji su uvršteni na prethodni popis Unije u skladu s Uredbom (EU) br. 347/2013, koja je stavljena izvan snage, mijenjaju broj projekta od zajedničkog interesa zbog promjene redoslijeda ili zbog dodavanja novih prioritetnih koridora u Uredbi (EU) 2022/869. To se odnosi na neke projekte koji pripadaju sljedećim kategorijama: električna energija, pametne elektroenergetske mreže i mreže za ugljikov dioksid. U tom se slučaju pod nazivom projekta isključivo u informativne svrhe navodi prethodni broj projekta od zajedničkog interesa.

B. POPIS PROJEKATA OD ZAJEDNIČKOG INTERESA I PROJEKATA OD UZAJAMNOG INTERESA UNIJE

1. Elektroenergetske interkonekcije između sjevera i juga u zapadnoj Europi (NSI Zapad – elektroenergetika)

Projekti od zajedničkog interesa razvijeni u regiji:

Br.	Definicija
1.1.	Interkonekcija Portugal – Španjolska između Beariza i Fontefríje (ES), Fontefríje (ES) i Ponte de Lime (PT) te Ponte de Lime i Vile Nove de Famalicão (PT), uključujući trafostanice u Bearizu (ES), Fontefríji (ES) i Ponte de Limi (PT) (navedeno pod 2.17. na petom popisu projekata od zajedničkog interesa)
1.2.	Interkonekcija između Gatice (ES) i Cubnezaisa (FR) [trenutačno poznata kao „projekt Biskajski zaljev”] (navedeno pod 2.7. na petom popisu projekata od zajedničkog interesa)
1.3.	Interkonekcija između La Martyrea (FR) i Great Islanda ili Knockrahe (IE) [trenutačno poznata kao „Keltski interkonekcijski vod”] (navedeno pod 1.6. na petom popisu projekata od zajedničkog interesa)
1.4.	Klaster unutarnjih dalekovoda u Njemačkoj, uključujući sljedeće projekte od zajedničkog interesa: 1.4.1. Unutarnji dalekovod između Emdena-istok i Osteratha radi povećanja kapaciteta od sjeverne Njemačke do Porajnja [trenutačno poznat kao „projekt A-Nord”] (navedeno pod 2.31.1. na petom popisu projekata od zajedničkog interesa) 1.4.2. Unutarnji dalekovod između Heidea-zapad i Polsuma radi povećanja kapaciteta od sjeverne Njemačke do Ruhrskog područja [trenutačno poznat kao „projekt Korridor B”] (navedeno pod 2.31.2. na petom popisu projekata od zajedničkog interesa) 1.4.3. Unutarnji dalekovod od Wilhelmshavena do Uentropa radi povećanja kapaciteta od sjeverne Njemačke do Ruhrskog područja [trenutačno poznat kao projekt „Korridor B”] (navedeno pod 2.31.3. na petom popisu projekata od zajedničkog interesa)
1.5.	Unutarnji dalekovod u Njemačkoj između Brunsbüttela/Wilstera i Grοβgartacha//Grafenrheinfelda za povećanje kapaciteta na sjevernim i južnim granicama [trenutačno poznat kao „projekt Suedlink”] (navedeno pod 2.10. na petom popisu projekata od zajedničkog interesa)
1.6.	Unutarnji dalekovod između Osteratha i Philippsburga (DE) za povećanje kapaciteta na zapadnim granicama [trenutačno poznat kao „projekt Ultranet”] (navedeno pod 2.9. na petom popisu projekata od zajedničkog interesa)
1.7.	1.7.1. Interkonekcija između Navarre (ES) i Landesa (FR) [trenutačno poznata kao „Pirenejski prijelaz 1”] (navedeno pod 2.27.2. na petom popisu projekata od zajedničkog interesa) 1.7.2. Interkonekcija između regije Aragón (ES) i Marsillona (FR) [trenutačno poznata kao „Pirenejski prijelaz 2”] (navedeno pod 2.27.1. na petom popisu projekata od zajedničkog interesa)
1.8.	Interkonekcija između Lonnya (FR) i Grammea (BE) (navedeno pod 2.32. na petom popisu projekata od zajedničkog interesa)
1.9.	Unutarnji dalekovodi na belgijskoj sjevernoj granici između Zandvlieta i Lillo-Liefkenshoeka (BE) te između Liefkenshoeka i Mercatora, uključujući trafostanicu u Lillu (BE) [trenutačno poznati kao „projekt BRABO II. + III.”] (navedeno pod 2.23. na petom popisu projekata od zajedničkog interesa)
1.10.	Interkonekcija između kopna Italije – Korzike (FR) i Sardinije (IT) [trenutačno poznata kao „projekt SACOI 3”] (navedeno pod 2.4. na petom popisu projekata od zajedničkog interesa)
1.11.	Projekt proširenja skladišta u Kaunertalu (AT) (navedeno pod 2.18. na petom popisu projekata od zajedničkog interesa)
1.12.	Postrojenje za pročišćavanje– crpna hidroelektrana NAVALEO (ES) (navedeno pod 2.28.2. na petom popisu projekata od zajedničkog interesa)
1.13.	Crpna hidroelektrana Silvermines (IE) (navedeno pod 2.29. na petom popisu projekata od zajedničkog interesa)
1.14.	Crpna hidroelektrana RIEDL (DE) (navedeno pod 2.30. na petom popisu projekata od zajedničkog interesa)
1.15.	Reverzibilna hidroelektrana LOS GUAJARES (ES)
1.16.	Zeleno čvorište za vodik u Danskoj s postrojenjem za skladištenje energije u obliku komprimiranog zraka (DK) (navedeno pod 1.21. na petom popisu projekata od zajedničkog interesa)
1.17.	Crpna hidroelektrana WSK PULS (DE)
1.18.	Reverzibilna hidroelektrana AGUAYO II (ES)

Projekti od uzajamnog interesa razvijeni u regiji:

Br.	Definicija
1.19.	IInterkonekcija između Sicilije (IT) i tuniskog čvorišta (TN) [trenutačno poznata kao „projekt ELMED”] (navedeno pod 2.33. na petom popisu projekata od zajedničkog interesa)
1.20.	Interkonekcija između područja Zeebruggea (BE) i Kemsleyja, Kent (UK) [trenutačno poznata kao „projekt Cronos”]
1.21.	Interkonekcija između područja Emdena (DE) i Corringhama, Essex (UK) [trenutačno poznata kao „projekt Tarchon”]

2. Elektroenergetske interkonekcije između sjevera i juga u srednjoistočnoj i jugoistočnoj Europi (NSI Istok – elektroenergetika)

Projekti od zajedničkog interesa razvijeni u regiji:

Br.	Definicija
2.1.	Klaster Austrija – Njemačka, uključujući sljedeće projekte od zajedničkog interesa: 2.1.1. Interkonekcija između Isara/Altheima/Ottenhofena (DE) i St. Petera (AT) (navedeno pod 3.1.1. na petom popisu projekata od zajedničkog interesa) 2.1.2. Unutarnji dalekovod između St. Petera i Tauerna (AT) (navedeno pod 3.1.2. na petom popisu projekata od zajedničkog interesa) 2.1.3. Unutarnji dalekovod između zapadnog Tirola i Zella/Zillera (AT) (navedeno pod 3.1.4. na petom popisu projekata od zajedničkog interesa) 2.1.4. Interkonekcijski vod između Pleintinga (DE) i St. Petera (AT)
2.2.	Unutarnji dalekovod u Njemačkoj između Wolmirstedta i Isara [trenutačno poznat kao „projekt SuedOstLink”] (navedeno pod 3.12. na petom popisu projekata od zajedničkog interesa)
2.3.	Klaster unutarnjih dalekovoda u Češkoj, uključujući sljedeće: 2.3.1. Unutarnji dalekovod između Vernéřova i Vítkova (navedeno pod 3.11.1. na petom popisu projekata od zajedničkog interesa) 2.3.2. Unutarnji dalekovod između Přeštica i Kočína (navedeno pod 3.11.3. na petom popisu projekata od zajedničkog interesa) 2.3.3. Unutarnji dalekovod između Kočína i Mírovke (navedeno pod 3.11.4. na petom popisu projekata od zajedničkog interesa)
2.4.	Interkonekcijski vod između Wurmlacha (AT) i Somplaga (IT) (navedeno pod 3.4. na četvrtom popisu projekata od zajedničkog interesa)
2.5.	Klaster Mađarska – Rumunjska, uključujući sljedeće projekte od zajedničkog interesa: 2.5.1. Interkonekcijski vod između Józse (HU) i Oradee (RO) 2.5.2. Unutarnji dalekovod između Urecheștija (RO) i Târgu Jiua (RO) 2.5.3. Unutarnji dalekovod između Târgu Jiua (RO) i Paroșenija (RO) 2.5.4. Unutarnji dalekovod između Paroșenija (RO) i Baru Marea (RO) 2.5.5. Unutarnji dalekovod između Baru Marea (RO) i Hășdata (RO)
2.6.	Klaster Izrael – Cipar – Grčka [trenutačno poznat kao Euroazijski interkonekcijski vod], uključujući sljedeće projekte od zajedničkog interesa: 2.6.1. Interkonekcija između Hadere (IL) i Kofinoua (CY) (navedeno pod 3.10.1. na petom popisu projekata od zajedničkog interesa) 2.6.2. Interkonekcija između Kofinoua (CY) i Korakije na Kreti (EL) (navedeno pod 3.10.2. na petom popisu projekata od zajedničkog interesa)
2.7.	Interkonekcijski vod između Otrokovica (CZ) i Ladcea (SK)
2.8.	Interkonekcijski vod između Lienza (AT) i regije Veneto (IT) (navedeno pod 3.2.1. na drugom popisu projekata od zajedničkog interesa)
2.9.	Reverzibilna hidroelektrana u Amfilochiji (EL) (navedeno pod 3.24. na petom popisu projekata od zajedničkog interesa)
2.10.	Sustav baterija za skladištenje energije u Ptolemaidi (EL)
2.11.	Modernizacija crpne hidroelektrane u Čierny Váhu (SK) [trenutačno poznata kao „projekt SE Integrator”]

Projekti od uzajamnog interesa razvijeni u regiji:

Br.	Definicija
2.12.	Interkonekcijski vod između Subotice (RS) i Sándorfalve (HU)
2.13.	Interkonekcija između Wadi El Natroona (EG) i Mesogeije/St Stefanosa (EL) [trenutačno poznata kao „projekt Interkonekcijski vod GREGY”]

3, Plan interkonekcije baltičkog elektroenergetskog tržišta (BEMIP Elektroenergetika)

Projekti od zajedničkog interesa razvijeni u regiji:

Br.	Definicija
3.1.	Unutarnji dalekovod između Stanisławówa i Ostrołęke (PL) (navedeno pod 4.5.2. na petom popisu projekata od zajedničkog interesa)
3.2.	Reverzibilna hidroelektrana u Estoniji (navedeno pod 4.6. na petom popisu projekata od zajedničkog interesa)
3.3.	Integracija i sinkronizacija elektroenergetskog sustava baltičkih zemalja s europskim mrežama, uključujući sljedeće projekte od zajedničkog interesa: 3.3.1. Interkonekcija između Tsirguliine (EE) i Valmiere (LV) (navedeno pod 4.8.3. na petom popisu projekata od zajedničkog interesa) 3.3.2. Unutarnji dalekovod između Virua i Tsirguliine (EE) (navedeno pod 4.8.4. na petom popisu projekata od zajedničkog interesa) 3.3.3. Unutarnji dalekovod između Paidea i Sindija (EE) (navedeno pod 4.8.7. na petom popisu projekata od zajedničkog interesa) 3.3.4. Unutarnji dalekovod između Vilniusa i Nerisa (LT) (navedeno pod 4.8.8. na petom popisu projekata od zajedničkog interesa) 3.3.5. Daljnji infrastrukturni aspekti u vezi s provedbom sinkronizacije sustava baltičkih država s europskom kontinentalnom mrežom (navedeno pod 4.8.9. na petom popisu projekata od zajedničkog interesa) 3.3.6. Interkonekcija između Litve i Poljske [trenutačno poznata kao projekt Harmony Link] (navedeno pod 4.8.10. na petom popisu projekata od zajedničkog interesa) 3.3.7. Nova trafostanica (330 kV) u Mūši (LT) (navedeno pod 4.8.13. na petom popisu projekata od zajedničkog interesa) 3.3.8. Unutarnji dalekovod između Bitenaia i hidroakumulacijske elektrane u Kruonisu (LT) (navedeno pod 4.8.14. na petom popisu projekata od zajedničkog interesa) 3.3.9. Nova trafostanica (330 kV) u Darbėnaiu (LT) (navedeno pod 4.8.15. na petom popisu projekata od zajedničkog interesa) 3.3.10. Unutarnji dalekovod između Darbenaia i Bitenaia (LT) (navedeno pod 4.8.16. na petom popisu projekata od zajedničkog interesa) 3.3.11. Unutarnji dalekovod između Dunowa i Żydowo Kierzkowa (PL) (navedeno pod 4.8.18. na petom popisu projekata od zajedničkog interesa) 3.3.12. Unutarnji dalekovod između Piła Krzewine i Żydowo Kierzkowa (PL) (navedeno pod 4.8.19. na petom popisu projekata od zajedničkog interesa) 3.3.13. Unutarnji dalekovod između Morzyczyna-Dunowa-Słupska-Żarnowieca (PL) (navedeno pod 4.8.21. na petom popisu projekata od zajedničkog interesa) 3.3.14. Unutarnji dalekovod između Żarnowieca-Gdańska/Gdańsk Przyjaźńa-Gdańsk Błonie (PL) (navedeno pod 4.8.22. na petom popisu projekata od zajedničkog interesa) 3.3.15. Sinkronizacijski kondenzatori koji osiguravaju tromost, stabilnost napona, stabilnost frekvencije i struju kratkog spoja u Litvi, Latviji i Estoniji (navedeno pod 4.8.23. na petom popisu projekata od zajedničkog interesa)
3.4.	Treća interkonekcija između Finske i Švedske [trenutačno poznata kao projekt Aurora line], uključujući sljedeće projekte od zajedničkog interesa: 3.4.1. Interkonekcija između sjeverne Finske i sjeverne Švedske (navedeno pod 4.10.1. na petom popisu projekata od zajedničkog interesa) 3.4.2. Unutarnji dalekovod između Keminmaa i Pyhänselkä (FI) (navedeno pod 4.10.2. na petom popisu projekata od zajedničkog interesa)
3.5.	Četvrta interkonekcija između Finske i Švedske [trenutačno poznata kao projekt Aurora line 2]
3.6.	Interkonekcija između Finske i Estonije [trenutačno poznata kao „projekt Estlink 3”]

4. Mreže sjevernih mora (NSOG)

Projekti od zajedničkog interesa razvijeni u regiji:

Br.	Definicija
4.1.	Jedno ili više čvorišta u Sjevernome moru s interkonekcijskim vodovima za države koje omeđuju Sjeverno more (Danska, Nizozemska i Njemačka) [trenutačno poznato kao „projekt North Sea Wind Power Hub”] (navedeno pod 1.19. na petom popisu projekata od zajedničkog interesa)
4.2.	Hibridni odobalni interkonekcijski vod između Belgije i Danske [trenutačno poznat kao „projekt Triton Link”]
4.3.	Visokonaponska odobalna trafostanica i priključak na Menuel (FR) [trenutačno poznata kao „projekt Offshore Wind connection Centre Manche 1”]
4.4.	Visokonaponska odobalna trafostanica i priključak na Tourbe (FR) [trenutačno poznata kao „projekt Offshore Wind connection Centre Manche 2”]

Projekti od uzajamnog interesa razvijeni u regiji:

Br.	Definicija
4.5.	Višenamjenski interkonekcijski vod između Modularne odobalne mreže 2 (BE) i Leistena (UK) [trenutačno poznat kao „projekt Nautilus”] (navedeno pod 1.15. na četvrtom popisu projekata od zajedničkog interesa)
4.6.	Višenamjenska visokonaponska istosmjerna interkonekcija između Velike Britanije i Nizozemske [trenutačno poznata kao „projekt LionLink”]

5. Plan interkonekcije baltičkog energetskog tržišta u području odobalnih mreža (BEMIP Odobalne mreže)

Projekti od zajedničkog interesa razvijeni u regiji:

Br.	Definicija
5.1.	Hibridni odobalni interkonekcijski vod Latvije i Estonije [trenutačno poznat kao „projekt Elwind”]
5.2.	Energetski otok Bornholm (BEI) – hibridni odobalni interkonekcijski vod između Danske i Njemačke

6. Južne i zapadne odobalne mreže

Projekti od zajedničkog interesa razvijeni u regiji:

Br.	Definicija
6.1.	Priključak za odobalnu vjetroelektranu u regiji Okcitaniji (FR)
6.2.	Priključak za odobalnu vjetroelektranu u regiji Provansa-Alpe-Azurna obala (PACA) (FR)

7. Južne i zapadne odobalne mreže

Za taj koridor nije podnesen nijedan projekt.

8. Atlantske odobalne mreže

Projekti od zajedničkog interesa razvijeni u regiji:

Br.	Definicija
8.1.	Priključak za odobalnu vjetroelektranu u južnoj Bretanji (FR)
8.2.	Priključak za odobalnu vjetroelektranu na južnoj atlantskoj obali (FR)

9. Interkonekcije za vodik u zapadnoj Europi (HI Zapad)

Projekti od zajedničkog interesa razvijeni u regiji:

Br.	Definicija
9.1.	Koridor Portugal – Španjolska – Francuska – Njemačka: 9.1.1. Unutarnja infrastruktura za vodik u Portugalu 9.1.2. Interkonekcijski vod za vodik Portugal – Španjolska 9.1.3. Unutarnja infrastruktura za vodik u Španjolskoj 9.1.4. Interkonekcijski vod za vodik Španjolska – Francuska [trenutačno poznat kao projekt BarMar] 9.1.5. Unutarnja infrastruktura za vodik u Francuskoj povezana s Njemačkom [trenutačno poznata kao projekt HyFen] 9.1.6. Unutarnja infrastruktura za vodik u Njemačkoj povezana s Francuskom [trenutačno poznata kao „projekt H2Hercules South”]
9.2.	Prekogranične doline vodika Francuska – Njemačka: 9.2.1. Dolina vodika u Njemačkoj do francuske granice [trenutačno poznata kao „projekt RHYn”] 9.2.2. Dolina vodika u Francuskoj do njemačke granice [trenutačno poznata kao „projekt Mosahyc”]
9.3.	Unutarnja infrastruktura za vodik u Francuskoj do belgijske granice [trenutačno poznata kao Francusko-belgijski koridor za vodik]
9.4.	Unutarnja infrastruktura za vodik u Njemačkoj [trenutačno poznata kao „projekt H2ercules West”]
9.5.	Unutarnja infrastruktura za vodik u Belgiji [trenutačno poznata kao „projekt Belgian Hydrogen Backbone”]
9.6.	Unutarnja infrastruktura za vodik u Nizozemskoj [trenutačno poznata kao „projekt National Hydrogen Backbone”]
9.7.	Interkonekcijski vodovi za vodik u okviru projekta National Hydrogen Backbone (NL) – Njemačka: 9.7.1. Interkonekcijski vod za vodik od okosnice sjever-jug na istoku do Oudea (NL) – H2ercules North (DE) 9.7.2. Interkonekcijski vod za vodik od okosnice sjever-jug na istoku do Vlieghuisa (NL) – Vlieghuis – Ochtrup (DE) 9.7.3. Interkonekcijski vod za vodik od Nizozemske do Njemačke (trenutačno poznat kao projekt Delta Rhine Corridor H2)
9.8.	Odobalni plinovod za vodik u Njemačkoj [trenutačno poznat kao „projekt AquaDuctus”]
9.9.	Interkonekcijski vod za vodik Danska – Njemačka: 9.9.1. Unutarnja infrastruktura za vodik u Njemačkoj [trenutačno poznata kao „projekt HyperLink III”] 9.9.2. Unutarnja infrastruktura za vodik u Danskoj [trenutačno poznata kao „projekt DK Hydrogen Pipeline West”]
9.10.	Objekti za prihvat amonijaka u Belgiji: 9.10.1. Objekt za prihvat amonijaka u Antwerpenu 9.10.2. Objekt za prihvat amonijaka Amplifhy Antwerpen 9.10.3. Zeebrugge New Molecules development – objekt za prihvat amonijaka
9.11.	Objekti za prihvat amonijaka u Njemačkoj: 9.11.1. Objekt za prihvat amonijaka – terminal Brunsbüttel 9.11.2. Objekt za prihvat amonijaka Wilhelmshaven (BP) 9.11.3. Objekt za prihvat amonijaka Wilhelmshaven (Uniper)
9.12.	Prihvatni objekti u Nizozemskoj: 9.12.1. Centar za prihvat tekućeg vodika u Rotterdamu 9.12.2. Objekt za prihvat amonijaka Amplifhy Rotterdam 9.12.3. Objekt za prihvat amonijaka ACE Rotterdam
9.13.	Objekt za prihvat amonijaka u Dunkerqueu (FR)
9.14.	Elektrolizator H2Sines.RDAM (PT)
9.15.	Objekti za elektrolizu u Španjolskoj: 9.15.1. Elektrolizator mreže vodik u Tarragoni 9.15.2. Veliki elektrolizator u Bilbau 9.15.3. Veliki elektrolizator u Cartageni 9.15.4. Elektrolizator Valle andaluz del hidrógeno verde 9.15.5. Elektrolizator doline vodika u Asturiji
9.16.	Objekti za elektrolizu u Francuskoj: 9.16.1. Elektrolizator CarlHYng 9.16.2. Elektrolizator Emil’Hy 9.16.3. Elektrolizator HyGreen 9.16.4. Elektrolizator H2 V Valenciennes 9.16.5. Elektrolizator H2Thionville
9.17.	Objekti za elektrolizu u Nizozemskoj: 9.17.1. Elektrolizator Enecolyser 9.17.2. Elektrolizator H2-Fifty 9.17.3. Elektrolizator SeaH2Land
9.18.	Objekti za elektrolizu u Njemačkoj: 9.18.1. Elektrolizator GreenWilhelmshaven 9.18.2. Elektrolizator CHC Wilhelmshaven
9.19.	Elektrolizator Jytske Banke (DK)
9.20.	Dansko skladište vodika (DK)
9.21.	Skladište vodika Hystock Opslag H2 (NL)
9.22.	Skladišta vodika u Njemačkoj: 9.22.1. Skladište vodika u Harsefeldu u okviru projekta Salthy 9.22.2. Skladište vodika Gronau-Epe
9.23.	Skladište GeoH2 (FR)
9.24.	Skladišta vodika u Španjolskoj: 9.24.1. Skladište vodika Sjever – 1 9.24.2. Skladište vodika Sjever – 2

Projekti od uzajamnog interesa razvijeni u regiji:

Br.	Definicija
9.25.	Odobalni plinovod za vodik Norveška – Njemačka [trenutačno poznat kao „projekt CHE Pipeline”]

10. Interkonekcije za vodik u srednjoistočnoj i jugoistočnoj Europi (HI Istok)

Projekti od zajedničkog interesa razvijeni u regiji:

Br.	Definicija
10.1.	Koridor za vodik Italija – Austrija – Njemačka: 10.1.1. Unutarnja infrastruktura za vodik u Italiji [trenutačno poznata kao „projekt Italian H2 Backbone”] 10.1.2. Unutarnja infrastruktura za vodik u Austriji [trenutačno poznata kao „projekt H2 Readiness of the TAG pipeline system”] 10.1.3. Unutarnja infrastruktura za vodik u Austriji [trenutačno poznata kao „projekt H2 Backbone WAG and Penta West”] 10.1.4. Unutarnja infrastruktura za vodik u Njemačkoj [trenutačno poznata kao „projekt HyPipe Bavaria – The Hydrogen Hub”]
10.2.	Interkonekcijski vod za vodik između Češke i Njemačke: 10.2.1. Unutarnja infrastruktura za vodik u Češkoj prema Njemačkoj 10.2.2 Unutarnja infrastruktura za vodik u Njemačkoj [trenutačno poznata kao „projekt FLOW East – Making Hydrogen Happen”]
10.3.	Interkonekcijski vod za vodik između Grčke i Bugarske: 10.3.1. Unutarnja infrastruktura za vodik u Grčkoj prema bugarskoj granici 10.3.2. Unutarnja infrastruktura za vodik u Bugarskoj prema grčkoj granici
10.4.	Generički koridor za prijenos vodika iz Ukrajine u Slovačku, Češku, Austriju i Njemačku

11. Plan interkonekcije baltičkog energetskog tržišta u području vodika (BEMIP Vodik)

Projekti od zajedničkog interesa razvijeni u regiji:

Br.	Definicija
11.1.	Interkonekcijski vod za vodik između Švedske i Finske [trenutačno poznat kao „projekt Nordic Hydrogen Route – Bothnian Bay”]
11.2.	Interkonekcijski vod za vodik između Finske, Estonije, Latvije, Litve, Poljske i Njemačke [trenutačno poznat kao „projekt Nordic-Baltic Hydrogen Corridor”]
11.3.	Interkonekcijski vod za vodik između Švedske, Finske i Njemačke [trenutačno poznat kao „projekt Baltic Sea Hydrogen Collector”]

12. Prioritetno tematsko područje uvođenje pametnih elektroenergetskih mreža

Projekti od zajedničkog interesa razvijeni u tematskom području:

Br.	Definicija
12.1.	ACON (Again COnnected Networks) (CZ, SK) za poticanje integracije češkog i slovačkog tržišta električne energije poboljšanjem učinkovitosti distribucijskih mreža (navedeno pod 10.4. na petom popisu projekata od zajedničkog interesa)
12.2.	CARMEN (BG, RO) za jačanje prekogranične suradnje i razmjene podataka među operatorima prijenosnih sustava, poboljšanje suradnje operatora prijenosnih sustava i operatora distribucijskih sustava, ulaganje u širenje mreže i povećanje kapaciteta za integraciju novih obnovljivih izvora energije te povećanje stabilnosti, sigurnosti i fleksibilnosti mreže (navedeno pod 10.10. na petom popisu projekata od zajedničkog interesa)
12.3.	Danube InGrid (HU, SK) za učinkovitu integraciju ponašanja i djelovanja svih korisnika na tržištu priključenih na elektroenergetske mreže u Mađarskoj i Slovačkoj (navedeno pod 10.7. na petom popisu projekata od zajedničkog interesa)
12.4.	Gabreta Smart Grids (CZ, DE) za povećanje kapacitet mreže za prihvat, omogućivanje daljinskog praćenja i nadzora srednjonaponskih mreža te poboljšanje praćenja i planiranja mreže (navedeno pod 10.11. na petom popisu projekata od zajedničkog interesa)
12.5.	GreenSwitch (AT, HR, SI) za povećanje kapaciteta za prihvat energije iz distribuiranih obnovljivih izvora i učinkovito integriranje novih opterećenja, poboljšanje praćenja distribucijske mreže i povećanja prekograničnog kapaciteta (navedeno pod 10.12. na petom popisu projekata od zajedničkog interesa)

13. Prioritetno tematsko područje prekograničnih mreža za ugljikov dioksid

Projekti od zajedničkog interesa razvijeni u tematskom području:

Br.	Definicija
13.1.	Projektom CO2 TransPorts uspostavit će se infrastruktura za olakšavanje hvatanja, transporta i skladištenja CO2 velikih razmjera u područjima luka Rotterdam, Antwerpen i North Sea Port (navedeno pod 12.3. na petom popisu projekata od zajedničkog interesa)
13.2.	Aramis – projekt prekograničnog transporta i skladištenja CO2, od onečišćivača iz zaleđa luke Rotterdam, preko transporta cijevima do skladištenja u nizozemskom epikontinentalnom pojasu (navedeno pod 12.7. na petom popisu projekata od zajedničkog interesa)
13.3.	ECO2CEE – projekt prekograničnog transporta i skladištenja CO2 s otvorenim pristupom s predviđenim odlagalištima u Danskoj, Norveškoj, Nizozemskoj i Ujedinjenoj Kraljevini (proširenje projekta navedenog pod 12.9. na petom popisu projekata od zajedničkog interesa)
13.4.	Bifrost – projekt transporta od onečišćivača iz Danske, Njemačke i Poljske i skladištenja u odobalnom skladištu u Danskoj
13.5.	Callisto – razvoj multimodalnih čvorišta za CO2 na Sredozemlju u kojima se skladište emisije CO2 iz Francuske i Italije
13.6.	CCS Baltic Consortium – prekogranični željeznički transport CO2 između Latvije i Litve s multimodalnim terminalom za tekući ugljikov dioksid u Klaipedi
13.7.	Delta Rhine Corridor – projekt transporta CO2 cjevovodima od onečišćivača u Ruhrskom području u Njemačkoj i u području Rotterdama u Nizozemskoj do odobalnog skladišta uz nizozemsku obalu
13.8.	EU2NSEA – prekogranična mreža za CO2 koju su razvile Belgija, Njemačka i Norveška i kojom se CO2 prikuplja i iz Danske, Francuske, Latvije, Nizozemske, Poljske i Švedske te skladišti u norveškom epikontinentalnom pojasu
13.9.	GT CCS Croatia – izgradnja infrastrukture za transport cjevovodima u Hrvatskoj i Mađarskoj, s podzemnim skladištem u Hrvatskoj
13.10.	Norne – transportna infrastruktura u Danskoj sa skladištem na kopnu, a možda i na moru, onečišćivači, koji su u prvom redu iz Danske, Švedske, Belgije i Ujedinjene Kraljevine, obavljat će transport brodom u Dansku
13.11.	Prinos – odobalno skladište na polju Prinos za emisije koje se cjevovodima transportiraju iz Grčke te brodom iz Bugarske, Hrvatske, Cipra, Grčke, Italije i Slovenije
13.12.	Pycasso – transport i skladištenje CO2 u odlagalištu na kopnu u jugozapadnoj Francuskoj, industrijski onečišćivači iz Francuske i Španjolske

Projekti od uzajamnog interesa razvijeni u tematskom području:

Br.	Definicija
13.13.	Northern Lights – projekt prekograničnog povezivanja za CO2 koji obuhvaća nekoliko europskih inicijativa za hvatanje ugljika (među ostalim u Belgiji, Njemačkoj, Irskoj, Francuskoj i Švedskoj) i transport brodom do skladišta u norveškom epikontinentalnom pojasu (navedeno pod 12.4. na petom popisu projekata od zajedničkog interesa)
13.14.	Nautilus CCS – emisije s područja Le Havrea, Dunkirka, Duisburga i Rogalanda koje se hvataju i prevoze brodovima do različitih ponora u Sjevernome moru (proširenje projekta navedenog pod 12.8. na petom popisu projekata od zajedničkog interesa)

14. Prioritetno tematsko područje pametnih plinskih mreža

Ni za koji prijavljeni projekt nije utvrđeno da je prihvatljiv za ovu kategoriju.

15. Projekti koji zadržavaju status projekta od zajedničkog interesa (odstupanje na temelju članka 24.)

Br.	Definicija
15.1.	Spajanje Malte s europskom plinskom mrežom – interkonekcija s Italijom na plinovodu u Geli (navedeno pod 5.19. na petom popisu projekata od zajedničkog interesa)
15.2.	Plinovod od rezervi plina na istočnom Sredozemlju do Grčkog kopna preko Cipra i Krete [trenutačno poznat kao „projekt plinovoda EastMed”], sa stanicom za mjerenje i regulaciju u Megalopoliju (navedeno pod 7.3.1. na petom popisu projekata od zajedničkog interesa)

( 1 ) Direktiva (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora (SL L 328, 21.12.2018., str. 82.).

( 2 ) Uredba (EZ) br. 401/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o Europskoj agenciji za okoliš i Europskoj informacijskoj i promatračkoj mreži za okoliš (SL L 126, 21.5.2009., str. 13.).

( 3 ) Uredba (EZ) br. 714/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uvjetima za pristup mreži za prekograničnu razmjenu električne energije i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1228/2003 (SL L 211, 14.8.2009., str. 15.).

( *1 ) Uredba (EU) 2022/869 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2022. o smjernicama za transeuropsku energetsku infrastrukturu, izmjeni uredaba (EZ) br. 715/2009, (EU) 2019/942 i (EU) 2019/943 i direktiva 2009/73/EZ i (EU) 2019/944 te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 347/2013 (SL L 152, 3.6.2022., str. 45.).”.

( *2 ) Uredba (EU) 2022/869 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2022. o smjernicama za transeuropsku energetsku infrastrukturu, izmjeni uredaba (EZ) br. 715/2009, (EU) 2019/942 i (EU) 2019/943 i direktiva 2009/73/EZ i (EU) 2019/944 te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 347/2013 (SL L 152, 3.6.2022., str. 45.).”.

( *3 ) Uredba (EU) 2022/869 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2022. o smjernicama za transeuropsku energetsku infrastrukturu, izmjeni uredaba (EZ) br. 715/2009, (EU) 2019/942 i (EU) 2019/943 i direktiva 2009/73/EZ i (EU) 2019/944 te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 347/2013 (SL L 152, 3.6.2022., str. 45.).”.

( 4 ) Uredba (EU) br. 1316/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi Instrumenta za povezivanje Europe, izmjeni Uredbe (EU) br. 913/2010 i stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 680/2007 i (EZ) br. 67/2010 (SL L 348, 20.12.2013., str. 129.).

( 5 ) Delegirana uredba Komisije (EU) 2022/564 od 19. studenoga 2021. o izmjeni Uredbe (EU) br. 347/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s popisom projekata od zajedničkog interesa Unije (SL L 109., 8.4.2022. str. 14.).

( 6 ) Uredba (EU) br. 1315/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o smjernicama Unije za razvoj transeuropske prometne mreže i stavljanju izvan snage Odluke br. 661/2010/EU (SL L 348, 20.12.2013., str. 1.).


		br.	stranica	datum
►M1	DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) 2024/1041 оd 28. studenoga 2023.	L 1041	1	8.4.2024