Članak 1.

Predmet i područje primjene

Ovom Uredbom uspostavlja se okvir za nepovratno i postupno smanjivanje antropogenih emisija stakleničkih plinova po izvorima i jačanje njihova uklanjanja ponorima, uređenih pravom Unije.

Ovom Uredbom utvrđuje se obvezujući cilj klimatske neutralnosti u Uniji do 2050. kojim se želi ostvariti dugoročni temperaturni cilj utvrđen u članku 2. stavku 1. točki (a) Pariškog sporazuma i pruža se okvir za napredak u ostvarenju globalnog cilja prilagodbe utvrđenog u članku 7. Pariškog sporazuma. Ovom Uredbom utvrđuje se i obvezujući cilj Unije u pogledu neto domaćeg smanjenja emisija stakleničkih plinova do 2030. ►M1 Ovom Uredbom utvrđuje se i obvezujući cilj Unije za 2040. ◄

Ova Uredba primjenjuje se na antropogene emisije po izvorima i uklanjanja ponorima stakleničkih plinova koji su navedeni u dijelu 2. Priloga V. Uredbi (EU) 2018/1999.

Članak 2.

Cilj klimatske neutralnosti

Emisije i uklanjanje stakleničkih plinova koji se odnose na cijelu Uniju i uređeni su pravom Unije moraju biti uravnoteženi unutar Unije najkasnije do 2050., čime će se do te godine emisije smanjiti na nultu neto razinu, a Unija mora nastojati da nakon toga ostvari negativne emisije.

Relevantne institucije Unije na razini Unije i države članice na nacionalnoj razini poduzimaju potrebne mjere kako bi omogućile zajedničko ostvarenje cilja klimatske neutralnosti utvrđenog u stavku 1., uzimajući u obzir i važnost promicanja i pravednosti i solidarnosti među državama članicama i troškovnu učinkovitost u ostvarenju tog cilja.

Članak 3.

Znanstveni savjeti o klimatskim promjenama

Europski znanstveni savjetodavni odbor za klimatske promjene osnovan člankom 10.a Uredbe (EZ) br. 401/2009 („Savjetodavni odbor”) na temelju svoje neovisnosti i znanstvenog i tehničkog stručnog znanja služi kao referentna točka za Uniju u pogledu znanstvenih spoznaja u vezi s klimatskim promjenama.

Zadaće Savjetodavnog odbora uključuju:

(a)

razmatranje najnovijih znanstvenih spoznaja iz izvješća IPCC-a i znanstvenih klimatskih podataka, posebno u pogledu informacija relevantnih za Uniju;

(b)

pružanje znanstvenih savjeta i sastavljanje izvješća o postojećim i predloženim Unijinim mjerama, klimatskim ciljevima i okvirnim proračunima za stakleničke plinove te njihovoj koherentnosti s ciljevima ove Uredbe i međunarodnim obvezama Unije na temelju Pariškog sporazuma;

(c)

doprinošenje razmjeni neovisnih znanstvenih spoznaja u području modeliranja, praćenja, obećavajućeg istraživanja i inovacija koji doprinose smanjenju emisija ili povećanju uklanjanja;

(d)

utvrđivanje mjera i mogućnosti potrebnih za uspješno ostvarenje klimatskih ciljeva Unije;

(e)

podizanje svijesti o klimatskim promjenama i njihovim učincima te poticanje dijaloga i suradnje među znanstvenim tijelima unutar Unije, nadopunjujući postojeći rad i napore.

Savjetodavni odbor u svojem radu vodi se najboljim raspoloživim i najnovijim znanstvenim dokazima, uključujući najnovija izvješća IPCC-a, IPBES-a i drugih međunarodnih tijela. Postupa u skladu s potpuno transparentnim procesom i objavljuje svoja izvješća. Ako je dostupan, može uzeti u obzir rad nacionalnih savjetodavnih tijela za klimu iz stavka 4.

U kontekstu jačanja uloge znanosti u području klimatske politike svaka država članica pozvana je da osnuje nacionalno savjetodavno tijelo za klimu koje će biti odgovorno za pružanje stručnih znanstvenih savjeta o klimatskoj politici relevantnim nacionalnim tijelima u skladu s propisima dotične države članice. Ako država članica odluči osnovati takvo savjetodavno tijelo, o tome obavješćuje EEA-u.

Članak 4.

Prijelazni klimatski ciljevi Unije

Kako bi se ostvario cilj klimatske neutralnosti utvrđen u članku 2. stavku 1., obvezujući klimatski cilj Unije za 2030. jest domaće smanjenje neto emisija stakleničkih plinova (emisija nakon što se odbije uklanjanje) do 2030. za najmanje 55 % u odnosu na razine iz 1990.

Pri provedbi cilja iz prvog podstavka relevantne institucije Unije i države članice daju prednost brzim i predvidljivim smanjenjima emisija te istodobno poboljšavaju uklanjanje prirodnim ponorima.

Kako bi se osiguralo da se do 2030. ulože dostatni napori za ublažavanje klimatskih promjena, za potrebe ove Uredbe i ne dovodeći u pitanje preispitivanje zakonodavstva Unije iz stavka 2., doprinos neto uklanjanja ostvarenju klimatskog cilja Unije za 2030. ograničava se na 225 milijuna tona ekvivalenta CO2. Kako bi se povećao Unijin ponor ugljika u skladu s ciljem postizanja klimatske neutralnosti do 2050., Unija nastoji postići veću količinu neto ponora ugljika 2030.

Komisija do 30. lipnja 2021. preispituje relevantno zakonodavstvo Unije kako bi se omogućilo ostvarenje cilja utvrđenog u stavku 1. ovog članka i cilja klimatske neutralnosti utvrđenog u članku 2. stavku 1. te razmatra poduzimanje potrebnih mjera, uključujući donošenje zakonodavnih prijedloga, u skladu s Ugovorima.

U okviru preispitivanja iz prvog podstavka i budućih preispitivanja Komisija posebno ocjenjuje raspoloživost u pravu Unije odgovarajućih instrumenata i poticaja za mobilizaciju potrebnih ulaganja i prema potrebi predlaže mjere.

Komisija nakon donošenja zakonodavnih prijedloga prati zakonodavne postupke za različite prijedloge i može izvijestiti Europski parlament i Vijeće o tome bi li se predviđenim ishodima tih zakonodavnih postupaka, kada ih se razmotri zajedno, ostvario cilj utvrđen u stavku 1. Ako predviđeni ishod ne bi doveo do rezultata u skladu s ciljem utvrđenim u stavku 1., Komisija može poduzeti potrebne mjere, uključujući donošenje zakonodavnih prijedloga, u skladu s Ugovorima.

▼M1

Kako bi se postigao cilj klimatske neutralnosti utvrđen u članku 2. stavku 1., obvezujući klimatski cilj Unije za 2040. jest smanjenje neto emisija stakleničkih plinova (emisija nakon što se odbije uklanjanje) do 2040. za 90 % u odnosu na razine iz 1990.

S obzirom na razdoblje nakon 2030. Komisija preispituje relevantno zakonodavstvo Unije kako bi se omogućilo postizanje cilja utvrđenog u stavku 3. ovog članka i cilja klimatske neutralnosti utvrđenog u članku 2. stavku 1. te prema potrebi razmatra poduzimanje potrebnih mjera na temelju detaljnih procjena učinka, u skladu s Ugovorima.

Komisija nastavlja jačati inicijative povezane s poticajnim okvirom i nastoji ubrzati njihovo donošenje i provedbu kako bi se osigurali uvjeti da se pogođenim pravnim i fizičkim osobama, kao što su europska industrija i europski građani, pruži potpora tijekom cijele tranzicije radi postizanja ciljeva utvrđenih u stavcima 1. i 3. ovog članka, cilja klimatske neutralnosti utvrđenog u članku 2. stavku 1. i klimatski neutralnoga gospodarstva.

Kako bi se olakšalo postizanje cilja utvrđenog u stavku 3., Komisija u okviru preispitivanja iz stavka 4. prvog podstavka osigurava da se u zakonodavnim prijedlozima na odgovarajući način uzmu u obzir sljedeći elementi:

(a)

od 2036., adekvatan doprinos klimatskom cilju za 2040. u pogledu visokokvalitetnih međunarodnih jedinica u skladu s člankom 6. Pariškog sporazuma od najviše 5 % neto emisija Unije iz 1990., što odgovara domaćem smanjenju neto emisija stakleničkih plinova od 85 % u odnosu na razine iz 1990. do 2040., na način koji je i ambiciozan i troškovno učinkovit, čime se Unija i treće zemlje podupiru u postizanju putanja smanjenja neto emisija stakleničkih plinova u skladu s ciljem Pariškog sporazuma da se porast globalne prosječne temperature zadrži na razini koja je znatno niža od 2 oC i da se porast temperature nastoji ograničiti na 1,5 oC iznad razine u predindustrijskom razdoblju, osiguravajući okolišni integritet tih jedinica, uz promicanje tehnološkog vodstva Unije; može se razmotriti probno razdoblje od 2031. do 2035. za pokretanje tržišta visokokvalitetnih međunarodnih jedinica visokog integriteta; podrijetlo, kriteriji kvalitete i drugi uvjeti koji se odnose na stjecanje i korištenje takvih jedinica reguliraju se pravom Unije kako bi se osiguralo da se temelje na vjerodostojnim i transformativnim aktivnostima u partnerskim zemljama s ciljem postizanja klimatskih ciljeva i politika koji su kompatibilni s dugoročnim temperaturnim ciljem utvrđenim u Pariškom sporazumu, da podliježu snažnim zaštitnim mjerama, uključujući osiguravanje integriteta, izbjegavanje dvostrukog računanja, dodatnost, trajnost, transparentno upravljanje, snažne metodologije za praćenje, izvješćivanje i provjeru, da osiguravaju gospodarske, društvene i okolišne dodatne koristi i zaštitne mjere za ljudska prava te da imaju velike ambicije u pogledu udjela prihoda od prilagodbe i dijeljenja koristi za ublažavanje klimatskih promjena s predmetnim zemljama; pri utvrđivanju kriterija kvalitete Komisija, prema potrebi, razmatra dopunjavanje kriterija utvrđenih u članku 6. stavku 4. Pariškog sporazuma kako bi se osiguralo poštovanje tih zaštitnih mjera i najviša kvaliteta međunarodnih jedinica, posebno u pogledu trajnosti i ljudskih prava;

(b)

uloga trajnog domaćeg uklanjanja u okviru sustava uspostavljenog Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća ( 1 ) za trgovanje emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Unije (,EU sustav trgovanja emisijama’), kako bi se kompenzirale preostale emisije koje je teško smanjiti;

(c)

veća fleksibilnost unutar sektora i instrumenata te među sektorima i instrumentima kako bi se poduprlo postizanje ciljeva na jednostavan i troškovno učinkovit način;

(d)

realističan doprinos uklanjanja ugljika sveukupnim naporima za smanjenje emisija, uzimajući u obzir nesigurnost prirodnih uklanjanja i osiguravajući pritom da mogući manjkovi ne budu na štetu drugih gospodarskih sektora, ne dovodeći u pitanje mogućnost da države članice iskoriste višak prirodnih uklanjanja kako bi kompenzirale svoje emisije u drugim sektorima;

(e)

potreba za dugoročnim održavanjem, upravljanjem i poboljšanjem, prema potrebi, prirodnih ponora te za zaštitom i obnovom bioraznolikosti, za promicanjem održivog i kružnog biogospodarstva, kao i za uzimanjem u obzir učinaka razlika u dobnoj strukturi šuma, prirodne varijabilnosti i nesigurnosti, posebno onih povezanih s učincima klimatskih promjena i prirodnih nepogoda u sektoru korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva;

(f)

ciljevi i napori država članica za razdoblje nakon 2030. trebali bi odražavati troškovnu učinkovitost i solidarnost, uzimajući u obzir različite nacionalne okolnosti i posebnosti, među ostalim otoka i najudaljenijih regija;

(g)

najbolji raspoloživi i najnoviji znanstveni dokazi, uključujući najnovija izvješća IPCC-a i Savjetodavnog odbora;

(h)

društveni, gospodarski i okolišni učinci u državama članicama, među ostalim u odnosu na ciljeve dekarbonizacije i konkurentnosti za europsku industriju;

(i)

troškovi nedjelovanja i pozitivni učinci djelovanja u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju;

(j)

potreba da se osigura i podupre poštena i pravedna, pragmatična, troškovno učinkovita i socijalno uravnotežena tranzicija za sve, uzimajući u obzir različite nacionalne okolnosti i posvećujući posebnu pozornost učincima na potrošačke cijene, energetsko siromaštvo i siromaštvo u pogledu prijevoza te regijama i sektorima, uključujući njihove kapacitete za ulaganja, malim i srednjim poduzećima (MSP-ovi), poljoprivrednicima te ranjivim kućanstvima pogođenima prelaskom na klimatsku neutralnost;

(k)

pojednostavnjenje i smanjenje administrativnog opterećenja, tehnološka neutralnost, troškovna i gospodarska učinkovitost te gospodarska sigurnost;

(l)

djelovanje u području klime kao pokretač ulaganja, inovacija i veće konkurentnosti;

(m)

potreba da se ojačaju otpornost i globalna konkurentnost gospodarstva Unije i smanji rizik od izmještanja emisija ugljika, posebno za MSP-ove i industrijske sektore koji su najviše izloženi izmještanju ugljika, među ostalim u vezi s izvozom, kako bi se osiguralo pošteno tržišno natjecanje;

(n)

najbolje raspoložive, troškovno učinkovite, sigurne i skalabilne tehnologije;

(o)

dostupnost i cjenovna pristupačnost energije, sigurnost opskrbe, energetska sigurnost i energetska učinkovitost, uključujući načelo, energetska učinkovitost na prvom mjestu’, kao i jačanje elektroenergetskih mreža i međupovezanosti s ciljem izgradnje istinske energetske unije i promicanja domaće proizvodnje energije;

(p)

uloga goriva s nultim emisijama ugljika, niskougljičnih i obnovljivih goriva u dekarbonizaciji prometa, uključujući cestovni promet nakon 2030., i konkretne mjere za pomoć proizvođačima teških teretnih vozila u postizanju njihovih ciljeva, uzimajući u obzir europski sadržaj;

(q)

pravednost i solidarnost među državama članicama i unutar njih;

(r)

potreba da se osigura okolišna djelotvornost i napredak tijekom vremena, uz istodobnu zaštitu socijalne kohezije i osiguravanje sigurnosti opskrbe hranom i pravedne tranzicije;

(s)

potrebe za ulaganjima i prilike za ulaganja, uključujući pristup javnom i privatnom financiranju, kao i potpora za inovacije i pristup inovativnim tehnologijama u svim državama članicama, uzimajući u obzir geografsku ravnotežu;

(t)

međunarodna zbivanja i napori poduzeti za ostvarenje dugoročnih ciljeva Pariškog sporazuma i konačnog cilja Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC), kao i potpora Unije njezinim partnerima u borbi protiv klimatskih promjena i njihovih učinaka.

▼B

Komisija u roku od šest mjeseci od drugog globalnog pregleda stanja iz članka 14. Pariškog sporazuma može predložiti revidiranje klimatskog cilja Unije za 2040. u skladu s člankom 11. ove Uredbe.

Odredbe ovog članka preispituju se u svjetlu međunarodnih zbivanja i napora poduzetih za ostvarenje dugoročnih ciljeva Pariškog sporazuma, među ostalim u pogledu rezultata međunarodnih rasprava o zajedničkim rokovima za nacionalno utvrđene doprinose.

▼M1

Komisija od 6. ožujka 2027. i svake dvije godine nakon toga ocjenjuje provedbu prijelaznih ciljeva i putanja dekarbonizacije utvrđenih u ovoj Uredbi i izvješćuje o tome, uzimajući u obzir najnovije znanstvene dokaze, tehnološki napredak i nove izazove i prilike za globalnu konkurentnost Unije. Toj se ocjeni prema potrebi mogu priložiti zakonodavni prijedlozi.

▼B

Članak 5.

Prilagodba klimatskim promjenama

Relevantne institucije Unije i države članice osiguravaju neprekinuti napredak u poboljšavanju kapaciteta za prilagodbu, jačanju otpornosti i smanjenju osjetljivosti na klimatske promjene u skladu s člankom 7. Pariškog sporazuma.

Komisija donosi strategiju Unije za prilagodbu klimatskim promjenama u skladu s Pariškim sporazumom i redovito je preispituje u kontekstu preispitivanja predviđenog u članku 6. stavku 2. točki (b) ove Uredbe.

Relevantne institucije Unije i države članice također osiguravaju da su politike prilagodbe u Uniji i državama članicama koherentne, da se uzajamno podupiru, da pružaju posrednu korist za sektorske politike i da doprinose boljoj usklađenoj integraciji prilagodbe klimatskim promjenama u sva područja politike, uključujući, prema potrebi, relevantne socioekonomske i okolišne politike i djelovanja, i u vanjsko djelovanje Unije. Naglasak stavljaju osobito na najosjetljivije i najpogođenije skupine stanovništva i sektore te nakon savjetovanja s civilnim društvom utvrđuju nedostatke u tom pogledu.

Države članice donose i provode nacionalne strategije i planove za prilagodbu uzimajući u obzir strategiju Unije za prilagodbu klimatskim promjenama iz stavka 2. ovog članka i na temelju pouzdanih analiza klimatskih promjena i osjetljivosti na njih te procjena i pokazatelja napretka te vodeći se najboljim raspoloživim i najnovijim znanstvenim dokazima. Države članice u svojim nacionalnim strategijama za prilagodbu uzimaju u obzir posebnu osjetljivost relevantnih sektora, kao što je poljoprivreda, te vodoopskrbnih i prehrambenih sustava, kao i sigurnost opskrbe hranom, te promiču rješenja utemeljena na prirodi i prilagodbu utemeljenu na ekosustavu. Države članice redovito ažuriraju strategije i povezane ažurirane informacije uključuju u izvješća koje podnose u skladu s člankom 19. stavkom 1. Uredbe (EU) 2018/1999.

Komisija do 30. srpnja 2022. donosi smjernice kojima se utvrđuju zajednička načela i prakse za utvrđivanje, klasifikaciju i bonitetno upravljanje materijalnim fizičkim klimatskim rizicima pri planiranju, razvoju, provedbi i praćenju projekata i programa za projekte.

Članak 6.

Ocjena napretka i mjera Unije

Komisija do 30. rujna 2023. i svakih pet godina nakon toga, zajedno s ocjenom predviđenom člankom 29. stavkom 5. Uredbe (EU) 2018/1999, ocjenjuje:

(a)

zajednički napredak svih država članica u ostvarenju cilja klimatske neutralnosti utvrđenog u članku 2. stavku 1. ove Uredbe;

(b)

zajednički napredak svih država članica u prilagodbi kako je navedeno u članku 5. ove Uredbe.

Komisija podnosi zaključke te ocjene Europskom parlamentu i Vijeću zajedno s izvješćem o stanju energetske unije pripremljenim u predmetnoj kalendarskoj godini u skladu s člankom 35. Uredbe (EU) 2018/1999.

Komisija do 30. rujna 2023. i svakih pet godina nakon toga preispituje:

(a)

dosljednost mjera Unije s ciljem klimatske neutralnosti utvrđenim u članku 2. stavku 1.;

(b)

dosljednost mjera Unije s osiguravanjem napretka u prilagodbi kako je navedeno u članku 5.

Ako Komisija na temelju ocjena iz stavaka 1. i 2. ovog članka utvrdi da mjere Unije nisu dosljedne s ciljem klimatske neutralnosti utvrđenim u članku 2. stavku 1. ili da nisu dosljedne s osiguravanjem napretka u prilagodbi kako je navedeno u članku 5. ili da je napredak u ostvarenju tog cilja klimatske neutralnosti ili napredak u prilagodbi kako je navedeno u članku 5. nedovoljan, poduzima potrebne mjere u skladu s Ugovorima.

Komisija ocjenjuje dosljednost svakog nacrta mjere ili zakonodavnog prijedloga, uključujući proračunske prijedloge, s ciljem klimatske neutralnosti utvrđenim u članku 2. stavku 1. i klimatskim ciljevima Unije za 2030. i 2040. prije njihovog donošenja i tu ocjenu uključuje u sve procjene učinka koje prate te mjere ili prijedloge, a rezultate te ocjene objavljuje prilikom njihovog donošenja. Komisija također ocjenjuje jesu li ti nacrti mjera ili zakonodavni prijedlozi, uključujući proračunske prijedloge, dosljedni s osiguravanjem napretka u prilagodbi kako je navedeno u članku 5. Kada podnosi svoje nacrte mjera i zakonodavne prijedloge, Komisija ih nastoji uskladiti s ciljevima ove Uredbe. U svakom primjeru neusklađenosti Komisija navodi razloge kao dio ocjene dosljednosti iz ovog stavka.

Članak 7.

Ocjena nacionalnih mjera

Komisija do 30. rujna 2023. i svakih pet godina nakon toga ocjenjuje:

(a)

dosljednost nacionalnih mjera koje su na temelju integriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova, nacionalnih dugoročnih strategija i dvogodišnjih izvješća o napretku podnesenih u skladu s Uredbom (EU) 2018/1999 utvrđene kao relevantne za ostvarenje cilja klimatske neutralnosti utvrđenog u članku 2. stavku 1. ove Uredbe s tim ciljem;

(b)

dosljednost relevantnih nacionalnih mjera s osiguravanjem napretka u prilagodbi kako je navedeno u članku 5., uzimajući u obzir nacionalne strategije za prilagodbu iz članka 5. stavka 4.

Ako Komisija, nakon uzimanja u obzir zajedničkog napretka ocijenjenog u skladu s člankom 6. stavkom 1., utvrdi da mjere države članice nisu dosljedne s ciljem klimatske neutralnosti utvrđenim u članku 2. stavku 1. ili da nisu dosljedne s osiguravanjem napretka u prilagodbi kako je navedeno u članku 5., može izdati preporuke toj državi članici. Komisija objavljuje takve preporuke.

Ako su u skladu sa stavkom 2. izdane preporuke, primjenjuju se sljedeća načela:

(a)

dotična država članica u roku od šest mjeseci od primitka preporuka obavješćuje Komisiju o tome kako namjerava uzeti u obzir te preporuke u duhu solidarnosti između država članica i Unije te između samih država članica;

(b)

nakon podnošenja obavijesti iz točke (a) ovog stavka dotična država članica u svojem sljedećem integriranom nacionalnom energetskom i klimatskom izvješću o napretku podnesenom u skladu s člankom 17. Uredbe (EU) 2018/1999 u godini nakon one u kojoj su izdane preporuke iznosi kako je postupila u vezi s tim preporukama; ako dotična država članica odluči ne slijediti te preporuke ili njihov značajan dio, ta država članica daje Komisiji svoje obrazloženje;

(c)

preporuke nadopunjuju najnovije preporuke za pojedine zemlje izdane u kontekstu Europskog semestra.

Članak 8.

Zajedničke odredbe o ocjeni Komisije

Komisija svoju prvu i drugu ocjenu iz članaka 6. i 7. temelji na indikativnoj linearnoj putanji kojom se utvrđuje putanja za smanjenje neto emisija na razini Unije te kojom se povezuju klimatski cilj Unije za 2030. iz članka 4. stavka 1., klimatski cilj Unije za 2040., nakon što bude donesen, i cilj klimatske neutralnosti utvrđen u članku 2. stavku 1.

Nakon prve i druge ocjene iz stavka 1. Komisija sve naknadne ocjene temelji na indikativnoj linearnoj putanji kojom se povezuju klimatski cilj Unije za 2040., nakon što bude donesen, i cilj klimatske neutralnosti utvrđen u članku 2. stavku 1.

Uz nacionalne mjere iz članka 7. stavka 1. točke (a), Komisija svoje ocjene iz članaka 6. i 7. temelji barem na sljedećem:

(a)

informacijama koje se podnose i dostavljaju u skladu s Uredbom (EU) 2018/1999;

(b)

izvješćima EEA-e, Savjetodavnog odbora i Komisijina Zajedničkog istraživačkog centra;

(c)

europskim i svjetskim statističkim i drugim podacima, uključujući statističke i druge podatke iz europskog programa za promatranje Zemlje Copernicus, podatke o prijavljenim i predviđenim gubicima uzrokovanima negativnim klimatskim utjecajima te procjene troškova nedjelovanja ili odgađanja djelovanja, ako su dostupni;

(d)

najboljim raspoloživim i najnovijim znanstvenim dokazima, uključujući najnovija izvješća IPCC-a, IPBES-a i drugih međunarodnih tijela; i

(e)

svim dodatnim informacijama o okolišno održivim ulaganjima Unije ili država članica, uključujući, ako su dostupne, informacije o ulaganjima u skladu s Uredbom (EU) 2020/852.

EEA pomaže Komisiji u pripremi ocjena iz članaka 6. i 7., u skladu sa svojim godišnjim programom rada.

Članak 9.

Sudjelovanje javnosti

Komisija uključuje sve segmente društva kako bi im omogućila i osnažila ih da djeluju u cilju ostvarenja poštene i socijalno pravedne tranzicije prema klimatski neutralnom društvu otpornom na klimatske promjene. Komisija olakšava uključiv i pristupačan proces na svim razinama, uključujući nacionalnu, regionalnu i lokalnu razinu, te sa socijalnim partnerima, akademskom zajednicom, poslovnom zajednicom, građanima i civilnim društvom radi razmjene najbolje prakse i utvrđivanja djelovanja kojima se doprinosi ostvarenju ciljeva ove Uredbe. Komisija može iskoristiti i rezultate javnih savjetovanja i višerazinskih dijaloga o klimi i energiji koje su uspostavile države članice u skladu s člancima 10. i 11. Uredbe (EU) 2018/1999.

Komisija koristi sve odgovarajuće instrumente, uključujući Europski klimatski pakt, za uključivanje građana, socijalnih partnera i dionika te potiče dijalog i širenje znanstveno utemeljenih informacija o klimatskim promjenama i njihovim socijalnim aspektima i aspektima rodne ravnopravnosti.

Članak 10.

Sektorski planovi

Komisija surađuje s gospodarskim sektorima u Uniji koji odluče pripremiti indikativne dobrovoljne planove za ostvarenje cilja klimatske neutralnosti utvrđenog u članku 2. stavku 1. Komisija prati izradu takvih planova. Angažman Komisije uključuje olakšavanje dijaloga na razini Unije i razmjenu najbolje prakse među relevantnim dionicima.

Članak 11.

Preispitivanje

U roku od šest mjeseci od svakog globalnog pregleda stanja iz članka 14. Pariškog sporazuma Komisija podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću, zajedno sa zaključcima ocjena iz članaka 6. i 7. ove Uredbe, o primjeni ove Uredbe, uzimajući u obzir:

(a)

najbolje raspoložive i najnovije znanstvene dokaze, uključujući najnovija izvješća IPCC-a i Savjetodavnog odbora;

(b)

međunarodna zbivanja i napore poduzete za ostvarenje dugoročnih ciljeva Pariškog sporazuma;

▼M1

(c)

nove izazove i prilike za globalnu konkurentnost europskih industrija u državama članicama, posebno energetski intenzivnih industrija te MSP-ova;

(d)

promjenu cijena energije i njezin utjecaj na europske industrije i kućanstva;

(e)

socioekonomske učinke, uključujući učinke na zapošljavanje;

(f)

tehnološki napredak i uvođenje inovativnih tehnologija u svim državama članicama i sektorima;

(g)

procijenjenu razinu neto uklanjanja na razini Unije u odnosu na ciljeve ove Uredbe; ako Komisija utvrdi da se procijenjena razina neto prirodnih uklanjanja za 2040. znatno razlikuje od onoga što bi bilo potrebno za postizanje prijelaznog cilja za 2040., među ostalim ako je ta razlika posljedica prirodnih nepogoda, Komisija prema potrebi predlaže mjere na razini Unije, uključujući, ako je potrebno, prilagodbu prijelaznog cilja za 2040. koja odgovara potencijalnim manjkovima i unutar je granica tih manjkova, i osigurava da mogući manjkovi ne budu na štetu drugih gospodarskih sektora;

(h)

napredak u ostvarenju prijelaznih ciljeva utvrđenih u ovoj Uredbi;

(i)

fleksibilnu mogućnost država članica da upotrijebe visokokvalitetne međunarodne jedinice kako bi ispunile do 5 % svojih ciljeva i napora za razdoblje nakon 2030.

▼M1

Izvješću Komisije prilažu se, prema potrebi, zakonodavni prijedlozi za izmjenu ove Uredbe, uključujući prijelazni cilj za 2040., i dodatne mjere za jačanje inicijativa povezanih s poticajnim okvirom kojima se podupire kontinuirana učinkovita provedba ove Uredbe, u skladu s člankom 4. stavkom 5., te osiguravaju konkurentnost, prosperitet i socijalna kohezija Unije.

▼B

Članak 12.

Izmjene Uredbe (EZ) br. 401/2009

Uredba (EZ) br. 401/2009 mijenja se kako slijedi:

umeće se sljedeći članak:

„Članak 10.a

Osniva se Europski znanstveni savjetodavni odbor za klimatske promjene („Savjetodavni odbor”).

Savjetodavni odbor sastavljen je od 15 viših znanstvenih stručnjaka koji pokrivaju široki raspon relevantnih disciplina. Članovi Savjetodavnog odbora moraju ispunjavati kriterije utvrđene u stavku 3. Najviše dva člana Savjetodavnog odbora smiju biti državljani iste države članice. Neovisnost članova Savjetodavnog odbora mora biti neupitna.

Upravljački odbor imenuje članove Savjetodavnog odbora na mandat od četiri godine koji se može jednom obnoviti nakon otvorenog, pravednog i transparentnog postupka odabira. Pri odabiru članova Savjetodavnog odbora Upravljački odbor nastoji osigurati stručno znanje iz raznovrsnih disciplina i sektora, kao i rodnu i geografsku ravnotežu. Odabir se temelji na sljedećim kriterijima:

(a)

znanstvena izvrsnost;

(b)

iskustvo u znanstvenom ocjenjivanju i znanstvenom savjetovanju u područjima stručnosti;

(c)

široko stručno znanje u području znanosti o klimi i okolišu ili u drugim znanstvenim područjima relevantnima za ostvarenje klimatskih ciljeva Unije;

(d)

stručno iskustvo u interdisciplinarnom okruženju u međunarodnom kontekstu.

Članovi Savjetodavnog odbora imenuju se u osobnom svojstvu, a svoja stajališta moraju izražavati potpuno neovisno o državama članicama i institucijama Unije. Savjetodavni odbor bira svojeg predsjednika iz redova svojih članova na razdoblje od četiri godine i donosi svoj poslovnik.

Savjetodavni odbor dopunjuje rad Agencije i djeluje neovisno u obavljanju svojih zadaća. Savjetodavni odbor neovisno utvrđuje svoj godišnji program rada i pritom se savjetuje s Upravljačkim odborom. Predsjednik Savjetodavnog odbora obavješćuje Upravljački odbor i izvršnog direktora o tom programu i njegovoj provedbi.”;

u članku 11. dodaje se sljedeći stavak:

„5.

Proračun Agencije uključuje i rashode povezane sa Savjetodavnim odborom.”.

Članak 13.

Izmjene Uredbe (EU) 2018/1999

Uredba (EU) 2018/1999 mijenja se kako slijedi:

u članku 1. stavku 1. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)

provedbu strategija i mjera osmišljenih za ostvarenje ciljeva energetske unije i dugoročnih obveza Unije u pogledu emisija stakleničkih plinova u skladu s Pariškim sporazumom, osobito Unijinog cilja klimatske neutralnosti utvrđenog u članku 2. stavku 1. Uredbe (EU) 2021/1119 Europskog parlamenta i Vijeća ( *1 ), te, za prvo desetogodišnje razdoblje od 2021. do 2030., posebice energetskih i klimatskih ciljeva Unije za 2030.;

u članku 2. točka 7. zamjenjuje se sljedećim:

„7.

„projekcije” znači predviđanja antropogenih emisija po izvorima i uklanjanja stakleničkih plinova ponorima ili razvoja energetskog sustava, uključujući barem kvantitativne procjene za niz od šest budućih godina koje završavaju s 0 ili 5 i dolaze neposredno nakon izvještajne godine;”;

u članku 3. stavku 2. točka (f) zamjenjuje se sljedećim:

„(f)

procjene učinaka planiranih politika i mjera za ostvarenje ciljeva iz točke (b) ovog stavka, uključujući njihovu dosljednost s Unijinim ciljem klimatske neutralnosti utvrđenim u članku 2. stavku 1. Uredbe (EU) 2021/1119, dugoročnim ciljevima smanjenja emisija stakleničkih plinova na temelju Pariškog sporazuma i dugoročnim strategijama iz članka 15. ove Uredbe;”;

u članku 8. stavku 2. dodaje se sljedeća točka:

„(e)

načina na koji postojeće politike i mjere te planirane politike i mjere doprinose ostvarenju Unijinog cilja klimatske neutralnosti utvrđenog u članku 2. stavku 1. Uredbe (EU) 2021/1119.”;

članak 11. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 11.

Višerazinski dijalog o klimi i energiji

Svaka država članica u skladu s nacionalnim pravilima uspostavlja višerazinski dijalog o klimi i energiji u kojem lokalna tijela, organizacije civilnog društva, poslovna zajednica, ulagatelji i drugi relevantni dionici te šira javnost mogu aktivno sudjelovati i raspravljati o ostvarenju Unijinog cilja klimatske neutralnosti utvrđenog u članku 2. stavku 1. Uredbe 2021/1119 i o različitim scenarijima predviđenima za energetsku i klimatsku politiku, uključujući i dugoročnu perspektivu, te preispitati napredak, osim ako već ima strukturu koja služi toj svrsi. U okviru tog dijaloga može se raspravljati o integriranim nacionalnim energetskim i klimatskim planovima.”;

članak 15. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.

Do 1. siječnja 2020. i potom do 1. siječnja 2029. te svakih 10 godina nakon toga svaka država članica izrađuje i dostavlja Komisiji svoju dugoročnu strategiju s 30-godišnjom perspektivom usklađenu s Unijinim ciljem klimatske neutralnosti utvrđenim u članku 2. stavku 1. Uredbe (EU) 2021/1119. Države članice trebale bi te strategije prema potrebi ažurirati svakih pet godina.”;

(b)

u stavku 3. točka (c) zamjenjuje se sljedećim:

„(c)

postizanju dugoročnih smanjenja emisija stakleničkih plinova i poboljšanja uklanjanja ponorima u svim sektorima u skladu s Unijinim ciljem klimatske neutralnosti utvrđenim u članku 2. stavku 1. Uredbe (EU) 2021/1119, u kontekstu nužnih smanjenja emisija stakleničkih plinova i poboljšanja uklanjanja ponorima u skladu s Međuvladinim panelom o klimatskim promjenama (IPCC) kako bi se na troškovno učinkovit način smanjile Unijine emisije stakleničkih plinova i poboljšalo uklanjanje ponorima radi ostvarenja dugoročnog temperaturnog cilja iz Pariškog sporazuma da bi se u Uniji postigla ravnoteža između antropogenih emisija po izvorima i uklanjanja stakleničkih plinova ponorima te nakon toga prema potrebi ostvarile negativne emisije;”;

članak 17. mijenja se kako slijedi:

(a)

u stavku 2. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)

informacije o ostvarenom napretku prema ostvarivanju ciljeva, uključujući napredak prema ostvarenju Unijinog cilja klimatske neutralnosti utvrđenog u članku 2. stavku 1. Uredbe (EU) 2021/1119, i doprinosa utvrđenih u integriranom nacionalnom energetskom i klimatskom planu te prema financiranju i provedbi politika i mjera nužnih za njihovo ostvarivanje, uključujući preispitivanje stvarnih ulaganja u odnosu na prvotne pretpostavke o ulaganjima;”;

(b)

u stavku 4. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Komisija, kojoj pomaže Odbor za energetsku uniju iz članka 44. stavka 1. točke (b), donosi provedbene akte kako bi utvrdila strukturu, format, tehničke pojedinosti i postupak za informacije iz stavaka 1. i 2. ovog članka, uključujući metodologiju za izvješćivanje o postupnom ukidanju energetskih subvencija, posebno za fosilna goriva, u skladu s člankom 25. točkom (d).”;

u članku 29. stavku 1. točka (b) zamjenjuje se sljedećim:

„(b)

napredak koji je ostvarila svaka država članica u pogledu ostvarivanja svojih ciljeva, uključujući napredak prema ostvarenju Unijinog cilja klimatske neutralnosti utvrđenog u članku 2. stavku 1. Uredbe (EU) 2021/1119, i doprinosa te provedbe politika i mjera utvrđenih u njezinu integriranom nacionalnom energetskom i klimatskom planu;”;

članak 45. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 45.

Preispitivanje

Komisija u roku od šest mjeseci od svakog globalnog pregleda stanja dogovorenog na temelju članka 14. Pariškog sporazuma izvješćuje Europski parlament i Vijeće o primjeni ove Uredbe, njezinu doprinosu upravljanju energetskom unijom, njezinu doprinosu dugoročnim ciljevima Pariškog sporazuma, napretku u postizanju klimatskih i energetskih ciljeva do 2030. i Unijinog cilja klimatske neutralnosti utvrđenog u članku 2. stavku 1. Uredbe (EU) 2021/1119, dodatnih ciljeva energetske unije i o usklađenosti odredaba o planiranju, izvješćivanju i praćenju utvrđenih u ovoj Uredbi s drugim zakonodavstvom Unije ili odlukama povezanima s UNFCCC-om i Pariškim sporazumom. Izvješća Komisije prema potrebi mogu biti popraćena zakonodavnim prijedlozima.”;

10.

dio 1. Priloga I. mijenja se kako slijedi:

(a)

u točki 3.1.1. odjeljka A podtočka i. zamjenjuje se sljedećim:

„i.

Politike i mjere za ostvarivanje cilja utvrđenog na temelju Uredbe (EU) 2018/842 kako je navedeno u točki 2.1.1. ovog odjeljka te politike i mjere radi usklađivanja s Uredbom (EU) 2018/841, kojima su obuhvaćeni svi ključni sektori koji proizvode velike emisije i sektori za poboljšanje uklanjanja, uz izglede u pogledu ostvarenja Unijinog cilja klimatske neutralnosti utvrđenog u članku 2. stavku 1. Uredbe (EU) 2021/1119”;

(b)

u odjeljku B dodaje se sljedeća točka:

„5.5

Doprinos planiranih politika i mjera ostvarenju Unijinog cilja klimatske neutralnosti utvrđenog u članku 2. stavku 1. Uredbe (EU) 2021/1119”;

11.

u Prilogu VI. točki (c) podtočka viii. zamjenjuje se sljedećim:

„viii.

ocjenu doprinosa politike ili mjere ostvarenju Unijinog cilja klimatske neutralnosti utvrđenog u članku 2. stavku 1. Uredbe (EU) 2021/1119 i ostvarenju dugoročne strategije iz članka 15. ove Uredbe;”.

Članak 14.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.


		br.	stranica	datum
►M1	UREDBA (EU) 2026/667 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 11. ožujka 2026.	L 667	1	18.3.2026