02020H1475 — HR — 02.02.2021 — 001.001
Ovaj je tekst namijenjen isključivo dokumentiranju i nema pravni učinak. Institucije Unije nisu odgovorne za njegov sadržaj. Vjerodostojne inačice relevantnih akata, uključujući njihove preambule, one su koje su objavljene u Službenom listu Europske unije i dostupne u EUR-Lexu. Tim službenim tekstovima može se izravno pristupiti putem poveznica sadržanih u ovom dokumentu.
|
PREPORUKA VIJEĆA (EU) 2020/1475 od 13. listopada 2020. o koordiniranom pristupu ograničavanju slobodnog kretanja kao odgovor na pandemiju bolesti COVID-19 ( L 337 14.10.2020, 3) |
Koju je izmijenila:
|
|
|
|||
|
br. |
stranica |
datum |
||
|
L 36I |
1 |
2.2.2021 |
||
PREPORUKA VIJEĆA (EU) 2020/1475
od 13. listopada 2020.
o koordiniranom pristupu ograničavanju slobodnog kretanja kao odgovor na pandemiju bolesti COVID-19
(Tekst značajan za EGP)
Opća načela
Pri donošenju i primjeni mjera za zaštitu javnog zdravlja kao odgovor na pandemiju bolesti COVID-19 države članice trebale bi koordinirati svoje djelovanje, u mjeri u kojoj je to moguće, na temelju sljedećih načela:
1. Sva ograničenja slobodnog kretanja osoba unutar Unije koja se uvode radi ograničavanja širenja bolesti COVID-19 trebala bi se temeljiti na konkretnim i ograničenim razlozima od javnog interesa, odnosno zaštiti javnog zdravlja. Pri primjeni tih ograničenja potrebno je poštovati opća načela prava EU-a, osobito načela proporcionalnosti i nediskriminacije. Sve poduzete mjere stoga ne bi trebale nadilaziti ono što je nužno za očuvanje javnog zdravlja.
2. Sva takva ograničenja trebala bi se što prije ukinuti čim epidemiološka situacija to dopusti.
3. Među državama članicama ne smije biti diskriminacije, primjerice, primjenom povoljnijih pravila za putovanje u susjednu državu članicu ili iz nje u usporedbi s putovanjem u druge države članice koje se nalaze u istoj epidemiološkoj situaciji i iz njih.
4. Ograničenja se ne mogu temeljiti na državljanstvu dotične osobe, već se trebaju temeljiti na lokaciji (lokacijama) u kojoj je osoba boravila tijekom 14-dnevnog razdoblja prije dolaska.
5. Države članice trebale bi uvijek prihvatiti svoje državljane i građane Unije i članove njihovih obitelji koji borave na njihovu državnom području te bi trebale olakšati brz tranzit preko svojih državnih područja.
6. Posebnu bi pažnju trebale posvetiti posebnostima prekograničnih regija, najudaljenijih regija, eksklava i zemljopisno izoliranih područja te potrebi za suradnjom na lokalnoj i regionalnoj razini.
7. Države članice trebale bi redovito razmjenjivati informacije o svim pitanjima obuhvaćenima područjem primjene ove Preporuke.
Zajednički kriteriji
8. Države članice trebale bi uzeti u obzir sljedeće ključne kriterije kada razmatraju ograničavanje slobodnog kretanja kao odgovor na pandemiju bolesti COVID-19:
„14-dnevnu kumulativnu stopu prijavljenih slučajeva bolesti COVID-19”, odnosno ukupan broj novoprijavljenih slučajeva bolesti COVID-19 na 100 000 stanovnika na regionalnoj razini u posljednjih 14 dana;
„stopu pozitivnih testova”, odnosno postotak pozitivnih testova na infekciju bolešću COVID-19 u odnosu na sve testove provedene tijekom proteklog tjedna;
„stopu testiranja”, odnosno broj testova na infekciju bolešću COVID-19 na 100 000 stanovnika provedenih tijekom proteklog tjedna.
Podaci prema zajedničkim kriterijima
9. Kako bi se osigurala dostupnost sveobuhvatnih i usporedivih podataka, države članice trebale bi Europskom centru za sprečavanje i kontrolu bolesti na tjednoj osnovi dostavljati dostupne podatke prema kriterijima iz točke 8.
Države članice trebale bi te podatke dostavljati i za regionalnu razinu kako bi se osiguralo da se eventualne mjere mogu usmjeriti na regije za koje su strogo neophodne.
Države članice trebale bi razmjenjivati informacije o svim strategijama testiranja koje provode.
Mapiranje rizičnih područja
10. Na temelju podataka koje su dostavile države članice Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti trebao bi objaviti kartu država članica EU-a s pojedinačno označenim regijama, kako bi doprinio donošenju odluka u državama članicama. Karta bi trebala uključivati i skupove podataka iz Islanda, Lihtenštajna, Norveške i, čim to uvjeti dopuste ( 1 ), Švicarske Konfederacije. Na toj bi se karti područja trebalo označiti sljedećim bojama:
zelenom, ako je 14-dnevna kumulativna stopa prijavljenih slučajeva bolesti COVID-19 manja od 25, a stopa pozitivnih testova na infekciju bolešću COVID-19 manja od 4 %;
narančastom, ako je 14-dnevna kumulativna stopa prijavljenih slučajeva bolesti COVID-19 manja od 50, ali je stopa pozitivnih testova na infekciju bolešću COVID‐19 4 % ili veća, ili ako se 14-dnevna kumulativna stopa prijavljenih slučajeva bolesti COVID-19 kreće od 25 do 150, ali je stopa pozitivnih testova na infekciju bolešću COVID-19 manja od 4 %;
crvenom, ako je 14-dnevna kumulativna stopa prijavljenih slučajeva bolesti COVID-19 od 50 do 150 i stopa pozitivnih testova na infekciju bolešću COVID-19 4 % ili veća, ili ako je 14-dnevna kumulativna stopa prijavljenih slučajeva bolesti COVID-19 veća od 150, ali manja od 500,
tamnocrvenom, ako je 14-dnevna kumulativna stopa prijavljenih slučajeva bolesti COVID-19 500 ili veća;
sivom, ako ne postoji dovoljno informacija za procjenu kriterija iz točaka od (a) do (c) ili ako je stopa testiranja na infekciju bolešću COVID-19 na 100 000 stanovnika 300 ili manja.
Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti trebao bi usto objavljivati zasebne karte za svaki ključni pokazatelj koji doprinosi sveobuhvatnoj karti: za 14-dnevnu stopu prijavljenih slučajeva na regionalnoj razini te za stopu testiranja i stopu pozitivnih testova na nacionalnoj razini tijekom proteklog tjedna. Kad podaci budu dostupni na regionalnoj razini, sve karte trebale bi se temeljiti na tim podacima.
11. Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti trebao bi svaki tjedan objavljivati ažurirane verzije karata i podataka na kojima se one temelje.
Zajednički pragovi u slučaju razmatranja ograničenja slobodnog kretanja iz razloga povezanih s javnim zdravljem
12. Države članice ne bi trebale ograničavati slobodno kretanje osoba koje putuju u područja drugih država članica klasificirana kao „zelena” na temelju točke 10. ili iz njih.
13. U slučaju razmatranja primjene ograničenja na područje koje nije klasificirano kao „zeleno” na temelju točke 10.:
države članice trebale bi poštovati razlike u epidemiološkoj situaciji između područja klasificiranih kao ,narančasta՚, ,crvena՚ ili ,tamnocrvena՚ i djelovati razmjerno;
države članice mogle bi uzeti u obzir dodatne kriterije i trendove. U tu svrhu Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti dostavljat će na tjednoj osnovi podatke o veličini populacije, stopi hospitalizacije, stopi prijema na intenzivnu skrb i stopi smrtnosti, ako su dostupni.
države članice trebale bi uzeti u obzir epidemiološku situaciju na svojem državnom području, uključujući politike testiranja, broj testova koji se provode i stopu pozitivnih testova te druge epidemiološke pokazatelje.
države članice trebale bi uzeti u obzir strategije testiranja i obratiti posebnu pozornost na situaciju u područjima s visokim stopama testiranja;
države članice trebale bi uzeti u obzir prevalenciju novih varijanti virusa SARS-CoV-2 koje izazivaju zabrinutost, posebice varijanti koje povećavaju prenosivost i smrtnost, kao i razinu provedenog sekvenciranja genoma, neovisno o tome kako je dotično područje klasificirano.
Koordinacija među državama članicama
14. Države članice koje na osnovu vlastitih postupaka donošenja odluka namjeravaju primijeniti ograničenja na osobe koje putuju u područje ili iz područja koje nije klasificirano kao „zeleno” na temelju točke 10., trebale bi o svojoj namjeri prije stupanja na snagu prvo obavijestiti dotičnu državu članicu. Posebnu pozornost trebalo bi posvetiti prekograničnoj suradnji, najudaljenijim regijama, eksklavama i zemljopisno izoliranim područjima. O toj namjeri prije stupanja na snagu također bi trebalo obavijestiti ostale države članice i Komisiju. Ako je moguće, informacije bi trebalo dati 48 sati unaprijed.
U svrhu informiranja ostalih država članica i Komisije države članice trebale bi upotrebljavati uspostavljene komunikacijske mreže, uključujući mrežu integriranog političkog odgovora na krizu (IPCR). Kontaktne točke IPCR-a trebale bi osigurati da se informacije bez odgode prosljeđuju njihovim nadležnim tijelima.
15. Države članice trebale bi odmah obavijestiti ostale države članice i Komisiju o ukidanju ili ublažavanju bilo kakvih prethodno uvedenih mjera ograničavanja, koje bi trebalo stupiti na snagu što je prije moguće.
Ograničenja slobodnog kretanja trebalo bi ukinuti kada se područje ponovno klasificira kao „zeleno” na temelju točke 10., uz uvjet da je prošlo najmanje 14 dana od njihova uvođenja.
16. Najkasnije sedam dana nakon donošenja ove Preporuke države članice trebale bi postupno ukinuti ograničenja koja su se prije donošenja ove Preporuke primjenjivala na područja koja su na temelju točke 10. klasificirana kao „zelena”.
Zajednički okvir u pogledu mogućih mjera za putnike koji dolaze iz područja povećanog rizika
16.a Države članice trebale bi snažno odvraćati građane od neobveznih putovanja u područja koja su klasificirana kao ,tamnocrvena՚ i iz njih te ih odvraćati od svih neobveznih putovanja u područja koja su klasificirana kao ,crvena՚ i iz njih, u skladu s točkom 10.
Istodobno države članice trebaju nastojati izbjeći poremećaje nužnih putovanja, kako bi se održali prometni tokovi u skladu sa sustavom ,zelenih traka՚ i izbjegli poremećaji u lancima opskrbe te poremećaji kretanja radnika i samozaposlenih osoba koje putuju zbog profesionalnih ili poslovnih razloga.
17. Države članice ne bi u načelu trebale odbiti ulazak osobama koje putuju iz drugih država članica.
Države članice koje na osnovi vlastitih postupaka odlučivanja smatraju potrebnim uvesti ograničenja slobodnog kretanja mogle bi od osoba koje putuju iz područja koje na temelju točke 10. nije klasificirano kao „zeleno” zahtijevati da se nakon dolaska podvrgnu:
karanteni/samoizolaciji u skladu s preporukama Odbora za zdravstvenu sigurnost ( 2 ); i/ili
testu na infekciju bolešću COVID-19 prije i/ili nakon dolaska. To može biti test RT-PCR ili brzi antigenski test koji je naveden na zajedničkom ažuriranom popisu brzih antigenskih testova utvrđen na temelju Preporuke Vijeća od 21. siječnja 2021. o zajedničkom okviru za upotrebu i validaciju brzih antigenskih testova i uzajamno priznavanje rezultata testova na bolest COVID-19 u EU-u ( 3 ) kako su odredila nacionalna tijela nadležna za zdravstvo.
▼M1 —————
Države članice trebale bi ojačati koordinaciju u pogledu trajanja karantene/samoizolacije i mogućnostima zamjene. Kad god je to moguće i u skladu sa strategijama o kojima odlučuju države članice, trebalo bi poticati razvoj testiranja.
Države članice trebale bi ponuditi dovoljne kapacitete za testiranje i prihvaćati digitalne potvrde o testiranju, pri čemu trebaju osigurati da se time ne ometa pružanje ključnih usluga javnog zdravstva, posebno u smislu laboratorijskih kapaciteta.
17.a Države članice trebale bi zahtijevati da se osobe koje putuju iz područja klasificiranog kao ,tamnocrveno՚ u skladu s točkom 10. podtočkom (ca) podvrgnu testiranju na infekciju bolešću COVID-19 prije dolaska i da se podvrgnu karanteni/samoizolaciji u skladu s preporukama Odbora za zdravstvenu sigurnost. Slične mjere mogle bi se primjenjivati na područja s visokom raširenošću varijanti koje izazivaju zabrinutost.
Države članice trebale bi donijeti, održavati ili pojačati nefarmaceutske mjere, posebno u područjima klasificiranima kao ,tamnocrvena՚, intenzivirati testiranja i praćenje kontakata te intenzivirati nadzor i sekvenciranje reprezentativnog uzorka slučajeva bolesti COVID-19 među stanovništvom kako bi se ograničilo širenje i utjecaj zaraznijih varijanti virusa SARS-CoV-2 koje se pojavljuju.
17.b Države članice trebale bi osobama s boravištem na njihovu državnom području ponuditi mogućnost da umjesto testiranja prije dolaska iz točke 17. podtočke (b) i točke 17.a obave testiranje na infekciju bolešću COVID-19 nakon dolaska, uz eventualne primjenjive zahtjeve u pogledu karantene/samoizolacije.
18. Države članice trebale bi uzajamno priznavati rezultate testova na infekciju bolešću COVID-19 koje su provele ovlaštene zdravstvene ustanove u drugim državama članicama. Države članice trebale bi pojačati suradnju u pogledu različitih aspekata povezanih s testiranjem, uključujući verifikaciju certifikata o testiranju, uzimajući u obzir istraživanja i savjete epidemioloških stručnjaka te najbolje prakse.
19. Od putnika koji putuju zbog nužne funkcije ili potrebe ne bi se trebalo zahtijevati da se podvrgnu karanteni dok izvršavaju tu nužnu funkciju, a osobito ne od:
radnika ili samozaposlenih osoba koji obavljaju ključne poslove, uključujući zdravstvene djelatnike, pograničnih i upućenih radnika te sezonskih radnika kako su navedeni u Smjernicama o ostvarivanju slobodnog kretanja radnika tijekom pandemije bolesti COVID-19 ( 4 );
radnika u sektoru prometa ili pružatelja usluga prijevoza, uključujući vozače teretnih vozila koji prevoze robu za uporabu na državnom području i one koji su samo u tranzitu;
pacijenata koji putuju iz neophodnih zdravstvenih razloga;
učenika, studenata i stažista koji svakodnevno putuju u inozemstvo;
osoba koje putuju iz nužnih obiteljskih ili poslovnih razloga;
diplomata, osoblja međunarodnih organizacija i osoba koje primaju poziv međunarodnih organizacija i čija je fizička prisutnost potrebna za funkcioniranje tih organizacija, vojnog osoblja i policijskih službenika te humanitarnih djelatnika i osoblja civilne zaštite pri obavljanju svojih dužnosti;
putnika u tranzitu;
pomoraca;
novinara pri obavljanju svojih dužnosti.
19.a U skladu s točkom 17.a, osobe koje putuju zbog nužne funkcije ili potrebe iz ,tamnocrvenog՚ područja trebale bi podlijegati obvezi testiranja i karantene/samoizolacije, pod uvjetom da to ne utječe nerazmjerno na nužne funkcije koje obavljaju ili na ispunjavanje potrebe zbog koje putuju.
Odstupajući od toga, od radnika u sektoru prometa ili pružatelja usluga prijevoza iz točke 19. podtočke (b) u načelu se ne bi trebalo zahtijevati testiranje na infekciju bolešću COVID-19 iz točke 17. podtočke (b) i točke 17a. Ako država članica zahtijeva da se radnici u sektoru prometa i pružatelji usluga prijevoza testiraju na infekciju bolešću COVID-19, trebalo bi upotrebljavati brzi antigenski test i ne uzrokovati poremećaje u prijevozu. Ako se pojavi poremećaj u prijevozu ili lancu opskrbe, države članice trebale bi, kako bi se održalo funkcioniranje ,zelenih traka՚, odmah ukinuti ili staviti izvan snage takve zahtjeve za sustavno testiranje. Od radnika u sektoru prometa i pružatelja usluga prijevoza ne bi se trebalo zahtijevati da se podvrgnu karanteni iz točke 17. podtočke (a) i točke 17.a pri obavljanju te nužne funkcije.
19.b Osim izuzeća iz točke 19.a, države članice ne bi trebale zahtijevati da se obvezi testiranja ili karanteni/samoizolaciji podvrgavaju osobe koje žive u pograničnim područjima i svakodnevno ili često putuju preko granice radi posla, poslovanja, obrazovanja, obiteljskih razloga, zdravstvene zaštite ili skrbi, a posebno osobe koje obavljaju ključne funkcije ili one koje su nužne za kritičnu infrastrukturu. Ako se u tim područjima uvede obveza testiranja za prekogranična putovanja, učestalost testiranja takvih osoba trebala bi biti razmjerna. Ako je epidemiološka situacija s obje strane granice slična, ne bi trebalo uvoditi nikakve obveze testiranja povezane s putovanjima. Od osoba koje tvrde da su u situaciji koja je obuhvaćena ovom točkom može se zahtijevati dokument kojim se to dokazuje ili izjava u tom smislu.
20. Države članice mogle bi zahtijevati od osoba koje ulaze na njihovo državno područje da predaju obrasce za lociranje putnika u skladu s odredbama o zaštiti podataka. Trebalo bi razviti zajednički europski obrazac za lociranje putnika kako bi ga države članice mogle upotrebljavati. Kada je to moguće, trebalo bi se koristiti digitalnom opcijom za dostavljanje informacija o lokaciji putnika kako bi se pojednostavila obrada i ujedno osigurao jednak pristup svim građanima.
21. Svemjere koje se primjenjuju na osobe koje dolaze iz područja koje je na temelju točke 10. klasificirano kao ,tamnocrveno՚, ,crveno՚, ,narančasto՚ ili ,sivo՚ ne smiju biti diskriminirajuće, tj. trebaju se jednako tako primjenjivati na državljane dotične države članice koji se vraćaju u svoju zemlju.
22. Države članice trebale bi osigurati da svi formalni zahtjevi prema građanima i poduzećima budu od konkretne koristi za javnozdravstvena nastojanja za suzbijanje pandemije te da ne predstavljaju nepotrebno i neopravdano administrativno opterećenje.
23. Ako osoba po dolasku na odredište razvije simptome, testiranje, dijagnoza, izolacija i otkrivanje kontakata obavljat će se u skladu s lokalnom praksom i ulazak joj se ne bi trebao odbiti. Informacije o slučajevima otkrivenima po dolasku trebaju se s pomoću sustava ranog upozoravanja i odgovora bez odgode proslijediti tijelima nadležnima za javno zdravlje u zemljama u kojima je dotična osoba boravila tijekom prethodnih 14 dana, u svrhu otkrivanja kontakata.
24. Ograničenja ne bi trebala biti u obliku zabrana obavljanja određenih usluga prijevoza.
Komunikacija i informiranje javnosti
25. Države članice trebale bi relevantnim dionicima i općoj javnosti pružiti jasne, sveobuhvatne i pravodobne informacije o svim ograničenjima slobodnog kretanja, svim popratnim zahtjevima (na primjer negativnim testovima na infekciju bolešću COVID-19 ili obrascima za lociranje putnika) i mjerama koje se primjenjuju na putnike koji dolaze iz rizičnih područja što ranije prije stupanja na snagu novih mjera. U pravilu bi te informacije trebalo objaviti 24 sata prije nego što mjere stupe na snagu, uzimajući u obzir da je potrebna određena fleksibilnost za epidemiološke krize.
Te bi informacije trebale biti dostupne i na internetskoj platformi „Re-open EU”, na kojoj bi se trebalo nalaziti upućivanje na kartu koju redovito objavljuje Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti na temelju točaka 10. i 11.
Sadržaj mjera, njihovo zemljopisno područje primjene i kategorije osoba na koje se primjenjuju trebaju biti jasno opisani.
Preispitivanje
26. Komisija bi uz potporu Europskog centra za sprečavanje i kontrolu bolesti trebala redovito preispitivati ovu Preporuku. Komisija bi o tome trebala redovito izvješćivati Vijeće.
( 1 ) Podložno sporazumu sklopljenom između EU-a i Švicarske Konfederacije o suradnji u području javnog zdravlja, među ostalim o sudjelovanju Švicarske Konfederacije u Europskom centru za sprečavanje i kontrolu bolesti u skladu s Uredbom (EZ) br. 851/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o osnivanju Europskog centra za sprečavanje i kontrolu bolesti (SL L 142, 30.4.2004., str. 1).
( 2 ) Preporuke za zajedničko stajalište Unije u pogledu izolacije za oboljele od bolesti COVID-19 i karantene za osobe koje su s njima bile u kontaktu te putnike, dogovorene na sastanku Odbora za zdravstvenu sigurnost 11. siječnja 2021., https://ec.europa.eu/health/sites/health/files/preparedness_response/docs/hsc_quarantine-isolation_recomm_en.pdf
( 3 ) https://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST-5451-2021-INIT/hr/pdf
( 4 ) SL C 102I , 30.3.2020., str. 12.