►B

DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) 2017/654

оd 19. prosinca 2016.

o dopuni Uredbe (EU) 2016/1628 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu tehničkih i općih zahtjeva koji se odnose na granične vrijednosti emisija i homologaciju tipa za motore s unutarnjim izgaranjem u necestovnim pokretnim strojevima

( L 102 13.4.2017, 1)

  br.

stranica

datum

 M1

DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) 2018/236 оd 20. prosinca 2017.

  L 50

1

22.2.2018

1.1.

Pri podnošenju zahtjeva za EU homologaciju tipa proizvođač može odabrati jednu od sljedećih opcija za raspon vrsta goriva motora:

1.2.

Motor na standardne vrste goriva mora ispunjavati zahtjeve iz točaka od 1.2.1. do 1.2.4.

1.3.

Motori na specifično gorivo (ED 95 ili E 85) moraju ispunjavati zahtjeve iz točaka od 1.3.1. do 1.3.2.

2.1.

Pri podnošenju zahtjeva za EU homologaciju tipa proizvođač može odabrati jednu od sljedećih opcija za raspon vrsta goriva motora:

2.2.

Tablice sa sažetkom zahtjeva za EU homologaciju tipa za motore na prirodni plin/biometan, motore na UNP i motore s dvojnim gorivom navedene su u Dodatku 1.

2.3.

2.4.

Motor na ograničene vrste goriva mora ispunjavati zahtjeve iz točaka od 2.4.1. do 2.4.3.

2.4.1.   Za motore na SPP i konstruirane za rad na rasponu H-plinova ili rasponu L-plinova

2.4.2.   Za motore na prirodni plin ili UNP i konstruirane za rad na jedan specifični sastav goriva

2.5.

Motor na specifično gorivo na ukapljeni prirodni plin/ukapljeni biometan mora ispunjavati zahtjeve iz točaka od 2.5.1. do 2.5.2.

2.5.1.   Zahtjevi za motor na specifično gorivo na ukapljeni prirodni plin/ukapljeni biometan (UPP)

2.5.2.   Zahtjevi za motor na specifično gorivo na ukapljeni prirodni plin (UPP)

2.6.

2.7.

Kako bi dobio EU homologaciju tipa motor ili porodice motora s dvojnim gorivom, proizvođač mora:

2.1.

Cilj je mjera za osiguravanje sukladnosti proizvodnje osigurati da je svaki motor sukladan sa zahtjevima u pogledu specifikacija, radne sposobnosti i označivanja homologiranog tipa ili porodice motora.

2.2.

Postupci nužno obuhvaćaju ocjenjivanje sustava upravljanja kvalitetom (dalje u tekstu: prvo ocjenjivanje), utvrđeno u odjeljku 3., te provjere i kontrole povezane s proizvodnjom (dalje u tekstu: mjere za osiguravanje sukladnosti proizvoda), utvrđene u odjeljku 4.

3.1.

Homologacijsko tijelo prije dodjele EU homologacije provjerava postojanje zadovoljavajućih mjera i postupaka koje je uspostavio proizvođač radi osiguravanja djelotvorne kontrole kako bi motori u proizvodnji bili sukladni s homologiranim tipom ili porodicom motora.

3.2.

Na prvo se ocjenjivanje primjenjuju smjernice za sustave upravljanja kvalitetom i/ili okolišom iz norme EN ISO 19011:2011.

3.3.

Homologacijsko tijelo mora biti zadovoljno ishodom prvog ocjenjivanja i mjerama za osiguravanje sukladnosti proizvoda iz odjeljka 4., uzimajući u obzir, prema potrebi, jednu od mjera opisanih u točkama od 3.3.1. do 3.3.3., kombinaciju nekih od tih mjera ili sve te mjere.

4.1.

Svi motori EU homologirani na temelju Uredbe (EU) 2016/1628, ove Delegirane uredbe, Delegirane uredbe (EU) 2017/655 i Provedbene uredbe (EU) 2017/656 moraju se proizvoditi tako da budu sukladni s homologiranim tipom ili porodicom motora putem ispunjavanja zahtjeva iz ovog Priloga, Uredbe (EU) 2016/1628 i navedenih delegiranih i provedbenih uredbi Komisije.

4.2.

Prije dodjele EU homologacije na temelju Uredbe (EU) 2016/1628 i delegiranih i provedbenih akata donesenih na temelju te Uredbe homologacijsko tijelo provjerava postojanje odgovarajućih mjera i dokumentiranih kontrolnih planova, koje s proizvođačem treba dogovoriti za svaku homologaciju, kako bi se u utvrđenim razdobljima provodilo ispitivanja ili povezane provjere koji su nužni za provjeru kontinuirane usklađenosti s homologiranim tipom ili porodicom motora, uključujući, ako je primjenjivo, ispitivanja utvrđena u Uredbi (EU) 2016/1628 i delegiranim i provedbenim aktima donesenima na temelju te Uredbe.

4.3.

Nositelj EU homologacije mora:

4.4.

Ako homologacijsko tijelo smatra da rezultati dodatnih kontrola ili provjera iz točke 4.3.6. nisu zadovoljavajući, proizvođač mora osigurati ponovnu uspostavu sukladnosti proizvodnje u najkraćem mogućem roku korektivnim mjerama u skladu sa zahtjevima homologacijskog tijela.

5.1.

Tijelo koje je dodijelilo EU homologaciju tipa može u bilo kojem trenutku provjeriti metode za provjeru sukladnosti proizvodnje koje se primjenjuju u svakom proizvodnom pogonu putem redovitih kontrola. U tu svrhu proizvođač mora osigurati pristup lokacijama na kojima se odvijaju proizvodnja, inspekcija, ispitivanje, skladištenje i distribucija te dostaviti sve potrebne informacije o dokumentaciji i evidenciji sustava upravljanja kvalitetom.

5.2.

Pri svakom preispitivanju inspektoru mora biti dostupna evidencija ispitivanja, provjera i proizvodnje, posebno evidencija ispitivanja i provjera koji se zahtijevaju u točki 4.2.

5.3.

Inspektor može odabrati nasumične uzorke za ispitivanje u laboratoriju proizvođača ili u prostorijama tehničke službe, u kom se slučaju provode samo fizička ispitivanja. Minimalni broj uzoraka može se odrediti na temelju rezultata proizvođačeve vlastite provjere.

5.4.

Ako se ne čini da postoji zadovoljavajuća razina kontrole ili ako se u primjeni točke 5.2. čini potrebnim provjeriti valjanost provedenih ispitivanja ili na obrazloženi zahtjev drugog homologacijskog tijela ili bilo kojeg tijela za nadzor tržišta, inspektor odabire uzorke za ispitivanje u laboratoriju proizvođača ili za slanje tehničkoj službi radi provođenja fizičkih ispitivanja u skladu sa zahtjevima utvrđenima u odjeljku 6. Uredbe (EU) 2016/1628 i u delegiranim i provedbenim aktima donesenima na temelju te Uredbe.

5.5.

Ako homologacijsko tijelo ili homologacijsko tijelo druge članice tijekom inspekcije ili nadzorne provjere ne bude zadovoljno rezultatima, u skladu s člankom 39. stavkom 3. Uredbe (EU) 20161628, homologacijsko tijelo mora osigurati poduzimanje svih potrebnih koraka za ponovnu uspostavu sukladnosti proizvodnje u najkraćem mogućem roku.

6.1.

U slučaju nezadovoljavajuće razine kontrole sukladnosti proizvodnje iz točke 5.4. ili 5.5., sukladnost proizvodnje provjerava se ispitivanjem emisija na temelju opisa u certifikatima EU o homologaciji utvrđenima u Prilogu IV. Provedbenoj uredbi (EU) 2017/656.

6.2.

Osim ako je drugačije propisano u točki 6.3. primjenjuje se sljedeći postupak.

6.3.

Na temelju odstupanja od točke 6.2.1. primjenjuje se sljedeći postupak za tipove motora koji se u EU-u prodaju u količini manjoj od 100 jedinica godišnje:

6.4.

Sva se navedena ispitivanja mogu provoditi s primjenjivim komercijalnim gorivima. Međutim, na zahtjev proizvođača upotrebljavaju se referentna goriva navedena u Prilogu IX. Time se podrazumijevaju ispitivanja, opisana u Dodatku 1. Prilogu I., s najmanje dva referentna goriva za sve motore na plinovito gorivo osim za motore na plinovito gorivo s EU homologacijom tipa za specifično gorivo za koje je potrebno samo jedno referentno gorivo. Ako se koristi više od jednog referentnog plinovitog goriva, iz rezultata mora biti vidljivo da je motor unutar graničnih vrijednosti u radu na svako gorivo.

6.5.

Ako postoji dvojba oko sukladnosti motora na plinovito gorivo, uključujući motore s dvojnim gorivom, kad se koristi komercijalno gorivo, ispitivanja se moraju provesti sa svakim referentnim gorivom za rad na koje je ispitan osnovni motor te, na zahtjev proizvođača, s mogućim dodatnim trećim gorivom, kako je navedeno u točkama 2.3.1.1.1., 2.3.2.1. i 2.4.1.2. Priloga I., za rad na koje je mogao biti ispitan osnovni motor. Rezultat se prema potrebi računski pretvara primjenom odgovarajućih faktora „r”, „r a” ili „r b”, kako je opisano u točkama 2.3.3., 2.3.4.1. i 2.4.1.3. Priloga I. Ako su r, r a ili r b manji od 1, korekcija se ne primjenjuje. Iz izmjerenih te, prema potrebi, izračunanih rezultata mora biti vidljivo da je motor unutar graničnih vrijednosti sa svim relevantnim gorivima (na primjer, s gorivom 1, gorivom 2 i, ako je primjenjivo, trećim gorivom kad je riječ o motorima na prirodni plin/biometan te s gorivima A i B kad je riječ o motorima na UNP).

Slika 2.1.

Shema ispitivanja usklađenosti proizvodnje

Neka je

:

n = broj trenutačnog uzorka.

2.1.

U ovom se Prilogu navode detalji postupaka za odabir motora koji će se ispitivati prema rasporedu akumulacije sati rada u svrhu utvrđivanja faktora pogoršanja radi EU homologacije tipa i ocjenjivanja sukladnosti proizvodnje tipa ili porodice motora. Faktori pogoršanja primjenjuju se na emisije izmjerene u skladu s Prilogom VI. i izračunane u skladu s Prilogom VII. u skladu s postupkom utvrđenim u točki 3.2.7. odnosno točki 4.3.

2.2.

Homologacijska tijela ne moraju prisustvovati ispitivanjima akumulacijom sati rada ili ispitivanjima emisija provedenima radi utvrđivanja pogoršanja.

2.3.

U ovom se Prilogu također navode detalji radnji održavanja povezanog i nepovezanog s emisijama koje bi se trebale ili mogle raditi na motorima koji su podvrgnuti rasporedu akumulacije sati rada. To održavanje mora biti u skladu s održavanjem koje se radi na motorima u uporabi i o kojem se obavješćuju krajnji korisnici novih motora.

3.1.1.

Za ispitivanje emisije radi utvrđivanja faktora pogoršanja razdoblja trajnosti emisije biraju se motori iz porodice motora utvrđene u odjeljku 2. Priloga IX. Provedbenoj uredbi (EU) 2017/656.

3.1.2.

Motori iz različitih porodica motora mogu se dodatno kombinirati u porodice na temelju upotrijebljenog tipa sustava za naknadnu obradu ispušnih plinova. Kako bi se u istu porodicu motora po sustavu za naknadnu obradu ispušnih plinova svrstali motori s različitim konfiguracijama cilindara ali sličnim tehničkim specifikacijama sustava za naknadnu obradu ispušnih plinova i njihovu ugradnju, proizvođač mora homologacijskom tijelu dokazati da je učinak smanjenja emisija tih motora sličan.

3.1.3.

Proizvođač motora odabire jedan motor reprezentativan za porodicu motora po sustavu za naknadnu obradu, kako je utvrđeno u točki 3.1.2., radi ispitivanja tijekom rasporeda akumulacije sati rada iz točke 3.2.2. te o tome obavještava homologacijsko tijelo prije početka svakog ispitivanja.

3.1.4.

Ako homologacijsko tijelo odluči da je za najgori scenarij s obzirom na emisije neki drugi motor reprezentativan za porodicu motora po sustavu za naknadnu obradu, homologacijsko tijelo i proizvođač motora zajednički odabiru motor za ispitivanje.

3.2.1.1.

Homologacijsko tijelo može na zahtjev proizvođača dopustiti upotrebu faktora pogoršanja koji su utvrđeni alternativnim postupcima u odnosu na postupke iz točaka od 3.2.2. do 3.2.5. U tom slučaju proizvođač homologacijskom tijelu mora dokazati da primijenjeni alternativni postupci nisu manje strogi od postupaka utvrđenih u točkama od 3.2.2. do 3.2.5.

3.2.2.1.1.

Proizvođač u skladu s dobrom inženjerskom procjenom određuje način i trajanje akumulacije sati rada i ciklusa starenja za motore.

3.2.2.1.2.

Proizvođač određuje ispitne točke na kojima će se mjeriti emisije plinovitih i krutih tvari tijekom primjenjivih ciklusa kako slijedi.

3.2.2.1.3.

Vrijednosti emisija na početnoj točki i na kraju razdoblja trajnosti emisije izračunane u skladu s točkom 3.2.5.1. ili izravno izmjerene u skladu s točkom 3.2.2.1.2.2. moraju biti unutar graničnih vrijednosti primjenjivih na porodicu motora. Međutim, rezultati pojedinačnih emisija u međutočkama mogu prelaziti te granične vrijednosti.

3.2.2.1.4.

Za kategorije ili potkategorije motora na koje se primjenjuje NRTC ili za motore kategorija i potkategorija NRS na koje se primjenjuje necestovni dinamički ispitni ciklus za velike motore s paljenjem električnom iskrom (LSI-NRTC), proizvođač može zatražiti suglasnost homologacijskog tijela za provođenje samo jednog ispitnog ciklusa (NRTC-a s toplim pokretanjem ili LSI-NRTC-a, prema potrebi, ili NRSC-a) na svakoj ispitnoj točki i provođenje ostalih ispitnih ciklusa samo na početku i na kraju rasporeda akumulacije sati rada.

3.2.2.1.5.

Za kategorije ili potkategorije motora za koje ne postoji primjenjiv necestovni dinamički ciklus u Prilogu IV. Uredbi (EU) 2016/1628, na svakoj ispitnoj točki provodi se samo NRSC.

3.2.2.1.6.

Rasporedi akumulacije sati rada mogu se razlikovati za različite porodice motora po sustavu za naknadnu obradu.

3.2.2.1.7.

Raspored akumulacije sati rada može biti kraći od razdoblja trajnosti emisije, ali ne smije biti kraći od ekvivalenta najmanje jedne četvrtine relevantnog razdoblja trajnosti emisije utvrđenog u Prilogu V. Uredbi (EU) 2016/1628.

3.2.2.1.8.

Dopušteno je ubrzano starenje prilagođivanjem rasporeda akumulacije sati rada na temelju potrošnje goriva. Prilagođivanje se temelji na omjeru između uobičajene potrošnje goriva u uporabi i potrošnje goriva u ciklusu starenja, ali potrošnja goriva u ciklusu starenja ne smije prelaziti uobičajenu potrošnju goriva u uporabi za više od 30 %.

3.2.2.1.9.

Uz odobrenje homologacijskog tijela proizvođač može primijeniti alternativne metode za ubrzano starenje.

3.2.2.1.10.

Raspored akumulacije sati rada mora se opisati u cijelosti u zahtjevu za homologaciju te dostaviti homologacijskom tijelu prije početka svih ispitivanja.

3.2.2.2.

Ako homologacijsko tijelo odluči da je potrebno provesti dodatna mjerenja između točaka koje je odabrao proizvođač, ono mora o tome obavijestiti proizvođača. Proizvođač mora sastaviti revidirani raspored akumulacije sati rada koji homologacijsko tijelo mora prihvatiti.

3.2.3.1.1.

Za svaku porodicu motora po sustavu za naknadnu obradu proizvođač određuje nakon koliko je sati rada necestovnog pokretnog stroja ili motora rad njegova sustava za naknadnu obradu stabiliziran. Na zahtjev homologacijskog tijela proizvođač mora dati na uvid podatke i analize koje je upotrijebio pri određivanju tog broja. Alternativno, proizvođač može držati motor ili necestovni pokretni stroj u pogonu od 60 do 125 sati ili ekvivalentno razdoblje u ciklusu starenja kako bi stabilizirao njegov sustav za naknadnu obradu.

3.2.3.1.2.

Kraj razdoblja stabilizacije određen u točki 3.2.3.1.1. smatra se početkom rasporeda akumulacije sati rada.

3.2.3.2.1.

Nakon stabilizacije motor radi prema rasporedu akumulacije sati rada koji odabere proizvođač, kako je opisano u točki 3.2.2. U periodičnim intervalima tijekom rasporeda akumulacije sati rada koje odredi proizvođač i, ako je primjenjivo, o kojima odluči homologacijsko tijelo u skladu s točkom 3.2.2.2. ispituju se emisije plinovitih i krutih tvari iz motora u NRTC-u s toplim pokretanjem i NRSC-u ili LSI-NRTC-u i NRSC-u primjenjivima na kategoriju motora, kako je utvrđeno u Prilogu IV. Uredbi (EU) 2016/1628.

Proizvođač može odabrati da se emisije onečišćujućih tvari ispred bilo kojeg sustava za naknadnu obradu ispušnih plinova mjere odvojeno od emisija onečišćujućih tvari iza bilo kojeg sustava za naknadnu obradu ispušnih plinova.

U skladu točkom 3.2.2.1.4. ako je dogovoreno da se na svakoj ispitnoj točki provede samo jedan ispitni ciklus (NRTC s toplim pokretanjem, LSI-NRTC ili NRSC), drugi se ispitni ciklus (NRTC s toplim pokretanjem, LSI-NRTC ili NRSC) provodi na početku i na kraju rasporeda akumulacije sati rada.

U skladu s točkom 3.2.2.1.5., za kategorije ili potkategorije motora za koje ne postoji primjenjiv necestovni dinamički ciklus utvrđen u Prilogu IV. Uredbi (EU) 2016/1628, u svakoj se ispitnoj točki provodi samo NRSC.

3.2.3.2.2.

Tijekom rasporeda akumulacije sati rada održavanje motora provodi se u skladu s točkom 3.4.

3.2.3.2.3.

Tijekom rasporeda akumulacije sati rada može se obavljati neplanirano održavanje motora ili necestovnog pokretnog stroja, na primjer ako je proizvođačev uobičajeni sustav za dijagnostiku detektirao problem koji informira rukovatelja necestovnog pokretnog stroja da je došlo do kvara.

3.2.4.1.

Rezultati svih ispitivanja emisija (NRTC s toplim pokretanjem, LSI-NRTC i NRSC) provedenih tijekom rasporeda akumulacije sati rada moraju se staviti na raspolaganje homologacijskom tijelu. Ako se neko ispitivanje emisija proglasi nevažećim, proizvođač mora obrazložiti zašto je to ispitivanje proglašeno nevažećim. U tom slučaju mora se provesti dodatan niz ispitivanja emisija unutar sljedećih 100 sati akumulacije sati rada.

3.2.4.2.

Proizvođač mora čuvati evidenciju svih podataka o svim ispitivanjima emisija i o svakom održavanju obavljenom na motoru tijekom rasporeda akumulacije sati rada. Ti se podaci dostavljaju homologacijskom tijelu zajedno s rezultatima ispitivanja emisija koja su provedena tijekom rasporeda akumulacije sati rada.

3.2.5.1.

Tijekom rasporeda akumulacije sati rada u skladu s točkom 3.2.2.1.2.1. ili točkom 3.2.2.1.2.3., za svaku onečišćujuću tvar koja je izmjerena tijekom NRTC-a s toplim pokretanjem, LSI-NRTC-a i NRSC-a na svakoj ispitnoj točki tijekom rasporeda akumulacije sati rada, radi se najprimjerenija analiza linearne regresije na temelju svih rezultata ispitivanja. Rezultati svakog ispitivanja za svaku onečišćujuću tvar izražavaju se jednakim brojem decimalnih mjesta kao i granične vrijednosti za tu onečišćujuću tvar, kako je primjenjivo na porodicu motora, uz još jedno dodatno decimalno mjesto.

Ako je u skladu s točkom 3.2.2.1.4. ili točkom 3.2.2.1.5. proveden samo jedan ispitni ciklus (NRTC s toplim pokretanjem, LSI-NRTC ili NRSC) na svakoj ispitnoj točki, regresijska analiza radi se samo na temelju rezultata ispitivanja dobivenih u ispitnom ciklusu provedenom na svakoj ispitnoj točki.

Proizvođač može od homologacijskog tijela zatražiti prethodno odobrenje za nelinearnu regresiju.

3.2.5.2.

Vrijednosti emisija za svaku onečišćujuću tvar na početku razdoblja akumulacije sati rada i na završetku razdoblja trajnosti emisije primjenjivog na ispitivani motor se:

Ako se vrijednosti emisija upotrebljavaju za porodice motora koje pripadaju istoj porodici motora po sustavu za naknadnu obradu, ali koje imaju različita razdoblja trajnosti emisije, tada se vrijednosti emisije na kraju razdoblja trajnosti emisije ponovno računaju za svako razdoblje trajnosti emisije ekstrapolacijom ili interpolacijom regresijske jednadžbe, kako je određeno u točki 3.2.5.1.

3.2.5.3.

Faktor pogoršanja (DF) za svaku onečišćujuću tvar određuje se kao omjer primijenjenih vrijednosti emisija na kraju razdoblja trajnosti emisije i primijenjenih vrijednosti emisija na početku rasporeda akumulacije sati rada (multiplikativni faktor pogoršanja).

Proizvođač može od homologacijskog tijela zatražiti prethodno odobrenje za primjenu dodatnog DF-a za svaku onečišćujuću tvar. Aditivni DF definira se kao razlika izračunanih vrijednosti emisija na kraju razdoblja trajnosti emisije i izračunanih vrijednosti emisija na početku rasporeda akumulacije sati rada.

Primjer određivanja DF-ova primjenom linearne regresije prikazan je na slici 3.1. za emisiju NOx.

Miješanje multiplikativnih i aditivnih faktora pogoršanja unutar jedne skupine onečišćujućih tvari nije dopušteno.

Ako se izračunom dobije vrijednost manja od 1,00 za multiplikativni DF, odnosno manja od 0,00 za aditivni DF, faktor pogoršanja iznosi 1,00, odnosno 0,00.

Ako je u skladu s točkom 3.2.2.1.4. dogovoreno da se na svakoj ispitnoj točki provodi samo jedan ispitni ciklus (NRTC s toplim pokretanjem, LSI-NRTC ili NRSC) i da se drugi ispitni ciklus (NRTC s toplim pokretanjem, LSI-NRTC ili NRSC) provodi samo na početku i na kraju rasporeda akumulacije sati rada, faktor pogoršanja izračunan za ispitni ciklus koji je proveden u svakoj ispitnoj točki primjenjiv je i na drugi ispitni ciklus.

3.2.6.1.

Kao alternativa primjeni rasporeda akumulacije sati rada za određivanje DF-ova, proizvođači motora mogu se odlučiti na primjenu zadanih multiplikativnih DF-ova iz tablice 3.1.

Nema zadanih aditivnih faktora pogoršanja. Zadani multiplikativni DF-ovi ne smiju se pretvarati u aditivne DF-ove.

Za PN se može uzeti aditivni DF od 0,0 ili multiplikativni DF od 1,0 u kombinaciji s rezultatima prethodnog ispitivanja DF-ova kojim nije utvrđena vrijednost PN-a ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

3.2.6.2.

Ako se upotrebljavaju zadani DF-ovi, proizvođač mora homologacijskom tijelu dostaviti jake dokaze da se od sastavnih dijelova za kontrolu emisija može razumno očekivati da imaju trajnost emisije povezanu s tim zadanim faktorima. Ti se dokazi mogu temeljiti na analizi konstrukcije, na ispitivanjima ili na kombinaciji te analize i ispitivanja.

3.2.7.1.

Motori se moraju nalaziti unutar odgovarajuće granične vrijednosti emisije za svaku onečišćujuću tvar, kako je primjenjivo na porodicu motora, nakon što se primijene faktori pogoršanja na rezultat ispitivanja izmjeren u skladu s Prilogom VI. (specifična emisija ponderirana prema ciklusu za čestice i svaki pojedinačni plin). Ovisno o vrsti faktora pogoršanja primjenjuje se sljedeće:

Specifična emisija ponderirana prema ciklusu može uključivati prilagodbu za neučestalu regeneraciju, ako je primjenjivo.

3.2.7.2.

Za multiplikativni faktor pogoršanja NOx + HC, zasebni faktori pogoršanja za HC i NOx utvrđuju se i primjenjuju odvojeno u izračunu razina pogoršanja emisija iz rezultata ispitivanja emisija prije kombiniranja dobivenih vrijednosti pogoršanja NOx i HC radi utvrđivanja sukladnosti s graničnom vrijednosti emisije.

3.2.7.3.

Proizvođač se može odlučiti na prenošenje faktora pogoršanja određenih za jednu porodicu motora po sustavu za naknadnu obradu na motor koji nije obuhvaćen tom porodicom. U tim slučajevima proizvođač mora homologacijskom tijelu dokazati da motor za koji je porodica motora po sustavu za naknadnu obradu izvorno ispitivana i motor na koji se faktori pogoršanja prenose imaju slične tehničke specifikacije i zahtjeve za ugradnju u necestovni pokretni stroj te da su emisije tog motora slične.

Ako se faktori pogoršanja prenose na motor s različitim razdobljem trajnosti emisije, moraju se preračunati za primjenjivo razdoblje trajnosti emisije ekstrapolacijom ili interpolacijom regresijske jednadžbe, kako je utvrđeno u točki 3.2.5.1.

3.2.7.4.

Faktor pogoršanja za svaku onečišćujuću tvar za svaki primjenjivi ispitni ciklus bilježi se u ispitnom izvješću utvrđenom u Dodatku 1. Prilogu VI. Provedbenoj uredbi (EU) 2017/656.

3.3.1.

Sukladnost proizvodnje u pogledu zahtjeva za emisije provjerava se na temelju odjeljka 6. Priloga II.

3.3.2.

Proizvođač može izmjeriti emisije onečišćujućih tvari ispred bilo kojeg sustava za naknadnu obradu ispušnih plinova tijekom provođenja EU homologacijskog ispitivanja. U tu svrhu proizvođač može odrediti neslužbene faktore pogoršanja za motor bez sustava za naknadnu obradu i za sustav za naknadnu obradu koji taj proizvođač može upotrijebiti kao pomoć za kontrolu na kraju proizvodne linije.

3.3.3.

Za potrebe EU homologacije tipa u ispitnom izvješću iz Dodatka 1. Prilogu VI. Provedbenoj uredbi (EU) 2017/656 bilježe se samo faktori pogoršanja utvrđeni u skladu s točkom 3.2.5. ili 3.2.6.

3.4.1.1.

Planirano održavanje povezano s emisijama koje se provodi kad je motor u pogonu radi rasporeda akumulacije sati rada obavlja se u intervalima jednakima onima navedenima u proizvođačevim uputama za održavanje za krajnjeg korisnika necestovnog pokretnog stroja ili motora. Taj raspored održavanja može se prema potrebi ažurirati tijekom rasporeda akumulacije sati rada pod uvjetom da se nijedan postupak održavanja ne izbriše iz rasporeda održavanja nakon što se provede na ispitnom motoru.

3.4.1.2.

Sve prilagodbe, rastavljanja, čišćenja ili zamjene ključnih sastavnih dijelova povezanih s emisijama koji se periodično obavljaju tijekom razdoblja trajnosti emisije kako bi se spriječio kvar motora moraju se obavljati samo u mjeri u kojoj je to tehnološki nužno kako bi se osiguralo ispravno funkcioniranje sustava za kontrolu emisija. Tijekom rasporeda akumulacije sati rada i nakon određenog broja sati rada motora izbjegavaju se planirane zamjene ključnih sastavnih dijelova povezanih s emisijama osim onih koji se rutinski mijenjaju. U tom se kontekstu potrošni dijelovi koji se redovito mijenjaju ili dijelovi koje je nakon određenog broja sati rada motora potrebno očistiti smatraju dijelovima koji se rutinski mijenjaju.

3.4.1.3.

Svi zahtjevi za planirano održavanje podliježu odobrenju homologacijskog tijela prije dodjele EU homologacije tipa te se moraju navesti u korisničkom priručniku. Homologacijsko tijelo ne smije odbiti odobriti razumne i tehnički nužne zahtjeve za održavanje, među ostalim, zahtjeve utvrđene u točki 1.6.1.4.

3.4.1.4.

Za potrebe rasporeda akumulacije sati rada proizvođač motora određuje svako namještanje, čišćenje, održavanje, prema potrebi, i planiranu zamjenu sljedećih dijelova:

3.4.1.5.

Planirano ključno održavanje povezano s emisijama provodi se samo ako ga se mora provoditi u uporabi i ako je krajnji korisnik motora ili necestovnog pokretnog stroja upoznat s tim zahtjevom.

3.5.1.

Popravci sastavnih dijelova motora odabranoga za ispitivanje tijekom rasporeda akumulacije sati rada provode se samo u slučaju kvara sastavnog dijela ili neispravnosti u radu motora. Popravak samog motora, sustava za kontrolu emisija ili sustava za dovod goriva nije dopušten, osim u mjeri definiranoj u točki 3.5.2.

3.5.2.

Ako motor, pripadajući sustav za kontrolu emisija ili pripadajući sustav za dovod goriva otkaže tijekom rasporeda akumulacije sati rada, ta se akumulacija sati rada smatra nevažećom te se mora pokrenuti nova akumulacija sati rada s novim motora.

Prethodni se stavak ne primjenjuje ako se pokvareni sastavni dijelovi zamijene ekvivalentnim sastavnim dijelovima koji su prošli kroz sličan broj sati akumulacije sati rada.

4.1.

Primjenjiva kategorija razdoblja trajnosti emisije i odgovarajući faktor pogoršanja određuju se u skladu s ovim odjeljkom 4.

4.2.

Porodica motora smatra se sukladnom s graničnim vrijednostima utvrđenima za potkategoriju ako rezultati ispitivanja emisija svih motora reprezentativnih za tu porodicu motora, nakon što se prilagode množenjem s DF-om utvrđenim u odjeljku 2., nisu viši od graničnih vrijednosti utvrđenih za tu potkategoriju motora. Međutim, ako makar i jedan rezultat ispitivanja emisija makar i jednog od motora reprezentativnih za porodicu motora, nakon što se prilagodi množenjem s DF-om utvrđenim u odjeljku 2., bude viši od makar i jedne granične vrijednosti pojedinačne emisije utvrđene za tu potkategoriju motora, porodica motora ne smije se smatrati sukladnom s graničnim vrijednostima utvrđenima za tu potkategoriju.

4.3.

Faktori pogoršanja određuju se sljedećim postupkom.

DF za svaku onečišćujuću tvar za primjenjivi ispitni ciklus bilježi se u ispitnom izvješću iz Dodatka 1. Prilogu VII. Provedbenoj uredbi (EU) 2017/656.

U nastavku je naveden neisključiv popis skupina po konstrukciji i tehnologiji:

4.4.

1.1.

Za potrebe ovog Priloga primjenjuju se sljedeće definicije i kratice:

1.2.

Ne dovodeći u pitanje članak 2. stavak 7., ako se spominje temperatura okoline koja se odnosi na okruženje koje nije laboratorijsko, primjenjuju se sljedeće odredbe:

2.1.

Ovaj se odjeljak 2. primjenjuje na elektronički upravljane motore kategorija NRE, NRG, IWP, IWA, RLL i RLR koji su sukladni sa stupnjem V. graničnih vrijednosti emisija utvrđenim u Prilogu II. Uredbi (EU) 2016/1628 i kod kojih se elektroničko upravljanje upotrebljava za određivanje količine goriva i trenutka ubrizgavanja goriva te za aktivaciju, deaktivaciju ili modulaciju sustava za kontrolu emisija upotrebljavanog za smanjivanje NOx.

2.2.

2.3.

2.4.

Uvjeti kontrole definiraju nadmorsku visina, temperaturu okoline i raspon temperature rashladne tekućine motora na temelju kojih se određuje mogu li se pomoćne strategije kontrole emisija općenito ili samo iznimno aktivirati u skladu s točkom 2.3.

Uvjeti kontrole definiraju atmosferski tlak koji se mjeri kao apsolutni atmosferski statički tlak (suho ili vlažno stanje) (atmosferski tlak).

2.5.

Ako se senzor temperature ulaznog zraka motora upotrebljava za procjenu temperature okolnog zraka, nominalni pomak između dvije mjerne točke procjenjuje se za tip ili porodicu motora. Ako se upotrebljava izmjerena temperatura ulaznog zraka, ta se temperatura prilagođava za iznos jednak nominalnom pomaku kako bi se procijenila temperature okoline za postrojenje s određenim tipom ili porodicom motora.

Procjena pomaka obavlja se dobrom inženjerskom procjenom na temelju tehničkih elemenata (izračuna, simulacija, eksperimentalnih rezultata, podataka itd.) uključujući:

Primjerak procjene dostavlja se na zahtjev homologacijskom tijelu.

2.6.

Proizvođač mora poštovati zahtjeve za dokumentaciju utvrđene u točki 1.4. Dijela A Priloga I. Provedbenoj uredbi Komisije (EU) 2017/656 i Dodatku 2. tom Prilogu.

3.1.

Ovaj se odjeljak 3. primjenjuje na elektronički upravljane motore kategorija NRE, NRG, IWP, IWA, RLL i RLR koji su sukladni sa stupnjem V. graničnih vrijednosti emisija utvrđenim u Prilogu II. Uredbi (EU) 2016/1628 i kod kojih se elektroničko upravljanje upotrebljava za određivanje količine goriva i trenutka ubrizgavanja goriva te za aktivaciju, deaktivaciju ili modulaciju sustava za kontrolu emisija upotrebljavanog za smanjivanje NOx.

3.2.

Proizvođač mora dostaviti sve informacije o funkcionalnim operativnim karakteristikama mjera za kontrolu NOx i za to upotrebljavati dokumente utvrđene u Prilogu I. Provedbenoj uredbi (EU) 2017/656.

3.3.

Strategija kontrole NOx mora djelovati u svim uvjetima okoliša koji su uobičajeni na području Unije, a posebno pri niskim temperaturama okoline.

3.4.

Proizvođač mora dokazati da emisija amonijaka tijekom primjenjivog ciklusa ispitivanja emisija uz upotrebu reagensa u EU homologacijskom postupku ne prelazi srednju vrijednost od 25 ppm za motore kategorije RLL odnosno 10 ppm za motore svih ostalih primjenjivih kategorija.

3.5.

Ako su spremnici za reagens ugrađeni u ili priključeni na necestovni pokretni stroj, moraju se priložiti sredstva za uzimanje uzorka reagensa unutar spremnika. Mjesto za uzimanje uzoraka mora biti jednostavno pristupačno bez potrebe za upotrebom posebnog alata ili uređaja.

3.6.

Uz zahtjeve iz točaka od 3.2. do 3.5. primjenjuju se:

4.1.

Ovaj se odjeljak primjenjuje na motore potkategorija koje podliježu graničnoj vrijednosti broja čestica u skladu s graničnim vrijednostima emisija stupnja V. utvrđenima u Prilogu II. Uredbi (EU) 2016/1628 koji su opremljeni sustavom za naknadnu obradu čestica. Ako sustav za kontrolu NOx i sustav za kontrolu čestica dijele iste fizičke sastavne dijelove (npr. isti nosač (SCR na filtru), isti senzor temperature ispušnih plinova), zahtjevi iz ovog odjeljka 4. ne primjenjuju se na sastavni dio ili neispravnost za koje, nakon razmatranja proizvođačeve obrazložene procjene, homologacijsko tijelo zaključi da bi neispravnost kontrole čestica unutar područja primjene ovog odjeljka dovela do odgovarajuće neispravnosti kontrole NOx unutar područja primjene odjeljka 3.

4.2.

Detaljni tehnički zahtjevi koji se odnose na mjere za kontrolu krutih onečišćujućih tvari navedeni su u Dodatku 4.

2.1.1.

Ako je za rad sustava za kontrolu emisija potreban reagens, proizvođač mora navesti vrstu reagensa, informacije o koncentraciji kad je reagens u tekućini, njegovu radnu temperaturu i upućivanje na međunarodne norme za sastav i kvalitetu u skladu s Dijelom B Priloga I. Provedbenoj uredbi 2017/656.

2.1.2.

Detaljne pisane informacije koje u cijelosti opisuju funkcionalne radne karakteristike sustava za upozoravanje rukovatelja utvrđenog u odjeljku 4. te sustava za prinudu rukovatelja utvrđenog u odjeljku 5. moraju se dostaviti homologacijskom tijelu pri podnošenju zahtjeva za homologaciju.

2.1.3.

Proizvođač mora OEM-u dati dokumentaciju s uputama kako se motor ugrađuje u necestovni pokretni stroj tako da motor, njegov sustav za kontrolu emisija i dijelovi necestovnog pokretnog stroja rade u skladu sa zahtjevima iz ovoga Dodatka. Ta dokumentacija mora uključivati detaljne tehničke zahtjeve za motor (softver, hardver i komunikacijski sustav) potrebne za ispravnu ugradnju motora u necestovni pokretni stroj.

2.2.1.

Dijagnostički sustav za kontrolu NOx mora raditi:

Ovaj se odjeljak 2. ne primjenjuje na praćenje razine reagensa u spremniku ako se praćenje provodi u svim uvjetima u kojima je mjerenje tehnički izvedivo (na primjer, u svim uvjetima u kojima tekući reagens nije smrznut).

2.3.1.

Dopuštena je upotreba grijanog ili negrijanog spremnika za reagens i sustava za doziranje reagensa. Grijani sustav mora ispunjavati zahtjeve iz točke 2.3.2. Negrijani sustav mora ispunjavati zahtjeve iz točke 2.3.3.

2.3.2.

2.3.3.

2.4.1.

Dijagnostički sustav za kontrolu NOx (NCD) mora biti sposoban prepoznati neispravnosti u kontroli NOx (NCM-ovi) prema dijagnostičkim kodovima neispravnosti (DTC-ovi) pohranjenima u memoriji računala i na zahtjev poslati tu informaciju izvan ugrađenih sustava.

2.4.2.

2.4.3.

2.4.4.

NCD se ne smije programirati ili na drugi način koncipirati tako da se djelomično ili potpuno deaktivira na temelju starosti necestovnog pokretnog stroja tijekom životnog vijeka motora niti smije sadržavati bilo kakav algoritam ili strategiju osmišljenu za smanjivanje djelotvornosti NCD-a s vremenom.

2.4.5.

Reprogramabilni računalni kod ili radni parametri NCD-a moraju biti otporni na nedopuštene zahvate.

2.4.6.

Proizvođač je odgovoran za određivanje sastava porodice motora po NCD-u. Grupiranje motora u porodicu motora po NCD-u temelji se na dobroj inženjerskoj procjeni i podliježe odobrenju homologacijskog tijela.

Motori koji ne pripadaju istoj porodici motora svejedno mogu pripadati istoj porodici motora po NCD-u.

2.4.6.1.   Parametri kojima se određuje porodica motora po NCD-u

Porodicu motora po NCD-u karakteriziraju osnovni konstrukcijski parametri koji su zajednički motorima u porodici.

Da bi motori pripadali istoj porodici motora po NCD-u, moraju imati slične sljedeće osnovne parametre:

Te sličnosti proizvođač dokazuje relevantnim inženjerskim postupcima dokazivanja ili ostalim odgovarajućim postupcima te ih mora odobriti homologacijsko tijelo.

Proizvođač može od homologacijskog tijela zatražiti homologaciju manjih razlika u metodama praćenja/dijagnosticiranja NCD-a zbog razlika u konfiguraciji motora ako proizvođač te metode smatra sličnima i ako se metode razlikuju isključivo radi prilagođavanja specifičnim karakteristikama razmatranih sastavnih dijelova (na primjer veličini, protoku ispušnih plinova itd.) ili ako se njihove sličnosti temelje na dobroj inženjerskoj procjeni.

3.1.

Proizvođač mora svim krajnjim korisnicima novih motora ili strojeva dostaviti, ili se pobrinuti da budu dostavljene, pisane upute za sustav za kontrolu emisija i njegov ispravan rad u skladu s Prilogom XV.

4.1.

Necestovni pokretni stroj mora imati sustav za upozoravanje rukovatelja s vizualnim upozorenjima koja rukovatelju signaliziraju detekciju niske razine reagensa, neodgovarajuće kvalitete reagensa, prekida doziranja ili neispravnosti iz odjeljka 9. nakon čega slijedi aktivacija sustava za prinudu rukovatelja ako se problem ne otkloni pravovremeno. Sustav za upozoravanje mora ostati aktivan nakon aktivacije sustava za prinudu rukovatelja iz odjeljka 5.

4.2.

To upozorenje ne smije biti jednako upozorenju koje se upotrebljava radi upozoravanja na neispravnost u radu ili drugo održavanje motora, iako može upotrebljavati isti sustav za upozoravanje.

4.3.

Sustav za upozoravanje rukovatelja može se sastojati od najmanje jedne lampice ili prikaza kratkih poruka koji može obuhvaćati poruke koje jasno navode:

Ako se prikazuju poruke, sustav koji se upotrebljava za prikazivanje poruka može biti isti sustav koji se upotrebljava za druge potrebe održavanja.

4.4.

Ako proizvođač tako odluči, sustav za upozoravanje može sadržavati zvučnu komponentu za skretanje pozornosti rukovatelja. Rukovatelj smije isključiti zvučna upozorenja.

4.5.

Sustav za upozoravanje rukovatelja aktivira se kako je navedeno u točkama 2.3.3.1., 6.2., 7.2., 8.4. odnosno 9.3.

4.6.

Sustav za upozoravanje rukovatelja deaktivira se kad uvjeti zbog kojih se aktivirao više ne budu ispunjeni. Sustav za upozoravanje rukovatelja ne smije se automatski deaktivirati ako uzrok njegove aktivacije nije otklonjen.

4.7.

Sustav za upozoravanje može se privremeno prekinuti zbog drugih signala upozorenja koji daju važne poruke koje se odnose na sigurnost.

4.8.

Pojedinosti o postupcima aktivacije i deaktivacije sustava za upozoravanje rukovatelja su opisane u odjeljku 11.

4.9.

U okviru zahtjeva za EU homologaciju na temelju ove Uredbe proizvođač mora dokazati rad sustava za upozoravanje rukovatelja, kako je utvrđeno u odjeljku 10.

5.1.

Motor mora imati sustav za prinudu rukovatelja koji se temelji na jednom od sljedećih načela:

Ako proizvođač odabere isključivanje motora radi ispunjavanja zahtjeva za jednostupanjsku prinudu visoke razine, prinuda zbog razine reagensa može se, prema odabiru proizvođača, aktivirati na temelju uvjeta iz točke 6.3.2. umjesto uvjeta iz točke 6.3.1.

5.2.

Motor može biti opremljen sredstvom za blokiranje prinude rukovatelja ako je ono u skladu sa zahtjevima iz točke 5.2.1.

5.3.

5.4.

5.5.

Kako bi se uzela u obzir sigurnosna pitanja i omogućila dijagnostika sa samostalnim otklanjanjem problema, dopuštena je upotreba funkcije isključivanja prinude kako bi se motoru vratila puna snaga pod uvjetom da je ta funkcija

5.6.

Sustav za prinudu rukovatelja deaktivira se kad uvjeti zbog kojih se aktivirao više ne budu ispunjeni. Sustav za prinudu rukovatelja ne smije se automatski deaktivirati ako uzrok njegove aktivacije nije otklonjen.

5.7.

Pojedinosti o postupcima aktivacije i deaktivacije sustava za prinudu rukovatelja navedene su u odjeljku 11.

5.8.

U okviru zahtjeva za EU homologaciju na temelju ove Uredbe proizvođač mora dokazati rad sustava za prinudu rukovatelja, kako je utvrđeno u odjeljku 11.

6.2.1.

Sustav za upozoravanje rukovatelja iz odjeljka 4. mora se aktivirati kad se razina reagensa spusti ispod 10 % zapremine spremnika za reagens ili ispod višeg postotka koji odredi proizvođač.

6.2.2.

Upozorenje mora biti dovoljno jasno da, u kombinaciji s indikatorom razine reagensa, rukovatelj shvati da je razina reagensa niska. Ako sustav upozorenja posjeduje sustav za prikazivanje poruka, vizualno upozorenje mora prikazivati poruku o niskoj razini reagensa, na primjer „niska razina uree”, „niska razina otopine AdBlue” ili „niska razina reagensa”.

6.2.3.

Sustav za upozoravanje rukovatelja ne mora biti kontinuirano aktiviran od početka (na primjer, poruka ne treba biti kontinuirano prikazana), ali ukoliko se razina reagensa bude smanjivala i ukoliko se bude približavala točki aktivacije sustava za prinudu rukovatelja utoliko se stupanj aktivacije sustava za upozoravanje mora pojačavati dok signal ne postane kontinuiran (na primjer, učestalost bljeskanja lampice). Vrhunac tog pojačavanja je upozoravanje rukovatelja na razini koju odredi proizvođač, ali koja je dovoljno uočljivija na točki kad se sustav za prinudu rukovatelja iz točke 6.3. aktivira nego kad se upozoravanje prvi put aktivira.

6.2.4.

Ne smije biti jednostavno blokirati ili zanemariti kontinuirano upozorenje. Ako sustav za upozoravanje posjeduje sustav za prikazivanje poruka, mora se prikazivati vizualna poruka, na primjer „niska razina uree”, „niska razina otopine AdBlue” ili „niska razina reagensa”. Kontinuirano upozorenje smije se privremeno prekinuti zbog drugih upozorenja koja se odnose na sigurnost.

6.2.5.

Ne smije postati mogućnost isključivanja sustava za upozoravanje rukovatelja dok se reagens ne dopuni do razine na kojoj aktivacija tog sustava nije potrebna.

6.3.1.

Sustav za prinudu niske razine opisan u točki 5.3. mora se aktivirati kad razina reagensa u spremniku padne niže od 2,5 % njegove nominalne pune zapremine ili ispod višeg postotka koji odredi proizvođač.

6.3.2.

Sustav za prinudu visoke razine opisan u točki 5.4. mora se aktivirati ako je spremnik za reagens prazan, što znači kad sustav za doziranje ne može više povući reagens iz spremnika ili kad razina reagensa padne na bilo koju razinu nižu od 2,5 % njegove nominalne pune zapremine koju odredi proizvođač.

6.3.3.

Osim u mjeri u kojoj je to dopušteno u točki 5.5., ne smije postojati mogućnost isključivanja sustava za prinudu niske ili visoke razine dok se reagens ne dopuni do razine na kojoj aktivacija tih sustava nije potrebna.

7.1.

Motor ili necestovni pokretni stroj mora imati način za prepoznavanje prisutnosti neodgovarajućeg reagensa u necestovnom pokretnom stroju.

7.2.

Kad sustav za praćenje potvrdi postojanje neispravnosti u pogledu kvalitete reagensa, aktivira se sustav za upozoravanje rukovatelja opisan u odjeljku 4. Ako sustav za upozoravanje posjeduje sustav za prikazivanje poruka, mora se prikazati poruka s uzrokom upozorenja, na primjer „detektirana je neispravna ureea”, „detektiran je neispravan AdBlue” ili „detektiran je neispravan reagens”.

7.3.

8.1.

Motor mora imati način za prepoznavanje prekida doziranja.

8.2.

8.3.

Sustav za upozoravanje rukovatelja opisan u odjeljku 4. mora se aktivirati ako se dogodi prekid doziranja koji aktivira brojač doziranja reagensa u skladu s točkom 8.2.1. Ako sustav za upozoravanje posjeduje sustav za prikazivanje poruka, mora se prikazati poruka s uzrokom upozorenja, na primjer „neispravno doziranje uree”, „neispravno doziranje otopine AdBlue” ili „neispravno doziranje reagensa”.

8.4.

9.1.

Uz praćenje razine reagensa u spremniku, kvalitete reagensa i prekida doziranja prate se i sljedeće neispravnosti koje mogu biti uzrokovane nedopuštenim zahvatima:

9.2.

9.3.

Sustav za upozoravanje rukovatelja iz odjeljka 4. mora se aktivirati ako se pojavi bilo koja neispravnost iz točke 9.1. te upozoriti na potrebu za hitnim popravkom. Ako sustav za upozoravanje posjeduje sustav za prikazivanje poruka, mora se prikazati poruka s uzrokom upozorenja, na primjer „odspojen ventil za doziranje reagensa” ili „kritična neispravnost u vezi s emisijama”.

9.4.

9.5.

Proizvođač može kao alternativu zahtjevima iz točke 9.2. upotrijebiti senzor za NOx koji se nalazi u ispušnom sustavu. U tom slučaju

10.2.1.

Dokazivanje da su sustavi za praćenje slični u ostalim članovima porodice motora po NCD-u može se postići tako da se homologacijskom tijelu dostave elementi kao što su algoritmi, funkcionalne analize itd.

10.2.2.

Ispitni motor odabire proizvođač u dogovoru s homologacijskim tijelom. To može, iako ne mora, biti osnovni motor razmatrane porodice.

10.2.3.

Ako motori porodice motora pripadaju porodici motora po NCD-u koja je već EU homologirana u skladu s točkom 10.2.1. (slika 4.3.), sukladnost te porodice motora smatra se dokazanom bez dodatnog ispitivanja pod uvjetom da proizvođač dokaže homologacijskom tijelu da su sustavi za praćenje nužni za ispunjavanje zahtjeva iz ovog Dodatka slični unutar razmatranih porodica motora i porodica motora po NCD-u.

10.3.1.

Sukladnost aktivacije sustava za upozoravanje dokazuje se pomoću dva ispitivanja: nedostatkom reagensa i pojavom jedne od kategorija neispravnosti iz odjeljaka od 7. do 9.

10.3.2.

10.3.3.

10.3.4.

Smatra se da je dokazivanje aktivacije sustava za upozoravanje uspješno ako se na kraju svakog demonstracijskog ispitivanja provedenog u skladu s točkom 10.3.3. sustav za upozoravanje pravilno aktivirao.

10.4.1.

Dokazivanje aktivacije sustava za prinudu obavlja se ispitivanjima provedenima na ispitnom stolu za motore.

10.4.2.

U ispitnom se slijedu mora dokazati aktivacija sustava za prinudu u slučaju nedostatka reagensa i u slučaju jedne od neispravnosti iz odjeljaka 7., 8. ili 9.

10.4.3.

Za potrebe ovog dokazivanja:

10.4.4.

Proizvođač uz to dokazuje rad sustava za prinudu u okolnostima neispravnosti utvrđenih u odjeljcima 7., 8. ili 9. koje nisu bile odabrane za uporabu u demonstracijskim ispitivanjima iz točaka od 10.4.1. do 10.4.3.

Ta se dodatna dokazivanja mogu napraviti tako da se homologacijskom tijelu podnese tehnička studija s dokazima kao što su algoritmi, funkcionalne analize i rezultati prethodnih ispitivanja.

10.4.5.

10.4.6.

10.4.7.

Alternativno, na temelju odabira proizvođača i uz odobrenje homologacijskog tijela dokazivanje mehanizama prinude može se provesti na cjelovitom necestovnom pokretnom stroju u skladu s točkama 5.4. i 10.4.1.2. postavljanjem necestovnog pokretnog stroja na odgovarajući ispitni stol ili vožnjom po ispitnoj stazi u kontroliranim uvjetima.

11.1.

Radi dopune zahtjeva iz ovog Dodatka u pogledu mehanizama aktivacije i deaktivacije sustava za upozoravanje i prinudu rukovatelja u ovom se odjeljku 11. utvrđuju tehnički zahtjevi za uspostavljaje tih mehanizama.

11.2.

11.3.

11.4.

11.4.1.   Općenito

11.4.2.   Načelo mehanizma brojačâ

12.1.

U ovom su odjeljku 12. prikazani aktivacija i deaktivacija te mehanizmi brojača za neke tipične slučajeve. Podaci i opisi iz točaka 12.2., 12.3. i 12.4. navedeni su u ovom Dodatku samo kao primjeri te se ne bi smjelo upućivati na njih kao na primjere zahtjeva ove Uredbe ili apsolutne tvrdnje o uključenim procesima. Sati brojača na slikama 4.6. i 4.7. odnose se na najviše vrijednosti za prinudu visoke razine u tablici 4.4. Za potrebe pojednostavnjenja u ovim se primjerima ne navodi, na primjer, činjenica da će i sustav za upozoravanje biti aktivan dok je aktivan sustav za prinudu.

Slika 4.4.

Ponovna aktivacija i vraćanje na nulu brojača nakon razdoblja u kojem je njegova vrijednost zadržana

12.2.

Iz slike 4.5. vidljivo je djelovanje mehanizama aktivacije i deaktivacije pri praćenju raspoloživosti reagensa u četiri scenarija:

Slika 4.5.

Raspoloživost reagensa

12.3.

Na slici 4.6. prikazana su tri scenarija loše kvalitete reagensa:

Slika 4.6.

Punjenje reagensom neodgovarajuće kvalitete

12.4.

Na slici 4.7. prikazana su tri scenarija neispravnosti sustava za doziranje uree. Na slici je prikazan i proces koji se primjenjuje za praćenje neispravnosti opisanih u odjeljku 9.

Slika 4.7.

Neispravnost sustava za doziranje reagensa

13.1.

Proizvođač dokazuje točnu vrijednost CDmin tijekom EU homologacije provođenjem NRTC ciklusa s toplim pokretanjem za motore potkategorija NRE-v-3, NRE-v-4, NRE-v-5 NRE-v-6, odnosno primjenjivog NRSC-a za sve ostale kategorije koristeći reagens koncentracije CDmin.

13.2.

U ispitivanju se moraju slijediti odgovarajući ciklusi NCD-a ili ciklus pretkondicioniranja koji je odredio proizvođač, što mora omogućiti sustavu za kontrolu NOx sa zatvorenom petljom da se prilagodi kvaliteti reagensa koncentracije CDmin.

13.3.

Emisije onečišćujućih tvari koje nastanu pri tom ispitivanju moraju biti niže od praga NOx iz točke 7.1.1.

4.1.

Ugrađeno računalo mora u neizbrisivu memoriju ili u brojače bilježiti ukupan broj i trajanje svih slučajeva rada motora s neodgovarajućim ubrizgavanjem reagensa ili neodgovarajućom kvalitetom reagensa kako bi se osiguralo da se te informacije ne mogu namjerno izbrisati.

Nacionalna inspekcijska tijela moraju moći pročitati te zapise pomoću alata za skeniranje.

4.2.

Trajanje slučaja zabilježenog u memoriji u skladu s točkom 4.1. počinje kad se isprazni spremnik za reagens, odnosno kad sustav za doziranje ne može više povući reagens iz spremnika ili na bilo kojoj razini nižoj od 2,5 % nazivnog punog kapaciteta spremnika prema izboru proizvođača.

4.3.

Za slučajeve koji nisu obuhvaćeni točkom 4.1.1., trajanje slučajeva zabilježenih u memoriji u skladu s točkom 4.1. počinje kad odgovarajući brojač dosegne vrijednost za prinudu visoke razine iz tablice 4.4. iz Dodatka 1.

4.4.

Trajanje slučaja zabilježenog u memoriji u skladu s točkom 4.1. završava nakon otklanjanja njegovog uzroka.

4.5.

Pri dokazivanju u skladu sa zahtjevima iz odjeljka 10. Dodatka 1. dokazivanje rada sustava za prinudu visoke razine utvrđeno točkom 10.1.(c) tog Dodatka i odgovarajućom tablicom 4.1. zamjenjuje se dokazivanjem pohranjivanja podataka o slučajevima rada motora s neodgovarajućim ubrizgavanjem reagensa ili neodgovarajućom kvalitetom reagensa.

Tada se primjenjuju zahtjevi iz točke 10.4.1. Dodatka 1., a proizvođač može u dogovoru s homologacijskim tijelom ubrzati ispitivanje simuliranjem postizanja određenog broja radnih sati.

2.1.

Proizvođač mora dostaviti informacije kojima se u potpunosti opisuju funkcionalne operativne karakteristike mjera za kontrolu NOx u skladu s točkom 1.5. Dijela A Priloga I. Provedbenoj uredbi (EU) 2017/656.

2.2.

Ako je za rad sustava za kontrolu emisija potreban reagens, proizvođač mora u opisnom dokumentu navesti karakteristike tog reagensa, uključujući vrstu reagensa, informacije o koncentraciji kad je reagens u tekućini, njegovu radnu temperaturu i upućivanje na međunarodne norme za sastav i kvalitetu u skladu s Dodatkom 3. Prilogu I. Provedbenoj uredbi (EU) 2017/656.

2.1.1.

Ako je za rad sustava za kontrolu emisija potreban reagens, na primjer katalizator nošen gorivom, proizvođač mora u opisnom dokumentu navesti karakteristike tog reagensa, uključujući vrstu reagensa, informacije o koncentraciji kad je reagens u tekućini, njegovu radnu temperaturu i upućivanje na međunarodne norme za sastav i kvalitetu, u skladu s Dodatkom 3. Prilogu I. Provedbenoj uredbi (EU) 2017/656.

2.1.2.

Detaljne pisane informacije kojima se u cijelosti opisuju funkcionalne radne karakteristike sustava za upozoravanje rukovatelja utvrđenog u odjeljku 4. moraju se dostaviti homologacijskom tijelu pri podnošenju zahtjeva za EU homologaciju.

2.1.3.

Proizvođač mora dostaviti dokumentaciju za ugradnju kojom se, kad je koristi OEM, osigurava da će motor, uključujući sustav za kontrolu emisija koji je dio homologiranog tipa ili porodice motora, ugrađen u necestovni pokretni stroj raditi, zajedno s nužnim dijelovima stroja, na način koji je u skladu sa zahtjevima iz ovoga Priloga. Ta dokumentacija mora uključivati detaljne tehničke zahtjeve i odredbe za motor (softver, hardver i komunikacijski sustav) potrebne za ispravnu ugradnju motora u necestovni pokretni stroj.

2.2.1.

PCD mora raditi u sljedećim uvjetima:

2.3.1.

PCD mora biti sposoban prepoznati neispravnosti u kontroli čestica (PCM-ovi) prema dijagnostičkim kodovima neispravnosti (DTC-ovi) pohranjenima u memoriji računala i na zahtjev poslati tu informaciju izvan ugrađenih sustava.

2.3.2.

2.3.3.

Zahtjevi za brisanje dijagnostičkih kodova neispravnosti (DTC-ova)

2.3.4.

PCD se ne smije programirati ili na drugi način koncipirati tako da se djelomično ili potpuno deaktivira na temelju starosti necestovnog pokretnog stroja tijekom životnog vijeka motora niti smije sadržavati bilo kakav algoritam ili strategiju osmišljenu za smanjivanje djelotvornosti PCD-a s vremenom.

2.3.5.

Reprogramabilni računalni kod ili radni parametri PCD-a moraju biti otporni na nedopuštene zahvate.

2.3.6.

Proizvođač je odgovoran za određivanje sastava porodice motora po PCD-u. Grupiranje motora u porodicu motora po PCD-u temelji se na dobroj inženjerskoj procjeni i podliježe odobrenju homologacijskog tijela.

Motori koji ne pripadaju istoj porodici motora svejedno mogu pripadati istoj porodici motora po PCD-u.

2.3.6.1.   Parametri kojima se određuje porodica motora po PCD-u

Porodicu motora po PCD-u karakteriziraju osnovni konstrukcijski parametri koji su zajednički motorima u porodici.

Da bi motori pripadali istoj porodici motora po PCD-u, moraju imati slične sljedeće osnovne parametre:

Te sličnosti proizvođač dokazuje relevantnim inženjerskim postupcima dokazivanja ili ostalim odgovarajućim postupcima te ih mora odobriti homologacijsko tijelo.

Proizvođač može od homologacijskog tijela zatražiti homologaciju manjih razlika u metodama praćenja/dijagnosticiranja PCD-a zbog razlika u konfiguraciji motora ako proizvođač te metode smatra sličnima i ako se metode razlikuju isključivo radi prilagođavanja specifičnim karakteristikama razmatranih sastavnih dijelova (na primjer veličini, protoku ispušnih plinova itd.) ili ako se njihove sličnosti temelje na dobroj inženjerskoj procjeni.

3.1.

Proizvođač mora svim krajnjim korisnicima novih motora ili strojeva dostaviti, ili se pobrinuti da budu dostavljene, pisane upute za sustav za kontrolu emisija i njegov ispravan rad u skladu s Prilogom XV.

4.1.

Necestovni pokretni stroj mora imati sustav za upozoravanje rukovatelja s vizualnim upozorenjima.

4.2.

Sustav za upozoravanje rukovatelja može se sastojati od jedne lampice ili više njih ili može prikazivati kratke poruke.

Sustav koji se upotrebljava za prikazivanje poruka može biti isti sustav koji se upotrebljava za druge potrebe održavanja ili za NCD.

Sustav za upozoravanje rukovatelja mora upozoravati na potrebu za hitnim popravkom. Ako sustav za upozoravanje posjeduje sustav za prikazivanje poruka, on prikazuje poruku u kojoj se navodi razlog za upozorenje (na primjer „odspojen senzor” ili „kritična neispravnost u vezi s emisijama”).

4.3.

Ako proizvođač tako odluči, sustav za upozoravanje može sadržavati zvučnu komponentu za skretanje pozornosti rukovatelja. Rukovatelj smije isključiti zvučna upozorenja.

4.4.

Sustav za upozoravanje rukovatelja aktivira se kako je utvrđeno u točki 2.3.2.2.

4.5.

Sustav za upozoravanje rukovatelja deaktivira se kad uvjeti zbog kojih se aktivirao više ne budu ispunjeni. Sustav za upozoravanje rukovatelja ne smije se automatski deaktivirati ako uzrok njegove aktivacije nije otklonjen.

4.6.

Sustav za upozoravanje može se privremeno prekinuti zbog drugih signala upozorenja koji daju važne poruke koje se odnose na sigurnost.

4.7.

U zahtjevu za EU homologaciju tipa na temelju Uredbe (EU) 2016/1628 proizvođač mora dokazati rad sustava za upozoravanje rukovatelja, kako je utvrđeno u odjeljku 9.

5.1.

PCD mora sadržavati neizbrisivu računalnu memoriju ili brojače za pohranjivanje slučajeva rada motora s potvrđenim i aktivnim DTC-om kako bi se osiguralo da se te informacije ne mogu namjerno izbrisati.

5.2.

PCD mora u neizbrisivu memoriju ili u brojače bilježiti ukupan broj i trajanje svih slučajeva rada motora s potvrđenim i aktivnim DTC-om kad je sustav upozorenja za rukovatelja bio aktivan 20 sati rada motora ili kraće ako tako odluči proizvođač.

5.2.

Nacionalna tijela moraju moći pročitati te zapise pomoću alata za skeniranje.

6.1.

PCD mora detektirati ako je sustav za naknadnu obradu čestica, uključujući sve senzore za praćenje, aktivaciju, deaktivaciju ili modulaciju njegova rada, u cijelosti uklonjen.

7.1.

Ako je DTC za uklanjanje sustava za naknadnu obradu čestica ili za gubitak funkcije tog sustava potvrđen i aktivan, doziranje reagensa mora se odmah prekinuti. Doziranje se nastavlja kad DTC više ne bude aktivan.

7.2.

Sustav za upozoravanje mora se aktivirati ako razina reagensa u spremniku za aditive padne ispod minimalne vrijednosti koju je proizvođač deklarirao.

8.1.

Uz praćenje je li sustav za naknadnu obradu čestica uklonjen prate se i sljedeće nepravilnosti koje mogu biti uzrokovane neovlaštenim zahvatima:

8.2.

PCD mora detektirati potpuno uklanjanje nosača sustava za naknadnu obradu čestica („prazna posuda”). U tom su slučaju i dalje prisutni kućište sustava za naknadnu obradu čestica i njegovi senzori za praćenje, aktivaciju, deaktivaciju ili modulaciju rada.

8.3.

9.2.1.

Ako motori porodice motora pripadaju porodici motora po PCD-u koja je već EU homologirana u skladu sa slikom 4.8., sukladnost te porodice motora smatra se dokazanom bez dodatnog ispitivanja, pod uvjetom da proizvođač dokaže homologacijskom tijelu da su sustavi za praćenje nužni za ispunjavanje zahtjeva iz ovog Dodatka slični unutar razmatranih porodica motora i porodica motora po PCD-u.

Slika 4.8.:

Prethodno dokazana sukladnost porodice motora po PCD-u

9.3.1.

Sukladnost aktivacije sustava za upozoravanje dokazuje se pomoću dva ispitivanja: gubitkom funkcije sustava za naknadnu obradu čestica i jednom kategorijom neispravnosti iz točke 6. ili 8.3. ovog Priloga.

9.3.2.

9.3.3.

9.3.4.

Smatra se da je dokazivanje aktivacije sustava za upozoravanje uspješno ako se na kraju svakog demonstracijskog ispitivanja provedenog u skladu s točkom 9.3.3. sustav za upozoravanje pravilno aktivirao i ako je DTC-u za odabranu neispravnost dodijeljen status „potvrđen i aktivan”.

9.3.5.

Ako se sustav za naknadnu obradu čestica koji upotrebljava reagens ispituje u demonstracijskom ispitivanju gubitka funkcije ili njegova uklanjanja, mora se također potvrditi da je doziranje reagensa prekinuto.

2.1.1.

Motori promjenjive brzine kategorije NRE najveće neto snage ≥ 19 kW, motori promjenjive brzine kategorije IWA najveće neto snage ≥ 300 kW, motori promjenjive brzine kategorije RLR i motori promjenjive brzine kategorije NRG.

Kontrolno se područje (vidjeti sliku 5.1.) određuje kako slijedi:

gornja granična vrijednost zakretnog momenta : krivulja zakretnog momenta pod punim opterećenjem;

raspon brzine : brzina A do n hi;

pri čemu je:

brzina A = n lo + 0,15 · (n hi – n lo);

Iz ispitivanja se moraju isključiti sljedeća radna stanja motora:

Ako je izmjerena brzina motora A unutar ±3 % brzine motora koju je deklarirao proizvođač, upotrebljavaju se deklarirane brzine motora. Ako se dopušteno odstupanje prekorači za bilo koju od ispitnih brzina, upotrebljavaju se izmjerene brzine motora.

Ispitne međutočke unutar kontrolnog područja određuju se kako slijedi:

pri čemu je: n100 % 100 % brzine za odgovarajući ispitni ciklus.

Slika 5.1.

Kontrolno područje za motore promjenjive brzine kategorije NRE najveće neto snage ≥ 19 kW, motore promjenjive brzine kategorije IWA najveće neto snage ≥ 300 kW i motore promjenjive brzine kategorije NRG

2.1.2.

Motori promjenjive brzine kategorije NRE najveće neto snage < 19 kW i motori promjenjive brzine kategorije IWA najveće neto snage < 300 kW

Primjenjuje se kontrolno područje utvrđeno u točki 2.1.1., ali uz dodatno isključivanje radnih stanja motora navedenih u ovoj točki i prikazanih na slikama 5.2. i 5.3.:

pri čemu je:

Ako su izmjerene brzine motora A, B i C unutar ±3 % brzine motora koju je deklarirao proizvođač, upotrebljavaju se deklarirane brzine motora. Ako se dopušteno odstupanje prekorači za bilo koju od ispitnih brzina, upotrebljavaju se izmjerene brzine motora.

Slika 5.2.

Kontrolno područje za motore promjenjive brzine kategorije NRE najveće neto snage < 19 kW i motore promjenjive brzine kategorije IWA najveće neto snage < 300 kW pri brzini C < 2 400  okr/min

Legenda

Slika 5.3.

Kontrolno područje za motore promjenjive brzine kategorije NRE najveće neto snage < 19 kW i motore promjenjive brzine kategorije IWA najveće neto snage < 300 kW pri brzini C ≥ 2 400  okr/min

Legenda

brzina

:

100 %

raspon zakretnog momenta

:

50 % zakretnog momenta koji se podudara s najvećom snagom.

donja granična vrijednost brzine

:

0,7 × n 100 %

krivulja gornje granice

:

% snage = 100 × ( % brzine/90)3,5;

krivulja donje granice

:

% snage = 70 × ( % brzine/100)2,5;

gornja granična vrijednost snage

:

krivulja snage pod punim opterećenjem

gornja granična vrijednost brzine

:

najviša brzina koju dopušta regulator

1

donja granična vrijednost brzine

2

krivulja gornje granice

3

krivulja donje granice

4

krivulja snage pod punim opterećenjem

5

krivulja najviše brzine uz regulator

6

kontrolno područje motora

Evaluacija i izračun podataka

:

Prilog VII.

Ispitni postupci za motore s dvojnim gorivom

:

Prilog VIII.

Referentna goriva

:

Prilog IX.

Ispitni ciklusi

:

Prilog XVII.

5.2.1.

Homologacijsko ispitivanje provodi se primjenom odgovarajućeg NRSC-a i, prema potrebi, NRTC-a ili LSI-NRTC-a, određenima u članku 24. i Prilogu IV. Uredbi (EU) 2016/1628.

5.2.2.

Tehničke specifikacije i karakteristike NRSC-a utvrđene su u Dodatku 1. (NRSC s diskretnim načinima rada) i Dodatku 2. (modalni NRSC s prijelazima) Prilogu XVII. Prema izboru proizvođača, NRSC ispitivanje može se provesti kao NRSC s diskretnim načinima rada ili, kad je to moguće, kao modalni NRSC s prijelazima kako je utvrđeno točkom 7.4.1.

5.2.3.

Tehničke specifikacije i karakteristike NRTC-a i LSI-NRTC-a utvrđene su Dodatkom 3. Prilogu XVII.

5.2.4.

Ispitni ciklusi navedeni u točki 7.4. i Prilogu XVII. temelje se na postocima najvećih vrijednosti zakretnog momenta ili snage i ispitnih brzina koje treba utvrditi radi pravilnog provođenja ispitnih ciklusa:

Određivanje ispitnih brzina utvrđeno je točkom 5.2.5., a upotreba zakretnog momenta i snage točkom 5.2.6.

5.2.5.

5.2.5.1.   Najveća ispitna brzina (MTS)

MTS se izračunava u skladu s točkom 5.2.5.1.1. ili točkom 5.2.5.1.3.

5.2.5.1.1.   Izračun MTS-a

U svrhu izračuna MTS-a postupak prijelaznog mapiranja provodi se u skladu s točkom 7.4. MTS zatim se određuje na temelju odnosa mapiranih vrijednosti brzine vrtnje motora i snage. MTS se izračunava pomoću jednadžbe (6-1), (6-2) ili (6-3):

pri čemu je:

pri čemu je:

pri čemu je:

Linearna interpolacija upotrebljava se između mapiranih vrijednosti za određivanje:

5.2.5.1.2.   Upotreba deklariranog MTS-a

Ako je MTS izračunan u skladu s točkom 5.2.5.1.1. ili 5.2.5.1.3. unutar ± 3 % MTS-a koji je deklarirao proizvođač, za ispitivanje emisija može se upotrijebiti deklarirani MTS. Ako se dopušteno odstupanje prekorači, za ispitivanje emisija mora se upotrijebiti izmjereni MTS.

5.2.5.1.3.   Upotreba prilagođenog MTS-a

Ako padajući dio krivulje punog opterećenja ima jako strm rub, to može prouzročiti probleme u vožnji 105 % brzina u NRTC-u. U tom je slučaju dopušteno, uz prethodno odobrenje tehničke službe, upotrijebiti alternativnu vrijednost MTS-a određenu jednom od sljedećih metoda:

pri čemu je:

5.2.5.2.   Nazivna brzina

Nazivna brzina definirana je u članku 3. stavku 29. Uredbe (EU) 2016/1628. Nazivna brzina za motore promjenjive brzine koje treba podvrgnuti ispitivanju emisije mora se odrediti na temelju primjenjivog postupka mapiranja utvrđenog odjeljkom 7.6. Nazivnu brzinu za motore stalne brzine mora deklarirati proizvođač na temelju karakteristika regulatora. Ako se ispituju emisije tipa motora s alternativnim brzinama kako je dopušteno člankom 3. stavkom 21. Uredbe (EU) 2016/1628, mora se deklarirati i ispitati svaka alternativna brzina.

Ako je nazivna brzina određena na temelju postupka mapiranja iz odjeljka 7.6. unutar ± 150 min– 1 vrijednosti koju je deklarirao proizvođač za motore kategorije NRS s regulatorom ili unutar ± 350 min– 1 ili ± 4 % za motore kategorije NRS bez regulatora, ovisno što je manje, ili unutar ± 100 min– 1 za sve ostale kategorije motora, može se upotrijebiti deklarirana vrijednost. Ako se dopušteno odstupanje prekorači, mora se upotrijebiti nazivna brzina određena na temelju mapiranja.

Za motore kategorije NRSh 100 % ispitna brzina mora biti unutar ± 350 min– 1 nazivne brzine.

Opcionalno, MTS može se upotrebljavati umjesto nazivne brzine za bilo koji ispitni ciklus u stabilnom stanju.

5.2.5.3.   Brzina vrtnje pri maksimalnom zakretnom momentu za motore promjenjive brzine

Brzina vrtnje pri maksimalnom zakretnom momentu određena na temelju krivulje maksimalnog zakretnog momenta utvrđene na temelju primjenjivog postupka mapiranja motora u točki 7.6.1. ili točki 7.6.2. mora biti jedna od sljedećih brzina:

Ako je brzina vrtnje pri maksimalnom zakretnom momentu određena na temelju krivulje maksimalnog zakretnog momenta unutar ± 4 % brzine vrtnje pri maksimalnom zakretnom momentu koju je naveo proizvođač za motore kategorije NRS ili NRSh ili unutar ± 2,5 % brzine vrtnje pri maksimalnom zakretnom momentu koju je naveo proizvođač za sve ostale kategorije motora, deklarirana vrijednost može se upotrebljavati za potrebe ove uredbe. Ako se odstupanje prijeđe, mora se upotrijebiti brzina vrtnje pri maksimalnom zakretnom momentu određena na temelju krivulje maksimalnog zakretnog momenta.

5.2.5.4.   Međubrzina vrtnje

Međubrzina mora biti u skladu s jednim od sljedećih zahtjeva:

Ako se za 100 % ispitne brzine umjesto nazivne brzine upotrebljava MTS, MTS zamjenjuje nazivnu brzinu i pri određivanju međubrzine.

5.2.5.5.   Brzina vrtnje u praznom hodu

Brzina vrtnje u praznom hodu najniža je brzina motora pri minimalnom opterećenju (većem od nultog opterećenja ili jednakom nultom opterećenju) pri kojoj funkcija regulatora motora kontrolira brzinu vrtnje motora. Ako motor nema funkciju regulatora koja kontrolira brzinu vrtnje u praznom hodu, brzina vrtnje u praznom hodu znači vrijednost koju navede proizvođač za najnižu moguću brzinu vrtnje motora pri minimalnom opterećenju. Brzina vrtnje u praznom hodu toplog motora je brzina vrtnje u praznom hodu zagrijanog motora.

5.2.5.6.   Ispitna brzina za motore stalne brzine

Regulatori motora stalne brzine ne moraju brzinu uvijek održavati jednako stalnom. Obično se brzina može smanjiti (za 0,1 do 10 %) ispod brzine pri nultom opterećenju tako da se minimalna brzine postigne blizu točke maksimalne snage motora. Ispitna brzina za motore stalne brzine može se zadati regulatorom ugrađenim na motor ili naredbom za brzinu na ispitnom postolju ako to predstavlja regulator motora.

Ako se upotrebljava regulator ugrađen na motor, 100 % brzine mora biti regulatorska brzina motora kako je definirana člankom 2. stavkom 24.

Ako se za simulaciju regulatora upotrebljava signal zahtjeva za brzinu na ispitnom postolju, 100 % brzine pri nultom opterećenju mora biti brzina bez opterećenja koju je proizvođač naveo za tu postavku regulatora, a 100 % brzine pri punom opterećenju mora biti nazivna brzina za tu postavku regulatora. Za određivanje brzine za ostale načine ispitivanja mora se upotrijebiti interpolacija.

Ako regulator ima postavku izokronog rada ili ako se nazivna brzina i brzina bez opterećenja koje je deklarirao proizvođač razlikuju za najviše 3 %, za 100 % brzine pri svim točkama opterećenja smije se upotrebljavati samo jedna vrijednost koju je deklarirao proizvođač.

5.2.6.

5.2.6.1.   Zakretni moment

Vrijednosti zakretnog momenta u ispitnim ciklusima postoci su koji, za predmetni način ispitivanja, predstavljaju jednu od sljedećih stavki:

5.2.6.2.   Snaga

Vrijednosti snage u ispitnim ciklusima postoci su koji, za predmetni način ispitivanja, predstavljaju jednu od sljedećih stavki:

6.1.1.

Da bi se ispitivanje smatralo valjanim, moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti:

6.1.2.

Ako nadmorska visina laboratorija u kojem se motor ispituje prelazi 600 m, f a smije, uz odobrenje proizvođača, prijeći 1,07 uz uvjet da p s ne smije biti manji od 80 kPa.

6.1.3.

Ako je snaga motora koji se ispituje veća od 560 kW, maksimalna temperatura ulaznog zraka smije, uz odobrenje proizvođača, prijeći 303 K (30 °C) uz uvjet da ne smije prijeći 308 K (35 °C).

6.1.4.

Ako nadmorska visina laboratorija u kojem se motor ispituje prelazi 300 m, a snaga motora koji se ispituje je veća od 560 kW, f a smije, uz odobrenje proizvođača, prijeći 1,07 uz uvjet da p s ne smije biti manji od 80 kPa, a maksimalna temperatura ulaznog zraka smije prijeći 303 K (30°C) uz uvjet da ne smije prijeći 308 K (35°C).

6.1.5.

U slučaju porodice motora kategorije NRS s manje od 19 kW, koja se isključivo sastoji od tipa motora predviđenog za bacače snijega, temperatura ulaznog zraka mora se održavati u rasponu od 273 do 268 K (od 0 do – 5°C).

6.1.6.

Motorima kategorije SMB temperatura ulaznog zraka mora se održavati na vrijednosti od 263 ± 5 K (– 10 ± 5 °C), osim kako je dopušteno točkom 6.1.6.1.

6.1.7.

Dopušteno je upotrebljavati:

P m,i

izmjerena snaga motora, kW

P f,i

snaga koju apsorbiraju pomoćni uređaji/oprema koja se trebala ugraditi radi ispitivanja, no nije bila ugrađena, kW

P r,i

snaga koju apsorbiraju pomoćni uređaji/oprema koja se trebala ukloniti radi ispitivanja, no bila je ugrađena, kW.

n

broj ispitivanja u kojima se regeneracija ne događa,

n r

broj ispitivanja u kojima se regeneracija događa (minimalno jedno ispitivanje),

prosječna specifična emisija iz ispitivanja u kojem se regeneracija ne događa [g/kWh ili #/kWh]

prosječna specifična emisija iz ispitivanja u kojem se događa regeneracija [g/kWh ili #/kWh]