Ovaj je tekst namijenjen isključivo dokumentiranju i nema pravni učinak. Institucije Unije nisu odgovorne za njegov sadržaj. Vjerodostojne inačice relevantnih akata, uključujući njihove preambule, one su koje su objavljene u Službenom listu Europske unije i dostupne u EUR-Lexu. Tim službenim tekstovima može se izravno pristupiti putem poveznica sadržanih u ovom dokumentu.

o utvrđivanju mjera u vezi s pristupom otvorenom internetu i maloprodajnim naknadama za regulirane komunikacije unutar EU-a te o izmjeni Direktive 2002/22/EZ i Uredbe (EU) br. 531/2012

1. Ovom Uredbom utvrđuju se zajednička pravila za zaštitu jednakog i nediskriminirajućeg postupanja s prometom u pružanju usluga pristupa internetu i povezanih prava krajnjih korisnika.

2. Ovom Uredbom uspostavlja se novi mehanizam za određivanje maloprodajnih cijena za regulirane usluge roaminga na razini Unije kako bi se ukinule maloprodajne dodatne naknade za roaming bez narušavanja domaćih tržišta i tržišta koja se posjećuju.

3. Ovom Uredbom ujedno se utvrđuju zajednička pravila kako bi se osiguralo da se potrošačima ne naplaćuju prekomjerne cijene za brojevno utemeljene interpersonalne komunikacije iz države članice potrošačeva domaćeg pružatelja usluga prema bilo kojem broju u nepokretnoj ili pokretnoj mreži u drugoj državi članici.

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se definicije navedene u članku 2. Direktive 2002/21/EZ.

1. „davatelj elektroničkih komunikacija javnosti” znači poduzeće koje pruža javne komunikacijske mreže ili javno dostupne elektroničke komunikacijske usluge;

2. „usluga pristupa internetu” znači javno dostupna elektronička komunikacijska usluga kojom se omogućuje pristup internetu te time povezivanje s gotovo svim krajnjim točkama interneta, bez obzira na mrežnu tehnologiju i terminalnu opremu koja se upotrebljava;

3. „regulirana komunikacija unutar EU-a” znači svaka brojevno utemeljena interpersonalna komunikacijska usluga iz države članice potrošačeva domaćeg pružatelja prema bilo kojem broju u nepokretnoj ili pokretnoj mreži iz nacionalnog plana numeriranja u drugoj državi članici te koja se u cijelosti ili djelomično naplaćuje na temelju stvarne potrošnje;

4. „brojevno utemeljena interpersonalna komunikacijska usluga” znači brojevno utemeljena interpersonalna komunikacijska usluga kako je definirana u članku 2. točki 6. Direktive (EU) 2018/1972 Europskog parlamenta i Vijeća ( 1 ).

1. Krajnji korisnici putem svoje usluge pristupa internetu imaju pravo pristupa informacijama i sadržaju te njihove distribucije, pravo upotrebe i pružanja aplikacija i usluga te pravo upotrebe terminalne opreme po svom izboru, neovisno o lokaciji krajnjeg korisnika ili davatelja te lokaciji, porijeklu ili odredištu informacije, sadržaja, aplikacije ili usluge.

Ovim stavkom ne dovodi se u pitanje pravo Unije, ili nacionalno pravo koje je u skladu s pravom Unije, u pogledu zakonitosti sadržaja, aplikacija ili usluga.

2. Dogovori između davatelja usluga pristupa internetu i krajnjih korisnika o poslovnim i tehničkim uvjetima i značajkama usluga pristupa internetu poput cijene, količine podataka ili brzine i bilo koja poslovna praksa davatelja usluga pristupa internetu ne ograničavaju ostvarivanje prava krajnjih korisnika utvrđena u stavku 1.

3. Davatelji usluga pristupa internetu prilikom pružanja usluga pristupa internetu sa svim prometom postupaju jednako, bez diskriminacije, ograničavanja ili ometanja te neovisno o pošiljatelju i primatelju, sadržaju kojem se pristupa ili koji se distribuira, aplikacijama ili uslugama koje se upotrebljavaju ili pružaju ili terminalnoj opremi koja se upotrebljava.

Prvi podstavak ne sprečava davatelje usluga pristupa internetu da provode opravdane mjere upravljanja prometom. Da bi ih se smatralo opravdanima, takve mjere moraju biti transparentne, nediskriminirajuće, proporcionalne te se ne smiju temeljiti na poslovnim interesima već na objektivno različitim zahtjevima u vezi s tehničkom kvalitetom usluge za određene kategorije prometa. Takvim se mjerama ne prati konkretan sadržaj i one ne traju dulje nego što je to potrebno.

Davatelji usluga pristupa internetu ne smiju provoditi mjere upravljanja prometom koje prelaze mjere utvrđene u drugom podstavku, a posebice ne smiju blokirati, usporavati, mijenjati, ograničavati, ometati, degradirati ili diskriminirati određene sadržaje, aplikacije ili usluge, ili određene njihove kategorije, osim ako je to potrebno i samo onoliko dugo koliko je potrebno radi:

(a) poštovanja zakonodavnih akata Unije, ili nacionalnog zakonodavstva koje je u skladu s pravom Unije, kojima podliježe davatelj usluga pristupa internetu, ili poštovanja mjera koje su u skladu s pravom Unije, a kojima se izvršavaju takvi zakonodavni akti Unije ili nacionalno zakonodavstvo, uključujući sudske naloge ili naloge tijela javne vlasti kojima su dodijeljene odgovarajuće ovlasti;

(b) očuvanja integriteta i sigurnosti mreže, usluga koje se pružaju putem te mreže i terminalne opreme krajnjih korisnika;

(c) sprečavanja predstojećeg zagušenja mreže i ublažavanja učinaka iznimnog ili privremenog zagušenja mreže, pod uvjetom da se s da se s istovjetnim kategorijama prometa jednako postupa.

4. Svaka mjera upravljanja prometom može obuhvaćati obradu osobnih podataka samo ako je takva obrada potrebna i proporcionalna za postizanje ciljeva navedenih u stavku 3. Takva obrada provodi se u skladu s Direktivom 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća ( 2 ). Mjere upravljanja prometom također moraju biti u skladu s Direktivom 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća ( 3 ).

5. Davatelji elektroničkih komunikacija javnosti, uključujući davatelje usluga pristupa internetu, i davatelji sadržaja, aplikacija i usluga slobodni su nuditi usluge koje nisu usluge pristupa internetu i koje su optimizirane za određen sadržaj, aplikacije ili usluge ili njihovu kombinaciju ako je ta optimizacija potrebna kako bi se zadovoljili zahtjevi za posebnu razinu kvalitete sadržaja, aplikacija ili usluga.

Davatelji elektroničkih komunikacija javnosti, uključujući davatelje usluga pristupa internetu, mogu nuditi ili omogućavati takve usluge samo ako je kapacitet mreže dovoljan da ih pruže dodatno uz bilo koje usluge pristupa internetu koje pružaju. Takve usluge ne mogu se upotrijebiti ili nuditi kao zamjena za usluge pristupa internetu i ne smiju biti na štetu dostupnosti ili opće kvalitete usluga pristupa internetu za krajnje korisnike.

1. Davatelji usluga pristupa internetu osiguravaju da je u svakom ugovoru kojim su obuhvaćene usluge pristupa internetu navedeno barem sljedeće:

(a) informacije o tome kako bi mjere upravljanja prometom koje taj davatelj usluga primjenjuje mogle utjecati na kvalitetu usluga pristupa internetu, privatnost krajnjih korisnika i zaštitu osobnih podataka;

(b) jasno i razumljivo objašnjenje o tome kako svako ograničenje količine podataka, brzina i ostali parametri kvalitete usluge mogu u praksi utjecati na usluge pristupa internetu, a osobito na uporabu sadržaja, aplikacija i usluga;

(c) jasno i razumljivo objašnjenje o tome kako bilo koje usluge navedene u članku 3. stavku 5. za koje krajnji korisnik stupi u pretplatnički odnos mogu u praksi utjecati na usluge pristupa internetu koje se pružaju tom krajnjem korisniku;

(d) jasno i razumljivo objašnjenje o minimalnoj, uobičajeno dostupnoj, maksimalnoj i oglašenoj brzini preuzimanja i učitavanja usluga pristupa internetu u slučaju fiksnih mreža ili o procijenjenoj maksimalnoj i oglašenoj brzini preuzimanja i učitavanja usluga pristupa internetu u slučaju pokretnih mreža te o tome koliko bi znatna odstupanja od oglašenih brzina preuzimanja i učitavanja mogla utjecati na ostvarivanje prava krajnjih korisnika utvrđena u članku 3. stavku 1.;

(e) jasno i razumljivo objašnjenje o pravnim sredstvima dostupnima korisniku u skladu s nacionalnim pravom u slučaju svake razlike, do koje dolazi stalno ili redovito, između stvarne izvedbe usluge pristupa internetu u pogledu brzine ili drugih parametara kvalitete usluge i izvedbe koja je naznačena u skladu s točkama od (a) do (d).

2. Davatelji usluga pristupa internetu uspostavljaju transparentne, jednostavne i učinkovite postupke kako bi riješili pritužbe krajnjih korisnika koje se odnose na prava i obveze utvrđene u članku 3. i stavku 1. ovog članka.

3. Zahtjevi utvrđeni u stavcima 1. i 2. dodaju se onima predviđenima u Direktivi 2002/22/EZ i ne sprečavaju države članice da zadrže ili uvedu dodatne zahtjeve u vezi s praćenjem, informacijama i transparentnošću, uključujući zahtjeve u vezi sa sadržajem, oblikom i načinom objavljivanja informacija. Ti zahtjevi moraju biti u skladu s ovom Uredbom i odgovarajućim odredbama direktiva 2002/21/EZ i 2002/22/EZ.

4. Svaka znatna razlika, do koje dolazi stalno ili redovito, između stvarne izvedbe usluge pristupa internetu u pogledu brzine ili drugih parametara kvalitete usluge i izvedbe koju je davatelj usluga pristupa internetu naveo u skladu sa stavkom 1. točkama od (a) do (d), kada relevantne činjenice utvrđuje mehanizam za praćenje koji certificira državno regulatorno tijelo, smatra se nesukladnošću izvedbe za potrebe aktiviranja pravnih sredstava koja su korisniku dostupna u skladu s nacionalnim pravom.

Ovaj stavak primjenjuje se samo na ugovore koji su sklopljeni ili obnovljeni od 29. studenoga 2015.

1. Državna regulatorna tijela pomno prate i osiguravaju usklađenost s člancima 3. i 4. te promiču trajnu dostupnost nediskriminirajućih usluga pristupa internetu na razinama kvalitete koje odražavaju tehnološki napredak. Za te potrebe državna regulatorna tijela mogu propisati zahtjeve u vezi s tehničkim značajkama, zahtjeve za minimalnu kvalitetu usluga i druge odgovarajuće i potrebne mjere jednom davatelju elektroničkih komunikacija javnosti ili više njih, uključujući davatelje usluga pristupa internetu.

Državna regulatorna tijela o tom praćenju i svojim zaključcima objavljuju godišnja izvješća te ih predstavljaju Komisiji i BEREC-u.

2. Na zahtjev državnog regulatornog tijela, davatelji elektroničkih komunikacija javnosti, uključujući davatelje usluga pristupa internetu, tom državnom regulatornom tijelu stavljaju na raspolaganje informacije relevantne za obveze iz članaka 3. i 4., osobito informacije o upravljanju njihovim mrežnim kapacitetima i prometom, kao i obrazloženja za svaku primijenjenu mjeru upravljanja prometom. Ti davatelji pružaju tražene informacije u skladu s rokovima i razinom detalja koje državno regulatorno tijelo traži.

3. BEREC do 30. kolovoza 2016., kako bi se doprinijelo dosljednoj primjeni ove Uredbe, nakon savjetovanja s dionicima i u bliskoj suradnji s Komisijom, izdaje smjernice za provedbu obveza državnih regulatornih tijela u skladu s ovim člankom.

4. Ovim člankom ne dovode se u pitanje zadaće koje su države članice dodijelile državnim regulatornim tijelima ili drugim nadležnim tijelima u skladu s pravom Unije.

1. Od 15. svibnja 2019. svaka maloprodajna cijena (bez PDV-a) koja se potrošačima naplaćuje za regulirane komunikacije unutar EU-a ne smije premašiti 0,19 EUR po minuti za pozive i 0,06 EUR po SMS poruci.

2. Neovisno o obvezama utvrđenim u stavku 1., pružatelji reguliranih komunikacija unutar EU-a mogu dodatno ponuditi, a potrošači izričito odabrati, tarifu za međunarodne komunikacije, uključujući regulirane komunikacije unutar EU-a, različitu od one utvrđene u skladu sa stavkom 1., na temelju koje potrošači imaju koristi od tarife za regulirane komunikacije unutar EU-a koja s razlikuje od one koja bi im bila dodijeljena u nedostatku takvog izbora. Prije nego što potrošači izaberu tu različitu tarifu, pružatelj reguliranih komunikacija unutar EU-a dužan ih je obavijestiti o naravi prednosti koje bi time izgubili.

3. Ako tarifa za regulirane komunikacije unutar EU-a kako je navedena u stavku 2. premašuje gornje granične vrijednosti utvrđene u stavku 1., potrošači koji u roku od dva mjeseca od 15. svibnja 2019. ne potvrde odnosno ne odaberu bilo koju od tarifa kako je navedeno u stavku 2. automatski dobivaju tarifu utvrđenu u stavku 1.

4. Potrošači mogu prijeći s tarifa utvrđenih u stavku 1. ili se vratiti na njih besplatno i u roku od jednog radnog dana od primitka zahtjeva te pružatelji moraju osigurati da takav prelazak ne uključuje uvjete ili ograničenja koji se odnose na elemente pretplata koji nisu komunikacije unutar EU-a.

5. Ako su maksimalne cijene iz stavka 1. izražene u valutama koje nisu euro, početna se ograničenja u tim valutama određuju primjenom prosjeka referentnih deviznih tečajeva koje je Europska središnja banka objavila u Službenom listu Europske unije 15. siječnja, 15. veljače i 15. ožujka 2019. Ograničenja u valutama koje nisu euro revidiraju se svake godine od 2020. Ograničenja u tim valutama, koja se svake godine revidiraju, primjenjuju se od 15. svibnja, pri čemu se upotrebljava prosjek referentnih deviznih tečajeva objavljenih 15. siječnja, 15. veljače i 15. ožujka iste godine.

6. Nacionalna regulatorna tijela prate razvoj tržišta i cijena za regulirane komunikacije unutar EU-a i izvješćuju o tome Komisiju.

Ako pružatelj reguliranih komunikacija unutar EU-a utvrdi da bi zbog posebnih i iznimnih okolnosti na temelju kojih se razlikuje od većine drugih pružatelja u Uniji, primjena gornje granične vrijednosti iz stavka 1. imala znatan utjecaj na njegovu sposobnost održavanja postojećih cijena za domaće komunikacije, nacionalno regulatorno tijelo može na zahtjev tog pružatelja odobriti odstupanje od stavka 1. isključivo u onoj mjeri u kojoj je to potrebno te na obnovljivo razdoblje od jedne godine. Ocjena održivosti domaćeg modela naplate temelji se na relevantnim objektivnim čimbenicima koji su svojstveni pružatelju regulirane komunikacije unutar EU-a, kao i na razini domaćih cijena i prihoda.

Ako je pružatelj usluga koji je podnio zahtjev dostavio sve potrebne dokaze, nacionalno regulatorno tijelo utvrđuje razinu maksimalne cijene, koja premašuje jednu ili obje gornje granične vrijednosti iz stavka 1., koja bi bila neophodna kako bi se osigurala održivost pružateljeva domaćeg modela naplate. BEREC objavljuje smjernice o parametrima koje nacionalna regulatorna tijela trebaju uzeti u obzir pri svojim ocjenama.

Države članice utvrđuju pravila o sankcijama koje se primjenjuju na povrede članaka 3., 4. i 5. te poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale njihovu provedbu. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. Države članice obavješćuju Komisiju o tim pravilima i mjerama do 30. travnja 2016. te bez odgode obavješćuju Komisiju o svim naknadnim izmjenama koje na njih utječu.

Države članice utvrđuju pravila o sankcijama koje se primjenjuju na kršenja članka 5.a i poduzimaju sve potrebne mjere radi osiguravanja njihove provedbe. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. Države članice do 15. svibnja 2019. obavješćuju Komisiju o pravilima i mjerama utvrđenima radi osiguravanja provedbe članka 5.a te bez odgode obavješćuju Komisiju o svim naknadnim izmjenama koje na njih utječu.

„(r) „domaća maloprodajna cijena” znači domaća maloprodajna jedinična naknada davatelja usluga roaminga koja se primjenjuje na odlazne pozive i poslane SMS poruke (započete i završene na različitim javnim komunikacijskim mrežama unutar iste države članice) te na podatke koje je korisnik potrošio; u slučaju da ne postoji točno određena domaća maloprodajna jedinična naknada, domaća maloprodajna cijena smatra se istim mehanizmom naplate kao što je onaj koji se primjenjuje na korisnika za odlazne pozive i poslane SMS poruke (započete i završene na različitim javnim komunikacijskim mrežama unutar iste države članice) te za potrošene podatke u državi članici tog korisnika;

(s) „odvojena prodaja reguliranih maloprodajnih podatkovnih usluga u roamingu” znači pružanje reguliranih podatkovnih usluga u roamingu koje alternativni davatelj usluga roaminga pruža korisnicima roaminga izravno na gostujućoj mreži.”.

„6. Standardna ponuda iz stavka 5. u dovoljnoj je mjeri detaljna i uključuje sve komponente potrebne za veleprodajni pristup roamingu kako je navedeno u stavku 3. i sadrži opis ponuda relevantnih za izravan veleprodajni pristup roamingu i pristup preprodaji veleprodajnih usluga roaminga te pripadajuće uvjete. Ta standardna ponuda može obuhvaćati uvjete za sprečavanje stalnog roaminga ili zlouporabe ili prekomjerne uporabe veleprodajnog pristupa roamingu za potrebe koje nisu pružanje reguliranih usluga roaminga korisnicima davateljâ usluga roaminga tijekom povremenih putovanja tih korisnika unutar Unije. Prema potrebi, državna regulatorna tijela mogu odrediti izmjene standardnih ponuda radi primjene obveza utvrđenih u ovom članku.”.

„Provedba odvojene prodaje reguliranih maloprodajnih podatkovnih usluga u roamingu”;

„1. Domaći davatelji usluga provode obvezu u vezi s odvojenom prodajom reguliranih maloprodajnih podatkovnih usluga u roamingu kako je predviđeno u članku 4. tako da korisnici roaminga mogu upotrebljavati odvojene regulirane podatkovne usluge u roamingu. Domaći davatelji usluga ispunjavaju sve opravdane zahtjeve za pristup opremi i pripadajućim uslugama podrške relevantnim za odvojenu prodaju reguliranih maloprodajnih podatkovnih usluga u roamingu. Pristup navedenoj opremi i uslugama podrške koji su potrebni za odvojenu prodaju reguliranih maloprodajnih podatkovnih usluga u roamingu, uključujući usluge provjere identiteta korisnika, besplatan je i ne uključuje nikakve izravne naknade za korisnike roaminga.”;

„2. Kako bi se osigurala dosljedna i istovremena provedba odvojene prodaje reguliranih maloprodajnih podatkovnih usluga u roamingu u cijeloj Uniji, Komisija, putem provedbenih akata i nakon savjetovanja s BEREC-om, donosi detaljna pravila o tehničkom rješenju za provedbu odvojene prodaje reguliranih maloprodajnih podatkovnih usluga u roamingu. Navedeni provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 6. stavka 2.”;

„3. Tehničko rješenje za provedbu odvojene prodaje reguliranih maloprodajnih podatkovnih usluga u roamingu ispunjava sljedeće kriterije:”.

S učinkom od 15. lipnja 2017., pod uvjetom da se zakonodavni akt koji se treba donijeti na temelju prijedloga iz članka 19. stavka 2. primjenjuje na taj datum, davatelji usluga roaminga ne naplaćuju nikakvu dodatnu naknadu uz domaću maloprodajnu cijenu korisnicima roaminga u bilo kojoj državi članici za bilo koji regulirani odlazni ili dolazni poziv u roamingu, za bilo koju reguliranu poslanu SMS poruku u roamingu i za bilo koju reguliranu podatkovnu uslugu u roamingu koju upotrebljavaju, uključujući MMS poruke, niti ikakvu opću naknadu za omogućavanje upotrebe terminalne opreme ili usluge u inozemstvu, podložno člancima 6.b i 6.c.

1. Davatelji usluga roaminga mogu primijeniti u skladu s ovim člankom i provedbenim aktima iz članka 6.d „politiku pravedne uporabe” na potrošnju reguliranih maloprodajnih usluga roaminga koje se pružaju po primjenjivoj domaćoj razini maloprodajnih cijena kako bi se spriječilo da korisnici roaminga prekomjerno ili u svrhu zlouporabe upotrijebe regulirane maloprodajne usluge roaminga, poput toga da upotrebljavaju takve usluge u državi članici koja nije država članica njihova domaćeg davatelja usluga za potrebe koje nisu potrebe povremenih putovanja.

Svakom politikom pravedne uporabe korisnicima davatelja usluga roaminga omogućuje se potrošnja količine reguliranih maloprodajnih usluga roaminga po primjenjivim domaćim maloprodajnim cijenama koja je usklađena s njihovim tarifnim planovima.

2. Članak 6.e primjenjuje se na regulirane maloprodajne usluge roaminga koje premašuju bilo koja ograničenja u okviru bilo koje politike pravedne uporabe.

1. U posebnim i iznimnim okolnostima, s ciljem osiguravanja održivosti njegova domaćeg modela naplate, ako davatelj usluga roaminga ne može osigurati povrat sveukupnih stvarnih i projiciranih troškova pružanja reguliranih maloprodajnih usluga roaminga u skladu s člancima 6.a i 6.b iz sveukupnih stvarnih i projiciranih prihoda od pružanja takvih usluga, taj davatelj usluga roaminga može podnijeti zahtjev za odobrenje primjene dodatne naknade. Takva dodatna naknada primjenjuje se samo u mjeri u kojoj je to potrebno za povrat troškova pružanja reguliranih maloprodajnih usluga roaminga, uzimajući u obzir primjenjive maksimalne veleprodajne naknade.

2. Ako se davatelj usluga roaminga odluči koristiti stavkom 1. ovog članka, on bez odgode podnosi zahtjev državnom regulatornom tijelu i dostavlja mu sve potrebne informacije u skladu s provedbenim aktima iz članka 6.d. Svakih 12 mjeseci nakon toga davatelj usluga roaminga ažurira te informacije i dostavlja ih državnom regulatornom tijelu.

3. Nakon primitka zahtjeva u skladu sa stavkom 2. državno regulatorno tijelo ocjenjuje je li davatelj usluga roaminga utvrdio da mu je nemoguće osigurati povrat troškova u skladu sa stavkom 1. i da bi to imalo štetan učinak na održivost njegova domaćeg modela naplate. Ocjena održivosti domaćeg modela naplate temelji se na relevantnim objektivnim čimbenicima koji su svojstveni davatelju usluga roaminga, uključujući objektivne razlike među davateljima usluga roaminga u dotičnoj državi članici i razinu domaćih cijena i prihoda. Državno regulatorno tijelo odobrava dodatnu naknadu ako su ispunjeni uvjeti utvrđeni u stavku 1. i ovom stavku.

4. U roku od mjesec dana od primitka zahtjeva u skladu sa stavkom 2. državno regulatorno tijelo odobrava dodatnu naknadu osim ako je zahtjev očito neutemeljen ili pruža nedostatne informacije. Ako državno regulatorno tijelo smatra da je zahtjev očito neutemeljen ili ako smatra da dostavljene informacije nisu dostatne, donosi konačnu odluku u dodatnom roku od dva mjeseca, nakon što je davatelju usluga roaminga dalo mogućnost da ga se sasluša, kojom odobrava, mijenja ili odbija dodatnu naknadu.

Provedba politike pravedne uporabe i održivosti ukidanja maloprodajnih dodatnih naknada za roaming

1. Kako bi se osigurala dosljedna primjena članaka 6.b i 6.c, Komisija do 15. prosinca 2016., nakon savjetovanja s BEREC-om, donosi provedbene akte kojima se utvrđuju detaljna pravila o primjeni politike pravedne uporabe, o metodologiji za ocjenu održivosti ukidanja maloprodajnih dodatnih naknada za roaming te o zahtjevu koji podnosi davatelj usluga roaminga za potrebe te ocjene. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 6. stavka 2.

2. U vezi s člankom 6.b, prilikom donošenja provedbenih akata kojima se utvrđuju detaljna pravila o primjeni politike pravedne uporabe Komisija uzima u obzir sljedeće:

(d) svaki uočljiv rizik narušavanja tržišnog natjecanja i poticaja za ulaganja na domaćim tržištima i tržištima koja se posjećuju.

3. U vezi s člankom 6.c, prilikom donošenja provedbenih akata kojima se utvrđuju detaljna pravila o metodologiji za ocjenu održivosti ukidanja maloprodajnih dodatnih naknada za roaming za davatelja usluga roaminga, Komisija ih temelji na sljedećem:

(a) određivanju sveukupnih stvarnih i projiciranih troškova pružanja reguliranih maloprodajnih usluga roaminga uzimajući u obzir važeće veleprodajne naknade za roaming za neuravnotežen promet i razuman udio združenih i zajedničkih troškova koji su potrebni za pružanje reguliranih maloprodajnih usluga roaminga;

(b) određivanju sveukupnih stvarnih i projiciranih prihoda od pružanja reguliranih maloprodajnih usluga roaminga;

(d) razini tržišnog natjecanja, cijena i prihoda na domaćem tržištu i svakom uočenom riziku da bi roaming po domaćim maloprodajnim cijenama znatno utjecao na razvoj takvih cijena.

4. Komisija redovito preispituje provedbene akte donesene u skladu sa stavkom 1. s obzirom na razvoj tržišta.

5. Državno regulatorno tijelo strogo prati i nadzire primjenu politike pravedne uporabe i mjera za održivost ukidanja maloprodajnih dodatnih naknada za roaming, uvažavajući u najvećoj mjeri relevantne objektivne čimbenike svojstvene dotičnoj državi članici i relevantne objektivne razlike među davateljima usluga roaminga. Ne dovodeći u pitanje postupak naveden u članku 6.c stavku 3., državno regulatorno tijelo pravodobno izvršava zahtjeve iz članaka 6.b i 6.c te provedbene akte donesene u skladu sa stavkom 1. ovog članka. Državno regulatorno tijelo može u svakom trenutku zahtijevati od davatelja usluga roaminga da izmijeni ili prestane primjenjivati dodatnu naknadu ako to nije u skladu s člankom 6.b ili 6.c. Državno regulatorno tijelo jednom godišnje obavješćuje Komisiju o primjeni članaka 6.b i 6.c te ovog članka.

1. Ne dovodeći u pitanje drugi podstavak, ako davatelj usluga roaminga primjenjuje dodatnu naknadu za potrošnju reguliranih maloprodajnih usluga roaminga koja premašuje bilo koja ograničenja u okviru bilo koje politike pravedne uporabe, mora ispunjavati sljedeće zahtjeve (isključujući PDV):

(a) svaka dodatna naknada koja se primjenjuje na regulirane odlazne pozive u roamingu, regulirane poslane SMS poruke u roamingu i regulirane podatkovne usluge u roamingu ne smije premašivati maksimalne veleprodajne naknade predviđene u članku 7. stavku 2., članku 9. stavku 1. odnosno članku 12. stavku 1.;

(b) zbroj domaće maloprodajne cijene i svake dodatne naknade koja se primjenjuje na regulirane odlazne pozive u roamingu, regulirane poslane SMS poruke u roamingu ili regulirane podatkovne usluge u roamingu ne smije premašivati 0,19 EUR po minuti, 0,06 EUR po SMS poruci odnosno 0,20 EUR po upotrijebljenom megabajtu;

(c) svaka dodatna naknada koja se primjenjuje na regulirane dolazne pozive u roamingu ne smije premašivati ponderirani prosjek maksimalnih cijena završavanja poziva u pokretnoj mreži širom Unije utvrđenih u skladu sa stavkom 2.

Davatelji usluga roaminga ne smiju primjenjivati nikakvu dodatnu naknadu na regulirane primljene SMS poruke u roamingu ili na primljene poruke govorne pošte u roamingu. Time se ne dovode u pitanje druge primjenjive naknade kao što su naknade za preslušavanje takvih poruka.

Davatelji usluga roaminga obračunavaju odlazne i dolazne pozive u roamingu po sekundi. Davatelji usluga roaminga mogu primjenjivati početno minimalno obračunsko razdoblje ne dulje od 30 sekundi na odlazne pozive. Davatelji usluga roaminga svojim korisnicima naplaćuju pružanje reguliranih podatkovnih usluga u roamingu na temelju kilobajta, uz iznimku MMS poruka, koje se mogu naplaćivati na jediničnoj osnovi. U tom slučaju maloprodajna naknada koju davatelj usluga roaminga može naplaćivati svojem korisniku roaminga za prijenos ili primanje MMS poruke u roamingu ne smije premašivati maksimalnu maloprodajnu naknadu za regulirane podatkovne usluge u roamingu utvrđenu u prvom podstavku.

Tijekom razdoblja iz članka 6.f stavka 1., ovim stavkom ne isključuju se ponude koje korisnicima roaminga za dnevnu ili bilo koju drugu fiksnu periodičnu naknadu pružaju određenu količinu potrošnje reguliranih usluga roaminga, pod uvjetom da potrošnja ukupnog iznosa te količine odgovara jediničnoj cijeni za regulirane odlazne pozive, dolazne pozive i poslane SMS poruke u roamingu te podatkovne usluge u roamingu koja ne premašuje odgovarajuću domaću maloprodajnu cijenu i maksimalnu dodatnu naknadu kako je navedena u prvom podstavku ovog stavka.

2. Komisija do 31. prosinca 2015., nakon savjetovanja s BEREC-om i podložno drugom podstavku ovog stavka, donosi provedbene akte kojima se utvrđuje ponderirani prosjek maksimalnih cijena završavanja poziva u pokretnoj mreži iz stavka 1. prvog podstavka točke (c). Komisija svake godine preispituje te provedbene akte. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 6. stavka 2.

Ponderirani prosjek maksimalnih cijena završavanja poziva u pokretnoj mreži temelji se na sljedećim kriterijima:

(a) maksimalnoj razini cijena završavanja poziva u pokretnoj mreži koje su državna regulatorna tijela propisala na tržištu pojedinačnim pokretnim mrežama za završavanje govornog poziva na veleprodajnoj razini u skladu s člankom 7. i člankom 16. Okvirne direktive i člankom 13. Direktive o pristupu; i

3. Davatelji usluga roaminga mogu ponuditi, a korisnici roaminga mogu svjesno izabrati tarifu za roaming koja je različita od tarife određene u skladu s člancima 6.a, 6.b, 6.c i stavkom 1. ovog članka, na temelju koje korisnici roaminga imaju koristi od drukčije tarife za regulirane usluge roaminga od one koja bi im bila dodijeljena da nisu sami tako izabrali. Davatelj usluga roaminga podsjeća te korisnike roaminga na prirodu pogodnosti povezanih s roamingom koje bi time izgubili.

Ne dovodeći u pitanje prvi podstavak, davatelji usluga roaminga automatski primjenjuju tarifu određenu u skladu s člancima 6.a i 6.b te stavkom 1. ovog članka na sve postojeće i nove korisnike roaminga.

Svaki korisnik roaminga u svakom trenutku može podnijeti zahtjev da prijeđe na tarifu određenu u skladu s člancima 6.a, 6.b,6.c i stavkom 1. ovog članka ili da prijeđe s te tarife. Ako korisnici roaminga svjesno odluče prijeći s tarife određene u skladu s člancima 6.a, 6.b, 6.c i stavkom 1. ovog članka ili ponovno prijeći na tu tarifu, svaki prelazak obavlja se u roku od jednog radnog dana od primitka zahtjeva, ne naplaćuje se i ne podrazumijeva uvjete ili ograničenja u vezi s drugim elementima pretplate koji se ne odnose na roaming. Davatelji usluga roaminga mogu odgoditi prelazak do isteka minimalnog utvrđenog razdoblja važenja prethodne tarife za roaming ne duljeg od dva mjeseca.

4. Davatelji usluga roaminga osiguravaju da su u ugovoru kojim je obuhvaćena bilo koja vrsta regulirane maloprodajne usluge roaminga navedene glavne značajke te regulirane maloprodajne usluge roaminga koja se pruža, uključujući osobito:

(a) točno određeni tarifni plan ili tarifne planove i, za svaki tarifni plan, vrste ponuđenih usluga, uključujući količinu komunikacije;

(b) sva ograničenja potrošnje reguliranih maloprodajnih usluga roaminga koje se pružaju po primjenjivoj razini domaćih maloprodajnih cijena, osobito kvantificirane informacije o tome kako se svaka politika pravedne uporabe primjenjuje u vezi s glavnim cijenama, količinom ili drugim parametrima dotične regulirane maloprodajne usluge roaminga koja se pruža.

1. Od 30. travnja 2016. do 14. lipnja 2017. davatelji usluga roaminga mogu primjenjivati dodatnu naknadu uz domaću maloprodajnu cijenu za pružanje reguliranih maloprodajnih usluga roaminga.

2. Tijekom razdoblja iz stavka 1. ovog članka članak 6.e primjenjuje se mutatis mutandis.”.

„Te osnovne, korisnikovim potrebama prilagođene informacije o cijenama izražene su u valuti u kojoj domaći davatelj usluga korisnika izdaje račun te uključuju informacije o:

(a) svakoj politici pravedne uporabe koja se na korisnika roaminga primjenjuje unutar Unije te o dodatnim naknadama koje se primjenjuju ako se premaše bilo koja ograničenja u okviru te politike pravedne uporabe; i

„Prvi, drugi, četvrti i peti podstavak, uz iznimku upućivanja na politiku pravedne uporabe i dodatnu naknadu koja se primjenjuje u skladu s člankom 6.c, primjenjuju se i na govorne i SMS usluge u roamingu koje upotrebljavaju korisnici roaminga tijekom putovanja izvan Unije i koje pruža davatelj usluga roaminga.”;

„2.a Davatelj usluga roaminga šalje obavijest korisniku usluga roaminga kada je u potpunosti potrošena primjenjiva količina pravedne uporabe reguliranih govornih ili SMS usluga u roamingu ili se dosegne bilo koji prag uporabe primijenjen u skladu s člankom 6.c. U toj obavijesti navodi se dodatna naknada koja će se primijeniti na svaku reguliranu govornu ili SMS uslugu u roamingu koju korisnik roaminga dodatno potroši. Svaki korisnik ima pravo od davatelja usluga roaminga zatražiti prestanak slanja takvih obavijesti i ima pravo od davatelja usluga roaminga u bilo kojem trenutku i besplatno zatražiti ponovno pružanje te usluge slanja obavijesti.”;

„3. Davatelji usluga roaminga svim korisnicima prilikom zasnivanja pretplatničkog odnosa daju potpune informacije o primjenjivim naknadama za roaming. Svojim korisnicima roaminga također bez nepotrebnog odlaganja daju ažurirane informacije o primjenjivim naknadama za roaming kod svake promjene navedenih naknada.

Davatelji usluga roaminga u razumnim vremenskim razmacima šalju podsjetnik svim korisnicima koji su se odlučili za drugu tarifu.”.

„2. Davatelj usluga roaminga automatskom porukom obavješćuje korisnika roaminga o tome da korisnik roaminga upotrebljava regulirane podatkovne usluge u roamingu i daje osnovne, korisnikovim potrebama prilagođene tarifne informacije o naknadama (u valuti u kojoj domaći davatelj usluga korisnika izdaje račun) koje se primjenjuju na pružanje reguliranih podatkovnih usluga u roamingu tom korisniku roaminga u dotičnoj državi članici, osim ako je korisnik obavijestio davatelja usluga roaminga da mu navedene informacije nisu potrebne.

Te osnovne, korisnikovim potrebama prilagođene tarifne informacije uključuju informacije o:

Te informacije dostavljaju se na mobilni uređaj korisnika roaminga, na primjer SMS porukom, elektroničkom poštom ili skočnim prozorom na mobilnom uređaju, svaki put kada korisnik roaminga uđe u državu članicu koja nije država njegova domaćeg davatelja usluga i prvi put upotrijebi podatkovnu uslugu u roamingu u toj državi članici. U trenutku kada korisnik roaminga pokrene reguliranu podatkovnu uslugu u roamingu one se besplatno šalju odgovarajućim sredstvima prilagođenim njihovom lakšem primanju i razumijevanju.

Korisnik koji je obavijestio svojeg davatelja usluga roaminga da mu nisu potrebne automatske informacije o tarifama ima pravo od davatelja usluga roaminga u bilo kojem trenutku i besplatno zatražiti ponovno pružanje te usluge.”;

„2.a Davatelj usluga roaminga šalje obavijest kada je u potpunosti potrošena primjenjiva količina pravedne uporabe regulirane podatkovne usluge u roamingu ili se dosegne bilo koji prag uporabe primijenjen u skladu s člankom 6.c. U toj obavijesti navodi se dodatna naknada koja će se primijeniti na svaku reguliranu podatkovnu uslugu u roamingu koju korisnik roaminga dodatno potroši. Svaki korisnik ima pravo od davatelja usluga roaminga zatražiti prestanak slanja takvih obavijesti i ima pravo od davatelja usluga roaminga u bilo kojem trenutku i besplatno zatražiti ponovno pružanje te usluge.”;

„3. Svaki davatelj usluga roaminga svim svojim korisnicima roaminga daje priliku da se svjesno i besplatno odluče za mogućnost pravodobnog primanja informacija o akumuliranoj potrošnji izraženoj u količini ili valuti u kojoj se korisniku roaminga obračunavaju i naplaćuju regulirane podatkovne usluge u roamingu kojom se jamči da, bez izričite suglasnosti korisnika, akumulirani troškovi reguliranih podatkovnih usluga u roamingu u određenom razdoblju uporabe, isključujući MMS koji se obračunava i naplaćuje na temelju jedinice, ne premaše utvrđeno financijsko ograničenje.”;

„6. Ovaj se članak također primjenjuje, uz iznimku stavka 5., stavka 2. drugog podstavka i stavka 2.a, te podložno drugom i trećem podstavku ovog stavka, na podatkovne usluge u roamingu koje upotrebljavaju korisnici roaminga tijekom putovanja izvan Unije i koje pruža davatelj usluga roaminga.”.

„Državna regulatorna tijela strogo prate i nadziru davatelje usluga roaminga koji se koriste člancima 6.b i 6.c te člankom 6.e stavkom 3.”;

„2. Državna regulatorna tijela objavljuju ažurirane podatke o primjeni ove Uredbe, posebno članaka 6.a, 6.b, 6.c, 6.e, 7., 9. i 12., na način da se zainteresiranim stranama omogućuje jednostavan pristup tim podacima.”.

1. Komisija do 29. studenoga 2015. započinje preispitivanje veleprodajnog tržišta roaminga s ciljem ocjene mjera potrebnih za omogućavanje ukidanje maloprodajnih dodatnih naknada za roaming do 15. lipnja 2017. Komisija među ostalim preispituje stupanj tržišnog natjecanja u nacionalnim veleprodajnim tržištima te posebno ocjenjuje razinu nastalih veleprodajnih troškova i primijenjenih veleprodajnih naknada te konkurentski položaj operatorâ s ograničenim geografskim djelokrugom, uključujući učinke komercijalnih sporazuma na tržišno natjecanje kao i sposobnost operatora da iskoriste ekonomije razmjera. Komisija ocjenjuje i razvoj tržišnog natjecanja na maloprodajnim tržištima roaminga i svaki uočljiv rizik narušavanja tržišnog natjecanja i poticaja za ulaganja na domaćim tržištima i tržištima koja se posjećuju. Pri ocjenjivanju mjera potrebnih za omogućavanje ukidanja maloprodajnih dodatnih naknada za roaming Komisija uzima u obzir potrebu da se osigura operatorima gostujuće mreže da osiguraju povrat svih troškova pružanja reguliranih veleprodajnih usluga roaminga, među ostalim združenih i zajedničkih troškova. Komisija uzima u obzir i potrebu sprečavanja stalnog roaminga ili zlouporabe ili prekomjerne uporabe veleprodajnih usluga roaminga za potrebe koje nisu pružanje reguliranih usluga roaminga korisnicima davateljâ usluga roaminga tijekom povremenih putovanja tih korisnika unutar Unije.

2. Komisija do 15. lipnja 2016. podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o ishodu preispitivanja iz stavka 1.

Uz to izvješće nakon javnog savjetovanja podnosi se odgovarajući zakonodavni prijedlog radi izmjene veleprodajnih naknada za regulirane usluge roaminga navedene u ovoj Uredbi ili predviđanja drugog rješenja za pitanja koja su utvrđena na veleprodajnoj razini s ciljem ukidanja maloprodajnih dodatnih naknada za roaming do 15. lipnja 2017.

3. Komisija pored toga podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću svake dvije godine nakon podnošenja izvješća iz stavka 2. Svako izvješće uključuje, među ostalim, ocjenu:

(a) dostupnosti i kvalitete usluga, uključujući usluge koje predstavljaju alternativu reguliranim maloprodajnim govornim, SMS i podatkovnim uslugama u roamingu, posebno s obzirom na tehnološki razvoj;

(b) stupnja tržišnog natjecanja na maloprodajnim i veleprodajnim tržištima roaminga, posebno konkurentskog položaja manjih, neovisnih ili novih operatora, uključujući učinke komercijalnih sporazuma na tržišno natjecanje i stupanj međusobnog povezivanja među operatorima;

(c) mjere u kojoj je provedba strukturnih mjera predviđenih člancima 3. i 4. imala za posljedicu razvoj tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu reguliranih usluga roaminga.

4. Kako bi ocijenio razvoj tržišnog natjecanja na tržištima roaminga na razini Unije, BEREC od državnih regulatornih tijela redovito prikuplja podatke o razvoju maloprodajnih i veleprodajnih naknada za regulirane govorne, SMS i podatkovne usluge u roamingu. Komisiju se obavješćuje o navedenim podacima najmanje dvaput godišnje. Komisija ih objavljuje.

Na temelju prikupljenih podataka BEREC također redovito izvješćuje o razvoju obrazaca cijena i potrošnje u državama članicama za domaće usluge i usluge roaminga te o razvoju trenutačnih veleprodajnih cijena za roaming za neuravnoteženi promet među davateljima roaminga.

BEREC također svake godine od državnih regulatornih tijela prikuplja podatke o transparentnosti i usporedivosti različitih tarifa koje operatori nude svojim korisnicima. Komisija objavljuje navedene podatke i nalaze.”.

„3. Nacionalnim mjerama koje se odnose na pristup krajnjih korisnika ili njihovo korištenje uslugama i aplikacijama putem mreža elektroničkih komunikacija, poštuju se temeljna prava i slobode fizičkih osoba, među ostalim u odnosu na privatnost i pravični postupak, kako je definirano u članku 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.”.

Komisija do 30. travnja 2019. i svake četiri godine nakon toga preispituje članke 3., 4., 5. i 6. te o tome podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću kojemu, prema potrebi, prilaže odgovarajuće prijedloge s ciljem izmjene ove Uredbe.

1. Ova Uredba stupa na snagu trećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

(a) u slučaju da se zakonodavni akt, koji se donosi na temelju prijedloga iz članka 19. stavka 2. Uredbe (EU) br. 531/2012, primjenjuje 15. lipnja 2017., članak 7. točka 5. ove Uredbe, u pogledu članaka od 6.a do 6.d Uredbe (EU) br. 531/2012, članak 7. točka 7. podtočke od (a) do (c) ove Uredbe i članak 7. točka 8. podtočke (a), (b) i (d) ove Uredbe primjenjuju se od tog datuma.

U slučaju da se navedeni zakonodavni akt ne primjenjuje 15. lipnja 2017., članak 7. točka 5. ove Uredbe, u pogledu članka 6.f Uredbe (EU) br. 531/2012, nastavlja se primjenjivati dok se navedeni zakonodavni akt ne počne primjenjivati.

U slučaju da se navedeni zakonodavni akt počne primjenjivati nakon 15. lipnja 2017., članak 7. točka 5. ove Uredbe, u pogledu članaka od 6.a do 6.d Uredbe (EU) br. 531/2012, članak 7. točka 7. podtočke od (a) do (c) ove Uredbe i članak 7. točka 8. podtočke (a), (b) i (d) ove Uredbe primjenjuju se od datuma početka primjene navedenog zakonodavnog akta;

(b) dodjeljivanje provedbenih ovlasti Komisiji u članku 7. točki 4. podtočki (c) ove Uredbe i u članku 7. točki 5. ove Uredbe, u pogledu članka 6.d i članka 6.e stavka 2. Uredbe (EU) br. 531/2012, primjenjuje se od 29. studenoga 2015.;

3. Države članice mogu do 31. prosinca 2016. nastaviti primjenjivati nacionalne mjere, uključujući samoregulatorne sustave, koje su na snazi prije 29. studenoga 2015., a koje nisu u skladu s člankom 3. stavkom 2. ili 3. Dotične države članice obavješćuju Komisiju o tim mjerama do 30. travnja 2016.

4. Odredbe Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 1203/2012 ( 4 ) koje se odnose na tehnički modalitet za primjenu pristupa lokalnim uslugama podatkovnog roaminga u posjećenoj mreži i dalje se primjenjuju za potrebe odvojene prodaje reguliranih maloprodajnih podatkovnih usluga u roamingu do donošenja provedbenog akta iz članka 7. točke 4. podtočke (c) ove Uredbe.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

( 1 ) Direktiva (EU) 2018/1972 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o Europskom zakoniku elektroničkih komunikacija (SL L 321, 17.12.2018., str. 36).

( 2 ) Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31.).

( 3 ) Direktiva 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama) (SL L 201, 31.7.2002., str. 37.).

( 4 ) Provedbena uredba Komisije (EU) br. 1203/2012 od 14. prosinca 2012. o odvojenoj prodaji reguliranih maloprodajnih usluga roaminga u Uniji (SL L 347, 15.12.2012., str. 1.).


		br.	stranica	datum
►M1	UREDBA (EU) 2018/1971 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 11. prosinca 2018.	L 321	1	17.12.2018