Ovaj je tekst namijenjen isključivo dokumentiranju i nema pravni učinak. Institucije Unije nisu odgovorne za njegov sadržaj. Vjerodostojne inačice relevantnih akata, uključujući njihove preambule, one su koje su objavljene u Službenom listu Europske unije i dostupne u EUR-Lexu. Tim službenim tekstovima može se izravno pristupiti putem poveznica sadržanih u ovom dokumentu.

UREDBA (EU) 2015/757 Europskog parlamenta i Vijeća

od 29. travnja 2015

o praćenju emisija stakleničkih plinova iz pomorskog prometa, izvješćivanju o njima i njihovoj verifikaciji te o izmjeni Direktive 2009/16/EZ

▼B

(Tekst značajan za EGP)

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

▼M2

Članak 1.

Predmet

Ovom Uredbom utvrđuju se pravila za točno praćenje emisija stakleničkih plinova i drugih relevantnih informacija o brodovima koji dolaze u luke pod nadležnošću države članice, polaze iz tih luka ili se u njima nalaze te za izvješćivanje o njima i njihovu verifikaciju radi promicanja smanjenja emisija stakleničkih plinova iz pomorskog prometa na troškovno učinkovit način.

▼B

Članak 2.

Područje primjene

▼M2

Ova se Uredba primjenjuje na brodove bruto tonaže od 5 000 tona i veće u pogledu emisija stakleničkih plinova ispuštenih tijekom njihovih putovanja za prijevoz tereta ili putnika u komercijalne svrhe od zadnje luke pristajanja takvih brodova do luke pristajanja pod nadležnošću države članice te od luke pristajanja pod nadležnošću države članice do njihove sljedeće luke pristajanja, kao i unutar luka pristajanja pod nadležnošću države članice.

1.a

Ova se Uredba od 1. siječnja 2025. primjenjuje i na brodove za opći teret bruto tonaže manje od 5 000 tona, ali ne manje od 400 tona u pogledu emisija stakleničkih plinova ispuštenih tijekom njihovih putovanja za prijevoz tereta u komercijalne svrhe od njihove zadnje luke pristajanja do luke pristajanja pod nadležnošću države članice te od luke pristajanja pod nadležnošću države članice do njihove sljedeće luke pristajanja, kao i unutar luka pristajanja pod nadležnošću države članice te na odobalne brodove bruto tonaže manje od 5 000 tona, ali ne manje od 400 tona u pogledu emisija stakleničkih plinova ispuštenih tijekom njihovih putovanja od njihove zadnje luke pristajanja do luke pristajanja pod nadležnošću države članice te od luke pristajanja pod nadležnošću države članice do njihove sljedeće luke pristajanja, kao i unutar luka pristajanja pod nadležnošću države članice.

1.b

Ova se Uredba od 1. siječnja 2025. primjenjuje na odobalne brodove bruto tonaže od 5 000 tona i veće u pogledu emisija stakleničkih plinova ispuštenih tijekom njihovih putovanja iz njihove zadnje luke pristajanja do luke pristajanja pod nadležnošću države članice te od luke pristajanja pod nadležnošću države članice do njihove sljedeće luke pristajanja, kao i unutar luka pristajanja pod nadležnošću države članice.

1.c

Staklenički plinovi obuhvaćeni ovom Uredbom su sljedeći:

(a)

ugljikov dioksid (CO2);

(b)

kad je riječ o emisijama ispuštenima od 2024. nadalje, metan (CH4); i

(c)

kad je riječ o emisijama ispuštenima od 2024. nadalje, didušikov oksid (N2O).

Ako se u ovoj Uredbi upućuje na ukupne objedinjene emisije stakleničkih plinova ili ukupne objedinjene emitirane stakleničke plinove, smatra se da se to odnosi na ukupne objedinjene količine svakog plina zasebno.

▼B

Ova Uredba ne primjenjuje se na ratne brodove, vojne pomoćne brodove, brodove za izlov ili obradu ribe, drvene brodove primitivne izrade, brodove koji nemaju mehanički pogon ni vladine brodove koji se upotrebljavaju u nekomercijalne svrhe.

Članak 3.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

▼M2

(a)

„emisije stakleničkih plinova” znači ispuštanje, iz brodova, stakleničkih plinova obuhvaćenih ovom Uredbom u skladu s člankom 2. stavkom 1.c prvim podstavkom;

▼B

(b)

„luka pristajanja” znači luka u kojoj se brod zaustavlja radi utovara ili istovara tereta ili kako bi ukrcao ili iskrcao putnike; iz toga proizlazi da su izuzeta zaustavljanja isključivo u svrhu punjenja gorivom, uzimanja namirnica, zamjene posade, smještaja u suhom doku ili popravaka broda i/ili njegove opreme, zaustavljanja u luci zbog toga što brod treba pomoć ili je u nevolji, radi prijenosa s broda na brod koji se obavljaju izvan luke te zaustavljanja samo radi zaklona od nepovoljnih vremenskih uvjeta ili uslijed aktivnosti potrage i spašavanja;

▼M2

(c)

„putovanje” znači svako kretanje broda koje potječe iz luke pristajanja ili završava u luci pristajanja;

▼B

(d)

„društvo” znači brodovlasnik ili bilo koja druga organizacija ili osoba, na primjer upravitelj ili zakupnik praznog broda, koja je od brodovlasnika preuzela odgovornost za rad broda;

(e)

„bruto tonaža” (BT) znači bruto tonaža izračunata u skladu s propisima o baždarenju brodova iz Priloga I. Međunarodnoj konvenciji o baždarenju brodova koju je usvojila Međunarodna pomorska organizacija (IMO) u Londonu 23. lipnja 1969. ili bilo koje daljnje konvencije;

(f)

„verifikator” znači pravni subjekt koji provodi aktivnosti verifikacije, a kojem akreditaciju dodjeljuje nacionalno akreditacijsko tijelo u skladu s Uredbom (EZ) br. 765/2008 i ovom Uredbom;

(g)

„verifikacija” znači aktivnosti koje provodi verifikator radi ocjene sukladnosti dokumenata koje društvo dostavlja sa zahtjevima ove Uredbe;

(h)

„dokument o usklađenosti” znači dokument specifičan za pojedini brod koji verifikator izdaje društvu, a kojim se potvrđuje da je taj brod usklađen sa zahtjevima ove Uredbe za određeno razdoblje izvješćivanja;

(i)

„druge relevantne informacije” znači informacije povezane s emisijama ►M2 stakleničkih plinova ◄ uslijed potrošnje goriva te s poslom prijevoza i energetskom učinkovitošću brodova koje omogućuju analizu kretanja emisija i ocjenu karakteristika broda;

(j)

„emisijski faktor” znači prosječni stupanj emisije stakleničkog plina u odnosu na podatke o djelatnosti toka izvora, pod pretpostavkom potpune oksidacije pri izgaranju i potpune konverzije pri svim ostalim kemijskim reakcijama;

(k)

„nesigurnost” znači parametar povezan s rezultatom utvrđivanja količine koji obilježuje raspršenost vrijednosti koje bi se opravdano mogle pripisati određenoj količini, uključujući učinke sustavnih kao i nasumičnih faktora koji je izražen u postocima i koji opisuje interval pouzdanosti oko srednje vrijednosti koja obuhvaća 95 % zaključenih vrijednosti uzimajući u obzir u obzir moguću asimetričnu raspodjelu vrijednosti;

(l)

„konzervativno” znači da je definiran skup pretpostavki kako bi se osiguralo da ne dođe do podcjenjivanja godišnjih emisija ili precjenjivanja udaljenosti ili količina prevezenog tereta;

(m)

„razdoblje izvješćivanja” znači jedna kalendarska godina tijekom koje se emisije ►M2 stakleničkih plinova ◄ moraju pratiti i prijaviti. Za putovanja koja počinju i završavaju u dvije različite kalendarske godine, podaci o praćenju i izvješćivanju ulaze u prvu dotičnu kalendarsku godinu;

(n)

„brod na vezu” znači brod koji je sigurno privezan ili usidren u luci pod nadležnošću neke države članice prilikom utovara, istovara ili mirovanja, uključujući vrijeme tijekom kojega brod ne obavlja aktivnosti prijevoza tereta;

(o)

„klasa leda” znači oznaka koju su brodu dodijelila nadležna nacionalna tijela države zastave ili organizacija koju ta država priznaje, koja označava da je brod namijenjen za navigaciju u uvjetima zaleđenog mora;

▼M2

(p)

„nadležno upravljačko tijelo” znači upravljačko tijelo nadležno za brodarsko društvo iz članka 3.gf Direktive 2003/87/EZ;

(q)

„objedinjeni podaci o emisijama na razini društva” znači zbroj emisija stakleničkih plinova obuhvaćenih Direktivom 2003/87/EZ u vezi s djelatnostima pomorskog prometa u skladu s Prilogom I. toj direktivi o kojima društvo izvješćuje na temelju te direktive za sve brodove pod svojom odgovornošću tijekom razdoblja izvješćivanja.

▼B

POGLAVLJE II.

PRAĆENJE I IZVJEŠĆIVANJE

ODJELJAK 1.

Načela i metode praćenja i izvješćivanja

Članak 4.

Zajednička načela praćenja i izvješćivanja

U skladu s člancima od 8. do 12., društva za svaki svoj brod prate i izvješćuju o relevantnim parametrima tijekom razdoblja izvješćivanja. To izvješćivanje i izvješćivanje oni provode u svim lukama u nadležnosti države članice i za sva putovanja u luku ili iz luke u nadležnosti države članice.

Praćenje i izvješćivanje moraju biti potpuni i obuhvaćati emisije ►M2 stakleničkih plinova ◄ od izgaranja goriva dok su brodovi na moru i na vezu. Društva primjenjuju prikladne mjere za izbjegavanje svih propusta u podacima tijekom razdoblja izvješćivanja.

Praćenje i izvješćivanje dosljedno je i usporedivo kroz vrijeme. U tu svrhu društva primjenjuju iste metodologije praćenja i skupove podataka koji podliježu izmjenama koje ocijeni verifikator.

Društva pribavljaju, bilježe, sastavljaju, analiziraju i dokumentiraju podatke o praćenju, uključujući pretpostavke, poveznice, emisijske faktore i podatke o aktivnosti, na transparentan način koji verifikatoru omogućuje ponavljanje utvrđivanja emisija ►M2 stakleničkih plinova ◄ .

Društva osiguravaju da utvrđivanje emisija ►M2 stakleničkih plinova ◄ nije sustavno ili svjesno netočno. Društva utvrđuju i ograničavaju svaki izvor netočnosti.

Društva omogućuju razuman dokaz o ispravnosti podataka o emisijama ►M2 stakleničkih plinova ◄ koji se prate i prijavljuju.

Društva tijekom daljnjih praćenja i izvješćivanja nastoje uzeti u obzir preporuke uključene u izvješća o verifikaciji izdane u skladu s člankom 13. stavcima 3. ili 4.

▼M2

Društva izvješćuju o objedinjenim podacima o emisijama na razini društva za brodove pod njihovom odgovornošću tijekom razdoblja izvješćivanja na temelju članka 11.a.

▼B

Članak 5.

Metode praćenja emisija ►M2 stakleničkih plinova ◄ i druge relevantne informacije

Za potrebe članka 4. stavaka 1., 2. i 3. društva za svaki od svojih brodova određuju emisije ►M2 stakleničkih plinova ◄ u skladu s bilo kojom od metoda utvrđenih u Prilogu I. te prate druge relevantne informacije u skladu s propisima utvrđenima u Prilogu II. ili donesenima na temelju njega.

▼M2

Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 23. ove Uredbe radi izmjene priloga I. i II. ovoj Uredbi kako bi se uzelo u obzir uključivanje emisija CH4 i N2O u područje primjene ove Uredbe, kao i uključivanje emisija stakleničkih plinova iz odobalnih brodova, te izmjene Direktive 2003/87/EZ te kako bi se ti prilozi uskladili s provedbenim aktima donesenima na temelju članka 14. stavka 1. te direktive, s relevantnim međunarodnim propisima te s međunarodnim i europskim normama. Komisija je isto tako ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 23. ove Uredbe radi izmjene priloga I. i II. ovoj Uredbi kako bi se jasnije definirali elementi metoda praćenja koje su u njima utvrđene s obzirom na tehnološki i znanstveni razvoj te kako bi se osiguralo djelotvorno funkcioniranje EU sustava trgovanja emisijama uspostavljenog u skladu s Direktivom 2003/87/EZ.

Komisija do 1. listopada 2023. donosi delegirane akte kako bi se uzelo u obzir uključivanje emisija CH4 i N2O u područje primjene ove Uredbe, kao i uključivanje emisija stakleničkih plinova iz odobalnih brodova, kako je navedeno u prvom podstavku ovog stavka. Metode za praćenje emisija CH4 i N2O temelje se na istim načelima kao metode za praćenje emisija CO2 utvrđene u Prilogu I. ovoj Uredbi, uz prilagodbe koje su potrebne da bi se uzela u obzir priroda relevantnih stakleničkih plinova. Metode utvrđene u Prilogu I. ovoj Uredbi i pravila utvrđena u Prilogu II. ovoj Uredbi prema potrebi se usklađuju s metodama i pravilima utvrđenima u uredbi Europskog parlamenta i Vijeća o uporabi obnovljivih i niskougljičnih goriva u pomorskom prometu i izmjeni Direktive 2009/16/EZ.

▼B

ODJELJAK 2.

Plan praćenja

Članak 6.

Sadržaj i podnošenje plana praćenja

Društva do 31. kolovoza 2017. za svaki od svojih brodova verifikatorima podnose plan praćenja u kojem je navedena metoda odabrana za praćenje emisija ►M2 stakleničkih plinova ◄ i izvješćivanje o njima te druge relevantne informacije.

Neovisno o stavku 1., za brodove koji su prvi put nakon 31. kolovoza 2017. ušli u područje primjene ove Uredbe, društvo verifikatoru podnosi plan praćenja bez nepotrebne odgode, a najkasnije dva mjeseca nakon prvog pristajanja svakog broda u luku pod nadležnošću države članice.

Plan praćenja sastoji se od potpune i transparentne dokumentacije o metodi praćenja za dotični brod i sadrži barem sljedeće elemente:

(a)

identifikaciju i vrstu broda, uključujući njegovo ime, njegov identifikacijski broj pri IMO-u, njegovu luku upisa ili matičnu luku te ime brodovlasnika;

▼M2

(b)

ime društva i adresu, telefonski broj i adresu elektroničke pošte osobe za kontakt te jedinstveni IMO identifikacijski broj društva i identifikacijski broj registriranog vlasnika

▼B

(c)

opis sljedećih izvora emisija ►M2 stakleničkih plinova ◄ na brodu: glavni motori, pomoćni motori, plinske turbine, kotlovi i generatori inertnih plinova te vrste upotrijebljenog goriva;

(d)

opis postupaka, sustava i odgovornosti upotrijebljenih za ažuriranje popisa izvora emisija ►M2 stakleničkih plinova ◄ tijekom razdoblja izvješćivanja;

(e)

opis postupaka za praćenje cjelovitosti popisa putovanja;

(f)

opis postupaka za praćenje potrošnje goriva broda, uključujući:

metodu odabranu među onima navedenima u Prilogu I. za izračun potrošnje goriva svakog izvora emisije ►M2 stakleničkih plinova ◄ , uključujući, gdje je to primjenjivo, opis upotrijebljene mjerne opreme;

ii.

postupke mjerenja punjenja goriva i goriva u spremnicima, opis upotrijebljene mjerne opreme i postupaka za bilježenje, učitavanje, prijenos i pohranu podataka o mjerenju, ovisno o tome što je primjenjivo;

iii.

metodu odabranu za utvrđivanje gustoće, kada je to primjenjivo;

iv.

postupak kojim se osigurava dosljednost ukupne nesigurnosti mjerenja goriva s odredbama ove Uredbe, upućujući prema potrebi na nacionalne zakone, odredbe ugovora s korisnicima usluga ili na standarde točnosti dobavljača goriva;

(g)

pojedinačne emisijske faktore za svaku vrstu goriva ili, u slučaju alternativnih goriva, metodologije za utvrđivanje emisijskih faktora, uključujući metodologiju uzimanja uzoraka, metode analize i opis upotrijebljenih laboratorija zajedno s akreditacijom ISO 17025 tih laboratorija, ako postoji;

(h)

opis postupaka za utvrđivanje podataka o aktivnosti po putovanju, uključujući:

postupke, odgovornosti i izvore podataka za utvrđivanje i bilježenje udaljenosti;

ii.

postupke, odgovornosti, formule i izvore podataka za utvrđivanje i bilježenje prevezenog tereta ili broja putnika ako je to primjenjivo;

iii.

postupke, odgovornosti, formule i izvore podataka za utvrđivanje i bilježenje vremena provedenog na moru između luke polaska i luke dolaska;

(i)

opis metode koja se upotrebljava za utvrđivanje zamjenskih podataka za ispravljanje propusta u podacima;

(j)

revizija tahografskog listića za bilježenje svih podataka o povijesti revizije.

Plan praćenja također može sadržavati informacije o klasi leda broda i/ili postupke, odgovornosti, formule i izvore podataka za određivanje i bilježenje prijeđene udaljenosti i vremena provedenog na moru tijekom plovidbe kroz led.

▼M2

Društva se koriste standardiziranim planovima praćenja koji se temelje na predlošcima i podnose te planove upotrebom automatiziranih sustava i formata za razmjenu podataka. Te predloške, uključujući tehnička pravila za njihovu ujednačenu primjenu i tehnička pravila za njihovo automatsko podnošenje, određuje Komisija provedbenim aktima. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 24. stavka 2.

▼M2

Društva do 1. travnja 2024. za svaki od svojih brodova obuhvaćenih područjem primjene ove Uredbe podnose nadležnom upravljačkom tijelu plan praćenja, za koji je verifikator ocijenio da je sukladan s ovom Uredbom i koji odražava uključivanje emisija CH4 i N2O u područje primjene ove Uredbe.

Neovisno o stavku 6., za brodove koji su prvi put obuhvaćeni područjem primjene ove Uredbe nakon 1. siječnja 2024. društva podnose nadležnom upravljačkom tijelu plan praćenja u skladu sa zahtjevima ove Uredbe bez nepotrebne odgode, a najkasnije tri mjeseca nakon prvog pristajanja svakog broda u luku u nadležnosti države članice.

Nadležna upravljačka tijela do 6. lipnja 2025. odobravaju planove praćenja koje su društva podnijela u skladu s pravilima utvrđenima u delegiranim aktima koje je Komisija donijela u skladu s trećim podstavkom ovog stavka. Za brodove koji su prvi put obuhvaćeni područjem primjene Direktive 2003/87/EZ nakon 1. siječnja 2024., nadležno upravljačko tijelo odobrava podneseni plan praćenja u roku od četiri mjeseca od prvog pristajanja broda u luku pod nadležnošću države članice u skladu s pravilima utvrđenima u delegiranim aktima koje je Komisija donijela u skladu s trećim podstavkom ovog stavka.

Komisija do 1. listopada 2023. donosi delegirane akte u skladu s člankom 23. radi izmjene članaka od 6. do 10. u pogledu pravila sadržanih u tim člancima za planove praćenja kako bi se u obzir uzelo obuhvaćanje emisija CH4 i N2O te emisija iz odobalnih brodova područjem primjene ove Uredbe.

Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 23. radi dopune ove Uredbe u pogledu pravila za upravljačka tijela o odobravanju planova praćenja.

▼B

Članak 7.

Izmjene planova praćenja

Društva redovito, a najmanje jedanput na godinu, provjeravaju odražava li plan praćenja broda narav i funkcioniranje broda i može li se metodologija praćenja poboljšati.

Društva izmjenjuju plan praćenja u bilo kojoj od sljedećih situacija:

(a)

u slučaju promjene društva;

(b)

ako se pojave nove emisije ►M2 stakleničkih plinova ◄ zbog novih izvora emisija ili zbog uporabe novih vrsta goriva koje još nisu uključene u plan praćenja;

(c)

ako promjena dostupnosti podataka zbog uporabe novih vrsta mjerne opreme, novih metoda uzimanja uzoraka ili metoda analize ili iz bilo kojeg drugog razloga može utjecati na točnost u utvrđivanju emisija ►M2 stakleničkih plinova ◄ ;

(d)

ako se utvrdi da su podaci iz primijenjene metode praćenja netočni;

(e)

ako se za bilo koji dio plana praćenja utvrdi da nije sukladan sa zahtjevima ove Uredbe te se od društva zahtijeva da ga revidira na temelju članka 13. stavka 1.

Društva će bez odgode obavijestiti verifikatore o svakom prijedlogu izmjene plana praćenja.

▼M2

Izmjene plana praćenja iz stavka 2. točaka (b), (c) i (d) ovog članka podložne su ocjeni verifikatora u skladu s člankom 13. stavkom 1. Nakon ocjene verifikator obavješćuje društvo o tome jesu li te izmjene usklađene. Nakon što od verifikatora primi obavijest da je plan praćenja usklađen, društvo podnosi izmijenjeni plan praćenja nadležnom upravljačkom tijelu.

▼M2

Nadležno upravljačko tijelo odobrava izmjene plana praćenja iz stavka 2. točaka (a) do (d) u skladu s pravilima utvrđenima u delegiranim aktima koje je Komisija donijela na temelju drugog podstavka ovog stavka.

Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 23. radi dopune ove Uredbe u pogledu pravila za nadležna upravljačka tijela o odobravanju izmjena planova praćenja.

▼B

ODJELJAK 3.

Praćenje emisija ►M2 stakleničkih plinova ◄ i drugih važnih informacija

Članak 8.

Praćenje aktivnosti u razdoblju izvješćivanja

Društva od 1. siječnja 2018. na temelju plana praćenja koji je ocijenjen u skladu s člankom 13. stavkom 1. prate emisije ►M2 stakleničkih plinova ◄ za svaki brod po putovanju i na godišnjoj osnovi primjenom prikladne metode za utvrđivanje emisija ►M2 stakleničkih plinova ◄ među onima utvrđenima u Prilogu I. dijelu B. i izračunom emisija ►M2 stakleničkih plinova ◄ u skladu s Prilogom I. dijelom A.

Članak 9.

Praćenje na osnovi pojedinačnog putovanja

Na temelju plana praćenja ocijenjenog u skladu s člankom 13. stavkom 1., za svaki brod koji dolazi u luku i polazi iz luke pod nadležnošću države članice te za svako putovanje u takvu luku ili iz nje, društva u skladu s Prilogom I. dijelom A i Prilogom II. dijelom A prate sljedeće pokazatelje:

(a)

luku polaska i luku dolaska, uključujući datum i sat polaska i dolaska;

(b)

količinu i emisijski faktor za svaku vrstu potrošenog goriva u cijelosti;

(c)

emitirani ►M2 staklenički plinovi ◄ ;

(d)

prijeđenu udaljenost;

(e)

vrijeme provedeno na moru;

(f)

prevezeni teret;

(g)

prijevoz.

Društva mogu pratiti i pokazatelje u vezi s klasom leda broda i plovidbom kroz led, kada je to primjenjivo.

Odstupajući od stavka 1. ovog članka i ne dovodeći u pitanje članak 10., društvo se izuzima od obveze praćenja informacija iz stavka 1. ovog članka za određeni brod na osnovi pojedinačnog putovanja ako:

(a)

sva putovanja broda tijekom razdoblja izvješćivanja počinju ili završavaju u luci pod nadležnošću države članice; i

(b)

brod prema svom rasporedu obavi više od 300 putovanja tijekom razdoblja izvješćivanja.

Članak 10.

Praćenje na godišnjoj osnovi

Na temelju plana praćenja ocijenjenog u skladu s člankom 13. stavkom 1. za svaki brod i svaku kalendarsku godinu društva u skladu s Prilogom I. dijelom A i Prilogom II. dijelom B prate sljedeće pokazatelje:

(a)

količinu i emisijski faktor za svaku vrstu potrošenog goriva u cijelosti;

(b)

ukupan zbroj emitiranih ►M2 stakleničkih plinova ◄ koji ulazi u područje primjene ove Uredbe;

(c)

ukupan zbroj emisija ►M2 stakleničkih plinova ◄ za sva putovanja između luka u nadležnosti države članice;

(d)

ukupan zbroj emisija ►M2 stakleničkih plinova ◄ za sva putovanja s polazištem u lukama u nadležnosti države članice;

(e)

ukupan zbroj emisija ►M2 stakleničkih plinova ◄ za sva putovanja do luka u nadležnosti države članice;

(f)

emisije ►M2 stakleničkih plinova ◄ za vrijeme boravka na vezu u lukama u nadležnosti države članice;

(g)

ukupnu prijeđenu udaljenost;

(h)

ukupno vrijeme provedeno na moru;

(i)

prijevoz ukupno;

(j)

prosječnu energetsku učinkovitost;

▼M2

(k)

ukupan zbroj emisija stakleničkih plinova obuhvaćenih Direktivom 2003/87/EZ u vezi s djelatnostima pomorskog prometa u skladu s Prilogom I. toj direktivi o kojima se izvješćuje u skladu s tom direktivom, zajedno s potrebnim informacijama kojima se opravdava primjena svih relevantnih odstupanja od članka 12. stavka 3. te direktive predviđenih u njezinu članku 12. stavcima od 3.-e do 3.-b.

▼B

Društva mogu pratiti pokazatelje u vezi s klasom leda broda i plovidbom kroz led, kada je to primjenjivo.

Društva također mogu pratiti količinu potrošenog goriva i emitiranih ►M2 stakleničkih plinova ◄ razlikovanjem na temelju drugih kriterija definiranih u planu praćenja.

ODJELJAK 4.

Izvješćivanje

Članak 11.

Sadržaj izvješća o emisijama

Od 2019. nadalje društva će do 30. travnja svake godine Komisiji i nadležnim tijelima predmetnih država zastave dostavljati izvješće o emisijama koje sadrži podatke o emisijama ►M2 stakleničkih plinova ◄ i druge relevantne informacije tijekom cijelog razdoblja izvješćivanja za svaki brod pod svojom odgovornošću koji je verificiran kao zadovoljavajući od strane verifikatora u skladu s člankom 13.

▼M2

Društva od 2025. nadalje, do 31. ožujka svake godine, za svaki brod pod svojom odgovornošću podnose nadležnom upravljačkom tijelu, tijelima dotičnih država zastave za brodove koji plove pod zastavom države članice te Komisiji izvješće o emisijama za cijelo razdoblje izvješćivanja prethodne godine, koje je verifikator verificirao kao zadovoljavajuće u skladu s člankom 13. Nadležno upravljačko tijelo može zahtijevati od društava da svoja izvješća o emisijama podnesu prije 31. ožujka, ali ne i prije 28. veljače.

▼M2

Ako dođe do promjene društva, prethodno društvo nadležnom upravljačkom tijelu, nadležnim tijelima dotičnih država zastave za brodove koji plove pod zastavom države članice, novom društvu i Komisiji podnosi, i to na dan što je bliže moguće datumu završetka promjene, a najkasnije u roku od tri mjeseca od promjene, verificirano izvješće koje obuhvaća iste elemente kao izvješće o emisijama iz stavka 1., ali samo za razdoblje koje odgovara djelatnostima provedenima pod njegovom odgovornošću.

▼B

Društva u izvješće o emisijama uključuju sljedeće informacije:

(a)

podatke o identifikaciji broda i društva, uključujući:

ime broda;

ii.

identifikacijski broj pri IMO-u;

iii.

luku upisa ili matičnu luku;

iv.

klasu leda broda, ako je sadržana u planu praćenja;

tehničku učinkovitost broda (indeks energetske učinkovitosti (EEDI) ili procijenjenu vrijednost indeksa (EIV) u skladu s Rezolucijom IMO-a MEPC.215 (63), ako je primjenjivo);

vi.

ime brodovlasnika;

vii.

adresu brodovlasnika i njegovo glavno mjesto poslovanja;

viii.

ime društva (ako nije brodovlasnik);

ix.

adresu društva (ako nije brodovlasnik) i njegovo glavno mjesto poslovanja;

adresu, broj telefona i adresu elektroničke pošte osobe za kontakt;

(b)

identitet verifikatora koji je ocijenio izvješće o emisijama;

(c)

podatke o upotrijebljenoj metodi praćenja i povezanoj razini nesigurnosti;

(d)

rezultate godišnjeg praćenja pokazatelja u skladu s člankom 10.

▼M2

Komisija do 1. listopada 2023. donosi delegirane akte u skladu s člankom 23. radi izmjene članaka 11., 11.a i 12. u pogledu pravila za izvješćivanje, kako bi se u obzir uzelo uključivanje emisija CH4 i N2O te emisija iz odobalnih brodova u područje primjene ove Uredbe.

Članak 11.a

Izvješćivanje o objedinjenim podacima o emisijama na razini društva i njihovo dostavljanje

Društva utvrđuju objedinjene podatke o emisijama na razini društva tijekom razdoblja izvješćivanja na temelju podataka iz izvješća o emisijama i izvješća iz članka 11. stavka 2. za svaki brod koji je bio pod njihovom odgovornošću tijekom razdoblja izvješćivanja, u skladu s pravilima utvrđenima u delegiranim aktima donesenima u skladu sa stavkom 4. ovog članka.

Društva od 2025. nadležnom upravljačkom tijelu do 31. ožujka svake godine dostavljaju objedinjene podatke o emisijama na razini društva koji obuhvaćaju emisije u razdoblju izvješćivanja prethodne godine o kojima se izvješćuje u skladu s Direktivom 2003/87/EZ u vezi s djelatnostima pomorskog prometa, u skladu s pravilima utvrđenima u delegiranim aktima donesenima na temelju stavka 4. ovog članka, i koji su verificirani u skladu s poglavljem III. ove Uredbe.

Nadležno upravljačko tijelo može zahtijevati od društava da verificirane objedinjene podatke o emisijama na razini društva iz stavka 2. dostave prije 31. ožujka, ali ne i prije 28. veljače.

Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 23. radi dopune ove Uredbe pravilima o praćenju objedinjenih podataka o emisijama na razini društva i izvješćivanju o njima te o dostavljanju objedinjenih podataka o emisijama na razini društva nadležnom upravljačkom tijelu.

▼B

Članak 12.

▼M2

Format izvješća o emisijama i izvješćivanje o objedinjenim podacima o emisijama na razini društva

Izvješće o emisijama i izvješćivanje o objedinjenim podacima o emisijama na razini društva dostavljaju se uz pomoć automatiziranih sustava i formata za razmjenu podataka, uključujući elektroničke obrasce.

▼B

Komisija provedbenim aktima određuje tehnička pravila o određivanju formata za razmjenu podataka, uključujući elektroničke obrasce. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 24. stavka 2.

POGLAVLJE III.

VERIFIKACIJA I AKREDITACIJA

Članak 13.

Djelokrug aktivnosti verifikacije i izvješće o verifikaciji

Verifikator ocjenjuje sukladnost plana praćenja s odredbama članaka 6. i 7. Ako se ocjenom verifikatora utvrde nesukladnosti s tim zahtjevima, dotično društvo revidira plan praćenja na odgovarajući način i revidirani plan dostavlja verifikatoru na završno ocjenjivanje prije početka razdoblja izvješćivanja. Društvo se s verifikatorom dogovara o vremenskom okviru koji je potreban za provođenje tih revizija. Taj se vremenski okvir ni u kojem slučaju ne smije premašivati početak razdoblja izvješćivanja.

▼M2

Verifikator ocjenjuje usklađenost izvješća o emisijama i izvješća iz članka 11. stavka 2. sa zahtjevima utvrđenima u člancima od 8. do 12. i prilozima I. i II.

▼B

Ako u ocjenjivanju u okviru verifikacije verifikator s razumnom sigurnošću zaključi da u izvješću o emisijama nema značajnih netočnosti, verifikator izdaje izvješće o verifikaciji u kojem stoji da je izvješće o emisijama verificirano kao zadovoljavajuće. U izvješću o verifikaciji navode se sva pitanja važna za rad verifikatora.

Ako se u ocjenjivanju u okviru verifikacije zaključi da izvješće o emisijama sadrži netočnosti ili nesukladnosti sa zahtjevima ove Uredbe, verifikator o tome na pravovremeni način obavješćuje društvo. Društvo tada ispravlja netočnosti ili nesukladnosti kako bi se omogućilo da postupak verifikacije bude dovršen na vrijeme te predaje verifikatoru revidirano izvješće o emisijama i sve druge informacije koje su bile potrebne da se isprave pronađene nesukladnosti. Verifikator u svojem izvješću o verifikaciji navodi je li društvo ispravilo netočnosti ili nesukladnosti koje su utvrđene tijekom ocjenjivanja u okviru verifikacije. Ako prijavljene netočnosti ili nesukladnosti nisu ispravljene te pojedinačno ili u kombinaciji dovode do značajnih netočnosti, verifikator izdaje izvješće o verifikaciji u kojem stoji da izvješće o emisijama nije u skladu s ovom Uredbom.

▼M2

Verifikator ocjenjuje usklađenost objedinjenih podataka o emisijama na razini društva sa zahtjevima utvrđenima u delegiranim aktima donesenima u skladu sa stavkom 6.

Ako verifikator s razumnom sigurnošću zaključi da u objedinjenim podacima o emisijama na razini društva nema materijalnih netočnosti, verifikator izdaje izvješće o verifikaciji u kojem navodi da su objedinjeni podaci o emisijama na razini društva verificirani kao zadovoljavajući u skladu s pravilima utvrđenima u delegiranim aktima donesenima na temelju stavka 6.

Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 23. radi dopune ove Uredbe pravilima o verifikaciji objedinjenih podataka o emisijama na razini društva, uključujući metode verifikacije i postupak verifikacije, i izdavanju izvješća o verifikaciji.

▼B

Članak 14.

Opće obveze i načela za verifikatore

Verifikator je neovisan o društvu ili brodaru te aktivnosti iz ove Uredbe provodi u javnom interesu. U tu svrhu ni verifikator ni bilo koji dio istog pravnog subjekta ne smije biti društvo ili brodar, vlasnik društva ni biti u vlasništvu društva niti smije biti u vezi s društvom koje bi moglo utjecati na njegovu neovisnost i nepristranost.

U razmatranju verifikacije izvješća o emisijama i postupaka praćenja koje provodi društvo, verifikator ocjenjuje pouzdanost, vjerodostojnost i točnost sustava praćenja te podnesenih informacija i podataka u vezi s emisijama ►M2 stakleničkih plinova ◄ , posebno:

(a)

raspodjelu potrošnje goriva po putovanjima;

(b)

prijavljene podatke o potrošnji goriva i povezanim mjerenjima i izračunima;

(c)

odabir i primjenu emisijskih faktora;

▼M2

(d)

izračune kojima se utvrđuju ukupne emisije stakleničkih plinova i ukupan zbroj objedinjenih emisija stakleničkih plinova obuhvaćenih Direktivom 2003/87/EZ u vezi s djelatnostima pomorskog prometa u skladu s Prilogom I. toj direktivi o kojima se izvješćuje na temelju te direktive;

▼B

(e)

izračune kojima se utvrđuje energetska učinkovitost.

Verifikator uzima u obzir samo ona izvješća o emisijama koja su podnesena u skladu s člankom 12. ako se na temelju pouzdanih i vjerodostojnih podataka i informacija mogu utvrditi emisije ►M2 stakleničkih plinova ◄ s razumnim stupnjem sigurnosti te ako je osigurano sljedeće:

(a)

prijavljeni podaci skladni su u usporedbi s procijenjenim podacima koji se temelje na podacima o praćenju boda i značajkama kao što je ugrađena snaga motora;

(b)

u prijavljenim podacima nema nedosljednosti, posebno u pogledu usporedbe ukupne količine goriva koje godišnje kupuje svaki pojedini brod i ukupne potrošnje goriva tijekom putovanja;

(c)

prikupljanje podataka mora biti obavljeno u skladu s primjenjivim pravilima; i

(d)

odgovarajući podaci o brodu moraju biti potpuni i dosljedni.

▼M2

Pri razmatranju verifikacije objedinjenih podataka o emisijama na razini društva verifikator ocjenjuje potpunost podataka o kojima je izviješteno i dosljednost tih podataka s informacijama koje je dostavilo društvo, uključujući njegova verificirana izvješća o emisijama i izvješća iz članka 11. stavka 2.

▼B

Članak 15.

Postupci verifikacije

Verifikator utvrđuje moguće rizike povezane s procesom praćenja i izvješćivanja uspoređivanjem prijavljenih emisija ►M2 stakleničkih plinova ◄ s podacima procijenjenima na temelju podataka o praćenju broda i značajkama kao što je ugrađena snaga motora. U slučaju otkrivanja znatnih odstupanja verifikator provodi daljnje analize.

Verifikator utvrđuje moguće rizike povezane s različitim koracima u izračunu pregledom svih izvora podataka i upotrijebljenih metoda.

Verifikator uzima u obzir sve učinkovite metode za kontrolu rizika koje primjenjuje društvo radi smanjenja razina nesigurnosti povezanih s preciznošću specifičnom za upotrijebljene metode praćenja.

Društvo verifikatoru ustupa sve dodatne informacije koje mu omogućuju provedbu postupaka verifikacije. Verifikator u postupku verifikacije može posjetiti sama mjesta kako bi utvrdio pouzdanost prijavljenih podataka i informacija.

Komisija je u skladu s člankom 23. ovlaštena donositi delegirane akte s ciljem daljnjeg određivanja pravila za aktivnosti verifikacije iz ove Uredbe. Pri donošenju tih akata Komisija u obzir uzima elemente utvrđene u Prilogu III. dijelu A. Pravila utvrđena u tim delegiranim aktima temelje se na načelima verifikacije iz članka 14. i odgovarajućim međunarodno prihvaćenim standardima.

▼M2

U pogledu verifikacije objedinjenih podataka o emisijama na razini društva, verifikator i društvo poštuju pravila o verifikaciji utvrđena u delegiranim aktima donesenima u skladu s člankom 13. stavkom 6. Verifikator ne verificira izvješće o emisijama i izvješće iz članka 11. stavka 2. za svaki brod pod odgovornošću društva.

▼B

Članak 16.

Akreditiranje verifikatora

▼M2

Verifikatore koji ocjenjuju planove praćenja, izvješća o emisijama, izvješća iz članka 11. stavka 2. ove Uredbe i objedinjene podatke o emisijama na razini društva te izdaju izvješća o verifikaciji iz članka 13. stavaka 3. i 5. ove Uredbe i dokumente o usklađenosti iz članka 17. stavka 1. ove Uredbe akreditira na temelju Uredbe (EZ) br. 765/2008 nacionalno akreditacijsko tijelo za djelatnosti u području primjene ove Uredbe.

▼B

Ako u ovoj Uredbi nisu utvrđene posebne odredbe u vezi s akreditacijom verifikatora, primjenjuju se odgovarajuće odredbe iz Uredbe (EZ) br. 765/2008.

Komisija je u skladu s člankom 23. ovlaštena donositi delegirane akte radi daljnjeg određivanja metoda akreditacije verifikatora. Pri donošenju tih akata Komisija u obzir uzima elemente utvrđene u Prilogu III. dijelu B. Metode određene u tim delegiranim aktima temelje se na načelima verifikacije iz članka 14. i odgovarajućim međunarodno prihvaćenim standardima.

POGLAVLJE IV.

USKLAĐENOST I OBJAVLJIVANJE INFORMACIJA

Članak 17.

Dokument o usklađenosti

Ako izvješće o emisijama zadovoljava zahtjeve određene u člancima od 11. do 15. i one u prilozima I. i II., verifikator na temelju izvješća o verifikaciji predmetnom brodu izdaje dokument o usklađenosti.

Dokument o usklađenosti sadržava sljedeće informacije:

(a)

identitet broda (ime, identifikacijski broj prema IMO-u, luka upisa ili matična luka);

(b)

ime, adresu i glavno mjesto poslovanja brodovlasnika;

(c)

identitet verifikatora;

(d)

datum izdavanja dokumenta o usklađenosti, njegovo razdoblje važenja i razdoblje izvješćivanja na koje se odnosi.

Dokumenti o usklađenosti važe 18 mjeseci nakon završetka razdoblja izvješćivanja.

Verifikator bez odgode obavješćuje Komisiju i nadležno tijelo države zastave o izdavanju svakog dokumenta o usklađenosti te prenosi informacije iz stavka 2. koristeći se automatiziranim sustavima, i formatima za razmjenu podataka, što uključuje elektroničke obrasce.

Komisija provedbenim aktima utvrđuje tehnička pravila o formatima razmjene podataka, uključujući elektroničke obrasce. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 24. stavka 2.

Članak 18.

Obveza držanja valjanog dokumenta o usklađenosti na brodu

Do 30. lipnja godine koja slijedi nakon kraja razdoblja izvješćivanja na brodovima koji dolaze u luku ili polaze iz luke pod nadležnošću države članice ili se nalaze u njoj te koji su tijekom tog razdoblja izvješćivanja obavili putovanja mora se nalaziti valjani dokument o usklađenosti.

Članak 19.

Usklađenost sa zahtjevima praćenja i izvješćivanja i inspekcije

Na temelju podataka objavljenih u skladu s člankom 21. stavkom 1. svaka država članica poduzima sve potrebne mjere kako bi se osigurala usklađenost s obvezama praćenja i izvješćivanja iz članaka od 8. do 12. za brodove koji plove pod njezinom zastavom. Države članice smatraju činjenicu da je za predmetni brod izdan dokument o usklađenosti u skladu s člankom 17. stavkom 4. dokazom takve usklađenosti.

Svaka država članica osigurava da bilo kakva inspekcija broda u luci u njezinoj nadležnosti izvršena u skladu s Direktivom 2009/16/EZ obuhvaća provjeru da se na brodu nalazi valjani dokument o usklađenosti.

Za svaki brod za koji nisu dostupne informacije iz članka 21. stavka 2. točaka (i) i (j) u trenutku njegova ulaska u luku pod nadležnosti države članice, dotična država članica može provjeriti nalazi li se na brodu valjan dokument o usklađenosti.

Članak 20.

Sankcije, razmjena informacija i nalog o protjerivanju

Države članice uspostavljaju sustav sankcija zbog neusklađenosti s obvezama praćenja i izvješćivanja iz članaka od 8. do 12. te poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale nametanje tih sankcija. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. Države članice priopćuju Komisiji te odredbe do 1. srpnja 2017. te bez odgode priopćuju Komisiji sve naknadne izmjene.

Države članice uspostavljaju učinkovitu razmjenu informacija i učinkovitu suradnju između tijela nacionalne vlasti odgovornih za osiguravanje usklađenosti s obvezama praćenja i izvješćivanja ili, prema potrebi, tijela ovlaštenih za sankcijske postupke. O nacionalnim sankcijskim postupcima bilo koje države članice protiv određenog broda obavješćuju se Komisija, Europska agencija za pomorsku sigurnost (EMSA), ostale države članice i dotična država zastave.

▼M2

Ako brod nije ispunio obveze praćenja i izvješćivanja tijekom dvaju ili više uzastopnih razdoblja izvješćivanja i ako se drugim izvršnim mjerama nije osigurala usklađenost, nadležno tijelo države članice u kojoj je ulazna luka može, nakon što dotičnom društvu omogući podnošenje očitovanja, izdati nalog o protjerivanju o kojemu obavješćuje Komisiju, Europsku agenciju za pomorsku sigurnost (EMSA), druge države članice i dotičnu državu zastave. Zbog izdavanja takvog naloga o protjerivanju svaka država članica, osim države članice pod čijom zastavom brod plovi, odbija dotičnom brodu ulazak u sve svoje luke sve dok društvo ne ispuni obveze praćenja i izvješćivanja u skladu s člancima 11. i 18. Ako takav brod plovi pod zastavom države članice i uđe u jednu od njezinih luka ili ga ondje zateknu, ta država članica, nakon što dotičnom društvu omogući podnošenje očitovanja, zadržava brod sve dok društvo ne ispuni svoje obveze praćenja i izvješćivanja.

Ako se brod iz prvog podstavka zatekne u jednoj od luka države članice pod čijom zastavom brod plovi, dotična država članica može, nakon što dotičnom društvu omogući podnošenje očitovanja, izdati nalog države zastave o zadržavanju broda sve dok društvo ne ispuni svoje obveze praćenja i izvješćivanja. Država članica o tome izvješćuje Komisiju, EMSA-u i druge države članice.

Ispunjavanje tih obveza praćenja i izvješćivanja potvrđuje se valjanim dokumentom o usklađenosti koji se upućuje nadležnom nacionalnom tijelu koje je izdalo nalog o protjerivanju. Ovim stavkom ne dovode se u pitanje međunarodna pomorska pravila koja se primjenjuju u slučaju brodova u nevolji.

▼B

Brodovlasnik ili brodar ili njegov predstavnik u državama članicama protiv naloga o protjerivanju imaju pravo na učinkovit pravi lijek pred sudom te ih o tome propisno obavješćuje nadležno tijelo države članice u kojoj je ulazna luka. Države članice u tu svrhu uspostavljaju i održavaju odgovarajuće postupke.

Svaka država članica koja na svojem državnom području nema pomorskih luka i koja je zatvorila svoj nacionalni registar brodova ili nema brodova koji plove pod njezinom zastavom, a koji su obuhvaćeni područjem primjene ove Uredbe, te dok god nema takvih brodova koji plove pod njezinom zastavom, može odstupiti od odredaba ovog članka. Svaka država članica koja namjerava iskoristiti to odstupanje, o tome obavješćuje Komisiju najkasnije 1. srpnja 2015. Komisiji se također priopćuju sve naknadne promjene.

▼M2

Mogućnost odstupanja na temelju prvog podstavka ne primjenjuje se na državu članicu čije je tijelo nadležno upravljačko tijelo.

▼B

Članak 21.

Objava informacija i izvješće Komisije

Do 30. lipnja svake godine Komisija javno obznanjuje svoje informacije o emisijama ►M2 stakleničkih plinova ◄ u skladu s člankom 11., kao i informacije iz stavka 2. ovog članka.

Komisija uključuje sljedeće u informacije koje javno obznanjuje:

▼M2

(a)

identitet broda (ime, društvo, identifikacijski broj prema IMO-u, luka upisa ili matična luka);

▼B

(b)

tehničku učinkovitost broda (EEDI ili EIV, ako je primjenjivo);

(c)

godišnju količinu emisija ►M2 stakleničkih plinova ◄ ;

(d)

ukupnu godišnju potrošnju goriva za putovanja;

(e)

prosječnu godišnju potrošnju goriva i emisija ►M2 stakleničkih plinova ◄ po prijeđenoj udaljenosti na putovanjima;

(f)

prosječnu godišnju potrošnju goriva i emisija ►M2 stakleničkih plinova ◄ po prijeđenoj udaljenosti te teret prevezen na putovanjima;

(g)

ukupno godišnje vrijeme provedeno na moru na putovanjima;

(h)

primijenjenu metodu praćenja;

(i)

datum izdavanja i isteka valjanosti dokumenta o usklađenosti;

(j)

identitet verifikatora koji je ocijenio izvješće o emisijama;

(k)

sve druge informacije koje se prate i prijavljuju na dobrovoljnoj bazi u skladu s člankom 10.

Kada bi zbog posebnih okolnosti objavljivanje kategorije objedinjenih podataka iz stavka 2., koje se ne odnosi na emisije ►M2 staklenički plin ◄ , iznimno narušilo zaštitu komercijalnih interesa koji zaslužuju zaštitu kao legitimni gospodarski interes koji nadjačava javni interes za objavljivanje u skladu s Uredbom (EZ) br. 1367/2006 Europskog parlamenta i Vijeća ( 1 ), na zahtjev društva primjenjuje se različita razina objedinjavanja tih podataka kako bi se zaštitili takvi interesi. Kada različita razina objedinjavanja nije moguća, Komisija ne obznanjuje javno te podatke.

Komisija objavljuje godišnje izvješće o emisijama ►M2 staklenički plin ◄ i druge relevantne informacije u pogledu pomorskog prometa, što uključuje objedinjene rezultate s objašnjenjima kako bi se informiralo javnost i omogućilo ocjenu emisija ►M2 stakleničkih plinova ◄ i energetske učinkovitosti pomorskog prometa po veličini, tipu broda, aktivnosti ili po bilo kojoj drugoj kategoriji za koju se smatra da je relevantna.

▼M2

Komisija svake dvije godine ocjenjuje ukupan učinak djelatnosti pomorskog prometa na globalnu klimu, među ostalim na temelju emisija ili učinaka drugih stakleničkih plinova koji nisu CO2 i čestica s potencijalom globalnog zatopljenja koje nisu obuhvaćene ovom Uredbom.

▼B

EMSA u okviru svojeg mandata pomaže Komisiji u postizanju usklađenosti s ovim člankom te člancima 12. i 17. ove Uredbe u skladu s Uredbom (EZ) br. 1406/2002 Europskog parlamenta i Vijeća ( 2 ).

POGLAVLJE V.

MEĐUNARODNA SURADNJA

Članak 22.

Međunarodna suradnja

Komisija redovito obavješćuje IMO i ostala relevantna međunarodna tijela o provedbi ove Uredbe ne dovodeći u pitanje raspodjelu nadležnosti ili postupke odlučivanja kako je utvrđeno u Ugovorima.

Komisija i prema potrebi države članice održavaju tehničku razmjenu s trećim zemljama, posebno u vezi s daljnjim razvojem metoda praćenja, organizacijom izvješćivanja i verifikacijom izvješća o emisijama.

U slučaju da se postigne međunarodni sporazum o globalnom sustavu za praćenje emisija stakleničkih plinova, izvješćivanje o njima i njihovu verifikaciju ili o općim mjerama za smanjenje emisija stakleničkih plinova iz pomorskog prometa, Komisija je dužna preispitati ovu Uredbu i, ako je to potrebno, predložiti izmjene ove Uredbe kako bi se osigurala usklađenost s tim međunarodnim sporazumom.

▼M2

Članak 22.a

Preispitivanje

Komisija najkasnije 31. prosinca 2024. preispituje ovu Uredbu, posebno uzimajući u obzir daljnje iskustvo stečeno u njezinoj provedbi, među ostalim u svrhu uključivanja brodova bruto tonaže manje od 5 000 tona, ali ne manje od 400 tona u područje primjene ove Uredbe radi mogućeg naknadnog uključivanja takvih brodova u područje primjene Direktive 2003/87/EZ ili predlaganja drugih mjera za smanjenje emisija stakleničkih plinova iz takvih brodova. Tom preispitivanju se prema potrebi prilaže zakonodavni prijedlog izmjene ove Uredbe.

▼B

POGLAVLJE VI.

DELEGIRANE I PROVEDBENE OVLASTI TE ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 23.

Delegiranje ovlasti

Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku. Posebno je važno da Komisija prije donošenja tih delegiranih akata postupa u skladu sa svojom uobičajenom praksom i da provede savjetovanja sa stručnjacima, uključujući sa stručnjacima država članica.

▼M2

Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 5. stavka 2., članka 15. stavka 5. i članka 16. stavka 3. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od 1. srpnja 2015.

Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 6. stavka 8., članka 7. stavka 5., članka 11. stavka 4., članka 11.a stavka 4. i članka 13. stavka 6. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od 5. lipnja 2023.

Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja relevantnog razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 5. stavka 2., članka 6. stavka 8., članka 7. stavka 5., članka 11. stavka 4., članka 11.a stavka 4., članka 13. stavka 6., članka 15. stavaka 5. i 6. te članka 16. stavka 3. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

▼B

Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

▼M2

Delegirani akt donesen na temelju članka 5. stavka 2., članka 6. stavka 8., članka 7. stavka 5., članka 11. stavka 4., članka 11.a stavka 4., članka 13. stavka 6., članka 15. stavka 5.. ili članka 16. stavka 3. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Međutim, zadnja rečenica prvog podstavka ovog stavka ne primjenjuje se na delegirane akte donesene do 1. listopada 2023. na temelju članka 5. stavka 2. drugog podstavka, članka 6. stavka 8. drugog podstavka ili članka 11. stavka 4.

▼B

Članak 24.

Postupak Odbora

Komisiji pomaže Odbor osnovan člankom 26. Uredbe (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća ( 3 ). Taj Odbor jest odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011. Ako odbor ne dostavi mišljenje, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta i primjenjuje se članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 25.

Izmjene Direktive 2009/16/EZ

Sljedeća točka dodaje se popisu utvrđenom u Prilogu IV. Direktivi 2009/16/EZ:

„50. Dokument o usklađenosti izdan u skladu s Uredbom (EU) 2015/757 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2015. o praćenju emisija ugljikova dioksida iz pomorskog prometa, izvješćivanju o njima i njihovoj verifikaciji te o izmjeni Direktive 2009/16/EZ ( *1 ).

Članak 26.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu 1. srpnja 2015.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

PRILOG I.

Metode praćenja emisija CO2

▼M1

A. IZRAČUN EMISIJA CO2 (ČLANAK 9.)

Za izračun emisija CO2 društva primjenjuju sljedeću formulu:

potrošnja goriva × emisijski faktor

Potrošnja goriva obuhvaća gorivo koje troše glavni motori, pomoćni motori, plinske turbine, kotlovi i generatori inertnih plinova.

Potrošnja goriva u lukama na vezu računa se zasebno.

Primjenjuju se sljedeće zadane vrijednosti za emisijske faktore za goriva koja se upotrebljavaju u brodovima:

Vrsta goriva	Referenca	Emisijski faktor (t-CO2/t-fuel)
1. dizel/plinsko ulje	ISO 8217 kategorije DMX do DMB	3,206
2. lako loživo ulje	ISO 8217 kategorije RMA do RMD	3,151
3. teško loživo ulje	ISO 8217 kategorije RME do RMK	3,114
4. ukapljeni naftni plin	propan	3,000
4. ukapljeni naftni plin	butan	3,030
5. ukapljeni prirodni plin		2,750
6. metanol		1,375
7. etanol		1,913

Za biogoriva, alternativna nefosilna goriva i druga goriva za koje nisu utvrđene zadane vrijednosti primjenjuju se odgovarajući emisijski faktori.

▼B

B. METODE ZA UTVRĐIVANJE EMISIJA CO2

Društvo u planu praćenja utvrđuje koja se metoda praćenja upotrebljava u izračunu potrošnje goriva za svaki brod za koje je odgovorno i nakon odabira metode osigurava njezinu dosljednu primjenu.

Upotrebljava se stvarna potrošnja za svako putovanje, a računa se koristeći se jednom od sljedećih metoda:

(a)

otpremnica spremišta za gorivo (BDN) i periodična inventura spremnika za gorivo;

(b)

praćenje spremnika za gorivo spremišta na brodu;

(c)

mjerači protoka za primjenjive procese izgaranja;

(d)

mjerenja izravnih emisija CO2.

Ako se time povećava ukupna točnost mjerenja, može se koristiti bilo koja kombinacija metoda, nakon što ih ocijeni verifikator.

1. Metoda A: BDN i periodična inventura spremnika za gorivo

Ova se metoda temelji na količini i vrsti goriva kako je definirano na BDN-u u kombinaciji, s povremenim punjenjem zaliha spremnika goriva na temelju očitavanja spremnika. Količina goriva na početku razdoblja, uz dostavljeno gorivo, umanjena za količinu goriva na kraju razdoblja i količinu goriva ispuštenog između početka i kraja razdoblja čini potrošnju goriva tijekom razdoblja.

Razdoblje znači vrijeme između dvaju pristajanja u luci ili vrijeme u luci. Za gorivo iskorišteno tijekom određenog razdoblja potrebno je naznačiti vrstu goriva i udio sumpora.

Ova se metoda ne upotrebljava kada BDN-i nisu dostupni na brodovima, posebno ako se teret upotrebljava kao gorivo, na primjer pare ukapljenog prirodnog plina (LNG).

U skladu s postojećim pravilima Priloga VI. Konvenciji MARPOL, BDN se obvezno treba čuvati na brodu i biti dostupan tri godine nakon isporuke spremišta za gorivo. Povremena inventura spremnika za gorivo temelji se na očitavanju spremnika. Tablice za pojedini spremnik za gorivo upotrebljavaju se radi utvrđivanja zapremnine u trenutku očitavanja spremnika za gorivo. Nesigurnost povezana s BDN-om utvrđuje se u planu praćenja. Očitavanja spremnika za gorivo provode se odgovarajućim metodama poput automatskih sustava, sondiranja i traka za umakanje. Metoda sondiranja spremnika i nesigurnost povezana s njom utvrđene su u planu praćenja.

Kada se količina napunjenog goriva ili količina goriva preostalog u spremnicima utvrđuje u jedinicama zapremnine, izraženo u litrama, društvo tu količinu pretvara iz zapremnine u masu uporabom vrijednosti stvarne gustoće. Društvo utvrđuje stvarnu gustoću uporabom jednog od sljedećega:

(a)

sustava za mjerenje na brodu;

▼M1

(b)

gustoće koju mjeri opskrbljivač gorivom pri punjenju goriva i upisuje na račun goriva ili BDN;

▼M1

(c)

gustoća izmjerena tijekom testne analize provedene u laboratoriju akreditiranom za goriva, prema potrebi.

▼B

Stvarna gustoća izražava se u kg/l i određuje se za temperaturu pri određenom mjerenju. U slučajevima kada vrijednosti stvarne gustoće nisu dostupne, primjenjuje se standardni faktor gustoće za odgovarajuću vrstu goriva nakon što ga je ocijenio verifikator.

2. Metoda B: Praćenje spremnika za gorivo spremišta na brodu

Ova se metoda temelji na očitavanjima svih spremnika goriva na brodu. Očitavanja spremnika obavljaju se svakodnevno kada je brod na moru i svaki put kada brod puni ili ispušta gorivo.

Kumulativne varijacije razine goriva u spremniku između dvaju očitavanja čine potrošnju goriva tijekom razdoblja.

Razdoblje označava vrijeme između dvaju pristajanja u luci ili vrijeme u luci. Za gorivo iskorišteno tijekom određenog razdoblja potrebno je naznačiti vrstu goriva i udio sumpora.

Očitavanja spremnika za gorivo provode se odgovarajućim metodama poput automatskih sustava, sondiranja i traka za umakanje. Metoda sondiranja spremnika i nesigurnost povezana s njom utvrđene su u planu praćenja.

(a)

sustava za mjerenje na brodu;

(b)

gustoće koju mjeri opskrbljivač gorivom pri punjenju goriva i upisuje na račun goriva ili BDN;

(c)

gustoća izmjerena tijekom testne analize provedene u laboratoriju akreditiranom za goriva, prema potrebi.

3. Metoda C: Mjerači protoka za predmetne procese izgaranja

Ova se metoda temelji na mjerenju protoka goriva na brodu. Podaci iz svih mjerača protoka spojenih na odgovarajuće izvore emisija CO2 objedinjuju se radi utvrđivanja cjelokupne potrošnje goriva u određenom razdoblju.

Razdoblje označava vrijeme između dvaju pristajanja u luci ili vrijeme u luci. Za gorivo iskorišteno tijekom određenog razdoblja potrebno je pratiti vrstu goriva i udio sumpora.

Primijenjene metode kalibracije i nesigurnost povezana s upotrijebljenim mjeračima protoka utvrđene su u planu praćenja.

Kada se količina napunjenog goriva ili količina goriva preostalog u spremnicima utvrđuje u jedinicama zapremnine, izraženo u litrama, društvo tu količinu pretvara iz zapremnine u masu korištenjem vrijednosti stvarne gustoće. Društvo utvrđuje stvarnu gustoću uporabom jednog od sljedećega:

(a)

sustava za mjerenje na brodu;

▼M1

(b)

gustoće koju mjeri opskrbljivač gorivom pri punjenju goriva i upisuje na račun goriva ili BDN;

▼M1

(c)

gustoća izmjerena tijekom testne analize provedene u laboratoriju akreditiranom za goriva, prema potrebi.

▼B

4. Metoda D: Mjerenje izravnih emisija CO2

Mjerenja izravnih emisija CO2 mogu se upotrebljavati za putovanja i za emisije CO2 u lukama u nadležnosti država članica. Emisije CO2 uključuju CO2 koji ispuštaju glavni motori, pomoćni motori, plinske turbine, kotlovi i generatori inertnih plinova. Potrošnja goriva za brodove čije se izvješće temelji na ovoj metodi računa se uporabom izmjerenih emisija CO2 i primjenjivog emisijskog faktora odgovarajućih goriva.

Ova se metoda temelji na određivanju protoka emisija CO2 u dimnjacima ispušnih plinova množenjem koncentracije CO2 u ispušnim plinovima s protokom ispušnih plinova.

Primijenjene metode kalibracije i nesigurnost povezana s njima utvrđene su u planu praćenja.

PRILOG II.

Praćenje drugih relevantnih informacija

A. PRAĆENJE PO PUTOVANJU (ČLANAK 9.)

1. U svrhu praćenja drugih relevantnih informacija po putovanju (članak 9. stavak 1.), društva se pridržavaju sljedećih pravila:

(a)

►M1 datum i sat polaska s veza i dolaska na vez određuju se prema srednjem vremenu po Greenwichu (GMT/UTC). ◄ Vrijeme provedeno na moru računa se na temelju podataka o polasku i dolasku u luku te ne uključuje sidrenje;

(b)

prijeđena udaljenost može biti udaljenost najizravnijeg puta između luke polaska i luke odlaska ili stvarna prijeđena udaljenost. U slučaju uporabe najizravnijeg puta između luke polaska i luke dolaska u obzir se uzima konzervativni faktor korekcije kako bi se osiguralo da prijeđena udaljenost nije znatno umanjena. Plan praćenja utvrđuje koji se izračun udaljenosti upotrebljava te, prema potrebi, i faktor korekcije. ►M1 Prijeđena udaljenost računa se od veza u luci polaska do veza u luci dolaska i izražava se u nautičkim miljama; ◄

(c)

prijevoz se utvrđuje umnoškom prijeđene udaljenosti i količine prevezenog tereta;

(d)

za određivanje prevezenog tereta u putničkim brodovima upotrebljava se broj putnika. Za sve druge kategorije brodova količina prevezenog tereta izražava se ili metričkim tonama ili standardnim kubičnim metrima tereta, kako je primjereno;

(e)

►M1 za ro-ro brodove prevezeni teret definira se kao masa tereta na brodu, koja se utvrđuje kao stvarna masa ili broj jedinica tereta (kamiona, automobila itd.) ili zauzetih linearnih metara pomnoženo sa zadanim vrijednostima za njihovu težinu. ◄

Za svrhe ove Uredbe „ro-ro brod” znači brod koji je dizajniran za prijevoz kotrljajućih jedinica tereta ili koji ima prostore za kotrljajući teret;

(f)

za kontejnerske brodove teret koji se prevozi definira se kao ukupna težina tereta u metričkim tonama ili, u suprotnom, iznos u Twenty feet Equivalent Units (TEU) pomnožen sa zadanim vrijednostima za njihovu težinu. Ako se teret koji prenose kontejnerski brodovi definira u skladu s primjenjivim smjernicama IMO-a ili instrumentima u skladu s Konvencijom o zaštiti ljudskog života na moru (SOLAS), za tu se definiciju smatra da je u skladu s ovom Uredbom.

Za potrebe ove Uredbe „kontejnerski brod” znači brod koji je dizajniran isključivo za prijevoz kontejnera u teretnom prostoru ili na palubi;

(g)

Pri utvrđivanju tereta koji se prevozi na kategorijama brodova koje nisu putnički brodovi, ro-ro brodovi ni kontejnerski brodovi omogućeno je prema potrebi uzeti u obzir težinu i obujam tereta koji se prevozi i broj prevezenih putnika. U te se kategorije između ostalog ubrajaju tankeri, brodovi za rasuti teret, brodovi za opći teret, brodovi hladnjače, brodovi za prijevoz vozila i kombinirani brodovi.

2. Kako bi se osigurali jednaki uvjeti primjene za stavak 1. točku (g), Komisija provedbenim aktima donosi tehnička pravila kojima se za svaku od ostalih kategoriju brodova iz te točke utvrđuju parametri koji se na nju primjenjuju.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 24. stavka 2. najkasnije 31. prosinca 2016.

Komisija provedbenim aktima može prema potrebi revidirati primjenjive parametre iz stavka 1. točke (g). Komisija prema potrebi te parametre revidira kako bi se u obzir uzele izmjene ovog Priloga u skladu s člankom 5. stavkom 2. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 24. stavka 2.

3. U skladu s ovim pravilima iz stavaka 1. i 2. društva mogu odlučiti da uključe posebne informacije povezane s klasom leda broda i s plovidbom kroz led.

B. PRAĆENJE NA GODIŠNJOJ OSNOVI (ČLANAK 10.)

U svrhu praćenja drugih relevantnih informacija na godišnjoj osnovi, društva se pridržavaju sljedećih pravila:

Vrijednosti koje se prate prema članku 10. ustvrđuju se zbrojem podataka o pojedinačnim putovanjima.

Prosječna energetska učinkovitost prati se uporabom najmanje četiriju pokazatelja: potrošnjom goriva po udaljenosti, potrošnjom goriva po obavljenom prijevozu, emisijama CO2 po udaljenosti i emisijama CO2 po obavljenom prijevozu, što se računa na sljedeći način:

potrošnja goriva po udaljenosti = godišnja potrošnja goriva/ukupna prijeđena udaljenost

potrošnja goriva po obavljenom prijevozu = ukupna godišnja potrošnja goriva/ukupan obavljeni prijevoz

emisije CO2 po udaljenosti = godišnje emisije CO2/ukupna prijeđena udaljenost

emisije CO2 po obavljenom prijevozu = ukupne godišnje emisije CO2/ukupan obavljeni prijevoz.

U skladu s ovim pravilima društva mogu odlučiti da uključe posebne informacije povezane s klasom leda broda i s plovidbom kroz led, kao i informacije povezane s količinom potrošenog goriva i emisijama CO2 razlikujući ih na temelju drugih kriterija definiranih u planu praćenja.

PRILOG III.

Elementi koje treba uzeti u obzir za delegirane akte predviđene člancima 15. i 16.

A. POSTUPCI VERIFIKACIJE

—

Ovlasti verifikatora,

—

dokumenti koje društva moraju pružiti verifikatorima,

—

ocjena rizika koju provodi verifikator,

—

ocjena sukladnosti plana praćenja,

—

verifikacija izvješća o emisijama,

—

razina materijalnosti,

—

razumna sigurnost verifikatora,

—

netočnosti i nesukladnosti,

—

sadržaj izvješća o verifikaciji,

—

preporuke za poboljšanja,

—

komunikacija između društava, verifikatora i Komisije.

B. AKREDITIRANJE VERIFIKATORA

—

Kako se može zatražiti akreditacija za djelatnosti pomorskog prijevoza,

—

kako će nacionalna akreditacijska tijela ocjenjivati verifikatore za potrebe izdavanja potvrde o akreditaciji,

—

kako će nacionalna akreditacijska tijela obavljati praćenje potrebno da bi potvrdila produljenje akreditacije,

—

zahtjevi koje nacionalna akreditacijska tijela trebaju ispunjavati kako bi bila nadležna za akreditiranje verifikatorâ za djelatnosti pomorskog prijevoza, uz upućivanje na usklađene standarde.

( 1 ) Uredba (EZ) br. 1367/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. rujna 2006. o primjeni odredaba Aarhuške konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša na institucije i tijela Zajednice (SL L 264, 25.9.2006., str. 13.).

( 2 ) Uredba (EZ) br. 1406/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. lipnja 2002. o osnivanju Europske agencije za pomorsku sigurnost (SL L 208, 5.8.2002., str. 1.).

( 3 ) Uredba (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o mehanizmu za praćenje i izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinova i za izvješćivanje o drugim informacijama u vezi s klimatskim promjenama na nacionalnoj razini i razini Unije te stavljanju izvan snage Odluke br. 280/2004/EZ (SL L 165, 18.6.2013., str. 13.).


		br.	stranica	datum
►M1	DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) 2016/2071 оd 22. rujna 2016.	L 320	1	26.11.2016
►M2	UREDBA (EU) 2023/957 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 10. svibnja 2023.	L 130	105	16.5.2023