02013R0153 — HR — 07.03.2024 — 003.001
Ovaj je tekst namijenjen isključivo dokumentiranju i nema pravni učinak. Institucije Unije nisu odgovorne za njegov sadržaj. Vjerodostojne inačice relevantnih akata, uključujući njihove preambule, one su koje su objavljene u Službenom listu Europske unije i dostupne u EUR-Lexu. Tim službenim tekstovima može se izravno pristupiti putem poveznica sadržanih u ovom dokumentu.
DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) br. 153/2013 od 19. prosinca 2012. o dopuni Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s regulatornim tehničkim standardima o zahtjevima za središnje druge ugovorne strane ( L 052 23.2.2013, 41) |
Koju je izmijenila:
|
|
|||
br. |
stranica |
datum |
||
DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) 2016/822 оd 21. travnja 2016. |
L 137 |
1 |
26.5.2016 |
|
DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) 2022/2311 оd 21. listopada 2022. |
L 307 |
31 |
28.11.2022 |
|
DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) 2024/818 оd 28. studenoga 2023. |
L 818 |
1 |
6.3.2024 |
DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) br. 153/2013
od 19. prosinca 2012.
o dopuni Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s regulatornim tehničkim standardima o zahtjevima za središnje druge ugovorne strane
(Tekst značajan za EGP)
POGLAVLJE I.
OPĆENITO
Članak 1.
Definicije
Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:
„rizik osnove” znači rizik koji proizlazi iz nepotpuno koreliranih kretanja između dva sredstva ili više sredstava, odnosno ugovora, čije se poravnanje obavlja posredstvom središnje druge ugovorne strane;
„interval pouzdanosti” znači postotak kretanja izloženosti za svaki financijski instrument čije se poravnanje obavlja s upućivanjem na posebno razdoblje obuhvata podataka koji središnja druga ugovorna strana mora pokriti tijekom određenog razdoblja likvidacije;
„prigodna dobit” znači korist od izravnog vlasništva nad fizičkom robom koja je pod utjecajem tržišnih uvjeta i čimbenika poput troškova fizičke pohrane;
„iznosi nadoknade” znači iznosi nadoknade kako je navedeno u članku 41. Uredbe (EU) br. 648/2012 koji mogu uključivati inicijalne iznose nadoknade i varijacijske iznose nadoknade;
„inicijalni iznos nadoknade” znači iznosi nadoknade koje naplaćuje središnja druga ugovorna strana kako bi pokrila potencijalnu buduću izloženost prema članovima sustava poravnanja koji daju iznos nadoknade i, prema potrebi, središnjim drugim ugovornim stranama koje su u odnosu međudjelovanja u razdoblju između posljednje naplate iznosa nadoknade i likvidacije pozicija nakon neispunjavanja obveza člana sustava poravnanja ili središnje druge ugovorne strane koja je u odnosu međudjelovanja;
„varijacijski iznos nadoknade” znači iznosi nadoknade koji su naplaćeni ili isplaćeni kako bi se odrazile trenutačne izloženosti koje proizlaze iz stvarnih promjena tržišnih cijena;
„rizik neočekivanog neispunjavanja obveza” znači rizik da druga ugovorna strana ili izdavatelj iznenada ne ispuni svoje obveze prije nego što je tržište imalo vremena da uzme u obzir njegov povećani rizik neispunjavanja obveza;
„razdoblje likvidacije” znači razdoblje koje se upotrebljava za izračun iznosa nadoknade za koje središnja druga ugovorna strana procjenjuje da je potrebno kako bi upravljala svojom izloženošću prema članu koji ne ispunjava svoje obveze i tijekom kojega je središnja druga ugovorna strana izložena tržišnom riziku koji je povezan s upravljanjem pozicijama subjekta koji ne ispunjava svoje obveze;
„razdoblje obuhvata podataka” znači vremenski okvir za izračun povijesne volatilnosti;
„iznimka pri ispitivanju” znači rezultat ispitivanja koji pokazuje da model središnje druge ugovorne strane ili okvir za upravljanje likvidnosnim rizikom nije doveo do ciljane razine pokrivenosti;
„korelacijski rizik” znači rizik koji proizlazi iz izloženosti drugoj ugovornoj strani ili izdavatelju kada je kolateral koji izdaje ta druga ugovorna strana odnosno koji izdaje taj izdavatelj snažno koreliran s njegovim kreditnim rizikom.
POGLAVLJE II.
PRIZNAVANJE SREDIŠNJIH DRUGIH UGOVORNIH STRANA IZ TREĆIH ZEMALJA
(članak 25. Uredbe (EU) br. 648/2012)
Članak 2.
Informacije koje se dostavljaju ESMA-i za priznavanje središnje druge ugovorne strane
Zahtjev za priznavanje koji podnosi središnja druga ugovorna strana s poslovnim nastanom u trećoj zemlji sadrži barem sljedeće informacije:
puni naziv pravnog subjekta;
identitete dioničara ili članova s kvalificiranim udjelima;
popis država članica u kojima namjerava pružati usluge;
vrste financijskih instrumenata čije se poravnanje obavlja;
podatke koji se uključuju na internetsku stranicu ESMA-e u skladu s člankom 88. stavkom 1. točkom (e) Uredbe (EU) br. 648/2012;
podatke o njezinim financijskim sredstvima, obliku i metodama prema kojima se ona održavaju i mehanizmima za njihovo osiguranje, uključujući postupke za upravljanje neispunjenim obvezama;
podatke o metodologiji za izračun iznosa nadoknade i za izračun jamstvenog fonda;
popis prihvatljivih kolaterala;
raščlambu vrijednosti, ako je potrebno, u obliku očekivanih vrijednosti, čije se poravnanje obavlja posredstvom središnje druge ugovorne strane koja podnosi zahtjev prema svakoj valuti Unije čije se poravnanje obavlja;
rezultate ispitivanja otpornosti na stres i retroaktivnih ispitivanja izvršenih tijekom godine koja prethodi datumu podnošenja zahtjeva;
pravila i interne postupke s dokazima potpune usklađenosti sa zahtjevima koji se primjenjuju u dotičnoj trećoj zemlji;
podatke o svim ugovorima o izdvajanju poslovnih procesa;
podatke o mehanizmima odvajanja i odgovarajućoj pravnoj stabilnosti i izvršivosti;
pojedinosti o zahtjevima središnje druge ugovorne strane u pogledu pristupa i uvjete za suspenziju i prekid članstva;
podatke o ugovoru o međudjelovanju, uključujući informacije dostavljene nadležnom tijelu treće zemlje za potrebe procjene tog ugovora.
POGLAVLJE III.
ORGANIZACIJSKI ZAHTJEVI
(članak 26. Uredbe (EU) br. 648/2012)
Članak 3.
Sustavi upravljanja
Ključne komponente sustava upravljanja središnje druge ugovorne strane kojima se utvrđuje njezina organizacijska struktura te jasno određene i dobro dokumentirane politike, postupci i procesi u skladu s kojima djeluju njezino upravljačko tijelo i više rukovodstvo uključuju sljedeće:
sastav, ulogu i odgovornosti upravljačkog tijela i svih njegovih odbora;
uloge i odgovornosti rukovodstva;
strukturu višeg rukovodstva;
linije odgovornosti između višeg rukovodstva i upravljačkog tijela;
postupke za imenovanje članova upravljačkog tijela i višeg rukovodstva;
oblik funkcija upravljanja rizikom, praćenja usklađenosti i unutarnje kontrole;
postupke za osiguranje odgovornosti prema zainteresiranim stranama.
Članak 4.
Mehanizmi upravljanja rizicima i unutarnje kontrole
Članak 5.
Politika i postupci za praćenje usklađenosti
Pravila, postupci i ugovori središnje druge ugovorne strane evidentiraju se u pisanom obliku ili drugom trajnom mediju. Ta pravila, postupci i ugovori te sav priloženi materijal točni su, ažurni i lako dostupni nadležnom tijelu, članovima sustava poravnanja i, prema potrebi, klijentima.
Središnja druga ugovorna strana utvrđuje i analizira kvalitetu svojih pravila, postupaka i ugovora. Ako je potrebno, za potrebe te analize traže se neovisna pravna mišljenja. Središnja druga ugovorna strana ima proces za predlaganje i provedbu promjena svojih pravila i postupaka te se prije provedbe svih značajnih promjena savjetuje sa svim članovima sustava poravnanja na koje te promjene utječu te predložene promjene podnosi nadležnom tijelu.
U pravilima i postupcima središnje druge ugovorne strane jasno se navodi pravo koje se namjerava primijeniti za svaki aspekt aktivnosti i poslova središnje druge ugovorne strane.
Članak 6.
Funkcija praćenja usklađenosti
Pri uspostavljanju svoje funkcije praćenja usklađenosti središnja druga ugovorna strana uzima u obzir vrstu, opseg i složenost svojeg poslovanja te vrstu i opseg usluga i aktivnosti koje se obavljaju tijekom tog poslovanja.
Glavni službenik za praćenje usklađenosti ima najmanje sljedeće odgovornosti:
praćenje i redovito procjenjivanje adekvatnosti i učinkovitosti mjera uspostavljenih u skladu s člankom 5. stavkom 4. te mjera poduzetih za rješavanje eventualnih nedostataka središnje druge ugovorne strane u ispunjavanju njezinih obveza;
upravljanje politikama i postupcima za praćenje usklađenosti koje su uspostavili više rukovodstvo i upravljačko tijelo;
savjetovanje i pomaganje osobama koje su odgovorne za obavljanje usluga i aktivnosti središnje druge ugovorne strane u poštovanju obveza središnje druge ugovorne strane na temelju ove Uredbe, Uredbe (EZ) br. 648/2012 i Provedbene uredbe (EU) br. 1249/2012 i drugih regulatornih zahtjeva, ako je to primjenljivo;
redovito izvješćivanje upravljačkog tijela o usklađenosti središnje druge ugovorne strane i njezinih zaposlenika s ovom Uredbom, Uredbom (EU) br. 648/2012 i Provedbenom uredbom (EU) br. 1249/2012;
uspostavljanje postupaka za učinkovito otklanjanje neusklađenosti;
osiguravanje da odgovarajuće osobe uključene u funkciju praćenja usklađenosti nisu uključene u obavljanje usluga ili aktivnosti koje nadziru te da su svi sukobi interesa tih osoba utvrđeni i otklonjeni na odgovarajući način.
Članak 7.
Organizacijska struktura i odvajanje linija odgovornosti
Upravljačko tijelo preuzima barem sljedeće odgovornosti:
određivanje jasnih ciljeva i strategija za središnju drugu ugovornu stranu;
učinkovito nadziranje višeg rukovodstva;
uspostavljanje odgovarajućih politika naknada;
uspostavljanje funkcije upravljanja rizicima i nadzor nad njom;
nadzor nad funkcijom praćenja usklađenosti i funkcijom unutarnje kontrole;
nadzor nad ugovorima o izdvajanju poslovnih procesa;
nadzor usklađenosti sa svim odredbama ove Uredbe, Uredbe (EU) br. 648/2012, Provedbene uredbe (EU) br. 1249/2012 te svim drugim regulatornim i nadzornim zahtjevima;
osiguranje odgovornosti prema dioničarima ili vlasnicima i zaposlenicima, članovima sustava poravnanja i njihovim klijentima te drugim odgovarajućim zainteresiranim stranama.
Više rukovodstvo ima najmanje sljedeće odgovornosti:
osiguranje usklađenosti aktivnosti središnje druge ugovorne strane s ciljevima i strategijom središnje druge ugovorne strane kako ih je odredilo upravljačko tijelo;
određivanje i uspostavljanje postupaka za praćenje usklađenosti i interne kontrole kojima se promiču ciljevi središnje druge ugovorne strane;
redovito preispitivanje i ispitivanje postupaka unutarnje kontrole;
osiguranje da je dovoljno sredstava namijenjeno upravljanju rizicima i praćenju usklađenosti;
aktivno je uključeno u proces kontrole rizika;
osiguranje da su primjereno tretirani rizici kojima je središnja druga ugovorna strana izložena zbog poravnanja i aktivnosti povezanih s poravnanjem.
Članak 8.
Politika naknadâ
Članak 9.
Sustavi informacijske tehnologije
Arhitektura informacijske tehnologije dobro je dokumentirana. Ti su sustavi oblikovani tako da mogu zadovoljiti operativne potrebe središnje druge ugovorne strane i rizike s kojima se ona suočava, otporni su, uključujući i u stresnim tržišnim uvjetima, te se prema potrebi prilagođavaju za obradu dodatnih informacija. Središnja druga ugovorna strana osigurava planiranje postupaka i kapaciteta, kao i dovoljno zalihosnog kapaciteta da sustav u slučaju većih poremećaja može obraditi sve preostale transakcije prije kraja dana. Središnja druga ugovorna strana osigurava postupke za uvođenje nove tehnologije, uključujući jasne planove za povrat u prethodno stanje.
Okvir za informacijsku sigurnost uključuje najmanje sljedeća svojstva:
kontrole pristupa sustavu;
odgovarajuće zaštite od provala u sustav i zloupotrebe podataka;
posebne uređaje za očuvanje autentičnosti i integriteta podataka, uključujući kriptografske tehnike;
pouzdane mreže i postupke za točan i brz prijenos podataka bez većih poremećaja;
revizorski trag.
Članak 10.
Objavljivanje
Središnja druga ugovorna strana besplatno stavlja na raspolaganje javnosti sljedeće informacije:
informacije o svojim sustavima upravljanja, uključujući sljedeće:
svoju organizacijsku strukturu te ključne ciljeve i strategije;
ključne elemente politike nagrađivanja;
ključne financijske informacije, uključujući svoje najnovije revidirane financijske izvještaje;
informacije o svojim pravilima, uključujući sljedeće:
postupci za upravljanje neispunjenim obvezama, postupci i dodatni dokumenti;
odgovarajuće informacije o kontinuitetu poslovanja;
informacije o sustavima upravljanja rizicima središnje druge ugovorne strane, njezinim tehnikama i uspješnosti u skladu s poglavljem XII.;
sve važne informacije o svojoj strukturi i poslovanju te o pravima i obvezama članova sustava poravnanja i klijenata koje su im potrebne kako bi mogli jasno utvrditi i potpuno razumjeti rizike i troškove povezane s upotrebom usluga središnje druge ugovorne strane;
sadašnje usluge poravnanja središnje druge ugovorne strane, uključujući detaljne informacije o tome što pruža u okviru svake usluge;
sustavi upravljanja rizicima središnje druge ugovorne strane, njezine tehnike i uspješnost, uključujući informacije o financijskim sredstvima, investicijskoj politici, izvorima podataka o cijenama i modelima koji se upotrebljavaju u izračunu iznosa nadoknade;
zakonodavstvo i pravila kojima se uređuju:
pristup središnjoj drugoj ugovornoj strani;
ugovori koje je središnja druga ugovorna strana sklopila s članovima sustava poravnanja i, ako je to moguće, klijentima;
ugovori koje središnja druga ugovorna strana prihvaća za poravnanje;
svi ugovori o međudjelovanju;
upotreba kolaterala i doprinosa u jamstveni fond, uključujući unovčavanje pozicija i kolaterala te opseg u kojem je kolateral zaštićen od potraživanja trećih strana;
informacije o prihvatljivom kolateralu i primjenljivim korektivnim faktorima;
popis sadašnjih članova sustava poravnanja, uključujući kriterije za pristup, suspenziju i prestanak članstva.
U slučaju kada je nadležno tijelo suglasno sa središnjom drugom ugovornom stranom da bilo koja informacija pod točkom (b) ili (c) ovog stavka može ugroziti poslovne tajne ili sigurnost i stabilnost središnje druge ugovorne strane, središnja druga ugovorna strana može odlučiti da te informacije objavi na način koji sprječava ili umanjuje te rizike ili da te informacije ne objavi.
Članak 11.
Unutarnja revizija
Središnja druga ugovorna strana uspostavlja i održava funkciju unutarnje revizije koja je odvojena i neovisna o drugim funkcijama i aktivnostima središnje druge ugovorne strane i ima sljedeće zadaće:
uspostavljanje, primjena i održavanje revizijskog plana kako bi se ispitale i procijenile adekvatnost i učinkovitost sustava središnje druge ugovorne strane, njezinih mehanizama unutarnje kontrole i sustava upravljanja;
davanje preporuka na temelju rezultata rada obavljenog u skladu s točkom (a);
provjera usklađenosti s takvim preporukama;
izvješćivanje upravljačkog tijela o pitanjima unutarnje revizije.
POGLAVLJE IV.
VOĐENJE EVIDENCIJE
(članak 29. Uredbe (EU) br. 648/2012)
Članak 12.
Opći zahtjevi
Središnja druga ugovorna strana vodi evidenciju na trajnom mediju koji omogućuje da se informacije dostavljaju nadležnim tijelima, ESMA-i i odgovarajućim članovima Europskog sustava središnjih banaka (ESSB), i to u obliku i tako da su ispunjeni sljedeći uvjeti:
svaku ključnu fazu obrade središnje druge ugovorne strane moguće je rekonstruirati;
izvorni sadržaj evidencije prije korekcija i drugih izmjena moguće je evidentirati, pratiti i ponovno vratiti;
uspostavljene su mjere za sprječavanje neovlaštenih izmjena evidencije;
sigurnost i povjerljivost evidentiranih podataka osigurane su primjerenim mjerama;
mehanizam za utvrđivanje i ispravljanje pogrešaka ugrađen je u sustav vođenja evidencije;
u sustavu vođenja evidencije osiguran je pravodoban oporavak evidencije u slučaju pada sustava.
Članak 13.
Evidencija o transakcijama
Središnja druga ugovorna strana u vezi sa svakom transakcijom koja je primljena na poravnanje odmah po primitku odgovarajućih informacija priprema i ažurira evidenciju o sljedećim podacima:
cijeni, kamati ili marži i količini;
sposobnosti poravnanja, kojom se određuje je li transakcija kupovna ili prodajna sa stajališta evidencije središnje druge ugovorne strane;
identifikaciji instrumenta;
identifikaciji člana sustava poravnanja;
identifikaciji mjesta gdje je sklopljen ugovor;
datumu i vremenu posredovanja središnje druge ugovorne strane;
datumu i vremenu raskida ugovora;
uvjetima i načinima namire;
datumu i vremenu namire ili otkupa transakcije i, ako je to primjenljivo, sljedeće podatke:
datum i vrijeme kada je ugovor izvorno sklopljen;
izvorne uvjete i strane ugovora;
identifikaciju središnje druge ugovorne strane koja je u odnosu međudjelovanja i poravnava jednu strane transakcije, ako je to primjenljivo;
podatke o klijentu, uključujući svakog neizravnog klijenta, ako je poznat središnjoj drugoj ugovornoj strani, a u slučaju prijenosa ugovora, podaci o strani koja je prenijela ugovor.
Članak 14.
Evidencija o pozicijama
Na kraju svakog radnog dana središnja druga ugovorna strana o svakoj poziciji evidentira sljedeće podatke, u mjeri u kojoj se oni odnose na dotičnu poziciju:
identifikacija člana sustava poravnanja, klijenta, ako je poznat središnjoj drugoj ugovornoj strani, i središnje druge ugovorne strane koja je u odnosu međudjelovanja i vodi tu poziciju, ako je to primjenljivo;
predznak pozicije;
dnevni izračun vrijednosti pozicije s evidencijom cijena po kojima se ugovori vrednuju i svih ostalih bitnih informacija.
Članak 15.
Poslovna evidencija
Evidencija iz stavka 1. unosi se svaki put kada dođe do značajne promjene odgovarajućih dokumenata i obuhvaća barem:
organizacijske sheme za upravljačko tijelo i odgovarajuće odbore, jedinicu za poravnanja, jedinicu za upravljanje rizicima i sve ostale odgovarajuće jedinice ili odjele;
identitete dioničara ili članova, izravnih ili neizravnih, fizičkih ili pravnih osoba koje imaju kvalificirane udjele i iznose tih udjela;
dokumente kojima se potvrđuju politike, postupci i procesi koji se zahtijevaju na temelju poglavlja III. i članka 29.;
zapisnike sa sastanaka upravljačkog tijela i, ako je to primjenljivo, sastanaka pododbora upravljačkog tijela i odbora višeg rukovodstva;
zapisnike sa sastanaka odbora za rizike;
zapisnike sa sastanaka skupina za savjetovanje s članovima sustava poravnanja i klijentima, ako postoje;
izvješća unutarnje i vanjske revizije, izvješća o upravljanju rizicima, izvješća o usklađenosti i izvješća savjetodavnih društava, uključujući odgovore rukovodstva na ta izvješća;
politiku kontinuiteta poslovanja i plan oporavka od kriznih situacija koji se zahtijevaju na temelju članka 17.;
likvidnosni plan i dnevna izvješća o likvidnosti koji se zahtijevaju na temelju članka 32.;
evidenciju u kojoj su prikazane sva imovina i obveze te kapitalni računi, a koja se zahtijeva na temelju članka 16. Uredbe (EU) br. 648/2012;
primljene pritužbe s informacijama o imenu, adresi i broju računa osobe koja je podnijela pritužbu; imena svih osoba koje su navedene u pritužbi; opis vrste pritužbe; činjenični opis pritužbe i datum na koji je pritužba riješena;
evidenciju o prekidu usluga ili smetnjama u funkcionalnosti, uključujući detaljno izvješće o vremenu, učincima i popravnim mjerama;
evidenciju o rezultatima obavljanih retroaktivnih ispitivanja i ispitivanja otpornosti na stres;
pisanu komunikaciju s nadležnim tijelima, ESMA-om i odgovarajućim članovima ESSB-a;
pravna mišljenja primljena u skladu s poglavljem III.;
ako je primjenljivo, dokumentaciju o ugovorima o međudjelovanju s drugim središnjim drugim ugovornim stranama;
informacije na temelju članka 10. stavka 1. točke (b) podtočke vii. i stavka 1. točke (d);
odgovarajuće dokumente kojima se opisuje razvoj novih poslovnih inicijativa.
Članak 16.
Evidencija podataka koji se dostavljaju trgovinskom repozitoriju
Središnja druga ugovorna strana utvrđuje i pohranjuje sve informacije i podatke čije se dostavljanje zahtijeva u skladu s člankom 9. Uredbe (EU) br. 648/2012, zajedno s evidencijom o datumu i vremenu kada se dostavlja izvješće o transakciji.
POGLAVLJE V.
KONTINUITET POSLOVANJA
(članak 34. Uredbe (EU) br. 648/2012)
Članak 17.
Strategija i politika
Članak 18.
Analiza učinka na poslovanje
Članak 19.
Oporavak od kriznih situacija
Članak 20.
Ispitivanje i praćenje
Ispitivanje politike kontinuiteta poslovanja i plana oporavka od kriznih situacija ispunjava sljedeće uvjete:
uključuje scenarije katastrofa velikih razmjera i prelaska s primarnog na sekundarno mjesto;
uključuje sudjelovanje članova sustava poravnanja, vanjskih pružatelja usluga i odgovarajućih institucija u financijskoj infrastrukturi s kojima su u politici kontinuiteta poslovanja utvrđene međuovisnosti.
Članak 21.
Održavanje
Članak 22.
Upravljanje krizom
Članak 23.
Komunikacija
POGLAVLJE VI.
IZNOSI NADOKNADE
(članak 41. Uredbe (EU) br. 648/2012)
Članak 24.
Postotak
Središnja druga ugovorna strana izračunava inicijalne iznose nadoknade za pokriće izloženosti koje proizlaze iz tržišnih kretanja za svaki financijski instrument koji je kolateraliziran na osnovi proizvoda tijekom razdoblja utvrđenog u članku 25. i pod pretpostavkom vremenskog okvira za likvidaciju pozicije kako je utvrđeno u članku 26. Pri izračunu inicijalnih iznosa nadoknade središnja druga ugovorna strana pridržava se najmanje sljedećih intervala pouzdanosti:
za OTC izvedenice, 99,5 %;
za financijske instrumente koji nisu OTC izvedenice, 99 %.
Pri određivanju odgovarajućeg intervala pouzdanosti za svaku vrstu financijskih instrumenata čije poravnanje obavlja, središnja druga ugovorna strana razmatra najmanje i sljedeće čimbenike:
složenosti i razinu neizvjesnosti u vezi s određivanja cijena vrste financijskih instrumenata koje mogu ograničiti validaciju izračuna inicijalnog i varijacijskog iznosa nadoknade;
rizična obilježja vrste financijskih instrumenata koja mogu uključivati, između ostalog, volatilnost, trajanje, likvidnost, nelinearna svojstva cijena, rizik neočekivanog neispunjavanja obveza druge ugovorne strane i povratni rizik;
stupanj u kojemu druge kontrole rizika ne ograničavaju kreditne izloženosti na odgovarajući način;
svojstvenu financijsku polugu vrste financijskih instrumenata, uključujući je li vrsta financijskog instrumenta iznimno volatilna, je li visokokoncentrirana među nekoliko tržišnih sudionika i može li biti poteškoća pri zatvaranju pozicija u tom instrumentu.
Članak 25.
Vremenski okvir za izračun povijesne volatilnosti
Središnja druga ugovorna strana osigurava da podaci koji se upotrebljavaju za izračun povijesne volatilnosti obuhvaćaju cjelokupan opseg tržišnih uvjeta, uključujući stresna razdoblja.
Članak 26.
Vremenski okviri za likvidaciju
Za potrebe članka 41. Uredbe (EU) br. 648/2012 središnja druga ugovorna strana utvrđuje odgovarajuće vremenske okvire za razdoblje likvidacije uzimajući u obzir svojstva financijskog instrumenta čije se poravnanje obavlja, vrste računa na kojem se financijski instrument drži, tržišta na kojem se financijskim instrumentom trguje te sljedeće minimalne vremenske okvire za razdoblje likvidacije:
pet radnih dana za OTC izvedenice;
dva radna dana za financijske instrumente koji nisu OTC izvedenice i koji se drže na računima koji ne ispunjuju uvjete iz točke (c);
jedan radni dan za financijske instrumente koji nisu OTC izvedenice i koji se drže na zbirnim računima klijenata ili pojedinačnim računima klijenata, pod uvjetom da su ispunjeni sljedeći uvjeti:
središnja druga ugovorna strana vodi zasebnu evidenciju pozicija svakog klijenta najmanje na kraju svakog dana, izračunava iznose nadoknade za svakog klijenta i naplaćuje zbroj zahtjeva za iznos nadoknade za svakog klijenta na bruto osnovi;
središnja druga ugovorna strana zna identitet svih klijenata;
pozicije koje se drže na računu nisu vlasničke pozicije društava koja su dio iste grupe kao član poravnanja;
središnja druga ugovorna strana mjeri izloženosti i za svaki račun izračunava inicijalne i varijacijske iznose nadoknade u što je više moguće realnom vremenu i najmanje svakog sata tijekom dana, upotrebljavajući ažurirane pozicije i cijene;
ako središnja druga ugovorna strana ne alocira nove transakcije svakom klijentu tijekom dana, ona naplaćuje iznose nadoknade u roku od jednog sata ako su zahtjevi za iznos nadoknade izračunani u skladu s točkom iv. viši od 110 % ažuriranog raspoloživog kolaterala u skladu s poglavljem X., osim ako iznos unutardnevnih iznosa nadoknade koji se plaća središnjoj drugoj ugovornoj strani nije značajan na temelju iznosa koji je prethodno utvrdila središnja druga ugovorna strana i koje je odobrilo nadležno tijelo te ako su za transakcije koje su prethodno alocirane klijentima iznosi nadoknade zahtijevani odvojeno od transakcija koje nisu alocirane tijekom dana.
U svim slučajevima, pri određivanju odgovarajućih vremenskih okvira za razdoblje likvidacije, središnja druga ugovorna strana ocjenjuje i zbraja najmanje sljedeće:
najdulje moguće razdoblje koje smije proći od posljednje naplate iznosa nadoknade do objave neispunjavanja obveza od strane središnje druge ugovorne strane ili aktivacije procesa upravljanja neispunjenim obvezama od strane središnje druge ugovorne strane;
procijenjeno razdoblje potrebno za utvrđivanje i provedbu strategije za upravljanje neispunjenim obvezama člana sustava poravnanja u skladu s posebnostima svake vrste financijskog instrumenta, uključujući njezin stupanj likvidnosti te veličinu i koncentraciju pozicija, te s obzirom na tržišta koje će središnja druga ugovorna strana upotrijebiti za zatvaranje pozicije člana sustava poravnanja ili njezinu potpunu zaštitu od rizika;
prema potrebi, razdoblje potrebno za pokriće rizika druge ugovorne strane kojemu je izložena središnja druga ugovorna strana.
U slučaju kada središnja druga ugovorna strana obavlja poravnanje OTC izvedenica koje imaju ista rizična obilježja kao izvedenice kojima se trguje na uređenim tržištima ili na istovrijednom tržištu treće zemlje, može upotrijebiti drugačiji vremenski okvir za likvidaciju od onog navedenog u stavku 1., pod uvjetom da nadležnom tijelu može dokazati da:
bi taj vremenski okvir bio primjereniji od onog navedenog u stavku 1. s obzirom na posebna svojstva odgovarajućih OTC izvedenica;
je to vremenski okvir od najmanje dva radna dana ili od jednog radnog dana ako su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. točke (c).
Članak 27.
Portfeljni iznosi nadoknade
Članak 28.
Procikličnost
Središnja druga ugovorna strana osigurava da se njezinom politikom za odabir i revidiranje intervala pouzdanosti, razdoblja likvidacije i razdoblja obuhvata podataka dobivaju stabilni i razboriti zahtjevi za iznosom nadoknade u budućim razdobljima koji ograničavaju procikličnost u mjeri da ne dođe do negativnog utjecaja na stabilnost i financijsku sigurnost središnje druge ugovorne strane. Kada je moguće, to uključuje izbjegavanje promjena koje uzrokuju poremećaje ili velikih promjena u zahtjevima za iznosom nadoknade i utvrđivanje transparentnih i predvidljivih postupaka za prilagodbu zahtjeva za iznosom nadoknade kod promjene tržišnih uvjeta. Središnja druga ugovorna strana pritom primjenjuje barem jednu od sljedećih mogućnosti:
primjenu rezerve za iznose nadoknade koja je jednaka najmanje 25 % izračunatih iznosa nadoknada, a koja se može privremeno iscrpiti u razdobljima kada se izračunati zahtjevi za iznosom nadoknade značajno povećavaju;
dodjeljivanje pondera od najmanje 25 % iznimnim situacijama u razdoblju obuhvata podataka izračunatim u skladu s člankom 26.;
osiguranje da njezini zahtjevi za iznosom nadoknade nisu niži od onih koji bi se izračunali primjenom volatilnosti ocijenjene tijekom desetogodišnjeg razdoblja obuhvata podataka.
POGLAVLJE VII.
JAMSTVENI FOND
(članak 42. Uredbe (EU) br. 648/2012)
Članak 29.
Okvir i upravljanje
Članak 30.
Utvrđivanje ekstremnih ali mogućih tržišnih uvjeta
Okvirom se pojedinačno utvrđuju sva tržišta kojima je središnja druga ugovorna strana izložena u scenariju neispunjavanja obveza člana sustava poravnanja. Za svako utvrđeno tržište središnja druga ugovorna strana određuje ekstremne ali moguće uvjete na osnovi najmanje:
opsega povijesnih scenarija, uključujući razdoblja ekstremnih tržišnih kretanja zabilježenih tijekom proteklih 30 godina, ili razdoblje za koje su dostupni pouzdani podaci, koji bi središnju drugu ugovornu stranu izložili najvećem financijskom riziku. Ako središnja druga ugovorna strana odluči da ponavljanje povijesnog primjera velikih promjena cijena nije moguće, nadležnom tijelu opravdava zašto je to izostavila iz okvira;
opsega mogućih budućih scenarija utemeljenih na dosljednim pretpostavkama u vezi s volatilnošću tržišta i korelacija cijena među tržištima i financijskim instrumentima, uzimajući u obzir i kvantitativne i kvalitativne procjene mogućih tržišnih uvjeta.
Članak 31.
Preispitivanje ekstremnih ali mogućih scenarija
Središnja druga ugovorna strana redovito preispituje postupke opisane u članku 30., uzimajući u obzir sva odgovarajuća tržišna kretanja te opseg i koncentraciju izloženosti članova sustava poravnanja. Savjetujući se s odborom za rizike, središnja druga ugovorna strana preispituje skup povijesnih i hipotetskih scenarija koje središnja druga ugovorna strana upotrebljava kako bi utvrdila ekstremne ali moguće tržišne uvjete najmanje jednom godišnje, a češće ako tržišna kretanja ili značajne promjene skupa ugovora čije se poravnanje obavlja posredstvom središnje druge ugovorne strane utječu na pretpostavke na kojima se temelji scenarij te je stoga scenarije potrebno prilagoditi. Upravljačko tijelo se izvješćuje o značajnim promjenama okvira.
POGLAVLJE VIII.
KONTROLE LIKVIDNOSNOG RIZIKA
(članak 44. Uredbe (EU) br. 648/2012)
Članak 32.
Procjena likvidnosnog rizika
Okvir za upravljanje likvidnosnim rizikom uključuje likvidnosni plan koji je dokumentiran i pohranjen u skladu s člankom 12. Najmanji sadržaj likvidnosnog plana uključuje postupke središnje druge ugovorne strane za:
upravljanje i praćenje, najmanje svakodnevno, njezinih likvidnosnih potreba u različitim tržišnim scenarijima;
održavanje dovoljnih likvidnih financijskih sredstava za pokriće njezinih likvidnosnih potreba i razlikovanje upotrebe različitih vrsta likvidnih sredstava;
dnevnu procjenu i vrednovanje likvidnih sredstava koja su na raspolaganju središnjoj drugoj ugovornoj strani i njezinih likvidnosnih potreba;
utvrđivanje izvora likvidnosnog rizika;
procjenjivanje vremenskih okvira tijekom kojih bi likvidna financijska sredstva središnje druge ugovorne strane trebala biti na raspolaganju;
razmatranje mogućih likvidnosnih potreba koje proizlaze iz sposobnosti članova sustava poravnanja da zamijene gotovinski kolateral za negotovinski kolateral;
procese u slučaju manjka likvidnosti;
obnavljanje likvidnih financijskih sredstava koje može upotrijebiti tijekom stresnog događaja.
Upravljačko tijelo središnje druge ugovorne strane odobrava plan nakon savjetovanja s odborom za rizike.
Središnja druga ugovorna strana procjenjuje likvidnosni rizik s kojim se suočava, uključujući slučaj da središnja druga ugovorna strana ili njezini članovi sustava poravnanja u procesu poravnanja ili namire ne mogu podmiriti svoje obveze plaćanja po dospijeću, uzimajući u obzir i investicijsku aktivnost središnje druge ugovorne strane. Okvirom za upravljanje rizicima uzimaju se u obzir likvidnosne potrebe koje proizlaze iz odnosa središnje duge ugovorne strane sa svakim subjektom prema kojemu središnja druga ugovorna strana ima likvidnosnu izloženost, uključujući:
banke za namiru;
platne sustave;
sustave za namiru vrijednosnih papira;
nostro zastupnike;
skrbničke banke;
pružatelje likvidnosti;
središnje druge ugovorne strane koje su u odnosu međudjelovanja;
pružatelje usluga.
Članak 33.
Pristup likvidnosti
Središnja druga ugovorna strana u svakoj odgovarajućoj valuti održava likvidna sredstva razmjerno svojim likvidnosnim zahtjevima kako je utvrđeno u skladu s člankom 44. Uredbe (EU) br. 648/2012 i člankom 32. ove Uredbe. Ova su likvidna sredstva ograničena na:
gotovinu položenu kod emisijske središnje banke;
gotovinu položenu kod kreditnih institucija koje imaju odobrenje u skladu s člankom 47.;
obvezujuće kreditne linije ili istovrijedne ugovore s članovima sustava poravnanja koji ispunjavaju svoje obveze;
obvezujuće repo poslove;
visokoutržive financijske instrumente koji ispunjavaju zahtjeve članka 45. i članka 46. i za koje središnja druga ugovorna strana može dokazati da su lako dostupni i da se mogu istog dana lako pretvoriti u gotovinu primjenom unaprijed dogovorenih i vrlo pouzdanih mehanizama financiranja, uključujući u stresnim tržišnim uvjetima.
Članak 34.
Koncentracijski rizik
POGLAVLJE IX.
REDOSLIJED POKRIĆA NEPODMIRENIH OBVEZA
(članak 45. Uredbe (EU) br. 648/2012)
Članak 35.
Izračun iznosa vlastitih sredstava središnje druge ugovorne strane koja se upotrebljavaju u redoslijedu pokrića nepodmirenih obveza
Središnja druga ugovorna strana revidira taj najniži iznos jednom godišnje.
Članak 36.
Održavanje iznosa vlastitih sredstava središnje druge ugovorne strane koja se upotrebljavaju u redoslijedu pokrića nepodmirenih obveza
POGLAVLJE X.
KOLATERAL
(članak 46. Uredbe (EU) br. 648/2012)
Članak 37.
Opći zahtjevi
Središnja druga ugovorna strana uspostavlja i provodi transparentne i predvidljive politike i postupke za procjenjivanje i kontinuirano praćenje likvidnosti sredstava koja se prihvaćaju kao kolateral i, prema potrebi, poduzima korektivne mjere.
Središnja druga ugovorna strana preispituje svoje politike i postupke povezane s prihvatljivim sredstvima najmanje jednom godišnje. To preispitivanje vrši se i kad god dođe do značajnih promjena koje utječu na izloženost riziku središnje druge ugovorne strane.
Članak 38.
Gotovinski kolateral
Za potrebe primjene članka 46. stavka 1. Uredbe (EU) br. 648/2012, visokolikvidan kolateral u obliku gotovine nominiran je u jednoj od sljedećih valuta:
valuti za koju središnja druga ugovorna strana može dokazati nadležnim tijelima da je sposobna upravljati njezinim rizikom na odgovarajući način;
valuti u kojoj središnja druga ugovorna strana obavlja poravnanje transakcija, u granicama kolaterala koji je potreban za pokriće izloženosti središnje druge ugovorne strane u toj valuti.
Članak 39.
Financijski instrumenti
Za potrebe primjene članka 46. stavka 1. Uredbe (EU) br. 648/2012, financijski instrumenti, bankovna jamstva i zlato koji ispunjavaju uvjete određene u Prilogu I. smatraju se visokolikvidnim kolateralom.
Do 7. rujna 2024. za potrebe članka 46. stavka 1. Uredbe (EU) br. 648/2012 javna jamstva koja ispunjavaju uvjete iz Priloga I. smatraju se visokolikvidnim kolateralom.
Članak 40.
Vrednovanje kolaterala
Članak 41.
Korektivni faktori
Korektivnim faktorima se odražava vjerojatnost da će kolateral možda morati biti unovčen u stresnim tržišnim uvjetima i uzima se u obzir vrijeme potrebno za njegovo unovčenje. Središnja druga ugovorna strana dokazuje nadležnom tijelu da su korektivni faktori izračunati na konzervativan način kako bi se što je više moguće ograničili prociklički učinci. Korektivni faktor se za svako sredstvo koje je kolateral određuje uzimajući u obzir odgovarajuće kriterije, uključujući:
vrstu sredstva i razinu kreditnog rizika povezanog s financijskim instrumentom na temelju interne procjene središnje druge ugovorne strane. Pri obavljanju te procjene središnja druga ugovorna strana primjenjuje utvrđenu i objektivnu metodologiju koja se ne oslanja u potpunosti na vanjska mišljenja i koja uzima u obzir rizik koji proizlazi iz osnivanja sjedišta izdavatelja u određenoj državi;
dospijeće sredstva;
povijesnu i hipotetsku buduću volatilnost cijena sredstva u stresnim tržišnim uvjetima;
likvidnost temeljnog tržišta, uključujući razlike između ponuđene i tražene cijene;
tečajni rizik, ako postoji;
korelacijski rizik.
Članak 42.
Limiti koncentracije
Središnja druga ugovorna strana određuje limite koncentracije na razini:
pojedinih izdavatelja;
vrste izdavatelja;
vrste sredstva;
svakog člana sustava poravnanja;
svih članova sustava poravnanja.
Limiti koncentracije određuju se na konzervativan način, uzimajući u obzir odgovarajuće kriterije, uključujući:
financijske instrumente koje su izdali izdavatelji iste vrste u smislu gospodarskog sektora, djelatnosti, zemljopisne regije;
razinu kreditnog rizika financijskog instrumenta ili izdavatelja koja se temelji na internoj procjeni središnje druge ugovorne strane. Pri obavljanju te procjene središnja druga ugovorna strana primjenjuje određenu i objektivnu metodologiju koja se ne oslanja u potpunosti na vanjska mišljenja i koja uzima u obzir rizik koji proizlazi iz osnivanja sjedišta izdavatelja u određenoj državi;
likvidnost i volatilnost cijena financijskih instrumenata.
POGLAVLJE XI.
INVESTICIJSKA POLITIKA
(članak 47. Uredbe (EU) br. 648/2012)
Članak 43.
Visokolikvidni financijski instrumenti
Za potrebe primjene članka 47. stavka 1. Uredbe (EU) br. 648/2012, dužnički instrumenti mogu se smatrati visokolikvidnim instrumentima s najnižim kreditnim i tržišnim rizikom ako su to dužnički instrumenti koji ispunjavaju sve uvjete određene u Prilogu II.
Članak 44.
Izrazito sigurni mehanizmi za deponiranje financijskih instrumenata
Ako središnja druga ugovorna strana ne može deponirati financijske instrumente iz članka 45. ili instrumente koji su joj dani kao iznosi nadoknade, doprinosi u jamstveni fond ili doprinosi drugim financijskim sredstvima, i u obliku prijenosa vlasništva i u obliku prava na kolateral, kod upravitelja sustava namire vrijednosnih papira koji osigurava potpunu zaštitu tih instrumenata tada se ti financijski instrumenti deponiraju kod jednog od sljedećih subjekata:
središnje banke koja osigurava potpunu zaštitu tih instrumenata i, prema potrebi, omogućuje središnjoj drugoj ugovornoj strani brzi pristup tim financijskim instrumentima;
kreditne institucije koja ima odobrenje kako je određeno na temelju Direktive 2006/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća ( 5 ), a koja osigurava potpunu odvojenost i zaštitu tih instrumenata, prema potrebi omogućuje središnjoj drugoj ugovornoj strani brzi pristup tim financijskim instrumentima i za koju središnja druga ugovorna strana na temelju svoje interne procjene može dokazati da ima nizak kreditni rizik. Pri obavljanju te procjene središnja druga ugovorna strana primjenjuje utvrđenu i objektivnu metodologiju koja se ne oslanja u potpunosti na vanjska mišljenja i koja uzima u obzir rizik koji proizlazi iz osnivanja sjedišta izdavatelja u određenoj državi;
financijske institucije iz treće zemlje na koju se primjenjuju i koja poštuje bonitetna pravila za koja odgovarajuća nadležna tijela smatraju da su najmanje jednako stroga kao pravila utvrđena u Direktivi 2006/48/EZ i koja ima snažne računovodstvene prakse, postupke pohrane i interne kontrole te koja osigurava potpunu odvojenost i zaštitu tih instrumenata, prema potrebi omogućuje središnjoj drugoj ugovornoj strani brzi pristup tim financijskim instrumentima i za koju središnja druga ugovorna strana na temelju svoje interne procjene može dokazati da ima nizak kreditni rizik. Pri obavljanju te procjene središnja druga ugovorna strana primjenjuje utvrđenu i objektivnu metodologiju koja se ne oslanja u potpunosti na vanjska mišljenja i koja uzima u obzir rizik koji proizlazi iz osnivanja sjedišta izdavatelja u određenoj državi.
Članak 45.
Izrazito sigurni mehanizmi za pohranu gotovine
Za potrebe primjene članka 47. stavka 4. Uredbe (EU) br. 648/2012, ako je gotovina deponirana kod subjekta koji nije središnja banka, tada depozit ispunjava sve sljedeće uvjete:
depozit je u jednoj od sljedećih valuta:
valuti za koju središnja druga ugovorna strana može dokazati s visokim stupnjem pouzdanosti da je sposobna upravljati njezinim rizikom;
valuti u kojoj središnja druga ugovorna strana obavlja poravnanje transakcija, u granicama kolaterala koji je primljen u toj valuti;
depozit je položen kod jednog od sljedećih subjekata:
kreditne institucije koja ima odobrenje kako je utvrđeno na temelju Direktive 2006/48/EZ za koju središnja druga ugovorna strana na temelju svoje interne procjene može dokazati da ima nizak kreditni rizik. Pri obavljanju te procjene središnja druga ugovorna strana primjenjuje utvrđenu i objektivnu metodologiju koja se ne oslanja u potpunosti na vanjska mišljenja i koja uzima u obzir rizik koji proizlazi iz osnivanja sjedišta izdavatelja u određenoj državi;
financijske institucije iz treće zemlje na koju se primjenjuju i koja poštuje bonitetna pravila za koja nadležna tijela smatraju da su najmanje jednako stroga kao pravila utvrđena u Direktivi 2006/48/EZ i koja ima snažne računovodstvene prakse, postupke pohrane i interne kontrole te za koju središnja druga ugovorna strana na temelju svoje interne procjene može dokazati da ima nizak kreditni rizik. Pri obavljanju te procjene središnja druga ugovorna strana primjenjuje utvrđenu i objektivnu metodologiju koja se ne oslanja u potpunosti na vanjska mišljenja i koja uzima u obzir rizik koji proizlazi iz osnivanja sjedišta izdavatelja u određenoj državi.
Članak 45.
Limiti koncentracije
Središnja druga ugovorna strana određuje limite koncentracije i prati koncentraciju svojih financijskih sredstava na razini:
pojedinih financijskih instrumenata;
vrsta financijskih instrumenata;
pojedinih izdavatelja;
vrsta izdavatelja;
drugih ugovornih stranaka s kojima su uspostavljeni mehanizmi predviđeni u točkama (b) i (c) članka 44. stavka 1. ili članka 45. stavka 2.
Pri razmatranju vrsta izdavatelja središnja druga ugovorna strana uzima u obzir sljedeće:
zemljopisnu distribuciju;
međuovisnosti i višestruke odnose koje subjekt može imati sa središnjom drugom ugovornom stranom;
razinu kreditnog rizika;
izloženosti koje središnja druga ugovorna strana ima prema izdavatelju preko proizvoda čije se poravnanje obavlja posredstvom središnje druge ugovorne strane.
Članak 46.
Negotovinski kolateral
U slučaju kada je kolateral primljen u obliku financijskih instrumenata u skladu s odredbama poglavlja X., primjenjuju se samo članci 44. i 45.
POGLAVLJE XII.
PREISPITIVANJE MODELA, ISPITIVANJE OTPORNOSTI NA STRES I RETROAKTIVNO ISPITIVANJE
(članak 49. Uredbe (EU) br. 648/2012)
ODJELJAK 1.
Modeli i programi
Članak 47.
Validacija modela
Sveobuhvatna validacija uključuje najmanje sljedeće:
ocjenu konceptualne utemeljenosti modela i okvira, uključujući pomoćne dokaze o njihovom razvoju;
preispitivanje tekućih postupaka praćenja, uključujući provjeru procesa i usporednog vrednovanja;
preispitivanje parametara i pretpostavki napravljenih pri razvoju modela, njihovih metodologija i okvira;
preispitivanje adekvatnosti i primjerenosti modela, njihovih metodologija i okvira donesenih u odnosu na vrste ugovora na koje se primjenjuju;
preispitivanje primjerenosti scenarija za ispitivanje otpornosti na stres u skladu s poglavljem VII. i člankom 52.;
analizu rezultata ispitivanja.
Članak 48.
Programi ispitivanja
ODJELJAK 2.
Retroaktivno ispitivanje
Članak 49.
Postupak retroaktivnog ispitivanja
ODJELJAK 3.
Ispitivanje i analiza osjetljivosti
Članak 50.
Postupak ispitivanja i analize osjetljivosti
ODJELJAK 4.
Ispitivanje otpornosti na stres
Članak 51.
Postupak ispitivanja otpornosti na stres
Članak 52.
Čimbenici rizika za ispitivanje otpornosti na stres
Središnja druga ugovorna strana utvrđuje i ima odgovarajuću metodu za mjerenje odgovarajućih čimbenika rizika koji su značajni za ugovore čije poravnanje obavlja, a koji bi mogli utjecati na njezine gubitke. Ispitivanja otpornosti na stres središnje druge ugovorne strane uzimaju u obzir barem čimbenike rizika koji su određeni za sljedeće vrste financijskih instrumenata, prema potrebi:
ugovore povezane s kamatnom stopom: čimbenici rizika koji odgovaraju kamatnim stopama u svakoj valuti u kojoj središnja druga ugovorna strana obavlja poravnanje financijskih instrumenata. Modeliranje krivulje prinosa dijeli se u različite segmente dospijeća kako bi se obuhvatila razlika u volatilnosti kamatnih stopa uzduž krivulje prinosa. Broj povezanih čimbenika rizika ovisi o složenosti ugovora s kamatnom stopom čije se poravnanje obavlja posredstvom središnje druge ugovorne strane. Rizik osnove, koji proizlazi iz nepotpuno koreliranih kretanja između prinosa na instrumente države i drugih kamatnih stopa s fiksnim prinosom, obuhvaća se odvojeno;
ugovore povezane s tečajem: čimbenici rizika koji odgovaraju svakoj stranoj valuti u kojoj središnja druga ugovorna strana obavlja poravnanje financijskih instrumenata i tečaju između valute u kojoj se iznosi nadoknade pozivaju na naplatu i valute u kojoj središnja druga ugovorna strana vrši poravnanje financijskih instrumenata;
ugovore povezane s vlasničkim vrijednosnim papirima: čimbenici rizika koji odgovaraju volatilnosti pojedinih izdanja vlasničkih vrijednosnih papira za svako tržište za koje središnja druga ugovorna strana obavlja poravnanje i volatilnosti različitih sektora ukupnog tržišta vlasničkih vrijednosnih papira. Sofisticiranost i vrsta tehnike modeliranja za određeno tržište odgovaraju izloženosti središnje druge ugovorne strane ukupnom tržištu kao i njezinoj koncentraciji u pojedinim izdanjima vlasničkih vrijednosnih papira na tom tržištu;
robne ugovore: čimbenici rizika koji uzimaju u obzir različite kategorije i potkategorije robnih ugovora i povezanih izvedenica čije se poravnanje obavlja posredstvom središnje druge ugovorne strane, uključujući, prema potrebi, varijacije prigodne dobiti između pozicija izvedenica i pozicija gotovinskih sredstava u robi;
ugovore povezane s kreditima: čimbenici rizika koji uzimaju u obzir rizik neočekivanog neispunjavanja obveza druge ugovorne strane, uključujući kumulativni rizik koji proizlazi iz višestrukog neispunjavanja obveza, rizik osnove i volatilnost stope povrata.
U svojim ispitivanjima otpornosti na stres središnja druga ugovorna strana također razmatra na primjeren način najmanje sljedeće:
korelacije, uključujući one između utvrđenih čimbenika rizika i sličnih ugovora čije se poravnanje obavlja posredstvom središnje druge ugovorne strane;
čimbenike koji odgovaraju impliciranoj i povijesnoj volatilnosti ugovora čije se poravnanje obavlja;
posebna svojstva svih novih ugovora čije će se poravnanje obavljati posredstvom središnje druge ugovorne strane;
koncentracijski rizik, uključujući prema članu sustava poravnanja i subjektima iz grupe članova sustava poravnanja;
međuovisnosti i višestruke odnose;
odgovarajuće rizike, uključujući tečajni rizik;
određene limite izloženosti;
korelacijski rizik.
Članak 53.
Ispitivanje otpornosti na stres ukupnih financijskih sredstava
Članak 54.
Ispitivanje otpornosti na stres likvidnih financijskih sredstava
Središnja druga ugovorna strana također ima jasne postupke za upotrebu rezultata i analizu svojih ispitivanja otpornosti na stres kako bi ocijenila i prilagodila adekvatnost svojeg okvira za upravljanje likvidnosnim rizikom i pružatelja likvidnosti.
ODJELJAK 5.
Pokrivenost i upotreba rezultata ispitivanja
Članak 55.
Održavanje dovoljne pokrivenosti
Članak 56.
Preispitivanje modela na temelju rezultata ispitivanja
ODJELJAK 6.
Povratna ispitivanja otpornosti na stres
Članak 57.
Povratna ispitivanja otpornosti na stres
ODJELJAK 7.
Postupci u slučaju neispunjavanja obveza
Članak 58.
Ispitivanje postupaka u slučaju neispunjavanja obveza
ODJELJAK 8.
Učestalost validacije i ispitivanja
Članak 59.
Učestalost
ODJELJAK 9.
Vremenski okviri koji se primjenjuju pri obavljanju ispitivanja
Članak 60.
Vremenski okviri
ODJELJAK 10.
Objavljivanje
Članak 61.
Informacije koje se objavljuju
Središnja druga ugovorna strana stavlja na raspolaganje javnosti ključne aspekte svojih postupaka u slučaju neispunjavanja obveza, uključujući:
okolnosti u kojima se mjere mogu poduzeti;
tko može poduzeti te mjere;
opseg mjera koje se mogu poduzeti, uključujući tretman vlasničkih pozicija i pozicija klijenata, sredstava i imovine klijenata;
mehanizme za rješavanje obveza središnje druge ugovorne strane prema članovima sustava poravnanja koji ispunjavaju svoje obveze;
mehanizme za pomoć pri rješavanju obveza člana sustava poravnanja koji ne ispunjava svoje obveze prema svojim klijentima.
Članak 62.
Stupanje na snagu i primjena
Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Točka (h) odjeljka 2. Priloga I. primjenjuje se tri godine od datuma stupanja na snagu ove Uredbe u vezi s transakcijama s izvedenicama, kako je navedeno u točkama (b) i (d) članka 2. stavka 4. Uredbe (EU) br. 1227/2011 Europskog parlamenta i Vijeća ( 6 ). ►M3 Međutim, odjeljak 2. stavak 1. točka (h) Priloga I. ne primjenjuje se na transakcije s izvedenicama iz članka 2. stavka 4. točaka (b) i (d) Uredbe (EU) br. 1227/2011 od 29. studenog 2022. do 7. rujna 2024. ◄
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.
PRILOG I.
Uvjeti koji se primjenjuju na financijske instrumente, bankovna jamstva, javna jamstva i zlato koji se smatraju visokolikvidnim kolateralom
ODJELJAK 1.
Financijski instrumenti
Za potrebe članka 46. stavka 1. Uredbe (EU) br. 648/2012, visokolikvidan kolateral u obliku financijskih instrumenata čine financijski instrumenti koji ispunjavaju uvjete predviđene točkom 1. Priloga II. ovoj Uredbi ili prenosivi vrijednosni papiri i instrumenti tržišta novca koji ispunjavaju svaki od sljedećih uvjeta:
središnja druga ugovorna strana može na temelju svoje adekvatne interne procjene dokazati nadležnom tijelu da je financijske instrumente izdao izdavatelj koji ima nizak kreditni rizik. Pri obavljanju te procjene središnja druga ugovorna strana primjenjuje utvrđenu i objektivnu metodologiju koja se ne oslanja u potpunosti na vanjska mišljenja i koja uzima u obzir rizik koji proizlazi iz osnivanja sjedišta izdavatelja u određenoj državi;
središnja druga ugovorna strana može na temelju svoje adekvatne interne procjene dokazati nadležnom tijelu da financijski instrumenti imaju nizak tržišni rizik. Pri obavljanju te procjene središnja druga ugovorna strana primjenjuje utvrđenu i objektivnu metodologiju koja se ne oslanja u potpunosti na vanjska mišljenja;
nominirani su u jednoj od sljedećih valuta:
valuti za koju središnja druga ugovorna strana može dokazati nadležnim tijelima da je sposobna upravljati njezinim rizikom;
valuti u kojoj središnja druga ugovorna strana obavlja poravnanje ugovora, u granicama kolaterala koji je potreban za pokriće izloženosti središnje druge ugovorne strane u toj valuti;
slobodno su prenosivi i bez ikakvih regulatornih odnosno pravnih ograničenja ili potraživanja trećih strana koja ometaju njihovo unovčenje;
za njih postoji aktivno tržište za ugovore o izravnoj prodaji ili repo ugovore, s raznolikom grupom kupaca i prodavatelja, a središnja druga ugovorna strana pritom može dokazati da ima pouzdan pristup tom tržištu, uključujući u stresnim uvjetima;
za njih postoje pouzdani podaci o cijenama koji se redovito objavljuju;
nisu ih izdali:
član sustava poravnanja koji osigurava kolateral ili subjekt koji je dio iste grupe kao član sustava poravnanja, osim u slučaju pokrivene obveznice i samo ako je sredstvo kojim se osigurava obveznica primjereno odvojeno unutar snažnog pravnog okvira i zadovoljava zahtjeve navedene u ovom odjeljku;
središnja druga ugovorna strana ili subjekt koji je dio iste grupe kao središnja druga ugovorna strana;
subjekt čije poslovanje uključuje pružanje usluga koje su ključne za funkcioniranje središnje druge ugovorne strane, osim u slučaju da je subjekt središnja banka iz EGP-a ili središnja banka koja izdaje valutu u kojoj središnja druga ugovorna strana ima izloženosti;
nisu na neki drugi način podložni značajnom korelacijskom riziku.
ODJELJAK 2.
Bankovna jamstva
1. Jamstvo poslovnih banaka, uz ograničenja koja su dogovorena s nadležnim tijelom, ispunjava sljedeće uvjete kako bi bilo prihvaćeno kao kolateral na temelju članka 46. stavka 1. Uredbe (EU) br. 648/2012:
izdano je kao jamstvo nefinancijskog člana sustava poravnanja;
izdao ga je izdavatelj za kojega središnja druga ugovorna strana na temelju svoje adekvatne interne procjene može dokazati nadležnom tijelu da ima nizak kreditni rizik. Pri obavljanju te procjene, središnja druga ugovorna strana primjenjuje utvrđenu i objektivnu metodologiju koja se ne oslanja u potpunosti na vanjska mišljenja i koja uzima u obzir rizik koji proizlazi iz osnivanja sjedišta izdavatelja u određenoj državi;
nominirano je u jednoj od sljedećih valuta:
valuti za koju središnja druga ugovorna strana može dokazati nadležnim tijelima da je sposobna adekvatno upravljati njezinim rizikom;
valuti u kojoj središnja druga ugovorna strana obavlja poravnanje ugovora, u granicama kolaterala koji je potreban za pokriće izloženosti središnje druge ugovorne strane u toj valuti;
neopozivo je, bezuvjetno i izdavatelj se ne može pozvati ni na kakvo zakonsko ili ugovorno izuzeće ili osnovu za protivljenje isplati jamstva;
jamstvo se na zahtjev može isplatiti u razdoblju likvidacije portfelja člana sustava poravnanja koji ne ispunjava svoje obveze, a koji je dao to jamstvo, bez regulatornih, pravnih ili operativnih ograničenja;
nije ga izdao:
subjekt koji je dio iste grupe kao nefinancijski član sustava poravnanja koji je pokriven jamstvom;
subjekt čije poslovanje uključuje pružanje usluga koje su ključne za funkcioniranje središnje druge ugovorne strane, osim u slučaju da je subjekt središnja banka iz EGP-a ili središnja banka koja izdaje valutu u kojoj središnja druga ugovorna strana ima izloženosti;
nije na neki drugi način podložno značajnom korelacijskom riziku;
potpuno je osigurano kolateralom koji ispunjava sljedeće uvjete:
ne podliježe korelacijskom riziku na temelju korelacije s kreditnom sposobnošću davatelja jamstva ili nefinancijskog člana sustava poravnanja, osim u slučaju da je korelacijski rizik adekvatno umanjen primjenom korektivnog faktora na kolateral;
središnja druga ugovorna strana ima neposredan pristup do jamstva i vrijednost jamstva je neovisna o stečaju u slučaju istodobnog neispunjavanja obveza člana sustava poravnanja i davatelja jamstva;
primjerenost davatelja jamstva potvrdilo je upravljačko tijelo središnje druge ugovorne strane nakon cjelovite procjene izdavatelja te pravnog, ugovornog i operativnog okvira jamstva kako bi postojalo uvjerenje visoke razine da je jamstvo izvršivo, a o primjerenosti davatelja jamstva obaviješteno je nadležno tijelo.
2. Bankovno jamstvo koje je izdala središnja banka ispunjava sljedeće uvjete da bi bilo prihvaćeno kao kolateral na temelju članka 46. stavka 1. Uredbe (EU) br. 648/2012:
izdala ga je središnja banka iz EGP-a ili središnja banka koja izdaje valutu u kojoj središnja druga ugovorna strana ima izloženosti;
nominirano je u jednoj od sljedećih valuta:
valuti za koju središnja druga ugovorna strana može dokazati nadležnim tijelima da je sposobna adekvatno upravljati njezinim rizikom;
valuti u kojoj središnja druga ugovorna strana obavlja poravnanje transakcija, u granicama kolaterala koji je potreban za pokriće izloženosti središnje druge ugovorne strane u toj valuti;
neopozivo je i bezuvjetno, a središnja banka koja ga izdaje ne može se pozvati ni na kakvo zakonsko ili ugovorno izuzeće ili osnovu za protivljenje isplati jamstva;
jamstvo se može isplatiti u razdoblju likvidacije portfelja člana sustava poravnanja koji ne ispunjava svoje obveze, a koji je dao to jamstvo, bez regulatornih, pravnih ili operativnih ograničenja odnosno potraživanja trećih strana.
ODJELJAK 2.a
Javna jamstva
Do 7. rujna 2024. javno jamstvo koje ne ispunjava uvjete za jamstvo središnje banke iz odjeljka 2. stavka 2. mora ispunjavati sve sljedeće uvjete da bi ga se prihvatilo kao kolateral u skladu s člankom 46. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 648/2012:
izričito ga je izdao ili za njega jamči bilo koji od sljedećih subjekata:
središnja država u EGP-u;
jedinice regionalne ili lokalne samouprave u EGP-u, ako ne postoji razlika u riziku između njihove izloženosti i izloženosti središnje države te države članice zbog njihovih posebnih ovlasti za prikupljanje prihoda i posebnih institucionalnih aranžmana čiji je učinak smanjenje njihova rizika od neispunjavanja obveza;
Europski fond za financijsku stabilnost, Mehanizam za europsku financijsku stabilnost ili Unija, prema potrebi;
multilateralna razvojna banka kako je navedena u članku 117. stavku 2. Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća ( 7 ) s poslovnim nastanom u Uniji;
središnja druga ugovorna strana može dokazati da ima nizak kreditni rizik na temelju interne procjene središnje druge ugovorne strane;
nominirano je u jednoj od sljedećih valuta:
valuta za koju središnja druga ugovorna strana može dokazati nadležnim tijelima da je sposobna adekvatno upravljati njezinim rizikom;
valuta u kojoj središnja druga ugovorna strana obavlja poravnanje transakcija, u granicama kolaterala koji je potreban za pokriće izloženosti središnje druge ugovorne strane u toj valuti;
neopozivo je i bezuvjetno, a subjekt koja ga je izdao ili za njega jamči ne može se pozvati ni na kakvo zakonsko ili ugovorno izuzeće ili osnovu za protivljenje isplati jamstva;
jamstvo se može isplatiti u razdoblju likvidacije portfelja člana sustava poravnanja koji ne ispunjava svoje obveze, a koji je dao to jamstvo, bez regulatornih, pravnih ili operativnih ograničenja odnosno potraživanja trećih strana.
Za potrebe točke (b), središnja druga ugovorna strana pri provedbi procjene iz te točke upotrebljava definiranu i objektivnu metodologiju koja se ne oslanja u potpunosti na vanjska mišljenja.
ODJELJAK 3.
Zlato
Zlato je u obliku čistih zlatnih poluga s priznatom specifikacijom Good delivery i ispunjava sljedeće uvjete kako bi bilo prihvaćeno kao kolateral na temelju članka 46. stavka 1. Uredbe (EU) br. 648/2012:
izravno ga drži središnja druga ugovorna strana;
deponirano je kod središnje banke iz EGP-a ili središnje banke koja izdaje valutu u kojoj središnja druga ugovorna strana ima izloženosti, a koja ima odgovarajuće mehanizme da zaštiti vlasnička prava člana sustava poravnanja ili klijenata na zlato i omogućuje središnjoj drugoj ugovornoj strani neposredan pristup zlatu kada je to potrebno;
deponirano je kod kreditne institucije koja ima odobrenje kako je utvrđeno u Direktivi 2006/48/EZ te koja ima odgovarajuće mehanizme za zaštitu vlasničkih prava člana sustava poravnanja ili klijenata na zlato i omogućuje središnjoj drugoj ugovornoj strani neposredan pristup zlatu kada je to potrebno, a središnja druga ugovorna strana može na temelju svoje adekvatne interne procjene dokazati nadležnom tijelu da ima nizak kreditni rizik. Pri obavljanju te procjene, središnja druga ugovorna strana primjenjuje utvrđenu i objektivnu metodologiju koja se ne oslanja u potpunosti na vanjska mišljenja i koja uzima u obzir rizik koji proizlazi iz osnivanja sjedišta kreditne institucije u određenoj državi;
deponirano je kod kreditne institucije iz treće zemlje na koju se primjenjuju i koja poštuje bonitetna pravila za koja nadležna tijela smatraju da su najmanje jednako stroga kao pravila utvrđena u Direktivi 2006/48/EZ i koja ima snažne računovodstvene prakse, postupke pohrane i interne kontrole te koja ima odgovarajuće mehanizme da zaštiti vlasnička prava člana sustava poravnanja ili klijenata na zlato i omogućuje središnjoj drugoj ugovornoj strani neposredan pristup zlatu kada je to potrebno, a središnja druga ugovorna strana može na temelju svoje interne procjene dokazati nadležnom tijelu da ima nizak kreditni rizik. Pri obavljanju te procjene, središnja druga ugovorna strana primjenjuje utvrđenu i objektivnu metodologiju koja se ne oslanja u potpunosti na vanjska mišljenja i koja uzima u obzir rizik koji proizlazi iz osnivanja sjedišta kreditne institucije u određenoj državi.
PRILOG II.
Uvjeti koji se primjenjuju na visokolikvidne financijske instrumente
1. Za potrebe primjene članka 47. stavka 1. Uredbe (EU) br. 648/2012, financijski se instrumenti mogu smatrati visokolikvidnim financijskim instrumentima s najnižim kreditnim i tržišnim rizikom ako su oni dužnički instrumenti koji ispunjavaju svaki od sljedećih uvjeta:
izdali su ih ili za njih izričito jamče:
država;
središnja banka;
multilateralna razvojna banka kako je navedeno u odjeljku 4.2. dijela 1. Priloga VI. Direktivi 2006/48/EZ;
Europski fond za financijsku stabilnost ili Mehanizam za europsku financijsku stabilnost, prema potrebi;
središnja druga ugovorna strana može na temelju svoje interne procjene dokazati da imaju nizak kreditni i tržišni rizik. Pri obavljanju te procjene središnja druga ugovorna strana primjenjuje utvrđenu i objektivnu metodologiju koja se ne oslanja u potpunosti na vanjska mišljenja i koja uzima u obzir rizik koji proizlazi iz osnivanja sjedišta izdavatelja u određenoj državi;
prosječno vrijeme do dospijeća portfelja središnje druge ugovorne strane nije dulje od dvije godine;
nominirani su u jednoj od sljedećih valuta:
valuti za koju središnja druga ugovorna strana može dokazati da je sposobna upravljati njezinim rizikom; ili
valuti u kojoj središnja druga ugovorna strana obavlja poravnanje transakcija, u granicama kolaterala koji je primljen u toj valuti;
slobodno su prenosivi i bez ikakvih regulatornih ograničenja ili potraživanja trećih strana koja ometaju njihovo unovčenje;
za njih postoji aktivno tržište za ugovore o izravnoj prodaji ili repo ugovore, s raznolikom grupom kupaca i prodavatelja, uključujući u stresnim uvjetima, a središnja druga ugovorna strana pritom ima pouzdan pristup tom tržištu;
pouzdani podaci o cijenama tih instrumenata redovito se objavljuju.
2. Za potrebe primjene članka 47. stavka 1. Uredbe (EU) br. 648/2012, ugovori o izvedenicama također se mogu smatrati visokolikvidnim financijskim instrumentima s minimalnim kreditnim i tržišnim rizikom ako su sklopljeni za potrebe:
zaštite od rizika portfelja člana sustava poravnanja koji ne ispunjava svoje obveze u okviru postupka središnje druge ugovorne strane za upravljanje neispunjenim obvezama; ili
zaštite od valutnog rizika koji proizlazi iz okvira središnje druge ugovorne strane za upravljanje likvidnosnim rizikom uspostavljenim u skladu s poglavljem VIII.
U slučaju kada se ugovori o izvedenicama upotrebljavaju u tim okolnostima, njihova je upotreba ograničena na ugovore o izvedenicama u vezi s kojima se redovito objavljuju pouzdani podaci o cijenama i na razdoblje koje je potrebno za smanjenje kreditnog i tržišnog rizika kojemu je izložena središnja druga ugovorna strana.
Politiku središnje druge ugovorne strane za upotrebu ugovora o izvedenicama odobrava upravljačko tijelo nakon savjetovanja s odborom za rizike.
( 1 ) SL L 157, 9.6.2006., str. 87.
( 2 ) SL L 281, 23.11.1995., str. 31.
( 3 ) SL L 8, 12.1.2001., str. 1.
( 4 ) SL L 52, 23.2.2013., str. 37.
( 5 ) SL L 177, 30.6.2006., str. 1.
( 6 ) SL L 326, 8.12.2011., str. 1.
( 7 ) Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 176, 27.6.2013., str. 1.).