Ovaj je tekst namijenjen isključivo dokumentiranju i nema pravni učinak. Institucije Unije nisu odgovorne za njegov sadržaj. Vjerodostojne inačice relevantnih akata, uključujući njihove preambule, one su koje su objavljene u Službenom listu Europske unije i dostupne u EUR-Lexu. Tim službenim tekstovima može se izravno pristupiti putem poveznica sadržanih u ovom dokumentu.

DIREKTIVA 2013/36/EU EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 26. lipnja 2013.

o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ

▼B

(Tekst značajan za EGP)

GLAVA I.

PREDMET, PODRUČJE PRIMJENE I DEFINICIJE

▼M6

Članak 1.

Predmet

Ovom se Direktivom utvrđuju pravila o:

(a)

pristupu djelatnosti kreditnih institucija;

(b)

nadzornim ovlastima i alatima za bonitetni nadzor nad kreditnim institucijama od strane nadležnih tijela;

(c)

bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama od strane nadležnih tijela na način koji je usklađen s pravilima navedenima u Uredbi (EU) br. 575/2013;

(d)

zahtjevima za objavljivanje za nadležna tijela u području bonitetne regulative i nadzora nad kreditnim institucijama.

▼B

Članak 2.

Područje primjene

Ova se Direktiva primjenjuje na institucije.

▼M6 —————

▼B

Članak 34. i glava VII. poglavlje 3. primjenjuju se na financijske holdinge, mješovite financijske holdinge i mješovite holdinge koji imaju mjesto uprave u Uniji.

▼M5

Ova se Direktiva ne primjenjuje na sljedeće:

▼M6 —————

▼M5

središnje banke;

poštanske žiroinstitucije;

u Danskoj: na „Eksport Kredit Fonden”, „Eksport Kredit Fonden A/S”, „Danmarks Skibskredit A/S” i „KommuneKredit”;

u Njemačkoj: na „Kreditanstalt für Wiederaufbau”, „Landwirtschaftliche Rentenbank”, „Bremer Aufbau-Bank GmbH”, „Hamburgische Investitions- und Förderbank”, „Investitionsbank Berlin”, „Investitionsbank des Landes Brandenburg”, „Investitionsbank Schleswig-Holstein”, „Investitions- und Förderbank Niedersachsen – NBank”, „Investitions- und Strukturbank Rheinland-Pfalz”, „Landeskreditbank Baden-Württemberg – Förderbank”, „LfA Förderbank Bayern”, „NRW.BANK”, „Saarländische Investitionskreditbank AG”, „Sächsische Aufbaubank – Förderbank”, „Thüringer Aufbaubank”, društva koja se prema „Wohnungsgemeinnützigkeitsgesetz” priznaju kao tijela državne stambene politike i uglavnom se ne bave bankovnim transakcijama te društva koja se prema tom zakonu priznaju kao neprofitna društva koja djeluju u području stanogradnje;

u Estoniji: na „hoiu-laenuühistud” kao zadruge koje se priznaju prema „hoiu-laenuühistu seadus”;

u Irskoj: na „Strategic Banking Corporation of Ireland”, kreditne unije („credit unions”) i društva za uzajamnu pomoć („friendly societies”);

u Grčkoj: na „Ταμείο Παρακαταθηκών και Δανείων” (Tamio Parakatathikon kai Danion);

u Španjolskoj: na „Instituto de Crédito Oficial”;

10.

u Francuskoj: na „Caisse des dépôts et consignations”;

11.

u Hrvatskoj: na „kreditne unije” i „Hrvatsku banku za obnovu i razvitak”;

12.

u Italiji: na „Cassa depositi e prestiti”;

13.

u Latviji: na „krājaizdevu sabiedrības”, društva koja se priznaju prema „krājaizdevu sabiedrību likums” kao zadruge koje pružaju financijske usluge isključivo svojim članovima;

14.

u Litvi: na „kredito unijos” osim „centrinės kredito unijos”;

15.

u Mađarskoj: na „MFB Magyar Fejlesztési Bank Zártkörűen Működő Részvénytársaság” i „Magyar Export-Import Bank Zártkörűen Működő Részvénytársaság”;

16.

u Malti: na „The Malta Development Bank”;

17.

u Nizozemskoj: na „Nederlandse Investeringsbank voor Ontwikkelingslanden NV”, „NV Noordelijke Ontwikkelingsmaatschappij”, „NV Limburgs Instituut voor Ontwikkeling en Financiering”, „Ontwikkelingsmaatschappij Oost-Nederland NV” i „kredietunies”;

18.

u Austriji: na društva koja se priznaju kao stambene udruge u javnom interesu i na „Österreichische Kontrollbank AG”;

19.

u Poljskoj: na „Spółdzielcze Kasy Oszczędnościowo – Kredytowe” i „Bank Gospodarstwa Krajowego”;

20.

u Portugalu: na „Caixas Económicas” koja su postojala na dan 1. siječnja 1986., osim onih koja su osnovana kao društva s ograničenom odgovornosti i na „Caixa Económica Montepio Geral”;

21.

u Sloveniji na: „SID-Slovenska izvozna in razvojna banka, d.d. Ljubljana”;

22.

u Finskoj: na „Teollisen yhteistyon rahasto Oy/Fonden för industriellt samarbete AB” i „Finnvera Oyj/Finnvera Abp”;

23.

u Švedskoj: na „Svenska Skeppshypotekskassan”;

24.

u Ujedinjenoj Kraljevini: na „National Savings and Investments (NS&I)”, „CDC Group plc”, „Agricultural Mortgage Corporation Ltd”, „Scottish Agricultural Securities Corporation Ltd”, „Crown Agents for overseas governments and administrations”, kreditne unije („credit unions”) i komunalne banke („municipal banks”).

▼M6

Subjekti iz stavka 5. točaka od 3. do 24.ovog članka tretiraju se kao financijske institucije za potrebe članka 34. i glave VII. poglavlja 3.

▼B

Članak 3.

Definicije

Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

(1)

„kreditna institucija” znači kreditna institucija definirana člankom 4. stavkom 1. točkom (1) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(2)

„investicijsko društvo” znači investicijsko društvo definirano člankom 4. stavkom 1. točkom (2) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(3)

„institucija” znači institucija definirana člankom 4. stavkom 1. točkom (3) Uredbe (EU) br. 575/2013;

▼M6 —————

▼B

(5)

„društvo za osiguranje” znači društvo za osiguranje definirano člankom 4. stavkom 1. točkom (5) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(6)

„društvo za reosiguranje” znači društvo za reosiguranje definirano člankom 4. stavkom 1. točkom (6) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(7)

„upravljačko tijelo” znači tijelo, odnosno tijela institucije, imenovano u skladu s nacionalnim pravom, koje je ovlašteno odrediti strategiju, ciljeve i opće usmjerenje institucije a koje nadzire i prati odlučivanje u vezi s upravljanjem te uključuje osobe koje stvarno upravljaju poslovanjem institucije;

(8)

„upravljačko tijelo u nadzornoj funkciji” znači upravljačko tijelo u ulozi nadziranja i praćenja odlučivanja u vezi s upravljanjem;

(9)

„više rukovodstvo” znači fizičke osobe koje obavljaju izvršne funkcije unutar institucije, a koje su odgovorne i odgovaraju upravljačkom tijelu za svakodnevno upravljanje institucijom;

(10)

„sistemski rizik” znači rizik poremećaja u financijskom sustavu koji bi mogao imati ozbiljne negativne posljedice za financijski sustav i realno gospodarstvo;

(11)

„rizik modela” znači mogući gubitak koji bi institucija mogla pretrpjeti zbog odluka koje bi se prvenstveno mogle temeljiti na rezultatima internih modela, i to zbog pogrešaka u oblikovanju, primjeni ili upotrebi tih modela;

(12)

„inicijator” znači inicijator definiran člankom 4. stavkom 1. točkom (13) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(13)

„sponzor” znači sponzor definiran člankom 4. stavkom 1. točkom (14) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(14)

„matično društvo” znači matično društvo definirano člankom 4. stavkom 1. točkom (15) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(15)

„društvo kći” znači društvo kći definirano člankom 4. stavkom 1. točkom (16) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(16)

„podružnica” znači podružnica definirana člankom 4. stavkom 1. točkom (17) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(17)

„društvo za pomoćne usluge” znači društvo za pomoćne usluge definirano člankom 4. stavkom 1. točkom (18) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(18)

„društvo za upravljanje imovinom” znači društvo za upravljanje imovinom definirano člankom 4. stavkom 1. točkom (19) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(19)

„financijski holding” znači financijski holding definiran člankom 4. stavkom 1. točkom (20) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(20)

„mješoviti financijski holding” znači mješoviti financijski holding definiran člankom 4. stavkom 1. točkom (21) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(21)

„mješoviti holding” znači mješoviti holding definiran člankom 4. stavkom 1. točkom (22) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(22)

„financijska institucija” znači financijska institucija definirana člankom 4. stavkom 1. točkom (26) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(23)

„subjekt financijskog sektora” znači subjekt financijskog sektora definiran člankom 4. stavkom 1. točkom (27) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(24)

„matična institucija u državi članici” znači matična institucija u državi članici definirana člankom 4. stavkom 1. točkom (28) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(25)

„matična institucija iz EU-a” znači matična institucija definirana člankom 4. stavkom 1. točkom (29) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(26)

„matični financijski holding u državi članici” znači matični financijski holding u državi članici definiran člankom 4. stavkom 1. točkom (30) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(27)

„matični financijski holding iz EU-a” znači matični financijski holding iz EU-a definiran člankom 4. stavkom 1. točkom (31) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(28)

„matični mješoviti financijski holding u državi članici” znači matični mješoviti financijski holding u državi članici definiran člankom 4. stavkom 1. točkom (32) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(29)

„matični mješoviti financijski holding iz EU-a” znači matični mješoviti financijski holding iz EU-a definiran člankom 4. stavkom 1. točkom (33) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(30)

„sistemski važna institucija” znači matična institucija iz EU-a, matični financijski holding iz EU-a, matični mješoviti financijski holding iz EU-a ili institucija čija bi propast ili slabo poslovanje moglo dovesti do sistemskog rizika;

(31)

„središnja druga ugovorna strana” znači središnja druga ugovorna strana definirana člankom 4. stavkom 1. točkom (34) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(32)

„sudjelujući udio” znači sudjelujući udio definiran člankom 4. stavkom 1. točkom (35) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(33)

„kvalificirani udio” znači kvalificirani udio definiran člankom 4. stavkom 1. točkom (36) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(34)

„kontrola” znači kontrola definirana člankom 4. stavkom 1. točkom (37) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(35)

„uska povezanost” znači uska povezanost definirana člankom 4. stavkom 1. točkom (38) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(36)

„nadležno tijelo” znači nadležno tijelo definirano člankom 4. stavkom 1. točkom (40) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(37)

„konsolidirajuće nadzorno tijelo” znači konsolidirajuće nadzorno tijelo definirano člankom 4. stavkom 1. točkom (41) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(38)

„odobrenje za rad” znači odobrenje za rad definirano člankom 4. stavkom 1. točkom (42) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(39)

„matična država članica” znači matična država članica definirana člankom 4. stavkom 1. točkom (43) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(40)

„država članica domaćin” znači država članica domaćin definirana člankom 4. stavkom 1. točkom (44) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(41)

„središnje banke ESSB-a” znači središnje banke ESSB-a definirane člankom 4. stavkom 1. točkom (45) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(42)

„središnje banke” znači središnje banke definirane člankom 4. stavkom 1. točkom (46) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(43)

„konsolidirani položaj” znači konsolidirani položaj definiran člankom 4. stavkom 1. točkom (47) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(44)

„konsolidirana osnova” znači konsolidirana osnova definirana člankom 4. stavkom 1. točkom (48) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(45)

„potkonsolidirana osnova” znači potkonsolidirana osnova definirana člankom 4. stavkom 1. točkom (49) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(46)

„financijski instrument” znači financijski instrument definiran člankom 4. stavkom 1. točkom (50) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(47)

„regulatorni kapital” znači regulatorni kapital definiran člankom 4. stavkom 1. točkom (118) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(48)

„operativni rizik” znači operativni rizik definiran člankom 4. stavkom 1. točkom (52) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(49)

„smanjenje kreditnog rizika” znači smanjenje kreditnog rizika definirano člankom 4. stavkom 1. točkom (57) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(50)

„sekuritizacija” znači sekuritizacija definirana člankom 4. stavkom 1. točkom (61) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(51)

„sekuritizacijska pozicija” znači sekuritizacijska pozicija definirana člankom 4. stavkom 1. točkom (62) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(52)

„sekuritizacijski subjekt posebne namjene” znači sekuritizacijski subjekt posebne namjene definiran člankom 4. stavkom 1. točkom (66) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(53)

„diskrecijske mirovinske pogodnosti” znači diskrecijske mirovinske pogodnosti definirane člankom 4. stavkom 1. točkom (73) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(54)

„knjiga trgovanja” znači knjiga trgovanja definirana člankom 4. stavkom 1. točkom (86) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(55)

„uređeno tržište” znači uređeno tržište definirano člankom 4. stavkom 1. točkom (92) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(56)

„financijska poluga” znači financijska poluga definirana člankom 4. stavkom 1. točkom (93) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(57)

„rizik prekomjerne financijske poluge” znači rizik prekomjerne financijske poluge definiran člankom 4. stavkom 1. točkom (94) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(58)

„vanjska institucija za procjenu kreditnog rizika” znači vanjska institucija za procjenu kreditnog rizika definirana člankom 4. stavkom 1. točkom (98) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(59)

„interni pristupi” znači pristup zasnovan na internim rejting-sustavima iz članka 143. stavka 1., pristup internih modela iz članka 221., pristup vlastitih procjena iz članka 225., napredni pristupi iz članka 312. stavka 2., metoda internih modela iz članaka 283. i 363. i pristup interne procjene iz članka 259. stavka 3. Uredbe (EU) br. 575/2013;

▼M5

(60)

„sanacijsko tijelo” znači sanacijsko tijelo kako je definirano člankom 2. stavkom 1. točkom 18. Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća ( 1 );

(61)

„globalna sistemski važna institucija” ili „GSV institucija” znači GSV institucija kako je definirana člankom 4. stavkom 1. točkom 133. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(62)

„globalna sistemski važna institucija izvan EU-a” ili „GSV institucija izvan EU-a” znači GSV institucija izvan EU-a kako je definirana člankom 4. stavkom 1. točkom 134. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(63)

„grupa” znači grupa kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki 138. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(64)

„grupa iz treće zemlje” znači grupa čije matično društvo ima poslovni nastan u trećoj zemlji;

(65)

„rodno neutralna politika primitaka” znači politika primitaka koja se temelji na jednakoj plaći radnika i radnica za jednak rad ili rad jednake vrijednosti.

▼B

Kada ova Direktiva upućuje na upravljačko tijelo i kada su na temelju nacionalnog prava upravljačke i nadzorne funkcije upravljačkog tijela dodijeljene različitim tijelima ili različitim članovima jednog tijela, država članica utvrđuje tijela ili članove upravljačkog tijela koji su odgovorni u skladu s njezinim nacionalnim pravom, osim ako je ovom Direktivom određeno drukčije.

▼M5

Kako bi se osiguralo da se zahtjevi ili nadzorne ovlasti utvrđeni u ovoj Direktivi ili u Uredbi (EU) br. 575/2013 primjenjuju na konsolidiranoj ili potkonsolidiranoj osnovi u skladu s tom direktivom i tom uredbom, pojmovima „institucija”, „matična institucija u državi članici”, „matična institucija iz EU-a” i „matično društvo” obuhvaćeni su i:

(a)

financijski holdinzi i mješoviti financijski holdinzi koji su dobili odobrenje u skladu s člankom 21.a ove Direktive;

(b)

imenovane institucije koje su pod kontrolom matičnog financijskog holdinga iz EU-a, matičnog mješovitog financijskog holdinga iz EU-a, matičnog financijskog holdinga u državi članici ili matičnog mješovitog financijskog holdinga u državi članici u kojoj relevantno matično društvo ne podliježe odobrenju u skladu s člankom 21.a stavkom 4. ove Direktive i;

(c)

financijski holdinzi, mješoviti financijski holdinzi ili institucije imenovane na temelju članka 21.a stavka 6. točke (d) ove Direktive.

▼B

GLAVA II.

NADLEŽNA TIJELA

Članak 4.

Imenovanje i ovlasti nadležnih tijela

Države članice imenuju nadležna tijela koja obavljaju funkcije i dužnosti propisane ovom Direktivom i Uredbom (EU) br. 575/2013. One su o tome dužne obavijestiti Komisiju i EBA-u te navesti raspodjelu funkcija i dužnosti.

Države članice osiguravaju da nadležna tijela prate djelatnosti institucija te, kada je to primjenjivo, financijskih holdinga i mješovitih financijskih holdinga kako bi ocijenila usklađenost sa zahtjevima iz ove Direktive i Uredbe (EU) br. 575/2013.

Države članice osiguravaju da su uspostavljene odgovarajuće mjere koje omogućuju nadležnim tijelima dobivanje informacija koje su im potrebne za ocjenu usklađenosti institucija te, kada je to primjenjivo, financijskih holdinga i mješovitih financijskih holdinga sa zahtjevima iz stavka 2. i za istraživanje mogućih kršenja tih zahtjeva.

Države članice osiguravaju da nadležna tijela imaju stručnost, resurse, operativnu sposobnost, ovlasti i neovisnost koji su potrebni za obavljanje funkcija koje se odnose na bonitetni nadzor, istrage i kazne navedene u ovoj Direktivi i u Uredbi (EU) br. 575/2013.

Države članice zahtijevaju da institucije osiguraju nadležnim tijelima svojih matičnih država članica sve informacije potrebne za procjenu njihove usklađenosti s pravilima donesenim u skladu s ovom Direktivom i Uredbom (EU) br. 575/2013. Države članice također osiguravaju da mehanizmi unutarnje kontrole i administrativni i računovodstveni postupci institucija omogućuju u svakom trenutku provjeru njihove usklađenosti s tim pravilima.

Države članice osiguravaju da institucije na koje se primjenjuju ova Direktiva i Uredba (EU) br. 575/2013 registriraju sve svoje transakcije i da dokumentiraju sustave i procese tako da nadležna tijela u svakom trenutku mogu provjeriti usklađenost s ovom Direktivom i Uredbom (EU) br. 575/2013.

Države članice osiguravaju da su funkcije nadzora u skladu s ovom Direktivom i Uredbom (EU) br. 575/2013 te sve druge funkcije nadležnih tijela odvojene i neovisne o funkcijama koje se odnose na sanaciju. Države članice o tome obavješćuju Komisiju i EBA-u te navode sve raspodjele dužnosti.

▼M5

Države članice osiguravaju da kada sanacijske ovlasti imaju tijela koja nisu nadležna tijela, ta tijela blisko surađuju i savjetuju se s nadležnim tijelima u vezi s pripremom sanacijskih planova i u svim drugim slučajevima kada se takva suradnja i savjetovanje zahtijevaju ovom Direktivom, Direktivom 2014/59/EU ili Uredbom (EU) br. 575/2013.

▼M6

Članak 5.

Usklađivanje unutar država članica

Države članice koje imaju više od jednog nadležnog tijela za bonitetni nadzor nad kreditnim institucijama i financijskim institucijama poduzimaju potrebne mjere kako bi organizirale usklađenost između tih tijela.

▼B

Članak 6.

Suradnja unutar Europskog sustava financijskog nadzora

U obavljanju svojih dužnosti nadležna tijela uzimaju u obzir konvergenciju s obzirom na nadzorne alate i prakse u primjeni zakona i drugih propisa donesenih u skladu s ovom Direktivom i Uredbom (EU) br. 575/2013. U tu svrhu države članice osiguravaju da:

(a)

nadležna tijela, kao stranke u Europskom sustavu financijskog nadzora (ESFS), surađuju s povjerenjem i potpunim međusobnim poštovanjem, posebno kod osiguranja protoka primjerenih i pouzdanih informacija između njih i drugih stranaka u ESFS-u, u skladu s načelom lojalne suradnje navedenim u članku 4. stavku 3. Ugovora o Europskoj uniji;

(b)

nadležna tijela sudjeluju u aktivnostima EBA-e i, kada je to primjereno, kolegija nadzornih tijela;

(c)

nadležna tijela ulažu svaki napor kako bi se uskladila sa smjernicama i preporukama koje je izdala EBA u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010 i odgovorila na upozorenja i preporuke koje je izdao ESRB u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1092/2010;

(d)

nadležna tijela blisko surađuju s ESRB-om;

(e)

nacionalna ovlaštenja koja su prenesena na nadležna tijela ne sprečavaju obavljanje njihovih dužnosti kao članova EBA-e, ESRB-a, prema potrebi, ili prema ovoj Direktivi i Uredbi (EU) br. 575/2013.

Članak 7.

Europska dimenzija nadzora

U obavljanju svojih općih dužnosti nadležna tijela u svakoj državi članici s dužnom pozornosti razmatraju mogući učinak svojih odluka na stabilnost financijskog sustava u drugim relevantnim državama članicama, a posebno u izvanrednim situacijama, na temelju informacija dostupnih u tom trenutku.

GLAVA III.

ZAHTJEVI ZA PRISTUPANJE DJELATNOSTI KREDITNIH INSTITUCIJA

POGLAVLJE 1.

Opći zahtjevi za pristupanje djelatnosti kreditnih institucija

Članak 8.

Odobrenje za rad

Države članice zahtijevaju da kreditne institucije dobiju odobrenje za rad prije početka svojeg poslovanja. Ne dovodeći u pitanje članke od 10. do 14., države članice propisuju zahtjeve za takvo odobrenje za rad te o njima obavješćuju EBA-u.

EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju:

▼M5

(a)

informacije koje treba dostaviti nadležnim tijelima u zahtjevu za izdavanje odobrenja za rad kreditnim institucijama, uključujući program rada, organizacijsku strukturu i sustave upravljanja iz članka 10.;

(b)

zahtjevi koji se primjenjuju na dioničare i članove koji imaju kvalificirane udjele ili, ako kvalificirani udjeli ne postoje, na 20 najvećih dioničara ili članova na temelju članka 14. i;

▼B

(c)

prepreke koje mogu sprečavati učinkovito obavljanje nadzorne funkcije nadležnog tijela, kao što je navedeno u članku 14.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u točkama (a), (b) i (c) prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

EBA sastavlja nacrt provedbenih tehničkih standarda za standardne obrasce, predloške i postupke za dostavljanje informacija navedenih u točki (a) prvog podstavka stavka 2.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

EBA dostavlja Komisiji nacrt tehničkih standarda navedenih u stavcima 2. i od 3. do 31. prosinca 2015.

▼M5

EBA izdaje smjernice u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010 namijenjene nadležnim tijelima radi utvrđivanja zajedničke metodologije za procjenu pri izdavanju odobrenja za rad u skladu s ovom Direktivom.

▼M6

Članak 8.a

Posebni zahtjevi za izdavanje odobrenja za rad kreditnih institucija iz članka 4. stavka 1. točke 1. podtočke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013

Države članice zahtijevaju da društva iz članka 4. stavka 1. točke 1. podtočke (b) Uredbe (EU) br. 57/2013, koja su već dobila odobrenje za rad na temelju glave II. Direktive 2014/65/EU, podnesu zahtjev za izdavanje odobrenja za rad u skladu s člankom 8., najkasnije na dan kada se dogodi bilo koje od sljedećeg:

(a)

kada prosjek mjesečne ukupne imovine, izračunan u razdoblju od 12 uzastopnih mjeseci, iznosi ili premaši 30 milijardi EUR; ili

(b)

kada je prosjek mjesečne ukupne imovine izračunan u razdoblju od 12 uzastopnih mjeseci manji od 30 milijardi EUR i društvo je dio grupe u kojoj ukupna vrijednost konsolidirane imovine svih društava u grupi koja pojedinačno imaju ukupnu imovinu manju od 30 milijardi EUR i obavljaju bilo koju od djelatnosti iz točaka 3. i 6. odjeljka A. Priloga I. Direktivi 2014/65/EU iznosi ili premašuje 30 milijardi EUR, oboje izračunano kao prosjek u razdoblju od 12 uzastopnih mjeseci.

Društva iz stavka 1. ovog članka mogu nastaviti obavljati aktivnosti iz članka 4. stavka 1. točke 1. podtočke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013 dok ne dobiju odobrenje za rad iz stavka 1. ovog članka.

Odstupajući od stavka 1. ovog članka, društva iz članka 4. stavka 1. točke 1. podtočke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013 koja na dan 24. prosinca 2019. obavljaju aktivnosti kao investicijska društva koja su dobila odobrenje za rad na temelju Direktive 2014/65/EU podnose zahtjev za izdavanje odobrenja za rad u skladu s člankom 8. ove Direktive do 27. prosinca 2020.

Ako nadležno tijelo nakon primanja informacija u skladu s člankom 95.a Direktive 2014/65/EU utvrdi da društvo treba dobiti odobrenje za rad kao kreditna institucija u skladu s člankom 8. ove Direktive, ono o tome obavješćuje društvo i nadležno tijelo kako je definirano u članku 4. stavku 1. točki 26. Direktive 2014/65/EU te preuzima postupak izdavanja odobrenja za rad od datuma te obavijesti.

U slučaju ponovnog izdavanja odobrenja za rad nadležno tijelo koje izdaje odobrenje osigurava da postupak bude što jednostavniji i da se u obzir uzimaju informacije iz postojećih odobrenja.

EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuju:

(a)

informacije koje društvo treba dostaviti nadležnim tijelima u zahtjevu za izdavanje odobrenja za rad, uključujući program rada iz članka 10.;

(b)

metodologija za izračun pragova iz stavka 1.

Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Direktive donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka točaka (a) i (b) u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

EBA taj nacrt regulatornih tehničkih standarda dostavlja Komisiji do 26. prosinca 2020.

▼B

Članak 9.

Zabrana osobama ili društvima koja nisu kreditne institucije da obavljaju poslove primanja depozita ili ostalih povratnih sredstava od javnosti

Države članice zabranjuju osobama ili društvima koja nisu kreditne institucije da obavljaju poslove primanja depozita ili ostalih povratnih sredstava od javnosti.

Stavak 1. ne primjenjuje se na primanje depozita ili ostalih povratnih sredstava od strane država članica ili jedinica područne (regionalne) ili lokalne samouprave države članice, javnih međunarodnih tijela čiji su članovi jedna država članica ili više njih ili na slučajeve koji su izričito obuhvaćeni nacionalnim pravom ili pravom Unije, pod uvjetom da te djelatnosti podliježu propisima i kontrolama čija je svrha zaštita deponenata i ulagatelja.

▼M5

Države članice obavješćuju Komisiju i EBA-u o nacionalnim zakonima kojima se izričito dopušta društvima koja nisu kreditne institucije da obavljaju djelatnost primanja depozita i ostalih povratnih sredstava od javnosti.

Na temelju ovog članka države članice ne smiju izuzeti kreditne institucije od primjene ove Direktive i Uredbe (EU) br. 575/2013.

▼M5

Članak 10.

Program rada, organizacijska struktura i sustavi upravljanja

Države članice zahtijevaju da zahtjevu za izdavanje odobrenja za rad bude priložen program rada u kojem se navode vrste predviđenih djelatnosti i organizacijska struktura kreditne institucije, uključujući naznaku matičnih društava, financijskih holdinga i mješovitih financijskih holdinga unutar grupe. Države članice ujedno zahtijevaju da zahtjevima za izdavanje odobrenja za rad bude priložen opis sustava, procesa i mehanizama iz članka 74. stavka 1.

Nadležna tijela odbijaju izdati odobrenje za rad za početak obavljanja djelatnosti kreditne institucije osim ako su uvjerena da se sustavima, procesima i mehanizmima iz članka 74. stavka 1. omogućuje dobro i učinkovito upravljanje rizicima u toj instituciji.

▼B

Članak 11.

Gospodarske potrebe

Države članice ne smiju zahtijevati da se zahtjev za odobrenje za rad procjenjuje s osnova gospodarskih potreba tržišta.

Članak 12.

Inicijalni kapital

Ne dovodeći u pitanje ostale opće uvjete koje propisuje nacionalno pravo, nadležna tijela odbijaju izdati odobrenje za početak obavljanja djelatnosti kreditne institucija ako kreditna institucija nema zasebni regulatorni kapital ili ako njezin inicijalni kapital iznosi manje od 5 milijuna eura.

Inicijalni kapital obuhvaća samo jednu ili više stavki navedenih u članku 26. stavku 1. točkama od (a) do (e) Uredbe (EU) br. 575/2013.

Države članice mogu odlučiti da kreditne institucije koje ne ispunjavaju zahtjev da imaju zasebni regulatorni kapital, a koje su postojale na dan 15. prosinca 1979., mogu nastaviti poslovati. One mogu izuzeti takve kreditne institucije iz usklađivanja sa zahtjevom iz prvog podstavka članka 13. stavka 1.

Države članice mogu izdati odobrenje za rad određenim kategorijama kreditnih institucija čiji je inicijalni kapital manji od kapitala navedenog u stavku 1. ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

inicijalni kapital nije manji od 1 milijuna eura;

(b)

dotične države članice obavijestile su Komisiju i EBA-u o svojim razlozima za korištenje te mogućnosti.

Članak 13.

Stvarno vođenje poslovanja i mjesto uprave

Nadležna tijela izdaju odobrenje za početak obavljanja djelatnosti kreditne institucije samo ako postoje barem dvije osobe koje stvarno vode poslovanje kreditne institucije koja podnosi zahtjev.

Nadležna tijela odbijaju izdati odobrenje za rad ako članovi upravljačkog tijela ne ispunjavaju zahtjeve navedene u članku 91. stavku 1.

Svaka država članica zahtijeva:

(a)

da kreditna institucija, koja je pravna osoba te koja ima sjedište prema nacionalnom pravu, ima svoje mjesto uprave u istoj državi članici u kojoj je i njezino sjedište;

(b)

da kreditne institucije, osim onih navedenih u točki (a), imaju svoje mjesto uprave u državi članici koja im je izdala odobrenje za rad i u kojoj one stvarno posluju.

Članak 14.

Dioničari i članovi

Nadležna tijela odbijaju izdati odobrenje za početak obavljanja djelatnosti kreditne institucije ako ih kreditna institucija nije obavijestila o identitetu svojih dioničara ili članova, izravnih ili neizravnih, fizičkih ili pravnih osoba, koji imaju kvalificirane udjele te o iznosima tih udjela ili, kada kvalificirani udjeli ne postoje, o 20 najvećih dioničara ili članova.

Pri određivanju činjenice jesu li ispunjeni kriteriji za kvalificirane udjele, u obzir se uzimaju prava glasa iz članaka 9. i 10. Direktive 2004/109/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 2004. o usklađivanju zahtjeva za transparentnošću u vezi s informacijama o izdavateljima čiji su vrijednosni papiri uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu ( 2 ), kao i uvjeti koji se odnose na njihovo zbrajanje iz članka 12. stavaka 4. i 5. te Direktive.

Države članice ne uzimaju u obzir prava glasa ili dionice koje su institucije stekle pružanjem usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa iz točke 6. odjeljka A Priloga I. Direktivi 2004/39/EZ, ako se ta prava ne ostvaruju ili ne koriste na neki drugi način za interveniranje u upravljanje izdavatelja te ako se otuđe u roku od godine dana nakon stjecanja.

▼M5

Nadležna tijela odbijaju izdati odobrenje za rad za početak obavljanja djelatnosti kreditne institucije ako se, uzimajući u obzir potrebu za osiguranjem dobrog i razboritog upravljanja kreditnom institucijom, nisu uvjerila u primjerenost dioničara ili članova u skladu s kriterijima navedenima u članku 23. stavku 1. Primjenjuju se članak 23. stavci 2. i 3. te članak 24.

▼B

Ako postoji uska povezanost između kreditne institucije i drugih fizičkih ili pravnih osoba, nadležna tijela izdaju odobrenje za rad samo ako ta povezanost ne sprečava učinkovito obavljanje njihovih nadzornih funkcija.

Nadležna tijela odbijaju izdati odobrenje za početak obavljanja djelatnosti kreditne institucije ako zakoni i drugi propisi treće zemlje koji reguliraju jednu ili više fizičkih ili pravnih osoba s kojima je kreditna institucija usko povezana ili poteškoće u provođenju tih zakona i drugih propisa sprečavaju učinkovito obavljanje njihovih nadzornih funkcija.

Nadležna tijela zahtijevaju da im kreditne institucije dostavljaju informacije koje su im potrebne za kontinuirano praćenje usklađenosti s uvjetima navedenim u ovom stavku.

Članak 15.

Odbijanje izdavanja odobrenja za rad

Ako nadležno tijelo odbije izdati odobrenje za početak obavljanja djelatnosti kreditne institucije, podnositelja zahtjeva obavješćuje o toj odluci i o razlozima za nju u roku od šest mjeseci od primitka zahtjeva ili, ako je zahtjev nepotpun, u roku od šest mjeseci od primitka potpunih informacija potrebnih za donošenje odluke.

Odluka o izdavanju ili odbijanju izdavanja odobrenja za rad u svakom se slučaju donosi u roku od 12 mjeseci od primitka zahtjeva.

Članak 16.

Prethodno savjetovanje s nadležnim tijelima drugih država članica

Nadležno tijelo se prije izdavanja odobrenja za rad kreditnoj instituciji savjetuje s nadležnim tijelima druge države članice ako je kreditna institucija:

(a)

društvo kći kreditne institucije koja je dobila odobrenje za rad u toj drugoj državi članici;

(b)

društvo kći matičnog društva kreditne institucije koja je dobila odobrenje za rad u toj drugoj državi članici; ili

(c)

pod kontrolom istih osoba, bilo fizičkih ili pravnih, koje kontroliraju kreditnu instituciju koja je dobila odobrenje za rad u toj drugoj državi članici.

Nadležno tijelo se prije izdavanja odobrenja za rad kreditnoj instituciji savjetuje s nadležnim tijelom koje je odgovorno za nadzor nad društvima za osiguranje ili investicijskim društvima u dotičnoj državi članici ako je kreditna institucija:

(a)

društvo kći društva za osiguranje ili investicijskog društva koje je dobilo odobrenje za rad u Uniji;

(b)

društvo kći matičnog društva društva za osiguranje ili investicijskog društva koje je dobilo odobrenje za rad u Uniji; ili

(c)

pod kontrolom istih osoba, bilo fizičkih ili pravnih, koje kontroliraju društvo za osiguranje ili investicijsko društvo koje je dobilo odobrenje za rad u Uniji.

Relevantna nadležna tijela navedena u stavcima 1. i 2. posebno se međusobno savjetuju kada procjenjuju primjerenost dioničara te ugled i iskustvo članova upravljačkog tijela uključenih u upravljanje drugim subjektom iste grupe. Nadležna tijela razmjenjuju sve informacije koje se odnose na primjerenost dioničara te ugled i iskustvo članova upravljačkog tijela koje su značajne za izdavanje odobrenja za rad i za kontinuiranu procjenu usklađenosti s uvjetima poslovanja.

Članak 17.

Podružnice kreditnih institucija koje su dobile odobrenje za rad u drugoj državi članici

Države članice domaćini ne zahtijevaju odobrenje za rad ili dotacijski kapital za podružnice kreditnih institucija koje su dobile odobrenje za rad u drugim državama članicama. Osnivanje takvih podružnica i nadzor nad njima obavljaju se u skladu s člankom 35., člankom 36. stavcima 1., 2. i 3., člankom 37., člancima od 40. do 46., člankom 49. i člancima 73. i 74.

Članak 18.

Oduzimanje odobrenja za rad

Nadležna tijela mogu oduzeti odobrenje za rad koje je izdano kreditnoj instituciji samo u sljedećim slučajevima:

(a)

kreditna institucija nije počela poslovati u roku od 12 mjeseci, izričito je odbila odobrenje za rad ili više od 6 mjeseci nije poslovala, osim ako dotična država članica ne donese odluku o prestanku odobrenja za rad u takvim slučajevima;

▼M6

(aa)

kreditna institucija odobrenje za rad upotrebljava isključivo za obavljanje aktivnosti iz članka 4. stavka 1. točke 1. podtočke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013 i u razdoblju od pet uzastopnih godina ima prosjek ukupne imovine ispod pragova utvrđenih u tom članku;

▼B

(b)

kreditnoj instituciji je izdano odobrenje za rad na temelju lažnih izjava ili na bilo kojoj drugoj nepravilnoj osnovi;

(c)

kreditna institucija više ne ispunjava uvjete prema kojima joj je izdano odobrenje za rad;

▼M5

(d)

kreditna institucija više ne ispunjava bonitetne zahtjeve navedene u dijelu trećem, četvrtom ili šestom Uredbe (EU) br. 575/2013, osim zahtjeva utvrđenih u člancima 92.a i 92.b, ili zahtjeve iz članka 104. stavka 1. točke (a) ili članka 105. ove Direktive, ili se više ne može očekivati da će ispunjavati svoje obveze prema vjerovnicima, a posebno ako više ne pruža sigurnost za imovinu koju su joj povjerili njezini deponenti;

▼B

(e)

na kreditnu instituciju se počnu odnositi neki drugi slučajevi u kojima nacionalno pravo propisuje oduzimanje odobrenja za rad; ili

(f)

kreditna institucija je počinila jednu od povreda odredbi navedenih u članku 67. stavku 1.

Članak 19.

Naziv kreditne institucije

U svrhu obavljanja svojih djelatnosti kreditne institucije mogu, bez obzira na bilo koju odredbu u državi članici domaćinu koja se odnosi na upotrebu riječi „banka”, „štedionica” ili ostale nazive za banku, upotrebljavati na području Unije isti naziv koji upotrebljavaju u državi članici u kojoj se nalazi njihovo mjesto uprave. U slučaju da postoji opasnost da dođe do zabune, država članica domaćin može zatražiti od kreditne institucije da se naziv dopuni radi razlikovanja.

Članak 20.

Obavješćivanje o izdavanju odobrenja za rad i o oduzimanju odobrenja za rad

Nadležna tijela obavješćuju EBA-u o svim odobrenjima za rad koja su izdana na osnovi članka 8.

▼M6

Na svojoj internetskoj stranici EBA objavljuje i barem jednom godišnje ažurira popis naziva svih kreditnih institucija kojima je izdano odobrenje za rad.

▼B

Konsolidirajuće nadzorno tijelo dostavlja relevantnim nadležnim tijelima i EBA-i sve informacije koje se odnose na grupu kreditnih institucija u skladu s člankom 14. stavkom 3., člankom 74. stavkom 1. i člankom 109. stavkom 2., a posebno informacije povezane s pravnom i organizacijskom strukturom grupe i njezinim upravljanjem.

▼M6

3.a

Popis iz stavka 2. ovog članka obuhvaća nazive društava iz članka 4. stavka 1. točke 1. podtočke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013 i u njemu se te kreditne institucije utvrđuju kao takve. U popisu se navode i sve izmjene u usporedbi s prethodnom verzijom popisa.

▼B

Popis iz stavka 2. ovog članka uključuje nazive kreditnih institucija koje nemaju kapital naveden u članku 12. stavku 1. i u njemu se te institucije utvrđuju kao takve.

Nadležna tijela obavješćuju EBA-u o svakom oduzimanju odobrenja za rad kao i o razlozima za to oduzimanje.

Članak 21.

Izuzeća za kreditne institucije koje su trajno povezane sa središnjim tijelom

Nadležna tijela mogu izuzeti kreditnu instituciju iz članka 10. Uredbe (EU) br. 575/2013 od primjene članaka 10., 12. i članka 13. stavka 1. ove Direktive pod uvjetima navedenim u članku 10. te Uredbe.

Države članice mogu zadržati i primjenjivati postojeće nacionalno pravo u vezi s primjenom tog izuzeća, pod uvjetom da ono nije u suprotnosti s ovom Direktivom ili Uredbom br. 575/2013.

U slučaju da nadležna tijela primjenjuju izuzeće iz stavka 1., članci 17., 33., 34. i 35., članak 36. stavci od 1. do 3. i članci od 39. do 46., odjeljak II. poglavlja 2. glave VII. i poglavlje 4. glave VII. primjenjuju se na cjelinu koju čini središnje tijelo zajedno sa svojim povezanim institucijama.

▼M5

Članak 21.a

Davanje odobrenja financijskim holdinzima i mješovitim financijskim holdinzima

Matični financijski holdinzi u državi članici, matični mješoviti financijski holdinzi u državi članici, matični financijski holdinzi iz EU-a i matični mješoviti financijski holdinzi iz EU-a traže odobrenje u skladu s ovim člankom. Drugi financijski holdinzi ili mješoviti financijski holdinzi traže odobrenje u skladu s ovim člankom ako moraju biti usklađeni s ovom Direktivom ili Uredbom (EU) br. 575/2013 na potkonsolidiranoj osnovi.

Za potrebe stavka 1. financijski holdinzi i mješoviti financijski holdinzi iz tog stavka konsolidirajućem nadzornom tijelu i, ako nije riječ o istom tijelu, nadležnom tijelu u državi članici u kojoj imaju poslovni nastan, dostavljaju informacije o sljedećem:

(a)

organizacijskoj strukturi grupe kojoj financijski holding ili mješoviti financijski holding pripada, pri čemu su jasno naznačena njezina društva kćeri i, prema potrebi, matična društva, te lokacija i vrsta poslovanja koju obavlja svaki subjekt unutar grupe;

(b)

informacijama u pogledu imenovanja najmanje dviju osoba koje stvarno upravljaju financijskim holdingom ili mješovitim financijskim holdingom te usklađenosti sa zahtjevima iz članka 121. o kvalifikacijama direktora;

(c)

informacijama u pogledu usklađenosti s kriterijima iz članka 14. o dioničarima i članovima, ako je društvo kći financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga kreditna institucija;

(d)

unutarnjoj organizaciji i raspodjeli zadaća unutar grupe;

(e)

svim drugim informacijama koje bi mogle biti potrebne za provedbu procjena iz stavaka 3. i 4. ovog članka.

Ako se financijskom holdingu ili mješovitom financijskom holdingu odobrenje daje u isto vrijeme kada se provodi procjena iz članka 22., nadležno tijelo za potrebe tog članka prema potrebi se koordinira s konsolidirajućim nadzornim tijelom te, ako nije riječ o istom tijelu, s nadležnim tijelom u državi članici u kojoj financijski holding ili mješoviti financijski holding imaju poslovni nastan. ►C2 U tom slučaju razdoblje procjene iz članka 22. stavka 2. drugog podstavka suspendira se na razdoblje koje premašuje 20 radnih dana do dovršetka postupka iz ovog članka. ◄

Odobrenje se može dati financijskom holdingu ili mješovitom financijskom holdingu na temelju ovog članka samo ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)

interni aranžmani i raspodjela zadaća unutar grupe odgovarajući su za potrebe postizanja usklađenosti sa zahtjevima određenima ovom Direktivom i Uredbom (EU) br. 575/2013 na konsolidiranoj ili potkonsolidiranoj osnovi te su osobito učinkoviti za:

koordiniranje svih društava kćeri financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga, uključujući, prema potrebi, odgovarajućom raspodjelom zadaća među institucijama kćerima;

ii.

sprečavanje sukoba unutar grupe ili upravljanje njima i

iii.

izvršavanje politika na razini grupe koje je odredio matični financijski holding ili matični mješoviti financijski holding na razini grupe;

(b)

organizacijskom strukturom grupe kojoj pripada financijski holding ili mješoviti financijski holding ne ometa se niti na drugi način sprečava učinkovit nadzor nad institucijama kćerima ili matičnim institucijama u pogledu pojedinačnih, konsolidiranih te, prema potrebi, potkonsolidiranih obveza kojima podliježe. Pri procjeni tog kriterija osobito se uzima u obzir:

položaj financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga u višeslojnoj grupi;

ii.

dioničarsku strukturu te

iii.

ulogu financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga unutar grupe;

(c)

ispunjeni su kriteriji navedeni u članku 14. i zahtjevi utvrđeni u članku 121.

Davanje odobrenja financijskom holdingu ili mješovitom financijskom holdingu ne zahtijeva se na temelju ovog članka, ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)

glavna djelatnost financijskog holdinga jest stjecanje udjela u društvima kćerima ili, u slučaju mješovitog financijskog holdinga, njegova glavna djelatnost u odnosu na institucije ili financijske institucije jest stjecanje udjela u društvima kćerima;

(b)

financijski holding ili mješoviti financijski holding nije imenovan kao subjekt u sanaciji ni u jednoj grupi u sanaciji grupe u skladu sa sanacijskom strategijom koju je odredilo relevantno sanacijsko tijelo na temelju Direktive 2014/59/EU;

(c)

kreditna institucija kći imenovana je kao odgovorna za osiguravanje usklađenosti grupe s bonitetnim zahtjevima na konsolidiranoj osnovi te su joj na raspolaganje stavljena sva potrebna sredstva i zakonske ovlasti za učinkovito ispunjavanje tih obveza;

(d)

financijski holding ili mješoviti financijski holding ne sudjeluje u donošenju upravne, operativne ili financijske odluke kojima se utječe na grupu ili njezina društva kćeri koja su institucije ili financijske institucije;

(e)

nema prepreka učinkovitom nadzoru nad grupom na konsolidiranoj osnovi.

Financijski holdinzi ili mješoviti financijski holdinzi izuzeti od odobrenja u skladu s ovim stavkom ne isključuju se iz opsega konsolidacije kako je utvrđeno u ovoj Direktivi i Uredbi (EU) br. 575/2013.

Konsolidirajuće nadzorno tijelo redovito prati usklađenost s uvjetima iz stavka 3. ili, prema potrebi, stavka 4. Financijski holdinzi i mješoviti financijski holdinzi konsolidirajućem nadzornom tijelu dostavljaju informacije koje to tijelo zahtijeva za redovito praćenje organizacijske strukture grupe i usklađenosti s uvjetima iz stavka 3. ili, prema potrebi, stavka 4. Konsolidirajuće nadzorno tijelo dijeli te informacije s nadležnim tijelom u državi članici u kojoj financijski holding ili mješoviti financijski holding imaju poslovni nastan.

Ako je konsolidirajuće nadzorno tijelo utvrdilo da uvjeti određeni u stavku 3. nisu ispunjeni ili da više nisu ispunjeni, financijski holding ili mješoviti financijski holding podliježu odgovarajućim nadzornim mjerama kako bi se osigurali, ili ponovno uspostavili, ovisno o slučaju, kontinuitet i cjelovitost konsolidiranog nadzora nad zahtjevima utvrđenima u ovoj Direktivi i Uredbi (EU) br. 575/2013 na konsolidiranoj osnovi i osigurala usklađenost s njima. U slučaju mješovitog financijskog holdinga, nadzornim mjerama osobito se uzimaju u obzir učinci na financijski konglomerat.

Nadzorne mjere iz prvog podstavka mogu uključivati:

(a)

suspenziju prava glasa koje proizlazi iz dionica institucija kćeri u koje drži financijski holding ili mješoviti financijski holding;

(b)

sudske zabrane ili kazne protiv financijskog holdinga, mješovitog financijskog holdinga ili članova upravljačkog tijela i rukovoditelja, podložno člancima od 65. do 72.;

(c)

davanje uputa ili smjernica financijskom holdingu ili mješovitom financijskom holdingu da svojim dioničarima prenese sudjelujuće udjele u svojim institucijama kćerima;

(d)

privremeno imenovanje drugog financijskog holdinga, mješovitog financijskog holdinga ili institucije unutar grupe kao odgovornog za osiguravanje usklađenosti sa zahtjevima utvrđenima u ovoj Direktivi i Uredbi (EU) br. 575/2013 na konsolidiranoj osnovi;

(e)

ograničavanje ili zabranu raspodjela ili plaćanja kamata dioničarima;

(f)

zahtjeve da financijski holdinzi ili mješoviti financijski holdinzi prodaju ili smanje udjele u institucijama ili drugim subjektima financijskog sektora;

(g)

zahtjeve da financijski holdinzi ili mješoviti financijski holdinzi podnesu plan o ponovnoj uspostavi usklađenosti bez odgode.

Ako je konsolidirajuće nadzorno tijelo utvrdilo da se više ne ispunjavaju uvjeti iz stavka 4. financijski holding ili mješoviti financijski holding traži odobrenje u skladu s ovim člankom.

Za potrebe donošenja odluka o davanju odobrenja i izuzeću od odobrenja iz stavka 3., odnosno stavka 4., i nadzornih mjera iz stavaka 6. i 7., ako je konsolidirajuće nadzorno tijelo različito od nadležnog tijela u državi članici u kojoj financijski holding ili mješoviti financijski holding imaju poslovni nastan, ta dva tijela rade zajedno uz potpuno savjetovanje. Konsolidirajuće nadzorno tijelo priprema procjenu o pitanjima iz stavaka 3., 4., 6. i 7., ovisno o slučaju, te prosljeđuju tu procjenu nadležnom tijelu u državi članici u kojoj financijski holding ili mješoviti financijski holding imaju poslovni nastan. Ta dva tijela rade sve što je u njihovoj moći kako bi postigla zajedničku odluku u roku od dva mjeseca od primitka te procjene.

Zajednička odluka uredno se dokumentira i obrazlaže. Konsolidirajuće nadzorno tijelo obavješćuje financijski holding ili mješoviti financijski holding o zajedničkoj odluci.

U slučaju neslaganja konsolidirajuće nadzorno tijelo ili nadležno tijelo u državi članici u kojoj financijski holding ili mješoviti financijski holding imaju poslovni nastan ne donose odluku te predmet upućuju EBA-i u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010. EBA donosi odluku u roku od jednog mjeseca od primitka predmeta upućenog EBA-i. Dotična nadležna tijela donose zajedničku odluku u skladu s odlukom EBA-e. Predmet se ne upućuje EBA-i nakon isteka razdoblja od dva mjeseca ili nakon donošenja zajedničke odluke.

U slučaju mješovitih financijskih holdinga, ako su konsolidirajuće nadzorno tijelo ili nadležno tijelo u državi članici u kojoj mješoviti financijski holding ima poslovni nastan različiti od koordinatora određenoga u skladu s člankom 10. Direktive 2002/87/EZ, zahtijeva se suglasnost koordinatora za potrebe odluka ili zajedničkih odluka iz stavaka 3., 4., 6. i 7. ovog članka, ovisno o slučaju. Ako je potrebna suglasnost koordinatora, neslaganja se upućuju relevantnim europskim nadzornim tijelima – EBA-i ili Europskom nadzornom tijelu (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje) (EIOPA) osnovanom Uredbom (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća ( 3 ), koja donose svoju odluku u roku od jednog mjeseca od primitka upućenog predmeta. Nijednom odlukom donesenom u skladu s ovim stavkom ne dovode se u pitanje obveze na temelju Direktive 2002/87/EZ ili Direktive 2009/138/EZ.

10.

Ako se na temelju ovog članka odobrenje financijskom holdingu ili mješovitom financijskom holdingu odbije, konsolidirajuće nadzorno tijelo obavješćuje podnositelja zahtjeva o odluci i razlozima za to u roku od četiri mjeseca od primitka zahtjeva, ili ako je zahtjev nepotpun, u roku od četiri mjeseca od primitka potpunih informacija potrebnih za odluku.

Odluka o izdavanju ili odbijanju odobrenja u svakom se slučaju donosi u roku od šest mjeseci od primitka zahtjeva. Odluku o odbijanju može prema potrebi popratiti bilo koja mjera iz stavka 6.

Članak 21.b

Posredničko matično društvo u EU-u

Dvije ili više institucija koje su smještene u Uniji, a pripadaju istoj grupi iz treće zemlje imaju jedinstveno posredničko matično društvo u EU-u s poslovnim nastanom u Uniji.

Nadležna tijela mogu dopustiti institucijama iz stavka 1. da imaju dva posrednička matična društva u EU-u ako utvrde da bi osnivanje jednog posredničkog matičnog društva u EU-u:

(a)

bilo neuskladivo s obveznim zahtjevom za razdvajanje djelatnosti koji je određen propisima ili od strane nadzornih tijela treće zemlje u kojoj krajnje matično društvo grupe iz treće zemlje ima mjesto uprave ili

(b)

podrazumijevalo mogućnost manje učinkovite sanacije nego u slučaju dvaju posredničkih matičnih društava u EU-u sukladno procjeni nadležnog sanacijskog tijela posredničkoga matičnog društva u EU-u.

Posredničko matično društvo u EU-u kreditna je institucija kojoj je odobren rad u skladu s člankom 8. ili financijski holding ili mješoviti financijski holding odobren u skladu s člankom 21.a.

Odstupajući od prvog podstavka ovog stavka, ako nijedna institucija iz stavka 1. ovog članka nije kreditna institucija ili ako se mora osnovati drugo posredničko matično društvo u EU-u u vezi s investicijskim djelatnostima radi ispunjavanja obveznog zahtjeva kako je navedeno u stavku 2. ovog članka, posredničko matično društvo u EU-u ili drugo posredničko matično društvo u EU-u može biti investicijsko društvo kojem je odobren rad u skladu s člankom 5. stavkom 1. Direktive 2014/65/EU koji je podložan Direktivi 2014/59/EU.

Stavci 1., 2. i 3. ne primjenjuju se ako je ukupna vrijednost imovine koju grupa iz treće zemlje ima u Uniji manja od 40 milijardi EUR.

▼M6

Za potrebe ovog članka:

(a)

ukupna vrijednost imovine koju grupa iz treće zemlje ima u Uniji zbroj je sljedećega:

ukupnog iznosa imovine svake institucije u Uniji grupe iz treće zemlje kako je iskazana u njezinoj konsolidiranoj bilanci ili kako je iskazana u njihovim pojedinačnim bilancama ako bilanca institucije nije konsolidirana; i

ii.

ukupnog iznosa imovine svake podružnice grupe iz treće zemlje s odobrenjem za rad u Uniji u skladu s ovom Direktivom, Uredbom (EU) br. 600/2014 Europskog parlamenta i Vijeća ( 4 ) ili Direktivom 2014/65/EU;

(b)

pojam ,institucija’ obuhvaća i investicijska društva.

▼M5

Nadležna tijela dostavljaju EBA-i sljedeće informacije za svaku grupu iz treće zemlje koja posluje u njihovoj jurisdikciji:

(a)

nazive i ukupan iznos imovine institucija koje se nadziru, a pripadaju grupi iz treće zemlje;

(b)

nazive i ukupan iznos imovine koja se odnosi na podružnice koje su dobile odobrenje za rad u toj državi članici u skladu s ovom Direktivom, Direktivom 2014/65/EU ili Uredbom (EU) br. 600/2014 i vrste djelatnosti za koje su dobile odobrenje za rad;

(c)

naziv i vrsta, kako je navedena u stavku 3., svakoga posredničkog matičnog društva u EU-u koje je osnovano u toj državi članici i naziv grupe iz treće zemlje kojoj pripada.

Na svojoj internetskoj stranici EBA objavljuje popis svih grupa iz trećih zemalja koje posluju u Uniji i njihova posredničkog matičnog društva u EU-u ili više njih, prema potrebi.

Nadležna tijela osiguravaju da svaka institucija u njihovoj jurisdikciji koja je dio grupe iz treće zemlje ispunjava jedan od sljedećih uvjeta:

(a)

ima posredničko matično društvo u EU-u;

(b)

radi se o posredničkom matičnom društvu u EU-u;

(c)

jedina je institucija grupe iz treće zemlje u Uniji; ili

(d)

dio je grupe iz treće zemlje čija je ukupna vrijednost imovine u Uniji manja od 40 milijardi EUR.

▼C2

Odstupajući od stavka 1., grupe iz treće zemlje koje posluju putem više od jedne institucije u Uniji i čija je ukupna vrijednost imovine u Uniji jednaka ili veća od 40 milijardi EUR na 27. lipnja 2019. imaju posredničko matično društvo u EU-u ili ako se primjenjuje stavak 2., dva posrednička matična društva u EU-u do. 30. prosinca 2023.

▼M5

Do 30. prosinca 2026. Komisija nakon savjetovanja s EBA-om preispituje zahtjeve koji su ovim člankom određeni za institucije te podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću. U tom se izvješću razmatra barem sljedeće:

(a)

jesu li zahtjevi utvrđeni u ovom članku funkcionalni, potrebni i proporcionalni i bi li druge mjere bile primjerenije;

(b)

bi li trebalo revidirati zahtjeve koji su ovim člankom određeni za institucije kako bi se njima odražavale najbolje međunarodne prakse.

10.

Do 28. lipnja 2021. EBA podnosi izvješće Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji o postupanju s podružnicama iz trećih zemalja u okviru nacionalnog prava država članica. U tom se izvješću razmatra barem sljedeće:

(a)

razlikuju li se, i u kojoj mjeri, nadzorne prakse država članica u skladu s nacionalnim pravom za podružnice iz trećih zemalja;

(b)

bi li različito postupanje s podružnicama iz trećih zemalja u skladu s nacionalnim pravom moglo dovesti do regulatorne arbitraže;

(c)

je li potrebno i primjereno daljnje usklađivanje nacionalnih propisa za podružnice iz trećih zemalja, posebice kad je riječ o značajnim podružnicama iz trećih zemalja.

Komisija po potrebi podnosi zakonodavni prijedlog Europskom parlamentu i Vijeću na temelju preporuka EBA-e.

▼B

POGLAVLJE 2.

Kvalificirani udio u kreditnoj instituciji

Članak 22.

Obavješćivanje o predloženim stjecanjima i njihova procjena

Države članice od svake fizičke ili pravne osobe ili od takvih osoba koje zajednički djeluju („predloženi stjecatelj”), a koje su donijele odluku ili o stjecanju, bilo izravnom ili neizravnom, kvalificiranog udjela u kreditnoj instituciji, ili o daljnjem povećanju, bilo izravnom ili neizravnom, takvog kvalificiranog udjela u kreditnoj instituciji zbog čega bi udio u pravima glasa ili u kapitalu dosegnuo ili premašio 20 %, 30 % ili 50 % ili bi kreditna institucija postala njihovo društvo kći („predloženo stjecanje”), zahtijevaju da prije stjecanja pisanim putem obavijeste nadležna tijela kreditne institucije u kojoj žele steći ili povećati kvalificirani udjel, navodeći veličinu planiranog udjela i relevantne informacije, kao što je navedeno u članku 23. stavku 4. Države članice ne moraju primjenjivati prag od 30 % ako u skladu s člankom 9. stavkom 3. točkom (a) Direktive 2004/109/EZ primjenjuju prag jedne trećine.

Nadležna tijela brzo, a u svakom slučaju u roku od dva radna dana od primitka, pismeno potvrđuju predloženom stjecatelju primitak obavijesti iz stavka 1. ili dodatnih informacija iz stavka 3.

Nadležna tijela imaju na raspolaganju najviše 60 radnih dana od dana pismene potvrde primitka obavijesti i svih dokumenata koje zahtijeva država članica, a koje je potrebno priložiti obavijesti na temelju popisa iz članka 23. stavka 4. („razdoblje procjene”) za provedbu procjene iz članka 23. stavka 1 („procjena”).

Nadležna tijela obavješćuju predloženog stjecatelja o datumu isteka razdoblja procjene u vrijeme potvrde primitka.

Nadležna tijela mogu za vrijeme razdoblja procjene, ako je to potrebno, no najkasnije 50-og radnog dana razdoblja procjene, zahtijevati dodatne informacije koje su potrebne za dovršetak takve procjene. Taj se zahtjev podnosi u pisanom obliku te se u njemu pobliže navode dodatne informacije koje su potrebne.

Razdoblje procjene prekida se u razdoblju od dana kada nadležna tijela zatraže informacije do primitka odgovora predloženog stjecatelja na taj zahtjev. Taj prekid ne smije biti dulji od 20 radnih dana. Nadležna tijela mogu prema svojem nahođenju postaviti daljnje zahtjeve za dopunu ili pojašnjenje informacija, ali se razdoblje procjene zbog toga ne prekida.

Nadležna tijela mogu produljiti prekid iz drugog podstavka stavka 3. do najviše 30 radnih dana ako je predloženi stjecatelj iz treće zemlje ili je reguliran u trećoj zemlji ili je fizička odnosno pravna osoba koja ►C1 ne podliježe nadzoru prema ovoj Direktivi ili Direktivi 2009/65/EZ, 2009/138/EZ ili 2004/39/EZ. ◄

Ako se nadležna tijela odluče usprotiviti predloženom stjecanju, ona moraju u roku od dva radna dana od završetka procjene, a prije isteka razdoblja procjene, obavijestiti predloženog stjecatelja pisanim putem i navesti razloge za takvu odluku. Poštujući nacionalno pravo, prikladnu izjavu o razlozima za takvu odluku moguće je objaviti javnosti na zahtjev predloženog stjecatelja. To ne sprečava državu članicu da dopusti nadležnom tijelu objavljivanje takvih informacija ako predloženi stjecatelj ne podnese takav zahtjev.

Ako se nadležna tijela pisanim putem ne usprotive predloženom stjecanju unutar razdoblja procjene, smatra se da je stjecanje odobreno.

Nadležna tijela mogu odrediti najdulje razdoblje za dovršenje predloženog stjecanja i produljiti ga prema potrebi.

Države članice ne smiju propisivati zahtjeve za obavješćivanje nadležnih tijela o izravnim i neizravnim stjecanjima prava glasa ili kapitala, kao ni zahtjeve za odobravanje takvih stjecanja koji su stroži od onih navedenih u ovoj Direktivi.

EBA sastavlja nacrt provedbenih tehničkih standarda kako bi se uspostavili zajednički postupci, oblici i predlošci za proces savjetovanja između relevantnih nadležnih tijela, kao što je navedeno u članku 24.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt provedbenih tehničkih standarda do 31. prosinca 2015.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 23.

Kriteriji procjene

Da bi osigurala dobro i razborito upravljanje kreditnom institucijom u kojoj je predloženo stjecanje te uzimajući u obzir vjerojatan utjecaj predloženog stjecatelja na kreditnu instituciju, nadležna tijela pri procjeni obavijesti iz članka 22. stavka 1. i informacija iz članka 22. stavka 3. procjenjuju primjerenost predloženog stjecatelja i financijsku sigurnost predloženog stjecanja prema sljedećim kriterijima:

(a)

ugled predloženog stjecatelja;

▼M5

(b)

ugled, znanje, vještine i iskustvo, kako je navedeno u članku 91. stavku 1., svakog člana upravljačkog tijela koje će voditi poslovanje kreditne institucije nakon predloženog stjecanja;

▼B

(c)

financijsko stanje predloženog stjecatelja, posebno s obzirom na vrstu poslova koji se obavljaju i planiranih poslova u kreditnoj instituciji u kojoj se predlaže stjecanje;

(d)

hoće li kreditna institucija biti sposobna ispunjavati i nastaviti ispunjavati bonitetne zahtjeve na temelju ove Direktive i Uredbe (EU) br. 575/2013 i, kada je to primjenjivo, ostalog prava Unije, a posebno direktiva 2002/87/EZ i 2009/110/EZ, ima li grupa čiji će ona postati dio strukturu koja joj omogućuje provođenje učinkovitog nadzora, učinkovitu razmjenu informacija između nadležnih tijela i utvrđivanje raspodjele odgovornosti između nadležnih tijela;

(e)

postoje li u vezi s predloženim stjecanjem opravdani razlozi za sumnju da se pranje novca ili financiranje terorizma u smislu članka 1. Direktive 2005/60/EZ ( 5 ) Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2005. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca i financiranja terorizma obavlja ili da je obavljeno odnosno da je bilo pokušaja ili da bi predloženo stjecanje moglo povećati rizik da do toga dođe.

Nadležna se tijela mogu usprotiviti predloženom stjecanju samo ako za to postoje opravdani razlozi na temelju kriterija navedenih u stavku 1. ili ako su informacije koje je dostavio predloženi stjecatelj nepotpune.

Države članice ne smiju uvesti nikakve prethodne uvjete u vezi s razinom udjela koji je potrebno steći niti smiju dopustiti svojim nadležnim tijelima da predloženo stjecanje procjenjuju s osnova gospodarskih potreba tržišta.

Države članice objavljuju popis u kojemu se pobliže navode informacije koje su potrebne za provođenje procjene i koje se moraju dostaviti nadležnim tijelima u vrijeme obavješćivanja iz članka 22. stavka 1. Tražene informacije su razmjerne i prilagođene karakteru predloženog stjecatelja i predloženog stjecanja. Države članice ne smiju zahtijevati informacije koje nisu relevantne za bonitetnu procjenu.

Bez obzira na članak 22. stavke 2., 3. i 4., ako je nadležno tijelo obaviješteno o dva ili više prijedloga za stjecanje ili za povećanje kvalificiranih udjela u istoj kreditnoj instituciji, ono prema predloženim stjecateljima postupa nediskriminacijski.

Članak 24.

Suradnja između nadležnih tijela

Relevantna nadležna tijela međusobno se savjetuju pri provođenju procjene ako je predloženi stjecatelj jedno od sljedećeg:

(a)

kreditna institucija, društvo za osiguranje, društvo za reosiguranje, investicijsko društvo ili društvo za upravljanje u smislu članka 2. stavka 1. točke (b) Direktive 2009/65/EZ („društvo za upravljanje subjektima za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire” („društvo za upravljanje UCITS-om”)) koje je dobilo odobrenje za rad u drugoj državi članici ili u drugom sektoru od onog u kojem se stjecanje predlaže;

(b)

matično društvo kreditne institucije, društva za osiguranje, društva za reosiguranje, investicijskog društva ili društva za upravljanje UCITS-om koje je dobilo odobrenje za rad u drugoj državi članici ili u drugom sektoru od onog u kojem se stjecanje predlaže;

(c)

fizička ili pravna osoba koja kontrolira kreditnu instituciju, društvo za osiguranje, društvo za reosiguranje, investicijsko društvo ili društvo za upravljanje UCITS-om koje je dobilo odobrenje za rad u drugoj državi članici ili u drugom sektoru od onog u kojem se stjecanje predlaže.

Nadležna tijela, bez nepotrebnog odgađanja, dostavljaju jedna drugima informacije koje su nužne ili relevantne za procjenu. U tom smislu, nadležna tijela priopćavaju jedna drugima sve relevantne informacije na zahtjev, a na svoju vlastitu inicijativu priopćavaju sve nužne informacije. Odluka nadležnog tijela koje je izdalo odobrenje za rad kreditnoj instituciji u kojoj se predlaže stjecanje sadržava sva mišljenja ili ograde koje je iznijelo nadležno tijelo odgovorno za predloženog stjecatelja.

Članak 25.

Obavijest u slučaju prodaje

Države članice zahtijevaju od svake fizičke ili pravne osobe koja je donijela odluku o otuđivanju, izravnom ili neizravnom, kvalificiranog udjela u kreditnoj instituciji da unaprijed obavijesti nadležna tijela pisanim putem i navede veličinu dotičnog udjela. Ta osoba isto tako obavješćuje nadležna tijela ako je donijela odluku o smanjenju svojeg kvalificiranog udjela prema kojoj bi njezin udio u pravima glasa ili kapitalu pao ispod 20 %, 30 % ili 50 % ili bi kreditna institucija prestala biti njezino društvo kći. Države članice nisu obvezne primjenjivati prag od 30 % ako, u skladu s člankom 9. stavkom 3. točkom (a) Direktive 2004/109/EZ, primjenjuju prag jedne trećine.

Članak 26.

Obveze obavješćivanja i kazne

Kreditne institucije obavješćuju nadležna tijela o svakom stjecanju ili o otuđivanju nakon što saznaju da su zbog stjecanja ili otuđivanja udjela u njihovu kapitalu udjeli premašili pragove ili pali ispod pragova navedenih u članku 22. stavku 1. i članku 25.

Kreditne institucije čije su dionice uvrštene za trgovanje na uređenom tržištu barem jednom godišnje obavješćuju nadležna tijela o imenima dioničara i članovima koji posjeduju kvalificirane udjele te o veličini tih udjela, što je na primjer vidljivo iz informacija dobivenih na godišnjoj glavnoj skupštini dioničara i članova ili što proizlazi iz usklađivanja s propisima koji se odnose na društva čije su dionice uvrštene za trgovanje na uređenom tržištu.

Ako je vjerojatno da će utjecaj koji imaju osobe iz članka 22. stavka 1. biti štetan za razborito i dobro upravljanje institucijom, države članice zahtijevaju da nadležna tijela poduzmu odgovarajuće mjere kako bi okončala takvu situaciju. Te se mjere mogu sastojati od sudske zabrane, kazni prema člancima od 65. do 72. protiv članova upravljačkog tijela i rukovoditelja ili privremene suspenzije prava glasa koja proizlaze iz dionica koje imaju dioničari ili članovi relevantne kreditne institucije.

Slične mjere primjenjuju se na fizičke ili pravne osobe koje ne ispunjavaju obveze dostavljanja prethodnih informacija kao što je propisano člankom 22. stavkom 1. i prema člancima od 65. do 72.

Ako je udio stečen unatoč protivljenju nadležnih tijela, države članice, bez obzira na druge kazne koje će biti donesene, određuju privremenu suspenziju odgovarajućih prava glasa ili ništavnost glasovanja odnosno mogućnost njegova poništavanja.

Članak 27.

Kriteriji za kvalificirane udjele

Pri utvrđivanju činjenice jesu li ispunjeni kriteriji za kvalificirane udjele iz članaka 22., 25. i 26., uzimaju se u obzir prava glasa iz članaka 9., 10. i 11. Direktive 2004/109/EZ, kao i uvjeti koji se odnose na njihovo zbrajanje propisani člankom 12. stavcima 4. i 5. te Direktive.

Pri utvrđivanju činjenice jesu li ispunjeni kriteriji za kvalificirane udjele iz članka 26., države članice ne uzimaju u obzir prava glasa ili dionice koje su institucije mogle steći pružanjem usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa iz točke 6. odjeljka A Priloga I. Direktivi 2004/39/EZ, ako se ta prava, s jedne strane, ne ostvaruju ili ne koriste na neki drugi način za interveniranje u upravljanje izdavatelja, te ako se, s druge strane, otuđe u roku godine dana od stjecanja.

▼M6 —————

▼B

GLAVA V.

ODREDBE KOJE SE ODNOSE NA SLOBODU POSLOVNOG NASTANA I SLOBODU PRUŽANJA USLUGA

POGLAVLJE 1.

Opća načela

Članak 33.

Kreditne institucije

Države članice propisuju da bilo koja kreditna institucija kojoj je izdano odobrenje za rad i koju nadziru nadležna tijela druge države članice može obavljati djelatnosti navedene u Prilogu I. na njihovom području u skladu s člankom 35., člankom 36., stavcima 1., 2. i 3., člankom 39. stavcima 1. i 2. te člancima od 40. do 46., osnivanjem podružnice ili pružanjem usluga, pod uvjetom da su te djelatnosti obuhvaćene odobrenjem za rad.

Članak 34.

Financijske institucije

Države članice propisuju da djelatnosti navedene u Prilogu I. na njihovom području, u skladu s člankom 35., člankom 36. stavcima 1., 2. i 3., člankom 39. stavcima 1. i 2. te člancima od 40. do 46., osnivanjem podružnice ili pružanjem usluga, može obavljati bilo koja financijska institucija iz druge države članice, bez obzira na to je li društvo kći kreditne institucije ili društvo kći u zajedničkom vlasništvu dviju ili više kreditnih institucija, a čiji akt o osnivanju ili statut dozvoljavaju obavljanje tih djelatnosti te koja zadovoljava svaki od sljedećih uvjeta:

(a)

matičnom društvu ili društvima izdano je odobrenje za rad kao kreditnim institucijama u državi članici prema čijem je zakonu regulirana financijska institucija;

(b)

dotične djelatnosti stvarno se obavljaju na području iste države članice;

(c)

matično društvo ili društva drže 90 % ili više prava glasa koja proizlaze iz udjela u kapitalu financijske institucije;

(d)

matično društvo ili društva ispunjavaju zahtjeve nadležnih tijela u vezi s razboritim upravljanjem financijskom institucijom te, uz suglasnost relevantnih nadležnih tijela matične države članice, izjavljuju da solidarno jamče za obveze koje je preuzela financijska institucija;

(e)

financijska institucija je stvarno uključena, a posebno što se tiče dotičnih djelatnosti, u nadzor na konsolidiranoj osnovi nad matičnim društvom, odnosno nad svakim od matičnih društava, u skladu s glavom VII. poglavljem 3. ove Direktive i dijelom prvim, glavom II., poglavljem 2. Uredbe (EU) br. 575/2013, posebno u svrhu kapitalnih zahtjeva navedenih u članku 92. te Uredbe, za kontrolu velikih izloženosti iz dijela četvrtog te Uredbe i u svrhu ograničavanja udjela iz članaka 89. i 90. te Uredbe.

Nadležna tijela matične države članice provjeravaju usklađenost s uvjetima navedenim u prvom podstavku te financijskoj instituciji dostavljaju potvrdu o usklađenosti koja je dio obavijesti navedene u člancima 35. i 39.

Ako financijska institucija navedena u prvom podstavku stavka 1. prestane ispunjavati bilo koji propisani uvjet, nadležna tijela matične države članice o tome obavješćuju nadležna tijela države članice domaćina, a na djelatnosti koje obavlja ta financijska institucija u državi članici domaćinu počinje se primjenjivati pravo države članice domaćina.

Stavci 1. i 2. primjenjuju se na odgovarajući način na društva kćeri financijske institucije iz prvog podstavka stavka 1.

POGLAVLJE 2.

Pravo poslovnog nastana kreditne institucije

Članak 35.

Zahtjev u vezi s obavješćivanjem i interakcija između nadležnih tijela

Kreditna institucija koja želi osnovati podružnicu na području druge države članice obavješćuje nadležna tijela svoje matične države članice.

Države članice zahtijevaju da svaka kreditna institucija koja želi osnovati podružnicu u drugoj državi članici dostavi sve sljedeće informacije u obavijesti navedenoj u stavku 1.:

(a)

državu članicu na čijem području planira osnovati podružnicu;

(b)

program poslovanja u kojem se navode, inter alia, vrste predviđenih poslova i organizacijska struktura podružnice;

(c)

adresa u državi članici domaćinu na kojoj je moguće dobiti dokumente;

(d)

imena osoba odgovornih za upravljanje podružnicom.

Ako nadležna tijela matične države članice nemaju razloga za sumnju u adekvatnost upravne strukture ili u financijski položaj kreditne institucije, uzimajući u obzir predviđene djelatnosti, ona u roku od tri mjeseca od primitka informacija navedenih u stavku 2. priopćavaju te informacije nadležnim tijelima države članice domaćina te o tomu obavješćuju kreditnu instituciju.

Nadležna tijela matične države članice također priopćavaju iznos i sastav regulatornoga kapitala i iznos kapitalnih zahtjeva kreditne institucije prema članku 92. Uredbe (EU) br. 575/2013.

Odstupajući od drugog podstavka, u slučaju iz članka 34., nadležna tijela matične države članice priopćavaju iznos i sastav regulatornoga kapitala financijske institucije i ukupne iznose izloženosti riziku, izračunate u skladu s člankom 92. stavcima 3. i 4. Uredbe (EU) br. 575/2013, kreditne institucije koja je njezino matično društvo.

Ako nadležna tijela matične države članice odbiju priopćiti informacije navedene u stavku 2. nadležnim tijelima države članice domaćina, ona moraju obrazložiti svoje odbijanje dotičnoj kreditnoj instituciji u roku od tri mjeseca od primitka svih informacija.

U slučaju odbijanja ili ako nadležna tijela ne odgovore, dotična institucija ima pravo uložiti žalbu na sudovima u matičnoj državi članici.

EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju informacije koje se priopćavaju u skladu s ovim člankom.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

EBA sastavlja nacrt provedbenih tehničkih standarda za uspostavu standardnih obrazaca, predložaka i postupaka za takvo obavješćivanje.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

EBA dostavlja Komisiji nacrt tehničkih standarda navedenih u stavcima 5. i 6. do 1. siječnja 2014.

Članak 36.

Početak obavljanja djelatnosti

Prije nego što podružnica kreditne institucije počne obavljati svoje djelatnosti, nadležna tijela države članice domaćina, u roku od dva mjeseca od primitka informacija navedenih u članku 35., pripremaju nadzor nad kreditnom institucijom u skladu s poglavljem 4. i, ako je to potrebno, navode uvjete pod kojima se, s ciljem općeg dobra, te djelatnosti obavljaju u državi članici domaćinu.

Po primitku priopćenja od nadležnih tijela države članice domaćina ili, u slučaju isteka razdoblja navedenog u stavku 1., bez primitka bilo kakvog priopćenja, podružnicu je moguće osnovati i ona može početi obavljati svoje djelatnosti.

U slučaju promjene neke od informacija priopćenih u skladu s točkom (b), (c) ili (d) članka 35. stavka 2., kreditna institucija daje pisanu obavijest o dotičnoj promjeni nadležnim tijelima matične države članice i države članice domaćina, barem mjesec dana prije izvršavanja te promjene kako bi omogućila nadležnim tijelima matične države članice da nakon obavijesti donesu odluku u skladu s člankom 35., a nadležnim tijelima države članice domaćina da donesu odluku o uvjetima za promjenu u skladu sa stavkom 1. ovog članka.

Za podružnice koje su počele s obavljanjem svojih djelatnosti prije 1. siječnja 1993., u skladu s odredbama na snazi u njihovim državama članicama domaćinima, smatra se da su za njih vrijedili postupci propisani člankom 35. i stavcima 1. i 2. ovog članka. Od 1. siječnja 1993. na njih se primjenjuje stavak 3. ovog članka te članci 33. i 52. i poglavlje 4.

EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju informacije koje se priopćavaju u skladu s ovim člankom.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

EBA sastavlja nacrt provedbenih tehničkih standarda za uspostavu standardnih obrazaca, predložaka i postupaka za takvo obavješćivanje.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

EBA dostavlja Komisiji nacrt tehničkih standarda navedenih u stavcima 5. i 6. do 1. siječnja 2014.

Članak 37.

Informacije o odbijanju

Države članice dužne su obavijestiti Komisiju i EBA-u o broju i vrsti slučajeva u kojima je došlo do odbijanja u skladu s člankom 35. i člankom 36. stavkom 3.

Članak 38.

Agregiranje podružnica

Poslovne jedinice, bez obzira na njihov broj, koje u istoj državi članici osnuje kreditna institucija sa sjedištem u drugoj državi članici smatraju se jednom podružnicom.

POGLAVLJE 3.

Ostvarenje slobode pružanja usluga

Članak 39.

Postupak obavješćivanja

Svaka kreditna institucija koja želi ostvarivati pravo na slobodu pružanja usluga obavljanjem svojih djelatnosti na području druge države članice prvi put obavješćuje nadležna tijela matične države članice o djelatnostima s popisa iz Priloga I. ovoj Direktivi koje namjerava obavljati.

Nadležna tijela matične države članice u roku od mjesec dana od primitka obavijesti iz stavka 1. šalju tu obavijest nadležnim tijelima države članice domaćina.

Ovaj članak ne utječe na prava koja su stekle kreditne institucije koje su pružale usluge prije 1. siječnja 1993.

EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju informacije koje se priopćavaju u skladu s ovim člankom.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

EBA sastavlja nacrt provedbenih tehničkih standarda za uspostavu standardnih obrazaca, predložaka i postupaka za takvo obavješćivanje.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

EBA dostavlja Komisiji nacrt tehničkih standarda navedenih u stavcima 4. i 5. do 1. siječnja 2014.

POGLAVLJE 4.

Ovlasti nadležnih tijela države članice domaćina

Članak 40.

Izvještajni zahtjevi

Nadležna tijela država članica domaćina mogu zahtijevati da ih sve kreditne institucije koje imaju podružnice na njihovom području moraju periodično izvještavati o svojim djelatnostima u tim državama članicama domaćinima.

Takva se izvješća zahtijevaju samo za informativne ili statističke potrebe, u svrhu primjene članka 51. stavka 1. ili za potrebe nadzora u skladu s ovim poglavljem. Na njih se primjenjuju zahtjevi koji se odnose na čuvanje poslovne tajne koji su barem istovjetni onima iz članka 53. stavka 1.

Nadležna tijela država članica domaćina mogu posebno tražiti informacije od kreditnih institucija iz prvog podstavka koje bi tim nadležnim tijelima omogućile da procijene je li podružnica značajna u skladu s člankom 51. stavkom 1.

Članak 41.

Mjere koje poduzimaju nadležna tijela matične države članice u vezi s djelatnostima koje se obavljaju u državi članici domaćinu

Nadležna tijela države članice domaćina koja na temelju informacija primljenih od nadležnih tijela matične države članice u skladu s člankom 50. utvrde da kreditna institucija koja ima podružnicu ili pruža usluge na njezinom području ispunjava jedan od sljedećih uvjeta u vezi s djelatnostima koje se obavljaju u toj državi članici domaćinu, obavješćuju nadležna tijela matične države članice:

(a)

kreditna institucija nije usklađena s nacionalnim odredbama kojima se prenosi ova Direktiva ili s Uredbom (EU) br. 575/2013;

(b)

postoji značajan rizik da kreditna institucija neće biti usklađena s nacionalnim odredbama kojima se prenosi ova Direktiva ili s Uredbom (EU) br. 575/2013.

Nadležna tijela matične države članice bez odgađanja poduzimaju sve odgovarajuće mjere kako bi osigurala da dotična kreditna institucija otkloni svoju neusklađenost ili poduzimaju mjere za sprečavanje rizika neusklađenosti. Nadležna tijela matične države članice bez odgađanja priopćavaju te mjere nadležnim tijelima države članice domaćina.

Nadležna tijela države članice domaćina koja smatraju da nadležna tijela matične države članice nisu ispunila svoje obveze ili da neće ispuniti svoje obveze u skladu s drugim podstavkom stavka 1., mogu se obratiti EBA-i u vezi s tim predmetom i zatražiti njezinu pomoć u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010. Ako EBA djeluje u skladu s tim člankom, ona donosi odluku prema članku 19. stavku 3. te Uredbe u roku od 24 sata. EBA također može, na vlastitu inicijativu, pomoći nadležnim tijelima u postizanju sporazuma u skladu s drugim podstavkom članka 19. stavka 1. te Uredbe.

Članak 42.

Obrazloženje i priopćavanje

Svaka mjera koja je poduzeta u skladu s člankom 41. stavkom 1., člankom 43. odnosno člankom 44., a koja uključuje kaznu ili ograničenje ostvarenja slobode pružanja usluga mora biti primjereno obrazložena i priopćena dotičnoj kreditnoj instituciji.

Članak 43.

Preventivne mjere

Prije pokretanja postupka iz članka 41., nadležna tijela države članice domaćina, u izvanrednim situacijama, a prije donošenja mjera od strane nadležnih tijela matične države članice ili mjera restrukturiranja iz članka 3. Direktive 2001/24/EZ mogu poduzeti bilo koje preventivne mjere potrebne za zaštitu od financijske nestabilnosti koja bi ozbiljno ugrozila zajedničke interese deponenata, ulagatelja i klijenata u državi članici domaćinu.

Preventivne mjere iz stavka 1. razmjerne su svojoj svrsi, a to je zaštita od financijske nestabilnosti koja bi ozbiljno ugrozila zajedničke interese deponenata, ulagatelja i klijenata u državi članici domaćinu. Te preventivne mjere mogu uključivati privremenu obustavu plaćanja. One ne smiju dovesti do davanja prednosti vjerovnicima kreditne institucije u državi članici domaćinu u odnosu na vjerovnike u drugim državama članicama.

Preventivne mjere iz stavka 1. prestaju važiti kada upravna ili pravosudna tijela matične države članice poduzmu mjere restrukturiranja u skladu s člankom 3. Direktive 2001/24/EZ.

Nadležna tijela države članice domaćina ukidaju preventivne mjere kada smatraju da su te mjere postale zastarjele prema članku 41., osim ako te mjere prestaju važiti u skladu sa stavkom 3.

Komisiju, EBA-u i nadležna tijela drugih relevantnih država članica bez nepotrebnog odgađanja obavješćuje se o preventivnim mjerama poduzetima u skladu sa stavkom 1.

Nadležna tijela matične države članice ili bilo koje druge države članice pod utjecajem preventivnih mjera koja ulože prigovor na mjere koje su poduzela nadležna tijela države članice domaćina, mogu se obratiti EBA-i u vezi s tim predmetom i zatražiti njezinu pomoć u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010. Ako EBA djeluje u skladu s tim člankom, ona donosi odluku prema članku 19. stavku 3. te Uredbe u roku od 24 sata. EBA također može, na vlastitu inicijativu, pomoći nadležnim tijelima u postizanju sporazuma u skladu s drugim podstavkom članka 19. stavka 1. te Uredbe.

Članak 44.

Ovlasti država članica domaćina

Države članice domaćini mogu, neovisno o člancima 40. i 41., provesti ovlasti koje su im dodijeljene prema ovoj Direktivi za poduzimanje odgovarajućih mjera za sprečavanje ili kažnjavanje kršenja pravila počinjenih na njihovim područjima, a koje su donijele u skladu s ovom Direktivom ili s ciljem općeg dobra. To uključuje mogućnost da spriječe kreditne institucije koje su počinile povredu da započnu daljnje transakcije na njihovom području.

Članak 45.

Mjere nakon oduzimanja odobrenja za rad

Nadležna tijela matične države članice bez odgađanja obavješćuju nadležna tijela države članice domaćina o oduzimanju odobrenja za rad. Nadležna tijela države članice domaćina poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi spriječila da dotična kreditna institucija započne daljnje transakcije na njihovom području te kako bi zaštitila interese deponenata.

Članak 46.

Oglašavanje

Ništa u ovom poglavlju ne sprečava kreditne institucije koje imaju mjesto uprave u drugim državama članicama da oglašavaju svoje usluge preko svih raspoloživih sredstava priopćavanja u državi članici domaćinu, uz primjenu svih pravila koja reguliraju oblik i sadržaj takvog oglašavanja i koja su donesena s ciljem općeg dobra.

GLAVA VI.

ODNOSI S TREĆIM ZEMLJAMA

Članak 47.

Obavješćivanje o podružnicama iz trećih zemalja i uvjeti pristupa za kreditne institucije koje imaju takve podružnice

Države članice na podružnice kreditnih institucija koje imaju mjesto uprave u trećoj zemlji, a koje počinju obavljati ili obavljaju svoju djelatnost, ne primjenjuju odredbe koje dovode do povoljnijeg tretmana od onog koji imaju kreditne institucije koje imaju mjesto uprave u Uniji.

▼M5

1.a

Država članica zahtijeva da podružnice kreditnih institucija koje imaju mjesto uprave u trećoj zemlji najmanje jednom godišnje izvješćuju nadležna tijela o sljedećim informacijama:

(a)

ukupnoj imovini koja se odnosi na djelatnosti podružnice koja ima odobrenje za rad u toj državi članici;

(b)

informacijama o likvidnoj imovini dostupnoj podružnici, osobito o dostupnosti likvidne imovine u valutama država članica;

(c)

regulatornom kapitalu kojim raspolaže podružnica;

(d)

sustavima zaštite depozita dostupnima deponentima u podružnici;

(e)

sustavima upravljanja rizikom;

(f)

sustavima upravljanja, uključujući nositelje ključnih funkcija za djelatnosti podružnice;

(g)

planovima oporavka kojima je obuhvaćena podružnica i

(h)

svim drugim informacijama koje nadležno tijelo smatra potrebnima za sveobuhvatno praćenje djelatnosti podružnice.

▼M5

Nadležna tijela obavješćuju EBA-u o sljedećem:

(a)

svim odobrenjima za rad izdanima podružnicama kreditnih institucija koje imaju mjesto uprave u trećoj zemlji i svim naknadnim izmjenama tih odobrenja za rad;

(b)

ukupnoj imovini i obvezama podružnica kreditnih institucija s odobrenjem za rad koje imaju mjesto uprave u trećoj zemlji o kojima se izvješćuje periodično;

(c)

nazivu grupe iz treće zemlje kojoj pripada podružnica s odobrenjem za rad.

Na svojoj internetskoj stranici EBA objavljuje popis svih podružnica iz trećih zemalja s odobrenjem za rad u Uniji, uz naznaku države članice u kojoj im je odobren rad.

▼M5

2.a

Nadležna tijela koja nadziru podružnice kreditnih institucija koje imaju mjesto uprave u trećoj zemlji i nadležna tijela institucija koja su dio iste grupe iz treće zemlje blisko surađuju kako bi se osiguralo da sve djelatnosti grupe iz te treće zemlje u Uniji podliježu sveobuhvatnom nadzoru, spriječilo izbjegavanje zahtjeva primjenjivih na grupe iz tih trećih zemalja na temelju ove Direktive i Uredbe (EU) br. 575/2013 i spriječili svi štetni učinci na financijsku stabilnost Unije.

EBA olakšava suradnju među nadležnim tijelima za potrebe prvog podstavka ovog stavka, među ostalim pri provjeri je li dostignut prag iz članka 21.b stavka 4.

▼B

Unija može, putem sporazuma zaključenih s jednom trećom zemljom ili više njih, dogovoriti primjenu odredbi koje osiguravaju podružnicama kreditnih institucija koje imaju sjedište u trećoj zemlji jednak tretman na cijelom području Unije.

Članak 48.

Suradnja s nadzornim tijelima trećih zemalja u vezi s nadzorom na konsolidiranoj osnovi

Komisija može Vijeću dostavljati prijedloge, na zahtjev države članice ili na svoju vlastitu inicijativu, za pregovore o sporazumima s jednom trećom zemljom ili više njih, o načinima obavljanja nadzora na konsolidiranoj osnovi nad:

(a)

institucijama čija matična društva imaju svoja mjesta uprave u trećim zemljama;

(b)

institucijama koje se nalaze u trećim zemljama, čija matična društva, bez obzira na to jesu li to institucije, financijski holdinzi ili mješoviti financijski holdinzi, imaju svoje mjesto uprave u Uniji.

Sporazumi navedeni u stavku 1. posebno nastoje osigurati sve sljedeće uvjete:

(a)

da nadležna tijela država članica mogu dobiti informacije potrebne za nadzor, na temelju konsolidiranog financijskog položaja, institucija, financijskih holdinga i mješovitih financijskih holdinga koji se nalaze u Uniji i imaju društva kćeri koja su institucije ili financijske institucije u trećoj zemlji ili imaju sudjelujuće udjele u takvim institucijama;

(b)

da nadzorna tijela trećih zemalja mogu dobiti informacije potrebne za nadzor nad matičnim društvima čija se mjesta uprave nalaze na njihovom području i imaju društva kćeri koja su institucije ili financijske institucije u jednoj državi članici ili više njih ili imaju sudjelujuće udjele u takvim institucijama;

(c)

da EBA može od nadležnih tijela država članica dobiti informacije koje su ona primila od nacionalnih nadležnih tijela trećih zemalja u skladu s člankom 35. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Ne dovodeći u pitanje članak 218. UFEU-a, Komisija, uz pomoć Europskog odbora za bankarstvo, ispituje ishod pregovora navedenih u stavku 1. i nastalu situaciju.

EBA pomaže Komisiji za potrebe ovog članka u skladu s člankom 33. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

GLAVA VII.

BONITETNI NADZOR

POGLAVLJE 1.

Načela bonitetnog nadzora

Odjeljak I.

Nadležnost i dužnosti matične države članice i države članice domaćina

Članak 49.

Nadležnost nadležnih tijela matične države članice i države članice domaćina

Za bonitetni nadzor nad institucijom, uključujući djelatnosti koje obavlja u skladu s člancima 33. i 34., odgovorna su nadležna tijela matične države članice, ne dovodeći u pitanje one odredbe ove Direktive koje dodjeljuju odgovornost nadležnim tijelima države članice domaćina.

Stavak 1. ne sprečava nadzor na konsolidiranoj osnovi.

Mjere koje poduzima država članica domaćin ne smiju dopuštati diskriminirajući ili ograničavajući tretman koji se temelji na činjenici da je institucija dobila odobrenje za rad u drugoj državi članici.

Članak 50.

Suradnja u nadzoru

Nadležna tijela dotičnih država članica blisko surađuju kako bi nadzirala djelatnosti institucija koje posluju, posebno preko podružnica, u jednoj državi članici ili više njih u kojima se ne nalazi njihovo mjesto uprave. Ona međusobno dostavljaju sve informacije koje se odnose na upravljanje i vlasništvo nad takvim institucijama, a koje bi mogle olakšati njihov nadzor i ispitivanje uvjeta za izdavanje njihovih odobrenja za rad te sve informacije koje bi mogle olakšati praćenje institucija, posebno s obzirom na likvidnost, solventnost, osiguranje depozita, ograničavanje velikih izloženosti, ostale čimbenike koji bi mogli utjecati na sistemski rizik koji institucija predstavlja, administrativne i računovodstvene postupke i mehanizme unutarnje kontrole.

Nadležna tijela matične države članice odmah dostavljaju nadležnim tijelima država članica domaćina sve informacije i nalaze koji se odnose na nadzor nad likvidnošću u skladu s dijelom šestim Uredbe (EU) br. 575/2013 i glavom VII. poglavljem 3. ove Direktive, o djelatnostima koje institucija obavlja preko svojih podružnica ako su te informacije i nalazi relevantni za zaštitu deponenata ili ulagatelja u državi članici domaćinu.

Nadležna tijela matične države članice odmah obavješćuju nadležna tijela svih država članica domaćina ako se pojave likvidnosne poteškoće ili ako se razumno može očekivati da će se one pojaviti. Te informacije također uključuju pojedinosti o planiranju i provedbi plana oporavka te o svim mjerama bonitetnog nadzora koje su poduzete u tom kontekstu.

Nadležna tijela matične države članice na zahtjev nadležnih tijela države članice domaćina priopćavaju i objašnjavaju način na koji su uzete u obzir informacije i nalazi koje su dostavila nadležna tijela države članice domaćina. Ako, nakon priopćavanja informacija i nalaza, nadležna tijela države članice domaćina smatraju da nadležna tijela matične države članice nisu poduzela odgovarajuće mjere, nadležna tijela države članice domaćina mogu, nakon što o tome obavijeste nadležna tijela matične države članice i EBA-u, poduzeti odgovarajuće mjere za sprečavanje daljnjih kršenja i radi zaštite interesa deponenata, ulagatelja i ostalih osoba kojima se pružaju usluge ili zaštite stabilnosti financijskog sustava.

Nadležna tijela matične države članice koja se ne slažu s mjerama koje su poduzela nadležna tijela države članice domaćina, mogu se obratiti EBA-i u vezi s tim predmetom i zatražiti njezinu pomoć u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010. Ako EBA djeluje u skladu s tim člankom, ona donosi odluku u roku od mjesec dana.

Nadležna tijela mogu se obratiti EBA-i kada je zahtjev za suradnju, posebno za razmjenu informacija, bio odbijen ili nije bio obrađen u razumnom roku. Ne dovodeći u pitanje članak 258. UFEU-a, EBA može u takvim slučajevima djelovati u skladu s ovlastima koje su joj dodijeljene prema članku 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010. EBA također može, na vlastitu inicijativu, pomoći nadležnim tijelima u postizanju sporazuma o razmjeni informacija prema ovom članku u skladu s drugim podstavkom članka 19. stavka 1. te Uredbe.

EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju informacije iz ovog članka.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

EBA sastavlja nacrt provedbenih tehničkih standarda kako bi se uspostavili standardni obrasci, predlošci i postupci povezani sa zahtjevima u vezi s razmjenom informacija koji će vjerojatno olakšati praćenje institucija.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

EBA dostavlja Komisiji nacrt tehničkih standarda navedenih u stavcima 6. i 7. do 1. siječnja 2014.

Članak 51.

Značajne podružnice

▼M6

Nadležna tijela države članice domaćina mogu zatražiti od konsolidirajućeg nadzornog tijela, kada se primjenjuje članak 112. stavak 1., ili od nadležnih tijela matične države članice da se podružnica kreditne institucije odredi kao značajna.

▼B

Taj zahtjev sadržava razloge zbog kojih se ta podružnica smatra značajnom, posebno uzimajući u obzir sljedeće:

(a)

je li tržišni udio podružnice u smislu depozita u državi članici domaćinu veći od 2 %;

(b)

vjerojatan učinak prekida ili prestanka rada institucije na likvidnost sustava te na sustave plaćanja, poravnanja i namire u državi članici domaćinu;

(c)

veličinu i važnost podružnice u smislu broja klijenata u kontekstu bankovnog i financijskog sustava u državi članici domaćinu.

Nadležna tijela matične države članice i države članice domaćina te, kada se primjenjuje članak 112. stavak 1., konsolidirajuće nadzorno tijelo čine sve što je u njihovoj moći kako bi došli do zajedničke odluke o određivanju podružnice kao značajne.

Ako se u roku od dva mjeseca od primitka zahtjeva iz prvog podstavka ne donese zajednička odluka, nadležna tijela države članice domaćina donose svoju vlastitu odluku o tome je li podružnica značajna u roku od iduća dva mjeseca. Pri donošenju svoje odluke nadležna tijela države članice domaćina uzimaju u obzir sva mišljenja i ograde konsolidirajućeg nadzornog tijela ili nadležnih tijela matične države članice.

Odluke iz trećeg i četvrtog podstavka navode se u dokumentu koji sadržava potpuno obrazloženje i dostavljaju dotičnim nadležnim tijelima, a priznaju se kao obvezujuće i primjenjuju ih nadležna tijela u dotičnim državama članicama.

Određivanje podružnice kao značajne ne utječe na prava i obveze nadležnih tijela prema ovoj Direktivi.

Nadležna tijela matične države članice priopćavaju nadležnim tijelima države članice domaćina u kojoj značajna podružnica ima poslovni nastan informacije iz članka 117. stavka 1. točaka (c) i (d) te obavljaju zadaće iz članka 112. stavka 1. točke (c) u suradnji s nadležnim tijelima države članice domaćina.

Ako nadležno tijelo matične države članice sazna za izvanrednu situaciju iz članka 114. stavka 1., ono bez odgađanja upozorava tijela iz članka 58. stavka 4. i članka 59. stavka 1.

Nadležna tijela matične države članice priopćavaju nadležnim tijelima države članice domaćina u kojoj značajne podružnice imaju poslovni nastan rezultate procjene rizika institucija s takvim podružnicama iz članka 97. i, ako je to primjenjivo, članka 113. stavka 2. Ona također priopćavaju odluke iz članaka 104. i 105. ako su te procjene i odluke relevantne za te podružnice.

Nadležna tijela matičnih država članica savjetuju se s nadležnim tijelima država članica domaćina u kojima značajne podružnice imaju sjedište o operativnim mjerama koje se zahtijevaju prema članku 86. stavku 11. ako je to relevantno za likvidnosne rizike u valuti države članice domaćina.

Ako se nadležna tijela matične države članice nisu savjetovala s nadležnim tijelima države članice domaćina ili ako, nakon tog savjetovanja, nadležna tijela države članice domaćina smatraju da operativne mjere koje se zahtijevaju prema članku 86. stavku 11. nisu adekvatne, nadležna tijela države članice domaćina mogu se obratiti EBA-i u vezi s tim predmetom i zatražiti njezinu pomoć u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Ako se ne primjenjuje članak 116., nadležna tijela koja nadziru instituciju sa značajnim podružnicama u drugim državama članicama osnivaju kolegij nadzornih tijela i predsjedaju njime kako bi se omogućila suradnja prema stavku 2. ovog članka i članku 50. Osnivanje i funkcioniranje kolegija temelji se na pisanim sporazumima, koje, nakon savjetovanja s dotičnim nadležnim tijelima, određuje nadležno tijelo matične države članice. Nadležno tijelo matične države članice odlučuje koja nadležna tijela sudjeluju na sastancima ili u radu kolegija.

Odluka nadležnog tijela matične države članice uzima u obzir relevantnost nadzorne djelatnosti koju planiraju ili usklađuju ta tijela, a posebno mogući utjecaj na stabilnost financijskog sustava u dotičnim državama članicama iz članka 7. i obveze iz stavka 2. ovog članka.

Nadležno tijelo matične države članice u potpunosti i unaprijed obavješćuje sve članove kolegija o organizaciji takvih sastanaka, o glavnim pitanjima o kojima će se raspravljati i o poslovima koje treba razmotriti. Nadležno tijelo matične države članice također u potpunosti i pravodobno obavješćuje sve članove kolegija o mjerama donesenima na tim sastancima ili o provedenim mjerama.

EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju opći uvjeti za funkcioniranje kolegija nadzornih tijela.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

EBA sastavlja nacrt provedbenih tehničkih standarda kako bi se odredilo operativno funkcioniranje kolegija nadzornih tijela.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

EBA dostavlja Komisiji nacrt tehničkih standarda navedenih u stavcima 4. i 5. do 31. prosinca 2015.

Članak 52.

Izravna provjera i inspekcija podružnica s poslovnim nastanom u drugoj državi članici

Ako institucija koja je dobila odobrenje za rad u drugoj državi članici obavlja svoje djelatnosti preko podružnice, države članice domaćini osiguravaju da nadležna tijela matične države članice ili osobe koje su imenovala za tu svrhu mogu obavljati izravne provjere informacija navedenih u članku 50. i inspekcije tih podružnica, nakon što su prethodno obavijestila nadležna tijela države članice domaćina.

Nadležna tijela matične države članice mogu također, u svrhu inspekcije podružnica, primijeniti druge postupke navedene u članku 118.

Nadležna tijela države članice domaćina ovlaštena su da na pojedinačnoj osnovi obavljaju izravne provjere i inspekcije djelatnosti koje obavljaju podružnice institucija na njezinom području i da od podružnice zahtijevaju informacije o njezinim djelatnostima kao i za potrebe nadzora ako smatraju da su te informacije relevantne za stabilnost financijskog sustava u državi članici domaćinu. Prije obavljanja tih provjera i inspekcija, nadležna tijela države članice domaćina savjetuju se s nadležnim tijelima matične države članice. Nakon provjera i inspekcija nadležna tijela države članice domaćina priopćavaju nadležnim tijelima matične države članice informacije do kojih su došla i nalaze koji su relevantni za procjenu rizika institucije ili za stabilnost financijskog sustava u državi članici domaćinu. Nadležna tijela matične države članice s dužnom pozornosti uzimaju u obzir te informacije i nalaze pri utvrđivanju svojeg plana nadzora iz članka 99. isto tako uzimajući u obzir stabilnost financijskog sustava u državi članici domaćinu.

Izravne provjere i inspekcije podružnica provode se u skladu s pravom države članice u kojoj se obavljaju.

Odjeljak II.

Razmjena informacija i poslovna tajna

Članak 53.

Poslovna tajna

Države članice osiguravaju da sve osobe koje rade ili su radile za nadležna tijela, kao i revizori ili stručnjaci koji djeluju u ime nadležnih tijela, podliježu obvezi čuvanja poslovne tajne.

Povjerljive informacije koje te osobe, revizori ili stručnjaci saznaju u obavljanju svojih dužnosti smiju se priopćiti samo u sažetom ili skupnom obliku tako da nije moguće prepoznati pojedinu kreditnu instituciju, ne dovodeći u pitanje slučajeve koji su obuhvaćeni kaznenim pravom.

Unatoč tomu, ako je nad kreditnom institucijom otvoren stečaj ili se provodi prisilna likvidacija, povjerljive informacije koje se ne odnose na treće strane uključene u pokušaj spašavanja te kreditne institucije smiju se priopćiti u građanskom ili trgovačkom postupku.

▼M6

Stavkom 1. ne sprečava se nadležna tijela da međusobno razmjenjuju informacije ili da informacije dostavljaju ESRB-u, EBA-i ili europskom nadzornom tijelu (Europskom nadzornom tijelu za vrijednosne papire i tržišta kapitala) (ESMA), osnovanom Uredbom (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća ( 6 ), u skladu s ovom Direktivom, Uredbom (EU) br. 575/2013, Uredbom (EU) 2019/2033 Europskog parlamenta i Vijeća ( 7 ), člankom 15. Uredbe (EU) br. 1092/2010, člancima 31., 35. i 36. Uredbe (EU) br. 1093/2010 i člancima 31. i 36. Uredbe (EU) br. 1095/2010, Direktivom (EU) 2019/2034 Europskog parlamenta i Vijeća ( 8 ) i s drugim direktivama koje se primjenjuju na kreditne institucije. Na te se informacije primjenjuje stavak 1.

▼B

Stavak 1. ne sprečava nadležna tijela da objavljuju rezultate testiranja otpornosti na stres koji su provedeni u skladu s člankom 100. ove Direktive ili člankom 32. Uredbe (EU) br. 1093/2010. i da rezultate testiranja otpornosti na stres dostavljaju EBA-i kako bi EBA objavila rezultate testiranja otpornosti na stres provedenih na razini cijelog EU-a.

Članak 54.

Upotreba povjerljivih informacija

Nadležna tijela koja saznaju povjerljive informacije u skladu s člankom 53. mogu se njima koristiti samo tijekom izvršavanja svojih dužnosti, i to samo u sljedeće svrhe:

(a)

radi provjere jesu li zadovoljeni uvjeti koji reguliraju pristup djelatnosti kreditnih institucije te radi olakšavanja praćenja, na nekonsolidiranoj ili konsolidiranoj osnovi, obavljanja tih djelatnosti, posebno s obzirom na praćenje likvidnosti, solventnosti, velikih izloženosti te administrativnih i računovodstvenih postupaka i mehanizama unutarnje kontrole;

(b)

radi izricanja kazni;

(c)

u žalbama protiv odluka nadležnog tijela, uključujući sudske postupke u skladu s člankom 72.;

(d)

u sudskim postupcima koji su pokrenuti u skladu s posebnim odredbama koje su predviđene pravom Unije u području kreditnih institucija.

▼M1

Članak 54.a

Članci 53. i 54. ne dovode u pitanje istražne ovlasti povjerene Europskom parlamentu u skladu s člankom 226. UFEU-a.

▼B

Članak 55.

Sporazumi o suradnji

U skladu s člankom 33. Uredbe (EU) br. 1093/2010 države članice i EBA mogu sklapati sporazume o suradnji kojima se određuje razmjena informacija s nadležnim tijelima trećih zemalja ili s tijelima trećih zemalja u skladu s člankom 56. i člankom 57. stavkom 1. ove Direktive samo ako se za priopćene informacije jamči da su ispunjeni zahtjevi u vezi s čuvanjem poslovne tajne koji su barem istovjetni zahtjevima iz članka 53. stavka 1. ove Direktive. Takva razmjena informacija obavlja se u svrhu izvršavanja nadzornih zadaća tih tijela.

Informacije koje potječu iz druge države članice smiju se priopćiti samo uz izričitu suglasnost tijela koja su te informacije priopćila te, prema potrebi, samo u svrhe za koje su ta tijela dala svoju suglasnost.

Članak 56.

Razmjena informacija između tijela

Članak 53. stavak 1. i članak 54. ne sprečavaju razmjenu informacija između nadležnih tijela unutar države članice, između nadležnih tijela u različitim državama članicama ili između nadležnih tijela i sljedećih tijela pri obavljanju njihovih nadzornih funkcija:

(a)

tijela kojima je povjerena javna dužnost nadzora nad drugim subjektima financijskog sektora i tijela odgovornih za nadzor nad financijskim tržištima;

(b)

tijela zaduženih za održavanje stabilnosti financijskog sustava u državama članicama primjenom makrobonitetnih pravila;

(c)

tijela zaduženih za restrukturiranje ili tijela kojima je cilj zaštita stabilnosti financijskog sustava;

(d)

ugovornih ili institucionalnih sustava zaštite iz članka 113. stavka 7. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(e)

tijela uključenih u likvidaciju i stečaj institucija i u ostale slične postupke;

(f)

osoba odgovornih za provođenje zakonskih revizija financijskih izvještaja institucija, društava za osiguranje i financijskih institucija;

▼M5

(g)

tijela nadležnih za nadzor nad obveznicima navedenima u članku 2. stavku 1. točkama 1. i 2. Direktive (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća ( 9 ) radi usklađenosti s tom direktivom i financijsko obavještajnih jedinica;

▼M5

(h)

nadležnih tijela ili tijela odgovornih za primjenu propisa o strukturnoj podjeli unutar bankovne grupe.

▼B

Članak 53. stavak 1. i članak 55. ne sprečavaju da se tijelima koja upravljaju sustavima za osiguranje depozita i sustavima za zaštitu ulagatelja priopće informacije koje su im potrebne za izvršavanje njihovih funkcija.

Na primljene informacije u svakom slučaju primjenjuju se zahtjevi koji se odnose na čuvanje poslovne tajne koji su barem istovjetni onima iz članka 53. stavka 1.

Članak 57.

Razmjena informacija s nadzornim tijelima

▼M5

Neovisno o člancima 53., 54. i 55., države članice osiguravaju da se razmjena informacija odvija između nadležnih tijela i tijela odgovornih za nadzor nad:

▼B

(a)

tijelima uključenima u likvidaciju i stečaj institucija i u ostale slične postupke;

(b)

ugovornim ili institucionalnim sustavima zaštite iz članka 113. stavka 7. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(c)

osobama zaduženima za provođenje zakonskih revizija financijskih izvještaja institucija, društava za osiguranje i financijskih institucija.

U slučajevima iz stavka 1., države članice zahtijevaju da su ispunjeni barem sljedeći uvjeti:

(a)

informacije se razmjenjuju za potrebe obavljanja zadaća iz stavka 1.;

(b)

na primljene informacije primjenjuju se zahtjevi koji se odnose na čuvanje poslovne tajne koji su barem istovjetni onima iz članka 53. stavka 1.;

(c)

informacije koje potječu iz druge države članice ne smiju se priopćiti bez izričite suglasnosti nadležnih tijela koja su te informacije priopćila i, prema potrebi, samo u svrhe za koje su ta tijela dala svoju suglasnost.

Neovisno o člancima 53., 54. i 55., države članice mogu, s ciljem jačanja stabilnosti i cjelovitosti financijskog sustava, odobriti razmjenu informacija između nadležnih tijela i tijela koja su u skladu sa zakonom odgovorna za otkrivanje i istraživanje kršenja prava trgovačkih društava.

U takvim slučajevima, države članice zahtijevaju da su ispunjeni barem sljedeći uvjeti:

(a)

informacije se razmjenjuju za potrebe otkrivanja i istraživanja kršenja prava trgovačkih društava;

(b)

na primljene informacije primjenjuju se zahtjevi koji se odnose na čuvanje poslovne tajne koji su barem istovjetni onima iz članka 53. stavka 1.;

(c)

Ako tijela navedena u stavku 1. izvršavaju svoje zadaće otkrivanja ili istraživanja uz pomoć osoba koje su zbog svoje specifične osposobljenosti imenovane za tu svrhu, a koje nisu zaposlene u javnom sektoru, država članica može na te osobe proširiti mogućnost razmjene informacija iz prvog podstavka stavka 3. prema uvjetima iz drugog podstavka stavka 3.

Države članice EBA-i priopćavaju imena tijela koja mogu primati informacije u skladu s ovim člankom.

Kako bi se proveo stavak 4., tijela iz stavka 3., priopćavaju nadležnim tijelima koja su informacije priopćila, imena i detaljne podatke o odgovornostima osoba kojima se šalju te informacije.

Članak 58.

Prijenos informacija koje se odnose na monetarni aspekt, aspekt osiguranja depozita, sistemski aspekt i aspekt platnog prometa

Ništa u ovom poglavlju ne sprečava nadležno tijelo da prenosi informacije sljedećim subjektima, u svrhu ispunjavanja njihovih zadaća:

(a)

središnjim bankama ESSB-a i ostalim tijelima sa sličnom funkcijom u njihovu svojstvu monetarnih vlasti kada su informacije relevantne za izvršavanje njihovih zakonom propisanih zadaća, uključujući vođenje monetarne politike i povezano osiguranje likvidnosti, nadzor nad sustavima plaćanja, poravnanja i namire i očuvanje stabilnosti financijskog sustava;

(b)

ugovornim ili institucionalnim sustavima zaštite iz članka 113. stavka 7. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(c)

prema potrebi, drugim tijelima javne vlasti odgovornim za nadzor nad platnim sustavima;

(d)

ESRB-u, europskom nadzornom tijelu (Europskom nadzornom tijelu za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje („EIOPA”), koje je osnovano Uredbom (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća ( 10 ) i ESMA-om, ako su te informacije relevantne za ispunjavanje njihovih zakonom propisanih zadaća prema uredbama (EU) br. 1092/2010, (EU) br. 1094/2010 ili (EU) br. 1095/2010.

Države članice poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi uklonile prepreke koje sprečavaju nadležna tijela da prenose informacije u skladu s prvim podstavkom.

Ništa u ovom poglavlju ne sprečava tijela iz prvog podstavka da priopćavaju nadležnim tijelima informacije koje im mogu biti potrebne za potrebe članka 54.

Na informacije primljene u skladu sa stavcima 1. i 2. primjenjuju se zahtjevi koji se odnose na čuvanje poslovne tajne koji su barem istovjetni onima iz članka 53. stavka 1.

Ako se pojavi izvanredna situacija, kao što je navedeno u članku 114. stavku 1., države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da nadležna tijela bez odgađanja priopće informacije središnjim bankama ESSB-a, ako su te informacije relevantne za obavljanje njihovih zakonom propisanih zadaća, uključujući provođenje monetarne politike i povezano osiguranje likvidnosti, nadzor nad sustavima plaćanja, poravnanja i namire i za očuvanje stabilnosti financijskog sustava te ESRB-u, ako su te informacije relevantne za obavljanje njegovih zakonom propisanih zadaća.

▼M5

Članak 58.a

Prijenos informacija međunarodnim tijelima

Neovisno o članku 53. stavku 1. i članku 54., nadležna tijela, podložno uvjetima određenima u stavcima 2., 3. i 4. ovog članka, mogu prenositi određene informacije sljedećim tijelima ili ih dijeliti s njima:

(a)

Međunarodnim monetarnim fondom i Svjetskom bankom za potrebe procjena u okviru Programa procjene financijskog sektora;

(b)

Bankom za međunarodne namire za potrebe studija kvantitativnog učinka;

(c)

Odborom za financijsku stabilnost za potrebe njegove nadzorne funkcije.

Nadležna tijela mogu dijeliti povjerljive informacije samo na temelju izričitog zahtjeva relevantnog tijela, ako su ispunjeni barem sljedeći uvjeti:

(a)

zahtjev je opravdan u pogledu konkretnih zadaća koje izvršava tijelo koje je predalo zahtjev u skladu sa svojim zakonskim ovlastima;

(b)

zahtjev je dovoljno precizan u pogledu vrste, opsega i formata traženih informacija te sredstava njihova priopćavanja ili prijenosa;

(c)

tražene informacije strogo su potrebne za izvršavanje konkretnih zadaća tijela koje je predalo zahtjev te ne prelaze zakonom propisane zadaće dodijeljene tijelu koje je predalo zahtjev;

(d)

informacije se prenose ili priopćuju isključivo osobama koje su izravno uključene u izvršavanje posebne zadaće;

(e)

na osobe koje imaju pristup informacijama primjenjuju se zahtjevi koji se odnose na čuvanje poslovne tajne koji su barem istovjetni onima iz članka 53. stavka 1.

Ako je zahtjev predao bilo koji od subjekata iz stavka 1., nadležna tijela mogu prenositi samo skupne ili anonimizirane informacije i mogu dijeliti samo druge informacije u prostorima nadležnog tijela.

U mjeri u kojoj je priopćavanjem informacija obuhvaćena obrada osobnih podataka, tijelo koje je predalo zahtjev pri svakoj obradi osobnih podataka mora ispunjavati zahtjeve utvrđene u Uredbi (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća ( 11 ).

▼B

Članak 59.

Prijenos informacija drugim subjektima

Neovisno o članku 53. stavku 1. i članku 54., države članice mogu, na temelju odredbi predviđenih nacionalnim pravom, odobriti priopćavanje određenih informacija drugim odjelima središnje državne uprave odgovornima za pravo kojim se regulira nadzor nad institucijama, financijskim institucijama i društvima za osiguranje, kao i inspektorima koji djeluju u ime tih odjela.

Međutim, takve informacije smiju se priopćiti samo ako je to potrebno zbog bonitetnog nadzora te sprečavanja propasti institucija i sanacije posrnulih institucija. Ne dovodeći u pitanje stavak 2. ovog članka, na osobe koje imaju pristup informacijama primjenjuju se zahtjevi koji se odnose na čuvanje poslovne tajne koji su barem istovjetni onima iz članka 53. stavka 1.

U izvanrednim situacijama iz članka 114. stavka 1. države članice dopuštaju nadležnim tijelima da priopće informacije koje su relevantne za odjele iz prvog podstavka ovog stavka u svim dotičnim državama članicama.

Države članice mogu odobriti priopćavanje određenih informacija povezanih s bonitetnim nadzorom nad institucijama parlamentarnim istražnim odborima u njihovoj državi članici, revizorskim sudovima u njihovoj državi članici i ostalim subjektima zaduženima za istragu u njihovoj državi članici, u sljedećim okolnostima:

(a)

takvi subjekti imaju točno utvrđen mandat prema nacionalnom pravu za istraživanje ili ispitivanje djelovanja tijela odgovornih za nadzor nad institucijama ili za zakone koji reguliraju taj nadzor;

(b)

informacije su potrebne isključivo za izvršavanje mandata iz točke (a);

(c)

na osobe koje imaju pristup informacijama primjenjuju se zahtjevi koji se odnose na čuvanje poslovne tajne koji su barem istovjetni onima iz članka 53. stavka 1.;

(d)

informacije koje potječu iz druge države članice ne smiju se priopćiti bez izričite suglasnosti nadležnih tijela koja su te informacije priopćila te samo u svrhe za koje su ta tijela dala svoju suglasnost.

Ako priopćavanje informacija koje se odnose na bonitetni nadzor uključuje obradu osobnih podataka, pri svakoj obradi subjekti iz prvog podstavka moraju poštovati mjerodavna nacionalna prava kojima se prenosi Direktiva 95/46/EZ.

Članak 60.

Objava informacija dobivenih izravnim provjerama i inspekcijama

Države članice osiguravaju da se informacije primljene prema članku 52. stavku 3., članku 53. stavku 2. i članku 56., kao i informacije dobivene izravnom provjerom ili inspekcijom navedenom u članku 52. stavcima 1. i 2., ne priopćavaju u slučajevima iz članka 59., osim uz izričitu suglasnost nadležnih tijela koja su priopćila informacije ili nadležnih tijela države članice u kojoj je provedena ta izravna provjera ili inspekcija.

Članak 61.

Priopćavanje informacija koje se odnose na usluge poravnanja i namire

Ništa u ovom poglavlju ne sprečava nadležna tijela država članica da informacije navedene u člancima 53., 54. i 55. priopće klirinškim kućama ili drugim sličnim tijelima koja su prema nacionalnom pravu priznata za pružanje usluga poravnanja ili namire za jedno od njihovih nacionalnih tržišta, ako ta nadzorna tijela smatraju da je neophodno priopćiti te informacije kako bi se osiguralo ispravno funkcioniranje tih tijela s obzirom na status neispunjavanja obveza ili potencijalni status neispunjavanja obveza sudionika na tržištu. Na primljene informacije primjenjuju se zahtjevi koji se odnose na čuvanje poslovne tajne koji su barem istovjetni onima iz članka 53. stavka 1.

Međutim, države članice osiguravaju da se informacije primljene prema članku 53. stavku 2. ne priopćavaju u okolnostima navedenima u stavku 1. bez izričite suglasnosti nadležnih tijela koja su ih priopćile.

Članak 62.

Obrada osobnih podataka

Obrada osobnih podataka za potrebe ove Direktive obavlja se u skladu s Direktivom 95/46/EZ i, prema potrebi, Uredbom (EZ) br. 45/2001.

Odjeljak III.

Dužnosti osoba odgovornih za pravnu kontrolu godišnjih financijskih izvještaja i konsolidiranih financijskih izvještaja

Članak 63.

Dužnosti osoba odgovornih za pravnu kontrolu godišnjih financijskih izvještaja i konsolidiranih financijskih izvještaja

Države članice osiguravaju da svaka osoba koja je dobila odobrenje u skladu s Direktivom 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2006. o zakonskim revizijama godišnjih financijskih izvještaja i konsolidiranih financijskih izvještaja ( 12 ), a koja u instituciji obavlja zadaće opisane u članku 51. Direktive Vijeća 78/660/EEZ od 25. srpnja 1978. o godišnjim financijskim izvještajima za određene vrste trgovačkih društava ( 13 ), članku 37. Direktive Vijeća 83/349/EEZ od 13. lipnja 1983. o konsolidiranim financijskim izvještajima ( 14 ), ili članku 73. Direktive 2009/65/EZ, odnosno neke druge zakonom propisane zadaće, bude dužna odmah izvijestiti nadležna tijela o svakoj činjenici ili odluci koja se odnosi na tu instituciju za koju je ta osoba saznala dok je obavljala te zadaće, a koja bi mogla:

(a)

predstavljati značajno kršenje zakona ili drugih propisa koji određuju uvjete za izdavanje odobrenja za rad ili koji posebno reguliraju obavljanje djelatnosti institucija;

(b)

utjecati na kontinuirano funkcioniranje institucija;

(c)

dovesti do odbijanja potvrđivanja financijskih izvještaja ili do izražavanja ograde.

Države članice osiguravaju barem da osoba iz prvog podstavka također ima dužnost izvijestiti o bilo kojoj činjenici ili odluci za koju sazna za vrijeme obavljanja zadaća opisanog u prvom podstavku u društvu koje je na temelju odnosa kontrole usko povezano s institucijom u kojoj ta osoba obavlja tu zadaću.

▼M5

Države članice omogućavaju nadležnim tijelima da mogu zatražiti smjenu osobe iz prvog podstavka ako ta osoba krši svoje obveze iz prvog podstavka.

▼B

Priopćavanje u dobroj vjeri nadležnim tijelima, od strane osoba ovlaštenih u smislu Direktive 2006/43/EEZ, svih činjenica ili odluka iz stavka 1. ne predstavlja kršenje bilo kojih ograničenja priopćavanja informacija, koja su određena ugovorom ili bilo kojom zakonskom ili drugom odredbom te ne podrazumijeva bilo kakvu odgovornost tih osoba. Te se informacije istodobno priopćavaju upravljačkom tijelu institucije, osim ako ne postoje utemeljeni razlozi protiv tog priopćavanja.

Odjeljak IV.

Nadzorne ovlasti, ovlasti izricanja kazni i pravo na žalbu

Članak 64.

Nadzorne ovlasti i ovlasti izricanja kazni

▼M5

Nadležnim tijelima dodjeljuju se sve nadzorne ovlasti da interveniraju u poslovanje institucija, financijskih holdinga i mješovitih financijskih holdinga koje su im potrebne za izvršavanje njihove funkcije, uključujući, posebice, pravo da oduzmu odobrenje za rad u skladu s člankom 18., ovlasti navedene u člancima 18., 102., 104. i 105. i ovlasti za poduzimanje mjera iz članka 21.a stavka 6.

▼B

Nadležna tijela izvršavaju svoje nadzorne ovlasti i svoje ovlasti izricanja kazni u skladu s ovom Direktivom i nacionalnim pravom na jedan od sljedećih načina:

(a)

izravno;

(b)

u suradnji s drugim tijelima;

(c)

pod njihovom odgovornošću, prijenosom ovlasti na ta tijela;

(d)

podnošenjem zahtjeva nadležnim pravosudnim tijelima.

▼M5

U odlukama koje nadležna tijela donesu pri izvršavanju svojih nadzornih ovlasti i ovlasti izricanja kazni navode se razlozi na kojima se temelje.

▼B

Članak 65.

Administrativne kazne i druge administrativne mjere

Ne dovodeći u pitanje nadzorne ovlasti nadležnih tijela iz članka 64. i pravo država članica da propišu i izreknu kazne prema kaznenom pravu, države članice propisuju pravila koja se odnose na administrativne kazne i druge administrativne mjere u odnosu na kršenja nacionalnih odredbi kojima se prenose ova Direktiva i Uredba (EU) br. 575/2013 i poduzimaju sve mjere potrebne za osiguranje njihove provedbe. Kada države članice odluče da neće propisati pravila za administrativne kazne za povrede na koje se primjenjuje nacionalno kazneno pravo, Komisiji priopćavaju relevantne odredbe kaznenog prava. Administrativne kazne i druge administrativne mjere moraju biti učinkovite, razmjerne i odvraćajuće.

Kada se obveze iz stavka 1. primjenjuju na institucije, financijske holdinge i mješovite financijske holdinge, države članice osiguravaju da se u slučaju kršenja nacionalnih odredbi kojima se ova Direktiva i Uredba (EU) br. 575/2013 prenose u nacionalno pravo, kazne mogu primijeniti na članove upravljačkog tijela i na druge fizičke osobe koje su prema nacionalnom pravu odgovorne za to kršenje, pod uvjetima koji su propisani nacionalnim pravom.

Nadležnim tijelima daju se sve ovlasti za prikupljanje informacija i istražne ovlasti koje su im potrebne za izvršavanje njihovih funkcija. Ne dovodeći u pitanje druge relevantne odredbe propisane ovom Direktivom i Uredbom (EU) br. 575/2013 te ovlasti uključuju:

(a)

ovlast da od sljedećih fizičkih ili pravnih osoba zahtijevaju dostavljanje svih informacija koje su potrebne za obavljanje zadaća nadležnih tijela, uključujući informacije koje se za potrebe nadzora i s njima povezane statističke potrebe dostavljaju u redovitim vremenskim razmacima i u određenim formatima:

institucija s poslovnim nastanom u dotičnoj državi članici;

ii.

financijskih holdinga s poslovnim nastanom u dotičnoj državi članici;

iii.

mješovitih financijskih holdinga s poslovnim nastanom u dotičnoj državi članici;

iv.

mješovitih holdinga s poslovnim nastanom u dotičnoj državi članici;

osoba koje pripadaju subjektima iz podtočaka od i. do iv.;

vi.

trećim osobama kojima su subjekti iz podtočaka od i. do iv. eksternalizirali operativne funkcije ili aktivnosti;

(b)

ovlast da provedu sve potrebne istrage bilo koje osobe iz točke (a) podtočaka od i. do vi. koje imaju poslovni nastan ili se nalaze u dotičnoj državi članici kada je to potrebno za obavljanje zadaća nadležnih tijela, uključujući:

pravo da zahtijevaju dostavljanje dokumenata;

ii.

pregled knjiga i evidencije osoba iz točke (a) podtočaka od i. do vi. i uzimanje preslika ili izvadaka iz tih knjiga i evidencije;

iii.

dobivanje pisanih ili usmenih objašnjenja od bilo koje osobe iz točke (a) podtočaka od i. do vi. ili njezinih predstavnika odnosno zaposlenika; i

iv.

obavljanje razgovora s bilo kojom drugom osobom koja pristane na razgovor za potrebe prikupljanja informacija koje se odnose na predmet istrage;

(c)

ovlast, u skladu s uvjetima navedenima u pravu Unije, obavljanja svih potrebnih inspekcija u poslovnim prostorijama pravnih osoba iz točke (a) podtočaka od i. do vi. i svih drugih društava uključenih u nadzor na konsolidiranoj osnovi kada je nadležno tijelo konsolidirajuće nadzorno tijelo, ako o tome prethodno obavijeste dotična nadležna tijela. Ako je prema nacionalnom pravu za inspekciju potrebno odobrenje pravosudnog tijela, za to se odobrenje podnosi zahtjev.

Članak 66.

Administrativne kazne i druge administrativne mjere za kršenje zahtjeva koji se odnose na odobrenje za rad i zahtjeva za stjecanje kvalificiranih udjela

Države članice osiguravaju da su njihovim zakonima i drugim propisima određene administrativne kazne i druge administrativne mjere barem u vezi s:

(a)

obavljanjem poslova primanja depozita ili ostalih povratnih sredstava od javnosti od strane društava koja nisu kreditne institucije, što je kršenje članka 9.;

▼M6

(aa)

obavljanjem najmanje jedne aktivnosti iz članka 4. stavka 1. točke 1. podtočke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013 i dostizanjem praga navedenog u tom članku bez odobrenja za rad kao kreditna institucija;

▼B

(b)

početkom obavljanja djelatnosti kao kreditne institucije bez dobivanja odobrenja za rad, što je kršenje članka 9.;

(c)

izravnim ili neizravnim stjecanjem kvalificiranog udjela u kreditnoj instituciji ili daljnjim izravnim ili neizravnim povećanjem takvoga kvalificiranog udjela u kreditnoj instituciji, zbog čega bi udio prava glasa ili kapitala dosegnuo ili premašio pragove iz članka 22. stavka 1. ili bi time kreditna institucija postala društvo kći, bez pisane obavijesti nadležnim tijelima kreditne institucije u kojoj oni nastoje steći ili povećati kvalificirani udio tijekom razdoblja procjene ili protiv suprotstavljanja nadležnih tijela, što je kršenje članka 22. stavka 1.;

(d)

izravnim ili neizravnim otuđivanjem kvalificiranog udjela u kreditnoj instituciji ili smanjenjem kvalificiranog udjela tako da bi udio prava glasa ili kapitala pao ispod pragova iz članka 25. ili bi time kreditna institucija prestala biti društvo kći, bez pisane obavijesti nadležnim tijelima;

▼M5

(e)

izostankom podnošenja zahtjeva za odobrenje što je kršenje članka 21.a ili bilo kojeg drugog kršenja zahtjeva određenih u tom članku.

▼B

Države članice osiguravaju da u slučajevima iz stavka 1. administrativne kazne i druge administrativne mjere koje je moguće primijeniti uključuju najmanje sljedeće:

(a)

javnu izjavu u kojoj je navedena odgovorna fizička osoba, institucija, financijski holding ili mješoviti financijski holding i vrsta povrede;

(b)

nalog kojim se od odgovorne fizičke ili pravne osobe zahtijeva da prekine postupanje i da više ne ponavlja takvo postupanje;

(c)

u slučaju pravnih osoba, administrativne novčane kazne do 10 % ukupnoga godišnjeg neto prihoda društva u prethodnoj poslovnoj godini, uključujući bruto prihod koji se sastoji od kamatnih i srodnih prihoda, prihoda od dionica i ostalih vrijednosnih papira s varijabilnim i fiksnim prihodom i prihoda od naknada i provizija u skladu s člankom 316. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(d)

u slučaju fizičkih osoba, administrativne novčane kazne u iznosu do 5 000 000 eura ili u državama članicama čija valuta nije euro, odgovarajuća vrijednost u nacionalnoj valuti na dan 17. srpnja 2013.;

(e)

administrativne novčane kazne u visini do dvostrukog iznosa koristi ostvarene kršenjem, ako je takvu korist moguće utvrditi;

(f)

privremenu suspenziju prava glasa dioničara koji se smatraju odgovornima za kršenje iz stavka 1.

Kada je društvo iz točke (c) prvog podstavka društvo kći matičnog društva, relevantni bruto prihod proizlazi iz konsolidiranog financijskog izvještaja krajnjeg matičnog društva u prethodnoj poslovnoj godini.

Članak 67.

Ostale odredbe

Ovaj se članak primjenjuje u svim sljedećim okolnostima:

(a)

instituciji je izdano odobrenje za rad na temelju lažnih izjava ili na neki drugi nepravilan način;

(b)

institucija, nakon što je saznala da su zbog stjecanja ili otuđivanja udjela u njezinom kapitalu, udjeli premašili pragove ili pali ispod pragova navedenih u članku 22. stavku 1. i članku 25., nije izvijestila nadležna tijela o tim stjecanjima ili otuđivanjima, što je kršenje prvog podstavka članka 26. stavka 1.;

(c)

institucija koja kotira na uređenom tržištu, kao što je navedeno u popisu koji će objavljivati ESMA u skladu s člankom 47. Direktive 2004/39/EZ, ne izvještava, barem jednom godišnje, nadležna tijela o imenima dioničara i članova koji posjeduju kvalificirane udjele te o veličini tih udjela, što je kršenje drugog podstavka članka 26. stavka 1. ove Direktive;

(d)

institucija nema uspostavljene sustave upravljanja koje zahtijevaju nadležna tijela u skladu s nacionalnim odredbama kojima se prenosi članak 74.;

(e)

institucija ne izvještava nadležna tijela o informacijama koje se odnose na obvezu ispunjavanja kapitalnih zahtjeva, navedenima u članku 92. Uredbe (EU) br. 575/2013 ili dostavlja nepotpune odnosno netočne informacije, što je kršenje članka 99. stavka 1. te Uredbe;

(f)

institucija ne izvještava nadležna tijela o informacijama koje se odnose na podatke iz članka 101. Uredbe (EU) br. 575/2013 ili dostavlja nepotpune odnosno netočne informacije;

(g)

institucija ne izvještava nadležna tijela o informacijama koje se odnose na veliku izloženost ili dostavlja nepotpune odnosno netočne informacije, što je kršenje članka 394. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(h)

institucija ne izvještava nadležna tijela o informacijama koje se odnose na likvidnost ili dostavlja nepotpune odnosno netočne informacije, što je kršenje članka 415. stavaka 1. i 2. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(i)

institucija ne izvještava nadležna tijela o informacijama koje se odnose na omjer financijske poluge ili dostavlja nepotpune odnosno netočne informacije, što je kršenje članka 430. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(j)

institucija u više navrata ili kontinuirano nema na raspolaganju likvidnu imovinu, što je kršenje članka 412. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(k)

institucija ima izloženost koja premašuje ograničenja propisana člankom 395. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(l)

institucija je izložena kreditnom riziku pozicije sekuritizacije, a ne zadovoljava uvjete propisane člankom 405. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(m)

institucija ne objavljuje informacije ili dostavlja nepotpune odnosno netočne informacije, što je kršenje članka 431. stavaka 1., 2. i 3. ili članka 451. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(n)

institucija vrši isplate imateljima instrumenata uključenih u regulatorni kapital institucije, što je kršenje članka 141. ove Direktive ►C1 ili u slučajevima kada članak 28., 52. ili 63. Uredbe (EU) br. 575/2013 zabranjuje takvu isplatu imateljima instrumenata uključenih u regulatorni kapital; ◄

(o)

institucija je proglašena krivom za ozbiljno kršenje nacionalnih odredbi donesenih na temelju Direktive 2005/60/EZ;

(p)

institucija omogućava jednoj osobi ili više njih koje ne ispunjavaju zahtjeve iz članka 91. da postanu ili ostanu članovi upravljačkog tijela;

▼M5

(q)

matična institucija, matični financijski holding ili matični mješoviti financijski holding ne poduzimaju mjere koje bi mogle biti potrebne za osiguravanje usklađenosti s bonitetnim zahtjevima iz dijela trećeg, četvrtog, šestog ili sedmog Uredbe (EU) br. 575/2013 ili određene u skladu s člankom 104. stavkom 1. točkom (a) ili člankom 105. ove Direktive na konsolidiranoj ili potkonsolidiranoj osnovi.

▼B

Države članice osiguravaju da u slučajevima iz stavka 1. administrativne kazne i druge administrativne mjere koje je moguće primijeniti uključuju najmanje sljedeće:

(a)

javnu izjavu u kojoj je navedena odgovorna fizička osoba, institucija, financijski holding ili mješoviti financijski holding i vrsta povrede;

(b)

nalog kojim se od odgovorne fizičke ili pravne osobe zahtijeva da prekine postupanje i da više ne ponavlja takvo postupanje;

(c)

u slučaju institucije, oduzimanje odobrenja za rad institucije u skladu s člankom 18.;

(d)

u skladu s člankom 65. stavkom 2., privremenu zabranu obavljanja funkcija u institucijama za člana upravljačkog tijela institucije ili drugu fizičku osobu koja se smatra odgovornom;

(e)

(f)

(g)

administrativne novčane kazne u visini do dvostrukog iznosa dobiti ostvarene kršenjem odnosno gubitaka izbjegnutih kršenjem, ako ih je moguće utvrditi.

Kada je društvo iz točke (e) prvog podstavka društvo kći matičnog društva, relevantni bruto prihod jednak je bruto prihodu koji proizlazi iz konsolidiranog financijskog izvještaja krajnjeg matičnog društva u prethodnoj poslovnoj godini.

Članak 68.

Objavljivanje administrativnih kazni

Države članice osiguravaju da nadležna tijela na svojoj službenoj internetskoj stranici bez nepotrebnog odgađanja objavljuju barem sve administrativne kazne protiv kojih ne postoji pravo žalbe i koje su izrečene za kršenje nacionalnih odredbi kojima se prenosi ova Direktiva ili Uredba (EU) br. 575/2013, uključujući informacije o vrsti i karakteru kršenja i o identitetu fizičkih ili pravnih osoba kojima su izrečene kazne, nakon što je ta osoba obaviještena o tim kaznama.

Ako države članice dopuštaju objavljivanje kazni protiv kojih postoji pravo žalbe, nadležna tijela bez nepotrebnog odgađanja također objavljuju na svojoj službenoj internetskoj stranici informacije o statusu i o ishodu žalbe.

Nadležna tijela kazne objavljuju anonimno i u skladu s nacionalnim pravom u svim sljedećim okolnostima:

(a)

ako je kazna izrečena fizičkoj osobi i ako se nakon obvezne prethodne procjene smatra da objavljivanje osobnih podataka nije razmjerno;

(b)

ako bi objavljivanje ugrozilo stabilnost financijskih tržišta ili istražni kazneni postupak u tijeku;

(c)

kada bi objavljivanje za uključene institucije ili fizičke osobe prouzročilo nerazmjernu štetu, ako ju je moguće utvrditi.

Druga je mogućnost da se, kada je vjerojatno da će okolnosti iz prvog podstavka nestati u razumnom razdoblju, objavljivanje iz stavka 1. odgodi za to razdoblje.

Nadležna tijela osiguravaju da informacije koje se objavljuju prema stavku 1. ili 2. ostanu na njihovoj službenoj internetskoj stranici najmanje pet godina. Osobni podaci ostaju na službenoj internetskoj stranici samo koliko je potrebno u skladu s primjenjivim pravilima o zaštiti podataka.

Do 18. srpnja 2015. EBA Komisiji podnosi izvješće o objavljivanju kazni koje su države članice izrekle anonimno u skladu sa stavkom 2., posebno kada je u tom smislu bilo značajnih razlika između država članica. Osim toga, EBA Komisiji podnosi izvješće o svim značajnim razlikama u trajanju objava kazni prema nacionalnom pravu.

Članak 69.

Razmjena informacija o kaznama i vođenje središnje baze podataka u EBA-i

U skladu sa zahtjevima koji se odnose na čuvanje poslovne tajne iz članka 53. stavka 1., nadležna tijela obavješćuju EBA-u o svim administrativnim kaznama, uključujući sve trajne zabrane koje su izrečene prema člancima 65., 66. i 67. te žalbe u vezi s tim kaznama i ishode žalbi. EBA vodi središnju bazu podataka o administrativnim kaznama o kojima je obaviještena samo za potrebe razmjene informacija između nadležnih tijela. Ta je baza podataka dostupna samo nadležnim tijelima i ažurira se na osnovi informacija koje nadležna tijela dostavljaju.

Nadležno tijelo koje za potrebe članka 13. stavka 1., članka 16. stavka 3., članka 91. stavka 1. i članka 121. procjenjuje dobar ugled provjerava bazu podataka EBA-e o administrativnim kaznama. U slučaju promjene statusa ili uspješne žalbe EBA na zahtjev nadležnih tijela briše ili ažurira relevantne unose u bazi podataka.

Nadležna tijela u skladu sa svojim nacionalnim pravom provjeravaju postoji li u kaznenoj evidenciji zabilježena relevantna presuda za dotičnu osobu. Za te se potrebe informacije razmjenjuju u skladu s Odlukom 2009/316/PUP i Okvirnom odlukom 2009/315/PUP, kako su primijenjene u nacionalnom pravu.

EBA održava internetsku stranicu s poveznicama na objavljene administrativne kazne prema članku 68. svakog nadležnog tijela, a na njoj se vidjeti razdoblje za koje svaka država članica objavljuje administrativne kazne.

Članak 70.

Učinkovita primjena kazni i provođenje ovlasti nadležnih tijela da izriču kazne

Države članice osiguravaju da pri određivanju vrste administrativnih kazni ili drugih administrativnih mjera i razine administrativnih novčanih kazni, nadležna tijela uzimaju u obzir sve relevantne okolnosti, uključujući:

(a)

težinu i trajanje kršenja;

(b)

stupanj odgovornosti fizičke ili pravne osobe koja je odgovorna za kršenje;

(c)

financijsku snagu fizičke ili pravne osobe koja je odgovorna za kršenje, koja je na primjer vidljiva iz ukupnog prihoda pravne osobe ili godišnjeg dohotka fizičke osobe;

(d)

važnost stečene dobiti ili izbjegnutoga gubitka fizičke ili pravne osobe koja je odgovorna za kršenje, ako ih je moguće utvrditi;

(e)

gubitke koje su zbog kršenja imale treće osobe, ako ih je moguće utvrditi;

(f)

razinu suradnje s nadležnim tijelom fizičke ili pravne osobe koja je odgovorna za kršenje;

(g)

prethodna kršenja fizičke ili pravne osobe koja je odgovorna za kršenje;

(h)

sve moguće sistemske posljedice kršenja.

Članak 71.

Izvještavanje o kršenjima

Države članice osiguravaju da nadležna tijela uspostave učinkovite i pouzdane mehanizme za poticanje izvještavanja nadležnih tijela o potencijalnim ili stvarnim kršenjima nacionalnih odredbi kojima se prenose ova Direktiva i Uredba (EU) br. 575/2013.

Mehanizmi navedeni u stavku 1. uključuju najmanje sljedeće:

(a)

posebne postupke za primitak izvješća o kršenjima i njihovo daljnje praćenje;

(b)

odgovarajuću zaštitu za zaposlenike institucija koji prijave kršenje u instituciji barem od odmazde, diskriminacije ili drugih vrsta nepravednog postupanja;

(c)

zaštitu osobnih podataka koji se odnose i na osobe koje prijave kršenje i na fizičke osobe koje su navodno odgovorne za kršenje, u skladu s Direktivom 95/46/EZ;

(d)

jasna pravila kojima se u svim slučajevima osigurava povjerljivost u odnosu na osobu koja prijavljuje kršenja počinjena u instituciji, osim ako je objavljivanje obvezno prema nacionalnom pravu radi daljnjih istraga ili naknadnih sudskih postupaka.

Države članice zahtijevaju da institucije uspostave odgovarajuće postupke u skladu s kojima njihovi zaposlenici mogu preko posebnoga, neovisnoga i autonomnoga kanala interno prijaviti kršenje.

Taj kanal se može također osigurati i preko dogovora sa socijalnim partnerima. Pritom se primjenjuje jednaka zaštita kao ona navedena u točkama (b), (c) i (d) stavka 2.

Članak 72.

Pravo žalbe

Države članice osiguravaju da za odluke i mjere poduzete u provođenju zakona i drugih propisa donesenih u skladu s ovom Direktivom ili Uredbom (EU) br. 575/2013 vrijedi pravo žalbe. Države članice također osiguravaju da se pravo žalbe primjenjuje ako odluka nije donesena u roku od šest mjeseci od podnošenja zahtjeva za izdavanje odobrenja za rad koji sadržava sve informacije koje se zahtijevaju prema nacionalnim odredbama kojima se prenosi ova Direktiva.

POGLAVLJE 2.

Procesi preispitivanja

Odjeljak I.

Proces procjene adekvatnosti internoga kapitala

Članak 73.

Interni kapital

Institucije moraju imati uspostavljene dobre, učinkovite i cjelovite strategije i procese za kontinuiranu procjenu i održavanje iznosa, vrsta i raspodjele internoga kapitala koje smatraju adekvatnima za pokrivanje vrste i razine rizika kojima su izložene ili kojima bi mogle biti izložene.

Te strategije i procesi podliježu redovitom internom preispitivanju kako bi se osiguralo da su oni i dalje cjeloviti i razmjerni vrsti, opsegu i složenosti poslova određene institucije.

Odjeljak II.

Sustavi, procesi i mehanizmi institucija

Pododjeljak 1.

Opća načela

▼M5

Članak 74.

Interno upravljanje i planovi oporavka i sanacije

Institucije moraju imati robusne sustave upravljanja koji uključuju jasnu organizacijsku strukturu s dobro definiranim, transparentnim i dosljednim linijama odgovornosti, učinkovitim procesima za utvrđivanje, upravljanje, praćenje rizika i izvješćivanje o rizicima kojima jesu ili bi mogle biti izložene, odgovarajuće mehanizme unutarnje kontrole, uključujući dobre administrativne i računovodstvene postupke te politiku i praksu u pogledu primitaka, koje su dosljedne s dobrim i učinkovitim upravljanjem rizicima te ga promiču.

Politike i prakse u pogledu primitaka iz prvog podstavka rodno su neutralne.

Sustavi, procesi i mehanizmi iz stavka 1. ovog članka cjeloviti su i razmjerni vrsti, opsegu i složenosti rizika svojstvenih poslovnom modelu i poslovima institucije. Tehnički kriteriji utvrđeni u člancima od 76. do 95. uzimaju se u obzir.

EBA izdaje smjernice, u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010, o sustavima, procesima i mehanizmima iz stavka 1. ovog članka, uzimajući u obzir stavak 2. ovog članka.

EBA izdaje smjernice, u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010, o rodno neutralnoj politici primitaka za institucije.

U roku od dvije godine od datuma objave smjernica navedenih u drugom podstavku i na temelju informacija koje su prikupila nadležna tijela EBA izdaje izvješće o primjeni rodno neutralne politike primitaka u institucijama.

▼B

Članak 75.

Nadzor nad politikom primitaka

▼M5

Nadležna tijela prikupljaju informacije priopćene u skladu s kriterijima za objavljivanje utvrđenima u točkama (g), (h), (i) i (k) članka 450. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013, kao i informacije dobivene od institucija o razlikama u plaćama između spolova, i te informacije upotrebljavaju za određivanje referentnih trendova i praksi primitaka. Nadležna tijela o tome obavješćuju EBA-u.

▼B

EBA izdaje smjernice o dobroj praksi primitaka koje su u skladu s načelima navedenima u člancima od 92. do 95. Smjernice uzimaju u obzir načela o dobroj politici primitaka, navedena u Preporuci Komisije 2009/384/EZ od 30. travnja 2009. o politici primitaka u sektoru financijskih usluga ( 15 ).

ESMA blisko surađuje s EBA-om u sastavljanju smjernica o politici primitaka za kategorije zaposlenika uključene u pružanje investicijskih usluga i aktivnosti u smislu točke 2. članka 4. stavka 1. Direktive 2004/39/EZ.

EBA upotrebljava informacije primljene od nadležnih tijela u skladu sa stavkom 1. za određivanje referentnih trendova i praksi primitaka na razini Unije.

Nadležna tijela prikupljaju informacije o broju fizičkih osoba u pojedinoj instituciji čija primanja u financijskoj godini iznose 1 milijun eura ili više, koji su u platnim razredima koji iznose 1 milijun eura, uključujući njihove poslovne odgovornosti, relevantno poslovno područje i glavne elemente plaće, bonusa, dugoročnih nagrada i mirovinskih doprinosa. Te se informacije prosljeđuju EBA-i, a ona ih objavljuje na agregiranoj osnovi za matičnu državu članicu, u zajedničkom izvještajnom formatu. EBA može razraditi smjernice kako bi olakšala provedbu ovog stavka i osigurala dosljednost prikupljenih informacija.

Pododjeljak 2.

Tehnički kriteriji koji se odnose na organizaciju i tretman rizika

Članak 76.

Tretman rizika

Države članice osiguravaju da upravljačko tijelo odobrava i redovito preispituje strategije i politike za preuzimanje, upravljanje, praćenje i smanjenje rizika kojima je institucija izložena ili bi mogla biti izložena, uključujući i rizike povezane s makroekonomskim okružjem u kojem institucija posluje s obzirom na stanje poslovnog ciklusa.

Države članice osiguravaju da upravljačko tijelo posveti dovoljno vremena razmatranju pitanja rizika. Upravljačko tijelo aktivno je uključeno u upravljanje svim značajnim rizicima koji se uređuju ovom Direktivom i Uredbom (EU) br. 575/2013 kao i u vrednovanje imovine, upotrebu vanjskih kreditnih rejtinga i internih modela koji se odnose na te rizike i za te potrebe osigurava odgovarajuće resurse. Institucija uspostavlja linije izvještavanja upravljačkom tijelu kako bi se obuhvatili svi značajni rizici i politike upravljanja rizicima te njihove promjene.

Države članice osiguravaju da institucije koje su značajne u smislu svoje veličine, interne organizacije i vrste, opsega i složenosti svojih poslova osnuju odbor za rizike koji se sastoji od članova upravljačkog tijela koji nemaju nikakve izvršne funkcije u toj instituciji. Članovi odbora za rizike moraju imati odgovarajuće znanje, vještine i stručnost kako bi u potpunosti razumjeli i pratili strategiju rizika i sklonost preuzimanju rizika institucije.

Odbor za rizike savjetuje upravljačko tijelo o cjelokupnoj trenutačnoj i budućoj sklonosti preuzimanja rizika i o strategiji te pomaže upravljačkom tijelu u nadziranju provedbe te strategije od strane višeg rukovodstva. Upravljačko tijelo zadržava sveukupnu odgovornost za rizike.

Odbor za rizike preispituje uzimaju li se, cijenama obveza i imovine koje se nude klijentima, u potpunosti u obzir poslovni model i strategija rizika institucije. Kada cijene ne odražavaju rizike na odgovarajući način u skladu s poslovnim modelom i strategijom rizika, odbor za rizike predstavlja upravljačkom tijelu plan za poboljšanje.

Nadležna tijela mogu dopustiti instituciji koja se ne smatra značajnom u smislu prvog podstavka da odbor za rizike udruži s odborom za reviziju iz članka 41. Direktive 2006/43/EZ. Članovi udruženog odbora moraju imati znanje, vještine i stručnost koji su potrebni za odbor za rizike i odbor za reviziju.

Države članice osiguravaju da upravljačko tijelo u nadzornoj funkciji i odbor za rizike, ako je osnovan, imaju odgovarajući pristup informacijama o profilu rizičnosti institucije te, ako je to potrebno i primjereno, funkciji upravljanja rizicima i savjetima vanjskih stručnjaka.

Upravljačko tijelo u nadzornoj funkciji i odbor za rizike, ako je osnovan, određuju vrstu, količinu, format i učestalost informacija o rizicima koje primaju. Kako bi pomogao uspostavi dobrih politika i praksi primitaka, ali ne dovodeći u pitanje zadaće odbora za primitke, odbor za rizike ispituje uzimaju li poticaji predviđeni sustavom primitaka u obzir rizik, kapital, likvidnost i vjerojatnost te vremenski raspored zarada.

U skladu sa zahtjevom koji se odnosi na razmjernost utvrđenom u članku 7. stavku 2. Direktive Komisije 2006/73/EZ ( 16 ), države članice osiguravaju da institucije imaju funkciju upravljanja rizicima neovisnu o operativnim funkcijama, koja ima dostatnu nadležnost, uporište, resurse i pristup upravljačkom tijelu.

Države članice osiguravaju da funkcija upravljanja rizikom osigurava da su svi značajni rizici utvrđeni, izmjereni i da se o njima izvješćuje na odgovarajući način. One osiguravaju da je funkcija upravljanja rizicima aktivno uključena u izradu strategije rizika institucije i u sve značajne odluke o upravljanju rizicima te da je u mogućnosti dati potpuni pregled cijelog opsega rizika institucije.

Kada je to potrebno, države članice osiguravaju da funkcija upravljanja rizicima može izravno izvještavati upravljačko tijelo u nadzornoj funkciji, neovisno o višem rukovodstvu, i da može postavljati pitanja i upozoriti to tijelo, kada je to primjereno, u slučaju specifičnih kretanja u području rizika koja utječu ili bi mogla utjecati na instituciju, ne dovodeći u pitanje odgovornosti upravljačkog tijela u nadzornoj i/ili upravljačkoj funkciji u skladu s ovom Direktivom i Uredbom (EU) br. 575/2013.

Voditelj funkcije upravljanja rizicima mora biti neovisan viši rukovoditelj koji je jasno odgovoran za funkciju upravljanja rizicima. Ako vrsta, opseg i složenost poslova institucije ne opravdavaju posebno imenovanje osobe, tu funkciju može preuzeti druga osoba na višem položaju u instituciji, pod uvjetom da ne postoji sukob interesa.

Voditelj funkcije upravljanja rizicima ne smije biti smijenjen bez prethodne suglasnosti upravljačkog tijela u nadzornoj funkciji te, prema potrebi, ima izravan pristup upravljačkom tijelu u nadzornoj funkciji.

▼M6 —————

▼B

Članak 77.

Interni pristupi za izračun kapitalnih zahtjeva

Nadležna tijela potiču institucije koje su značajne u smislu njihove veličine, interne organizacije i vrste, opsega i složenosti njihovih poslova da razviju unutarnju sposobnost za procjenu kreditnog rizika i povećaju upotrebu pristupa zasnovanog na internim rejting-sustavima za izračun kapitalnih zahtjeva za kreditni rizik, ako su njihove izloženosti značajne u apsolutnom smislu te ako istodobno imaju velik broj značajnih drugih ugovornih strana. Ovaj članak ne dovodi u pitanje ispunjavanje kriterija utvrđenih u dijelu trećem, glavi I., poglavlju 3., odjeljku 1. Uredbe (EU) br. 575/2013.

Uzimajući u obzir vrstu, opseg i složenost poslova institucija, nadležna tijela prate da se institucije pri procjeni kreditne sposobnosti subjekta ili financijskog instrumenta ne oslanjaju isključivo ili mehanički na vanjske kreditne rejtinge.

Uzimajući u obzir njihovu veličinu, internu organizaciju i vrstu, opseg i složenost njihovih poslova, nadležna tijela potiču institucije da razviju unutarnju sposobnost za procjenu specifičnog rizika i povećaju upotrebu internih modela za izračun kapitalnih zahtjeva za specifični rizik dužničkih instrumenata u knjizi trgovanja, zajedno s internim modelima za izračun kapitalnih zahtjeva za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza i migracijski rizik, ako su njihove izloženosti specifičnom riziku značajne u apsolutnom smislu te ako imaju velik broj značajnih pozicija u dužničkim instrumentima različitih izdavatelja.

Ovaj članak ne dovodi u pitanje ispunjavanje kriterija utvrđenih u dijelu trećem, glavi IV., poglavlju 5., odjeljcima od 1. do 5. Uredbe (EU) br. 575/2013.

EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda za daljnje definiranje pojma „izloženosti specifičnom riziku koje su značajne u apsolutnom smislu” kao što je navedeno u prvom podstavku stavka 3. i pragova za velik broj značajnih drugih ugovornih strana i pozicija u dužničkim instrumentima različitih izdavatelja.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 1. siječnja 2014.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 78.

Nadzorna ocjena internih pristupa za izračun kapitalnih zahtjeva u odnosu na referentne vrijednosti

Nadležna tijela osiguravaju da institucije kojima je odobrena upotreba internih pristupa za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom ili kapitalnih zahtjeva, osim za operativni rizik, izvješćuju o rezultatima izračuna svojih internih pristupa za svoje izloženosti ili pozicije koje su uključene u referentne portfelje. Institucije dostavljaju rezultate svojih izračuna zajedno s obrazloženjem metodologija upotrijebljenih pri izračunu nadležnim tijelima u odgovarajućim vremenskim razmacima, a najmanje jednom godišnje.

Nadležna tijela osiguravaju da institucije EBA-i i nadležnim tijelima dostavljaju rezultate izračuna iz stavka 1. u skladu s predloškom koji je EBA sastavila u skladu sa stavkom 8. Kada nadležna tijela odluče oblikovati posebne portfelje, savjetuju se s EBA-om i osiguravaju da institucije izvješćuju o rezultatima izračuna odvojeno od rezultata izračuna za portfelje EBA-e.

Na osnovi informacija koje su im institucije dostavile u skladu sa stavkom 1., nadležna tijela prate raspon iznosa izloženosti ponderiranih rizikom ili kapitalnih zahtjeva, prema potrebi, osim za operativni rizik, za izloženosti ili transakcije u referentnom portfelju, a koji proizlaze iz internih pristupa tih institucija. Najmanje jednom godišnje, nadležna tijela procjenjuju kvalitetu tih pristupa, pri čemu posebnu pozornost posvećuju:

(a)

onim pristupima koji pokazuju značajne razlike u kapitalnim zahtjevima za istu izloženost;

(b)

pristupima kod kojih postoji posebno velika ili mala različitost te onima kod kojih postoji značajno i sistemsko podcjenjivanje kapitalnih zahtjeva.

EBA izrađuje izvješće kako bi nadležnim tijelima pomogla u procjeni kvalitete internih pristupa na temelju informacija iz stavka 2.

Ako se neke institucije značajno razlikuju od većine usporedivih institucija ili ako je pristup vrlo neujednačen te zbog toga postoje velike razlike u rezultatima, nadležna tijela ispituju razloge za to te, ako se može jasno utvrditi da pristup institucije dovodi do podcjenjivanja kapitalnih zahtjeva, a to se ne može pripisati razlikama u odnosnim rizicima izloženosti ili pozicija, poduzimaju korektivne mjere.

Nadležna tijela osiguravaju da su njihove odluke o primjerenosti korektivnih mjera iz stavka 4. usklađene s načelom da takve mjere moraju podupirati ciljeve internog pristupa i:

(a)

da ne dovode do standardizacije ili upotrebe preferiranih metoda;

(b)

da ne stvaraju pogrešne poticaje; ili

(c)

da ne prouzročuju masovne reakcije.

EBA može izdati smjernice i preporuke u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010 ako to smatra potrebnim na temelju informacija i procjena iz stavaka 2. i 3. ovog članka kako bi poboljšala nadzorne prakse ili prakse institucija u vezi s internim pristupima.

EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju:

(a)

postupci za razmjenu procjena napravljenih u skladu sa stavkom 3. između nadležnih tijela i EBA-e;

(b)

standardi za procjenu koju obavljaju nadležna tijela iz stavka 3.

EBA dostavlja Komisiji nacrt tih regulatornih tehničkih standarda do 1. siječnja 2014.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

EBA sastavlja nacrt provedbenih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju:

(a)

predložak, definicije i rješenja u području informacijske tehnologije koja se primjenjuju u Uniji za izvješćivanje iz stavka 2.;

(b)

referentni portfelj ili portfelje iz stavka 1.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt provedbenih tehničkih standarda do 1. siječnja 2014.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Nakon savjetovanja s EBA-om, Komisija će do 1. travnja 2015. Europskom parlamentu i Vijeću dostaviti izvješće o funkcioniranju određivanja referentnih vrijednosti internih modela, koje uključuje područje primjene modela. Nakon izvješća, prema potrebi, uslijedit će prijedlog zakonodavnog akta.

Članak 79.

Kreditni rizik i rizik druge ugovorne strane

Nadležna tijela osiguravaju sljedeće:

(a)

da se krediti odobravaju na temelju dobrih i jasno definiranih kriterija i da je proces za odobravanje, izmjene, obnavljanje i refinanciranje kredita jasno određen;

(b)

da institucije imaju interne metodologije koje im omogućuju procjenu kreditnog rizika izloženosti prema pojedinim dužnicima, vrijednosnim papirima ili sekuritizacijskim pozicijama, kao i kreditnog rizika na razini portfelja. Posebno, interne metodologije ne smiju se oslanjati isključivo ili mehanički na vanjske kreditne rejtinge. Kada se kapitalni zahtjevi temelje na rejtingu vanjske institucije za procjenu kreditnog rizika (VIPKR) ili na činjenici da izloženost nema rejting, institucije i dalje moraju uzeti u obzir druge relevantne informacije pri svojoj raspodjeli internoga kapitala;

(c)

da se kontinuirano upravljanje i praćenje različitih portfelja osjetljivih na kreditni rizik i izloženosti institucija, uključujući i prepoznavanje i upravljanje problematičnim kreditima te određivanje odgovarajućih ispravaka vrijednosti i rezerviranja, provodi putem učinkovitih sustava;

(d)

da je diversifikacija kreditnih portfelja usklađena s ciljnim tržištima i s općom kreditnom strategijom institucije.

Članak 80.

Rezidualni rizik

Nadležna tijela osiguravaju, uključujući i putem pisanih politika i postupaka, razmatranje i kontrolu rizika koji nastaje ako se priznate tehnike smanjenja kreditnog rizika koje primjenjuju institucije pokažu manje učinkovitima od očekivanja.

Članak 81.

Koncentracijski rizik

Nadležna tijela osiguravaju, uključujući i putem pisanih politika i postupaka, razmatranje i kontrolu koncentracijskog rizika koji proizlazi iz izloženosti prema svakoj drugoj ugovornoj strani, uključujući središnje druge ugovorne strane, grupe povezanih drugih ugovornih strana i druge ugovorne strane iz istoga gospodarskog sektora, iste geografske regije, iste djelatnosti ili povezane s istom robom, primjene tehnika smanjenja kreditnog rizika, uključujući posebno rizike povezane s velikim neizravnim kreditnim izloženostima kao što je jedan izdavatelj kolaterala.

Članak 82.

Sekuritizacijski rizik

Nadležna tijela osiguravaju da se rizici koji proizlaze iz sekuritizacijskih transakcija u kojima su kreditne institucije ulagatelji, inicijatori ili sponzori, uključujući reputacijske rizike, koji nastaju u vezi sa složenim strukturama ili proizvodima, procjenjuju i razmatraju u skladu s odgovarajućim politikama i postupcima kako bi se osiguralo da se ekonomska bit transakcije u cijelosti odražava u procjeni rizika i odlukama uprave.

Nadležna tijela osiguravaju da institucije koje su inicijatori obnovljivih sekuritizacijskih transakcija koje uključuju odredbe o prijevremenoj isplati imaju planove likvidnosti za rješavanje posljedica planirane i prijevremene isplate.

Članak 83.

Tržišni rizik

Nadležna tijela osiguravaju provedbu politika i procesa za utvrđivanje i mjerenje svih značajnih izvora i učinaka tržišnih rizika i upravljanje njima.

Kada kratka pozicija dospijeva prije duge pozicije, nadležna tijela osiguravaju da institucije također poduzimaju mjere za zaštitu od rizika manjka likvidnosti.

Interni kapital mora biti primjeren za značajne tržišne rizike na koje se ne primjenjuju kapitalni zahtjevi.

Institucije koje su pri izračunu kapitalnih zahtjeva za pozicijski rizik, u skladu s dijelom trećim, glavom IV., poglavljem 2. Uredbe (EU) br. 575/2013 netirale svoje pozicije u jednom ili više vlasničkih instrumenata koji čine dionički indeks s jednom ili više pozicija u budućnosnici na dionički indeks ili u nekom drugom proizvodu koji se temelji na dioničkom indeksu, moraju imati odgovarajući interni kapital za pokriće gubitka na temelju rizika osnove zbog toga što se vrijednost budućnosnice ili drugog proizvoda ne kreće u potpunosti u skladu s vrijednošću sastavnih vlasničkih instrumenata. Institucije također moraju imati odgovarajući interni kapital kada imaju suprotne pozicije u budućnosnicama na dionički indeks koje nisu identične s obzirom na njihovo dospijeće ili njihov sastav ili oboje.

Kada primjenjuju postupak iz članka 345. Uredbe (EU) br. 575/2013, institucije osiguravaju da imaju dovoljno internoga kapitala za rizik gubitka koji postoji u razdoblju od preuzimanja obveze do sljedećeg radnog dana.

▼M5

Članak 84.

Kamatni rizik koji proizlazi iz poslova koji se vode u knjizi pozicija kojima se ne trguje

Nadležna tijela osiguravaju da institucije primjenjuju interne sustave, upotrebljavaju standardiziranu metodologiju ili pojednostavnjenu standardiziranu metodologiju za prepoznavanje, vrednovanje i ublažavanje rizika, te za upravljanje rizicima, koji proizlaze iz mogućih promjena kamatnih stopa koje utječu na ekonomsku vrijednost vlasničkog kapitala i neto kamatni prihod od poslova institucija koji se vode u knjizi pozicija kojima se ne trguje.

Nadležna tijela osiguravaju da institucije primjenjuju sustave za procjenu i praćenje rizika koji proizlaze iz mogućih promjena kreditnih raspona koje utječu na ekonomsku vrijednost vlasničkog kapitala i neto kamatni prihod od poslova institucija koji se vode u knjizi pozicija kojima se ne trguje.

Nadležno tijelo može zahtijevati da institucija upotrebljava standardiziranu metodologiju iz stavka 1. ako interni sustavi koje ta institucija primjenjuje za potrebe vrednovanje rizikâ iz tog stavka nisu zadovoljavajući.

Nadležno tijelo može zahtijevati da mala i jednostavne institucija kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki 145. Uredbe (EU) br. 575/2013 upotrebljava standardiziranu metodologiju ako smatra da pojednostavnjena standardizirana metodologija nije primjerena za obuhvaćanje kamatnog rizika koji proizlazi iz poslova te institucije koji se vode u knjizi pozicija kojima se ne trguje.

EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže utvrđuje, za potrebe ovog članka, standardizirana metodologija koju institucije mogu upotrebljavati u svrhu vrednovanja rizikâ iz stavka 1. ovog članka, uključujući pojednostavnjenu standardiziranu metodologiju za male i jednostavne institucije kako su definirane u članku 4. stavku 1. točki 145. Uredbe (EU) br. 575/2013 koja je barem jednako konzervativna kao i standardizirana metodologija.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. lipnja 2020.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za dopunu ove Direktive donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

EBA izdaje smjernice radi utvrđivanja kriterija za:

(a)

vrednovanje rizikâ navedenih u stavku 1. koje provodi interni sustav institucija;

(b)

utvrđivanje i smanjenje rizikâ navedenih u stavku 1. te upravljanje tim rizicima, što provode institucije;

(c)

procjenu i praćenje rizikâ navedenih u stavku 2. koje provode institucije;

(d)

određivanje koji od internih sustava koje institucije primjenjuju za potrebe stavka 1. nisu zadovoljavajući kako je navedeno u stavku 3.

EBA izdaje te smjernice do 28. lipnja 2020.

▼B

Članak 85.

Operativni rizik

▼M5

Nadležna tijela osiguravaju da institucije provode politike i procese za vrednovanje izloženosti operativnom riziku i upravljanje tim izloženostima, uključujući rizik modela i rizike koji proizlaze iz eksternalizacije, te za pokriće događaja male učestalosti s velikim gubicima. Institucije određuju što predstavlja operativni rizik u smislu tih politika i postupaka.

▼B

Nadležna tijela osiguravaju da su izrađeni planovi postupanja u kriznim situacijama i planovi kontinuiteta poslovanja koji instituciji osiguravaju mogućnost neprekinutog poslovanja i ograničavanje gubitaka u slučaju ozbiljnog poremećaja poslovanja.

Članak 86.

Likvidnosni rizik

Nadležna tijela osiguravaju da institucije imaju robusne strategije, politike, procese i sustave za utvrđivanje, mjerenje i praćenje rizika likvidnosti te upravljanje tim rizikom tijekom odgovarajućeg razdoblja, uključujući unutardnevno, kako bi se osiguralo da institucije održavaju odgovarajuće razine zaštitnih slojeva likvidnosti. Te strategije, politike, procesi i sustavi prilagođeni su poslovnim linijama, valutama, podružnicama i pravnim osobama te uključuju odgovarajuće mehanizme raspodjele troškova likvidnosti, koristi i rizika.

Strategije, politike, procesi i sustavi iz stavka 1. razmjerni su složenosti, profilu rizičnosti, opsegu poslovanja institucije i toleranciji rizika koju određuje upravljačko tijelo te odražavaju važnost institucije u svakoj državi članici u kojoj ona posluje. Institucije obavješćuju sve relevantne poslovne linije o toleranciji rizika.

Nadležna tijela osiguravaju da institucije, uzimajući u obzir vrstu, opseg i složenost svojih poslova, imaju profile likvidnosnog rizika koji su usklađeni odnosno ne premašuju one koji se zahtijevaju za robustan sustav koji dobro funkcionira.

Nadležna tijela prate kretanja u vezi s profilima likvidnosnog rizika, primjerice dizajn i opseg proizvoda, upravljanje rizicima, politike izvora financiranja te koncentracije izvora financiranja.

Nadležna tijela poduzimaju učinkovite mjere kada kretanja iz drugog podstavka mogu dovesti do nestabilnosti pojedine institucije ili sustava.

Nadležna tijela obavješćuju EBA-u o svim mjerama koje su poduzete u skladu s trećim podstavkom.

EBA, prema potrebi, daje smjernice u skladu s Uredbom (EU) br. 1093/2010.

Nadležna tijela osiguravaju da institucije razviju metodologije za utvrđivanje, mjerenje i praćenje pozicija izvora financiranja i upravljanje njima. Te metodologije uključuju tekuće i planirane značajne novčane tokove koji proizlaze iz imovine, obveza, izvanbilančnih stavki, uključujući potencijalne obveze i mogući utjecaj reputacijskog rizika.

Nadležna tijela osiguravaju da institucije razlikuju založenu i neopterećenu imovinu koja je na raspolaganju u svakom trenutku, posebno tijekom izvanrednih situacija. Ona također osiguravaju da institucije uzimaju u obzir pravnu osobu u kojoj se imovina nalazi, državu u kojoj je imovina zakonski upisana u registar ili je na računu, kao i prihvatljivost te imovine te prate način na koji imovina može biti pravodobno aktivirana.

Nadležna tijela osiguravaju da institucije također uzimaju u obzir postojeća pravna, regulatorna i operativna ograničenja za potencijalne prijenose likvidnosti i neopterećene imovine između subjekata, i unutar europskoga gospodarskog prostora i izvan njega.

Nadležna tijela osiguravaju da institucije razmotre različite alate za smanjenje likvidnosnog rizika, uključujući sustav ograničenja i zaštitnih slojeva likvidnosti, kako bi bile u mogućnosti izdržati velik broj različitih stresnih događaja te dovoljno diversificiranu strukturu izvora financiranja i pristup sredstvima izvora financiranja. Ti se sustavi redovito preispituju.

Nadležna tijela osiguravaju da institucije razmotre alternativne scenarije za pozicije likvidnosti i instrumente za smanjenje rizika te da najmanje jednom godišnje preispitaju pretpostavke na kojima se temelje odluke o poziciji financiranja. U tu svrhu alternativni scenariji posebno se odnose na izvanbilančne stavke i ostale potencijalne obveze, uključujući obveze sekuritizacijskih subjekata posebne namjene (SSPN) ili drugih subjekata posebne namjene, kao što se navodi u Uredbi, (EU) br. 575/2013 u odnosu na koje institucija djeluje kao sponzor ili pruža značajnu likvidnosnu potporu.

Nadležna tijela osiguravaju da institucije razmotre potencijalni učinak alternativnih scenarija za pojedinu instituciju, za cijelo tržište i učinak kombiniranih alternativnih scenarija. Uzimaju se u obzir različita razdoblja i različiti stupnjevi stresnih uvjeta.

10.

Nadležna tijela osiguravaju da institucije prilagode svoje strategije, interne politike i ograničenja likvidnosnog rizika te sastave učinkovite planove postupanja u kriznim situacijama, uzimajući u obzir ishod alternativnih scenarija iz stavka 8.

▼M6

11.

Nadležna tijela osiguravaju da institucije imaju uspostavljene planove oporavka likvidnosti u kojima su navedene odgovarajuće strategije i primjerene provedbene mjere za rješavanje mogućeg manjka likvidnosti, među ostalim i u odnosu na podružnice s poslovnim nastanom u drugoj državi članici. Nadležna tijela osiguravaju da institucije najmanje jednom godišnje testiraju te planove, da ih ažuriraju na temelju ishoda alternativnih scenarija iz stavka 8., da se o njima podnosi izvješće višem rukovodstvu na odobrenje, kako bi u skladu s tim mogle prilagoditi interne politike i postupke. Institucije unaprijed poduzimaju potrebne operativne mjere kako bi se osiguralo da se planovi za oporavak likvidnosti mogu odmah provesti. Te operativne mjere obuhvaćaju držanje kolaterala koji je odmah raspoloživ za financiranje kod središnje banke. To uključuje držanje kolaterala u valuti druge države članice kada je to potrebno ili u valuti treće zemlje prema kojoj institucija ima izloženosti te, kada je to potrebno iz operativnih razloga, na području države članice domaćina ili treće zemlje prema čijoj je valuti izložena.

▼B

Članak 87.

Rizik prekomjerne financijske poluge

Nadležna tijela osiguravaju da institucije imaju uspostavljene politike i procese za utvrđivanje i praćenje rizika prekomjerne financijske poluge te upravljanje tim rizikom. Pokazatelji rizika prekomjerne financijske poluge uključuju omjer financijske poluge koji se određuje u skladu s člankom 429. Uredbe (EU) br. 575/2013 i neusklađenost između imovine i obveza.

Nadležna tijela osiguravaju da institucije s oprezom tretiraju rizik prekomjerne financijske poluge, uzimajući u obzir potencijalna povećanja rizika prekomjerne financijske poluge zbog smanjenja regulatornoga kapitala institucija zbog očekivanih ili realiziranih gubitaka, ovisno o važećim računovodstvenim pravilima. U tu svrhu institucije moraju moći podnijeti brojne različite stresne događaje u vezi s rizikom prekomjerne financijske poluge.

Pododjeljak 3.

Upravljanje

Članak 88.

Sustavi upravljanja

Države članice osiguravaju da upravljačko tijelo definira i nadzire te je odgovorno za provedbu sustava upravljanja koji osiguravaju učinkovito i razborito upravljanje institucijom, uključujući razgraničavanje dužnosti u organizaciji i sprečavanje sukoba interesa.

Ti sustavi moraju biti u skladu sa sljedećim načelima:

(a)

upravljačko tijelo mora biti u potpunosti odgovorno za instituciju i mora odobravati i nadzirati provedbu strateških ciljeva, strategije rizika i internog upravljanja institucije;

(b)

upravljačko tijelo mora osigurati integritet računovodstvenog sustava i sustava financijskog izvještavanja kao i financijske i operativne kontrole i usklađenost sa zakonom i relevantnim standardima;

(c)

upravljačko tijelo mora nadzirati postupak objave i priopćavanja informacija;

(d)

upravljačko tijelo mora biti odgovorno za pružanje učinkovitog nadzora nad višim rukovodstvom;

(e)

predsjednik upravljačkog tijela u nadzornoj funkciji u instituciji ne smije istodobno obnašati funkcije glavnog izvršnog direktora u istoj instituciji, osim ako to ne opravda institucija i ne odobre nadležna tijela.

Države članice osiguravaju da upravljačko tijelo prati i periodično procjenjuje učinkovitost sustava upravljanja institucijom te da poduzima odgovarajuće mjere za ispravljanje bilo kakvih nedostataka.

▼M5

Države članice osiguravaju da su podaci o kreditima danima članovima upravljačkog tijela i s njima povezanim stranama propisno dokumentirani i na raspolaganju nadležnim tijelima na zahtjev.

Za potrebe ovog članka pojam „povezana strana” znači:

(a)

bračni drug, registrirani partner u skladu s nacionalnim pravom, dijete ili roditelj člana upravljačkog tijela;

(b)

trgovački subjekt u kojemu član upravljačkog tijela ili član njegove uže obitelji iz točke (a) ima kvalificirani udio od 10 % ili više u kapitalu ili u glasačkim pravima u tom subjektu, ili u kojemu te osobe mogu imati znatan utjecaj ili u kojemu su te osobe na poziciji višeg rukovodstva ili su članovi upravljačkog tijela.

▼B

Države članice osiguravaju da institucije koje su značajne u smislu njihove veličine, interne organizacije i vrste, opsega i složenosti njihovih poslova, uspostave odbor za imenovanja koji se sastoji od članova upravljačkog tijela koji ne obavljaju nikakve izvršne funkcije u dotičnoj instituciji.

Odbor za imenovanja obavlja sljedeće zadaće:

(a)

određuje i preporučuje kandidate za popunjavanje slobodnih radnih mjesta u upravljačkom tijelu, koje odobrava upravljačko tijelo ili glavna skupština, ocjenjuje ravnotežu između znanja, vještina, raznolikosti i iskustva upravljačkog tijela i priprema opis uloga i kvalifikacija za određeno imenovanje te ocjenjuje očekivano potrebno vrijeme za obavljanje funkcije.

Nadalje, odbor za imenovanja odlučuje o ciljanoj zastupljenosti spola koji je premalo zastupljen u upravljačkom tijelu i priprema politiku o načinu povećavanja broja premalo zastupljenog spola u upravljačkom tijelu kako bi se postigla ciljana zastupljenost. Ciljana zastupljenost, politika i njezina provedba javno se objavljuju u skladu s člankom 435. stavkom 2. točkom (c) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(b)

periodično, a barem jednom godišnje, ocjenjuje strukturu, veličinu, sastav i uspješnost upravljačkog tijela te daje preporuke upravljačkom tijelu vezane uz bilo kakve promjene;

(c)

periodično, a barem jednom godišnje, ocjenjuje znanje, vještine i iskustvo pojedinih članova upravljačkog tijela i upravljačkog tijela kao cjeline te o tome izvješćuje upravljačko tijelo;

(d)

periodično provjerava politike upravljačkog tijela za odabir i imenovanje višeg rukovodstva i daje preporuke upravljačkom tijelu.

U izvršavanju svojih dužnosti odbor za imenovanja, u mjeri u kojoj je to moguće i na kontinuiranoj osnovi, vodi računa o potrebi osiguravanja izbjegavanja dominacije pojedinca ili male grupe pojedinaca pri odlučivanju upravljačkog tijela na način koji je štetan za interese institucije kao cjeline.

Odbor za imenovanja može se koristiti bilo kojim oblicima resursa koje smatra prikladnim, uključujući vanjsko savjetovanje, te za to prima odgovarajuća financijska sredstva.

Ako, prema nacionalnom pravu, upravljačko tijelo nema nikakvu nadležnost u postupku odabira i imenovanja svojih članova, ovaj se stavak ne primjenjuje.

Članak 89.

Izvješćivanje po državama

Od 1. siječnja 2015. države članice zahtijevaju od svih institucija da jednom godišnje objave sljedeće informacije na konsolidiranoj osnovi za financijsku godinu, i to po državi članici i po trećoj zemlji u kojoj one imaju poslovni nastan:

(a)

naziv (nazive), vrstu djelatnosti i geografski položaj;

(b)

promet;

(c)

broj zaposlenika na osnovi ekvivalenta punom radnom vremenu;

(d)

dobit ili gubitak prije oporezivanja;

(e)

porez na dobit ili gubitak;

(f)

primljene javne subvencije.

Neovisno o stavku 1., države članice zahtijevaju od institucija da prva objava informacija iz stavka 1. točaka (a), (b) i (c) bude 1. srpnja 2014.

Do 1. srpnja 2014. sve globalne sistemski važne institucije koje su dobile odobrenje za rad u Uniji te koje su kao takve međunarodno utvrđene, dostavljaju Komisiji informacije iz stavka 1. točaka (d), (e) i (f) na povjerljivoj osnovi. Komisija, nakon savjetovanja s EBA-om, EIOPA-om i ESMA-om, ovisno o slučaju, provodi opću procjenu mogućih negativnih gospodarskih posljedica javne objave tih informacija kao i utjecaja na konkurentnost, ulaganja i raspoloživost kredita te stabilnost financijskog sustava. Komisija podnosi svoje izvješće Europskom parlamentu i Vijeću do 31. prosinca 2014.

U slučaju da se u izvješću Komisije utvrde značajni negativni učinci, Komisija razmatra sastavljanje odgovarajućeg prijedloga zakonodavnog akta o izmjeni obveze objave iz stavka 1. i Komisija može, u skladu s točkom (h) članka 145., odlučiti o odgodi tih obveza. Komisija provjerava potrebu produživanja odgode jednom godišnje.

Revizija informacija iz stavka 1. provodi se u skladu s Direktivom 2006/43/EZ i te se informacije objavljuju, kada je to moguće, kao prilog godišnjim financijskim izvještajima ili, kada je to primjenjivo, konsolidiranim financijskim izvještajima dotične institucije.

Ako budući zakonodavni akti Unije propišu opširnije obveze objave od obveza objave propisanih ovim člankom, ovaj se članak prestaje primjenjivati i u skladu s time briše se.

▼M5

Komisija do 1. siječnja 2021., nakon savjetovanja s EBA-om, EIOPA-om i ESMA-om, preispituje jesu li informacije iz stavka 1. točaka od (a) do (f) i dalje primjerene te istodobno uzima u obzir prethodne procjene učinka, međunarodne sporazume i razvoj zakonodavstva u Uniji i razmatra može li se u stavak 1. dodati još relevantnih zahtjeva za informacijama.

Komisija do 30. lipnja 2021. na temelju savjetovanja s EBA-om, EIOPA-om i ESMA-om podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o procjeni iz ovog stavka te im po potrebi podnosi zakonodavni prijedlog.

▼B

Članak 90.

Javna objava povrata na imovinu

Institucije objavljuju u svojim godišnjim izvješćima, u okviru glavnih pokazatelja, svoj povrat na imovinu, izračunan kao neto dobit podijeljena s ukupnom bilancom.

Članak 91.

Upravljačko tijelo

▼M5

Institucije, financijske holdinge i mješovite financijske holdinge, imaju glavnu odgovornost u osiguravanju toga da članovi upravljačkog tijela imaju u svakom trenutku dovoljno dobar ugled i posjeduju dostatno znanje, vještine i iskustvo za obavljanje svojih dužnosti. Članovi upravljačkog tijela posebno udovoljavaju zahtjevima iz stavaka od 2. do 8.

Ako članovi upravljačkog tijela ne ispunjavaju zahtjeve utvrđene u ovom stavku, nadležna tijela imaju ovlast razrješenja tih članova iz upravljačkog tijela. Nadležna tijela posebno provjeravaju jesu li zahtjevi iz ovog stavka još uvijek ispunjeni ako postoje opravdani razlozi za sumnju da se pranje novca ili financiranje terorizma obavlja ili da je obavljeno ili da je bilo pokušaja odnosno ako za to postoji povećani rizik u vezi s tom institucijom.

▼B

Svi članovi upravljačkog tijela posvećuju dovoljno vremena obavljanju svojih funkcija u instituciji.

Broj direktorskih pozicija koje istodobno može imati član upravljačkog tijela uzima u obzir pojedinačne okolnosti i vrstu, opseg i složenost poslova institucije. Osim ako predstavljaju državu članicu, članovi upravljačkog tijela institucije koja je značajna u smislu veličine, interne organizacije i vrste, opsega i složenosti djelatnosti, od 1. srpnja 2014. ne smiju istodobno obnašati više od jedne od sljedećih kombinacija direktorskih pozicija:

(a)

jedna pozicija izvršnog direktora i dvije pozicije neizvršnog direktora;

(b)

četiri pozicije neizvršnog direktora.

Sljedeće direktorske pozicije računaju se kao jedna direktorska pozicija za potrebe stavka 3.:

(a)

pozicije izvršnog ili neizvršnog direktora unutar iste grupe;

(b)

pozicije izvršnog ili neizvršnog direktora u:

institucijama koje su članovi istog institucionalnog sustava zaštite, pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti iz članka 113. stavka 7. Uredbe (EU) br. 575/2013; ili

ii.

društvima (uključujući nefinancijske subjekte) u kojima institucija ima kvalificirani udio.

Direktorske pozicije u organizacijama koje nemaju pretežno komercijalne ciljeve ne uzimaju se u obzir za potrebe stavka 3.

Nadležna tijela mogu dati odobrenje članovima upravljačkog tijela da obnašaju jednu dodatnu poziciju neizvršnog direktora. Nadležna tijela o takvim odobrenjima redovito obavješćuju EBA-u.

▼M5

Upravljačko tijelo posjeduje adekvatno zajedničko znanje, vještine i iskustvo kako bi bilo u mogućnosti razumjeti poslove i glavne rizike institucije. Ukupni sastav upravljačkog tijela odražava odgovarajuće širok raspon iskustava.

Svaki član upravljačkog tijela djeluje iskreno, pošteno i s neovisnošću mišljenja kako bi mogao učinkovito procjenjivati i preispitivati odluke višeg rukovodstva kada je to potrebno te kako bi mogao učinkovito nadzirati i pratiti upravljačko donošenje odluka. Članstvo u povezanim društvima ili povezanim subjektima samo po sebi nije prepreka djelovanju s neovisnošću mišljenja.

▼B

Institucije posvećuju primjerene ljudske i financijske resurse za uvođenje i osposobljavanje članova upravljačkog tijela.

10.

Države članice ili nadležna tijela zahtijevaju od institucija i njihovih odbora za imenovanja da pri odabiru članova upravljačkog tijela odrede širok raspon kvaliteta i kompetencija te da u tu svrhu uspostave politiku za promicanje raznolikosti upravljačkog tijela.

11.

Nadležna tijela prikupljaju informacije objavljene u skladu s člankom 435. stavkom 2. točkom (c) Uredbe (EU) br. 575/2013 i upotrebljavaju ih za utvrđivanje referentnih praksi vezanih uz raznolikost. Nadležna tijela pružaju te informacije EBA-i. EBA se koristi tim informacijama za utvrđivanje referentnih praksi vezanih uz raznolikost na razini Unije.

12.

EBA izdaje smjernice o sljedećem:

(a)

pojmu dovoljnog vremena koje član upravljačkog tijela posvećuje obavljanju svojih funkcija, s obzirom na pojedinačne okolnosti i vrstu, opseg i složenost poslova institucije;

(b)

pojmu adekvatnih zajedničkih znanja, vještina i iskustva upravljačkog tijela kako je navedeno u stavku 7.;

(c)

pojmovima iskrenosti, poštenja i neovisnosti člana upravljačkog tijela kako je navedeno u stavku 8.;

(d)

pojmu primjerenih ljudskih i financijskih resursa namijenjenih uvođenju i osposobljavanju članova upravljačkog tijela kako je navedeno u stavku 9.;

(e)

pojmu raznolikosti koju treba uzeti u obzir pri odabiru članova upravljačkog tijela kako je navedeno u stavku 10;

▼M5

(f)

dosljednoj primjeni ovlasti iz stavka 1. drugog podstavka.

▼B

EBA izdaje te smjernice do 31. prosinca 2015.

13.

Ovaj članak ne dovodi u pitanje odredbe o zastupljenosti zaposlenika u upravljačkom tijelu propisane nacionalnim pravom.

Članak 92.

Politike primitaka

▼M5 —————

▼B

►M5 Države članice osiguravaju da pri utvrđivanju i primjeni politika ukupnih primitaka, uključujući plaće i diskrecijske mirovinske pogodnosti, za kategorije osoblja čije profesionalne djelatnosti imaju znatan utjecaj na profil rizičnosti institucije, institucije poštuju sljedeće zahtjeve na način koji je primjeren njihovoj veličini, internoj organizaciji te vrsti, opsegu i složenosti njihovih poslova: ◄

(a)

politika primitaka usklađena je i promiče dobro i učinkovito upravljanje rizikom, te ne potiče preuzimanje rizika koje prelazi razinu prihvatljivog rizika za instituciju;

▼M5

(aa)

politika primitaka rodno je neutralna politika primitaka;

▼B

(b)

politika primitaka usklađena je s poslovnom strategijom, ciljevima, vrijednostima i dugoročnim interesima institucije te uključuje mjere za sprečavanje sukoba interesa;

(c)

upravljačko tijelo institucije u okviru nadzorne funkcije, donosi i periodično provjerava opća načela politike primitaka te je odgovorno za nadzor njezine provedbe;

(d)

provođenje politike primitaka barem jednom godišnje podliježe središnjoj i neovisnoj internoj provjeri usklađenosti s politikama i postupcima vezanim uz primitke, koje donosi upravljačko tijelo u okviru nadzorne funkcije;

(e)

zaposlenici koji obavljaju poslove u kontrolnim funkcijama neovisni su o poslovnim jedinicama koje nadziru, imaju odgovarajuće ovlasti te imaju primitke koji uzimaju u obzir postignute ciljeve povezane s njihovim funkcijama, neovisno o uspješnosti poslovnih područja koja kontroliraju;

(f)

primitke viših službenika u funkciji upravljanja rizicima i funkciji praćenja usklađenosti izravno nadzire odbor za primitke iz članka 95. ili, ako takav odbor nije osnovan, upravljačko tijelo u okviru nadzorne funkcije;

(g)

politika primitaka, uzimajući u obzir nacionalne kriterije za određivanje plaća, jasno razlikuje kriterije za određivanje:

osnovnih fiksnih primitaka koji bi trebali prvenstveno odražavati relevantno profesionalno iskustvo i organizacijsku odgovornost navedene u opisu radnog mjesta zaposlenika kao dio uvjeta zapošljavanja; i

ii.

varijabilnih primitaka koji bi trebali odražavati održivu i riziku prilagođenu uspješnost kao i uspješnost koja prelazi okvire uspješnosti potrebne za ispunjavanje opisa radnog mjesta zaposlenika kao dijela uvjeta zapošljavanja.

▼M5

Za potrebe stavka 2. kategorije osoblja čije profesionalne djelatnosti imaju znatan utjecaj na profil rizičnosti institucije uključuju barem:

(a)

sve članove upravljačkog tijela i višeg rukovodstva;

(b)

članove osoblja s rukovodećim ovlastima nad kontrolnim funkcijama institucije i značajnim poslovnim jedinicama;

(c)

članove osoblja koji imaju pravo na znatne primitke iz prethodne financijske godine, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

primici tog člana osoblja iznose od 500 000 EUR ili više, te su jednaki ili veći od prosječnih primitaka dodijeljenih članovima upravljačkog tijela i višeg rukovodstva institucije iz točke (a);

ii.

član osoblja obavlja stručnu djelatnost u značajnoj poslovnoj jedinici i ta djelatnost ima znatan učinak na profil rizičnosti relevantne poslovne jedinice.

▼B

Članak 93.

Institucije koje ostvaruju korist od državnih intervencija

U slučaju institucija koje ostvaruju korist od iznimnih državnih intervencija, uz načela navedena u članku 92. stavku 2., primjenjuju se i sljedeća načela:

(a)

varijabilni primici strogo su ograničeni na postotak neto prihoda, ako nisu u skladu s održavanjem dobre kapitalne osnove i pravodobnim prestankom upotrebe državne potpore;

(b)

relevantna nadležna tijela zahtijevaju od institucija da primitke restrukturiraju na način koji je u skladu s dobrim upravljanjem rizicima i dugoročnim rastom, uključujući, ako je to primjereno, određivanje ograničenja za primitke članova upravljačkog tijela institucije;

(c)

varijabilni primici ne isplaćuju se članovima upravljačkog tijela institucije, osim ako je to opravdano.

Članak 94.

Varijabilni dijelovi primitaka

Na varijabilne dijelove primitaka, uz načela navedena u članku 92. stavku 2. i pod istim uvjetima kao i za ta načela, primjenjuju se sljedeća načela:

(a)

ako primici ovise o uspješnosti, ukupan iznos primitaka temelji se na kombinaciji ocjene uspješnosti pojedinca i dotične poslovne jedinice i ukupnih rezultata institucije, a kada se ocjenjuje uspješnost pojedinca, uzimaju se u obzir financijski i nefinancijski kriteriji;

(b)

ocjena uspješnosti postavljena je u višegodišnji okvir, kako bi se osiguralo da se postupak ocjenjivanja temelji na dugoročnoj uspješnosti te da se stvarno plaćanje dijelova primitaka zasnovanih na uspješnosti raspodjeljuje tijekom razdoblja koje uzima u obzir osnovni poslovni ciklus kreditne institucije i njezine poslovne rizike;

(c)

ukupni varijabilni primici ne ograničavaju sposobnost institucije da ojača svoju kapitalnu osnovu;

(d)

zajamčeni varijabilni primici nisu usklađeni s dobrim upravljanjem rizicima ili načelom plaćanja prema postignutim rezultatima i ne smiju biti dio mogućih planova primitaka;

(e)

zajamčeni varijabilni primici iznimni su, te se isplaćuju samo pri zapošljavanju novih zaposlenika i kada institucija ima dobru i čvrstu kapitalnu osnovu, i ograničeni su na prvu godinu rada;

(f)

fiksni i varijabilni dijelovi ukupnih primitaka adekvatno su uravnoteženi, a fiksni dio predstavlja dovoljno visok udio u ukupnim primicima, tako da omogućuje provođenje u potpunosti fleksibilne politike varijabilnih dijelova primitaka, uključujući mogućnost neisplaćivanja varijabilnog dijela primitaka;

(g)

institucije određuju odgovarajuće omjere između fiksnog i varijabilnog dijela ukupnih primitaka, pri čemu se primjenjuju sljedeća načela:

varijabilni dio ne smije prelaziti 100 % fiksnog dijela ukupnih primitaka pojedinca. Države članice mogu odrediti niži maksimalni postotak;

ii.

države članice mogu dopustiti dioničarima ili vlasnicima ili članovima institucije da odobre višu maksimalnu razinu omjera između fiksnih i varijabilnih dijelova primitaka pod uvjetom da ukupna razina varijabilnog dijela ne prelazi 200 % fiksnog dijela ukupnih primitaka pojedinca. Države članice mogu odrediti niži maksimalni postotak.

Svako odobrenje višeg omjera u skladu s prvim podstavkom ove točke provodi se u skladu sa sljedećim postupkom:

—

dioničari ili vlasnici ili članovi institucije djeluju na temelju detaljne preporuke institucije u kojoj se navode razlozi i opseg traženog odobrenja, kao i broj zaposlenika na koje se to odnosi, njihove funkcije i očekivani utjecaj na zahtjev za održavanje dobre kapitalne osnove,

—

dioničari ili vlasnici ili članovi institucije odlučuju većinom od najmanje 66 %, pod uvjetom da je zastupljeno najmanje 50 % dionica ili istovjetnih vlasničkih prava ili, ako to nije slučaj, odlučuju većinom od 75 % zastupljenih vlasničkih prava,

—

institucija obavješćuje sve dioničare ili vlasnike ili članove institucije da će tražiti odobrenje u skladu s prvim podstavkom ove točke, uz pružanje prihvatljivog roka za to,

—

institucija bez odgode obavješćuje nadležno tijelo o preporuci svojim dioničarima ili vlasnicima ili članovima, kao i o predloženom višem maksimalnom omjeru i razlozima za to i treba biti sposobna dokazati nadležnom tijelu da se predloženi viši omjer ne kosi s obvezama institucije iz ove Direktive i Uredbe (EU) br. 575/2013, vodeći računa posebno o obvezama institucije vezanim uz regulatorni kapital,

—

institucija bez odgode obavješćuje nadležno tijelo o odlukama koje su donijeli njezini dioničari ili vlasnici ili članovi, kao i o svakom odobrenom višem maksimalnom omjeru u skladu s prvim podstavkom ove točke, a nadležna tijela upotrebljavaju primljene informacije za utvrđivanje referentnih praksi institucija u tom smislu. Nadležna tijela pružaju EBA-i te informacije, a EBA ih objavljuje na agregiranoj osnovi za matičnu državu članicu pomoću zajedničkog izvještajnog formata. EBA može izraditi smjernice kako bi olakšala provedbu ove alineje i kako bi osigurala dosljednost prikupljenih informacija,

—

zaposlenici na koje se izravno odnose više maksimalne razine varijabilnih primitaka iz ove točke, ne smiju se, kada je to primjenjivo, koristiti bilo izravno ili neizravno, glasačkim pravima, koja imaju kao dioničari ili vlasnici ili članovi institucije;

iii.

države članice mogu dopustiti institucijama primjenu diskontne stope iz drugog podstavka ove točke na najviše 25 % ukupnih varijabilnih primitaka pod uvjetom da se njegova isplata izvršava u instrumentima koji su odgođeni na razdoblje od najmanje pet godina. Države članice mogu odrediti niži maksimalni postotak.

EBA do 31. ožujka 2014. priprema i objavljuje smjernice o primjenjivoj zamišljenoj diskontnoj stopi, uzimajući u obzir sve relevantne faktore uključujući stopu inflacije i rizik, što uključuje trajanje odgode. U smjernicama EBA-e o diskontnoj stopi posebno se razmatra način poticanja upotrebe instrumenata koji su odgođeni na razdoblje od najmanje pet godina;

(h)

plaćanja koja se odnose na prijevremeni raskid ugovora odražavaju uspješnost postignutu u određenom razdoblju, te ne nagrađuju neuspjeh ili povredu dužnosti;

(i)

paketi primitaka povezani s kompenzacijom ili odštetom iz ugovora iz prethodnih zaposlenja moraju biti usklađeni s dugoročnim interesima institucije, uključujući mjere zadržavanja, odgode, ocjene uspješnosti i povrata primitaka;

(j)

mjerenje uspješnosti, kao osnove za izračun varijabilnih dijelova primitaka ili skupa varijabilnih dijelova primitaka, uključuje prilagodbu za sve vrste trenutačnih i budućih rizika, te uzima u obzir troškove potrebnoga kapitala i potrebne likvidnosti;

(k)

raspoređivanje varijabilnih dijelova primitaka u instituciji također uzima u obzir sve vrste trenutačnih i budućih rizika;

(l)

značajan dio, i u svakom slučaju barem 50 % svakog varijabilnog primitka, sastoji se, ravnomjerno, od:

▼M5

dionica ili, ovisno o pravnoj strukturi dotične institucije, istovjetnih vlasničkih udjela; ili instrumenata povezanih s dionicama ili, ovisno o pravnoj strukturi dotične institucije, istovjetnih negotovinskih instrumenata;

▼B

ii.

ako je moguće, drugih instrumenata u smislu članka 52. ili članka 63. Uredbe (EU) br. 575/2013 ili drugih instrumenata koji se mogu u potpunosti konvertirati u instrumente redovnoga osnovnoga kapitala ili čija se vrijednost može smanjiti, koji u svakom slučaju adekvatno odražavaju kreditnu kvalitetu institucije kao društva koje trajno posluje i primjereni su za primjenu za potrebe varijabilnih primitaka.

Na instrumente navedene u ovoj točki primjenjuje se odgovarajuća politika zadržavanja, čija je svrha uskladiti poticaje s dugoročnim interesima institucije. Države članice ili njihova nadležna tijela mogu prema potrebi ograničiti vrste i oblike tih instrumenata ili zabraniti određene instrumente. Ova se točka primjenjuje i na dio varijabilnog dijela primitka koji je odgođen, u skladu s točkom (m), i na dio varijabilnog dijela primitka koji nije odgođen;

▼M5

(m)

značajni dio, u svakom slučaju najmanje 40 % varijabilnog dijela primitaka odgađa se za razdoblje koje nije kraće od četiri do pet godina te se na odgovarajući način usklađuje s vrstom poslovanja, rizicima poslovanja i djelatnostima dotičnog člana osoblja. Za članove upravljačkog tijela i višeg rukovodstva institucija koje su znatne zbog svoje veličine, interne organizacije te vrste, opsega i složenosti njihovih djelatnosti, razdoblje odgode ne bi trebalo biti manje od pet godina.

Dinamika primici koji se plaćaju u režimu odgode ne smije biti brža nego što bi to bio slučaj na proporcionalnoj osnovi. Ako je iznos varijabilnog dijela primitaka izrazito visok, odgađa se plaćanje najmanje 60 % iznosa. Trajanje odgode određuje se u skladu s poslovnim ciklusom, vrstom poslovanja, rizicima poslovanja i djelatnostima dotičnog člana osoblja;

▼B

(n)

varijabilni primici, uključujući odgođeni dio, isplaćuju se ili se stječu samo ako su održivi s obzirom na financijsko stanje institucije u cjelini, te ako su opravdani s obzirom na uspješnost institucije, poslovne jedinice i pojedinca na kojeg se to odnosi.

Ne dovodeći u pitanje opća načela nacionalnog ugovornog i radnog prava, ukupni varijabilni primici općenito trebaju biti znatno smanjeni ako dođe do slabije ili negativne financijske uspješnosti institucije, pri čemu se uzimaju u obzir i tekući primici i smanjenje isplata iznosa koji su prethodno zarađeni, uključujući one na osnovi dogovora o malusu ili povratu primitaka.

Do 100 % ukupnih varijabilnih primitaka podliježe dogovorima o malusu ili povratu primitaka. Institucije određuju posebne kriterije za primjenu malusa i povrata primitaka. Ti kriteriji posebno se odnose na sljedeće situacije:

zaposlenik je sudjelovao u ponašanju ili bio odgovoran za ponašanje koje je dovelo do značajnih gubitaka za instituciju;

ii.

zaposlenik nije ispunio standarde prikladnosti i primjerenosti;

(o)

politika mirovina u skladu je s poslovnom strategijom, ciljevima, vrijednostima i dugoročnim interesima institucije.

Ako zaposlenik napusti instituciju prije mirovine, institucija zadržava diskrecijske mirovinske pogodnosti u razdoblju od pet godina u obliku instrumenata iz točke (l). Ako zaposlenik ostvari uvjete za mirovinu, diskrecijske mirovinske pogodnosti isplaćuju se zaposleniku u obliku instrumenata iz točke (l), uz uvjet petogodišnjeg razdoblja zadržavanja;

(p)

zaposlenici se obvezuju da neće upotrebljavati strategije osobne zaštite od rizika ili osiguranje vezano uz primitke i odgovornost, koji narušavaju učinke usklađenosti s rizikom, ugrađene u njihove primitke;

(q)

varijabilni primici ne isplaćuju se pomoću načina ili metoda koje pogoduju neusklađenosti s ovom Direktivom ili Uredbom (EU) br. 575/2013.

▼M5

EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže utvrđuju kategorije instrumenata kojima se ispunjavaju uvjeti iz stavka 1. točke (l) podtočke ii.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 31. ožujka 2014.

▼M7

Za potrebe utvrđivanja zaposlenika čije profesionalne djelatnosti imaju značajan utjecaj na profil rizičnosti institucije iz članka 92. stavka 3., osim u pogledu zaposlenika u investicijskim društvima, EBA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se utvrđuju kriteriji za definiranje sljedećeg:

(a)

upravljačkih odgovornosti i kontrolnih funkcija;

(b)

značajnih poslovnih jedinica i značajnog utjecaja na profil rizičnosti relevantne poslovne jedinice; i

(c)

drugih kategorija zaposlenika koje nisu izričito navedene u članku 92. stavku 3., a čije profesionalne djelatnosti imaju utjecaj na profil rizičnosti institucije usporediv s utjecajem kategorija zaposlenika koje su u njemu navedene.

EBA podnosi Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. prosinca 2019.

Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Direktive donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010. U pogledu regulatornih tehničkih standarda koji se primjenjuju na investicijska društva, ovlast utvrđena u članku 94. stavku 2. ove Direktive kako je izmijenjena Direktivom (EU) 2018/843 Europskog parlamenta i Vijeća ( 17 ) nastavlja se primjenjivati do 26. lipnja 2021.

▼M5

Odstupajući od stavka 1., zahtjevi utvrđeni u tom stavku točkama (l) i (m) te u drugom podstavku točke (o) ne primjenjuju se na sljedeće:

(a)

instituciju koja nije velika institucija kako je utvrđeno u članku 4. stavku 1. točki 146. Uredbe (EU) br. 575/2013 i čija vrijednost imovine, u prosjeku te na pojedinačnoj osnovi u skladu s ovom Direktivom i Uredbom (EU) br. 575/2013, iznosi 5 milijardi EUR ili manje u razdoblju od četiri godine koje neposredno prethodi tekućoj financijskoj godini;

(b)

člana osoblja čiji godišnji varijabilni primici ne premašuju 50 000 EUR i ne čine više od jedne trećine njegovih ukupnih godišnjih primitaka.

Odstupajući od stavka 3. točke (a), država članica može sniziti ili povisiti u njemu naveden prag, pod uvjetom da:

(a)

institucija u odnosu na koju se država članica koristi ovom odredbom nije velika institucija kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki 146. Uredbe (EU) br. 575/2013 i, ako je prag povišen:

institucija ispunjava kriterije navedene u članku 4. stavku 1. točki 145. podtočkama (c), (d) i (e) Uredbe (EU) br. 575/2013 i

ii.

prag ne prelazi 15 milijardi EUR;

(b)

primjereno je izmijeniti prag u skladu s ovim stavkom uzimajući u obzir vrstu i opseg institucije, složenost njezinih poslova, njezinu internu organizaciju ili, ako je primjenjivo, obilježja grupe kojoj pripada.

Odstupajući od stavka 3. točke (b), država članica može odlučiti da članovi osoblja koji imaju pravo na godišnji varijabilni primitak niži od praga i udjela iz te točke ne podliježu odstupanju navedenome u njemu zbog posebnosti nacionalnih tržišta u pogledu praksi primitaka ili zbog vrste odgovornosti i profila radnog mjesta tih članova osoblja.

Do 28. lipnja 2023. Komisija u bliskoj suradnji s EBA-om preispituje primjenu stavaka od 3. do 5., izvješćuje o tome te to izvješće dostavlja, prema potrebi zajedno sa zakonodavnim prijedlogom, Europskom parlamentu i Vijeću.

EBA izdaje smjernice u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010 olakšavajući provedbu stavaka 3., 4. i 5. i osiguravajući njihovu dosljednu primjenu.

▼B

Članak 95.

Odbor za primitke

Nadležna tijela osiguravaju da institucije koje su značajne u smislu veličine, interne organizacije i vrste, opsega i složenosti poslova osnuju odbor za primitke. Odbor za primitke uspostavlja se na način koji mu omogućuje donošenje stručne i neovisne prosudbe o politikama i praksama vezanim uz primitke i poticajima za upravljanje rizicima, kapitalom i likvidnošću.

Nadležna tijela osiguravaju da odbor za primitke bude odgovoran za pripremanje odluka o primicima, uključujući one koje utječu na rizik i upravljanje rizicima dotične institucije i koje donosi upravljačko tijelo. Predsjednik i članovi odbora za primitke članovi su upravljačkog tijela koji nemaju nikakve izvršne funkcije u dotičnoj instituciji. Ako je prema nacionalnom pravu u upravljačkom tijelu predviđena zastupljenost zaposlenika, odbor za primitke uključuje jednog ili više predstavnika zaposlenika. Pri pripremanju takvih odluka odbor za primitke uzima u obzir dugoročne interese dioničara, ulagatelja i ostalih zainteresiranih strana u instituciji kao i javni interes.

Članak 96.

Održavanje internetske stranice o korporativnom upravljanju i primicima

Institucije koje održavaju internetsku stranicu na toj stranici objašnjavaju na koji su način usklađene sa zahtjevima iz članaka od 88. do 95.

Odjeljak III.

Postupak nadzorne provjere i ocjene

Članak 97.

Nadzorna provjera i ocjena

Uzimajući u obzir tehničke kriterije iz članka 98., nadležna tijela provjeravaju sustave, strategije, procese i mehanizme koje provode institucije kako bi se uskladile s ovom Direktivom i Uredbom (EU) br. 575/2013 te ocjenjuju:

(a)

rizike kojima su institucije izložene ili kojima bi mogle biti izložene;

▼M5 —————

▼B

(c)

rizike koji se otkrivaju testiranjem otpornosti na stres, uzimajući u obzir vrstu, opseg i složenost poslova institucije.

Opseg provjere i ocjene iz stavka 1. obuhvaća sve zahtjeve iz ove Direktive i Uredbe (EU) br. 575/2013.

Na temelju provjere i ocjene iz stavka 1. nadležna tijela određuju osiguravaju li sustavi, strategije, procesi i mehanizmi koje provode institucije te regulatorni kapital i likvidnost koje one drže, dobro upravljanje i pokrivanje njihovih rizika.

Nadležna tijela određuju učestalost i intenzitet provjere i ocjene iz stavka 1., uzimajući u obzir veličinu, sistemsku važnost, vrstu, opseg i složenost poslova dotične institucije kao i načelo proporcionalnosti. Provjera i ocjena ažuriraju se barem jednom godišnje u slučaju institucija obuhvaćenih planom nadzora iz članka 99. stavka 2.

▼M5

Pri provođenju provjere i ocjene iz stavka 1. ovog članka nadležna tijela primjenjuju načelo proporcionalnosti u skladu s kriterijima objavljenima na temelju članka 143. stavka 1. točke (c).

4.a

Nadležna tijela mogu prilagoditi metodologije za primjenu provjere i ocjene iz stavka 1. ovog članka kako bi se u obzir uzele institucije sličnih profila rizičnosti, kao što su slični modeli poslovanja ili geografski položaj izloženosti. Takve prilagođene metodologije mogu uključivati rizično orijentirane referentne vrijednosti i kvantitativne pokazatelje, omogućuju potrebno razmatranje specifičnih rizika kojima svaka institucija može biti izložena te ne utječu na vrstu mjera specifičnih za pojedinu instituciju i određene u skladu s člankom 104.

Ako nadležna tijela upotrebljavaju prilagođene metodologije na temelju ovog stavka, o tome obavješćuju EBA-u. EBA prati nadzorne prakse i izdaje smjernice u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010, kojima se određuje kako se slični profili rizičnosti procjenjuju za potrebe ovog stavka te da bi se zajamčila dosljedna i proporcionalna primjena metodologija diljem Unije koje su prilagođene sličnim institucijama.

▼B

Države članice osiguravaju da u slučaju kada se provjerom pokaže da institucija može predstavljati sistemski rizik u skladu s člankom 23. Uredbe (EU) br. 1093/2010, nadležna tijela obavješćuju EBA-u bez odgode o rezultatima provjere.

▼M5

Ako se provjerom, a posebno ocjenom sustava upravljanja, poslovnog modela ili djelatnosti institucije, nadležnim tijelima pruže opravdani razlozi za sumnju da se, u vezi s tom institucijom, pranje novca ili financiranje terorizma obavlja ili da je obavljeno ili da je bilo pokušaja odnosno ako za to postoji povećani rizik, nadležno tijelo odmah o tome obavješćuje EBA-u i tijelo vlasti ili tijelo koje nadzire instituciju u skladu s Direktivom (EU) 2015/849 i nadležno je za osiguravanje usklađenosti s tom Direktivom. U slučaju mogućeg povećanog rizika pranja novca ili financiranja terorizma, nadležno tijelo i tijelo vlasti ili tijelo koje nadzire instituciju u skladu s Direktivom (EU) 2015/849 i koje je nadležno za osiguravanje usklađenosti s tom Direktivom odmah se povezuje s EBA-om i obavješćuje je o njihovoj zajedničkoj procjeni. Nadležno tijelo, prema potrebi, poduzima mjere u skladu s ovom Direktivom.

▼B

Članak 98.

Tehnički kriteriji za nadzornu provjeru i ocjenu

Osim kreditnog, tržišnog i operativnog rizika, provjera i ocjena koje obavljaju nadležna tijela na temelju članka 97. obuhvaćaju barem:

(a)

rezultate testiranja otpornosti na stres koje provode institucije koje primjenjuju pristup zasnovan na internim rejting-sustavima u skladu s člankom 177. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(b)

izloženost prema koncentracijskom riziku i upravljanje tim rizikom od strane institucija, uključujući njihovu usklađenost sa zahtjevima određenim u dijelu četvrtom Uredbe (EU) br. 575/2013 i članku 81. ove Direktive;

(c)

robusnost, prikladnost i način primjene politika i postupaka koje institucije provode za upravljanje rezidualnim rizikom povezanim s upotrebom priznatih tehnika smanjenja kreditnog rizika;

(d)

opseg u kojem je regulatorni kapital koji institucija drži adekvatan s aspekta imovine koju je institucija sekuritizirala, imajući na umu ekonomski sadržaj transakcije, kao i stupanj ostvarenog prijenosa rizika;

(e)

izloženost likvidnosnom riziku te mjerenje tog rizika i upravljanje tim rizikom od strane institucija, uključujući izradu analiza različitih scenarija, upravljanje instrumentima za smanjenje rizika (posebno razinom, sastavom i kvalitetom zaštitnog sloja likvidnosti) te učinkovite planove za nepredvidive okolnosti;

(f)

utjecaj učinaka diversifikacije i način na koji su ti učinci uključeni u sustav mjerenja rizika;

(g)

rezultate testiranja otpornosti na stres koje provode institucije koje upotrebljavaju interni model za izračun kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik u skladu s dijelom trećim glavom IV. poglavljem 5. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(h)

geografski položaj izloženosti institucija;

(i)

model poslovanja institucije.

▼M5 —————

▼B

Za potrebe točke (e) stavka 1., nadležna tijela redovito provode sveobuhvatnu ocjenu ukupnog upravljanja likvidnosnim rizikom od strane institucija i promiču razvoj dobrih internih metodologija. Pri provođenju tih provjera nadležna tijela uzimaju u obzir ulogu institucija na financijskim tržištima. Nadležna tijela u jednoj državi članici s dužnom pozornosti razmatraju mogući učinak svojih odluka na stabilnost financijskog sustava u svim drugim relevantnim državama članicama.

Nadležna tijela prate je li institucija pružila implicitnu potporu sekuritizaciji. Ako se utvrdi da je institucija pružila implicitnu potporu više od jedanput, nadležno tijelo poduzima odgovarajuće mjere, koje odražavaju povećana očekivanja da će institucija pružati daljnju potporu svojoj sekuritizaciji zbog čega neće uspjeti ostvariti značajan prijenos rizika.

Za potrebe utvrđivanja koje se obavlja na temelju članka 97. stavka 3. ove Direktive, nadležna tijela razmatraju omogućuju li ispravci vrijednosti za pozicije ili portfelje u knjizi trgovanja, kako je navedeno u članku 105. Uredbe (EU) br. 575/2013, instituciji da u kratkom razdoblju proda svoje pozicije ili ih zaštiti od rizika bez ostvarivanja značajnih gubitaka u uobičajenim tržišnim uvjetima.

▼M5

Provjera i ocjena koje provode nadležna tijela uključuju izloženost institucija kamatnom riziku koji proizlazi iz poslova koji se vode u knjizi pozicija kojima se ne trguje.

Nadzorne ovlasti izvršavaju se barem u sljedećim slučajevima:

(a)

u slučaju da se ekonomska vrijednost vlasničkog kapitala institucije kako se navodi u članku 84. stavku 1. smanjila za više od 15 % njihova osnovnog kapitala zbog iznenadne i neočekivane promjene kamatnih stopa određenih u bilo kojem od šest nadzornih scenarija šoka koji se primjenjuju na kamatne stope;

(b)

u slučaju da se neto kamatni prihod institucije kako je naveden u članku 84. stavku 1. znatno smanjio zbog iznenadne i neočekivane promjene kamatnih stopa, kako je određeno u bilo kojem od dvaju nadzornih scenarija šoka koji se primjenjuju na kamatne stope.

Neovisno o drugom podstavku, nadležna tijela nisu obvezna izvršavati nadzorne ovlasti ako, na temelju provjere i ocjene iz ovoga stavka, smatraju da institucija primjereno upravlja kamatnim rizikom koji proizlazi iz poslova koji se vode u knjizi pozicija kojima se ne trguje i da institucija nije prekomjerno izložena kamatnom riziku koji proizlazi iz poslova koji se vode u knjizi pozicija kojima se ne trguje.

Za potrebe ovog stavka pojam „nadzorne ovlasti” znači ovlasti iz članka 104. stavka 1. ili ovlast određivanja pretpostavki modela i parametara, koje nisu pretpostavke koje je utvrdila EBA na temelju ovog članka stavka 5.a točke (b), koje institucije trebaju uzeti u obzir u svojem izračunu ekonomske vrijednosti vlasničkoga kapitala na temelju članka 84. stavka 1.

▼M5

5.a

EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kako bi za potrebe stavka 5. utvrdila sljedeće:

(a)

šest nadzornih scenarija šoka kako se navode u stavku 5. drugom podstavku točki (a) i dva nadzorna scenarija šoka kako se navode u stavku 5. drugom podstavku točki (b) koje treba primjenjivati na kamatne stope za svaku valutu;

(b)

s obzirom na međunarodno dogovorene bonitetne standarde, zajedničke pretpostavke modela i parametara, osim bihevioralnih pretpostavki, koje institucije odražavaju u svojim izračunima ekonomske vrijednosti vlasničkog kapitala iz stavka 5. drugog podstavka točke (a), koje su ograničene na sljedeće:

postupanje s vlastitim vlasničkim kapitalom institucije;

ii.

uključivanje, sastav i diskontiranje novčanih tokova osjetljivih na kamatne stope, koje proizlaze iz imovine, obveza i izvanbilančnih stavki institucije, uključujući postupanje s komercijalnim maržama i drugim sastavnicama marže;

iii.

upotrebu dinamičnih ili statičnih modela bilance i postupanje s amortiziranim pozicijama i pozicijama koje dospijevaju, koje iz toga proizlazi.

(c)

s obzirom na međunarodno dogovorene standarde, zajedničke pretpostavke modela i parametara, osim bihevioralnih pretpostavki, koje institucije odražavaju u svojim izračunima neto kamatnog prihoda iz stavka 5. drugog podstavka točke (b), koje su ograničene na sljedeće:

uključivanje i sastav novčanih tokova osjetljivih na kamatne stope, koje proizlaze iz imovine, obveza i izvanbilančnih stavki institucije, uključujući postupanje s komercijalnim maržama i drugim sastavnicama marže;

ii.

upotrebu dinamičnih ili statičnih modela bilance i postupanje s amortiziranim pozicijama i pozicijama koje dospijevaju, koje iz toga proizlazi;

iii.

razdoblje u kojem se mjeri budući neto kamatni prihod;

(d)

što se podrazumijeva kao „znatno smanjenje” iz stavka 5. drugog podstavka točke (b).

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. lipnja 2020.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za dopunu ove Direktive donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

▼B

Provjera i ocjena koje provode nadležna tijela uključuju izloženost institucija riziku prekomjerne financijske poluge, koji se odražava u pokazateljima prekomjerne financijske poluge, uključujući omjer financijske poluge, određen u skladu s člankom 429. Uredbe (EU) br. 575/2013. Pri utvrđivanju adekvatnosti omjera financijske poluge institucija, kao i sustava, strategija, procesa i mehanizama koje su provele institucije u svrhu upravljanja rizikom prekomjerne financijske poluge, nadležna tijela uzimaju u obzir model poslovanja tih institucija.

Provjera i ocjena koje provode nadležna tijela uključuju sustave upravljanja institucija, njihovu korporativnu kulturu i vrijednosti i sposobnost članova upravljačkog tijela da izvršavaju svoje dužnosti. Pri provođenju te provjere i ocjene nadležna tijela moraju imati pristup barem dnevnom redu i popratnoj dokumentaciji sa sastanaka upravljačkog tijela i njegovih odbora te rezultatima internih ili eksternih ocjena uspješnosti upravljačkog tijela.

▼M5

EBA procjenjuje potencijalno uključivanje okolišnih, socijalnih i upravljačkih rizika (ESG rizika) u provjeru i ocjenu koje obavljaju nadležna tijela.

Za potrebe prvog podstavka procjena EBA-e obuhvaća barem sljedeće:

(a)

izradu ujednačene definicije ESG rizika, uključujući fizičke rizike i rizike tranzicije; potonje se odnosi na rizike u vezi s amortizacijom imovine zbog regulatornih promjena;

(b)

izradu odgovarajućih kvantitativnih i kvalitativnih kriterija za procjenu učinka ESG rizika na financijsku stabilnost institucija u kratkoročnom, srednjoročnom i dugoročnom razdoblju; ti kriteriji uključuju postupke testiranja otpornosti na stres i analize scenarija radi procjene učinka ESG rizika u okviru scenarija s različitim stupnjevima težine;

(c)

sustave, procese, mehanizme i strategije koje institucije trebaju provesti kako bi utvrdile i procijenile ESG rizike te upravljale njima;

(d)

analitičke metode i alate za procjenu učinka ESG rizika na kreditiranje i aktivnosti institucija u pogledu financijskog posredovanja.

EBA o svojim nalazima podnosi izvješće Komisiji, Europskom parlamentu i Vijeću do 28. lipnja 2021.

Na temelju ishoda njezina izvješća EBA može, ako je primjereno, izdati smjernice u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010, u vezi s ujednačenim uključivanjem ESG rizika u postupak nadzorne provjere i ocjene koji provode nadležna tijela.

▼B

Članak 99.

Plan nadzora

Nadležna tijela barem jednom godišnje donose plan nadzora za institucije koje nadziru. Taj plan uzima u obzir postupak nadzorne provjere i ocjene u skladu s člankom 97. On sadrži sljedeće elemente:

(a)

naznaku načina na koji nadležna tijela namjeravaju obavljati svoje zadaće i raspodijeliti svoje resurse;

(b)

identifikaciju institucija za koje se planira da će biti podvrgnute pojačanom nadzoru i mjere poduzete za takav nadzor, kao što je navedeno u stavku 3.;

(c)

plan inspekcija u prostorijama kojima se koristi institucija, uključujući njezine podružnice i društva kćeri koja su osnovana u drugim državama članicama, u skladu s člancima 52., 119. i 122.

Planovi nadzora uključuju sljedeće institucije:

(a)

institucije za koje rezultati testiranja otpornosti na stres, iz točaka (a) i (g) članka 98. stavka 1. i članka 100. ili ishod postupka nadzorne provjere i ocjene iz članka 97. upućuju na značajne rizike za njihovo postojeće financijsko stanje ili upućuju na kršenje nacionalnih odredbi kojima se prenosi ova Direktiva i Uredbe (EU) br. 575/2013;

▼M5 —————

▼B

(c)

sve druge institucije za koje nadležna tijela to smatraju potrebnim.

Kada se to smatra prikladnim prema članku 97., poduzimaju se posebno sljedeće mjere:

(a)

povećanje broja ili učestalosti izravnih kontrola institucije;

(b)

stalna prisutnost nadležnog tijela u instituciji;

(c)

dodatno ili učestalije izvješćivanje od strane institucije;

(d)

dodatne ili učestalije provjere operativnih, strateških ili poslovnih planova institucije;

(e)

tematske kontrole za praćenje specifičnih rizika za koje je vjerojatno da će se ostvariti.

Donošenje plana nadzora od strane nadležnog tijela matične države članice ne sprečava nadležna tijela države članice domaćina u izvršavanju pojedinačnih izravnih provjera i inspekcija djelatnosti podružnica institucija na njihovom teritoriju u skladu s člankom 52. stavkom 3.

Članak 100.

Nadzorno testiranje otpornosti na stres

Nadležna tijela prema potrebi, ali najmanje jednom godišnje provode nadzorna testiranja otpornosti na stres za institucije koje nadziru, kako bi se olakšao postupak provjere i ocjene u skladu s člankom 97.

EBA izdaje smjernice u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010 kako bi se osiguralo da nadležna tijela koriste zajedničke metodologije pri provođenju godišnjih nadzornih testiranja otpornosti na stres.

Članak 101.

Kontinuirana provjera odobrenja za upotrebu internih pristupa

Nadležna tijela redovito, a barem svake 3 godine provjeravaju usklađenost institucija sa zahtjevima vezanima uz pristupe koji zahtijevaju odobrenje nadležnih tijela prije primjene tih pristupa pri izračunu kapitalnih zahtjeva u skladu s dijelom trećim Uredbe (EU) br. 575/2013. Ona posebno uzimaju u obzir promjene u poslovanju institucije i primjenu tih pristupa na nove proizvode. U slučaju kada se utvrde značajni nedostaci u obuhvatu rizika internih pristupa institucije, nadležna tijela osiguravaju ispravljanje tih nedostataka ili poduzimaju potrebne mjere za smanjenje njihovih posljedica, što uključuje i određivanje viših multiplikacijskih faktora ili određivanje dodatnih kapitalnih zahtjeva ili poduzimanje drugih primjerenih i učinkovitih mjera.

Nadležna tijela posebno provjeravaju i ocjenjuju primjenjuje li institucija dobro razvijene i ažurne tehnike i prakse za te pristupe.

Ako za interni model za izračun tržišnih rizika brojna prekoračenja iz članka 366. Uredbe (EU) br. 575/2013 upućuju na to da model nije ili više nije dovoljno točan, nadležna tijela oduzimaju odobrenje za upotrebu internog modela ili nalažu odgovarajuće mjere kojima se osigurava hitno poboljšanje modela.

Ako je instituciji odobrena primjena pristupa koji zahtijeva odobrenje nadležnih tijela prije upotrebe tog pristupa za izračun kapitalnih zahtjeva u skladu s dijelom trećim Uredbe (EU) br. 575/2013, ali ona više ne ispunjava zahtjeve za primjenu tog pristupa, nadležna tijela zahtijevaju od institucije da ili dokaže nadležnim tijelima da je utjecaj neusklađenosti beznačajan, kada je to primjenjivo u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 ili da predstavi plan za pravodobnu ponovnu uspostavu usklađenosti sa zahtjevima, i odredi rok za njegovu provedbu. Nadležna tijela zahtijevaju poboljšanje tog plana, ako nije vjerojatno da će on dovesti do potpune usklađenosti ili ako je rok neodgovarajući. Ako nije vjerojatno da će institucija biti sposobna ponovno uspostaviti usklađenost u odgovarajućem roku i, kada je to primjenjivo, nije uspjela dokazati da je utjecaj neusklađenosti beznačajan, odobrenje za upotrebu tog pristupa oduzima se ili se ograničava na usklađena područja ili na ona područja u kojima je moguće postići usklađenost unutar odgovarajućeg roka.

Kako bi promicala dosljednu kakvoću internih pristupa u Uniji, EBA analizira interne pristupe u institucijama, kao i dosljednu provedbu definicije nastanka statusa neispunjavanja obveza, te način na koji te institucije postupaju sa sličnim rizicima ili izloženostima.

EBA sastavlja smjernice u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010, koje sadržavaju referentna mjerila na temelju te analize.

Nadležna tijela uzimaju u obzir tu analizu i ta referentna mjerila za provjeru odobrenja koja daju institucijama za upotrebu internih pristupa.

Odjeljak IV.

Nadzorne mjere i nadzorne ovlasti

Članak 102.

Nadzorne mjere

Nadležna tijela zahtijevaju od institucije da u ranoj fazi poduzme potrebne mjere za rješavanje relevantnih problema u sljedećim okolnostima:

(a)

institucija ne ispunjava zahtjeve iz ove Direktive ili iz Uredbe (EU) br. 575/2013;

(b)

nadležna tijela imaju dokaze da će institucija vjerojatno prekršiti zahtjeve iz ove Direktive ili iz Uredbe (EU) br. 575/2013 u sljedećih 12 mjeseci.

Za potrebe stavka 1., ovlasti nadležnog tijela uključuju i ovlasti iz članka 104.

▼M5 —————

▼B

Članak 104.

Nadzorne ovlasti

▼M5

Za potrebe članka 97., članka 98. stavaka 4. i 5., članka 101. stavka 4. i članka 102. ove Direktive te primjene Uredbe (EU) br. 575/2013 nadležna tijela imaju barem ovlasti:

(a)

zahtijevati od institucija da imaju dodatni regulatorni kapital koji premašuje zahtjeve određene u Uredbi (EU) br. 575/2013, prema uvjetima iz članka 104.a ove Direktive;

(b)

zahtijevati jačanje sustava, procesa, mehanizama i strategija provedenih u skladu s člancima 73. i 74.;

(c)

zahtijevati da institucije podnesu plan za ponovno osiguravanje usklađenosti s nadzornim zahtjevima na temelju ove Direktive i Uredbe (EU) br. 575/2013 te odrediti rok za njegovu provedbu, uključujući poboljšanja tog plana u pogledu opsega i roka;

(d)

zahtijevati od institucija primjenu posebne politike rezerviranja ili tretmana imovine u pogledu kapitalnih zahtjeva;

(e)

ograničiti poslove, poslovanje ili mrežu institucija ili zahtijevati napuštanje djelatnosti koje predstavljaju pretjerane rizike za stabilnost institucije;

(f)

zahtijevati smanjenje rizika koji proizlaze iz djelatnosti, proizvoda i sustava institucija, uključujući eksternalizirane djelatnosti;

(g)

zahtijevati da institucije ograniče varijabilne primitke na postotak neto prihoda kada ti primici nisu u skladu s održavanjem dobre kapitalne osnove;

(h)

zahtijevati od institucija da upotrijebe neto dobit za jačanje regulatornog kapitala;

(i)

ograničavati ili zabraniti institucijama plaćanje raspodjela ili kamata dioničarima, članovima ili imateljima instrumenata dodatnog osnovnog kapitala ako zabrana ne predstavlja nastanak statusa neispunjavanja obveza institucije;

(j)

određivati dodatne ili učestalije izvještajne zahtjeve, uključujući izvješćivanje o regulatornom kapitalu, likvidnosti i financijskoj poluzi;

(k)

određivati posebne zahtjeve za likvidnost, kao i ročnih neusklađenosti između imovine i obveza;

(l)

zahtijevati dodatne objave.

Za potrebe stavka 1. točke (j) nadležna tijela mogu institucijama odrediti dodatne ili češće zahtjeve u pogledu izvješćivanja samo ako je relevantni zahtjev primjeren i proporcionalan s obzirom na svrhu u koju se zahtijevaju informacije te se ne radi o dvostrukom zahtjevu za informacijama.

Za potrebe članaka od 97. do 102. smatra se da su zahtjevi za dodatnim informacijama koje se mogu zahtijevati od institucija dvostruki, ako su radi o istim ili u bitnim aspektima istim informacijama koje su na neki drugi način već dostavljene nadležnom tijelu ili ih nadležno tijelo samo može proizvesti.

Nadležno tijelo ne zahtijeva od institucije da dostavi dodatne informacije ako je informacije prethodno primilo u drugačijem formatu ili na drugačijoj razini detalja i ako se tim drugačijim formatom ili razinom detalja nadležno tijelo ne sprečava da pripremi jednako kvalitetne i pouzdane informacije kakve bi bile informacije pripremljene na temelju dodatnih informacija koje bi inače bile dostavljene.

▼M5 —————

▼M5

Članak 104.a

Dodatni kapitalni zahtjev

Nadležna tijela određuju dodatni kapitalni zahtjev iz članka 104. stavka 1. točke (a) ako na temelju provjera u skladu s člancima 97. i 101. utvrde da se na pojedinačnu instituciju odnosi bilo koja sljedeća situacija:

(a)

institucija je izložena rizicima ili elementima rizika koji nisu pokriveni ili nisu dostatno pokriveni, kako je utvrđeno u stavku 2. ovog članka, kapitalnim zahtjevima navedenima u dijelu trećem, četvrtom i sedmom Uredbe (EU) br. 575/2013 i u poglavlju 2. Uredbe (EU) 2017/2402 Europskog parlamenta i Vijeća ( 18 );

(b)

institucija ne ispunjava zahtjeve navedene u člancima 73. i 74. ove Direktive ili u članku 393. Uredbe (EU) br. 575/2013 te nije vjerojatno da bi druge nadzorne mjere bile dostatne za pravodobno osiguravanje ispunjavanja tih zahtjeva;

(c)

smatra se da prilagodbe iz članka 98. stavka 4. nisu dostatne da bi instituciji omogućile da u kratkom razdoblju proda svoje pozicije ili ih zaštiti od rizika, a da pritom ne pretrpi značajne gubitke u uobičajenim tržišnim uvjetima;

(d)

ocjena provedena u skladu s člankom 101. stavkom 4. pokaže da će neusklađenost sa zahtjevima za primjenu odobrenog pristupa vjerojatno dovesti do neadekvatnih kapitalnih zahtjeva;

(e)

institucija u više navrata ne uspijeva uspostaviti ili održati odgovarajuću razinu dodatnog regulatornog kapitala za pokriće smjernica priopćenih u skladu s člankom 104.b stavkom 3.;

(f)

druge situacije specifične za pojedinu instituciju za koje nadležno tijelo smatra da predstavljaju znatnu zabrinutost u vezi s nadzorom.

Nadležna tijela određuju dodatni kapitalni zahtjev iz članka 104. stavka 1. točke (a) samo kako bi se pokrili rizici koji su nastali kod pojedinačnih institucija zbog njihovog poslovanja, uključujući rizike kojima se odražava učinak određenih gospodarskih i tržišnih kretanja na profil rizičnosti pojedinačne institucije.

Za potrebe ovog članka stavka 1. točke (a) smatra se da rizici ili elementi rizika nisu pokriveni ili nisu dostatno pokriveni kapitalnim zahtjevima navedenima u dijelu trećem, četvrtom i sedmom Uredbe (EU) br. 575/2013 i u poglavlju 2. Uredbe (EU) 2017/2402 samo ako su iznosi, vrsta i raspodjela kapitala koje nadležno tijelo smatra adekvatnim, uzimajući u obzir nadzornu provjeru procjene koju su institucije provele u skladu s člankom 73. prvim stavkom ove Direktive, viši od kapitalnih zahtjeva navedenih u dijelu trećem, četvrtom i sedmom Uredbe (EU) br. 575/2013 i u poglavlju 2. Uredbe (EU) 2017/2402.

Za potrebe prvog podstavka nadležna tijela procjenjuju, uzimajući u obzir profil rizičnosti svake pojedinačne institucije, rizike kojima je institucija izložena, uključujući:

(a)

rizike specifične za pojedinu instituciju ili elemente takvih rizika koji su izričito isključeni iz kapitalnih zahtjeva navedenih u dijelu trećem, četvrtom i sedmom Uredbe (EU) br. 575/2013 i u poglavlju 2. Uredbe (EU) 2017/2402 ili se ne rješavaju izričito tim kapitalnim zahtjevima;

(b)

rizike specifične za pojedinu instituciju ili elemente takvih rizika koji će vjerojatno biti podcijenjeni unatoč usklađenosti s primjenjivim zahtjevima navedenima u dijelu trećem, četvrtom i sedmom Uredbe (EU) br. 575/2013 i u poglavlju 2. Uredbe (EU) 2017/2402.

U mjeri u kojoj rizici ili elementi rizika podliježu prijelaznim aranžmanima ili odredbama o nastavku priznavanja utvrđenima u ovoj Direktivi ili u Uredbi (EU) br. 575/2013 oni se ne smatraju rizicima ili elementima takvih rizika koji su vjerojatno podcijenjeni unatoč usklađenosti s primjenjivim zahtjevima navedenima u dijelu trećem, četvrtom i sedmom Uredbe (EU) br. 575/2013 i u poglavlju 2. Uredbe (EU) 2017/2402.

Za potrebe prvog podstavka kapitalom koji se smatra adekvatnim pokrivaju se svi rizici ili elementi rizika koji su utvrđeni kao značajni na temelju procjene iz drugog podstavka ovog članka te nisu pokriveni ili nisu dostatno pokriveni kapitalnim zahtjevima navedenima u dijelu trećem, četvrtom i sedmom Uredbe (EU) br. 575/2013 i u poglavlju 2. Uredbe (EU) 2017/2402.

Kamatni rizik koji proizlazi iz knjige pozicija kojima se ne trguje može se smatrati značajnim barem u slučajevima iz članka 98. stavka 5. osim ako nadležna tijela pri provjeri i ocjeni zaključe da institucija adekvatno upravlja kamatnim rizikom koji proizlazi iz poslova koji se vode u knjizi pozicija kojima se ne trguje te da institucija nije prekomjerno izložena kamatnom riziku koji proizlazi iz poslova koji se vode u knjizi pozicija kojima se ne trguje.

Ako se zahtijeva dodatni regulatorni kapital radi rješavanja rizika koji nisu rizik prekomjerne financijske poluge, koji nisu dostatno pokriveni člankom 92. stavkom 1. točkom (d) Uredbe (EU) br. 575/2013, nadležna tijela određuju razinu dodatnog regulatornog kapitala, koji se zahtijeva na temelju stavka 1. točke (a) ovog članka, kao razliku između kapitala koji se smatra adekvatnim prema stavku 2. ovog članka i relevantnih kapitalnih zahtjeva navedenih u dijelu trećem i četvrtom Uredbe (EU) br. 575/2013 i u poglavlju 2. Uredbe (EU) 2017/2402.

Ako se zahtijeva dodatni regulatorni kapital radi rješavanja rizika prekomjerne financijske poluge, koji nije dostatno pokriven člankom 92. stavkom 1. točkom (d) Uredbe (EU) br. 575/2013, nadležna tijela određuju razinu dodatnog regulatornog kapitala, koji se zahtijeva na temelju stavka 1. točke (a) ovog članka, kao razliku između kapitala koji se smatra adekvatnim na temelju stavka 2. ovog članka i relevantnih kapitalnih zahtjeva navedenih u dijelu trećem i sedmom Uredbe (EU) br. 575/2013.

▼C2

Institucija dodatni kapitalni zahtjev koji je odredilo nadležno tijelo na temelju članka 104. stavka 1. točke (a) radi rješavanja rizika koji nisu rizik prekomjerne financijske poluge ispunjava regulatornim kapitalom koji zadovoljava sljedeće uvjete:

(a)

najmanje tri četvrtine dodatnog kapitalnog zahtjeva ispunjava se osnovnim kapitalom;

(b)

najmanje tri četvrtine osnovnog kapitala iz točke (a) sastoji se od redovnog osnovnog kapitala.

Institucija dodatni kapitalni zahtjev koji je odredilo nadležno tijelo na temelju članka 104. stavka 1. točke (a) radi rješavanja rizika prekomjerne financijske poluge ispunjava osnovnim kapitalom.

Odstupajući od prvog i drugog podstavka, nadležno tijelo može zahtijevati od institucije da ispuni svoj dodatni kapitalni zahtjev s pomoću većeg udjela osnovnog kapitala ili redovnog osnovnog kapitala, ako je to potrebno i uzimajući u obzir posebne okolnosti u kojima se institucija nalazi.

▼M5

Regulatorni kapital, koji se upotrebljava za ispunjavanje dodatnog kapitalnog zahtjeva iz članka 104. stavka 1. točke (a) ove Direktive, koji su odredila nadležna tijela radi rješavanja rizika koji nisu rizik prekomjerne financijske poluge, ne upotrebljava se za ispunjavanje bilo čega od sljedećeg:

(a)

kapitalnih zahtjeva navedenih u članku 92. stavku 1. točkama (a), (b) i (c) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(b)

zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj;

(c)

smjernica o dodatnom regulatornom kapitalu iz članka 104.b stavka 3. ove Direktive, ako se tim smjernicama rješavaju rizici koji nisu rizik prekomjerne financijske poluge.

Regulatorni kapital, koji se upotrebljava za ispunjavanje dodatnog kapitalnog zahtjeva iz članka 104. stavka 1. točke (a) ove Direktive, koji su utvrdila nadležna tijela radi rješavanja rizika prekomjerne financijske poluge, koji nije dostatno pokriven člankom 92. stavkom 1. točkom (d) Uredbe (EU) br. 575/2013, ne upotrebljava se za ispunjavanje bilo čega od sljedećeg:

(a)

kapitalnog zahtjeva navedenog u članku 92. stavku 1. točki (d) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(b)

zahtjeva za zaštitni sloj omjera financijske poluge iz članka 92. stavka 1.a Uredbe (EU) br. 575/2013;

(c)

smjernica o dodatnom regulatornom kapitalu iz članka 104.b stavka 3. ove Direktive, ako se tim smjernicama rješavaju rizici prekomjerne financijske poluge.

Nadležno tijelo svakoj instituciji u pisanom obliku obrazlaže odluku o određivanju dodatnog kapitalnog zahtjeva na temelju članka 104. stavka 1. točke (a), prikazujući pritom, kao minimum, jasan izračun cjelokupne procjene elemenata iz stavaka od 1. do 4. ovog članka. U slučaju iz ovog članka stavka 1. točke (e) to obrazloženje uključuje posebno navođenje razloga zbog kojih se određivanje smjernica o dodatnom regulatornom kapitalu više ne smatra dostatnim.

Članak 104.b

Smjernice o dodatnom regulatornom kapitalu

Na temelju strategija i procesa iz članka 73. institucije utvrđuju razinu svojeg internog kapitala na primjerenoj razini regulatornog kapitala koja je dostatna za pokrivanje svih rizika kojima je institucija izložena i radi osiguravanja toga da regulatorni kapital institucije može apsorbirati moguće gubitke koji proizlaze iz stresnih scenarija, uključujući one utvrđene u okviru nadzornog testiranja otpornosti na stres iz članka 100.

Nadležna tijela redovito provjeravaju razinu internog kapitala koju svaka institucija određuje u skladu sa stavkom 1. ovog članka u sklopu provjera i ocjena koje se obavljaju u skladu s člancima 97. i 101., uključujući rezultate testiranja otpornosti na stres iz članka 100.

Na temelju tih provjera nadležna tijela za svaku instituciju određuju ukupnu razinu regulatornog kapitala koju smatraju prikladnom.

Nadležna tijela institucijama priopćuju svoje smjernice o dodatnom regulatornom kapitalu.

Smjernice o dodatnom regulatornom kapitalu jesu regulatorni kapital koji premašuje relevantan iznos regulatornog kapitala koji se zahtijeva na temelju dijela trećeg, četvrtog i sedmog Uredbe (EU) br. 575/2013, poglavlja 2. Uredbe (EU) 2017/2402, članka 104. stavka 1. točke (a) i članka 128. točke 6. ove Direktive ili na temelju članka 92. stavka 1.a Uredbe (EU) br. 575/2013, kako je relevantno, te koji je potreban za postizanje ukupne razine regulatornog kapitala za koju nadležna tijela smatraju da je prikladna na temelju stavka 2. ovog članka.

Smjernice nadležnih tijela o dodatnom regulatornom kapitalu na temelju stavka 3. ovog članka specifične su za pojedinu instituciju. Smjernicama se mogu pokriti rizici koji se rješavaju dodatnim kapitalnim zahtjevom koji se zahtijeva na temelju članka 104. stavka 1. točke (a) samo u mjeri u kojima se njima pokrivaju aspekti tih rizika koji nisu već pokriveni u okviru tog zahtjeva.

Regulatorni kapital, koji se upotrebljava za ispunjavanje smjernica o dodatnom regulatornom kapitalu priopćenih u skladu sa stavkom 3. ovog članka za rješavanje rizika koji nisu rizik prekomjerne financijske poluge, ne upotrebljava se za ispunjavanje bilo čega od sljedećeg:

(a)

kapitalnih zahtjeva navedenih u članku 92. stavku 1. točkama (a), (b) i (c) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(b)

zahtjeva utvrđenog u članku 104.a ove Direktive, koji su odredila nadležna tijela za rješavanje rizika koji nisu rizik prekomjerne financijske poluge i zahtjev za kombinirani zaštitni sloj.

Regulatorni kapital, koji se upotrebljava za ispunjavanje smjernica o dodatnom regulatornom kapitalu priopćenih u skladu sa stavkom 3. ovog članka radi rješavanja rizik prekomjerne financijske poluge, ne smije se upotrijebiti za ispunjavanje kapitalnog zahtjeva navedenog u članku 92. stavku 1. točki (d) Uredbe (EU) br. 575/2013, zahtjeva utvrđenog u članku 104.a ove Direktive koji su odredila nadležna tijela radi rješavanja rizika prekomjerne financijske poluge i zahtjeva za zaštitni sloj omjera financijske poluge iz članka 92. stavka 1.a Uredbe (EU) br. 575/2013.

Neispunjavanje smjernica iz stavka 3. ovog članka u slučaju kada institucija ispunjava relevantne kapitalne zahtjeve navedene u dijelu trećem, četvrtom i sedmom Uredbe (EU) br. 575/2013 i u poglavlju 2. Uredbe (EU) 2017/2402, relevantni dodatni kapitalni zahtjev iz članka 104. stavka 1. točke (a) ove Direktive i, kako je relevantno, zahtjev za kombinirani zaštitni sloj ili zahtjev za zaštitni sloj omjera financijske poluge iz članka 92. stavka 1.a Uredbe (EU) br. 575/2013 ne povlači za sobom ograničenja iz članaka 141. ili 141.b ove Direktive.

Članak 104.c.

Suradnja sa sanacijskim tijelima

Nadležna tijela obavješćuju relevantna sanacijska tijela o dodatnom kapitalnom zahtjevu koji je određen institucijama na temelju članka 104. stavka 1. točke (a) i o bilo kakvim smjernicama o dodatnom regulatornom kapitalu priopćenima institucijama u skladu s člankom 104.b stavkom 3.

▼B

Članak 105.

Posebni zahtjevi za likvidnost

Za potrebe određivanja primjerene razine zahtjeva za likvidnost na temelju provjere i ocjene provedene u skladu s odjeljkom III., nadležna tijela ocjenjuju potrebu određivanja posebnog zahtjeva za likvidnost radi obuhvaćanja likvidnosnih rizika kojima institucija jest ili bi mogla biti izložena, uzimajući u obzir sljedeće:

(a)

model poslovanja institucije;

(b)

sustave, procese i mehanizme institucije iz odjeljka II. te posebno iz članka 86.;

(c)

ishod provjere i ocjene koje se provode u skladu s člankom 97..

▼M5 —————

▼B

Ne dovodeći u pitanje članak 67., nadležna tijela posebno razmatraju potrebu primjene administrativnih kazni ili drugih administrativnih mjera, uključujući bonitetne naknade čija se razina u širim okvirima odnosi na razlike između stvarne likvidnosne pozicije institucije i likvidnosnih zahtjeva i zahtjeva za stabilnim izvorima financiranja uspostavljenih na nacionalnoj razini i na razini Unije.

Članak 106.

Posebni zahtjevi za objavljivanje

Države članice ovlašćuju nadležna tijela da od institucija zahtijevaju:

(a)

objavljivanje informacija iz dijela osmog Uredbe (EU) br. 575/2013 više od jednom godišnje i određivanje rokova za objavljivanje;

(b)

korištenje posebnih medija i mjesta za objavljivanje, osim financijskih izvještaja.

Države članice ovlašćuju nadležna tijela da od matičnih društava zahtijevaju da objavljuju jednom godišnje, bilo u cijelosti ili upućivanjem na istovjetne informacije, opis svoje pravne strukture te strukture upravljanja i organizacijske strukture grupe institucija u skladu s člankom 14. stavkom 3., člankom 74. stavkom 1. i člankom 109. stavkom 2.

Članak 107.

Dosljednost nadzorne provjere i ocjene i nadzornih mjera

Nadležna tijela obavješćuju EBA-u o:

(a)

funkcioniranju svojeg postupka nadzorne provjere i ocjene iz članka 97.;

(b)

metodologiji na kojoj se temelje odluke iz članaka 98., 100., 101., 102., 104. i 105. o postupku iz točke (a).

EBA procjenjuje informacije koje pružaju nadležna tijela u svrhu osiguranja dosljednosti u postupku nadzorne provjere i ocjene. Ona može tražiti dodatne informacije od nadležnih tijela radi izvršavanja svoje procjene, na proporcionalnoj osnovi u skladu s člankom 35. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

EBA jednom godišnje izvješćuje Europski parlament i Vijeće o stupnju konvergencije u primjeni ovog poglavlja među državama članicama.

Kako bi se povećao stupanj te konvergencije, EBA provodi stručne preglede u skladu s člankom 30. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

EBA izdaje smjernice nadležnim tijelima u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010 radi daljnjeg utvrđivanja, na način koji je primjeren veličini, strukturi i internoj organizaciji institucija i vrsti, opsegu i složenosti poslova institucija, zajedničkih postupaka i metodologija za postupak nadzorne provjere i ocjene iz stavka 1. ovog članka i iz članka 97. i za ocjenu organizacije i postupanja s rizicima iz članaka od 76. do 87., posebno povezanih s koncentracijskim rizikom u skladu s člankom 81.

Odjeljak V.

Razina primjene

Članak 108.

Postupak procjene adekvatnosti internog kapitala

Nadležna tijela zahtijevaju od svake institucije koja nije društvo kći u državi članici u kojoj je dobila odobrenje za rad i u kojoj se nad njom provodi nadzor, niti je matično društvo, te od svake institucije koja nije uključena u konsolidaciju u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 575/2013, da ispuni obveze iz članka 73. ove Direktive na pojedinačnoj osnovi.

Nadležna tijela mogu izuzeti od primjene zahtjeve iz članka 73. ove Direktive vezane uz kreditnu instituciju u skladu s člankom 10. Uredbe (EU) br. 575/2013.

Kada nadležna tijela izuzmu od primjene kapitalne zahtjeve na konsolidiranoj osnovi iz članka 15. Uredbe (EU) br. 575/2013, zahtjevi iz članka 73. ove Direktive primjenjuju se na pojedinačnoj osnovi.

Nadležna tijela zahtijevaju od matičnih institucija u državi članici, u opsegu i na način propisan u dijelu prvom, glavi II. poglavlju 2. odjeljcima 2. i 3. Uredbe (EU) br. 575/2013, da ispunjavaju obveze propisane člankom 73. ove Direktive na konsolidiranoj osnovi.

▼M5 —————

▼B

Nadležna tijela zahtijevaju od institucija kćeri da primjenjuju zahtjeve iz članka 73. na potkonsolidiranoj osnovi, ako te institucije, ili matično društvo, ako je ono financijski holding ili mješoviti financijski holding, imaju kao društvo kćer u trećoj zemlji instituciju ili financijsku instituciju ili društvo za upravljanje imovinom, kako je definirano u članku 2. stavku 5. Direktive 2002/87/EZ, ili ako imaju sudjelujući udio u takvom društvu.

Članak 109.

Sustavi, procesi i mehanizmi institucija

Nadležna tijela zahtijevaju od institucija da ispunjavaju obveze propisane u odjeljku II. ovog poglavlja na pojedinačnoj osnovi, osim ako se nadležna tijela koriste odstupanjem iz članka 7. Uredbe (EU) br. 575/2013.

▼M5

Nadležna tijela zahtijevaju od matičnih društava i društava kćeri na koja se primjenjuje ova Direktiva da ispunjavaju obveze navedene u odjeljku II. ovog poglavlja na konsolidiranoj ili potkonsolidiranoj osnovi, da osiguraju da su sustavi, procesi i mehanizmi koji se zahtijevaju na temelju odjeljka II. ovog poglavlja dosljedni i dobro integrirani te da su u mogućnosti pružiti sve podatke i informacije relevantne za nadzor. Ona posebno osiguravaju da matična društva i društva kćeri na koja se primjenjuje ova Direktiva provode te sustave, procese i mehanizme u svojim društvima kćerima koja ne podliježu ovoj Direktivi, uključujući one koje imaju poslovni nastan u offshore financijskim centrima. Navedeni sustavi, procesi i mehanizmi ujedno su dosljedni i dobro integrirani te su ta društva kćeri sposobna pružiti sve podatke i informacije relevantne za nadzor. Društva kćeri koja sama po sebi ne podliježu ovoj Direktivi udovoljavaju, na pojedinačnoj osnovi, zahtjevima specifičnima za pojedini sektor.

Obveze koje proizlaze iz odjeljka II. ovog poglavlja, a koje se odnose na društva kćeri koja sama po sebi ne podliježu ovoj Direktivi, ne primjenjuju se ako matična institucija iz EU-a nadležnim tijelima može dokazati da je primjena odjeljka II. nezakonita prema zakonima treće zemlje u kojoj društvo kći ima poslovni nastan.

▼M5

Zahtjevi u pogledu primitaka utvrđeni u člancima 92., 94. i 95. ne primjenjuju se na konsolidiranoj osnovi na bilo koja od sljedećih društava:

(a)

društva kćeri koja imaju poslovni nastan u Uniji ako podliježu posebnim zahtjevima u pogledu primitaka u skladu s ostalim pravnim aktima Unije;

(b)

društva kćeri koja imaju poslovni nastan u trećoj zemlji ako bi podlijegala posebnim zahtjevima u pogledu primitaka u skladu s ostalim pravnim aktima Unije da imaju poslovni nastan u Uniji.

Odstupajući od stavka 4. ovog članka i kako bi se izbjeglo zaobilaženje pravila navedenih u člancima 92., 94. i 95., države članice osiguravaju da se zahtjevi utvrđeni u člancima 92., 94. i 95. primjenjuju na pojedinačnoj osnovi na članove osoblja društava kćeri koji ne podliježu ovoj Direktivi, ako:

(a)

društvo kći jest društvo za upravljanje imovinom ili društvo koje obavlja investicijske usluge i aktivnosti iz točaka 2., 3., 4., 6. i 7. odjeljka A Priloga I. Direktivi 2014/65/EU; i

(b)

ti članovi osoblja zaduženi su za obavljanje profesionalnih aktivnosti koje neposredno materijalno utječu na profil rizičnosti ili poslovanje institucija unutar grupe.

Neovisno o stavcima 4. i 5. ovog članka, države članice članke 92., 94. i 95. mogu na konsolidiranoj osnovi primjenjivati na veći broj društava kćeri i njihovo osoblje.

▼B

Članak 110.

Provjera i ocjena te nadzorne mjere

Nadležna tijela primjenjuju postupak provjere i ocjene iz odjeljka III. ovog poglavlja i nadzorne mjere iz odjeljka IV. ovog poglavlja, u skladu s razinom primjene zahtjeva iz Uredbe (EU) br. 575/2013, navedenih u dijelu prvom, glavi II. te Uredbe.

▼M6 —————

▼B

POGLAVLJE 3.

Nadzor na konsolidiranoj osnovi

Odjeljak I.

Načela za provođenje nadzora na konsolidiranoj osnovi

▼M6

Članak 111.

Određivanje konsolidirajućeg nadzornog tijela

Ako je matično društvo matična kreditna institucija u državi članici ili matična kreditna institucija iz EU-a, nadzor na konsolidiranoj osnovi provodi nadležno tijelo koje nadzire tu matičnu kreditnu instituciju u državi članici odnosno tu matičnu kreditnu instituciju iz EU-a na pojedinačnoj osnovi.

Ako je matično društvo matično investicijsko društvo u državi članici ili matično investicijsko društvo iz EU-a, a nijedno njegovo društvo kći nije kreditna institucija, nadzor na konsolidiranoj osnovi provodi nadležno tijelo koje nadzire to matično investicijsko društvo u državi članici ili to matično investicijsko društvo iz EU-a na pojedinačnoj osnovi.

Ako je matično društvo matično investicijsko društvo u državi članici ili matično investicijsko društvo iz EU-a, pri čemu je najmanje jedno njegovo društvo kći kreditna institucija, nadzor na konsolidiranoj osnovi provodi nadležno tijelo kreditne institucije, ili ako postoji više kreditnih institucija, kreditne institucije s najvećom ukupnom bilancom.

Ako je matično društvo kreditne institucije ili investicijskog društva matični financijski holding u državi članici, matični mješoviti financijski holding u državi članici, matični financijski holding iz EU-a ili matični mješoviti financijski holding iz EU-a, nadzor na konsolidiranoj osnovi provodi nadležno tijelo koje nadzire tu kreditnu instituciju ili investicijsko društvo na pojedinačnoj osnovi.

Ako dvije ili više kreditnih institucija ili investicijskih društava koji su dobili odobrenje za rad u Uniji imaju isti matični financijski holding u državi članici, isti matični mješoviti financijski holding u državi članici, isti matični financijski holding iz EU-a ili isti matični mješoviti financijski holding iz EU-a, nadzor na konsolidiranoj osnovi provodi:

(a)

nadležno tijelo kreditne institucije ako se u grupi nalazi samo jedna kreditna institucija;

(b)

nadležno tijelo kreditne institucije s najvećom ukupnom bilancom ako se u grupi nalazi više kreditnih institucija;

(c)

nadležno tijelo investicijskog društva s najvećom ukupnom bilancom ako se u grupi ne nalazi nijedna kreditna institucija.

Ako se zahtijeva konsolidacija na temelju članka 18. stavka 3. ili stavka 6. Uredbe (EU) br. 575/2013, nadzor na konsolidiranoj osnovi provodi nadležno tijelo kreditne institucije s najvećom ukupnom bilancom ili, ako grupa ne uključuje nijednu kreditnu instituciju, nadležno tijelo investicijskog društva s najvećom ukupnom bilancom.

Odstupajući od stavka 1. trećeg podstavka, stavka 3. točke (b) i stavka 4., ako nadležno tijelo nadzire na pojedinačnoj osnovi više od jedne kreditne institucije unutar grupe, konsolidirajuće nadzorno tijelo jest nadležno tijelo koje na pojedinačnoj osnovi nadzire jednu ili više kreditnih institucija unutar grupe u kojoj je zbroj ukupnih bilanci tih nadziranih kreditnih institucija viši od onog kreditnih institucija koje bilo koje drugo nadležno tijelo nadzire na pojedinačnoj osnovi.

Odstupajući od stavka 3. točke (c), ako nadležno tijelo nadzire na pojedinačnoj osnovi više od jednog investicijskog društva unutar grupe, konsolidirajuće nadzorno tijelo jest nadležno tijelo koje na pojedinačnoj osnovi nadzire jedno ili više investicijskih društava unutar grupe s najvišom skupnom ukupnom bilancom.

U posebnim slučajevima nadležna tijela mogu na temelju zajedničkog dogovora odstupiti od primjene kriterija iz stavaka 1., 3. i 4. te imenovati drugo nadležno tijelo za provedbu nadzora na konsolidiranoj osnovi ako bi primjena tih kriterija bila neprimjerena, uzimajući u obzir dotične kreditne institucije ili investicijska društva i relativan značaj njihovih djelatnosti u relevantnim državama članicama ili ako je potrebno osigurati da isto nadležno tijelo kontinuirano provodi nadzor na konsolidiranoj osnovi. U takvim slučajevima matična institucija iz EU-a, matični financijski holding iz EU-a, matični mješoviti financijski holding iz EU-a ili kreditnih institucija ili investicijskih društava s najvećom ukupnom bilancom, kako je primjenjivo, imaju pravo da ih se sasluša prije nego što nadležna tijela donesu odluku.

Nadležna tijela bez odgađanja obavješćuju Komisiju i EBA-u o svakom dogovoru u okviru stavka 6.

▼B

Članak 112.

Usklađivanje nadzornih aktivnosti od strane konsolidirajućeg nadzornog tijela

Osim obveza određenih ovom Direktivom i Uredbom (EU) br. 575/2013, konsolidirajuće nadzorno tijelo obavlja sljedeće zadaće:

(a)

usklađivanje prikupljanja i distribucije relevantnih ili bitnih informacija u okviru redovnog poslovanja i u izvanrednim situacijama;

(b)

planiranje i usklađivanje nadzornih aktivnosti u redovnom poslovanju i s obzirom na aktivnosti iz glave VII., poglavlja 3., u suradnji s uključenim nadležnim tijelima;

(c)

planiranje i usklađivanje nadzornih aktivnosti u suradnji s uključenim nadležnim tijelima, i ako je to potrebno sa središnjim bankama ESSB-a, u pripremi za ili za vrijeme izvanrednih situacija, kao i kod nepovoljnih kretanja u institucijama ili na financijskim tržištima, koristeći, ako je to moguće, postojeće komunikacijske kanale za olakšavanje upravljanja krizom.

Ako konsolidirajuće nadzorno tijelo ne obavi zadaće iz stavka 1. ili ako nadležna tijela ne surađuju s konsolidirajućim nadzornim tijelom u mjeri koja je potrebna za obavljanje zadaća iz stavka 1., svako relevantno nadležno tijelo može se obratiti EBA-i u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

EBA može također pomagati nadležnim tijelima u slučaju neslaganja povezanog s usklađivanjem nadzornih aktivnosti u skladu s ovim člankom na vlastitu inicijativu u skladu s drugim podstavkom članka 19. stavka 1. te Uredbe.

Planiranje i usklađivanje nadzornih aktivnosti iz stavka 1. točke (c) ovog članka uključuje iznimne mjere iz članka 117. stavka 1. točke (d) i članka 117. stavka 4. točke (b), pripremu zajedničkih procjena, provedbu planova za nepredvidive okolnosti i komuniciranje s javnošću.

▼M5

Članak 113.

Zajedničke odluke o bonitetnim zahtjevima specifične za pojedine institucije

Konsolidirajuće nadzorno tijelo i nadležna tijela odgovorna za nadzor nad društvima kćerima matične institucije iz EU-a ili matičnog financijskog holdinga iz EU-a ili matičnog mješovitog financijskog holdinga iz EU-a čine sve što je u njihovoj moći kako bi donijeli zajedničku odluku o sljedećem:

(a)

primjeni članaka 73. i 97. u svrhu određivanja adekvatnosti konsolidirane razine regulatornog kapitala koji drži grupa institucija s obzirom na njezin financijski položaj i profil rizičnosti, kao i zahtijevanu razinu regulatornog kapitala za primjenu članka 104. stavka 1. točke (a), na svaki subjekt iz grupe institucija, kao i na konsolidiranoj osnovi;

(b)

mjerama za rješavanje svih važnih pitanja i bitnih nalaza u vezi s nadzorom nad likvidnošću, uključujući i s adekvatnosti organizacije i postupanja s rizicima, kao što se to zahtijeva na temelju članka 86., te u vezi s potrebom za zahtjevima za likvidnost specifičnima za pojedine institucije u skladu s člankom 105.;

(c)

svim smjernicama o dodatnom regulatornom kapitalu iz članka 104.b stavka 3.

Zajedničke odluke iz stavka 1. donose se:

(a)

za potrebe ovog članka stavka 1. točke (a), u roku od četiri mjeseca nakon što konsolidirajuće nadzorno tijelo drugim relevantnim nadležnim tijelima podnese izvješće koje sadrži procjenu rizika grupe institucija u skladu s člankom 104.a;

(b)

za potrebe ovog članka stavka 1. točke (b), u roku od četiri mjeseca nakon što konsolidirajuće nadzorno tijelo podnese izvješće koje sadrži procjenu profila likvidnosnog rizika grupe institucija u skladu s člancima 86. i 105.;

(c)

za potrebe ovog članka stavka 1. točke (c), u roku od četiri mjeseca nakon što konsolidirajuće nadzorno tijelo podnese izvješće koje sadrži procjenu rizika grupe institucija u skladu s člankom 104.b.

U zajedničkim odlukama iz stavka 1. ovog članka s dužnom se pozornosti također razmatra procjena rizika društava kćeri, koju provode relevantna nadležna tijela u skladu s člancima 73., 97., 104.a i 104.b.

Zajedničke odluke iz stavka 1. točaka (a) i (b) navode se u dokumentima koji sadrže potpuno obrazloženje i koje konsolidirajuće nadzorno tijelo dostavlja matičnoj instituciji iz EU-a. U slučaju neslaganja konsolidirajuće nadzorno tijelo, na zahtjev bilo kojeg drugog dotičnog nadležnog tijela, savjetuje se s EBA-om. Konsolidirajuće nadzorno tijelo može se savjetovati s EBA-om na vlastitu inicijativu.

Ako se ne donese takva zajednička odluka među nadležnim tijelima u razdobljima iz stavka 2. ovog članka, konsolidirajuće nadzorno tijelo, nakon pomnog razmatranja procjene rizika društava kćeri koju su provela relevantna nadležna tijela, donosi na konsolidiranoj osnovi odluku o primjeni članaka 73., 86. i 97., članka 104. stavka 1. točke (a), članka 104.b i članka 105. ove Direktive. Ako je na kraju razdoblja iz stavka 2. ovog članka bilo koje od dotičnih nadležnih tijela EBA-i uputilo predmet u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010, konsolidirajuće nadzorno tijelo odgađa svoju odluku i čeka odluku koju može donijeti EBA u skladu s člankom 19. stavkom 3. te uredbe te donosi svoju odluku u skladu s odlukom EBA-e. Razdoblja iz stavka 2. ovog članka smatraju se razdobljima mirenja u smislu Uredbe (EU) br. 1093/2010. EBA donosi odluku u roku od jednog mjeseca od primitka upućivanja predmeta EBA-i. Predmet se ne upućuje EBA-i nakon isteka četveromjesečnog razdoblja ili nakon donošenja zajedničke odluke.

Odluku o primjeni članaka 73., 86. i 97., članka 104. stavka 1. točke (a), članka 104.b i članka 105. ove Direktive donose relevantna nadležna tijela odgovorna za nadzor nad društvima kćerima matične kreditne institucije iz EU-a ili matičnog financijskog holdinga iz EU-a ili matičnog mješovitog financijskog holdinga iz EU-a na pojedinačnoj ili potkonsolidiranoj osnovi nakon pomnog razmatranja mišljenja i ograda koje je iskazalo konsolidirajuće nadzorno tijelo. Ako je na kraju bilo kojeg od razdoblja iz stavka 2. ovog članka bilo koje od dotičnih nadležnih tijela EBA-i uputilo predmet u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010, nadležna tijela odgađaju svoju odluku i čekaju odluku koju EBA donosi u skladu s člankom 19. stavkom 3. te uredbe te donose svoju odluku u skladu s odlukom EBA-e. Razdoblja iz stavka 2. ovog članka smatraju se razdobljem mirenja u smislu te uredbe. EBA donosi odluku u roku od jednog mjeseca od primitka upućivanja predmeta EBA-i. Predmet se ne upućuje EBA-i nakon isteka četveromjesečnog razdoblja ili nakon donošenja zajedničke odluke.

Odluke se navode u dokumentu koji sadrži potpuno obrazloženje te u kojem se uzimaju u obzir procjena rizika, mišljenja i ograde ostalih nadležnih tijela iskazane tijekom razdoblja iz stavka 2. Konsolidirajuće nadzorno tijelo dostavlja dokument svim dotičnim nadležnim tijelima i matičnoj instituciji iz EU-a.

U slučaju savjetovanja s EBA-om, sva nadležna tijela uzimaju u obzir njezin savjet i obrazlažu sva znatna odstupanja od njega.

Nadležna tijela u dotičnim državama članicama priznaju kao konačne i primjenjuju zajedničke odluke iz stavka 1. i odluke koje donose nadležna tijela ako nije donesena zajednička odluka iz stavka 3.

Zajedničke odluke iz stavka 1. ovog članka i sve odluke donesene ako nije donesena zajednička odluka u skladu sa stavkom 3. ovog članka, ažuriraju se jednom godišnje ili, u iznimnim slučajevima, ako nadležno tijelo odgovorno za nadzor nad društvima kćerima matične institucije iz EU-a ili matičnog financijskog holdinga iz EU-a ili matičnog mješovitog financijskog holdinga iz EU-a podnese pisani i u potpunosti obrazložen zahtjev konsolidirajućem nadzornom tijelu da ažurira odluku o primjeni članka 104. stavka 1. točke (a) te članaka 104.b i 105. U tim iznimnim slučajevima ažuriranje se može provoditi na bilateralnoj osnovi između konsolidirajućeg nadzornog tijela i nadležnog tijela koje je podnijelo zahtjev.

EBA sastavlja nacrt provedbenih tehničkih standarda kojima se osiguravaju ujednačeni uvjeti za primjenu postupka za donošenje zajedničke odluke iz ovog članka, u vezi s primjenom članaka 73., 86. i 97., članka 104. stavka 1. točke (a) te članaka 104.b i 105. radi olakšavanja donošenja zajedničkih odluka.

EBA te nacrte provedbenih tehničkih standarda podnosi Komisiji do 1. srpnja 2014.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

▼B

Članak 114.

Zahtjevi za informacije u izvanrednim situacijama

▼M6

U slučaju izvanredne situacije, uključujući situaciju opisanu u članku 18. Uredbe (EU) br. 1093/2010 ili situaciju nepovoljnih kretanja na tržištima, koja bi mogla ugroziti likvidnost tržišta i stabilnost financijskog sustava u bilo kojoj od država članica u kojoj su subjekti grupe dobili odobrenje za rad ili u kojoj značajne podružnice iz članka 51. imaju poslovni nastan, konsolidirajuće nadzorno tijelo, u skladu s glavom VII. poglavljem 1. odjeljkom 2. ove Direktive, te, ako je to primjenjivo, u skladu s glavom IV. poglavljem 1. odjeljkom 2.Direktive (EU) 2019/2034, o tome što je prije moguće upozorava EBA-u i tijela iz članka 58. stavka 4. i članka 59. te im dostavlja sve informacije koje su ključne za izvršavanje njihovih zadaća. Te se obveze primjenjuju na sva nadležna tijela.

▼B

Ako središnja banka ESSB-a postane svjesna situacije opisane u prvom podstavku, ona upozorava što je prije moguće nadležna tijela iz članka 112. i EBA-u.

Ako je to moguće, nadležno tijelo i tijelo iz članka 58. stavka 4. upotrebljavaju postojeće komunikacijske kanale.

Kada je konsolidirajućem nadzornom tijelu potrebna informacija koja je već dostavljena drugom nadležnom tijelu, ono stupa u kontakt s tim tijelom kada je to moguće, kako bi se spriječilo dvostruko izvješćivanje različitih tijela uključenih u nadzor.

Članak 115.

Sporazumi o usklađivanju i suradnji

Kako bi se olakšao i uspostavio učinkoviti nadzor, konsolidirajuće nadzorno tijelo i ostala nadležna tijela moraju imati pisane sporazume o usklađivanju i suradnji.

Prema tim sporazumima moguće je povjeriti dodatne zadaće konsolidirajućem nadzornom tijelu, te se njima mogu odrediti postupci za postupak odlučivanja i za suradnju s drugim nadležnim tijelima.

Nadležna tijela odgovorna za izdavanje odobrenja za rad društvu kćeri matičnog društva koje je institucija mogu, na temelju bilateralnog sporazuma, u skladu s člankom 28. Uredbe (EU) br. 1093/2010, prenijeti svoju odgovornost za nadzor na nadležna tijela koja su izdala odobrenje za rad i obavljaju nadzor nad matičnim društvima, tako da ona preuzimaju odgovornost za nadzor nad društvima kćerima u skladu s ovom Direktivom. EBA-u se obavješćuje o postojanju i sadržaju takvih sporazuma. Ona te informacije prosljeđuje nadležnim tijelima drugih država članica i Europskom odboru za bankarstvo.

▼M5

Ako se konsolidirajuće nadzorno tijelo razlikuje od nadležnog tijela u državi članici u kojoj se nalazi poslovni nastan financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga koji je dobio odobrenje za rad u skladu s člankom 21.a, aranžmani o usklađivanju i suradnji iz stavka 1. ovog članka sklapaju se i s nadležnim tijelom države članice u kojoj matično društvo ima poslovni nastan.

▼B

Članak 116.

Kolegiji nadzornih tijela

Konsolidirajuće nadzorno tijelo osniva kolegije nadzornih tijela radi lakšeg izvršavanja zadaća iz članaka 112. i 113. i članka 114. stavka 1. i, u skladu sa zahtjevima koji se odnose na povjerljivost iz stavka 2. ovog članka i pravom Unije, osigurava primjereno usklađivanje i suradnju, gdje je to potrebno, s relevantnim nadzornim tijelima treće zemlje.

EBA doprinosi promicanju i praćenju učinkovitog, uspješnog i dosljednog funkcioniranja kolegija nadzornih tijela iz ovog članka, u skladu s člankom 21. Uredbe (EU) br. 1093/2010. U tom smislu, EBA prema potrebi sudjeluje u kolegijima i u tu se svrhu smatra nadležnim tijelom.

Kolegiji nadzornih tijela osiguravaju okvir za konsolidirajuće nadzorno tijelo, EBA-u i ostala relevantna nadležna tijela za izvršavanje sljedećih zadaća:

(a)

međusobnu razmjenu informacija i razmjenu informacija s EBA-om u skladu s člankom 21. Uredbe (EU) br. 1093/2010;

(b)

dogovor o dobrovoljnom povjeravanju zadaća i dobrovoljnom prenošenju odgovornosti, gdje je to potrebno;

(c)

utvrđivanje planova nadzora iz članka 99., na temelju procjene rizika grupe u skladu s člankom 97.;

(d)

jačanje učinkovitosti nadzora uklanjanjem nepotrebnog udvostručivanja nadzornih zahtjeva, što se odnosi i na zahtjeve za informacije iz članka 114. i članka 117. stavka 3.;

(e)

dosljednu primjenu bonitetnih zahtjeva iz ove Direktive i Uredbe (EU) br. 575/2013 u svim subjektima unutar grupe institucija, ne dovodeći u pitanje mogućnosti i diskrecijska prava predviđena pravom Unije;

(f)

primjenu članka 112. stavka 1. točke (c) uzimajući u obzir rad ostalih foruma koji se mogu osnovati u tom području.

▼M5

1.a

Radi olakšavanja zadaća iz članka 112. stavka 1., članka 114. stavka 1. i članka 115. stavka 1. ove Direktive konsolidirajuće nadzorno tijelo ujedno osniva kolegije nadzornih tijela ako sva prekogranična društva kćeri matične institucije iz EU-a, matičnog financijskog holdinga iz EU-a ili matičnog mješovitog financijskog holdinga iz EU-a imaju svoja mjesta uprave u trećim zemljama, pod uvjetom da nadzorna tijela trećih zemalja podliježu zahtjevima za povjerljivost koji su istovjetni zahtjevima utvrđenima u poglavlju 1. odjeljku II. ove Direktive, i, ako je to primjenjivo, u člancima 76. i 81. Direktive 2014/65/EU.

▼M6

Nadležna tijela koja sudjeluju u kolegijima nadzornih tijela i EBA blisko surađuju. Zahtjevi koji se odnose na povjerljivost iz glave VII. poglavlja 1. odjeljka II. ove Direktive i, ako je to primjenjivo, glave IV. poglavlja1. odjeljka 2. Direktive (EU) 2019/2034, ne sprečavaju nadležna tijela u razmjeni povjerljivih informacija unutar kolegija nadzornih tijela. Osnivanje i funkcioniranje kolegija nadzornih tijela ne utječe na prava i odgovornosti nadležnih tijela na temelju ove Direktive i Uredbe (EU) br. 575/2013.

▼B

Osnivanje i funkcioniranje kolegija temelji se na pisanim sporazumima iz članka 115., koje, nakon savjetovanja s relevantnim nadležnim tijelima, određuje konsolidirajuće nadzorno tijelo.

EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju opći uvjeti za funkcioniranje kolegija nadzornih tijela.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 31. prosinca 2014.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka, u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

EBA sastavlja nacrt provedbenih tehničkih standarda kojima se određuje operativno funkcioniranje kolegija nadzornih tijela.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt provedbenih tehničkih standarda do 31. prosinca 2014.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka, u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

▼M6

U kolegijima nadzornih tijela mogu sudjelovati nadležna tijela odgovorna za nadzor nad društvima kćerima matične institucije iz EU-a ili matičnog financijskog holdinga iz EU-a ili matičnog mješovitog financijskog holdinga iz EU-a i nadležna tijela države članice domaćina u kojoj značajne podružnice iz članka 51. imaju poslovni nastan, središnje banke ESSB-a, prema potrebi, i nadzorna tijela trećih zemalja, ovisno o slučaju te uz primjenu zahtjeva koji se odnose na povjerljivost, a koji su prema mišljenju svih nadležnih tijela istovjetni zahtjevima iz glave VII. poglavlja 1. odjeljka II. ove Direktive i, ako je to primjenjivo, iz glave VI. poglavlja 1. odjeljka 2. Direktive (EU) 2019/2034.

▼M5

U relevantnom kolegiju nadzornih tijela može sudjelovati nadležno tijelo u državi članici u kojoj se nalazi poslovni nastan financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga koji je dobio odobrenje za rad u skladu s člankom 21.a.

▼B

Konsolidirajuće nadzorno tijelo predsjeda sastancima kolegija i odlučuje koja nadležna tijela sudjeluju na sastanku ili u određenoj aktivnosti kolegija. Konsolidirajuće nadzorno tijelo u potpunosti obavješćuje sve članove kolegija, unaprijed, o organizaciji takvih sastanaka, o glavnim pitanjima o kojima će se raspravljati i o aktivnostima koje treba razmotriti. Konsolidirajuće nadzorno tijelo također u potpunosti i pravodobno obavješćuje sve članove kolegija o radnjama poduzetima na tim sastancima ili o provedenim mjerama.

Odluka konsolidirajućeg nadzornog tijela uzima u obzir relevantnost nadzorne aktivnosti koju planiraju ili usklađuju za ta tijela, a posebno mogući utjecaj na stabilnost financijskog sustava u dotičnim državama članicama iz članka 7. i obveze iz članka 51. stavka 2.

▼M6

Konsolidirajuće nadzorno tijelo, podložno zahtjevima koji se odnose na povjerljivost iz glave VII. poglavlja 1. odjeljka II. ove Direktive, te, ako je to primjenjivo, iz glave IV. poglavlja1. odjeljka 2. Direktive (EU) 2019/2034, obavješćuje EBA-u o aktivnostima kolegija nadzornih tijela, uključujući i u izvanrednim situacijama, te dostavlja EBA-i sve informacije koje su posebno važne za potrebe nadzorne konvergencije.

▼B

U slučaju neslaganja između nadležnih tijela o funkcioniranju kolegija nadzornih tijela, svako relevantno nadležno tijelo može se obratiti EBA-i i zatražiti njezinu pomoć u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

EBA može također pomoći nadležnim tijelima u slučaju neslaganja o funkcioniranju kolegija nadzornih tijela prema ovom članku na vlastitu inicijativu u skladu s drugim podstavkom članka 19. stavka 1. te Uredbe.

▼M8

Članak 116.a

Dostupnost informacija na jedinstvenoj europskoj pristupnoj točki

Od 10. siječnja 2030. države članice osiguravaju da informacije iz članka 68. stavaka 1. i 2. te članka 131. stavka 12. ove Direktive budu dostupne na jedinstvenoj europskoj pristupnoj točki (ESAP) uspostavljenoj na temelju Uredbe (EU) 2023/2859 Europskog parlamenta i Vijeća ( 19 ). U tu svrhu nadležno tijelo ili imenovano tijelo je tijelo za prikupljanje kako je definirano u članku 2. točki 2. te uredbe.

Države članice osiguravaju da te informacije ispunjavaju sljedeće zahtjeve:

(a)

dostavljaju se u formatu iz kojeg se mogu izdvojiti podaci kako je definirano u članku 2. točki 3. Uredbe (EU) 2023/2859+;

(b)

priloženi su im sljedeći metapodaci:

sva imena odnosno nazivi fizičke osobe ili institucije na koju se informacije odnose;

ii.

ako postoji, identifikacijska oznaka pravne osobe institucije, kako je utvrđena u skladu s člankom 7. stavkom 4. točke (b) Uredbe (EU) 2023/2859;

iii.

vrsta informacija kako je klasificirana u skladu s člankom 7. stavkom 4. točkom (c) te uredbe;

iv.

naznaka o tome sadržavaju li informacije osobne podatke.

▼B

Članak 117.

Obveze vezane uz suradnju

Nadležna tijela međusobno blisko surađuju. Ona dostavljaju jedna drugima sve informacije koje su bitne ili relevantne za izvršavanje nadzornih zadaća drugih tijela, prema ovoj Direktivi i Uredbi (EU) br. 575/2013. U tom smislu, nadležna tijela na zahtjev priopćavaju sve relevantne informacije, a na vlastitu inicijativu priopćavaju sve bitne informacije.

Nadležna tijela surađuju s EBA-om za potrebe ove Direktive i Uredbe (EU) br. 575/2013, u skladu s Uredbom (EU) br. 1093/2010.

Nadležna tijela dostavljaju EBA-i sve informacije koje su joj potrebne za obavljanje njezinih dužnosti u okviru ove Direktive, Uredbe (EU) br. 575/2013 i Uredbe (EU) br. 1093/2010, u skladu s člankom 35. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Informacije iz prvog podstavka smatraju se bitnima ako bi mogle značajno utjecati na procjenu financijskog stanja institucije ili financijske institucije u drugoj državi članici.

Posebno, konsolidirajuća nadzorna tijela matičnih institucija iz EU-a i institucija koje su pod kontrolom matičnih financijskih holdinga iz EU-a ili matičnih mješovitih financijskih holdinga iz EU-a dostavljaju nadležnim tijelima u drugim državama članicama koja nadziru društva kćeri tih matičnih društava sve relevantne informacije. Pri utvrđivanju opsega relevantnih informacija uzima se u obzir važnost tih društava kćeri unutar financijskog sustava u tim državama članicama.

Bitne informacije iz prvog podstavka posebno uključuju sljedeće stavke:

(a)

utvrđivanje pravne strukture grupe, te upravljačke i organizacijske strukture grupe, uključujući sve regulirane subjekte, neregulirane subjekte, neregulirana društva kćeri i značajne podružnice koje pripadaju grupi, matična društava, u skladu s člankom 14. stavkom 3., člankom 74. stavkom 1. i člankom 109. stavkom 2., kao i nadležnih tijela reguliranih subjekata iz grupe;

(b)

postupke za prikupljanje informacija od institucija u grupi te provjeru tih informacija;

(c)

nepovoljna kretanja u institucijama ili u ostalim subjektima iz grupe, koja bi mogla ozbiljno utjecati na institucije; te

(d)

značajne kazne i iznimne mjere koje poduzimaju nadležna tijela u skladu s ovom Direktivom, uključujući određivanje posebnoga kapitalnog zahtjeva prema članku 104., te određivanje eventualnih ograničenja za primjenu naprednog pristupa za izračun kapitalnih zahtjeva prema članku 312. stavku 2. Uredbe (EU) br. 575/2013.

Nadležna tijela mogu se obratiti EBA-i u slučaju bilo koje od sljedećih situacija:

(a)

ako nadležna tijela nisu priopćila bitne informacije;

(b)

ako je zahtjev za suradnju, posebno za razmjenu relevantnih informacija, bio odbijen ili nije bio obrađen u razumnom roku.

Ne dovodeći u pitanje članak 258. UFEU-a, EBA može djelovati u skladu s ovlastima koje su joj dodijeljene prema članku 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

EBA može također na vlastitu inicijativu pomoći nadležnim tijelima u razvoju dosljednih praksi suradnje u skladu s drugim podstavkom članka 19. stavka 1. te Uredbe.

Nadležna tijela odgovorna za nadzor nad institucijama koje su pod kontrolom matične institucije iz EU stupaju u kontakt, kada je to moguće, s konsolidirajućim nadzornim tijelom, kada im je potrebna informacija koja se odnosi na provedbu pristupa i metodologija navedenih u ovoj Direktivi i Uredbi (EU) br. 575/2013, koja je možda već dostupna konsolidirajućem nadzornom tijelu.

Relevantna nadležna tijela prije donošenja odluke međusobno se savjetuju s obzirom na sljedeća pitanja, ako je ta odluka značajna za nadzorne zadaće drugih nadležnih tijela:

(a)

promjene u dioničarskoj, organizacijskoj ili upravljačkoj strukturi kreditnih institucija u grupi, koje zahtijevaju odobrenje ili dopuštenje nadležnih tijela; i

(b)

značajne kazne ili iznimne mjere koje poduzimaju nadležna tijela, uključujući određivanje posebnih kapitalnih zahtjeva prema članku 104., te određivanje bilo kakvih ograničenja za primjenu naprednih pristupa za izračun kapitalnih zahtjeva prema članku 312. stavku 2. Uredbe (EU) br. 575/2013.

Za potrebe točke (b), uvijek se treba savjetovati s konsolidirujućim nadzornim tijelom.

Međutim, nadležno tijelo može odlučiti da se neće savjetovati s drugim nadležnim tijelima u hitnim slučajevima, ili ako bi takvo savjetovanje moglo ugroziti učinkovitost njegovih odluka. U takvim slučajevima, nadležno tijelo bez odgode obavješćuje druga nadležna tijela nakon donošenja odluke.

▼M5

Nadležna tijela, financijsko-obavještajne jedinice i tijela kojima je povjerena javna dužnost nadziranja obveznika navedenih u članku 2. stavku 1. točkama 1. i 2. Direktive (EU) 2015/849 u pogledu usklađenosti s tom Direktivom, usko surađuju u okviru svojih nadležnosti i razmjenjuju informacije koje su relevantne za obavljanje svojih zadaća na temelju ove Direktive, Uredbe (EU) br. 575/2013 i Direktive (EU) 2015/849, pod uvjetom da se takvom suradnjom i razmjenom informacija ne zadire u tekuća istraživanja, istrage ili postupke u skladu s kaznenim ili upravnim pravom države članice u kojoj se nalazi nadležno tijelo, financijsko-obavještajna jedinica ili tijelo kojem je povjerena javna dužnost nadziranja obveznika navedenih u članku 2. stavku 1. točkama 1. i 2. Direktive (EU) 2015/849.

EBA može pomagati nadležnim tijelima u slučaju neslaganja povezanog s usklađivanjem nadzornih aktivnosti na temelju ovog članka na vlastitu inicijativu u skladu s člankom 19. stavkom 1. drugim podstavkom Uredbe (EU) br. 1093/2010.

EBA do 1. siječnja 2020. izdaje smjernice u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010 kojima se određuju načini suradnje i razmjene informacija među tijelima iz stavka 5. ovog članka, osobito u pogledu prekograničnih grupa i u okviru utvrđivanja ozbiljnih povreda propisa o sprečavanju pranja novca.

▼B

Članak 118.

Provjera informacija koje se odnose na subjekte u drugim državama članicama

Ako, pri primjeni ove Direktive i Uredbe (EU) br. 575/2013, nadležna tijela jedne države članice žele u posebnim slučajevima provjeriti informacije koje se odnose na instituciju, financijski holding, mješoviti financijski holding, financijsku instituciju, društvo za pomoćne usluge, mješoviti holding, društvo kćer iz članka 125. ili društvo kćer iz članka 119. stavka 3., a koji se nalaze u drugoj državi članici, ona traže od nadležnih tijela te druge države članice da provedu tu provjeru. Tijela koja prime takav zahtjev djeluju, u okviru svoje nadležnosti, ili tako da sama provedu provjeru ili da dozvole tijelima koja su podnijela zahtjev da provedu provjeru, ili da dozvole revizoru ili stručnjaku da provede provjeru. Nadležno tijelo koje je podnijelo zahtjev može, ako to želi, sudjelovati u provjeri ako samo ne obavlja tu provjeru.

Odjeljak II.

Financijski holdinzi, mješoviti financijski holdinzi i mješoviti holdinzi

Članak 119.

Uključivanje holdinga u nadzor na konsolidiranoj osnovi

▼M5

Podložno članku 21.a države članice donose sve potrebne mjere za uključivanje financijskih holdinga i mješovitih financijskih holdinga u konsolidirani nadzor.

▼B

Kada društvo kći koje je institucija nije uključeno u nadzor na konsolidiranoj osnovi prema jednom od slučajeva iz članka 19. Uredbe (EU) br. 575/2013, nadležna tijela države članice u kojoj se nalazi to društvo kći mogu tražiti od matičnog društva informacije koje mogu olakšati njihov nadzor nad tim društvom kćeri.

Države članice omogućavaju da njihova nadležna tijela koja su odgovorna za provođenje nadzora na konsolidiranoj osnovi mogu zatražiti od društava kćeri institucije, financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga, koja nisu uključena u nadzor na konsolidiranoj osnovi, informacije iz članka 122. U tom slučaju, primjenjuju se postupci za prosljeđivanje i provjeru informacija propisani u tom članku.

Članak 120.

Nadzor nad mješovitim financijskim holdinzima

Ako se na mješoviti financijski holding primjenjuju istovjetne odredbe prema ovoj Direktivi i prema Direktivi 2002/87/EZ, posebno u smislu nadzora zasnovanog na procjeni rizika, konsolidirajuće nadzorno tijelo može, nakon savjetovanja s drugim nadležnim tijelima odgovornima za nadzor nad društvima kćerima, na taj mješoviti financijski holding primjenjivati samo Direktivu 2002/87/EZ.

▼M5

Ako se na mješoviti financijski holding primjenjuju istovjetne odredbe na temelju ove Direktive i Direktive 2009/138/EZ, posebno u smislu nadzora zasnovanog na procjeni rizika, konsolidirajuće nadzorno tijelo može, uz suglasnost nadzornog tijela grupe u sektoru osiguranja, na taj mješoviti financijski holding primjenjivati samo odredbe Direktive koje se odnose na najvažniji financijski sektor kako je utvrđeno u članku 3. stavku 2. Direktive 2002/87/EZ.

▼B

Konsolidirajuće nadzorno tijelo izvješćuje EBA-u i EIOPA-u o odlukama donesenima u skladu sa stavcima 1. i 2.

EBA, EIOPA i ESMA sastavljaju preko Zajedničkog odbora iz članka 54. Uredbi (EU) br. 1093/2010, (EU) br. 1094/2010 i (EU) br. 1095/2010, smjernice koje imaju za cilj konvergenciju nadzornih praksi, te, u roku od tri godine od donošenja tih smjernica, sastavljaju nacrt regulatornih tehničkih standarda s istim ciljem.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka, u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbi (EU) br. 1093/2010, (EU) br. 1094/2010 i (EU) br. 1095/2010.

Članak 121.

Kvalifikacije direktora

Države članice zahtijevaju od članova upravljačkog tijela financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga da imaju dovoljno dobar ugled i posjeduju dostatno znanje, vještine i iskustvo kako je navedeno u članku 91. stavku 1. za obavljanje svojih dužnosti, vodeći računa o specifičnoj ulozi financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga.

Članak 122.

Zahtjevi za informacije i inspekcije

Do daljnjeg usklađivanja metoda konsolidacije, države članice propisuju da, ako je mješoviti holding matično društvo jedne ili više institucija, nadležna tijela odgovorna za izdavanje odobrenja za rad i nadzor nad tim institucijama zahtijevaju, pristupanjem mješovitom holdingu i njegovim društvima kćerima izravno ili preko društava kćeri koja su institucije, od njih da podnose sve informacije koje bi mogle biti relevantne za potrebe nadzora nad tim društvima kćerima.

Države članice propisuju da njihova nadležna tijela mogu provoditi, sama ili pomoću vanjskih inspektora, izravnu provjeru, kako bi se provjerile informacije primljene od mješovitih holdinga i njihovih društava kćeri. Ako je mješoviti holding ili jedno od njegovih društava kćeri društvo za osiguranje, također je moguće provoditi postupak propisan člankom 125. Ako se mješoviti holding ili jedno od njegovih društava kćeri nalazi u državi članici, osim u onoj u kojoj se nalazi društvo kći koje je institucija, izravna provjera informacija provodi se u skladu s postupkom iz članka 118.

Članak 123.

Nadzor

Ne dovodeći u pitanje dio četvrti Uredbe (EU) br. 575/2013, države članice propisuju da, ako je matično društvo jedne ili više institucija mješoviti holding, nadležna tijela odgovorna za nadzor nad tim institucijama provode opći nadzor nad transakcijama između institucije i mješovitog holdinga i njegovih društava kćeri.

Nadležna tijela zahtijevaju od institucija da imaju adekvatne postupke upravljanja rizicima i mehanizme unutarnje kontrole, uključujući dobre postupke vezane uz izvještavanje i računovodstvo radi odgovarajućeg utvrđivanja, mjerenja, praćenja i kontrole transakcija s njihovim matičnim mješovitim holdingom i njegovim društvima kćerima. Nadležna tijela zahtijevaju da institucija izvješćuje o svim značajnim transakcijama s tim subjektima, osim one iz članka 394. Uredbe (EU) br. 575/2013. Ti postupci i značajne transakcije podliježu ispitivanju nadležnih tijela.

Članak 124.

Razmjena informacija

Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da ne postoje zakonske prepreke koje bi društvima uključenima u opseg nadzora na konsolidiranoj osnovi, mješovitim holdinzima i njihovim društvima kćerima, ili društvima kćerima iz članka 119. stavka 3., sprečavala razmjenu informacija koje bi bile relevantne za potrebe nadzora, u skladu s člankom 110. i poglavljem 3.

Ako se matično društvo i neko od njegovih društava kćeri koje je institucija, nalaze u različitim državama članicama, nadležna tijela svih država članica priopćuju jedna drugima sve relevantne informacije koje mogu omogućavati ili olakšavati provedbu nadzora na konsolidiranoj osnovi.

Ako nadležna tijela država članica u kojima se nalazi matično društvo sama ne provode nadzor na konsolidiranoj osnovi, u skladu s člankom 111., nadležna tijela odgovorna za provođenje takvog nadzora mogu ih pozvati da zatraže od matičnog društva sve informacije koje bi bile relevantne za potrebe nadzora na konsolidiranoj osnovi, te da ih proslijede tim tijelima.

Države članice odobravaju razmjenu informacija iz stavka 2. među svojim nadležnim tijelima, uz pretpostavku da, u slučaju financijskih holdinga, mješovitih financijskih holdinga, financijskih institucija ili društava za pomoćne usluge, prikupljanje ili posjedovanje informacija ne podrazumijeva da se od nadležnih tijela zahtijeva da imaju nadzornu ulogu u odnosu na te institucije ili na društva koja posluju samostalno.

Isto tako, države članice odobravaju svojim nadležnim tijelima razmjenu informacija, navedenih u članku 122., pod pretpostavkom da prikupljanje ili posjedovanje informacija ne podrazumijeva da nadležna tijela imaju nadzornu ulogu u odnosu na mješoviti holding i ona njegova društva kćeri koja nisu kreditne institucije, ili na društva kćeri iz članka 119. stavka 3.

Članak 125.

Suradnja

Ako institucija, financijski holding, mješoviti financijski holding ili mješoviti holding kontrolira jedno ili više društava kćeri koja su društva za osiguranje ili druga društva koja pružaju investicijske usluge, te koja podliježu izdavanju odobrenja za rad, nadležna tijela i tijela kojima je povjerena javna zadaća nadzora nad društvima za osiguranje ili tih drugih društava koja pružaju investicijske usluge, blisko surađuju. Ne dovodeći u pitanje njihove odnosne odgovornosti, ta tijela dostavljaju jedna drugima informacije za koje je vjerojatno da će pojednostaviti njihovu zadaću i omogućiti nadzor nad djelatnosti i cjelokupnim financijskim položajem društava nad kojima obavljaju nadzor.

▼M5

Ako se na temelju članka 111. ove Direktive konsolidirajuće nadzorno tijelo grupe s matičnim mješovitim financijskim holdingom razlikuje od koordinatora utvrđenog u skladu s člankom 10. Direktive 2002/87/EZ, konsolidirajuće nadzorno tijelo i koordinator surađuju u svrhu primjene ove Direktive i Uredbe (EU) br. 575/2013 na konsolidiranoj osnovi. Kako bi se olakšala i uspostavila učinkovita suradnja, konsolidirajuće nadzorno tijelo i koordinator imaju pisane aranžmane o usklađivanju i suradnji.

▼M6

Informacije koje su primljene u okviru nadzora na konsolidiranoj osnovi, a posebno na svaku razmjenu informacija među nadležnim tijelima koja je predviđena ovom Direktivom, podliježu zahtjevima koji se odnose na čuvanje poslovne tajne koji su barem istovjetni onima iz članka 53. stavka 1. ove Direktive za kreditne institucije ili iz članka 15. Direktive (EU) 2019/2034.

▼B

Nadležna tijela odgovorna za nadzor na konsolidiranoj osnovi sastavljaju popise financijskih holdinga ili mješovitih financijskih holdinga iz članka 11. Uredbe (EU) br. 575/2013. Ti se popisi priopćavaju nadležnim tijelima drugih država članica, EBA-i i Komisiji.

Članak 126.

Kazne

U skladu s poglavljem 1. odjeljkom IV. ove glave, države članice osiguravaju mogućnost da se financijskim holdinzima, mješovitim financijskim holdinzima i mješovitim holdinzima, ili njihovim stvarnim rukovoditeljima, koji krše zakone i druge propise za prijenos ovog poglavlja, odrede administrativne kazne ili druge administrativne mjere za uklanjanje utvrđenih povreda ili uzroka takvih povreda.

Članak 127.

Procjena istovjetnosti nadzora na konsolidiranoj osnovi trećih zemalja

Ako institucija čije je matično društvo institucija, financijski holding ili mješoviti financijski holding čije je mjesto uprave u trećoj zemlji ne podliježe nadzoru na konsolidiranoj osnovi prema članku 111., nadležna tijela procjenjuju podliježe li institucija nadzoru na konsolidiranoj osnovi nadzornog tijela iz treće zemlje, koji je istovjetan onome koji je uređen načelima iz ove Direktive i zahtjevima iz dijela prvog, glave II. poglavlja 2. Uredbe (EU) br. 575/2013.

Procjenu obavlja nadležno tijelo koje bi bilo odgovorno za nadzor na konsolidiranoj osnovi kada bi se primjenjivao stavak 3., na zahtjev matičnog društva ili bilo kojeg reguliranog subjekta koji je dobio odobrenje za rad u Uniji, ili na vlastitu inicijativu. To nadležno tijelo savjetuje se s drugim uključenim nadležnim tijelima.

Komisija može zatražiti od Europskog odbora za bankarstvo da donese opću smjernicu o tome je li vjerojatno da će se sustavom nadzora na konsolidiranoj osnovi nadzornih tijela u trećim zemljama ostvariti ciljevi nadzora na konsolidiranoj osnovi, kao što je definirano u ovom poglavlju, s obzirom na institucije čije matično društvo ima mjesto uprave u trećoj zemlji. Europski odbor za bankarstvo provodi provjeru takve eventualne smjernice i uzima u obzir sve promjene u sustavu nadzora na konsolidiranoj osnovi koji primjenjuju takva nadležna tijela. EBA pomaže Komisiji i Europskom odboru za bankarstvo u obavljanju tih zadaća, kao i u procjeni potrebe ažuriranja te smjernice.

Nadležno tijelo koje obavlja procjenu iz prvog podstavka stavka 1. uzima u obzir svaku takvu smjernicu. U tu svrhu, nadležno se tijelo savjetuje s EBA-om prije donošenja odluke.

Ako takav istovjetni nadzor ne postoji, države članice primjenjuju na instituciju ovu Direktivu i Uredbu (EU) br. 575/2013 mutatis mutandis ili dozvoljavaju svojim nadležnim tijelima da primjenjuju druge odgovarajuće nadzorne tehnike kojima se postižu ciljevi nadzora nad institucijama na konsolidiranoj osnovi.

Nakon savjetovanja s drugim uključenim nadležnim tijelima, s tim nadzornim tehnikama mora se složiti nadležno tijelo koje bi bilo odgovorno za nadzor na konsolidiranoj osnovi.

Nadležna tijela mogu posebno zahtijevati osnivanje financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga koji ima mjesto uprave u Uniji te primjenjivati odredbe o nadzoru na konsolidiranoj osnovi na konsolidirani položaj tog financijskog holdinga ili na konsolidirani položaj institucija tog mješovitog financijskog holdinga.

Nadzorne tehnike utvrđuju se na način kojim se postižu ciljevi nadzora na konsolidiranoj osnovi, kao što je definirano u ovom poglavlju, te se one priopćuju drugim uključenim nadležnim tijelima, EBA-i i Komisiji.

POGLAVLJE 4.

Zaštitni slojevi kapitala

Odjeljak I.

Zaštitni slojevi

Članak 128.

Definicije pojmova

Za potrebe ovog poglavlja, primjenjuju se sljedeće definicije pojmova:

(1)

„zaštitni sloj za očuvanje kapitala” znači regulatorni kapital koji institucija mora održavati u skladu s člankom 129.;

(2)

„protuciklički zaštitni sloj kapitala specifičan za instituciju” znači regulatorni kapital koji institucija mora održavati u skladu s člankom 130.;

(3)

„zaštitni sloj za GSV instituciju” znači regulatorni kapital koji se treba održavati u skladu s člankom 131. stavkom 4.;

(4)

„zaštitni sloj za OSV instituciju” znači regulatorni kapital čije se održavanje može zahtijevati u skladu s člankom 131. stavkom 5.;

(5)

„zaštitni sloj za sistemski rizik” znači regulatorni kapital koji se zahtijeva ili se može zahtijevati da institucije drže u skladu s člankom 133.;

(6)

„zahtjev za kombinirani zaštitni sloj” znači redovni osnovni kapital koji je potreban za ispunjavanje zahtjeva za zaštitni sloj za očuvanje kapitala, uvećan za zaštitne slojeve ovisno o tome što je primjenjivo:

(a)

protuciklički zaštitni sloj kapitala specifičan za instituciju;

(b)

zaštitni sloj za GSV instituciju;

(c)

zaštitni sloj za OSV instituciju;

(d)

zaštitni sloj za sistemski rizik;

(7)

„stopa protucikličkog zaštitnog sloja” znači stopa koju institucije moraju primjenjivati da bi izračunale protuciklički zaštitni sloj kapitala specifičan za svoju instituciju, a određuje se u skladu s člankom 136., člankom 137. ili ju određuje relevantno tijelo iz treće zemlje, ovisno o slučaju;

(8)

„domaća institucija” znači institucija koja je u državi članici za koju je određeno imenovano tijelo odgovorno za određivanje stope protucikličkog zaštitnog sloja dobila odobrenje za rad;

(9)

„smjernica za zaštitni sloj” znači referentna stopa zaštitnog sloja kapitala izračunatu u skladu s člankom 135. stavkom 1.

▼M5

Institucije se redovnim osnovnim kapitalom, koji se održava za ispunjavanje zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj iz prvog stavka točke 6. ovog članka, ne koriste za ispunjavanje nijednog od zahtjeva navedenih u članku 92. stavku 1. točkama (a), (b) i (c) Uredbe (EU) br. 575/2013, dodatnih kapitalnih zahtjeva određenih na temelju članka 104.a ove Direktive radi rješavanja rizika koji nisu rizik prekomjerne financijske poluge ni smjernica priopćenih u skladu s člankom 104.b stavkom 3. ove Direktive radi rješavanja rizika koji nisu rizik prekomjerne financijske poluge.

Institucije se redovnim osnovnim kapitalom, koji se održava za ispunjavanje jednog od elemenata zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj, ne koriste za ispunjavanje drugih primjenjivih elemenata zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj.

Institucije se redovnim osnovnim kapitalom, koji se održava za ispunjavanje zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj iz ovog članka prvog stavka točke 6., ne koriste za ispunjavanje sastavnica koje se temelje na riziku u vezi sa zahtjevima utvrđenima u člancima 92.a i 92.b Uredbe (EU) br. 575/2013 i u člancima 45.c i 45.d Direktive 2014/59/EU.

▼M6 —————

▼M5

Članak 129.

Zahtjev za održavanje zaštitnog sloja za očuvanje kapitala

Države članice zahtijevaju od institucija da, uz redovni osnovni kapital koji se održava radi ispunjavanja svih kapitalnih zahtjeva navedenih u članku 92. stavku 1. točkama (a), (b) i (c) Uredbe (EU) br. 575/2013, održavaju zaštitni sloj za očuvanje kapitala u obliku redovnoga osnovnoga kapitala u iznosu od 2,5 % njihova ukupnog iznosa izloženosti riziku izračunana u skladu s člankom 92. stavkom 3. te uredbe na pojedinačnoj i konsolidiranoj osnovi, kao što je primjenjivo u skladu s glavom II. dijela prvog te uredbe.

▼M6 —————

▼M5

Ako institucija ne uspije u potpunosti ispuniti zahtjev naveden u stavku 1. ovog članka, na nju se primjenjuju ograničenja raspodjele navedena u članku 141. stavcima 2. i 3.

Članak 130.

Zahtjev za održavanje protucikličkog zaštitnog sloja kapitala specifičnog za pojedine institucije

Države članice zahtijevaju od institucija da održavaju protuciklički zaštitni sloj kapitala specifičan za pojedine institucije koji je istovjetan njihovu ukupnom iznosu izloženosti riziku, izračunanom u skladu s člankom 92. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013, pomnoženom s ponderiranim prosjekom stopa protucikličkog zaštitnog sloja izračunanim u skladu s člankom 140. ove Direktive na pojedinačnoj i konsolidiranoj osnovi, kako je primjenjivo u skladu s dijelom prvim, glavom II. te uredbe. Taj zaštitni sloj sastoji se od redovnog osnovnog kapitala.

▼M6 —————

▼M5

Ako institucija ne uspije u potpunosti ispuniti zahtjev naveden u stavku 1. ovog članka, na nju se primjenjuju ograničenja raspodjele navedena u članku 141. stavcima 2. i 3.

▼B

Članak 131.

Globalne i ostale sistemski važne institucije

▼M5

Države članice imenuju tijelo odgovorno za utvrđivanje, na konsolidiranoj osnovi, GSV institucija i, na pojedinačnoj, potkonsolidiranoj ili konsolidiranoj osnovi, kako je primjenjivo, ostale sistemski važnih institucija (OSV institucije) kojima je izdano odobrenje za rad u njihovoj jurisdikciji. To tijelo jest nadležno tijelo ili imenovano tijelo. Države članice mogu imenovati više od jednog tijela.

GSV institucija jedna je od sljedećih:

(a)

grupa koju vodi matična institucija iz EU-a, matični financijski holding iz EU-a ili matični mješoviti financijski holding iz EU-a; ili

(b)

institucija koja nije društvo kći matične institucije iz EU-a, matičnog financijskog holdinga iz EU-a ili matičnog mješovitog financijskog holdinga iz EU-a.

OSV institucije mogu biti institucija ili grupa koju vodi matična institucija iz EU-a, matični financijski holding iz EU-a, matični mješoviti financijski holding iz EU-a, matična institucija u državi članici, matični financijski holding u državi članici ili matični mješoviti financijski holding u državi članici.

▼B

Metodologija za utvrđivanje GSV institucija temelji se na sljedećim kategorijama:

(a)

veličina grupe;

(b)

povezanost grupe s financijskim sustavom;

(c)

zamjenjivost usluga ili financijske infrastrukture koju osigurava grupa;

(d)

složenost grupe;

(e)

prekogranična aktivnost grupe, uključujući prekograničnu aktivnost između država članica i između određene države članice i treće zemlje.

Svakoj kategoriji dodjeljuje se jednak ponder i svaka od njih sastoji se od mjerljivih pokazatelja.

Tom se metodologijom osigurava ukupna ocjena za svaki ocijenjeni subjekt iz stavka 1., čime se omogućava utvrđivanje GSV institucija i njihovo svrstavanje u potkategorije kako je opisano u stavku 9.

▼M5

2.a

Dodatna metodologija za utvrđivanje GSV institucija temelji se na sljedećim kategorijama:

(a)

kategorijama iz stavka 2. točaka od (a) do (d) ovog članka;

(b)

prekograničnoj aktivnosti grupe, isključujući aktivnosti grupe u državama članicama sudionicama kako je navedeno u članku 4. Uredbe (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća ( 20 ).

Svakoj kategoriji dodjeljuje se jednak ponder i svaka od njih sastoji se od mjerljivih pokazatelja. Za kategorije iz ovog stavka prvog podstavka točke (a) pokazatelji su jednaki kao i pripadajući pokazatelji određeni na temelju stavka 2.

Dodatnom metodologijom za utvrđivanje izračunava se dodatna ukupna ocjena za svaki ocijenjeni subjekt iz stavka 1., na temelju koje nadležna ili imenovana tijela mogu poduzeti jednu od mjera iz stavka 10. točke (c).

▼B

OSV institucije utvrđuju se u skladu sa stavkom 1. Sistemska važnost ocjenjuje se na temelju barem jednog od sljedećih kriterija:

(a)

veličina;

(b)

značaj za gospodarstvo Unije ili relevantne države članice;

(c)

značaj prekogranične aktivnosti;

(d)

povezanost institucije ili grupe s financijskim sustavom.

▼M5

EBA, nakon savjetovanja s ESRB-om, do 1. siječnja 2015. izdaje smjernice, u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010, o kriterijima za određivanje uvjeta za primjenu ovog stavka u vezi s ocjenom OSV institucija. Tim se smjernicama uzimaju u obzir međunarodni okviri za domaće sistemski važne institucije te posebnosti na razini Unije i nacionalnoj razini.

EBA, nakon savjetovanja s ESRB-om, do 31. prosinca 2020. izvješćuje Komisiju o odgovarajućoj metodologiji za oblikovanje i kalibraciju stopa zaštitnog sloja za OSV institucije.

▼B

Svaka GSV institucija održava, na konsolidiranoj osnovi, zaštitni sloj za GSV instituciju koji odgovara potkategoriji u koju je GSV institucija svrstana. Taj zaštitni sloj sastoji se od redovnoga osnovnoga kapitala i nastavlja se na njega.

▼M5

Nadležno tijelo ili imenovano tijelo može zahtijevati od svake OSV institucije, na konsolidiranoj, potkonsolidiranoj osnovi ili pojedinačnoj osnovi, kako je primjenjivo, da održava zaštitni sloj za OSV instituciju u visini do 3 % ukupnog iznosa izloženosti riziku izračunanom u skladu s člankom 92. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013, vodeći računa o kriterijima za utvrđivanje OSV institucija. Taj zaštitni sloj sastoji se od redovnog osnovnog kapitala.

▼M5

5.a

Ovisno o ovlaštenju Komisije iz trećeg podstavka ovog stavka, nadležno tijelo ili imenovano tijelo može zahtijevati od svake OSV institucije, na konsolidiranoj, potkonsolidiranoj ili pojedinačnoj osnovi, kako je primjenjivo, da održava zaštitni sloj za OSV instituciju na razini višoj od 3 % ukupnog iznosa izloženosti riziku izračunanom u skladu s člankom 92. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013. Taj zaštitni sloj sastoji se od redovnog osnovnog kapitala.

U roku od šest tjedana od primitka obavijesti iz stavka 7. ovog članka, ESRB dostavlja Komisiji mišljenje o primjerenosti zaštitnog sloja za OSV instituciju. EBA ujedno Komisiji može dostaviti svoje mišljenje o zaštitnom sloju u skladu s člankom 34. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

U roku od tri mjeseca nakon što ESRB Komisiji proslijedi obavijest iz stavka 7., Komisija, uzimajući u obzir ocjenu ESRB-a i EBA-e, ako je to relevantno, te ako smatra da zaštitni sloj za OSV institucije ne dovodi do nerazmjernih negativnih učinaka na cijeli financijski sustav drugih država članica ili njegove dijelove ili na financijski sustav Unije kao cjeline koji bi predstavljali ili prouzročili zapreku pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta, donosi akt kojim ovlašćuje nadležno tijelo ili imenovano tijelo za donošenje predložene mjere.

▼B

Kada zahtijeva održavanje zaštitnog sloja za OSV instituciju, nadležno tijelo ili imenovano tijelo poštuje sljedeće:

(a)

zaštitni sloj za OSV instituciju ne smije dovesti do nerazmjernih nepovoljnih utjecaja na cijeli financijski sustav drugih država članica ili na dijelove tog sustava ili na financijski sustav Unije kao cjeline stvaranjem zapreka funkcioniranju unutarnjeg tržišta;

(b)

nadležno tijelo ili imenovano tijelo najmanje jednom godišnje provjerava zaštitni sloj za OSV instituciju.

▼M5

Prije određivanja ili ponovnog određivanja zaštitnog sloja za OSV instituciju, nadležno tijelo ili imenovano tijelo obavješćuje ESRB mjesec dana prije objave odluke iz stavka 5. i obavješćuje ESRB tri mjeseca prije objave odluke nadležnog tijela ili imenovanog tijela iz stavka 5.a. ESRB bez odgode prosljeđuje te obavijesti Komisiji, EBA-i te nadležnim i imenovanim tijelima dotičnih država članica. U tim se obavijestima podrobno navodi:

▼B

(a)

obrazloženje razloga zbog kojih se smatra da će zaštitni sloj za OSV instituciju vjerojatno biti učinkovit i razmjeran za ublažavanje rizika;

(b)

ocjenu vjerojatnog pozitivnog ili negativnog utjecaja zaštitnog sloja za OSV instituciju na unutarnje tržište, na temelju informacija koje su dostupne državi članici;

(c)

stopu zaštitnog sloja za OSV instituciju koju država članica želi odrediti.

▼M5

Ne dovodeći u pitanje članak 133. i stavak 5. ovog članka, kada je OSV institucija društvo kći GSV institucije ili OSV institucije koja je ili institucija ili grupa koju vodi matična institucija iz EU-a i na koju se primjenjuje zaštitni sloj za OSV instituciju na konsolidiranoj osnovi, zaštitni sloj koji se primjenjuje na pojedinačnoj ili potkonsolidiranoj osnovi za OSV instituciju ne smije prelaziti manju od sljedećih vrijednosti:

(a)

zbroj veće od stopa zaštitnog sloja za GSV instituciju ili zaštitnog sloja za OSV instituciju koja se primjenjuje na grupu na konsolidiranoj osnovi i 1 % ukupnog iznosa izloženosti riziku izračunanog u skladu s člankom 92. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013; i

(b)

3 % ukupnog iznosa izloženosti riziku izračunanog u skladu s člankom 92. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013 ili stope koju je Komisija odobrila za primjenu na grupu na konsolidiranoj osnovi u skladu sa stavkom 5.a ovog članka.

Postoji najmanje pet potkategorija GSV institucija. Najniža granica i granice između svake potkategorije utvrđuju se na temelju ocjena u skladu s metodologijom za utvrđivanje iz stavka 2. ovog članka. Granične vrijednosti između susjednih potkategorija jasno su utvrđene i poštuju načelo konstantnog linearnog povećanja sistemskog značaja, između svake potkategorije, što dovodi do linearnog povećanja zahtjeva za dodatnim redovnim osnovnim kapitalom, uz iznimku potkategorije 5 i bilo koje dodane više potkategorije. Za potrebe ovog stavka, sistemski značaj jest očekivani učinak poteškoća u poslovanju GSV institucije na globalno financijsko tržište. Najnižoj potkategoriji dodjeljuje se zaštitni sloj za GSV instituciju u visini od 1 % ukupnog iznosa izloženosti riziku izračunanog u skladu s člankom 92. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013, a zaštitni sloj koji se dodjeljuje svakoj potkategoriji uvećava se za najmanje 0,5 % ukupnog iznosa izloženosti riziku izračunanog u skladu s člankom 92. stavkom 3. te uredbe.

10.

Ne dovodeći u pitanje stavke 1. i 9. i upotrebljavajući potkategorije i granične vrijednosti iz stavka 9., nadležno tijelo ili imenovano tijelo može pri provedbi dobre nadzorne procjene:

(a)

prerasporediti GSV instituciju iz niže potkategorije u višu potkategoriju;

(b)

svrstati subjekt iz stavka 1. koji ima ukupni rezultat iz stavka 2. niži od granične vrijednosti najniže potkategorije u tu potkategoriju ili u višu potkategoriju, te ga na taj način odrediti kao GSV instituciju;

(c)

uzimajući u obzir jedinstveni sanacijski mehanizam, na temelju dodatnog ukupnog rezultata iz stavka 2.a, prerasporediti GSV instituciju iz više potkategorije u nižu potkategoriju.

▼M5 —————

▼M5

12.

Nadležno tijelo ili imenovano tijelo dostavlja ESRB-u nazive GSV institucija i OSV institucija i pripadajuću potkategoriju u koju je svrstana svaka GSV institucija. Obavijest sadrži potpuno obrazloženje o tome zašto se nadzorna procjena provodi ili ne provodi u skladu sa stavkom 10. točkama (a), (b) i (c). ESRB bez odgode prosljeđuje te obavijesti Komisiji i EBA-i te javno objavljuje njihove nazive. Nadležna tijela ili imenovana tijela javno objavljuju potkategoriju u koju je svrstana GSV institucija.

Nadležno tijelo ili imenovano tijelo jednom godišnje preispituje utvrđivanje GSV i OSV institucija i svrstavanje GSV institucija u potkategorije te o rezultatu obavješćuje dotičnu sistemski važnu instituciju i ESRB koji bez odgode rezultate prosljeđuje Komisiji i EBA-i. Nadležno tijelo ili imenovano tijelo javno objavljuju ažurirani popis utvrđenih sistemski važnih institucija i potkategoriju u koju je svrstana svaka utvrđena GSV institucija.

▼M5 —————

▼M5

14.

Kada grupa, na konsolidiranoj osnovi, podliježe zaštitnom sloju za GSV instituciju i zaštitnom sloju za OSV instituciju, primjenjuje se viši zaštitni sloj.

15.

Kada institucija podliježe zaštitnom sloju za sistemski rizik, utvrđenom u skladu s člankom 133., taj se zaštitni sloj dodaje zaštitnom sloju za OSV instituciju ili zaštitnom sloju za GSV instituciju koji se primjenjuje u skladu s ovim člankom.

Ako bi zbroj stope zaštitnog sloja za sistemski rizik kako je izračunana za potrebe članka 133. stavka 10., 11. ili 12. i stope zaštitnog sloja za OSV instituciju ili stope zaštitnog sloja za GSV instituciju kojoj ta ista institucija podliježe bio viši od 5 %, primjenjuje se postupak naveden u stavku 5.a ovog članka.

▼M5 —————

▼M5

18.

EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže utvrđuju, za potrebe ovog članka, metodologije u skladu s kojima nadležno tijelo ili imenovano tijelo utvrđuje instituciju ili grupu koju vodi matična institucija iz EU-a, matični financijski holding iz EU-a ili matični mješoviti financijski holding iz EU-a kao GSV instituciju i kojima se pobliže utvrđuje metodologija za definiranje potkategorija i svrstavanja GSV institucija u potkategorije na temelju njihova sistemskog značaja, uzimajući u obzir sve međunarodno dogovorene standarde.

EBA podnosi Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 30. lipnja 2014.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

▼M5 —————

▼M5

Članak 133.

Zahtjev za održavanje zaštitnog sloja za sistemski rizik

Svaka država članica može uvesti zaštitni sloj za sistemski rizik u obliku redovnoga osnovnog kapitala za financijski sektor ili jednu ili više podskupina tog sektora za sve ili podskupinu izloženosti kako je navedeno u stavku 5. ovog članka, s ciljem sprečavanja i ublažavanja makrobonitetnih ili sistemskih rizika koji nisu obuhvaćeni Uredbom (EU) br. 575/2013 i člancima 130. i 131. ove Direktive, i to u smislu rizika poremećaja u financijskom sustavu koji bi mogao imati ozbiljne negativne posljedice za financijski sustav i realno gospodarstvo u određenoj državi članici.

Institucije izračunavaju zaštitni sloj za sistemski rizik kako slijedi:

pri čemu je:

BSR = zaštitni sloj za sistemski rizik;

rT = stopa zaštitnog sloja primjenjiva na ukupan iznos izloženosti riziku institucije;

ET = ukupni iznos izloženosti riziku institucije izračunan u skladu s člankom 92. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013;

i = indeks kojim se označuje podskupina izloženosti iz stavka 5.;

ri = stopa zaštitnog sloja primjenjiva na iznos izloženosti riziku podskupine izloženosti i; i

Ei = iznos izloženosti riziku institucije za podskupinu izloženosti i, koji je izračunan u skladu s člankom 92. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013

Za potrebe stavka 1. države članice imenuju tijelo odgovorno za određivanje zaštitnog sloja za sistemski rizik i za utvrđivanje izloženosti i podskupina institucija na koje se on primjenjuje. To tijelo jest nadležno tijelo ili imenovano tijelo.

Za potrebe stavka 1. ovog članka relevantno nadležno tijelo ili imenovano tijelo, kako je primjenjivo, može zahtijevati od institucija da održavaju zaštitni sloj za sistemski rizik u obliku redovnoga osnovnog kapitala izračunan u skladu sa stavkom 2. ovog članka, na pojedinačnoj, konsolidiranoj ili potkonsolidiranoj osnovi, kako je primjenjivo u skladu s glavom II. dijela prvog Uredbe (EU) No 575/2013.

Zaštitni sloj za sistemski rizik može se primijeniti na:

(a)

sve izloženosti u državi članici koja određuje taj zaštitni sloj;

(b)

sljedeće sektorske izloženosti u državi članici koja određuje taj zaštitni sloj:

sve izloženosti prema klijentima na malo koji su fizičke osobe, a koje su osigurane stambenim nekretninama;

ii.

sve izloženosti prema pravnim osobama, koje su osigurane hipotekama na poslovnim nekretninama;

iii.

sve izloženosti prema pravnim osobama isključujući one određene u točki ii.;

iv.

sve izloženosti prema fizičkim osobama isključujući one određene u točki i.;

(c)

sve izloženosti u drugim državama članicama, podložno stavcima 12. i 15.;

(d)

sektorske izloženosti, kako su utvrđene u točki (b) ovog stavka, u drugim državama članicama samo kako bi se omogućilo priznavanje stope zaštitnog sloja koju je odredila druga država članica u skladu s člankom 134.;

(e)

izloženosti u trećim zemljama;

(f)

podskupine bilo koje od kategorija izloženosti utvrđenih u točki (b).

EBA, nakon savjetovanja s ESRB-om, do 30. lipnja 2020. izdaje smjernice, u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010, o odgovarajućim podskupinama izloženosti na koje nadležno tijelo ili imenovano tijelo može primijeniti zaštitni sloj za sistemski rizik u skladu s ovim člankom stavkom 5. točkom (f).

Zaštitni sloj za sistemski rizik primjenjuje se na sve izloženosti, ili na podskupinu izloženosti kako je navedeno u stavku 5. ovog članka, svih institucija ili na jednu ili više podskupina tih institucija za koje su tijela dotične države članice nadležna u skladu s ovom Direktivom te se utvrđuje u stupnjevima prilagodbe od 0,5 postotnih bodova ili višekratnicima te vrijednosti. Moguće je uvesti različite zahtjeve za različite podskupine institucija i izloženosti. Zaštitnim slojem za sistemski rizik ne rješavaju se rizici obuhvaćeni člancima 130. i 131.

Kada se zahtijeva održavanje zaštitnog sloja za sistemski rizik, nadležno tijelo ili imenovano tijelo poštuje sljedeće:

(a)

zaštitni sloj za sistemski rizik ne dovodi do nerazmjernih negativnih utjecaja na cijeli financijski sustav drugih država članica ili njegove dijelove ili na financijski sustav Unije kao cjeline koji bi predstavljali ili prouzročili zapreku pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta;

(b)

nadležno tijelo ili imenovano tijelo treba preispitati zaštitni sloj za sistemski rizik najmanje svake druge godine;

(c)

zaštitni sloj za sistemski rizik ne smije se upotrebljavati za rješavanje rizika obuhvaćenih člancima 130. i 131.

Nadležno tijelo ili imenovano tijelo, kako je primjenjivo, obavješćuje ESRB prije objavljivanja odluke iz stavka 13. ESRB bez odgode prosljeđuje te obavijesti Komisiji, EBA-i te nadležnim i imenovanim tijelima dotičnih država članica.

Kada je institucija na koju se primjenjuje jedna ili više stopa zaštitnog sloja za sistemski rizik društvo kći čije matično društvo ima poslovni nastan u drugoj državi članici, nadležno tijelo ili imenovano tijelo ujedno obavješćuje tijela te države članice.

Ako se stopa zaštitnog sloja za sistemski rizik primjenjuje na izloženosti u trećim zemljama, nadležno tijelo ili imenovano tijelo, kako je primjenjivo, ujedno obavješćuje ESRB. ESRB bez odgode prosljeđuje tu obavijest nadzornim tijelima tih trećih zemalja.

U tim se obavijestima podrobno navode:

(a)

makrobonitetni ili sistemski rizici u državi članici;

(b)

razlozi zbog kojih veličina makrobonitetnih ili sistemskih rizika ugrožava stabilnost financijskog sustava na nacionalnoj razini čime se opravdava stopa zaštitnog sloja za sistemski rizik;

(c)

obrazloženje razloga zbog kojih se smatra da će zaštitni sloj za sistemski rizik vjerojatno biti učinkovit i razmjeran za ublažavanje rizika;

(d)

ocjena vjerojatnog pozitivnog ili negativnog učinka zaštitnog sloja za sistemski rizik na unutarnje tržište, na temelju informacija koje su dostupne državi članici;

(e)

stopa ili stope zaštitnog sloja za sistemski rizik koje nadležno tijelo ili imenovano tijelo, kako je primjenjivo, namjeravaju odrediti, izloženosti na koje se primjenjuju takve stope te institucije koje podliježu takvim stopama;

(f)

ako se stopa zaštitnog sloja za sistemski rizik primjenjuje na sve izloženosti, obrazloženje razloga zbog kojih tijelo smatra da se zaštitnim slojem za sistemski rizik ne udvostručuje funkcioniranje zaštitnog sloja za OSV instituciju predviđenog člankom 131.

Ako odluka o određivanju stope zaštitnog sloja za sistemski rizik dovede do smanjenja u odnosu na prethodno određenu stopu zaštitnog sloja ili ne izazove nikakvu promjenu, nadležno tijelo ili imenovano tijelo, kako je primjenjivo, udovoljava samo ovom stavku.

10.

Ako određivanje ili ponovno određivanje stope ili stopa zaštitnog sloja za sistemski rizik za bilo koju skupinu ili podskupinu izloženosti iz stavka 5. koje podliježu jednom ili više zaštitnih slojeva za sistemski rizik, ne dovede do kombinirane stope zaštitnog sloja za sistemski rizik više od 3 % za bilo koju od tih izloženosti, nadležno tijelo ili imenovano tijelo, kako je primjenjivo, obavješćuje ESRB u skladu sa stavkom 9. mjesec dana prije objave odluke iz stavka 13.

Za potrebe ovog stavka, priznavanje stope zaštitnog sloja za sistemski rizik koju je odredila druga država članica u skladu s člankom 134. ne uračunava se u prag od 3 %.

11.

Ako određivanje ili ponovno određivanje stope ili stopa zaštitnog sloja za sistemski rizik za bilo koju skupinu ili podskupinu izloženosti iz stavka 5. koje podliježu jednom ili više zaštitnih slojeva za sistemski rizik, dovede do kombinirane stope zaštitnog sloja za sistemski rizik koja je viša od 3 %, no ne premašuje 5 %, za bilo koju od tih izloženosti, nadležno tijelo ili imenovano tijelo države članice koja određuje taj zaštitni sloj, u obavijesti podnesenoj u skladu sa stavkom 9., zahtijeva mišljenje Komisije. Komisija dostavlja svoje mišljenje u roku od mjesec dana od primitka obavijesti.

Ako je mišljenje Komisije negativno, nadležno tijelo ili imenovano tijelo, kako je primjenjivo, države članice koja određuje taj zaštitni sloj za sistemski rizik udovoljava tom mišljenju ili navodi razloge za nepoštovanje tog mišljenja.

Ako je institucija na koju se primjenjuje jedna ili više stopa zaštitnog sloja za sistemski rizik društvo kći čije matično društvo ima poslovni nastan u drugoj državi članici, nadležno tijelo ili imenovano tijelo, u obavijesti podnesenoj u skladu sa stavkom 9., zahtijeva preporuku Komisije i ESRB-a.

Komisija i ESRB međusobno si dostavljaju svoje preporuke u roku od šest tjedana od primitka obavijesti.

Ako se tijela društva kćeri i matičnog društva ne slažu o stopi ili stopama zaštitnog sloja za sistemski rizik primjenjivima na tu instituciju te u slučaju negativne preporuke Komisije i ESRB-a, nadležno tijelo ili imenovano tijelo, kako je primjenjivo, mogu predmet uputiti EBA-i i zahtijevati njezinu pomoć u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010. Odluka o određivanju stope ili stopa zaštitnog sloja za sistemski rizik za te izloženosti suspendira se dok EBA ne donese odluku.

12.

Ako određivanje ili ponovno određivanje stope ili stopa zaštitnog sloja za sistemski rizik primjenjivih na bilo koju skupinu ili podskupinu izloženosti iz stavka 5. koje podliježu jednom ili više zaštitnih slojeva za sistemski rizik, ili više njih, dovede do kombinirane stope zaštitnog sloja za sistemski rizik više od 5 % za bilo koju od tih izloženosti, nadležno tijelo ili imenovano tijelo, kako je primjenjivo, traži odobrenje Komisije prije provedbe zaštitnog sloja za sistemski rizik.

U roku od šest tjedana od primitka obavijesti iz stavka 9. ovog članka, ESRB dostavlja Komisiji mišljenje o primjerenosti zaštitnog sloja za sistemski rizik. EBA može ujedno dostaviti Komisiji svoje mišljenje o tome zaštitnom sloju za sistemski rizik u skladu s člankom 34. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

U roku od tri mjeseca od primitka obavijesti iz stavka 9., Komisija, uzimajući u obzir ocjenu ESRB-a i EBA-e, ako je to relevantno, te ako smatra da stopa ili stope zaštitnog sloja za sistemski rizik ne dovode do nerazmjernih negativnih utjecaja na cijeli financijski sustav drugih država članica ili njegove dijelove ili na financijski sustav Unije kao cjeline koji bi predstavljali ili prouzročili zapreku pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta, donosi akt kojim ovlašćuje nadležno tijelo ili imenovano tijelo, kako je primjenjivo, za donošenje predložene mjere.

13.

Svako nadležno tijelo, ili imenovano tijelo, kako je primjenjivo, najavljuje određivanje ili ponovno određivanje jedne ili više stopa zaštitnog sloja za sistemski rizik objavom na odgovarajućim internetskim stranicama. Ta objava obuhvaća barem sljedeće informacije:

(a)

stopu ili stope zaštitnog sloja za sistemski rizik;

(b)

institucije na koje se zaštitni sloj za sistemski rizik primjenjuje;

(c)

izloženosti na koje se stopa ili stope zaštitnog sloja za sistemski rizik primjenjuju;

(d)

obrazloženje za određivanje ili ponovno određivanje stope ili stopa zaštitnog sloja za sistemski rizik;

(e)

datum od kojega institucije primjenjuju određivanje ili ponovno određivanje zaštitnog sloja za sistemski rizik i

(f)

nazive zemalja, ako su izloženosti u tim zemljama priznate u zaštitnom sloju za sistemski rizik.

Ako bi objava informacija iz točke (d) prvog podstavka mogla ugroziti stabilnost financijskog sustava, te informacije ne uključuju se u objavu.

14.

Ako institucija ne uspije u potpunosti ispuniti zahtjev naveden u stavku 1. ovog članka, na nju se primjenjuju ograničenja raspodjele navedena u članku 141. stavcima 2. i 3.

Ako primjena ograničenja raspodjela dovede do nezadovoljavajućeg poboljšanja u redovnom osnovnom kapitalu institucije s obzirom na relevantan sistemski rizik, nadležna tijela mogu poduzeti dodatne mjere u skladu s člankom 64.

15.

Ako nadležno tijelo ili imenovano tijelo, kako je primjenjivo, odluči odrediti zaštitni sloj za sistemski rizik na temelju izloženosti u drugim državama članicama, zaštitni sloj određuje se u istom iznosu za sve izloženosti u Uniji, osim ako je nadležni sloj određen kako bi se priznala stopa zaštitnog sloja za sistemski rizik koji je odredila druga država članica u skladu s člankom 134.

Članak 134.

Priznavanje stope zaštitnog sloja za sistemski rizik

Ostale države članice mogu priznati stopu zaštitnog sloja za sistemski rizik koja je određena u skladu s člankom 133. i mogu primjenjivati tu stopu na domaće institucije za izloženosti u državi članici koja određuje tu stopu.

Ako priznaju stopu zaštitnog sloja za sistemski rizik za domaće institucije u skladu sa stavkom 1., države članice o tome obavješćuju ESRB. ESRB bez odgode prosljeđuje te obavijesti Komisiji, EBA-i i državi članici koja određuje tu stopu.

Pri odlučivanju o priznavanju stope zaštitnog sloja za sistemski rizik u skladu sa stavkom 1., država članica uzima u obzir informacije koje joj je dostavila država članica koja određuje tu stopu u skladu s člankom 133. stavcima 9. i 13.

Ako države članice priznaju stopu zaštitnog sloja za sistemski rizik za domaće institucije, taj zaštitni sloj za sistemski rizik može se dodati zaštitnom sloju za sistemski rizik koji se primjenjuje u skladu s člankom 133., uz uvjet da se tim zaštitnim slojevima rješavaju različiti rizici. Ako se zaštitnim slojevima rješavaju isti rizici, primjenjuje se samo viši zaštitni sloj.

Država članica koja određuje stopu zaštitnog sloja za sistemski rizik u skladu s člankom 133. ove Direktive može tražiti od ESRB-a izdavanje preporuke u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1092/2010 jednoj ili više država članica koje mogu priznati stopu zaštitnog sloja za sistemski rizik.

▼B

Odjeljak II.

Određivanje i izračunavanje protucikličkog zaštitnog sloja kapitala

Članak 135.

Smjernice ESRB-a za određivanje stopa protucikličkog zaštitnog sloja

ESRB može dati smjernice, putem preporuka, u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1092/2010, tijelima koja su imenovale države članice prema članku 136. stavku 1. za određivanje stopa protucikličkog zaštitnog sloja, uključujući sljedeće:

(a)

načela za usmjeravanje imenovanih tijela pri donošenju procjene u vezi s odgovarajućom stopom protucikličkog zaštitnog sloja, za osiguravanje da tijela odrede dobar pristup za relevantne makroekonomske cikluse i za promicanje dobrog i dosljednog odlučivanja diljem država članica;

(b)

opću smjernicu za:

mjerenje i izračun odstupanja omjera kredita i bruto domaćeg proizvoda (BDP) od dugoročnih trendova;

ii.

izračun smjernica za zaštitni sloj, koje se zahtijevaju prema članku 136. stavku 2.;

(c)

smjernicu za varijable koje upućuju na kumuliranje sistemskog rizika povezanog s razdobljima prekomjernoga kreditnog rasta u financijskom sustavu, posebno na relevantni omjer kredita i BDP-a i njegovog odstupanja od dugoročnog trenda, te za ostale relevantne čimbenike, uključujući tretman ekonomskih kretanja unutar pojedinačnih sektora gospodarstva koji mogu utjecati na odluke imenovanih tijela o odgovarajućoj stopi protucikličkog zaštitnog sloja prema članku 136.;

(d)

smjernica za varijable, uključujući kvalitativne kriterije koje upućuju na to da je zaštitni sloj potrebno održavati, smanjiti ili u potpunosti ukinuti.

Kada izdaje preporuku u skladu sa stavkom 1., ESRB uzima u obzir razlike između država članica, a posebno specifične karakteristike država članica s malim i otvorenim gospodarstvima.

Kada je izdao preporuku u skladu sa stavkom 1., ESRB je redovito provjerava i, prema potrebi, ažurira u svjetlu iskustva u određivanju zaštitnog sloja u skladu s ovom Direktivom ili kretanjima u međunarodno dogovorenim praksama.

Članak 136.

Određivanje stopa protucikličkog zaštitnog sloja

Svaka država članica imenuje tijelo javne vlasti („imenovano tijelo”) koje je odgovorno za određivanje stope protucikličkog zaštitnog sloja za tu državu članicu.

Svako imenovano tijelo za svako tromjesečje izračunava smjernicu za zaštitni sloj, kao referenciju kojom se vodi pri donošenju procjene o određivanju stope protucikličkog zaštitnog sloja u skladu sa stavkom 3. Smjernica za zaštitni sloj odražava, na smislen način, kreditni ciklus i rizike koji proizlaze iz prekomjernoga kreditnog rasta u državi članici te uzima u obzir specifične karakteristike nacionalnoga gospodarstva. Smjernica za zaštitni sloj temelji se na odstupanju omjera kredita i BDP-a od njegovog dugoročnog trenda, uzimajući u obzir, između ostalog:

(a)

pokazatelj rasta razine kredita unutar te države i, posebno, pokazatelj promjena u omjeru kredita odobrenih u toj državi članici i BDP-a;

(b)

sve važeće smjernice koje donosi ESRB u skladu s člankom 135. stavkom 1. točkom (b).

▼M5

Svako imenovano tijelo ocjenjuje intenzitet cikličkog sistemskog rizika i primjerenost stope protucikličkog zaštitnog sloja za svoju državu članicu na tromjesečnoj osnovi i prema potrebi određuje ili prilagođava stopu protucikličkog zaštitnog sloja. Svako imenovano tijelo pritom uzima u obzir:

▼B

(a)

smjernicu za zaštitni sloj izračunatu u skladu sa stavkom 2.;

(b)

sve važeće smjernice koje donosi ESRB u skladu s člankom 135. stavkom 1. točkama (a), (c) i (d) i sve preporuke koje izdaje ESRB o određivanju stope zaštitnog sloja;

(c)

ostale varijable koje imenovano tijelo smatra relevantnima za rješavanje pitanja cikličkog sistemskog rizika.

Stopa protucikličkog zaštitnog sloja, izražena kao postotak ukupnog iznosa izloženosti riziku izračunatog u skladu s člankom 92. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013 institucija koje imaju kreditne izloženosti u toj državi članici, iznosi između 0 % i 2,5 %, pri čemu se kalibrira u stupnjevima od 0,25 postotnih bodova ili višekratnicima od 0,25 postotna boda. Kada je to opravdano na temelju razmatranja iz točke 3., imenovano tijelo može odrediti stopu protucikličkog zaštitnog sloja višu od 2,5 % ukupnog iznosa izloženosti riziku izračunatog u skladu s člankom 92. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013 za potrebe iz članka 140. stavka 2. ove Direktive.

Kada imenovano tijelo prvi put odredi stopu protucikličkog zaštitnog sloja veću od nule, ili ako nakon toga imenovano tijelo poveća tada važeću stopu protucikličkog zaštitnog sloja, ono također mora odrediti datum od kojeg institucije moraju primjenjivati taj povećani zaštitni sloj za potrebe izračuna protucikličkog zaštitnog sloja kapitala specifičnog za instituciju. Taj datum ne smije biti kasniji od 12 mjeseci od datuma na koji je najavljeno povećanje zaštitnog sloja u skladu sa stavkom 7. Ako je taj datum kraći od 12 mjeseci od najave povećanja zaštitnog sloja, taj kraći rok za primjenu mora biti opravdan izvanrednim okolnostima.

Ako imenovano tijelo smanji postojeću stopu protucikličkog zaštitnog sloja, bez obzira na to je li ona smanjena na nulu ili ne, ono također odlučuje o okvirnom razdoblju za vrijeme kojeg se ne očekuje povećanje zaštitnog sloja. Međutim, to okvirno razdoblje ne obvezuje imenovano tijelo.

▼M5

Svako imenovano tijelo na svojim internetskim stranicama na tromjesečnoj osnovi objavljuje barem sljedeće informacije:

(a)

primjenjivu stopu protucikličkog zaštitnog sloja;

(b)

relevantni omjer kredita i BDP-a te odstupanje tog omjera od dugoročnog trenda;

(c)

smjernicu za zaštitni sloj izračunanu u skladu sa stavkom 2.;

(d)

obrazloženje za tu stopu zaštitnog sloja;

(e)

ako je stopa zaštitnog sloja povećana, datum od kojeg institucije primjenjuju tu povećanu stopu zaštitnog sloja za potrebe izračuna protucikličkog zaštitnog sloja kapitala specifičnog za pojedinu instituciju;

(f)

ako datum naveden u točki (e) nastupa prije isteka razdoblja od 12 mjeseci nakon datuma objave na temelju ovog stavka, pozivanje na izvanredne okolnosti koje opravdavaju taj kraći rok za primjenu;

(g)

ako je stopa zaštitnog sloja smanjena, okvirno razdoblje tijekom kojega se ne očekuje povećanje stope zaštitnog sloja kapitala, zajedno s obrazloženjem za to razdoblje.

Imenovana tijela poduzimaju sve razumne mjere za vremensku usklađenost te objave.

Imenovana tijela obavješćuju ESRB o svakoj promjeni stope protucikličkog zaštitnog sloja i o zahtijevanim informacijama navedenima u točkama od (a) do (g) prvog podstavka. ESRB na svojim internetskim stranicama objavljuje sve tako priopćene stope zaštitnog sloja kapitala i povezane informacije.

▼B

Članak 137.

Priznavanje stopa protucikličkog zaštitnog sloja koje premašuju 2,5 %

Kada imenovano tijelo, u skladu s člankom 136. stavkom 4., ili relevantno tijelo iz treće zemlje, odredi stopu protucikličkog zaštitnog sloja koja je veća od 2,5 % ukupnog iznosa izloženosti riziku izračunatom u skladu s člankom, 92. stavkom 3. Uredbe (EU) 575/2013, druga imenovana tijela mogu priznati tu stopu zaštitnog sloja za domaće institucije za izračun njihovih protucikličkih slojeva kapitala specifičnih za instituciju.

Kada imenovano tijelo u skladu sa stavkom 1. ovog članka prizna stopu zaštitnog sloja koja je veća od 2,5 % ukupnog iznosa izloženosti riziku izračunatog u skladu s člankom 92. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013, ono najavljuje takvo priznavanje objavom na svojim internetskim stranicama. Ta najava uključuje barem sljedeće informacije:

(a)

primjenjivu stopu protucikličkog zaštitnog sloja;

(b)

državu članicu ili treće zemlje na koje se ona primjenjuje;

(c)

ako je stopa zaštitnog sloja povećana, datum od kojeg institucije koje su dobile odobrenje za rad u državi članici imenovanog tijela moraju primjenjivati tu povećanu stopu zaštitnog sloja za potrebe izračuna njihovog protucikličkog zaštitnog sloja kapitala specifičnog za instituciju;

(d)

ako datum naveden u točki (c) nastupa u roku koji je manji od 12 mjeseci od datuma najave u skladu s ovim stavkom, pozivanje na izvanredne okolnosti koje opravdavaju taj kraći rok za primjenu.

Članak 138.

Preporuka ESRB-a u vezi sa stopom protucikličkog zaštitnog sloja trećih zemalja

ESRB može, u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1092/2010, izdavati preporuku imenovanim tijelima o odgovarajućoj stopi protucikličkog zaštitnog sloja za izloženosti prema toj trećoj zemlji, kada:

(a)

relevantno tijelo treće zemlje nije odredilo ni objavilo stopu protucikličkog zaštitnog sloja za treću zemlju („relevantno tijelo treće zemlje”) prema kojoj jedna ili više institucija Unije ima kreditne izloženosti;

(b)

ESRB smatra da stopa protucikličkog zaštitnog sloja koju je odredilo i objavilo relevantno tijelo treće zemlje za treću zemlju, nije dovoljna za odgovarajuću zaštitu institucija Unije od rizika prekomjernoga kreditnog rasta u toj državi ili je imenovano tijelo obavijestilo ESRB kako smatra da ta stopa zaštitnog sloja nije dovoljna za tu svrhu.

Članak 139.

Odluka imenovanih tijela o stopama protucikličkog zaštitnog sloja u trećim državama

Ovaj se članak primjenjuje bez obzira na to je li ESRB izdao preporuku imenovanim tijelima kao što se navodi u članku 138.

U okolnostima navedenima u točki (a) članka 138., imenovana tijela mogu odrediti stopu protucikličkog zaštitnog sloja koju moraju primjenjivati domaće institucije za potrebe izračuna njihovog protucikličkog zaštitnog sloja kapitala specifičnog za instituciju.

Ako je stopu protucikličkog zaštitnog sloja odredilo i objavilo relevantno nadležno tijelo iz treće zemlje za treću zemlju, imenovano tijelo može odrediti različitu stopu zaštitnog sloja za tu treću zemlju za potrebe izračuna od strane domaćih institucija njihovog protucikličkog zaštitnog sloja kapitala specifičnog za instituciju, ako opravdano smatraju da stopa zaštitnog sloja koju je odredilo relevantno tijelo iz treće zemlje nije dovoljna za odgovarajuću zaštitu tih institucija od rizika prekomjernog rasta kredita u toj državi.

Pri provođenju ovlasti iz prvog podstavka, imenovano tijelo ne smije određivati stopu protucikličkog zaštitnog sloja ispod razine koju je odredilo relevantno tijelo iz treće zemlje, osim ako ta stopa zaštitnog sloja premašuje 2,5 %, iskazano kao postotni udio ukupnog iznosa izloženosti riziku izračunatog u skladu s člankom 92. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013 institucija koje imaju kreditne izloženosti u toj trećoj zemlji.

Za postizanje usklađenosti pri određivanju zaštitnog sloja za treće zemlje, ESRB može dati preporuke za to određivanje.

Kada imenovano tijelo određuje stopu protucikličkog zaštitnog sloja za treću zemlju u skladu sa stavcima 2. ili 3., čime se povećava postojeća primjenjiva stopa protucikličkog zaštitnog sloja, imenovano tijelo određuje datum od kojeg domaće institucije moraju primijeniti tu stopu zaštitnog sloja za potrebe izračuna njihovog protucikličkog zaštitnog sloja kapitala specifičnog za instituciju. Taj datum ne smije biti kasniji od 12 mjeseci nakon datuma na koji je najavljena stopa zaštitnog sloja u skladu sa stavkom 5. Ako taj datum nastupa prije isteka razdoblja od 12 mjeseci od najave određivanja stope, taj kraći rok za primjenu opravdava se izvanrednim okolnostima.

Imenovana tijela objavljuju svako određivanje stope protucikličkog zaštitnog sloja za treću zemlju u skladu sa stavcima 2. ili 3. na svojim internetskim stranicama, pri čemu uključuju sljedeće podatke:

(a)

stopu protucikličkog zaštitnog sloja i treću zemlju na koju se ona primjenjuje;

(b)

obrazloženje za tu stopu zaštitnog sloja;

(c)

ako je stopa zaštitnog sloja prvi put određena iznad nule ili je povećana, datum od kojeg institucije moraju primjenjivati tu povećanu stopu zaštitnog sloja za potrebe izračuna njihove stope protucikličkog zaštitnog sloja kapitala specifične za instituciju;

(d)

ako datum naveden u točki (c) nastupa prije isteka razdoblja od 12 mjeseci od datuma objavljivanja određivanja stope u skladu s ovim stavkom, pozivanje na izvanredne okolnosti koje opravdavaju takav kraći rok za primjenu.

Članak 140.

Izračun stopa protucikličkog zaštitnog sloja kapitala specifičnih za instituciju

Stopa protucikličkog zaštitnog sloja kapitala specifična za instituciju sastoji se od ponderiranog prosjeka stopa protucikličkog zaštitnog sloja koje se primjenjuju u državama u kojima se nalaze relevantne kreditne izloženosti institucije ili se primjenjuju za potrebe ovog članka na temelju članka 139. stavka 2. ili 3.

Države članice za izračun ponderiranog prosjeka iz prvog podstavka od institucija zahtijevaju, da na svaku primjenjivu stopu protucikličkog zaštitnog sloja primijene svoje ukupne kapitalne zahtjeve za kreditni rizik u skladu s dijelom trećim, glavama II. i IV. Uredbe (EU) br. 575/2013, za relevantne kreditne izloženosti na određenom području, podijeljene s ukupnim kapitalnim zahtjevima za kreditni rizik koji se odnosi na sve relevantne kreditne izloženosti institucije.

Ako, u skladu s člankom 136. stavkom 4., imenovano tijelo odredi stopu protucikličkog zaštitnog sloja koja premašuje 2,5 % ukupnog iznosa izloženosti riziku izračunatog u skladu s člankom 92. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013, države članice osiguravaju da se primjenjuju sljedeće stope zaštitnog sloja na relevantne kreditne izloženosti u državi članici tog imenovanog tijela („država članica A”) u svrhu izračuna zahtijevanog prema stavku 1., i, prema potrebi, u svrhu izračuna elementa konsolidiranoga kapitala koji se odnosi na relevantnu instituciju:

(a)

domaće institucije primjenjuju stopu zaštitnog sloja kapitala koja je veća od 2,5 % iznosa ukupne izloženosti riziku;

(b)

institucije koje su dobile odobrenje za rad u drugoj državi članici primjenjuju stopu protucikličkog zaštitnog sloja od 2,5 % ukupnog iznosa izloženosti riziku ako imenovano tijelo u državi članici u kojoj su one dobile odobrenje za rad ne priznaje stopu zaštitnog sloja koja je veća od 2,5 % u skladu s člankom 137. stavkom 1.;

(c)

institucije koje su dobile odobrenje za rad u drugoj državi članici primjenjuju stopu protucikličkog zaštitnog sloja koju je odredilo imenovano tijelo države članice A ako imenovano tijelo u državi članici u kojoj su one dobile odobrenje za rad priznaje tu stopu zaštitnog sloja u skladu s člankom 137.

Ako stopa protucikličkog zaštitnog sloja koju je odredilo relevantno tijelo treće zemlje za treću zemlju premašuje 2,5 % ukupnog iznosa izloženosti riziku izračunatog u skladu s člankom 92. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013, države članice osiguravaju da se sljedeće stope zaštitnog sloja primjenjuju na relevantne kreditne izloženosti u toj trećoj zemlji u svrhu izračuna iz stavka 1., i, prema potrebi, u svrhu izračuna elementa konsolidiranoga kapitala koji se odnosi na dotičnu instituciju:

(a)

institucije primjenjuju stopu protucikličkog zaštitnog sloja od 2,5 % ukupnog iznosa izloženosti riziku ako imenovano tijelo u državi članici u kojoj su one dobile odobrenje za rad ne priznaje stopu zaštitnog sloja koja je veća od 2,5 % u skladu s člankom 137. stavkom 1.;

(b)

institucije primjenjuju stopu protucikličkog zaštitnog sloja koju je odredilo relevantno tijelo treće zemlje ako imenovano tijelo u državi članici u kojoj su one dobile odobrenje za rad priznaje tu stopu zaštitnog sloja u skladu s člankom 137.

Relevantne kreditne izloženosti obuhvaćaju sve one kategorije izloženosti, osim onih iz točaka od (a) do (f) članka 112. Uredbe (EU) br. 575/2013, na koje se primjenjuju:

(a)

kapitalni zahtjevi za kreditni rizik prema dijelu trećem, glavi II. te Uredbe;

(b)

ako se izloženost drži u knjizi trgovanja, kapitalni zahtjevi za specifični rizik iz dijela trećeg, glave IV. poglavlja 2. te Uredbe ili dodatni rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza i migracijski rizik iz dijela trećeg, glave IV. poglavlja 5. te Uredbe;

(c)

ako je izloženost sekuritizacija, kapitalni zahtjevi iz dijela trećeg, glave II. poglavlja 5. te Uredbe.

Institucije utvrđuju geografski položaj relevantne kreditne izloženosti u skladu s regulatornim tehničkim standardima, donesenima u skladu sa stavkom 7.

Za potrebe izračuna koji se zahtijeva u skladu sa stavkom 1.:

(a)

stopa protucikličkog zaštitnog sloja za državu članicu primjenjuje se od datuma navedenog u informacijama koje se objavljuju u skladu s člankom 136. stavkom 7. točkom (e) ili člankom 137. stavkom 2. točkom (c), ako je učinak te odluke povećanje stope zaštitnog sloja;

(b)

uz primjenu točke (c), stopa protucikličkog zaštitnog sloja za treću zemlju primjenjuje se 12 mjeseci nakon što je relevantno tijelo treće zemlje objavilo najavu o promjeni stope zaštitnog sloja, bez obzira na to zahtijeva li to tijelo od institucija koje posluju u toj trećoj zemlji primjenu te promjene u kraćem roku, ako je učinak te odluke povećanje stope zaštitnog sloja;

(c)

ako imenovano tijelo države članice u kojoj institucija posluje odredi stopu protucikličkog zaštitnog sloja za treću zemlju u skladu s člankom 139. stavcima 2. ili 3. ili priznaje stopu protucikličkog zaštitnog sloja za treću zemlju u skladu s člankom 137., ta se stopa zaštitnog sloja primjenjuje od datuma navedenog u informacijama objavljenima u skladu s člankom 139. stavkom 5. točkom (c) ili člankom 137. stavkom 2. točkom (c), ako je učinak te odluke povećanje stope zaštitnog sloja;

(d)

stopa protucikličkog zaštitnog sloja primjenjuje se odmah, ako je učinak te odluke smanjenje stope zaštitnog sloja.

Za potrebe točke (b) promjena stope protucikličkog zaštitnog sloja za treću zemlju smatra se najavljenom na datum njezine objave od strane relevantnog tijela treće zemlje, u skladu s važećim nacionalnim propisima.

EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje metoda za utvrđivanje geografskog smještaja relevantnih kreditnih izloženosti iz stavka 5.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 1. siječnja 2014.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Odjeljak III.

Mjere za očuvanje kapitala

Članak 141.

Ograničenja raspodjele

▼M5

Institucija koja ispunjava zahtjev za kombinirani zaštitni sloj ne obavlja raspodjelu u vezi s redovnim osnovnim kapitalom u mjeri u kojoj bi to redovni osnovni kapital smanjilo do razine na kojoj se više ne ispunjava zahtjev za kombinirani zaštitni sloj.

Institucija koja ne ispunjava zahtjev za kombinirani zaštitni sloj izračunava najveći raspodjeljivi iznos (MDA) u skladu sa stavkom 4. te o njemu obavješćuje nadležno tijelo.

Ako se primjenjuje prvi podstavak, institucija ne poduzima ni jednu od sljedećih aktivnosti prije nego što izračuna MDA:

(a)

raspodjelu u vezi s redovnim osnovnim kapitalom;

▼C2

(b)

stvaranje obveze isplate varijabilnog primitka ili diskrecijskih mirovinskih pogodnosti ili isplatu varijabilnog primitka ako je obveza plaćanja nastala u trenutku kada institucija nije ispunjavala zahtjev za kombinirani zaštitni sloj; ili

▼M5

(c)

izvršenje plaćanja u vezi s instrumentima dodatnog osnovnog kapitala.

Ako ne ispuni zahtjev za kombinirani zaštitni sloj odnosno ako ga ne premaši, institucija ne raspodjeljuje iznos veći od MDA-a, izračunanog u skladu sa stavkom 4., putem bilo koje od aktivnosti iz stavka 2. drugog podstavka točaka (a), (b) i (c).

Institucije izračunavaju MDA množenjem zbroja izračunanog u skladu sa stavkom 5. faktorom određenim u skladu sa stavkom 6. MDA se umanjuje za svaki iznos koji proizlazi iz bilo koje od aktivnosti iz stavka 2., drugog podstavka točaka (a), (b) ili (c).

Zbroj koji se množi u skladu sa stavkom 4. sastoji se od:

(a)

bilo koje dobiti tekuće godine ostvarene tijekom poslovne godine, koja nije uključena u redovni osnovni kapital na temelju članka 26. stavka 2. Uredbe (EU) br. 575/2013 koja je umanjena za svaku raspodjelu dobiti ili svako plaćanje koje je posljedica aktivnosti iz ovog članka stavka 2. drugog podstavka točaka (a), (b) ili (c);

uvećano za

(b)

bilo koje dobiti tekuće godine ostvarene na kraju poslovne godine koja nije uključena u redovni osnovni kapital na temelju članka 26. stavka 2. Uredbe (EU) br. 575/2013 koja je umanjena za svaku raspodjelu dobiti ili svako plaćanje koje je posljedica aktivnosti iz ovog članka stavka 2. drugog podstavka točaka (a), (b) ili (c);

umanjeno za

(c)

iznose koji bi se plaćali u obliku poreza ako bi se stavke iz točaka (a) i (b) ovog stavka zadržale.

Faktor se određuje na sljedeći način:

(a)

ako redovni osnovni kapital koji održava institucija, a koji se ne upotrebljava za ispunjavanje bilo kojeg od kapitalnih zahtjeva navedenih u članku 92. stavku 1. točkama (a), (b) i (c) Uredbe (EU) br. 575/2013 i dodatnog kapitalnog zahtjeva za rješavanje rizika koji nisu rizik prekomjerne financijske poluge određenog u članku 104. stavku 1. točki (a) ove Direktive, iskazan kao postotni udio ukupnog iznosa izloženosti riziku izračunanog u skladu s člankom 92. stavkom 3. te uredbe spada u prvi (odnosno najniži) kvartil zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj, faktor iznosi 0;

(b)

ako redovni osnovni kapital koji održava institucija, a koji se ne upotrebljava za ispunjavanje bilo kojeg od kapitalnih zahtjeva navedenih u članku 92. stavku 1. točkama (a), (b) i (c) Uredbe (EU) br. 575/2013 i dodatnog kapitalnog zahtjeva za rješavanje rizika koji nisu rizik prekomjerne financijske poluge određenog u članku 104. stavku 1. točki (a) ove Direktive, iskazan kao postotni udio ukupnog iznosa izloženosti riziku izračunanog u skladu s člankom 92. stavkom 3. te uredbe spada u drugi kvartil zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj, faktor iznosi 0,2;

(c)

ako redovni osnovni kapital koji održava institucija, a koji se ne upotrebljava za ispunjavanje kapitalnih zahtjeva navedenih u članku 92. stavku 1. točkama (a), (b) i (c) Uredbe (EU) br. 575/2013 i dodatnog kapitalnog zahtjeva za rješavanje rizika koji nisu rizik prekomjerne financijske poluge određenog u članku 104. stavku 1. točki (a) ove Direktive, iskazan kao postotni udio ukupnog iznosa izloženosti riziku izračunanog u skladu s člankom 92. stavkom 3. te uredbe spada u treći kvartil zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj, faktor iznosi 0,4;

▼C2

(d)

ako redovni osnovni kapital koji održava institucija, a koji se ne upotrebljava za ispunjavanje kapitalnih zahtjeva navedenih u članku 92. stavku 1. točkama (a), (b) i (c) Uredbe (EU) br. 575/2013 i dodatnog kapitalnog zahtjeva za rješavanje rizika koji nisu rizik prekomjerne financijske poluge određenog u članku 104. stavku 1. točki (a) ove Direktive, iskazan kao postotni udio ukupnog iznosa izloženosti riziku izračunanog u skladu s člankom 92. stavkom 3. te uredbe spada u četvrti (odnosno najviši) kvartil zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj, faktor iznosi 0,6;

▼M5

Donje i gornje granice svakog kvartila distribucije zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj izračunavaju se na sljedeći način:

pri čemu je:

Qn = redni broj odnosnog kvartila.

▼B

Ograničenja koja su određena ovim člankom primjenjuju se samo na plaćanja koja dovode do smanjenja redovnog osnovnog kapitala ili smanjenja dobiti te ako obustava plaćanja ili neprovođenje plaćanja ne predstavljaju nastanak statusa neispunjavanja obveza ili uvjeta za postupak u skladu s relevantnim propisima koji uređuju insolventnost stečajnog postupka u skladu s relevantnim propisima kojima se uređuje insolventnost, a koji se primjenjuju na instituciju.

Ako institucija ne ispunjava zahtjev za kombinirani zaštitni sloj, a namjerava raspodijeliti neku od svoje raspoložive dobiti ili poduzeti neku od aktivnosti iz točaka (a), (b) i (c) drugog podstavka stavka 2., ona o tome obavješćuje nadležno tijelo i dostavlja sljedeće informacije:

(a)

iznos kapitala koji održava institucija, podijeljen na:

redovni osnovni kapital;

ii.

dodatni osnovni kapital;

iii.

dopunski kapital;

(b)

iznos dobiti tekuće godine ostvarene tijekom poslovne godine i dobiti tekuće godine ostvarene na kraju poslovne godine;

(c)

iznos NRI-ja izračunan u skladu sa stavkom 4.;

(d)

iznos raspoložive dobiti koju namjerava rasporediti na sljedeće:

isplatu dividendi;

ii.

otkup dionica;

iii.

plaćanja po instrumentima dodatnog osnovnog kapitala;

iv.

isplatu varijabilnog primitka ili diskrecijskih mirovinskih pogodnosti, bilo stvaranjem nove obveze plaćanja ili plaćanjem u skladu s obvezom plaćanja koja je nastala u vrijeme kada institucija nije ispunjavala zahtjev za kombinirani zaštitni sloj.

Institucije održavaju sustave kojima osiguravaju točan izračun iznosa dobiti raspoložive za raspodjelu i NRI-ja te moraju moći dokazati tu točnost na zahtjev nadležnog tijela.

10.

Za potrebe stavaka 1. i 2., raspodjela vezana uz redovni osnovni kapital uključuje sljedeće:

(a)

isplatu dividendi u gotovini;

(b)

raspodjelu u cijelosti ili djelomično plaćenih bonusnih dionica ili drugih instrumenata kapitala iz članka 26. stavka 1. točke (a) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(c)

otkup ili kupnju vlastitih dionica ili drugih instrumenata kapitala iz članka 26. stavka 1. točke (a) te Uredbe od strane institucije;

(d)

vraćanje iznosa uplaćenih u vezi s instrumentima kapitala iz članka 26. stavka 1. točke (a) te Uredbe;

(e)

raspodjelu stavki iz točaka od (b) do (e) članka 26. stavka 1. te Uredbe.

▼M5

Članak 141.a

Neispunjavanje zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj

Smatra se da institucija ne ispunjava zahtjev za kombinirani zaštitni sloj za potrebe članka 141., ako iznos i kvaliteta regulatornog kapitala kojima ta institucija raspolaže nisu dostatni za istodobno ispunjavanje zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj i svakog od sljedećih zahtjeva:

(a)

iz članka 92. stavka 1. točke (a) Uredbe (EU) br. 575/2013 te dodatnog kapitalnog zahtjeva za rješavanje rizika koji nisu rizik prekomjerne financijske poluge na temelju članka 104. stavka 1. točke (a) ove Direktive;

(b)

iz članka 92. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013 te dodatnog kapitalnog zahtjeva za rješavanje rizika koji nisu rizik prekomjerne financijske poluge na temelju članka 104. stavka 1. točke (a) ove Direktive;

(c)

iz članka 92. stavka 1. točke (c) Uredbe (EU) br. 575/2013 te dodatnog kapitalnog zahtjeva za rješavanje rizika koji nisu rizik prekomjerne financijske poluge na temelju članka 104. stavka 1. točke (a) ove Direktive.

Članak 141.b

Ograničenje raspodjela u slučaju neispunjavanja zahtjeva za zaštitni sloj omjera financijske poluge

▼C2

Institucija koja ispunjava zahtjev za zaštitni sloj omjera financijske poluge na temelju članka 92. stavka 1.a Uredbe (EU) br. 575/2013 ne obavlja raspodjelu u vezi s osnovnim kapitalom u mjeri u kojoj bi to osnovni kapital smanjilo do razine na kojoj se više ne ispunjava zahtjev za zaštitni sloj omjera financijske poluge.

▼M5

Institucija koja ne ispunjava zahtjev za zaštitni sloj omjera financijske poluge izračunava najveći raspodjeljivi iznos u vezi s omjerom financijske poluge (L-MDA) u skladu sa stavkom 4. i obavješćuje nadležno tijelo o tome.

Ako se primjenjuje prvi podstavak, institucija ne poduzima ni jednu od sljedećih aktivnosti prije nego što izračuna L-MDA:

(a)

raspodjelu u vezi s redovnim osnovnim kapitalom;

▼C2

(b)

▼M5

(c)

izvršenje plaćanja u vezi s instrumentima dodatnog osnovnog kapitala.

Ako ne ispuni zahtjev za zaštitni sloj omjera financijske poluge odnosno ako ga ne premaši, institucija ne smije raspodijeliti iznos veći od L-MDA izračunanog u skladu sa stavkom 4., putem bilo koje od aktivnosti iz stavka 2. drugog podstavka točaka (a), (b) i (c).

Institucije izračunavaju L-MDA množenjem zbroja izračunanog u skladu sa stavkom 5. faktorom određenim u skladu sa stavkom 6. L-MDA umanjuje se za svaki iznos koji proizlazi iz bilo koje od aktivnosti iz stavka 2., drugog podstavka točaka (a), (b) ili (c).

Zbroj koji se množi u skladu sa stavkom 4. sastoji se od:

(a)

bilo koje dobiti tekuće godine ostvarene tijekom poslovne godine koja nije uključena u redovni osnovni kapital na temelju članka 26. stavka 2. Uredbe (EU) br. 575/2013 koja je umanjena za svaku raspodjelu dobiti ili svako plaćanje u vezi s aktivnostima iz ovog članka stavka 2. drugog podstavka točaka (a), (b) ili (c);

uvećano za

(b)

bilo koje dobiti tekuće godine ostvarene na kraju poslovne godine koja nije uključena u redovni osnovni kapital na temelju članka 26. stavka 2. Uredbe (EU) br. 575/2013 koja je umanjena za svaku raspodjelu dobiti ili svako plaćanje u vezi s aktivnostima iz ovog članka stavka 2. drugog podstavka točaka (a), (b) ili (c);

umanjeno za

(c)

iznose koji bi se plaćali u obliku poreza ako bi se stavke iz točaka (a) i (b) ovog stavka zadržale.

▼C2

Faktor iz stavka 4. određuje se na sljedeći način:

(a)

ako osnovni kapital koji održava institucija, a koji se ne upotrebljava za ispunjavanje zahtjeva na temelju članka 92. stavka 1. točke (d) Uredbe (EU) br. 575/2013 i na temelju članka 104. stavka 1. točke (a) ove Direktive pri rješavanju rizika prekomjerne financijske poluge koji nije dostatno pokriven člankom 92. stavkom 1. točkom (d) Uredbe (EU) br. 575/2013, iskazan kao postotni udio mjere ukupne izloženosti izračunane u skladu s člankom 429. stavkom 4. te uredbe pripada u prvi (odnosno najniži) kvartil zahtjeva za zaštitni sloj omjera financijske poluge, faktor iznosi 0;

(b)

ako osnovni kapital koji održava institucija, a koji se ne upotrebljava za ispunjavanje zahtjevâ na temelju članka 92. stavka 1. točke (d) Uredbe (EU) br. 575/2013 i na temelju članka 104. stavka 1. točke (a) ove Direktive pri rješavanju rizika prekomjerne financijske poluge koji nije dostatno pokriven člankom 92. stavkom 1. točkom (d) Uredbe (EU) br. 575/2013, iskazan kao postotni udio mjere ukupne izloženosti izračunane u skladu s člankom 429. stavkom 4. te uredbe pripada u drugi kvartil zahtjeva za zaštitni sloj omjera financijske poluge, faktor iznosi 0,2;

(c)

ako osnovni kapital koji održava institucija, a koji se ne upotrebljava za ispunjavanje zahtjevâ na temelju članka 92. stavka 1. točke (d) Uredbe (EU) br. 575/2013 i na temelju članka 104. stavka 1. točke (a) ove Direktive pri rješavanju rizika prekomjerne financijske poluge koji nije dostatno pokriven člankom 92. stavkom 1. točkom (d) Uredbe (EU) br. 575/2013, iskazan kao postotni udio mjere ukupne izloženosti izračunane u skladu s člankom 429. stavkom 4. te uredbe pripada u treći kvartil zahtjeva za zaštitni sloj omjera financijske poluge, faktor iznosi 0,4;

(d)

ako osnovni kapital koji održava institucija, a koji se ne upotrebljava za ispunjavanje zahtjevâ na temelju članka 92. stavka 1. točke (d) Uredbe (EU) br. 575/2013 i na temelju članka 104. stavka 1. točke (a) ove Direktive pri rješavanju rizika prekomjerne financijske poluge koji nije dostatno pokriven člankom 92. stavkom 1. točkom (d) Uredbe (EU) br. 575/2013, iskazan kao postotni udio mjere ukupne izloženosti izračunane u skladu s člankom 429. stavkom 4. te uredbe pripada u četvrti (odnosno najviši) kvartil zahtjeva za zaštitni sloj omjera financijske poluge, faktor iznosi 0,6.

▼M5

Donje i gornje granice svakog kvartila zahtjeva za zaštitni sloj omjera financijske poluge izračunavaju se na sljedeći način:

pri čemu je:

Qn = redni broj odnosnog kvartila.

Ograničenja koja su određena ovim člankom primjenjuju se samo na plaćanja koja dovode do smanjenja osnovnog kapitala ili smanjenja dobiti te ako suspenzija plaćanja ili neizvršenje plaćanja ne predstavljaju nastanak statusa neispunjavanja obveza ili uvjet za početak postupka na temelju propisa o nesolventnosti koji su primjenjivi na instituciju.

Ako institucija ne ispuni zahtjev za zaštitni sloj omjera financijske poluge i namjerava raspodijeliti bilo koji dio svoje raspoložive dobiti ili poduzeti neku aktivnost iz stavka 2. drugog podstavka točaka (a), (b) i (c) ovog članka, ona obavješćuje nadležno tijelo i pruža informacije navedene u članku 141. stavku 8., uz iznimku njegove točke (a) podtočke iii., i L-MDA izračunan u skladu sa stavkom 4. ovog članka.

Institucije uspostavljaju aranžmane za osiguravanje točnog izračuna iznosa dobiti raspoložive za raspodjelu i L-MDA-a te su točnost tih aranžmana u mogućnosti dokazati na zahtjev nadležnog tijela.

10.

Za potrebe stavaka 1. i 2. ovog članka raspodjela u vezi s osnovnim kapitalom uključuje bilo koju od stavaka navedenih u članku 141. stavku 10.

Članak 141.c

Neispunjavanje zahtjeva za zaštitni sloj omjera financijske poluge

Smatra se da institucija ne ispunjava zahtjev za zaštitni sloj omjera financijske poluge za potrebe članka 141.b ove Direktive ako nema osnovni kapital u iznosu potrebnom za istodobno ispunjavanje zahtjeva utvrđenog u članku 92. stavku 1.a Uredbe (EU) br. 575/2013 i zahtjeva utvrđenog u članku 92. stavku 1. točke (d) te uredbe i članku 104. stavku 1. točki (a) ove Direktive pri rješavanju rizika prekomjerne financijske poluge koji nije dostatno pokriven člankom 92. stavkom 1. točkom (d) Uredbe (EU) br. 575/2013.

▼B

Članak 142.

Plan za očuvanje kapitala

▼M5

Ako institucija ne ispunjava zahtjev za kombinirani zaštitni sloj, ili, ako je to primjenjivo, zahtjev za zaštitni sloj omjera financijske poluge, ona izrađuje plan za očuvanje kapitala i podnosi ga nadležnom tijelu najkasnije u roku od pet radnih dana nakon što je ustanovila da neće uspjeti ispuniti taj zahtjev, osim ako nadležno tijelo odobri produljenje tog roka u trajanju od najviše 10 dana.

▼B

►C1 Nadležna tijela izdaju takvo odobrenje samo u pojedinačnim slučajevima na temelju određene situacije pojedine institucije ◄ i uzimajući u obzir opseg i složenost poslova institucije.

Plan za očuvanje kapitala sadrži sljedeće:

(a)

procjene prihoda i rashoda i projekciju bilance;

(b)

mjere za povećanje stopa kapitala institucije;

(c)

plan i okvir za povećanje regulatornog kapitala kako bi se u cijelosti ispunio zahtjev za kombinirani zaštitni sloj;

(d)

sve druge informacije koje nadležno tijelo smatra potrebnima za provođenje ocjene koja se zahtijeva u skladu sa stavkom 3.

Nadležno tijelo ocjenjuje plan za očuvanje kapitala te odobrava plan samo ako smatra da je vrlo vjerojatno da će se provođenjem plana očuvati ili prikupiti dovoljno kapitala koji bi instituciji omogućio ispunjavanje zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj u roku koji nadležno tijelo smatra primjerenim.

Ako nadležno tijelo ne odobri plan za očuvanje kapitala u skladu sa stavkom 3., ono poduzima jednu ili obje sljedeće mjere:

(a)

zahtijeva od institucije da poveća regulatorni kapital do određenih razina u određenim rokovima;

(b)

provodi svoje ovlasti u skladu s člankom 102. kako bi odredilo stroža ograničenja raspodjele od onih koja se zahtijevaju u skladu s člankom 141.

GLAVA VIII.

OBJAVA NADLEŽNIH TIJELA

Članak 143.

Opći zahtjevi vezani uz objavu

Nadležna tijela objavljuju sljedeće informacije:

(a)

tekstove zakona i drugih propisa te općih smjernica koje se donose u njihovim državama članicama u području bonitetne regulative;

(b)

način uporabe mogućnosti i diskrecijskih prava koja su dostupna prema pravu Unije;

▼M5

(c)

opće kriterije i metodologije kojima se koriste pri provjeri i ocjeni iz članka 97., među ostalim kriterije za primjenu načela proporcionalnosti kako je navedeno u članku 97. stavku 4.;

▼M6

(d)

ne dovodeći u pitanje odredbe iz glave VII. poglavlja 1. odjeljka II. ove Direktive i, ako je to primjenjivo, odredbe iz glave IV. poglavlja 1. odjeljka 2. Direktive (EU) 2019/2034, skupne statističke podatke o ključnim aspektima provedbe bonitetnog okvira u svakoj državi članici, uključujući broj i prirodu nadzornih mjera poduzetih u skladu s člankom 102. stavkom 1. točkom (a) ove Direktive, i administrativnih kazni izrečenih u skladu s člankom 65. ove Direktive.

▼B

Informacije koje se objavljuju u skladu sa stavkom 1. dostatne su za omogućavanje smislene usporedbe pristupa koje donose nadležna tijela različitih država članica. Podaci se objavljuju u zajedničkom formatu i redovito se ažuriraju. Objavljivanja su dostupna na jedinstvenoj elektroničkoj lokaciji.

EBA sastavlja nacrt provedbenih tehničkih standarda kojima se određuje format, struktura, popis sadržaja i datum godišnjeg objavljivanja podataka navedenih u stavku 1.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt provedbenih tehničkih standarda do 1. siječnja 2014.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka, u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 144.

Posebni zahtjevi vezani uz objavu

Za potrebe dijela petog Uredbe (EU) 575/2013, nadležna tijela objavljuju sljedeće informacije:

(a)

opće kriterije i metodologije donesene radi provjere usklađenosti s člancima od 405. do 409. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(b)

ne dovodeći u pitanje odredbe propisane glavom VII. poglavljem 1. odjeljkom II., sažeti opis ishoda nadzorne provjere i opis mjera koje se određuju u slučaju neusklađenosti s člancima od 405. do 409. Uredbe (EU) br. 575/2013, koja se utvrđuje na godišnjoj osnovi.

Nadležno tijelo države članice koje se koristi diskrecijskim pravom iz članka 7. stavka 3. Uredbe (EU) br. 575/2013 objavljuje sljedeće informacije:

(a)

kriterije koje primjenjuje za utvrđivanje postoje li tekuće ili predviđene značajne praktične ili pravne prepreke za brzi prijenos regulatornog kapitala ili za otplatu obveza;

(b)

broj matičnih institucija koje ostvaruju korist od diskrecijskog prava određenog u članku 7. stavku 3. Uredbe (EU) br. 575/2013 i broj onih koje imaju društva kćeri u trećoj zemlji;

(c)

na agregiranoj osnovi za državu članicu:

ukupan iznos regulatornog kapitala na konsolidiranoj osnovi matične institucije u državi članici, koja ostvaruje korist od diskrecijskog prava određenog u članku 7. stavku 3. Uredbe (EU) br. 575/2013, a koji se drži u društvima kćerima u trećoj zemlji;

ii.

postotak ukupnog regulatornog kapitala na konsolidiranoj osnovi matičnih institucija u državi članici, koje ostvaruju korist od diskrecijskog prava određenog u članku 7. stavku 3. te Uredbe, u obliku regulatornog kapitala koji se drži u društvima kćerima u trećoj zemlji;

iii.

postotak ukupnog regulatornog kapitala, koji se zahtijeva prema članku 92. te Uredbe na konsolidiranoj osnovi matičnih institucija u državi članici, koje ostvaruju korist od diskrecijskog prava određenog u članku 7. stavku 3. te Uredbe, u obliku regulatornog kapitala koji se drži u društvima kćerima u trećoj zemlji.

Nadležno tijelo koje se koristi diskrecijskim pravom iz članka 9. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 objavljuje sve sljedeće podatke:

(a)

kriterije koje primjenjuje za utvrđivanje postoje li tekuće ili predviđene značajne praktične ili pravne prepreke za brzi prijenos regulatornog kapitala ili za otplatu obveza;

(b)

broj matičnih institucija koje ostvaruju korist od diskrecijskog prava određenog u članku 9. stavku 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 i broj takvih matičnih društava koja imaju društva kćeri u trećoj zemlji;

(c)

na agregiranoj osnovi za državu članicu:

ukupan iznos regulatornog kapitala matičnih institucija koje ostvaruju korist od diskrecijskog prava određenog u članku 9. stavku 1. Uredbe (EU) br. 575/2013, koji se drži u društvima kćerima u trećoj zemlji;

ii.

postotak ukupnog regulatornog kapitala matičnih institucija koje ostvaruju korist od diskrecijskog prava utvrđenog u članku 9. stavku 1. Uredbe (EU) br. 575/2013, u obliku regulatornog kapitala koji se drži u društvima kćerima u trećoj zemlji;

iii.

postotak ukupnog regulatornog kapitala zahtijevanog prema članku 92. Uredbe (EU) br. 575/2013 matičnih institucija koje ostvaruju korist od diskrecijskog prava utvrđenog u članku 9. stavku 1. te Uredbe, u obliku regulatornog kapitala koji se drži u društvima kćerima u trećoj zemlji.

GLAVA IX.

DELEGIRANI I PROVEDBENI AKTI

Članak 145.

Delegirani akti

Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 148. u vezi sa sljedećim:

(a)

pojašnjenjem definicija iz članka 3. i članka 128. kako bi se osigurala jedinstvena primjena ove Direktive;

(b)

pojašnjenjem definicija iz članka 3. i članka 128. kako bi se pri primjeni ove Direktive u obzir uzela kretanja na financijskim tržištima;

(c)

usklađivanjem terminologije i oblikovanjem definicija iz članka 3., u skladu s naknadnim pravnim aktima o institucijama i povezanim pitanjima;

(d)

usklađivanjem iznosa iz članka 31. stavka 1. radi uzimanja u obzir promjena u europskom indeksu potrošačkih cijena koje objavljuje Eurostat u skladu i istodobno s usklađenjima koja se provode prema članku 4. stavku 7. Direktive 2002/92/EZ;

(e)

proširenjem sadržaja popisa iz članaka 33. i 34. i navedenog u Prilogu I. ili prilagodbom terminologije koja se koristi u tom popisu kako bi se uzela u obzir kretanja na financijskim tržištima;

(f)

utvrđivanjem područja u kojima nadležna tijela razmjenjuju informacije, kao što je navedeno u članku 50.;

(g)

usklađivanjem odredbi iz članaka od 76. do 88. i članka 98., kako bi se uzela u obzir kretanja na financijskim tržištima (posebno novi financijski proizvodi), ili promjenama računovodstvenih standarda ili zahtjeva, koje uzimaju u obzir pravo Unije, ili s obzirom na konvergenciju nadzornih praksi;

(h)

odgodom obveza objave u skladu s drugim podstavkom članka 89. stavka 3., kada se izvješćem Komisije koje je podneseno u skladu s prvim podstavkom tog stavka utvrđuju značajni negativni utjecaji;

(i)

usklađivanjem kriterija iz članka 23. stavka 1., kako bi se uzela u obzir buduća kretanja i osigurala jedinstvena primjena ove Direktive.

▼M5

Članak 146.

Provedbeni akti

U skladu s postupkom pregleda iz članka 147. stavka 2., izmjena iznosa inicijalnog kapitala, propisanog u članku 12. i glavi IV. kako bi se uzela u obzir kretanja u gospodarskom i monetarnom području donosi se provedbenim aktom.

▼B

Članak 147.

Europski odbor za bankarstvo

U donošenju provedbenih akata Komisiji pomaže Europski odbor za bankarstvo. Navedeni odbor je odbor u smislu članka 3. stavka 2. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 148.

Delegiranje

Ovlast za donošenje delegiranih akata prenosi se na Komisiju uz primjenu uvjeta propisanih u ovom članku.

Ovlast iz članka 145. prenosi se na neodređeno razdoblje od 17. srpnja 2013.

Europski parlament ili Vijeće mogu u bilo kojem trenutku opozvati prijenos ovlasti iz članka 145. S odlukom o opozivu prestaje važiti prijenos ovlasti naveden u toj odluci. Odluka proizvodi pravni učinak sljedećeg dana od dana objave odluke u Službenom listu Europske unije ili na neki kasniji datum koji je tamo naveden. Odluka ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

Čim donese delegirani akt, Komisija o tome istodobno obavješćuje Europski parlament i Vijeće.

Delegirani akt koji je donesen u skladu s člankom 145. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće ne iznesu prigovor u roku od tri mjeseca od obavijesti o tom aktu Europskom parlamentu i Vijeću o tom aktu ili ako, prije isteka tog roka, i Europski parlament i Vijeće obavijeste Komisiju da neće iznositi prigovor. Na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća, taj se rok produljuje za tri mjeseca.

Članak 149.

Prigovor na regulatorne tehničke standarde

Kada Komisija donese regulatorni tehnički standard u skladu s ovom Direktivom koji je jednak nacrtu regulatornog tehničkog standarda koji je dostavila EBA, Europski parlament i Vijeće mogu dati prigovor na taj regulatorni tehnički standard u roku od mjesec dana od datuma obavijesti. Na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća taj se rok produljuje za mjesec dana. Odstupajući od drugog podstavka članka 13. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1093/2010, rok u kojem Europski parlament ili Vijeće mogu dati prigovor na taj regulatorni tehnički standard može se, prema potrebi, produžiti za daljnjih mjesec dana.

GLAVA X.

IZMJENE DIREKTIVE 2002/87/EZ

Članak 150.

Izmjene Direktive 2002/87/EZ

Članak 21.a Direktive 2002/87/EZ mijenja se kako slijedi:

(a)

u stavku 2. točka (a) se briše;

(b)

stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„(3)

Kako bi se osigurala dosljedna primjena metoda izračuna navedenih u Prilogu I., dijelu II. ove Direktive, u vezi s člankom 49. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 i člankom 228. stavkom 1. Direktive 2009/138/EZ, no ne dovodeći u pitanje članak 6. stavak 4. ove Direktive, europska nadzorna tijela, preko Zajedničkog odbora, sastavljaju nacrt regulatornih tehničkih standarda s obzirom na članak 6. stavak 2. ove Direktive.

ESA dostavlja Komisiji nacrt regulatornih tehničkih standarda najkasnije pet mjeseci prije datuma primjene iz članka 309. stavka 1. Direktive 2009/138/EZ.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010, odnosno Uredbe (EU) br. 1094/2010 i Uredbe (EU) br. 1095/2010.”

GLAVA XI.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

POGLAVLJE 1.

Prijelazne odredbe o nadzoru nad institucijama koje se koriste pravom na slobodu poslovnog nastana i slobodu pružanja usluga

Članak 151.

Područje primjene

Odredbe iz ovog poglavlja primjenjuju se umjesto članaka 40., 41., 43., 49., 50. i 51. do datuma početka primjene zahtjeva za likvidnosnu pokrivenost u skladu s delegiranim aktom donesenim u skladu s člankom 460. Uredbe (EU) br. 575/2013.

Kako bi se osiguralo da postupno uvođenje nadzornih mjera za likvidnost bude u potpunosti usklađeno sa sastavljanjem jedinstvenih pravila za likvidnost, Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 145., kojima se datum iz stavka 1. odgađa za najviše dvije godine, ako u Uniji nisu uvedena jedinstvena pravila za likvidnost, jer međunarodni standardi za nadzor nad likvidnošću još nisu dogovoreni na datum iz stavka 1. ovog članka.

Članak 152.

Izvještajni zahtjevi

Države članice domaćini mogu u statističke svrhe zahtijevati da sve kreditne institucije koje imaju podružnice na njihovu području periodično izvješćuju nadležna tijela tih država članica domaćina o svojim djelatnostima u tim državama članicama domaćinima.

Pri ispunjavanju odgovornosti koje su im određene u članku 156. ove Direktive, države članice domaćini mogu zahtijevati da podružnice kreditnih institucija iz drugih država članica dostavljaju iste informacije kao i one koje one u tu svrhu zahtijevaju od nacionalnih kreditnih institucija.

Članak 153.

Mjere koje poduzimaju nadležna tijela iz matične države članice s obzirom na djelatnosti koje se obavljaju u državi članici domaćinu

Ako nadležna tijela države članice domaćina utvrde da kreditna institucija koja ima podružnicu ili pruža usluge na njezinu području nije usklađena s propisima donesenima u toj državi u skladu s ovom Direktivom, a koje se odnose na ovlasti nadležnih tijela države članice domaćina, ta tijela zahtijevaju od dotične kreditne institucije da ispravi tu neusklađenost.

Ako dotična kreditna institucija ne poduzme potrebne mjere, nadležna tijela države članice domaćina o tome obavješćuju nadležna tijela matične države članice.

Nadležna tijela matične države članice, što je prije moguće, poduzimaju sve odgovarajuće mjere kako bi osigurala da dotična kreditna institucija ispravi tu neusklađenost. Karakter tih mjera priopćava se nadležnim tijelima države članice domaćina.

Ako unatoč mjerama koje je poduzela matična država članica ili ako se te mjere pokažu neadekvatnima ili ako te mjere nisu raspoložive u dotičnoj državi članici, kreditna institucija nastavi kršiti pravne norme iz stavka 1., koje su na snazi u državi članici domaćinu, ta država može, nakon što je obavijestila nadležna tijela matične države članice, poduzeti odgovarajuće mjere kako bi spriječila ili kaznila daljnje nepravilnosti te, ako je to potrebno, onemogućila toj kreditnoj instituciji da započne nove transakcije na njezinu području. Države članice osiguravaju da je na njihovu području moguće uručenje pravnih akata potrebnih za provođenje tih mjera protiv kreditne institucije.

Članak 154.

Mjere opreza

Prije poduzimanja mjera u skladu s postupkom predviđenim u članku 153. nadležna tijela države članice domaćina mogu u izvanrednim situacijama poduzeti bilo koje mjere opreza potrebne za zaštitu interesa štediša, ulagatelja i ostalih osoba kojima se pružaju usluge. Komisiju i nadležna tijela drugih relevantnih država članica obavješćuje se o takvim mjerama što je prije moguće.

Komisija može, nakon savjetovanja s nadležnim tijelima dotičnih država članica, odlučiti da dotična država članica mora izmijeniti ili ukinuti te mjere.

Članak 155.

Odgovornost

Za bonitetni nadzor nad institucijom, uključujući djelatnosti koje ona obavlja u skladu s člancima 33. i 34., odgovorna su nadležna tijela matične države članice, ne dovodeći u pitanje one odredbe ove Direktive koje dodjeljuju odgovornost nadležnim tijelima države članice domaćina.

Stavak 1. ne sprečava nadzor na konsolidiranoj osnovi u skladu s ovom Direktivom.

Nadležna tijela u jednoj državi članici, u obavljanju svojih općih dužnosti, s dužnom pažnjom razmatraju mogući utjecaj svojih odluka na stabilnost financijskog sustava u svim drugim relevantnim državama članicama, a posebno u izvanrednim situacijama, na temelju informacija dostupnih u danom trenutku.

Članak 156.

Nadzor nad likvidnošću

Države članice domaćini do daljnjeg usklađivanja ostaju odgovorne u suradnji s nadležnim tijelima matične države članice za nadzor nad likvidnošću podružnica kreditnih institucija.

Ne dovodeći u pitanje mjere potrebne za jačanje Europskog monetarnog sustava, države članice domaćini zadržavaju potpunu odgovornost za mjere koje proizlaze iz provedbe njihove monetarne politike.

Te mjere ne smiju omogućavati diskriminacijsko ili ograničavajuće postupanje koje se temelji na činjenici da je kreditna institucija dobila odobrenje za rad u drugoj državi članici.

Članak 157.

Suradnja u nadzoru

Nadležna tijela dotičnih država članica blisko surađuju kako bi nadzirala djelatnosti institucija koje posluju, posebno preko podružnica, u jednoj državi članici ili više njih u kojima se ne nalazi njihovo mjesto uprave. Ona međusobno dostavljaju sve informacije koje se odnose na upravljanje i vlasništvo nad takvim institucijama, a koje bi mogle olakšati njihov nadzor i ispitivanje uvjeta za izdavanje njihovih odobrenja za rad te sve informacije koje bi mogle olakšati praćenje tih institucija, posebno s obzirom na likvidnost, solventnost, osiguranje depozita, ograničavanje velikih izloženosti, administrativne i računovodstvene postupke i mehanizme unutarnje kontrole.

Članak 158.

Značajne podružnice

Nadležna tijela države članice domaćina mogu zahtijevati od konsolidirajućeg nadzornog tijela, ako se primjenjuje članak 112. stavak 1., ili od nadležnih tijela matične države članice da se podružnica institucije koja nije investicijsko društvo na koju se primjenjuje članak 95. Uredbe (EU) br. 575/2013 odredi kao značajna.

U tom se zahtjevu navode razlozi zbog kojih se ta podružnica smatra značajnom, posebno uzimajući u obzir sljedeće:

(a)

premašuje li tržišni udio podružnice što se tiče depozita u državi članici domaćinu 2 %;

(b)

vjerojatan učinak obustave ili prekida rada institucije na sistemsku likvidnost i na sustave plaćanja, kliringa i namire u državi članici domaćinu;

(c)

veličinu i značaj podružnice u smislu broja klijenata u kontekstu bankovnog ili financijskog sustava države članice domaćina.

Nadležna tijela matične države članice i države članice domaćina te konsolidirajuće nadzorno tijelo, ako se primjenjuje članak 112. stavak 1., čine sve što je u njihovoj moći kako bi došli do zajedničke odluke o određivanju podružnice kao značajne.

Ako se u roku od dva mjeseca od primitka zahtjeva iz prvog podstavka ne donese zajednička odluka, nadležna tijela države članice domaćina donose vlastitu odluku u dodatnom razdoblju od dva mjeseca o tome je li podružnica značajna. Pri donošenju svoje odluke nadležna tijela države članice domaćina uzimaju u obzir sva mišljenja i ograde konsolidirajućeg nadzornog tijela ili nadležnih tijela matične države članice.

Odluke iz drugog i trećeg podstavka navode se u dokumentu koji sadrži sve razloge za tu odluku i prosljeđuju se dotičnim nadležnim tijelima, te ih nadležna tijela u dotičnim državama članicama smatraju konačnima i primjenjuju ih.

Određivanje podružnice kao značajne ne utječe na prava i obveze nadležnih tijela prema ovoj Direktivi.

Nadležna tijela matične države članice priopćuju nadležnim tijelima države članice domaćina u kojoj značajna podružnica ima poslovni nastan informacije iz članka 117. stavka 1. točaka (c) i (d) te provode zadaće iz članka 112. stavka 1. točke (c) u suradnji s nadležnim tijelima države članice domaćina.

Ako nadležno tijelo matične države članice sazna za izvanrednu situaciju kao što je navedeno u članku 114. stavku 1., ono upozorava, što je prije moguće, tijela iz članka 58. stavka 4. i članka 59. stavka 1.

►C1 5.

Ako se ne primjenjuje članak 116., nadležna tijela koja nadziru instituciju sa značajnim podružnicama u drugim državama članicama osnivaju i predsjedaju kolegijem nadzornih tijela kako bi se olakšalo donošenje zajedničke odluke o određivanju podružnice kao značajne u skladu sa stavkom 2. ovog članka i razmjena informacija u skladu s člankom 50. ◄ Osnivanje i funkcioniranje kolegija temelji se na pisanim sporazumima, koje, nakon savjetovanja s dotičnim nadležnim tijelima, određuje nadležno tijelo matične države članice. Nadležno tijelo matične države članice odlučuje koja nadležna tijela sudjeluju na sastancima ili u radu kolegija.

Odluka nadležnog tijela matične države članice uzima u obzir značaj nadzorne djelatnosti koju planiraju ili usklađuju za ta tijela, a posebno mogući utjecaj na stabilnost financijskog sustava u dotičnim državama članicama iz članka 155. stavka 3. i obveze iz stavka 2. ovog članka.

Nadležno tijelo matične države članice u potpunosti i unaprijed obavješćuje sve članove kolegija o organizaciji takvih sastanaka, o glavnim pitanjima o kojima će se raspravljati i o aktivnostima koje treba razmotriti. Nadležno tijelo matične države članice također u potpunosti i pravovremeno obavješćuje sve članove kolegija o radnjama poduzetima na tim sastancima ili o provedenim mjerama.

Članak 159.

Izravne provjere

Države članice domaćini propisuju da, ako institucija koja je dobila odobrenje za rad u drugoj državi članici obavlja svoju djelatnost preko podružnice, nadležna tijela matične države članice mogu, nakon što su prethodno obavijestila nadležna tijela države članice domaćina, sama ili preko posrednika, obavljati izravne provjere informacija iz članka 50.

Nadležna tijela matične države članice mogu također, za potrebe takve izravne provjere podružnica, primijeniti druge postupke određene člankom 118.

Stavci 1. i 2. ne utječu na pravo nadležnih tijela država članica domaćina da provode, u ispunjavanju njihovih obveza prema ovoj Direktivi, izravne provjere podružnica koje imaju poslovni nastan na njihovu državnom području.

▼M5

POGLAVLJE 1.a

Prijelazne odredbe o financijskim holdinzima i mješovitim financijskim holdinzima

Članak 159.a

Prijelazne odredbe o odobravanju financijskih holdinga i mješovitih financijskih holdinga

Matični financijski holdinzi i matični mješoviti financijski holdinzi koji već postoje 27. lipnja 2019. podnose zahtjev za odobrenje u skladu s člankom 21.a do 28. lipnja 2021. Ako financijski holding ili mješoviti financijski holding ne podnese zahtjev za odobrenje do 28. lipnja 2021., poduzimaju se odgovarajuće mjere na temelju članka 21.a stavka 6.

Tijekom prijelaznog razdoblja iz prvog stavka ovog članka, nadležna tijela imaju sve potrebne nadzorne ovlasti koje su im dodijeljene ovom Direktivom u vezi s financijskim holdinzima ili mješovitim financijskim holdinzima koji podliježu odobrenju u skladu s člankom 21.a za potrebe konsolidiranog nadzora.

▼B

POGLAVLJE 2.

Prijelazne odredbe za zaštitne slojeve kapitala

Članak 160.

Prijelazne odredbe za zaštitne slojeve kapitala

Ovim se člankom mijenjaju zahtjevi iz članaka 129. i 130. tijekom prijelaznog razdoblja od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2018.

Za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016.:

(a)

zaštitni sloj za očuvanje kapitala sastoji se od redovnog osnovnog kapitala u iznosu od 0,625 % ukupnih iznosa izloženosti institucije ponderiranih rizikom izračunatih u skladu s člankom 92. stavkom 3. Uredbe (EU) 575/2013;

(b)

protuciklički zaštitni sloj kapitala specifičan za instituciju ne smije iznositi više od 0,625 % ukupnih iznosa izloženosti institucije ponderiranih rizikom izračunatih u skladu s člankom 92. stavkom 3. Uredbe (EU) 575/2013.

Za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017.:

(a)

zaštitni sloj za očuvanje kapitala sastoji se od redovnog osnovnog kapitala u iznosu od 1,25 % ukupnih iznosa izloženosti institucije ponderiranih rizikom izračunatih u skladu s člankom 92. stavkom 3. Uredbe (EU) 575/2013;

(b)

protuciklički zaštitni sloj kapitala specifičan za instituciju ne smije iznositi više od 1,25 % ukupnih iznosa izloženosti institucije ponderiranih rizikom izračunatih u skladu s člankom 92. stavkom 3. Uredbe (EU) 575/2013.

Za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018.:

(a)

zaštitni sloj za očuvanje kapitala sastoji se od redovnog osnovnog kapitala u iznosu od 1,875 % ukupnih iznosa izloženosti institucije ponderiranih rizikom izračunatih u skladu s člankom 92. stavkom 3. Uredbe (EU) 575/2013;

(b)

protuciklički zaštitni sloj kapitala specifičan za instituciju ne smije iznositi više od 1,875 % ukupnih iznosa izloženosti institucije ponderiranih rizikom izračunatih u skladu s člankom 92. stavkom 3. Uredbe (EU) 575/2013.

Zahtjev za plan za očuvanje kapitala i za ograničenje raspodjele iz članka 141. i članka 142. primjenjuje se tijekom prijelaznog razdoblja od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2018., ako institucije ne ispune zahtjev za kombinirani zaštitni sloj uzimajući u obzir zahtjeve iz stavaka od 2. do 4. ovog članka.

Države članice mogu odrediti i kraće prijelazno razdoblje od onog navedenog u stavcima od 1. do 4. te time provesti zaštitni sloj za očuvanje kapitala i protuciklički zaštitni sloj kapitala od 31. prosinca 2013. Ako država članica propiše takvo kraće prijelazno razdoblje, o tome obavješćuje relevantne strane, uključujući Komisiju, ESRB, EBA-u i relevantne kolegije nadzornih tijela. Druge države članice mogu priznati takvo kraće prijelazno razdoblje. Kada druga država članica priznaje takvo kraće prijelazno razdoblje, ona o tome obavješćuje Komisiju, ESRB, EBA-u i relevantni kolegij nadzornih tijela

Kada država članica propiše kraće prijelazno razdoblje za protuciklički zaštitni sloj kapitala, to kraće razdoblje primjenjuje se samo za potrebe izračuna protucikličkog zaštitnog sloja kapitala specifičnog za instituciju od strane institucija koje su dobile odobrenje za rad u državi članici za koju je imenovano tijelo odgovorno.

POGLAVLJE 3.

Završne odredbe

Članak 161.

Preispitivanje i izvješćivanje

Komisija periodično preispituje provedbu ove Direktive kako bi osigurala da njezina provedba ne dovodi do očigledne diskriminacije između institucija na temelju njihove pravne strukture ili vlasničkog modela.

Do 30. lipnja 2016. Komisija u bliskoj suradnji s EBA-om podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću, prema potrebi zajedno s prijedlogom zakonodavnog akta, o odredbama o primicima iz ove Direktive i Uredbe (EU) br. 575/2013, nakon njihove provjere, uzimajući u obzir međunarodna kretanja s posebnim osvrtom na:

(a)

njihovu učinkovitost, provođenje i izvršavanje, uključujući identificiranje eventualnih praznina koje proizlaze iz primjene načela proporcionalnosti na te odredbe;

(b)

utjecaj usklađenosti s načelom iz članka 94. stavka 1. točke (g) vezan uz:

konkurentnost i financijsku stabilnosti; i

ii.

zaposlenike koji efektivno i fizički rade u društvima kćerima s poslovnim nastanom izvan EGP-a matičnih institucija s poslovnim nastanom u EGP-u.

Tom provjerom razmatra se posebno potreba daljnje primjene načela iz članka 94. stavka 1. točke (g) na zaposlenike na koje se primjenjuje točka (b) podtočka ii. prvog podstavka.

Od 2014. EBA, u suradnji s EIOPA-om i ESMA-om, objavljuje dvogodišnje izvješće u kojem analizira opseg u kojem se pravo država članica poziva na vanjske kreditne rejtinge u regulatorne svrhe i korake koje su poduzele države članice za smanjenje tog pozivanja. U tim se izvješćima navodi kako nadležna tijela ispunjavaju svoje obveze u skladu s člankom 77. stavcima 1. i 3. i člankom 79. točkom (b). U tim se izvješćima također navodi stupanj nadzorne konvergencije u tom smislu.

Do 31. prosinca 2014. Komisija provjerava i izvješćuje o primjeni članaka 108. i 109. te dostavlja to izvješće, prema potrebi zajedno s prijedlogom zakonodavnog akta, Europskom parlamentu i Vijeću.

Do 31. prosinca 2016. Komisija provjerava i izvješćuje o rezultatima ostvarenima u skladu s člankom 91. stavkom 11., kao i o primjerenosti praksi za usporedbu različitosti, uzimajući u obzir sva relevantna kretanja u Uniji i na međunarodnom planu te dostavlja to izvješće, prema potrebi zajedno s prijedlogom zakonodavnog akta, Europskom parlamentu i Vijeću.

Do 31. prosinca 2015. Komisija se savjetuje s ESRB-om, EBA-om, EIOPA-om, ESMA-om i ostalim relevantnim stranama o učinkovitosti dogovora o razmjeni informacija u skladu s ovom Direktivom, i u normalnim okolnostima i u okolnostima stresa.

Do 31. prosinca 2015. EBA provjerava i dostavlja Komisiji izvješće o primjeni ove Direktive i Uredbe (EU) br. 575/2013 o suradnji Unije i država članica s trećim zemljama. U tom se izvješću utvrđuju sva područja u kojima je potrebno osigurati daljnji razvoj u vezi sa suradnjom i razmjenom informacija. EBA objavljuje to izvješće na svojim internetskim stranicama.

Nakon dobivanja mandata od Komisije EBA ispituje jesu li društva koja pripadaju financijskom sektoru, a koja se deklariraju kao društva koja obavljaju svoju djelatnost u skladu s islamskim bankarskim načelima, primjereno pokrivena ovom Direktivom i Uredbom (EU) br. 575/2013. Komisija provjerava izvješća koja priprema EBA te prema potrebi podnosi prijedlog zakonodavnog akta Europskom parlamentu i Vijeću.

Do 1. srpnja 2014. EBA dostavlja Komisiji izvješće o upotrebi od strane kreditnih institucija i koristi za te institucije od dugoročnijih operacija refinanciranja središnjih banaka ESSB-a i sličnih mjera središnje banke za pomoć u financiranju. Na temelju tog izvješća i nakon savjetovanja s ESB-om, Komisija do 31. prosinca 2014. dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću izvješće o upotrebi i koristima od navedenih operacija refinanciranja i mjera za pomoć u financiranju za kreditne institucije koje su dobile odobrenje za rad u Uniji, prema potrebi zajedno s prijedlogom zakonodavnog akta o upotrebi tih operacija refinanciranja i mjera za pomoć u financiranju.

▼M5

10.

Komisija do 31. prosinca 2023. preispituje provedbu i primjenu nadzornih ovlasti iz članka 104. stavka 1. točaka (j) i (l) te o tome izrađuje izvješće koje podnosi Europskom parlamentu i Vijeću.

▼B

Članak 162.

Prenošenje

Do 31. prosinca 2013. države članice donose i objavljuju zakone i druge propise potrebne za usklađenost s ovom Direktivom.

Države članice primjenjuju te odredbe od 1. siječnja 2014.

Države članice Komisiji i EBA-i dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog zakonodavstva koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva. Kada dokumenti koje države članice prilažu uz obavijest o mjerama za prijenos nisu dovoljni kako bi se u potpunosti ocijenila usklađenost odredaba za prijenos s određenim odredbama ove Direktive, Komisija može, na zahtjev EBA-e radi obavljanja svojih zadaća u skladu s Uredbom (EU) br. 1093/2010, ili na vlastitu inicijativu, zahtijevati od država članica da pruže detaljnije informacije o prijenosu i provedbi tih odredbi i ove Direktive.

Odstupajući od stavka 1., glava VII. poglavlje 4. primjenjuje se od 1. siječnja 2016.

Zakoni i drugi propisi potrebni za usklađivanje s člankom 94. stavkom 1. točkom (g) zahtijevaju od institucija primjenu tamo navedenih načela na primitke koji se dodjeljuju za pružene usluge ili uspješnost od 2014. nadalje, bilo na temelju ugovora sklopljenih prije ili nakon 1. siječnja 2014.

Kada države članice donesu odredbe iz stavaka 1. i 2., one će pri njihovoj službenoj objavi sadržavati uputu na ovu Direktivu ili će se uz njih navesti takva uputa. One će također sadržavati izjavu da se upute u postojećim zakonima i drugim propisima na direktive koje ova Direktiva stavlja izvan snage tumače kao upute na ovu Direktivu. Države članice određuju način te upute i formulaciju te izjave.

Odstupajući od stavka 1. ovog članka, članak 131. primjenjuje se od 1. siječnja 2016. Države članice provode članak 131. stavak 4. od 1. siječnja 2016. na sljedeći način:

(a)

25 % zaštitnog sloja za GSV instituciju, određenog u skladu s člankom 131. stavkom 4., u 2016.;

(b)

50 % zaštitnog sloja za GSV instituciju, određenog u skladu s člankom 131. stavkom 4., u 2017.;

(c)

75 % zaštitnog sloja za GSV instituciju, određenog u skladu s člankom 131. stavkom 4., u 2018.;

(d)

100 % zaštitnog sloja za GSV instituciju, određenog u skladu s člankom 131. stavkom 4., u 2019.

Odstupajući od stavka 2. ovog članka, članak 133. primjenjuje se od 1. siječnja 2014.

Članak 163.

Stavljanje izvan snage

Direktive 2006/48/EZ i 2006/49/EZ stavljaju se izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2014.

Upute na direktive stavljene izvan snage tumače se kao upute na ovu Direktivu i Uredbu (EU) 575/2013 i tumače se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga II. ovoj Direktivi i Priloga IV. Uredbi (EU) br. 575/2013.

Članak 164.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 165.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

PRILOG I.

POPIS DJELATNOSTI KOJE PODLIJEŽU MEĐUSOBNOM PRIZNAVANJU

Primanje depozita i ostalih povratnih sredstava.

Kreditiranje, uključujući inter alia: potrošački kredit, ugovore o kreditu koji se odnose na nekretnine, otkup potraživanja s regresom ili bez njega, financiranje trgovačkih transakcija (uključujući izvozno financiranje na osnovi otkupa s diskontom i bez regresa dugoročnih nedospjelih potraživanja osiguranih financijskim instrumentima (engl. forfeiting)).

Financijski lizing.

▼M3

Platne usluge kako su definirane u članku 4. točki 3. Direktive (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća ( 21 ).

▼B

Izdavanje ostalih sredstava plaćanja i upravljanje njima (npr. putnički čekovi i bankovne mjenice), ako ta djelatnost nije obuhvaćena točkom 4.

Jamstva i preuzete obveze.

Trgovanje za vlastiti račun ili za račun klijenata:

(a)

instrumentima tržišta novca (čekovima, mjenicama, certifikatima o depozitu itd.);

(b)

deviznim sredstvima;

(c)

financijskim budućnosnicama i opcijama;

(d)

valutnim i kamatnim instrumentima;

(e)

prenosivim vrijednosnim papirima.

Sudjelovanje u izdavanju vrijednosnih papira i pružanje usluga povezanih sa spomenutim izdanjima.

Savjetovanje društava u vezi sa strukturom kapitala, poslovnom strategijom i povezanim pitanjima te savjetovanje i usluge u vezi sa spajanjima odnosno pripajanjima i kupnjom društava.

10.

Posredovanje pri sklapanju poslova na novčanom tržištu.

11.

Upravljanje portfeljima i savjetovanje.

12.

Skrbništvo nad vrijednosnim papirima i upravljanje vrijednosnim papirima.

13.

Usluge vezane uz poslove kreditiranja.

14.

Usluge iznajmljivanja sefova.

15.

Izdavanje elektroničkog novca.

Na usluge i djelatnosti iz odjeljaka A i B Priloga I. Direktivi 2004/39/EZ, kada se odnose na financijske instrumente iz odjeljka C Priloga I. spomenutoj Direktivi, primjenjuje se međusobno priznavanje u skladu s ovom Direktivom.

PRILOG II.

KORELACIJSKA TABLICA

Ova Direktiva	Direktiva 2006/48/EZ	Direktiva 2006/49/EZ
Članak 1.	Članak 1. stavak 1.
Članak 2. stavak 1.
Članak 2. stavak 2.
Članak 2. stavak 3.
Članak 2. stavak 4.	Članak 1. stavak 2.
Članak 2. stavak 5.	Članak 2.
Članak 2. stavak 6.	Članak 1. stavak 3.
Članak 3.	Članak 4.
Članak 3. stavak 1. točka 53.	Članak 4. točka 49.
Članak 4. stavak 1.
Članak 4. stavak 2.
Članak 4. stavak 3.
Članak 4. stavak 4.
Članak 4. stavak 5.		Članak 35. stavak 1.
Članak 4. stavak 6.
Članak 4. stavak 7.
Članak 4. stavak 8.
Članak 5.	Članak 128.
Članak 6.	Članak 42.b stavak 1.
Članak 7.	Članak 40. stavak 3.
Članak 8. stavak 1.	Članak 6. stavak 1.
Članak 8. stavak 2.	Članak 6. stavak 2.
Članak 8. stavak 3.	Članak 6. stavak 3.
Članak 8. stavak 4.
Članak 9.	Članak 5.
Članak 10.	Članak 7.
Članak 11.	Članak 8.
Članak 12. stavak 1.	Članak 9. stavak 1. prvi podstavak
Članak 12. stavak 2.	Članak 9. stavak 1. drugi podstavak
Članak 12. stavak 3.	Članak 9. stavak 1. treći podstavak
Članak 12. stavak 4.	Članak 9. stavak 2.
Članak 13. stavak 1.	Članak 11. stavak 1.
Članak 13. stavak 2.	Članak 11. stavak 2.
Članak 14. stavak 1.	Članak 12. stavak 1.
Članak 14. stavak 2.	Članak 12. stavak 2.
Članak 14. stavak 3.	Članak 12. stavak 3.
Članak 15.	Članak 13.
Članak 16. stavak 1.	Članak 15. stavak 1.
Članak 16. stavak 2.	Članak 15. stavak 2.
Članak 16. stavak 3.	Članak 15. stavak 3.
Članak 17.	Članak 16.
Članak 18.	Članak 17. stavak 1.
Članak 19.	Članak 18.
Članak 20. stavak 1.	Članak 14.
Članak 20. stavak 2.	Članak 14.
Članak 20. stavak 3.
Članak 20. stavak 5.	Članak 17. stavak 2.
Članak 21.	Članak 3.
Članak 22. stavak 1.	Članak 19. stavak 1.
Članak 22. stavak 2.	Članak 19. stavak 2.
Članak 22. stavak 3.	Članak 19. stavak 3.
Članak 22. stavak 4.	Članak 19. stavak 4.
Članak 22. stavak 5.	Članak 19. stavak 5.
Članak 22. stavak 6.	Članak 19. stavak 6.
Članak 22. stavak 7.	Članak 19. stavak 7.
Članak 22. stavak 8.	Članak 19. stavak 8.
Članak 22. stavak 9.	Članak 19. stavak 9.
Članak 23. stavak 1.	Članak 19.a stavak 1.
Članak 23. stavak 2.	Članak 19.a stavak 2.
Članak 23. stavak 3.	Članak 19.a stavak 3.
Članak 23. stavak 4.	Članak 19.a stavak 4.
Članak 23. stavak 5.	Članak 19.a stavak 5.
Članak 24. stavak 1.	Članak 19.b stavak 1.
Članak 24. stavak 2.	Članak 19.b stavak 2.
Članak 25.	Članak 20.
Članak 26. stavak 1.	Članak 21. stavak 1.
Članak 26. stavak 2.	Članak 21. stavak 2.
Članak 27.	Članak 21. stavak 3.
Članak 28. stavak 1.		Članak 4.
Članak 28. stavak 2.		Članak 9.
Članak 29. stavak 1.		Članak 5. stavak 1.
Članak 29. stavak 2.		Članak 5. stavak 2.
Članak 29. stavak 3.		Članak 5. stavak 3.
Članak 29. stavak 4.		Članak 5. stavak 2.
Članak 30.		Članak 6.
Članak 31. stavak 1.		Članak 7.
Članak 31. stavak 2.		Članak 8.
Članak 32. stavak 1.		Članak 10. stavak 1.
Članak 32. stavak 2.		Članak 10. stavak 2.
Članak 32. stavak 3.		Članak 10. stavak 3.
Članak 32. stavak 4.		Članak 10. stavak 4.
Članak 32. stavak 5.		Članak 10. stavak 5.
Članak 33.	Članak 23.
Članak 34. stavak 1.	Članak 24. stavak 1.
Članak 34. stavak 2.	Članak 24. stavak 2.
Članak 34. stavak 3.	Članak 24. stavak 3.
Članak 35. stavak 1.	Članak 25. stavak 1.
Članak 35. stavak 2.	Članak 25. stavak 2.
Članak 35. stavak 3.	Članak 25. stavak 3.
Članak 35. stavak 4.	Članak 25. stavak 4.
Članak 35. stavak 5.	Članak 25. stavak 5.
Članak 35. stavak 6.	Članak 25. stavak 5.
Članak 35. stavak 7.	Članak 25. stavak 5.
Članak 36. stavak 1.	Članak 26. stavak 1.
Članak 36. stavak 2.	Članak 26. stavak 2.
Članak 36. stavak 3.	Članak 26. stavak 3.
Članak 36. stavak 4.	Članak 26. stavak 4.
Članak 36. stavak 5.	Članak 26. stavak 5.
Članak 36. stavak 6.	Članak 26. stavak 5.
Članak 36. stavak 7.	Članak 26. stavak 5.
Članak 37.	Članak 36.
Članak 38.	Članak 27.
Članak 39. stavak 1.	Članak 28. stavak 1.
Članak 39. stavak 2.	Članak 28. stavak 2.
Članak 39. stavak 3.	Članak 28. stavak 3.
Članak 39. stavak 4.	Članak 28. stavak 4.
Članak 39. stavak 5.	Članak 28. stavak 4.
Članak 39. stavak 6.	Članak 28. stavak 4.
Članak 40. prvi stavak	Članak 29. prvi stavak
Članak 40. drugi stavak
Članak 40. treći stavak
Članak 41. stavak 1.	Članak 30. stavci 1. i 2.
Članak 41. stavak 2.
Članak 42.	Članak 32.
Članak 43. stavak 1.	Članak 33. prvi stavak
Članak 43. stavak 2.
Članak 43. stavak 3.
Članak 43. stavak 4.
Članak 43. stavak 5.
Članak 44.	članci 31. i 34.
Članak 45.	Članak 35.
Članak 46.	Članak 37.
Članak 47. stavak 1.	Članak 38. stavak 1.
Članak 47. stavak 2.	Članak 38. stavak 2.
Članak 47. stavak 3.	Članak 38. stavak 3.
Članak 48. stavak 1.	Članak 39. stavak 1.
Članak 48. stavak 2.	Članak 39. stavak 2.
Članak 48. stavak 3.	Članak 39. stavak 3.
Članak 48. stavak 4.	Članak 39. stavak 4.
Članak 49. stavak 1.	Članak 40. stavak 1.
Članak 49. stavak 2.	Članak 40. stavak 2.
Članak 49. stavak 3.	Članak 41. treći stavak
Članak 50. stavak 1.	Članak 42. prvi stavak
Članak 50. stavak 2.
Članak 50. stavak 3.
Članak 50. stavak 4.
Članak 50. stavak 5.	Članak 42. drugi stavak
Članak 50. stavak 6.	Članak 42. treći i šesti stavak
Članak 50. stavak 7	Članak 42. četvrti i sedmi stavak
Članak 50. stavak 8.	Članak 42. peti stavak
Članak 51. stavak 1.	Članak 42.a stavak 1.
Članak 51. stavak 2.	Članak 42.a stavak 2.
Članak 51. stavak 3.	Članak 42.a stavak 3.
Članak 51. stavak 4.	Članak 42.a stavak 3.
Članak 51. stavak 5.	Članak 42.a stavak 3.
Članak 51. stavak 6.
Članak 52. stavak 1.	Članak 43. stavak 1.
Članak 52. stavak 2.	Članak 43. stavak 2.
Članak 52. stavak 3.
Članak 52. stavak 4.
Članak 53. stavak 1.	Članak 44. stavak 1.
Članak 53. stavak 2.	Članak 44. stavak 2.
Članak 53. stavak 3.
Članak 54.	Članak 45.
Članak 55.	Članak 46.
Članak 56.	Članak 47.
Članak 57. stavak 1.	Članak 48. stavak 1. prvi podstavak
Članak 57. stavak 2.	Članak 48. stavak 1. drugi podstavak
Članak 57. stavak 3.	Članak 48. stavak 2. prvi i drugi podstavak
Članak 57. stavak 4.	Članak 48. stavak 2. treći podstavak
Članak 57. stavak 5.	Članak 48. stavak 2. peti podstavak
Članak 57. stavak 6.	Članak 48. stavak 2. četvrti podstavak
Članak 58.	Članak 49. prvi stavak
Članak 58. stavak 2.	Članak 49. drugi stavak
Članak 58. stavak 3.	Članak 49. četvrti stavak
Članak 58. stavak 4.	Članak 49. peti stavak
Članak 59. stavak 1.	Članak 50.
Članak 59. stavak 2.
Članak 60.	Članak 51.
Članak 61. stavak 1.	Članak 52. prvi stavak
Članak 61. stavak 2.	Članak 52. drugi stavak
Članak 62.
Članak 63. stavak 1.	Članak 53. stavak 1.
Članak 63. stavak 2.	Članak 53. stavak 2.
Članak 64.
Članak 65.
Članak 66.
Članak 67.
Članak 68.
Članak 69.
Članak 70.
Članak 71.
Članak 72.	Članak 55.
Članak 73.	Članak 123.
Članak 74. stavak 1.	Članak 22. stavak 1
Članak 74. stavak 2.	Članak 22. stavak 2.
Članak 74. stavak 3.	Članak 22. stavak 6.
Članak 74. stavak 4.
Članak 75. stavak 1.	Članak 22. stavak 3.
Članak 75. stavak 2.	Članak 22. stavak 4.
Članak 75. stavak 3.	Članak 22. stavak 5.
Članak 76. stavak 1.	Prilog V. točka 2.
Članak 76. stavak 2.
Članak 76. stavak 3.
Članak 76. stavak 4.
Članak 76. stavak 5.
Članak 77.
Članak 78.
Članak 79.	Prilog V. točke 3., 4. i 5.
Članak 80.	Prilog V. točka 6.
Članak 81.	Prilog V. točka 7.
Članak 82. stavak 1.	Prilog V. točka 8.
Članak 82. stavak 2.	Prilog V. točka 9.
Članak 83. stavak 1.	Prilog V. točka 10.
Članak 83. stavak 2.		Prilog IV. točka 5.
Članak 83. stavak 3.		Prilog I. točke 38. i 41.
Članak 84.	Prilog V. točka 11.
Članak 85. stavak 1.	Prilog V. točka 12.
Članak 85. stavak 2.	Prilog V. točka 13.
Članak 86. stavak 1.	Prilog V. točka 14.
Članak 86. stavak 2.	Prilog V. točka 14.a
Članak 86. stavak 3.
Članak 86. stavak 4.	Prilog V. točka 15.
Članak 86. stavak 5.	Prilog V. točka 16.
Članak 86. stavak 6.	Prilog V. točka 17.
Članak 86. stavak 7.	Prilog V. točka 18.
Članak 86. stavak 8.	Prilog V. točka 19.
Članak 86. stavak 9.	Prilog V. točka 20.
Članak 86. stavak 10.	Prilog V. točka 21.
Članak 86. stavak 11.	Prilog V. točka 22.
Članak 87.
Članak 88. stavak 1.	Prilog V. točka 1.
Članak 88. stavak 2.
Članak 89.
Članak 90.
Članak 91.
Članak 92. stavak 1.	Prilog V. točka 23. drugi stavak
Članak 92. stavak 2., uvodna rečenica	Prilog V. točka 23. uvodna rečenica
Članak 92. stavak 2. točka (a)	Prilog V. točka 23.(a)
Članak 92. stavak 2. točka (b)	Prilog V. točka 23.(b)
Članak 92. stavak 2. točka (c)	Prilog V. točka 23.(c)
Članak 92. stavak 2. točka (d)	Prilog V. točka 23.(d)
Članak 92. stavak 2. točka (e)	Prilog V. točka 23.(e)
Članak 92. stavak 2. točka (f)	Prilog V. točka 23.(f)
Članak 92. stavak 2. točka (g)
Članak 93.	Prilog V. točka 23.(k)
Članak 94. stavak 1. točka (a)	Prilog V. točka 23.(g)
Članak 94. stavak 1. točka (b)	Prilog V. točka 23.(h)
Članak 94. stavak 1. točka (c)	Prilog V. točka 23.(i)
Članak 94. stavak 1. točka (d)
Članak 94. stavak 1. točka (e)	Prilog V. točka 23.(j)
Članak 94. stavak 1. točka (f)	Prilog V. točka 23.(l)
Članak 94. stavak 1. točka (g)
Članak 94. stavak 1. točka (h)	Prilog V. točka 23.(m)
Članak 94. stavak 1. točka (i)
Članak 94. stavak 1. točka (j)	Prilog V. točka 23.(n)
Članak 94. stavak 1. točka (k)	Prilog V. točka 23.(n)
Članak 94. stavak 1. točka (l)	Prilog V. točka 23.(o)
Članak 94. stavak 1. točka (m)	Prilog V. točka 23.(p)
Članak 94. stavak 1. točka (n)	Prilog V. točka 23.(q)
Članak 94. stavak 1. točka (o)	Prilog V. točka 23.(r)
Članak 94. stavak 1. točka (p)	Prilog V. točka 23.(s)
Članak 94. stavak 1. točka (q)	Prilog V. točka 23.(t)
Članak 94. stavak 2.	Prilog 150. stavak 3. točka (b)
Članak 95.	Prilog V. točka 24.
Članak 96.
Članak 97. stavak 1.	Prilog 124. stavak 1.
Članak 97. stavak 2.	Prilog 124. stavak 2.
Članak 97. stavak 3.	Članak 124. stavak 3.
Članak 97. stavak 4.	Članak 124. stavak 4.
Članak 98. stavak 1.	Prilog XI. točka 1.
Članak 98. stavak 2.	Prilog XI. točka 1.a
Članak 98. stavak 3.	Prilog XI. točka 2.
Članak 98. stavak 4.	Prilog XI. točka 3
Članak 98. stavak 5.	Članak 124. stavak 5.
Članak 98. stavak 6.
Članak 98. stavak 7.
Članak 99.
Članak 100.
Članak 101.
Članak 102. stavak 1.	Članak 136. stavak 1.
Članak 102. stavak 2.
Članak 103.
Članak 104.	Članak 136.
Članak 105.
Članak 106. stavak 1.	Članak 149.
Članak 106. stavak 2.
Članak 107.
Članak 108. stavak 1. prvi podstavak	Članak 68. stavak 2.
Članak 108. stavak 1. drugi podstavak	Članak 3.
Članak 108. stavak 1. treći podstavak
Članak 108. stavak 2.	Članak 71. stavak 1.
Članak 108. stavak 3.	Članak 71. stavak 2.
Članak 108. stavak 4.	Članak 73. stavak 2.
Članak 109. stavak 1.	Članak 68. stavak 1.
Članak 109. stavak 2.	Članak 73. stavak 3.
Članak 109. stavak 3.
Članak 110. stavak 1.	Članak 124. stavak 2.
Članak 110. stavak 2.	Članak 23.
Članak 111. stavak 1.	Članak 125. stavak 1.
Članak 111. stavak 2.	Članak 125. stavak 2.	Članak 2.
Članak 111. stavak 3.	Članak 126. stavak 1.
Članak 111. stavak 4.	Članak 126. stavak 2.
Članak 111. stavak 5.	Članak 126. stavak 3.
Članak 111. stavak 6.	Članak 126. stavak 4.
Članak 112. stavak 1.	Članak 129. stavak 1. prvi podstavak
Članak 112. stavak 2.	Članak 129. stavak 1. drugi podstavak
Članak 112. stavak 3.	Članak 129. stavak 1. treći podstavak
Članak 113. stavak 1. točka (a)	Članak 129. stavak 3. prvi podstavak
Članak 113. stavak 1. točka (b)
Članak 113. stavak 2. točka (a) prvi podstavak	Članak 129. stavak 3. drugi podstavak
Članak 113. stavak 2. točka (b) prvi podstavak
Članak 113. stavak 2. drugi podstavak	Članak 129. stavak 3. drugi podstavak
Članak 113. stavak 3. treći podstavak	Članak 129. stavak 3. treći podstavak
Članak 113. stavak 3.	Članak 129. stavak 3. četvrti do sedmi podstavak
Članak 113. stavak 4.	Članak 129. stavak 3. osmi i deveti podstavak
Članak 113. stavak 5.	Članak 129. stavak 3. deseti i jedanaesti podstavak
Članak 114.	Članak 130.
Članak 115.	Članak 131.
Članak 116. stavak 1.	Članak 131.a stavak 1. prvi, drugi i treći podstavak
Članak 116. stavak 2.	Članak 131.a stavak 1. četvrti podstavak
Članak 116. stavak 3.	Članak 131.a stavak 2. prvi podstavak
Članak 116. stavak 4.	Članak 131.a stavak 2. drugi i treći podstavak
Članak 116. stavak 5.	Članak 131.a stavak 2. četvrti i peti podstavak
Članak 116. stavak 6.	Članak 131.a stavak 2. šesti podstavak
Članak 116. stavak 7.	Članak 131.a stavak 2. sedmi podstavak
Članak 116. stavak 8.	Članak 131.a stavak 2. osmi podstavak
Članak 116. stavak 9.	Članak 131.a stavak 2. deveti podstavak
Članak 117. stavak 1.	Članak 132. stavak 1. prvi do šesti podstavak
Članak 117. stavak 2.	Članak 132. stavak 1. sedmi i osmi podstavak
Članak 117. stavak 3.	Članak 132. stavak 2.
Članak 117. stavak 4.	Članak 132. stavak 3.
Članak 118.	Članak 141.
Članak 119. stavak 1.	Članak 127. stavak 1.
Članak 119. stavak 2.	Članak 127. stavak 2.
Članak 119. stavak 3.	Članak 127. stavak 3.
Članak 120.	Članak 72.a
Članak 121.	Članak 135.
Članak 122.	Članak 137.
Članak 123. stavak 1.	Članak 138. stavak 1.
Članak 123. stavak 2.	Članak 138. stavak 2. prvi podstavak
Članak 124.	Članak 139.
Članak 125.	Članak 140.	Članak 2.
Članak 126.	Članak 142.
Članak 127.	Članak 143.
Članak 128.
Članak 129.
Članak 130.
Članak 131.
Članak 132.
Članak 133.
Članak 134.
Članak 135.
Članak 136.
Članak 137.
Članak 138.
Članak 139.
Članak 140.
Članak 141.
Članak 142.
Članak 143.	Članak 144.
Članak 144. stavak 1.	Članak 122.a stavak 9.
Članak 144. stavak 2.	Članak 69. stavak 4.
Članak 144. stavak 3.	Članak 70. stavak 4.
Članak 145.	Članak 150. stavak 1.
Članak 146.	Članak 150. stavak 1.a
Članak 147. stavak 1.	Članak 151. stavak 1.
Članak 147. stavak 2.	Članak 151. stavak 2.
Članak 148. stavak 1.	Članak 151.a stavak 3.
Članak 148. stavak 2.	Članak 151.a stavak 1.
Članak 148. stavak 3.	Članak 151.b
Članak 148. stavak 4.	Članak 151.a stavak 2.
Članak 148. stavak 5.	Članak 151.c
Članak 149.
Članak 150.
Članak 151.
Članak 152.	Članak 29.
Članak 153.	Članak 30.
Članak 154.	Članak 33.
Članak 155.	Članak 40.
Članak 156.	Članak 41.
Članak 157.	Članak 42.
Članak 158.	Članak 42.a
Članak 159.	Članak 43.
Članak 160.
Članak 161. stavak 1.	Članak 156. šesti stavak
Članak 161. stavak 2.	Članak 156. četvrti stavak
Članak 161. stavak 3.
Članak 161. stavak 4.
Članak 161. stavak 5.
Članak 161. stavak 6.
Članak 161. stavak 7.
Članak 161. stavak 8.
Članak 161. stavak 9.
Članak 162. stavak 1.
Članak 162. stavak 2.
Članak 162. stavak 3.
Članak 162. stavak 4.	Članak 157. stavak 1. treći podstavak
Članak 162. stavak 5.
Članak 162. stavak 6.
Članak 163.	Članak 158.
Članak 164.	Članak 159.
Članak 165.	Članak 160.
Prilog I.	Prilog I.

( 1 ) Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 173, 12.6.2014., str. 190.).

( 3 ) Uredba (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju Europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje), o izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i o stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/79/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 48.).

( 4 ) Uredba (EU) br. 600/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištima financijskih instrumenata i izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 173, 12.6.2014., str. 84.).

( 6 ) Uredba (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju Europskoga nadzornog tijela (Europska agencija za nadzor vrijednosnih papira i tržišta kapitala), izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/77/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 84.).

( 7 ) Uredba (EU) 2019/2033od …Europskog parlamenta i Vijeća o bonitetnim zahtjevima za investicijska društva i o izmjeni uredaba (EU) br. 1093/2010, (EU) br. 575/2013, (EU) br. 600/2014 i (EU) br. 806/2014 (SL L 314, 5.12.2019., str. 1).

( 8 ) Direktiva (EU) 2019/2034od Europskog parlamenta i Vijeća od o bonitetnom nadzoru nad investicijskim društvima i o izmjeni direktiva 2002/87/EZ, 2009/65/EZ, 2011/61/EU, 2013/36/EU, 2014/59/EU i 2014/65/EU (SL L 314, 5.12.2019., str. 314).

( 9 ) Direktiva (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma, o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive Komisije 2006/70/EZ (SL L 141, 5.6.2015., str. 73.).

( 11 ) Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).

( 16 ) Direktiva Komisije 2006/73/EZ od 10. kolovoza 2006. o provedbi Direktive 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u odnosu na organizacijske zahtjeve i uvjete poslovanja investicijskih društava i izraze definirane za potrebe te Direktive (SL L 241, 2.9.2006., str. 26.).

( 17 ) Direktiva (EU) 2018/843 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni Direktive (EU) 2015/849 o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma i o izmjeni direktiva 2009/138/EZ i 2013/36/EU (SL L 156, 19.6.2018., str. 43.).

( 18 ) Uredba (EU) 2017/2402 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2017. o utvrđivanju općeg okvira za sekuritizaciju i o uspostavi specifičnog okvira za jednostavnu, transparentnu i standardiziranu sekuritizaciju te o izmjeni direktiva 2009/65/EZ, 2009/138/EZ i 2011/61/EU te uredaba (EZ) br. 1060/2009 i (EU) br. 648/2012 (SL L 347, 28.12.2017., str. 35.).

( 19 ) Uredba (EU) 2023/2859 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2023. o uspostavi jedinstvene europske pristupne točke za centralizirani pristup javno dostupnim informacijama koje su od važnosti za financijske usluge, tržišta kapitala i održivost (SL L, 2023/2859, 20.12.2023., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2023/2859/oj).

( 20 ) Uredba (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2014. o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL L 225, 30.7.2014., str. 1.).

( 21 ) Direktiva (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o platnim uslugama na unutarnjem tržištu, o izmjeni direktiva 2002/65/EZ, 2009/110/EZ i 2013/36/EU te Uredbe (EU) br. 1093/2010 i o stavljanju izvan snage Direktive 2007/64/EZ (SL L 337, 23.12.2015., str. 35.).


		br.	stranica	datum
►M1	DIREKTIVA 2014/17/ЕU EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 4. veljače 2014.	L 60	34	28.2.2014
M2	DIREKTIVA 2014/59/EU EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 15. svibnja 2014.	L 173	190	12.6.2014
►M3	DIREKTIVA (EU) 2015/2366 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 25. studenoga 2015.	L 337	35	23.12.2015
M4	DIREKTIVA (EU) 2018/843 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 30. svibnja 2018.	L 156	43	19.6.2018
►M5	DIREKTIVA (EU) 2019/878 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 20. svibnja 2019.	L 150	253	7.6.2019
►M6	DIREKTIVA (EU) 2019/2034 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 27. studenoga 2019	L 314	64	5.12.2019
►M7	DIREKTIVA (EU) 2021/338 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 16. veljače 2021.	L 68	14	26.2.2021
►M8	DIREKTIVA (EU) 2023/2864 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 13. prosinca 2023.	L	1	20.12.2023

►C1	Ispravak, L 020, 25.1.2017, 1 (2013/36/EU)
►C2	Ispravak, L 212, 3.7.2020, 20 (2019/878)