Ovaj je tekst namijenjen isključivo dokumentiranju i nema pravni učinak. Institucije Unije nisu odgovorne za njegov sadržaj. Vjerodostojne inačice relevantnih akata, uključujući njihove preambule, one su koje su objavljene u Službenom listu Europske unije i dostupne u EUR-Lexu. Tim službenim tekstovima može se izravno pristupiti putem poveznica sadržanih u ovom dokumentu.

UREDBA (EU) br. 260/2012 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 14. ožujka 2012.

o utvrđivanju tehničkih i poslovnih zahtjeva za kreditne transfere i izravna terećenja u eurima i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 924/2009

(Tekst značajan za EGP)

Članak 1.

Predmet i područje primjene

Ovom Uredbom propisuju se pravila o transakcijama kreditnog transfera i izravnog terećenja u eurima unutar Unije kada se i platiteljev pružatelj platnih usluga i pružatelj usluga primatelja plaćanja nalaze u Uniji, odnosno kada se jedini pružatelj platnih usluga (PPU) koji sudjeluje u platnoj transakciji nalazi u Uniji.

Ova Uredba ne primjenjuje se na:

(a)

platne transakcije koje se obavljaju između pružatelja platnih usluga i unutar njih, uključujući i njihove zastupnike ili podružnice, za njihov vlastiti račun;

(b)

platne transakcije koje se obrađuju i namiruju putem sustava velikih plaćanja, osim transakcija izravnog terećenja čije obavljanje putem sustava velikih plaćanja platitelj nije izričito zahtijevao;

(c)

platne transakcije pomoću platne kartice ili sličnog uređaja, uključujući podizanje gotovine, osim ako se platna kartica ili sličan uređaj koristi samo za dobivanje potrebnih informacija za neposredno izvršenje kreditnog transfera ili izravnog terećenja na račun za plaćanje i sa računa za plaćanje utvrđenog pomoću BBAN-a ili IBAN-a.

(d)

platne transakcije putem telekomunikacijskog, digitalnog ili IT-uređaja, ako takve transakcije ne rezultiraju kreditnim transferom ili izravnim terećenjem na račun za plaćanje i s računa za plaćanje utvrđenog pomoću BBAN-a ili IBAN-a.

(e)

transakcije novčane pošiljke prema definiciji iz članka 4., točke 13. Direktive 2007/64/EZ;

(f)

platne transakcije prijenosa elektroničkog novca prema definiciji iz članka 2. točke 2. Direktive 2009/110/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o osnivanju, obavljanju djelatnosti i bonitetnom nadzoru poslovanja institucija za elektronički novac ( 1 ), osim ako je posljedica takvih transakcija kreditni transfer ili izravno terećenje na račun za plaćanje i sa računa za plaćanje utvrđenog pomoću BBAN-a ili IBAN-a.

Ako se platne sheme temelje na platnim transakcijama u obliku kreditnih transfera ili izravnih terećenja, ali imaju dodatne, opcionalne osobine ili usluge, ova Uredba primjenjuje se samo na osnovne kreditne transfere ili izravna terećenja.

Članak 2.

Definicije

U smislu ove Uredbe vrijede sljedeće definicije:

(1)

„kreditni transfer” znači nacionalna ili prekogranična platna usluga kojom se račun za plaćanje primatelja plaćanja odobrava za platnu transakciju ili niz platnih transakcija na teret platiteljevog računa za plaćanje od strane PPU-a kod kojeg se vodi platiteljev račun za plaćanje, na osnovi instrukcije koju daje platitelj;

▼M2

(1.a)

„instant kreditni transfer” znači kreditni transfer koji se izvršava odmah, 24 sata dnevno svakog kalendarskog dana;

(1.b)

„kanal za iniciranje plaćanja” znači svaka metoda, uređaj ili postupak putem kojeg platitelji mogu svojem pružatelju platnih usluga zadati naloge za plaćanje za kreditni transfer, uključujući internetsko bankarstvo, aplikaciju mobilnog bankarstva, bankomat ili na bilo koji drugi način u prostorijama pružatelja platnih usluga;

(1.c)

„pružatelj usluge iniciranja plaćanja” znači pružatelj usluge iniciranja plaćanja kako je definiran u članku 4. točki 18. Direktive (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća ( 2 );

(1.d)

„ime primatelja plaćanja” znači, u slučaju fizičke osobe, ime i prezime te, u slučaju pravne osobe, tvrtka ili pravni naziv;

(1.e)

„ciljana financijska mjera ograničavanja ” znači zamrzavanje imovine koje se nameće osobi, tijelu ili subjektu ili zabrana izravnog ili neizravnog stavljanja na raspolaganje financijskih sredstava ili gospodarskih izvora osobi, subjektu ili tijelu, ili u njihovu korist, na temelju mjera ograničavanja donesenih u skladu s člankom 215. UFEU-a;

(1.f)

„identifikacijska oznaka pravne osobe” ili „LEI” znači jedinstvena alfanumerička referentna oznaka u skladu s normom ISO 17442 dodijeljena pravnoj osobi;

▼B

(2)

„izravno terećenje” znači nacionalna ili prekogranična platna usluga za terećenje platiteljevog računa za plaćanje, kada platnu transakciju inicira primatelj plaćanja na osnovi suglasnosti platitelja;

(3)

„platitelj” znači fizička ili pravna osoba koja ima račun za plaćanje i koja da suglasnost za izvršenje nalog za plaćanje s tog računa ili, ako platiteljev račun za plaćanje ne postoji, fizička ili pravna osoba koja daje nalog za plaćanje u korist računa za plaćanje primatelja plaćanja;

(4)

„primatelj plaćanja” znači fizička ili pravna osoba koja ima račun za plaćanje i za koju su namijenjena novčana sredstva koja su predmet platne transakcije;

▼M2

(5)

„račun za plaćanje” znači račun za plaćanje kako je definiran u članku 4. točki 12. Direktive (EU) 2015/2366;

▼B

(6)

„platni sustav” znači sustav za prijenos novčanih sredstava s formalnim i standardiziranim postupcima i zajedničkim pravilima za obradu, obračun ili namiru platnih transakcija;

(7)

„platna shema” znači jedinstveni skup pravila, praksâ, standarda i/ili provedbenih smjernica, dogovoren između pružatelja platnih usluga za izvršavanje platnih transakcija u Uniji i unutar država članica, koji je odvojen od bilo kakve infrastrukture ili platnog sustava koja/koji podupire njegovu primjenu;

(8)

„PPU” znači pružatelj platnih usluga iz bilo koje od kategorija navedenih u članku 1., stavku (1) Direktive 2007/64/EZ, te fizičke i pravne osobe iz članka 26. Direktive 2007/64/EZ, s izuzetkom tijela navedenih u članku 2. Direktive 2006/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o osnivanju i obavljanju djelatnosti kreditnih institucija ( 3 ), za koja vrijedi izuzeće prema članku 2., stavku 3. Direktive 2007/64/EZ;

(9)

„KPU” znači fizička ili pravna osoba koja se koristi platnom uslugom u svojstvu platitelja ili primatelja plaćanja;

(10)

„platna transakcija” znači prijenos novčanih sredstava između računa za plaćanje u Uniji, koji je inicirao platitelj ili primatelj plaćanja, neovisno o bilo kakvim temeljnim obvezama između platitelja i primatelja plaćanja;

(11)

„nalog za plaćanje” znači instrukcija koju platitelj ili primatelj plaćanja podnosi svom PPU-u, a kojom se traži izvršenje platne transakcije;

(12)

„međubankovna naknada” znači naknada koja se plaća između platiteljevog PPU-a i PPU-a primatelja plaćanja za transakcije izravnog terećenja;

(13)

„VMN” znači multilateralna međubankovna naknada koja je predmet aranžmana između više od dvaju pružatelja platnih usluga;

(14)

„BBAN” znači identifikacijski broj računa za plaćanje kojim se jednoznačno utvrđuje individualni račun za plaćanje kod PPU-a u nekoj državi članici i koji se može koristiti samo za nacionalne platne transakcije, dok se taj isti račun za plaćanje za prekogranične platne transakcije utvrđuje pomoću IBAN-a;

(15)

„IBAN” znači međunarodni identifikacijski broj računa za plaćanje kojim se jednoznačno utvrđuje individualni račun za plaćanje u nekoj državi članici, a čije elemente određuje Međunarodna organizacija za standardizaciju (ISO);

(16)

„BIC” znači poslovni identifikacijski kod kojim se nedvosmisleno utvrđuje PPU, a čije elemente određuje ISO;

(17)

„Standard ISO 20022 XML” znači standard za kreiranje elektroničkih financijskih poruka prema definiciji ISO-a, koji sadrži fizički prikaz platnih transakcija u sintaksi XML, u skladu s poslovnim pravilima i provedbenim smjernicama za sheme na razini Unije za platne transakcije koje spadaju u područje primjene ove Uredbe;

(18)

„sustav velikih plaćanja” znači platni sustav čija je glavna svrha obrada, obračun ili namira pojedinačnih platnih transakcija visokog prioriteta i žurnosti, te prvenstveno velikih iznosa;(19) „datum namire” znači datum na koji se obveze u vezi s prijenosom novčanih sredstava podmiruju između platiteljevog PPU-a i PPU-a primatelja plaćanja;

(19)

„datum namire” znači datum na koji se obveze u vezi s prijenosom novčanih sredstava podmiruju između platiteljevog PPU-a i PPU-a primatelja plaćanja;

(20)

„naplata” znači dio transakcije izravnog terećenja koji započinje njenim iniciranjem od strane primatelja plaćanja sve do njenog završetka u obliku uobičajenog terećenja platiteljevog računa za plaćanje;

(21)

„ovlaštenje” znači izražavanje suglasnosti i davanje odobrenja koje platitelj daje primatelju plaćanja i (izravno, ili neizravno preko primatelja plaćanja) platiteljevom PPU-u, kako bi se primatelju plaćanja omogućilo iniciranje naplate za terećenje platiteljevog naznačenog računa za plaćanje i kako bi se omogućilo da platiteljev PPU postupi prema takvim instrukcijama;

▼M2

(22)

„platni sustav za mala plaćanja” znači platni sustav čija je glavna svrha obrada, obračun ili namira kreditnih transfera ili izravnih terećenja pretežito malog iznosa, a koji nije sustav velikih plaćanja;

▼B

(23)

„mikropoduzeće” znači poduzeće koje je u vrijeme sklapanja ugovora o platnoj usluzi poduzeće prema definiciji iz članka 1. i članka 2., stavaka 1. i 3. Priloga Preporuci Komisije 2003/361/EZ ( 4 );

(24)

„potrošač” znači fizička osoba koja u ugovorima o platnim uslugama djeluje izvan područja trgovačke, poslovne ili profesionalne djelatnosti;

(25)

„R-transakcija” znači platna transakcija koju PPU ne može propisno izvršiti, ili koja ima za posljedicu iznimnu obradu, između ostalog, zbog nedostatka novčanih sredstava, opoziva, pogrešnog iznosa ili pogrešnog datuma, nedostatka ovlaštenja ili pogrešnog, odnosno zatvorenog računa;

(26)

„prekogranična platna transakcija” znači platna transakcija koju inicira platitelj ili primatelj plaćanja i u kojoj se platiteljev PPU i PPU primatelja plaćanja nalaze u različitim državama članicama;

(27)

„nacionalna platna transakcija” znači platna transakcija koju inicira platitelj ili primatelj plaćanja, a u kojoj se platiteljev PPU i PPU primatelja plaćanja nalaze u istoj državi članici;

(28)

„referentna stranka” znači fizička ili pravna osoba u čije ime platitelj izvršava ili primatelj plaćanja prima plaćanje;

Članak 3.

Dostupnost

PPU primatelja plaćanja koji je dostupan za nacionalne kreditne transfere u okviru neke platne sheme dostupan je, u skladu s pravilima platne sheme na razini Unije, i za kreditne transfere koje inicira platitelj preko PPU-a koji se nalazi u bilo kojoj državi članici.

Platiteljev PPU koji je dostupan za nacionalna izravna terećenja u okviru neke platne sheme dostupan je, u skladu s pravilima platne sheme na razini Unije, i za izravna terećenja koje inicira primatelj plaćanja preko PPU-a koji se nalazi u bilo kojoj državi članici.

Stavak 2. primjenjuje se samo na izravna terećenja koja su na raspolaganju potrošačima kao platiteljima u okviru platne sheme.

Članak 4.

Interoperabilnost

Platne sheme koje će pružatelji platnih usluga koristiti u svrhu izvršavanja kreditnih transfera i izravnih terećenja ispunjavaju sljedeće uvjete:

(a)

njihova pravila ista su za nacionalne i prekogranične transakcije kreditnog transfera unutar Unije i, na odgovarajući način, za nacionalne i prekogranične transakcije izravnog terećenja unutar Unije; i

(b)

sudionici u platnoj shemi predstavljaju većinu pružatelja platnih usluga u većini država članica, te čine većinu pružatelja platnih usluga unutar Unije, uzimajući u obzir samo one pružatelje platnih usluga koji pružaju kreditne transfere odnosno izravna terećenja.

U smislu točke (b) prvog podstavka, ako ni platitelj niti primatelj plaćanja nisu potrošači uzimaju se u obzir samo one države članice u kojima pružatelji platnih usluga takve usluge nude, i samo oni pružatelji platnih usluga koji takve usluge pružaju.

Operator ili, u nedostatku službenog operatora, sudionici u platnom sustavu za mala plaćanja unutar Unije osiguravaju tehničku interoperabilnost svojeg platnog sustava s ostalim platnim sustavima za mala plaćanja unutar Unije, primjenom standarda koje su izradila međunarodna ili europska standardizacijska tijela. Osim toga, oni ne donose pravila poslovanja koja ograničavaju interoperabilnost s drugim platnim sustavima za mala plaćanja unutar Unije. Platni sustavi određeni prema Direktivi 98/26/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 1998. o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru vrijednosnih papira ( 5 ) samo osiguravaju tehničku interoperabilnost s drugim platnim sustavima određenima prema istoj direktivi.

Obradu kreditnih transfera i izravnih terećenja ne smiju ometati tehničke prepreke.

Vlasnik platne sheme ili, ako ne postoji službeni vlasnik platne sheme, vodeći sudionik u novoj shemi za mala plaćanja koja ima sudionike u najmanje osam država članica, može podnijeti zahtjev nadležnim tijelima u državi članici u kojoj se nalazi vlasnik platne sheme ili vodeći sudionik za privremeno izuzeće od uvjeta navedenih u točki (b) prvog podstavka stavka 1. Ta nadležna tijela mogu, nakon konzultacija s nadležnim tijelima u drugim državama članicama u kojima nova platna shema ima sudionika, Komisijom i ESB-om, odobriti takvo izuzeće na najduže 3 godine. Ta nadležna tijela svoju odluku temelje na mogućnosti da se nova platna shema razvije u potpuno djelotvornu paneuropsku platnu shemu te na njezinom doprinosu povećanju konkurentnosti ili poticanju inovacija.

S izuzetkom platnih usluga za koje vrijedi izuzeće iz članka 16., stavka 4., ovaj članak stupa na snagu 1. veljače 2014.

Članak 5.

Zahtjevi za transakcije kreditnog transfera i izravnog terećenja

Pružatelji platnih usluga izvršavaju transakcije kreditnog transfera i izravnog terećenja prema sljedećim zahtjevima:

(a)

moraju se koristiti identifikacijskom oznakom računa za plaćanje, navedenom u točki (1)(a) Priloga za utvrđivanje računa za plaćanje, bez obzira na to gdje se nalaze dotični pružatelji platnih usluga;

(b)

moraju primjenjivati formate poruka navedene u točki (1)(b) Priloga kada prenose platne transakcije drugom PPU-u ili preko platnog sustava za mala plaćanja;

(c)

moraju osigurati da se korisnici platnih usluga koriste identifikacijskom oznakom računa za plaćanje, navedenom u točki (1)(a) Priloga za utvrđivanje računa za plaćanje, neovisno o tome nalaze li se platiteljev PPU i PPU primatelja plaćanja, ili jedini PPU u platnoj transakciji u istoj državi članici ili u različitim državama članicama;

(d)

moraju osigurati da se, ako KPU koji nije potrošač ili mikropoduzeće inicira ili prima pojedinačne kreditne transfere ili pojedinačna izravna terećenja koja se ne prenose pojedinačno nego zajedno u paketu, primjenjuju formati poruka navedeni u točki (1)(b) Priloga.

Ne dovodeći u pitanje točku (b) prvog podstavka, pružatelji platnih usluga, na poseban zahtjev KPU-a koriste formate poruka navedene u točki (1)(b) Priloga u odnosu na tog KPU-a.

Pružatelji platnih usluga izvršavaju kreditne transfere prema sljedećim uvjetima, podložno svim obvezama propisanima nacionalnim pravom za provedbu Direktive 95/46/EZ:

(a)

platiteljev PPU mora osigurati da platitelj dostavi elemente podataka navedene u točki (2)(a) Priloga;

(b)

platiteljev PPU mora PPU-u primatelja plaćanja dostaviti elemente podataka navedene u točki (2)(b) Priloga;

(c)

PPU primatelja plaćanja mora dostaviti ili staviti na raspolaganje primatelju plaćanja elemente podataka navedene u točki (2)(d) Priloga.

Pružatelji platnih usluga izvršavaju izravna terećenja prema sljedećim uvjetima, podložno svim obvezama propisanima nacionalnim pravom za provedbu Direktive 95/46/EZ:

(a)

PPU primatelja plaćanja mora osigurati da:

(i)

primatelj plaćanja dostavi elemente podataka navedene u točki (3)(a) Priloga s prvim izravnim terećenjem i jednokratnim izravnim terećenjem, te sa svakom sljedećom platnom transakcijom;

(ii)

platitelj dâ suglasnost i primatelju plaćanja i platiteljevom PPU-u (izravno, ili neizravno preko primatelja plaćanja), da se ovlaštenja, zajedno s naknadnim izmjenama ili poništenjem, pohrane od strane primatelja plaćanja ili treće stranke u ime primatelja plaćanja, te da primatelj plaćanja bude obaviješten o toj obvezi od strane PPU-a u skladu s člancima 41. i 42. Direktive 2007/64/EZ;

(b)

PPU primatelja plaćanja mora platiteljevom PPU-u dostaviti elemente podataka navedene u točki (3)(b) Priloga;

(c)

platiteljev PPU mora dostaviti ili staviti na raspolaganje platitelju elemente podataka navedene u točki (3)(c) Priloga;

(d)

platitelj mora imati pravo naložiti svojem PPU-u:

(i)

da ograniči naplatu izravnog terećenja na određeni iznos ili vremenski okvir, ili oboje;

(ii)

ako ovlaštenje prema platnoj shemi ne uključuje pravo na povrat novčanih sredstava, da prije terećenja njihovog računa za plaćanje i na osnovi podataka iz ovlaštenja provjeri svaku transakciju izravnog terećenja i provjeri jesu li iznos i vremenski okvir dostavljene transakcije izravnog terećenja jednaki iznosu i vremenskom okviru dogovorenom u ovlaštenju;

(iii)

da blokira sva izravna terećenja platiteljevog računa za plaćanje ili da blokira sva izravna terećenja, inicirana od strane jednog ili više navedenih primatelja plaćanja, ili da odobri samo izravna terećenja inicirana od strane jednog ili više navedenih primatelja plaćanja.

Ako ni primatelj plaćanja niti platitelj nisu potrošači, pružatelji platnih usluga nisu obvezni ispunjavati točke (d) i., ii. ili iii.

Platiteljev PPU obavješćuje platitelja o pravima iz točke (d), u skladu s člancima 41. i 42. Direktive 2007/64/EZ.

S prvom transakcijom izravnog terećenja ili jednokratnom transakcijom izravnog terećenja, te sa svakom sljedećom transakcijom izravnog terećenja primatelj plaćanja šalje podatke iz ovlaštenja svojem PPU-u, a PPU primatelja plaćanja prenosi podatke iz ovlaštenja platiteljevom PPU-u sa svakom transakcijom izravnog terećenja.

Osim zahtjeva iz stavka 1., primatelj plaćanja koji prima kreditne transfere priopćava svojim platiteljima za svaki traženi kreditni transfer svoju identifikacijsku oznaku računa za plaćanje, navedenu u točki (1)(a) Priloga, te, do 1. veljače 2014. za nacionalne platne transakcije, a do 1. veljače 2016.za prekogranične platne transakcije, ali samo ako je to potrebno, BIC svojeg PPU-a.

Prije prve transakcije izravnog terećenja platitelj priopćuje svoju identifikacijsku oznaku računa za plaćanje, navedenu u točki 1(a) Priloga. Platitelj priopćuje BIC svojeg PPU-a do 1. veljače 2014. za nacionalne platne transakcije, a do 1. veljače 2016. za prekogranične platne transakcije, ali samo ako je to potrebno.

Ako okvirni sporazum između platitelja i platiteljevog PPU-a ne predviđa pravo na povrat novčanih sredstava, platiteljev PPU, ne dovodeći u pitanje stavak 3. točku (a) podtočku ii., provjerava svaku transakciju izravnog terećenja prije terećenja platiteljevog računa za plaćanje i na osnovi podataka iz ovlaštenja, kako bi provjerio je li iznos dostavljene transakcije izravnog terećenja jednak iznosu i vremenskom okviru dogovorenom u ovlaštenju.

Nakon 1. veljače 2014. za nacionalne platne transakcije, odnosno nakon 1. veljače 2016. za prekogranične platne transakcije pružatelji platnih usluga ne smiju tražiti od korisnika platnih usluga da navedu BIC platiteljevog PPU-a ili PPU-a primatelja plaćanja.

Platiteljev PPU i PPU primatelja plaćanja ne zaračunavaju dodatne troškove ili druge naknade za postupak ispisivanja kojim se automatski sastavlja ovlaštenje za platne transakcije inicirane preko ili pomoću platne kartice na prodajnom mjestu, koje dovode do izravnog terećenja.

▼M2

Članak 5.a

Transakcije instant kreditnih transfera

Pružatelji platnih usluga koji svojim korisnicima platnih usluga nude platnu uslugu slanja i primanja kreditnih transfera svim svojim korisnicima platnih usluga nude platnu uslugu slanja i primanja instant kreditnih transfera.

Pružatelji platnih usluga iz prvog podstavka osiguravaju da svi računi za plaćanje koji su dostupni za kreditne transfere ujedno budu dostupni za instant kreditne transfere 24 sata dnevno svakog kalendarskog dana.

Odstupajući od stavka 1. i pod uvjetom da je dobio prethodno odobrenje svojih nadležnih tijela na temelju procjene tih tijela o svojem pristupu likvidnosti u eurima, pružatelj platnih usluga koji se nalazi u državi članici čija valuta nije euro nije obvezan korisnicima platnih usluga nuditi platnu uslugu slanja instant kreditnih transfera u eurima koja premašuje određeni limit po transakciji, s računa za plaćanje u nacionalnoj valuti te države članice, tijekom razdoblja u kojem taj pružatelj platnih usluga ne šalje niti prima transakcije redovnih kreditnih transfera u eurima u odnosu na takve račune za plaćanje. Taj limit određuju nadležna tijela i ne smije biti niži od 25 000 EUR. Nadležna tijela mogu na zahtjev pružatelja platnih usluga dati prethodno odobrenje za razdoblje od godinu dana. Na zahtjev pružatelja platnih usluga nadležna tijela mogu produljiti to prethodno odobrenje za daljnja razdoblja od godinu dana nakon što provedu ponovnu procjenu pristupa pružatelja platnih usluga likvidnosti u eurima. Nadležna tijela svake godine obavješćuju Komisiju o prethodnim odobrenjima i produljenjima koja su odobrila u skladu s ovim stavkom.

ESB i bilo koja nacionalna središnja banka, kada ne djeluju u svojstvu monetarnih tijela ili drugih tijela javne vlasti, mogu ograničiti svoju ponudu platne usluge slanja instant kreditnih transfera na razdoblje tijekom kojeg nude uslugu slanja i primanja redovnih kreditnih transfera.

Neovisno o članku 78. stavku 1. drugom podstavku Direktive (EU) 2015/2366, vrijeme primitka naloga za plaćanje za instant kreditni transfer jest trenutak u kojem ga je primio pružatelj platnih usluga platitelja, bez obzira na sat ili kalendarski dan.

Neovisno o članku 78. stavku 2. Direktive (EU) 2015/2366, ako platitelj i platiteljev pružatelj platnih usluga ugovore da se nalog za plaćanje za instant kreditni transfer izvršava u određeno vrijeme određenog dana ili u trenutku kada je platitelj stavio pružatelju platnih usluga novčana sredstva na raspolaganje, vrijeme primitka naloga za plaćanje za instant kreditni transfer smatra se to ugovoreno vrijeme, bez obzira na sat ili kalendarski dan.

Odstupajući od prvog i drugog podstavka ovog stavka, vrijeme primitka naloga za plaćanje za instant kreditni transfer jest sljedeće:

(a)

za neelektronički nalog za plaćanje za instant kreditni transfer, trenutak u kojem je platiteljev pružatelj platnih usluga unio informacije o nalogu za plaćanje u svoj interni sustav, što se provodi što je prije moguće nakon što platitelj svojem pružatelju platnih usluga preda neelektronički nalog za plaćanje za instant kreditni transfer;

(b)

za pojedinačni nalog za plaćanje za instant kreditni transfer koji je dio paketa iz stavka 7. ovog članka, ako konverziju tog paketa u pojedinačne platne transakcije provodi platiteljev pružatelj platnih usluga, trenutak u kojem je platiteljev pružatelj platnih usluga izdvojio iz paketa platnu transakciju koja će uslijediti; platiteljev pružatelj platnih usluga započinje konverziju paketa odmah nakon što ga platitelj preda svojem pružatelju platnih usluga i što je prije moguće dovršava tu konverziju;

(c)

za nalog za plaćanje za instant kreditni transfer s računa za plaćanje koji nisu u eurima, trenutak u kojem je iznos platne transakcije pretvoren u eure; takva konverzija valute provodi se odmah nakon što platitelj svojem pružatelju platnih usluga preda nalog za plaćanje za instant kreditni transfer.

Kada izvršavaju instant kreditne transfere, pružatelji platnih usluga, uz zahtjeve navedene u članku 5., ispunjavaju sljedeće zahtjeve:

(a)

pružatelji platnih usluga osiguravaju da platitelji mogu zadati nalog za plaćanje za instant kreditni transfer putem svih istih kanala za iniciranje plaćanja putem kojih ti platitelji mogu zadati nalog za plaćanje drugih kreditnih transfera;

(b)

neovisno o članku 83. Direktive (EU) 2015/2366, odmah nakon vremena primitka naloga za plaćanje za instant kreditni transfer, platiteljev pružatelj platnih usluga provjerava jesu li ispunjeni svi uvjeti potrebni za obradu platne transakcije i jesu li dostupna potrebna novčana sredstva, rezerviraju iznos platne transakcije na računu platitelja ili terete taj račun za taj iznos i odmah šalju platnu transakciju pružatelju platnih usluga primatelja plaćanja;

(c)

neovisno o članku 83. i članku 87. stavku 2. Direktive (EU) 2015/2366, pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja, u roku od 10 sekundi od vremena primitka naloga za plaćanje za instant kreditni transfer od strane platiteljeva pružatelja platnih usluga, na računu za plaćanje primatelja plaćanja stavlja na raspolaganje iznos platne transakcije u valuti u kojoj je račun primatelja plaćanja te platiteljevu pružatelju platnih usluga potvrđuje završetak izvršenja platne transakcije;

(d)

neovisno o članku 87. stavku 1. Direktive (EU) 2015/2366, pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja osigurava da je datum valute odobrenja računa za plaćanje primatelja plaćanja jednak datumu na koji je pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja iznos platne transakcije odobrio na računu za plaćanje primatelja plaćanja; i

(e)

odmah nakon primitka potvrde o završetku izvršenja iz točke (c), ili ako ne primi takvu potvrdu o završetku izvršenja u roku od 10 sekundi od vremena primitka naloga za plaćanje za instant kreditni transfer, platiteljev pružatelj platnih usluga bez naknade obavješćuje platitelja i, ako je to primjenjivo, pružatelja usluge iniciranja plaćanja o tome je li iznos platne transakcije stavljen na raspolaganje na računu za plaćanje primatelja plaćanja.

Neovisno o članku 89. Direktive (EU) 2015/2366, ako platiteljev pružatelj platnih usluga od pružatelja platnih usluga primatelja plaćanja nije primio poruku kojom on potvrđuje da su u roku od 10 sekundi od vremena primitka novčana sredstva stavljena na raspolaganje na račun za plaćanje primatelja plaćanja, platiteljev pružatelj platnih usluga odmah vraća platiteljev račun za plaćanje u stanje u kojem bi bio da transakcija nije izvršena.

Na zahtjev korisnika platnih usluga pružatelj platnih usluga korisniku nudi mogućnost određivanja limita kojim se utvrđuje maksimalni iznos koji se može poslati instant kreditnim transferom. Taj se limit može odrediti po danu ili po transakciji, uz isključivo diskrecijsko pravo korisnika platnih usluga. Pružatelji platnih usluga osiguravaju da korisnici platnih usluga mogu izmijeniti taj maksimalni iznos u bilo kojem trenutku prije zadavanja naloga za plaćanje za instant kreditni transfer. Ako nalog za plaćanje korisnika platnih usluga za instant kreditni transfer premašuje maksimalni iznos ili dovodi do premašivanja maksimalnog iznosa, platiteljev pružatelj platnih usluga ne izvršava nalog za plaćanje za instant kreditni transfer te o tome obavješćuje navedenog korisnika i informira ga kako da izmijeni maksimalni iznos.

Kada nude platnu uslugu slanja i primanja instant kreditnih transfera, pružatelji platnih usluga svojim korisnicima platnih usluga nude mogućnost dostavljanja više naloga za plaćanje u paketu ako pružatelji platnih usluga nude takvu mogućnost svojim korisnicima platnih usluga za ostale kreditne transfere.

Pružatelji platnih usluga ne smiju nametati ograničenja na broj naloga za plaćanje koji se mogu dostaviti u paketu instant kreditnih transfera koja su niža od ograničenja koja postavljaju za pakete drugih kreditnih transfera.

Pružatelji platnih usluga iz stavka 1. koji se nalaze u državi članici čija je valuta euro korisnicima platnih usluga nude platnu uslugu primanja instant kreditnih transfera u eurima kako je utvrđeno u ovom članku do 9. siječnja 2025., a platnu uslugu slanja instant kreditnih transfera u eurima kako je utvrđeno u ovom članku do 9. listopada 2025.

Pružatelji platnih usluga iz stavka 1. koji se nalaze u državi članici čija valuta nije euro korisnicima platnih usluga nude platnu uslugu primanja instant kreditnih transfera u eurima kako je utvrđeno u ovom članku do 9. siječnja 2027., a platnu uslugu slanja instant kreditnih transfera u eurima kako je utvrđeno u ovom članku do 9. srpnja 2027.

Odstupajući od drugog podstavka ovog stavka, do 9. lipnja 2028. pružatelji platnih usluga navedeni u stavku 1. ovog članka koji se nalaze u državi članici čija valuta nije euro nisu obvezni korisnicima platnih usluga ponuditi platnu uslugu slanja instant kreditnih transfera u eurima s računa za plaćanje u nacionalnoj valuti te države članice tijekom razdoblja u kojem ti pružatelji platnih usluga ne šalju niti primaju transakcije redovnih kreditnih transfera u eurima u odnosu na takve račune.

Neovisno o prvom podstavku ovog stavka, pružatelji platnih usluga koji su institucije za elektronički novac kako su definirane u članku 2. točki 1. Direktive 2009/110/EZ ili institucije za platni promet kako su definirane u članku 4. točki 4. Direktive (EU) 2015/2366 i koji se nalaze u državi članici čija je valuta euro nude korisnicima platnih usluga platnu uslugu slanja i primanja instant kreditnih transfera u eurima kako je utvrđeno u ovom članku do 9. travnja 2027.

Neovisno o drugom podstavku ovog stavka, pružatelji platnih usluga koji su institucije za elektronički novac kako su definirane u članku 2. točki 1. Direktive 2009/110/EZ ili institucije za platni promet kako su definirane u članku 4. točki 4. Direktive (EU) 2015/2366 i koji se nalaze u državi članici čija valuta nije euro korisnicima platnih usluga nude platnu uslugu primanja instant kreditnih transfera u eurima kako je utvrđeno u ovom članku do 9. travnja 2027., a platnu uslugu slanja instant kreditnih transfera u eurima kako je utvrđeno u ovom članku do 9. srpnja 2027.

Članak 5.b

Naknade za kreditne transfere i provjeru primatelja plaćanja

Sve naknade koje pružatelj platnih usluga zaračunava platiteljima i primateljima plaćanja za slanje i primanje instant kreditnih transfera ne smiju biti više od naknada koje taj pružatelj platnih usluga zaračunava za slanje i primanje drugih kreditnih transfera odgovarajuće vrste.

Usluge iz članka 5.c svim korisnicima platnih usluga pružaju se bez naknade.

Pružatelji platnih usluga koji se nalaze u državi članici čija je valuta euro usklađuju se s ovim člankom do 9. siječnja 2025.

Pružatelji platnih usluga koji se nalaze u državi članici čija valuta nije euro usklađuju se s ovim člankom do 9. siječnja 2027.

Članak 5.c

Provjera primatelja plaćanja u slučaju kreditnih transfera

Platiteljev pružatelj platnih usluga platitelju nudi uslugu kojom se osigurava provjera primatelja plaćanja kojem platitelj namjerava poslati kreditni transfer (usluga kojom se osigurava provjera). Platiteljev pružatelj platnih usluga obavlja uslugu kojom se osigurava provjera odmah nakon što platitelj dostavi relevantne informacije o primatelju plaćanja i prije nego što se platitelju ponudi mogućnost autorizacije tog kreditnog transfera. Platiteljev pružatelj platnih usluga nudi uslugu kojom se osigurava provjera neovisno o kanalu za iniciranje plaćanja kojim se platitelj koristio kako bi zadao nalog za plaćanje za kreditni transfer. Usluga kojom se osigurava provjera pruža se u skladu sa sljedećim:

(a)

ako je platitelj u nalog za plaćanje za kreditni transfer unio identifikacijsku oznaku računa za plaćanje navedenu u točki 1. podtočki (a) Priloga i ime primatelja plaćanja, platiteljev pružatelj platnih usluga pruža uslugu provjere podudaranja identifikacijske oznake računa za plaćanje navedene u točki 1. podtočki (a) Priloga s imenom primatelja plaćanja. Na zahtjev platiteljeva pružatelja platnih usluga, pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja provjerava podudaraju li se identifikacijska oznaka računa za plaćanje navedena u točki 1. podtočki (a) Priloga i ime primatelja plaćanja koje je dostavio platitelj. Ako se ne podudaraju, platiteljev pružatelj platnih usluga, na temelju informacija koje je dostavio pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja, o tome obavješćuje platitelja i informira ga da bi autoriziranje kreditnog transfera moglo dovesti do prijenosa novčanih sredstava na račun za plaćanje koji ne glasi na primatelja plaćanja kojeg je naveo platitelj. Ako se ime primatelja plaćanja koje je dostavio platitelj i identifikacijska oznaka računa za plaćanje navedena u točki 1. podtočki (a) Priloga gotovo podudaraju, platiteljev pružatelj platnih usluga platitelju navodi ime primatelja plaćanja povezano s identifikacijskom oznakom računa za plaćanje navedenom u točki 1. podtočki (a) Priloga koju je dostavio platitelj;

(b)

ako je primatelj plaćanja pravna osoba, a platiteljev pružatelj platnih usluga nudi kanal za iniciranje plaćanja koji platitelju omogućuje da zada nalog za plaćanje navođenjem identifikacijske oznake računa za plaćanje navedene u točki 1. podtočki (a) Priloga ovoj Uredbi zajedno s podatkovnim elementima koji nisu ime primatelja plaćanja kojima se primatelja plaćanja nedvojbeno identificira, kao što su porezni broj, europski jedinstveni identifikator kako je naveden u članku 16. stavku 1. drugom podstavku Direktive (EU) 2017/1132 Europskog parlamenta i Vijeća ( 6 ) ili LEI, i ako su ti podatkovni elementi dostupni u internom sustavu pružatelja platnih usluga primatelja plaćanja, taj pružatelj platnih usluga, na zahtjev platiteljeva pružatelja platnih usluga, provjerava podudaraju li se identifikacijska oznaka računa za plaćanje navedena u točki 1. podtočki (a) Priloga ovoj Uredbi i podatkovni element koji je naveo platitelj. Ako se identifikacijska oznaka računa za plaćanje navedena u točki 1. podtočki (a) Priloga ovoj Uredbi i podatkovni element koji je naveo platitelj ne podudaraju, platiteljev pružatelj platnih usluga o tome obavješćuje platitelja, na temelju informacija koje je dostavio pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja;

(c)

ako račun za plaćanje identificiran s pomoću oznake računa za plaćanje navedene u točki 1. podtočki (a) Priloga koju je dostavio platitelj drži pružatelj platnih usluga u ime više primatelja plaćanja, dodatne informacije koje omogućuju nedvojbenu identifikaciju primatelja plaćanja pružatelju platnih usluga platitelja može pružiti platitelj. Pružatelj platnih usluga koji vodi taj račun za plaćanje u ime više primatelja plaćanja ili, ako je to primjenjivo, pružatelj platnih usluga koji drži taj račun za plaćanje na zahtjev platiteljeva pružatelja platnih usluga potvrđuje nalazi li se primatelj plaćanja kojeg je naveo platitelj među primateljima plaćanja u čije se ime vodi ili drži taj račun za plaćanje. Platiteljev pružatelj platnih usluga obavješćuje platitelja ako se primatelj plaćanja kojeg je naveo platitelj ne nalazi među primateljima plaćanja u čije se ime vodi ili drži taj račun za plaćanje;

(d)

u slučajevima koji nisu opisani u točkama (a), (b) i (c) ovog stavka, a osobito ako pružatelj platnih usluga pruža kanal za iniciranje plaćanja koji ne zahtijeva da platitelj unese i identifikacijsku oznaku računa za plaćanje navedenu u točki 1. podtočki (a) Priloga i ime primatelja plaćanja, pružatelj platnih usluga osigurava da primatelj plaćanja kojem platitelj namjerava poslati kreditni transfer bude ispravno identificiran. U tu svrhu pružatelj platnih usluga obavješćuje platitelja na način koji omogućuje platitelju da potvrdi primatelja plaćanja prije autorizacije kreditnog transfera.

Ako identifikacijsku oznaku računa za plaćanje navedenu u točki 1. podtočki (a) Priloga ili ime primatelja plaćanja navodi pružatelj usluge iniciranja plaćanja, a ne platitelj, taj pružatelj usluge iniciranja plaćanja osigurava da su informacije o primatelju plaćanja ispravne.

Pružatelji platnih usluga, za potrebe stavka 1. točke (d), i pružatelji usluge iniciranja plaćanja, za potrebe stavka 2., održavaju pouzdane interne postupke kako bi se osigurala ispravnost informacija o primateljima plaćanja.

U slučaju naloga za plaćanje u papirnatom obliku, platiteljev pružatelj platnih usluga obavlja uslugu kojom se osigurava provjera u vrijeme primitka naloga za plaćanje, osim ako platitelj nije tada prisutan.

Pružatelji platnih usluga osiguravaju da obavljanje usluge kojom se osigurava provjera i usluge opisane u stavku 2. ne sprečava platitelje da autoriziraju dotični kreditni transfer.

Pružatelji platnih usluga omogućuju korisnicima platnih usluga koji nisu potrošači da odustanu od korištenja usluge kojom se osigurava provjera kada podnose više naloga za plaćanje u paketu.

Pružatelji platnih usluga osiguravaju da korisnici platnih usluga koji su odustali od primanja usluge kojom se osigurava provjera imaju pravo u bilo kojem trenutku odlučiti upotrebljavati tu uslugu.

Kad god pružatelj platnih usluga platitelja obavijesti platitelja u skladu sa stavkom 1. točkom (a), (b) ili (c), taj pružatelj platnih usluga istodobno obavješćuje platitelja da bi autorizacija kreditnog transfera mogla dovesti do prijenosa novčanih sredstava na račun za plaćanje koje ne glasi na primatelja plaćanja kojeg je naveo platitelj. Pružatelj platnih usluga pruža te informacije korisniku platnih usluga koji nije potrošač kada taj korisnik platnih usluga odluči odustati od korištenja usluge kojom se osigurava provjera kada dostavlja više naloga za plaćanje u paketu. Pružatelji platnih usluga obavješćuju svoje korisnike platnih usluga o posljedicama koje bi odluka korisnika platnih usluga da zanemare obavijest iz stavka 1. točaka (a), (b) i (c) imala na odgovornost pružatelja platnih usluga i prava korisnika platnih usluga na povrat novčanih sredstava.

Pružatelj platnih usluga ne smatra se odgovornim za izvršenje kreditnog transfera neplaniranom primatelju plaćanja na temelju pogrešne jedinstvene identifikacijske oznake, kako je utvrđeno u članku 88. Direktive (EU) 2015/2366, pod uvjetom da je ispunio zahtjeve iz ovog članka.

Ako platiteljev pružatelj platnih usluga ne postupi u skladu sa stavkom 1. ovog članka, ili ako pružatelj usluge iniciranja plaćanja ne postupi u skladu sa stavkom 2. ovog članka, a to rezultira neuredno izvršenom platnom transakcijom, platiteljev pružatelj platnih usluga bez odgađanja platitelju vraća preneseni iznos i, ako je to primjenjivo, dovodi taj terećeni račun za plaćanje u stanje koje bi odgovaralo stanju tog računa da platna transakcija nije bila izvršena.

Ako do nepostupanja dođe zato što pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja, ili pružatelj usluge iniciranja plaćanja, nije postupio u skladu sa svojim obvezama iz ovog članka, pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja ili, ako je relevantno, pružatelj usluge iniciranja plaćanja nadoknađuje platiteljevu pružatelju platnih usluga financijsku štetu koja mu je time nanesena.

Svaki daljnji financijski gubitak nanesen platitelju može se nadoknaditi u skladu s pravom koje se primjenjuje na ugovor sklopljen između platitelja i relevantnog pružatelja platnih usluga.

Pružatelji platnih usluga koji se nalaze u državi članici čija je valuta euro usklađuju se s ovim člankom do 9. listopada 2025.

Pružatelji platnih usluga koji se nalaze u državi članici čija valuta nije euro usklađuju se s ovim člankom do 9. srpnja 2027.

Članak 5.d

Provjera korisnika platnih usluga od strane pružatelja platnih usluga koji nude instant kreditne transfere kako bi se provjerilo je li korisnik platnih usluga osoba ili subjekt na koje se primjenjuju ciljane financijske mjere ograničavanja

Pružatelji platnih usluga koji nude instant kreditne transfere provjeravaju je li ijedan njihov korisnik platnih usluga osoba ili subjekt na koje se primjenjuju ciljane financijske mjere ograničavanja.

Pružatelji platnih usluga provode takve provjere odmah nakon stupanja na snagu svake nove ciljane financijske mjere ograničavanja, i odmah nakon stupanja na snagu svake izmjene takvih ciljanih financijskih mjera ograničavanja, a najmanje jedanput svakog kalendarskog dana.

Tijekom izvršenja instant kreditnog transfera platiteljev pružatelj platnih usluga i pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja koji su uključeni u izvršenje tog instant kreditnog transfera, uz to što obavljaju provjere u skladu sa stavkom 1. ovog članka, ne provjeravaju jesu li platitelj ili primatelj plaćanja čiji se računi za plaćanje upotrebljavaju za izvršenje tog instant kreditnog transfera osobe ili subjekti na koje se primjenjuju ciljane financijske mjere ograničavanja.

Prvim podstavkom ovog stavka ne dovode se u pitanje aktivnosti koje pružatelji platnih usluga poduzimaju kako bi poštovali mjere ograničavanja, osim ciljanih financijskih mjera ograničavanja donesenih u skladu s člankom 215. UFEU-a, mjere ograničavanja koje nisu donesene u skladu s člankom 215. UFEU-a ili pravo Unije o sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma.

Pružatelji platnih usluga usklađuju se s ovim člankom do 9. siječnja 2025.

▼B

Članak 6.

Konačni datumi

Najkasnije od 1. veljače 2014. kreditni se transferi izvršavaju u skladu s tehničkim zahtjevima navedenim u članku 5., stavcima 1.,2. i 4., te točkama 1. i 2. Priloga.

Najkasnije od 1. veljače 2014., izravna terećenja izvršavaju se u skladu s člankom 8., stavcima 2. i 3., te zahtjevima navedenim u članku 5., stavcima 1., 3., 5., 6. i 8., te točkama 1. i 3. Priloga.

Ne dovodeći u pitanje članak 3., izravna terećenja izvršavaju se u skladu sa zahtjevima navedenim u članku 8., stavku 1. najkasnije od 1. veljače 2017. za nacionalna plaćanja, te najkasnije od 1. studenoga 2012. za prekogranična plaćanja. za prekogranična plaćanja.

U slučaju nacionalnih platnih transakcija, država članica ili, uz odobrenje dotične države članice, pružatelji platnih usluga države članice, mogu nakon ispitivanja i ocjene pripremljenosti i spremnosti svojih građana utvrditi ranije datume od onih koji su navedeni u stavcima 1. i 2.

Članak 7.

Valjanost ovlaštenja i pravo na povrat novčanih sredstava

Valjano odobrenje primatelja plaćanja za naplatu ponavljajućih izravnih terećenja prema naslijeđenoj shemi prije 1. veljače 2014. vrijedi i nakon tog datuma i smatra se da ono predstavlja suglasnost platiteljevom PPU-u za izvršavanje ponavljajućih izravnih terećenja koje je taj primatelj plaćanja naplatio u skladu s ovom Uredbom, ako ne postoje nacionalni propisi ili potrošački sporazumi o nastavku valjanosti ovlaštenja za izravno terećenje.

Ovlaštenja iz stavka 1. omogućuju bezuvjetne povrate novčanih sredstava i povrate novčanih sredstava koji vrijede retroaktivno od datuma plaćanja koje se nadoknađuje, ako su takvi povrati predviđeni u okviru postojećeg ovlaštenja.

Članak 8.

Međubankovne naknade za transakcije izravnog terećenja

Ne dovodeći u pitanje stavak 2., na transakcije izravnog terećenja ne primjenjuju se VMN po transakciji izravnog terećenja niti druge ugovorene naknade s istom svrhom ili učinkom.

Za R-transakcije VMN se može primjenjivati ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

cilj je aranžmana učinkovita raspodjela troškova na PPU-a ili KPU-a, ovisno o tome koji je od njih prouzročio R-transakciju, pritom uzimajući u obzir postojanje transakcijskih troškova, te osigurati da se platitelju naknade ne naplaćuju automatski i da se PPU-u zabrani da za određenu vrstu R-transakcija korisnicima platnih usluga naplaćuju naknade koje premašuju troškove koje snosi PPU za takve transakcije;

(b)

naknade se strogo temelje na troškovima;

(c)

visina naknada ne premašuje stvarne troškove obrade R-transakcije od strane najučinkovitijeg usporedivog PPU-a koji je, s obzirom na obujam transakcija i karakter usluga, reprezentativna stranka u aranžmanu;

(d)

primjena naknada u skladu s točkama (a), (b) i (c) sprječava PPU-a da svojim korisnicima platnih usluga naplaćuje dodatne naknade u vezi s troškovima koji su već obuhvaćeni tim međubankovnim naknadama;

(e)

ne postoji provediva i ekonomski isplativa alternativa aranžmanu koja bi omogućila jednako učinkovito ili učinkovitije odvijanje R-transakcija uz iste ili niže troškove za potrošače.

U smislu prvog podstavka, za obračun naknada za R-transakcije uzimaju se u obzir samo kategorije troškova koje su izravno i nedvosmisleno povezane s obradom R-transakcija. Ti se troškovi točno utvrđuju. Specifikacija iznosa troškova, uključujući odvojeno utvrđivanje svake njihove komponente dio je aranžmana koji olakšava provjeru i praćenje.

Stavci 1. i 2. primjenjuju se mutatis mutandisna unilateralne aranžmane e jednog PPU-a i na bilateralne aranžmane između pružatelja platnih usluga, čiji je cilj ili učinak ekvivalentan onima iz multilateralnog aranžmana.

Članak 9.

Dostupnost plaćanja

Platitelj koji izvršava kreditni transfer primatelju plaćanja koji ima račun za plaćanje unutar Unije ne navodi državu članicu u kojoj se taj račun treba nalaziti, pod uvjetom da je račun za plaćanje dostupan u skladu s člankom 3.

Primatelj plaćanja koji prihvaća kreditni transfer ili koristi izravno terećenje za naplatu novčanih sredstava od platitelja koji ima račun za plaćanje unutar Unije, ne navodi državu članicu u kojoj se taj račun treba nalaziti, pod uvjetom da je račun za plaćanje dostupan u skladu s člankom 3.

Članak 10.

Nadležna tijela

Države članice imenuju nadležnim tijelima odgovornima za osiguranje usklađenosti s ovom Uredbom javna tijela, tijela priznata prema nacionalnim propisima ili javna tijela ovlaštena izričito za tu svrhu na temelju nacionalnih propisa, uključujući i nacionalne središnje banke. Države članice mogu imenovati postojeća tijela da djeluju kao nadležna tijela.

Države članice obavješćuju Komisiju o nadležnim tijelima, imenovanima prema stavku 1. do 1. veljače 2013. One bez odlaganja obavješćuju Komisiju i europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo, EBA) o svakoj naknadnoj promjeni u vezi s tim tijelima.

Države članice osiguravaju da nadležna tijela iz stavka 1. imaju sva potrebna ovlaštenja za obavljanje svojih dužnosti. Postoji li na njihovom državnom području više od jednog nadzornog tijela za pitanja obuhvaćena ovom Uredbom, države članice osiguravaju usku suradnju tih tijela s ciljem djelotvornog ispunjavanja njihovih dužnosti.

Nadležna tijela učinkovito prate usklađenost pružatelja platnih usluga s ovom Uredbom, te poduzimaju sve potrebne mjere za osiguranje takve usklađenost. Ona međusobno surađuju u skladu s člankom 24. Direktive 2007/64/EZ i člankom 31. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 11.

Sankcije

Države članice do 1. veljače 2013. propisuju sankcije koje se primjenjuju na kršenje ove Uredbe i poduzimaju sve potrebne mjere za osiguranje njihove provedbe. Takve su sankcije učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. Države članice obavješćuju Komisiju o tim pravilima i mjerama do 1. kolovoza 2013., te je bez odlaganja obavješćuju o svakoj njihovoj naknadnoj izmjeni.

▼M2

1.a

Odstupajući od stavka 1. ovog članka, države članice do 9. travnja 2025. utvrđuju pravila o sankcijama koje se primjenjuju na kršenja članaka od 5.a do 5.d i poduzimaju sve potrebne mjere radi osiguranja njihove provedbe. Te sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. Države članice do 9. travnja 2025. obavješćuju Komisiju o tim pravilima i mjerama te je bez odgode obavješćuju o svim naknadnim izmjenama koje na njih utječu.

1.b

U pogledu sankcija koje se primjenjuju na kršenja članka 5.d, države članice osiguravaju da takve sankcije uključuju:

(a)

u slučaju pravne osobe, najviše administrativne novčane kazne u iznosu od najmanje 10 % ukupnog godišnjeg neto prometa pravne osobe u prethodnoj poslovnoj godini;

(b)

u slučaju fizičke osobe, najviše administrativne novčane kazne u iznosu od najmanje 5 000 000 EUR ili u jednakovrijednom iznosu u nacionalnoj valuti u državama članicama čija valuta nije euro na dan 8. travnja 2024.

Za potrebe točke (a) ovog stavka, ako je pravna osoba društvo kći matičnog društva kako je definirano u članku 2. točki 9. Direktive 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća ( 7 ) ili bilo kojeg društva koje ima stvarni prevladavajući utjecaj na tu pravnu osobu, relevantni promet jest promet koji proizlazi iz konsolidiranih financijskih izvještaja krajnjeg matičnog društva u prethodnoj poslovnoj godini.

1.c

Sankcije iz stavka 1.a ovog članka ne primjenjuju se u pogledu kršenja zahtjeva dostupnosti iz članka 5.a stavka 1. drugog podstavka ako računi za plaćanje koje vode pružatelji platnih usluga nisu dostupni za instant kreditne transfere zbog planiranog održavanja za koje su razdoblja nedostupnosti predvidljiva i kratka ili zbog planiranog prekida instant kreditnih transfera u okviru relevantne platne sheme, pod uvjetom da su korisnici platnih usluga unaprijed obaviješteni o tim razdobljima planiranog održavanja ili planiranog prekida.

1.d

Odstupajući od stavka 1.b, ako se pravnim sustavom države članice ne predviđaju administrativne sankcije, ovaj se članak može primjenjivati tako da sankciju pokrene nadležno tijelo, a izriču je pravosudna tijela, pri čemu se osigurava da je ta sankcija učinkovita, proporcionalna i odvraćajuća te da ima istovjetan učinak kao i administrativne sankcije koje izriču nadležna tijela država članica čijim se pravnim sustavom predviđaju administrativne sankcije. U svakom slučaju sankcije koje se izriču moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. Države članice čijim pravnim sustavom nisu predviđene administrativne sankcije obavješćuju Komisiju o svojim sankcijama do 9. travnja 2025. te je bez odgode obavješćuju o svim naknadnim izmjenama koje na njih utječu.

▼B

Sankcije iz stavka 1. ne primjenjuju se na potrošače.

Članak 12.

Izvansudski pritužbeni postupci i postupci izvansudskog rješavanja sporova

Države članice dužne su uspostaviti odgovarajuće i učinkovite izvansudske pritužbene postupke i postupke izvansudskog rješavanja sporova između korisnika platnih usluga i njihovih pružatelja platnih usluga u vezi s pravima i obvezama koje proizlaze iz ove Uredbe. U te svrhe države članice imenuju postojeća tijela, ili, prema potrebi, osnivaju nova.

Države članice obavješćuju Komisiju o tijelima iz stavka 1. do 1. veljače 2013. One bez odlaganja obavješćuju Komisiju o svakoj naknadnoj promjeni u vezi s tim tijelima.

Države članice mogu odrediti da se ovaj članak primjenjuje samo na korisnike platnih usluga koji su potrošači ili samo na one koji su potrošači i mikropoduzeća. Države članice obavješćuju Komisiju o svakoj takvoj odredbi do 1. kolovoza 2013.

Članak 13.

Delegiranje ovlasti

Komisija je ovlaštena donositi delegirane pravne akte u skladu s člankom 14. u svrhu izmjene Priloga, kako bi se uzeo u obzir tehnički napredak i kretanja na tržištu.

Članak 14.

Izvršavanje delegiranje

Ovlast za donošenje delegiranih pravnih akata prenosi se na Komisiju podložno uvjetima navedenima u ovom članku.

Ovlast za donošenje delegiranih pravnih akata iz članka 13. prenosi se na Komisiju na razdoblje od 5 godina, počevši od 31. ožujka 2012. Komisija sastavlja izvješće u vezi s delegiranjem ovlasti najkasnije 9 mjeseci prije kraja tog petogodišnjeg razdoblja. Delegiranje ovlasti automatski se produžava na razdoblja iste dužine, osim ako se Europski parlament ili Vijeće suprotstave takvom produžetku najkasnije 3 mjeseca prije završetka svakog razdoblja.

Europski parlament ili Vijeće mogu u svako doba ukinuti delegiranje ovlasti iz članka 13. Odlukom o ukidanju prestaje vrijediti delegirana ovlast navedena u toj odluci. Odluka stupa na snagu na dan nakon njezine objave u Službenom listu Europske unije ili neki kasniji datum naveden u njoj. Ona ne utječe na valjanost bilo kojeg delegiranog pravnog akta koji je već na snazi.

Čim donese delegirani pravni akt, Komisija o tome istodobno obavješćuje Europski parlament i Vijeće.

Delegirani pravni akt donesen u skladu s člankom 13. stupa na snagu samo ako nije uložen prigovor ni od strane Europskog parlamenta niti Vijeća u roku od 3 mjeseca nakon obavijesti o tom pravnom aktu Europskom parlamentu i Vijeću ili ako, prije isteka tog razdoblja, i Europski parlament i Vijeće obavijeste Komisiju da neće ulagati prigovor. To razdoblje produžava se za 3 mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

▼M2

Članak 15.

Preispitivanje

Do 1. veljače 2017. Komisija Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru, ESB-u i EBA-i podnosi izvješće o primjeni ove Uredbe popraćeno, prema potrebi, prijedlogom.

Do 9. listopada 2028. Komisija Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće popraćeno, prema potrebi, zakonodavnim prijedlogom. To izvješće sadržava evaluaciju:

(a)

kretanja naknada za račune za plaćanje, kao i za nacionalne i prekogranične kreditne transfere i instant kreditne transfere u eurima i u nacionalnoj valuti država članica čija valuta nije euro od 26. listopada 2022., uključujući učinak članka 5.b stavka 1. na te naknade; i

(b)

područja primjene članka 5.d i njegove učinkovitosti u sprečavanju nepotrebnog ometanja instant kreditnih transfera.

Pružatelji platnih usluga svoja nadležna tijela izvješćuju o:

(a)

visini naknada za kreditne transfere, instant kreditne transfere i račune za plaćanje;

(b)

udjelu odbijenih transakcija, zasebno za nacionalne i prekogranične platne transakcije, zbog primjene ciljanih financijskih mjera ograničavanja.

Pružatelji platnih usluga takva izvješća podnose svakih 12 mjeseci. Prvo izvješće podnosi se 9. travnja 2025. i uključuje informacije o visini naknada i odbijenim transakcijama tijekom razdoblja koje počinje 26. listopada 2022. i traje do kraja prethodne kalendarske godine.

Nadležna tijela do 9. listopada 2025. i nakon toga svake godine Komisiji i EBA-i dostavljaju informacije koje su im pružatelji platnih usluga priopćili na temelju stavka 3. i informacije o obujmu i vrijednosti nacionalnih i prekograničnih instant kreditnih transfera u eurima koje su pružatelji platnih usluga s poslovnim nastanom u svojoj državi članici poslali tijekom prethodne kalendarske godine.

EBA izrađuje nacrt provedbenih tehničkih standarda za utvrđivanje jedinstvenih obrazaca za izvješćivanje te uputa i metodologije o tome kako te obrasce za izvješćivanje upotrebljavati u svrhu izvješćivanja iz stavka 3.

EBA do 9. lipnja 2024. Komisiji podnosi nacrt provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovoga stavka.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Komisija do 9. travnja 2027. Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o preostalim preprekama dostupnosti i upotrebi instant kreditnih transfera. U tom se izvješću procjenjuje razina standardizacije tehnologija koje su relevantne za upotrebu instant kreditnih transfera. Izvješće je, prema potrebi, popraćeno zakonodavnim prijedlogom.

▼B

Članak 16.

Prijelazne odredbe

▼M1

Odstupajući od članka 6. stavaka 1. i 2., pružatelji platnih usluga mogu do 1. kolovoza 2014. nastaviti obrađivati platne transakcije u eurima u oblicima koji se razlikuju od onih koji su potrebni za kreditne transfere i izravna terećenja na temelju ove Uredbe.

Države članice tek od 2. kolovoza 2014. primjenjuju pravila o sankcijama koje se primjenjuju na kršenje članka 6. stavaka 1. i 2., utvrđenima u skladu s člankom 11.

Odstupajući od odredaba članka 6. stavaka 1. i 2., države članice mogu dopustiti pružateljima platnih usluga da do 1. veljače 2016. korisnicima platnih usluga pružaju usluge konverzije za nacionalne platne transakcije, omogućujući korisnicima platnih usluga koji su potrošači da nastave koristiti BBAN umjesto identifikacijske oznake računa za plaćanje, navedene u točki 1. podtočki (a) Priloga, pod uvjetom da je osigurana interoperabilnost tehničkim pretvaranjem na siguran način platiteljevog BBAN-a i BBAN-a primatelja plaćanja u odgovarajuću identifikacijsku oznaku računa za plaćanje navedenu u točki 1. podtočki (a) Priloga. Ta identifikacijska oznaka računa za plaćanje dostavlja se korisniku platnih usluga koji izdaje nalog, po potrebi, prije izvršenja plaćanja. U takvom slučaju pružatelji platnih usluga ne zaračunavaju korisniku platnih usluga nikakve troškove ili druge naknade koje su izravno ili neizravno povezane s tim uslugama konverzije.

▼B

Pružatelji platnih usluga koji nude platne usluge u eurima, a nalaze se u nekoj od država članica čija valuta nije euro, se usklađuju se s odredbama članka 3. kod ponude platnih usluga u eurima do 31. listopada 2016.Međutim, ako bilo koja od takvih država članica uvede euro kao valutu prije 31. listopada 2015., PPU koji se nalazi u toj državi članici usklađuje se s odredbama članka 3. u roku od 1 godine od datuma kada se dotična država članica pridružila europodručju.

Države članice mogu dopustiti svojim nadležnim tijelima izuzeće od svih ili nekih zahtjeva iz članka 6., stavaka 1. i 2. za transakcije kreditnog transfera ili izravnog terećenja čiji je ukupni udio na tržištu, prema službenim statističkim podacima o platnom prometu koje izdaje ESB na godišnjoj osnovi, manji od 10% ukupnog broja transakcija kreditnog transfera odnosno izravnog terećenja u toj državi članici do 1. veljače 2016.

Države članice mogu dopustiti svojim nadležnim tijelima izuzeće od svih ili nekih zahtjeva iz članka 6., stavaka 1. i 2. za platne transakcije zadane pomoću platne kartice na prodajnom mjestu, čiji je rezultat izravno terećenje na račun za plaćanje i sa računa za plaćanje utvrđenog pomoću BBAN-a ili IBAN-a do 1. veljače 2016.

Odstupajući od odredaba članka 6., stavaka 1. i 2., države članice mogu dopustiti svojim nadležnim tijelima, do 1. veljače 2016., izuzeće od posebnog zahtjeva iz članka 5. stavka 1., točke (d) o korištenju formata poruka navedenih u točki (1)(b) Priloga, za korisnike platnih usluga koji iniciraju ili primaju pojedinačne kreditne transfere ili izravna terećenja koji se prenose zajedno u paketu. Unatoč mogućem izuzeću, pružatelji platnih usluga su dužni ispuniti uvjete navedene u članku 5., stavku 1., točki (d), ako KPU zatraži takvu uslugu.

Odstupajući od odredaba članka 6., stavaka 1. i 2., države članice mogu odgoditi zahtjeve koji se odnose na navođenje BIC-a za nacionalne platne transakcije u članku 5., stavcima 4., 5. i 7. do 1. veljače 2016.

Ako neka država članica namjerava koristiti neko od odstupanja predviđenih u stavcima 1., 3., 4., 5., ili 6., ta država članica dužna je o tome obavijestiti Komisiju do 1. veljače 2013. te nakon toga dopustiti svojem nadležnom tijelu da izuzme, prema potrebi, neke ili sve zahtjeve navedene u članku 5., članku 6., stavcima 1. ili 2. i Prilogu za odgovarajuće platne transakcije, kako je navedeno u dotičnim stavcima ili podstavcima, i za razdoblje koje ne premašuje ono navedeno u odstupanjima. Države članice obavješćuju Komisiju o platnim transakcijama za koje vrijedi odstupanje, te o svakoj naknadnoj promjeni.

Pružatelji platnih usluga koji se nalaze u državi članici čija valuta nije euro i korisnici platnih usluga koji se koriste platnom uslugom u toj državi dužni su ispuniti zahtjeve iz članaka 4. i 5. do 31. listopada 2016. Operatori platnog sustava za mala plaćanja za državu članicu čija valuta nije euro ispunjavaju zahtjeve iz članka 4., stavka 2. do 31. listopada 2016.

Međutim, ako se uvede euro kao valuta u bilo kojoj od tih država članica prije 31. listopada 2015., pružatelji platnih usluga ili, prema potrebi, operatori platnog sustava za mala plaćanja koji se nalaze u toj državi članici i korisnici platnih usluga koji se u njoj koriste platnom uslugom usklađuju se s dotičnim odredbama u roku od 1 godine, počevši od datuma na koji se dotična država članica pridružila europodručju, ali ne prije odgovarajućih datuma određenih za države članice koje su na dan 31. ožujka 2012. uvele euro kao nacionalnu valutu.

▼M2

Ako je euro uveden kao valuta u državi članici prije 9. travnja 2027., pružatelji platnih usluga u toj državi članici usklađuju se s člancima 5.a., 5.b i 5.c u roku od godine dana od datuma na koji je euro uveden kao valuta u toj državi članici i ne kasnije od relevantnih datuma koji su u tim člancima utvrđeni za pružatelje platnih usluga u državama članicama čija valuta nije euro. Međutim, takvi pružatelji platnih usluga nisu se dužni uskladiti s člancima 5.a, 5.b i 5.c prije odgovarajućih datuma utvrđenih u tim člancima za pružatelje platnih usluga u državama članicama čija je valuta euro.

▼B

Članak 17.

Izmjene Uredbe (EZ) br. 924/2009

Uredba (EZ) br. 924/2009 mijenja se kako slijedi:

(1)

U Članku 2. točka (10) zamjenjuje se sljedećim:

„10.

‚novčana sredstva’ znači novčanice i kovanice, knjižni novac i elektronički novac prema definiciji iz članka 2. stavka 2. Direktive 2009/110/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o osnivanju, obavljanju djelatnosti i bonitetnom nadzoru poslovanja institucija za elektronički novac ( *1 ).

(2)

U članku 3. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.

Naknade koje pružatelj platnih usluga zaračunava korisniku platnih usluga za prekogranična plaćanja jednake su naknadama koje taj pružatelj platnih usluga zaračunava korisnicima platnih usluga za odgovarajuća nacionalna plaćanja jednake vrijednosti i u istoj valuti.”;

(3)

Članak 4. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 2. briše se;

(b)

stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.

Pružatelj platnih usluga može korisniku platnih usluga zaračunati dodatne naknade uz one koje su zaračunate u skladu s člankom 3. stavkom 1. ako taj korisnik naloži pružatelju platnih usluga da izvrši prekogranično plaćanje bez priopćavanja IBAN-a i, prema potrebi, i u skladu s Uredbom (EU) br. 260/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2012. o utvrđivanju tehničkih i poslovnih zahtjeva za kreditne transfere i izravna terećenja u eurima i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 924/2009 ( ( *2 ),, odgovarajućeg BIC-a za račun za plaćanje u drugoj državi članici. Te naknade moraju biti primjerene i u skladu s troškovima. One moraju biti dogovorene između pružatelja platnih usluga i korisnika platnih usluga. Pružatelj platnih usluga pravodobno obavješćuje korisnika platnih usluga o iznosu dodatnih naknada prije nego što takav dogovor postane obvezujući za korisnika platnih usluga.

(4)

U članku 5. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.

S učinkom od 1. veljače 2016. države članice ukidaju nacionalne obveze izvješćivanja na osnovi namire za statistiku platne bilance koje vrijede za pružatelje platnih usluga u vezi s platnim transakcijama njihovih klijenata.”

(5)

Članak 7. mijenja se kako slijedi:

(a)

u stavku 1. datum „1. studenoga 2012.” zamjenjuje se datumom „1. veljače 2017.”;

(b)

u stavku 2. datum „1. studenoga 2012.” zamjenjuje se datumom „1. veljače 2017.”;

(c)

u stavku 3. datum „1. studenoga 2012.” zamjenjuje se datumom „1. veljače 2017.”;

(6)

Članak 8. briše se.

Članak 18.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

PRILOG

TEHNIČKI ZAHTJEVI (ČLANAK 5.)

1. Osim osnovnih zahtjeva navedenih u članku 5., za transakcije kreditnog transfera i izravnog terećenja vrijede sljedeći tehnički zahtjevi:

(a)

Identifikacijska oznaka računa za plaćanje iz članka 5., stavka 1., točaka (a) i (c) mora biti IBAN.

(b)

Standard za format poruka iz članka 5., stavka 1., točaka (b) i (d) mora biti ISO 20022 XML.

(c)

Polje s podacima o opisu plaćanja mora dopustiti 140 znakova. Platne sheme mogu dopustiti veći broj znakova, osim ako uređaj koji se koristi za slanje informacija ima tehnička ograničenja u vezi s brojem znakova; u takvom slučaju primjenjuje se tehnička gornja granica uređaja.

(d)

Informacije o referenci opisa plaćanja i drugi elementi podataka dostavljeni u skladu s točkama 2. i 3. ovog Priloga moraju biti preneseni u cijelosti i bez izmjena između pružatelja platnih usluga u lancu plaćanja.

(e)

Nakon što traženi podaci postanu dostupni u elektroničkom obliku, platne transakcije moraju omogućiti potpuno automatiziranu, elektroničku obradu u svim fazama procesa duž cijelog lanca plaćanja (direktnu obradu, engl. end-to-end straight-through processing), kako bi se cijeli proces plaćanja mogao voditi elektronički, bez ponovnog unosa ili ručnog posredovanja. To mora, kadgod je moguće, vrijediti i za iznimnu obradu transakcija kreditnog transfera i izravnog terećenja.

(f)

U platnim shemama ne smije biti određen najniži prag iznosa platne transakcije za kreditni transfer i izravno terećenje, ali ne postoji obveza obrade platnih transakcija čiji je iznos nula.

(g)

U platnim shemama ne postoji obveza izvršavanja kreditnih transfera i izravnih terećenja čiji iznos premašuje EUR 999 999 999,99 .

2. Osim zahtjeva iz točke 1., za transakcije kreditnog transfera vrijede sljedeći zahtjevi:

(a)

Elementi podataka iz članka 5., stavka 2., točke (a) jesu sljedeći:

ime platitelja i/ili IBAN platiteljevog računa za plaćanje,

ii.

iznos kreditnog transfera,

iii.

IBAN računa za plaćanje primatelja plaćanja,

iv.

ako je raspoloživo, ime primatelja plaćanja,

bilo kakve informacije o opisu plaćanja.

(b)

Elementi podataka iz članka 5., stavka 2., točke (b) jesu sljedeći:

ime platitelja,

ii.

IBAN platiteljevog računa za plaćanje,

iii.

iznos kreditnog transfera,

iv.

IBAN računa za plaćanje primatelja plaćanja,

bilo kakve informacije o opisu plaćanja,

vi.

bilo kakav identifikacijski kôd primatelja plaćanja,

vii.

ime bilo koje referentne stranke primatelja plaćanja,

viii.

svrha kreditnog transfera,

ix.

bilo koja kategorija svrhe kreditnog transfera.

(c)

Osim toga, platiteljev PPU mora PPU-u primatelja plaćanja dostaviti sljedeće obvezne elemente podataka;

BIC platiteljevog PPU-a (ako pružatelji platnih usluga koji sudjeluju u platnoj transakciji ne ugovore drukčije),

ii.

BIC PPU-a primatelja plaćanja (ako pružatelji platnih usluga koji sudjeluju u platnoj transakciji ne ugovore drukčije),

iii.

identifikacijski kôd platne sheme,

iv.

datum namire kreditnog transfera,

referentni broj poruke o kreditnom transferu platiteljevog PPU-a.

(d)

Elementi podataka iz članka 5., stavka 2., točke (c) jesu sljedeći:

ime platitelja,

ii.

iznos kreditnog transfera,

iii.

bilo kakve informacije o opisu plaćanja.

3. Osim zahtjeva iz točke 1., za transakcije izravnog terećenja vrijede sljedeći zahtjevi:

(a)

Elementi podataka iz članka 5., stavka 3., točke (a) i. jesu sljedeći:

vrsta izravnog terećenja (ponavljajuće, jednokratno, prvo, zadnje ili poništenje)

ii.

ime primatelja plaćanja,

iii.

IBAN računa za plaćanje primatelja plaćanja koji će se odobriti radi naplate,

iv.

ako je raspoloživo, ime platitelja,

IBAN platiteljevog računa za plaćanje koji će se teretiti radi naplate,

vi.

jedinstvena referentna oznaka ovlaštenja,

vii.

datum potpisivanja platiteljevog ovlaštenja, ako je ono izdano nakon 31. ožujka 2012.,

viii.

iznos za naplatu,

ix.

ako ovlaštenje preuzima primatelj plaćanja koji nije primatelj plaćanja koji je izdao ovlaštenje, jedinstvena referentna oznaka ovlaštenja koju je dao izvorni primatelj plaćanja koji je izdao ovlaštenje,

identifikator primatelja plaćanja,

xi.

ako ovlaštenje preuzima primatelj plaćanja koji nije primatelj plaćanja koji je izdao ovlaštenje, identifikator izvornog primatelja plaćanja koji je izdao ovlaštenje,

xii.

bilo kakve informacije o opisu plaćanja koje primatelj plaćanja dostavi platitelju,

xiii.

bilo koja svrha naplate,

xiv.

bilo koja kategorija svrhe naplate.

(b)

Elementi podataka iz članka 5., stavka 3., točke (b) jesu sljedeći:

BIC PPU-a primatelja plaćanja (ako pružatelji platnih usluga koji sudjeluju u platnoj transakciji ne ugovore drukčije),

ii.

BIC platiteljevog PPU-a (ako pružatelji platnih usluga koji sudjeluju u platnoj transakciji ne ugovore drukčije),

iii.

ime platiteljeve referentne stranke (ako postoji u dematerijaliziranom ovlaštenju),

iv.

identifikacijski kod platiteljeve referentne stranke (ako postoji u dematerijaliziranom ovlaštenju),

ime referentne stranke primatelja plaćanja (ako postoji u dematerijaliziranom ovlaštenju),

vi.

identifikacijski kôd referentne stranke primatelja plaćanja (ako postoji u dematerijaliziranom ovlaštenju),

vii.

identifikacijski kôd platne sheme,

viii.

datum namire naplate,

ix.

referentna oznaka za naplatu PPU-a primatelja plaćanja,

vrsta ovlaštenja,

xi.

vrsta izravnog terećenja (ponavljajuće, jednokratno, prvo, zadnje ili poništenje),

xii.

ime primatelja plaćanja,

xiii.

IBAN računa za plaćanje primatelja plaćanja koji će se odobriti radi naplate,

xiv.

ako je raspoloživo, ime platitelja,

xv.

IBAN platiteljevog računa za plaćanje koji će se teretiti radi naplate,

xvi.

jedinstvena referentna oznaka ovlaštenja,

xvii.

datum potpisivanja ovlaštenja, ako je platitelj izdao ovlaštenje nakon 31. ožujka 2012.,

xviii.

iznos za naplatu,

xix.

jedinstvena referentna oznaka ovlaštenja, koju je dostavio izvorni primatelj plaćanja koji je izdao ovlaštenje (ako je ovlaštenje preuzeo primatelj plaćanja koji nije primatelj plaćanja koji je izdao ovlaštenje),

xx.

identifikator primatelja plaćanja,

xxi.

identifikator izvornog primatelja plaćanja koji je izdao ovlaštenje (ako je ovlaštenje preuzeo primatelj plaćanja koji nije primatelj plaćanja koji je izdao ovlaštenje),

xxii.

bilo kakve informacije o opisu plaćanja koje primatelj plaćanja dostavi platitelju.

(c)

Elementi podataka iz članka 5., stavka 3., točke (c) jesu sljedeći:

jedinstvena referentna oznaka ovlaštenja,

ii.

identifikator primatelja plaćanja,

iii.

ime primatelja plaćanja,

iv.

iznos za naplatu,

bilo kakve informacije o opisu plaćanja,

vi.

identifikacijski kôd platne sheme.

( 2 ) Direktiva (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o platnim uslugama na unutarnjem tržištu, o izmjeni direktiva 2002/65/EZ, 2009/110/EZ i 2013/36/EU te Uredbe (EU) br. 1093/2010 i o stavljanju izvan snage Direktive 2007/64/EZ (SL L 337, 23.12.2015., str. 35.).

( 6 ) Direktiva (EU) 2017/1132 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o određenim aspektima prava društava (SL L 169, 30.6.2017., str. 46.).

( 7 ) Direktiva 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o godišnjim financijskim izvještajima, konsolidiranim financijskim izvještajima i povezanim izvješćima za određene vrste poduzeća, o izmjeni Direktive 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ (SL L 182, 29.6.2013., str. 19.).


		br.	stranica	datum
►M1	UREDBA (EU) br. 248/2014 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 26. veljače 2014.	L 84	1	20.3.2014
►M2	UREDBA (EU) 2024/886 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 13. ožujka 2024.	L 886	1	19.3.2024