02009R0924 — HR — 19.04.2021 — 005.001
Ovaj je tekst namijenjen isključivo dokumentiranju i nema pravni učinak. Institucije Unije nisu odgovorne za njegov sadržaj. Vjerodostojne inačice relevantnih akata, uključujući njihove preambule, one su koje su objavljene u Službenom listu Europske unije i dostupne u EUR-Lexu. Tim službenim tekstovima može se izravno pristupiti putem poveznica sadržanih u ovom dokumentu.
UREDBA (EZ) br. 924/2009 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 16. rujna 2009. o prekograničnim plaćanjima u Zajednici i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 2560/2001 ( L 266 9.10.2009, 11) |
Koju je izmijenila:
|
|
|||
br. |
stranica |
datum |
||
UREDBA (EU) br. 260/2012 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 14. ožujka 2012. |
L 94 |
22 |
30.3.2012 |
|
UREDBA (EU) 2019/518 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 19. ožujka 2019. |
L 91 |
36 |
29.3.2019 |
Koju je ispravio:
UREDBA (EZ) br. 924/2009 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA
od 16. rujna 2009.
o prekograničnim plaćanjima u Zajednici i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 2560/2001
(Tekst značajan za EGP)
Članak 1.
Predmet i područje primjene
Neovisno o prvom podstavku ovog stavka, članci 3.a i 3.b primjenjuju se na nacionalna i prekogranična plaćanja koja su izražena ili u eurima ili u nacionalnoj valuti države članice koja nije euro te koja uključuju uslugu preračunavanja valuta.
Članak 2.
Definicije
Za potrebe ove Uredbe, primjenjuju se sljedeće definicije:
„prekogranično plaćanje” znači elektronički obrađena platna transakcija koja je inicirana od strane platitelja ili od strane primatelja plaćanja ili preko primatelja plaćanja pri čemu se platiteljev pružatelj platnih usluga i pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja nalaze u različitim državama članicama;
„nacionalno plaćanje” znači elektronički obrađena platna transakcija koja je inicirana od strane platitelja ili od strane primatelja plaćanja ili preko primatelja plaćanja, pri čemu se platiteljev pružatelj platnih usluga i pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja nalaze u istoj državi članici;
„platitelj” znači fizička ili pravna osoba koja ima račun za plaćanje i koja da suglasnost za izvršenje naloga za plaćanje s tog računa ili, ako račun za plaćanje ne postoji, fizička ili pravna osobu koja daje nalog za plaćanje;
„primatelj plaćanja” znači fizička ili pravna osoba za koju su namijenjena novčana sredstva koja su predmet platne transakcije;
„pružatelj platnih usluga” znači bilo koja kategorija pravne osobe iz članka 1. stavka 1. Direktive 2007/64/EZ i fizičke ili pravne osobe iz članka 26. te Direktive, ali ne uključuje institucije navedene u članku 2. Direktive 2006/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o osnivanju i obavljanju djelatnosti kreditnih institucija ( 1 ) koje se koriste izuzećem za države članice, koje se ostvaruje u skladu s člankom 2. stavkom 3. Direktive 2007/64/EZ;
„korisnik platnih usluga” znači fizička ili pravna osoba koja se koristi platnom uslugom u svojstvu platitelja i/ili primatelja plaćanja;
„platna transakcija” znači polaganje, prijenos ili podizanje novčanih sredstava koje je inicirano od strane platitelja ili od strane primatelja plaćanja ili preko primatelja plaćanja, bez obzira na bilo kakve temeljne obveze između platitelja i primatelja plaćanja;
„nalog za plaćanje” znači instrukcija koju platitelj ili primatelj plaćanja podnosi svom pružatelju platnih usluga, a kojom se traži izvršenje platne transakcije;
„naknada” znači svaki iznos koji pružatelj platnih usluga zaračunava korisniku platnih usluga i koji je izravno ili neizravno povezan s platnom transakcijom, svaki iznos koji pružatelj platnih usluga ili stranka koja pruža usluge preračunavanja valuta zaračunava korisniku platnih usluga za uslugu preračunavanja valuta u skladu s člankom 59. stavkom 2. Direktive (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća ( 2 ) ili kombinacija tih iznosa;
„novčana sredstva” znači novčanice i kovanice, knjižni novac i elektronički novac prema definiciji iz članka 2. stavka 2. Direktive 2009/110/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o osnivanju, obavljanju djelatnosti i bonitetnom nadzoru poslovanja institucija za elektronički novac ( 3 );
„potrošač” znači fizička osoba koja djeluje izvan područja svoje trgovačke, poslovne ili profesionalne djelatnosti;
„mikropoduzeće” znači poduzeće koje je u vrijeme sklapanja ugovora o platnoj usluzi poduzeće prema definiciji iz članka 1. i članka 2. stavaka 1. i 3. Priloga Preporuci Komisije 2003/361/EZ od 6. svibnja 2003. koja se odnosi na definiciju mikropoduzeća, te malih i srednjih poduzeća ( 4 );
„međubankovna naknada” znači naknada plaćena za svaku transakciju izravnog terećenja između platiteljevog pružatelja platnih usluga i pružatelja platnih usluga primatelja plaćanja;
„izravno terećenje” znači platna usluga za terećenje platiteljevog računa za plaćanje, kada platnu transakciju inicira primatelj plaćanja na osnovi suglasnosti platitelja dane primatelju plaćanja, pružatelju platnih usluga primatelja plaćanja ili pružatelju platnih usluga samog platitelja;
„shema izravnog terećenja” znači zajednički skup pravila, praksâ i standarda dogovorenih između pružatelja platnih usluga za izvršenje transakcija izravnog terećenja.
Članak 3.
Naknade za prekogranična plaćanja i odgovarajuća nacionalna plaćanja
Nadležna tijela izdaju smjernice za utvrđivanje odgovarajućih nacionalnih plaćanja ako smatraju da je to potrebno. Nadležna tijela aktivno surađuju u Odboru za platni promet osnovanom u skladu s člankom 85. stavkom 1. Direktive 2007/64/EZ kako bi se osigurala usklađenost smjernica za odgovarajuća nacionalna plaćanja.
▼M2 —————
Članak 3.a
Naknade za preračunavanje valuta povezane s transakcijama na temelju kartica
Uz informacije iz stavka 1., stranka koja pruža usluge preračunavanja valuta na bankomatu ili na prodajnom mjestu mora platitelju prije iniciranja platne transakcije dati sljedeće informacije:
iznos koji bi trebalo platiti primatelju plaćanja u valuti koju upotrebljava primatelj plaćanja;
iznos koji bi trebao platiti platitelj u valuti računa platitelja.
Neovisno o prvom podstavku, takva poruka šalje se jednom u svakom mjesecu u kojem pružatelj platnih usluga platitelja od platitelja primi nalog za plaćanje izražen u istoj valuti.
Pružatelj platnih usluga mora korisnicima platnih usluga ponuditi mogućnost da onemoguće opciju primanja elektroničkih poruka iz stavka 5.
Pružatelj platnih usluga i korisnik platnih usluga mogu se dogovoriti da se stavak 5. i ovaj stavak ne primjenjuju u cijelosti ili djelomično ako korisnik platnih usluga nije potrošač.
Članak 3.b
Naknade za preračunavanje valuta u vezi s kreditnim transferima
Članak 4.
Mjere za pojednostavnjenje automatizacije plaćanja
Osim toga, ako je to primjenljivo pružatelj platnih usluga, navodi IBAN korisnika platnih usluga i BIC pružatelja platnih usluga u izvacima s računa ili njihovim prilozima.
Pružatelj platnih usluga korisniku platnih usluga besplatno pruža informacije koje se traže u skladu s ovim stavkom.
▼M1 —————
Članak 5.
Obveze izvješćivanja o platnoj bilanci
Članak 6.
Međubankovna naknada za prekogranične transakcije izravnog terećenja
U nedostatku dvostranih sporazuma između pružatelja platnih usluga primatelja plaćanja i platitelja, višestrana međubankovna naknada u visini od 0,088 EUR, koju pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja treba platiti platiteljevom pružatelju platnih usluga, primjenjuje se za svaku prekograničnu transakciju izravnog terećenja izvršenu prije 1. studenoga 2012., osim ako su dotični pružatelji platnih usluga ugovorili nižu višestranu međubankovnu naknadu.
Članak 7.
Međubankovna naknada za nacionalne transakcije izravnog terećenja
▼M1 —————
Članak 9.
Nadležna tijela
Države članice imenuju nadležna tijela odgovorna za osiguranje usklađenosti s ovom Uredbom.
Države članice obavješćuju Komisiju o tim nadležnim tijelima do 29. travnja 2010. One obavješćuju Komisiju bez odlaganja o svim naknadnim promjenama u vezi s tim tijelima.
Države članice mogu odrediti da postojeća tijela djeluju kao nadležna tijela.
Države članice od nadležnih tijela zahtijevaju da učinkovito prate usklađenost s ovom Uredbom i poduzimaju sve potrebne mjere za osiguranje takve usklađenosti.
Članak 10.
Pritužbeni postupci za navodna kršenja ove Uredbe
Države članice mogu u tu svrhu primjenjivati ili proširiti postojeće postupke.
Članak 11.
Izvansudski pritužbeni postupci i postupci za izvansudsko rješavanje sporova
Članak 12.
Prekogranična suradnja
Nadležna tijela i tijela odgovorna za izvansudske pritužbene postupke i postupke za izvansudsko rješavanje sporova iz različitih država članica, navedena u člancima 9. i 11. aktivno i ekspeditivno surađuju u rješavanju prekograničnih sporova. Države članice osiguravaju da dođe do takve suradnje.
Članak 13.
Sankcije
Ne dovodeći u pitanje članak 17., države članice do 1. lipnja 2010. utvrđuju pravila o sankcijama koje se primjenjuju na kršenje ove Uredbe i poduzimaju sve potrebne mjere za osiguranje njihove provedbe. Takve sankcije moraju biti djelotvorne, razmjerne i odvraćajuće. Države članice obavješćuju Komisiju o tim odredbama do 29. listopada 2010. i bez odlaganja je obavješćuju o svim naknadnim izmjenama koje na njih utječu.
Članak 14.
Primjena na druge valute osim eura
Članak 15.
Preispitivanje
Do 19. travnja 2022. Komisija podnosi Europskom parlamentu, Vijeću, ESB-u i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru izvješće o primjeni i učinku ove Uredbe, koje posebno sadržava:
evaluaciju načina na koji pružatelji platnih usluga primjenjuju članak 3. ove Uredbe, kako je izmijenjena Uredbom (EU) 2019/518 Europskog parlamenta i Vijeća ( 6 );
evaluaciju razvoja opsegâ i naknada za nacionalna i prekogranična plaćanja u nacionalnim valutama država članica i u eurima od donošenja Uredbe (EU) 2019/518;
evaluaciju učinka članka 3. ove Uredbe, kako je izmijenjena Uredbom (EU) 2019/518, na razvoj naknada za preračunavanje valuta i drugih naknada povezanih s platnim uslugama i na platitelje i na primatelje plaćanja;
evaluaciju procijenjenog učinka izmjene članka 3. stavka 1. ove Uredbe, kako bi se obuhvatile sve valute država članica;
evaluaciju načina na koji pružatelji usluga preračunavanja valuta primjenjuju zahtjeve u vezi s obavješćivanjem utvrđene u člancima 3.a i 3.b ove Uredbe i nacionalnom zakonodavstvu kojim se provodi članak 45. stavak 1., članak 52. stavak 3. i članak 59. stavak 2. Direktive (EU) 2015/2366, te jesu li ta pravila povećala transparentnost naknada za preračunavanje valuta;
evaluaciju toga jesu li se i u kojoj mjeri pružatelji usluga preračunavanja valuta suočili s poteškoćama u praktičnoj primjeni članaka 3.a i 3.b ove Uredbe i nacionalnog zakonodavstva kojim se provodi članak 45. stavak 1., članak 52. stavak 3. i članak 59. stavak 2. Direktive (EU) 2015/2366;
analizu troškova i koristi komunikacijskih kanala i tehnologija koje pružatelji usluga preračunavanja valuta koriste ili koji su im dostupni, a kojima se može dodatno poboljšati transparentnost naknada za preračunavanje valuta, uključujući evaluaciju toga postoje li određeni kanali koje bi pružatelji platnih usluga trebali biti obvezni nuditi za slanje informacija iz članka 3.a.; ta analiza uključuje i procjenu tehničke izvedivosti istodobnog otkrivanja informacija iz članka 3.a stavaka 1. i 3. ove Uredbe, prije iniciranja svake transakcije, za sve opcije preračunavanja valuta dostupne na bankomatu ili na prodajnom mjestu;
analizu troškova i koristi uvođenja mogućnosti da platitelji blokiraju opciju preračunavanja valuta koju nudi stranka koja nije pružatelj platnih usluga platitelja na bankomatu ili na prodajnom mjestu te da promijene svoje odabrane opcije u tom pogledu;
analizu troškova i koristi uvođenja zahtjeva da pružatelj usluga platnog prometa platitelja, prilikom pružanja usluga preračunavanja valuta u vezi s pojedinačnom platnom transakcijom, primjenjuje tečaj preračunavanja valuta koji se primjenjuje u trenutku iniciranja transakcije pri obračunu i namirenju transakcije.
Pri pripremi svojeg izvješća Komisija se može koristiti podacima koje su države članice prikupile u vezi sa stavkom 1.
Članak 16.
Stavljanje izvan snage
Uredba (EZ) br. 2560/2001 stavlja se izvan snage od 1. studenoga 2009.
Upućivanja na Uredbu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu.
Članak 17.
Stupanje na snagu
Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Primjenjuje se od 1. studenoga 2009.
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.
( 1 ) SL L 177, 30.6.2006., str. 1.
( 2 ) Direktiva (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o platnim uslugama na unutarnjem tržištu, o izmjeni direktiva 2002/65/EZ, 2009/110/EZ i 2013/36/EU te Uredbe (EU) br. 1093/2010 i o stavljanju izvan snage Direktive 2007/64/EZ (SL L 337, 23.12.2015., str. 35.).
( 3 ) SL L 267, 10.10.2009., str. 7.
( 4 ) SL L 124, 20.5.2003., str. 36.
( 5 ) SL L 94, 30.3.2012., str. 22.
( 6 ) Uredba (EU) 2019/518 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. ožujka 2019. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 924/2009 u pogledu određenih naknada za prekogranična plaćanja u Uniji i naknada za preračunavanje valuta (SL L 91, 29.3.2019., str. 36.).