Ovaj je tekst namijenjen isključivo dokumentiranju i nema pravni učinak. Institucije Unije nisu odgovorne za njegov sadržaj. Vjerodostojne inačice relevantnih akata, uključujući njihove preambule, one su koje su objavljene u Službenom listu Europske unije i dostupne u EUR-Lexu. Tim službenim tekstovima može se izravno pristupiti putem poveznica sadržanih u ovom dokumentu.

o prekograničnim plaćanjima u Zajednici i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 2560/2001

1. Ovom se Uredbom utvrđuju pravila o prekograničnim plaćanjima unutar Zajednice, koja osiguravaju da naknade za prekogranična plaćanja unutar Zajednice budu jednake onima za plaćanja u istoj valuti unutar države članice.

2. Ova se Uredba primjenjuje na prekogranična plaćanja, u skladu s odredbama Direktive 2007/64/EZ, koja su izražena u eurima ili u nacionalnim valutama država članica koje su dostavile svoju odluku o proširenju primjene ove Uredbe na svoju nacionalnu valutu u skladu s člankom 14.

3. Ova se Uredba ne primjenjuje na plaćanja koja izvrše pružatelji platnih usluga za vlastiti račun ili u ime drugih pružatelja platnih usluga.

4. Člancima 6., 7. i 8. utvrđuju se pravila za transakcije izravnog terećenja izražene u eurima između pružatelja platnih usluga primatelja plaćanja i platitelja.

1. „prekogranično plaćanje” znači elektronički obrađena platna transakcija koja je inicirana od strane platitelja ili od strane primatelja plaćanja ili preko primatelja plaćanja pri čemu se platiteljev pružatelj platnih usluga i pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja nalaze u različitim državama članicama;

2. „nacionalno plaćanje” znači elektronički obrađena platna transakcija koja je inicirana od strane platitelja ili od strane primatelja plaćanja ili preko primatelja plaćanja, pri čemu se platiteljev pružatelj platnih usluga i pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja nalaze u istoj državi članici;

3. „platitelj” znači fizička ili pravna osoba koja ima račun za plaćanje i koja da suglasnost za izvršenje naloga za plaćanje s tog računa ili, ako račun za plaćanje ne postoji, fizička ili pravna osobu koja daje nalog za plaćanje;

4. „primatelj plaćanja” znači fizička ili pravna osoba za koju su namijenjena novčana sredstva koja su predmet platne transakcije;

5. „pružatelj platnih usluga” znači bilo koja kategorija pravne osobe iz članka 1. stavka 1. Direktive 2007/64/EZ i fizičke ili pravne osobe iz članka 26. te Direktive, ali ne uključuje institucije navedene u članku 2. Direktive 2006/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o osnivanju i obavljanju djelatnosti kreditnih institucija ( 1 ) koje se koriste izuzećem za države članice, koje se ostvaruje u skladu s člankom 2. stavkom 3. Direktive 2007/64/EZ;

6. „korisnik platnih usluga” znači fizička ili pravna osoba koja se koristi platnom uslugom u svojstvu platitelja i/ili primatelja plaćanja;

7. „platna transakcija” znači polaganje, prijenos ili podizanje novčanih sredstava koje je inicirano od strane platitelja ili od strane primatelja plaćanja ili preko primatelja plaćanja, bez obzira na bilo kakve temeljne obveze između platitelja i primatelja plaćanja;

8. „nalog za plaćanje” znači instrukcija koju platitelj ili primatelj plaćanja podnosi svom pružatelju platnih usluga, a kojom se traži izvršenje platne transakcije;

9. „naknada” znači naknada koju pružatelj platnih usluga zaračunava korisniku platnih usluga i koja je izravno ili neizravno povezana s platnom transakcijom;

10. „novčana sredstva” znači novčanice i kovanice, knjižni novac i elektronički novac prema definiciji iz članka 2. stavka 2. Direktive 2009/110/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o osnivanju, obavljanju djelatnosti i bonitetnom nadzoru poslovanja institucija za elektronički novac ( 2 );

11. „potrošač” znači fizička osoba koja djeluje izvan područja svoje trgovačke, poslovne ili profesionalne djelatnosti;

12. „mikropoduzeće” znači poduzeće koje je u vrijeme sklapanja ugovora o platnoj usluzi poduzeće prema definiciji iz članka 1. i članka 2. stavaka 1. i 3. Priloga Preporuci Komisije 2003/361/EZ od 6. svibnja 2003. koja se odnosi na definiciju mikropoduzeća, te malih i srednjih poduzeća ( 3 );

13. „međubankovna naknada” znači naknada plaćena za svaku transakciju izravnog terećenja između platiteljevog pružatelja platnih usluga i pružatelja platnih usluga primatelja plaćanja;

14. „izravno terećenje” znači platna usluga za terećenje platiteljevog računa za plaćanje, kada platnu transakciju inicira primatelj plaćanja na osnovi suglasnosti platitelja dane primatelju plaćanja, pružatelju platnih usluga primatelja plaćanja ili pružatelju platnih usluga samog platitelja;

15. „shema izravnog terećenja” znači zajednički skup pravila, praksâ i standarda dogovorenih između pružatelja platnih usluga za izvršenje transakcija izravnog terećenja.

1. Naknade koje pružatelj platnih usluga zaračunava korisniku platnih usluga za prekogranična plaćanja jednake su naknadama koje taj pružatelj platnih usluga zaračunava korisnicima platnih usluga za odgovarajuća nacionalna plaćanja jednake vrijednosti i u istoj valuti.

2. Pri procjenjivanju visine naknada za prekogranično plaćanje, za potrebe udovoljavanja stavku 1., pružatelj platnih usluga utvrđuje odgovarajuće nacionalno plaćanje.

Nadležna tijela izdaju smjernice za utvrđivanje odgovarajućih nacionalnih plaćanja ako smatraju da je to potrebno. Nadležna tijela aktivno surađuju u Odboru za platni promet osnovanom u skladu s člankom 85. stavkom 1. Direktive 2007/64/EZ kako bi se osigurala usklađenost smjernica za odgovarajuća nacionalna plaćanja.

3. Ako je država članica dostavila svoju odluku o proširenju primjene ove Uredbe na svoju nacionalnu valutu u skladu s člankom 14., može se smatrati da nacionalno plaćanje koje je izraženo u valuti te države članice odgovara prekograničnom plaćanju koje je izraženo u eurima.

1. Pružatelj platnih usluga, ako je to primjenljivo, korisniku platnih usluga priopćava IBAN korisnika platnih usluga i BIC pružatelja platnih usluga.

Osim toga, ako je to primjenljivo pružatelj platnih usluga, navodi IBAN korisnika platnih usluga i BIC pružatelja platnih usluga u izvacima s računa ili njihovim prilozima.

Pružatelj platnih usluga korisniku platnih usluga besplatno pruža informacije koje se traže u skladu s ovim stavkom.

3. Pružatelj platnih usluga može korisniku platnih usluga zaračunati dodatne naknade uz one koje su zaračunate u skladu s člankom 3. stavkom 1. ako taj korisnik naloži pružatelju platnih usluga da izvrši prekogranično plaćanje bez priopćavanja IBAN-a i, prema potrebi, i u skladu s Uredbom (EU) br. 260/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2012. o utvrđivanju tehničkih i poslovnih zahtjeva za kreditne transfere i izravna terećenja u eurima i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 924/2009 ( ( 4 ), odgovarajućeg BIC-a za račun za plaćanje u drugoj državi članici. Te naknade moraju biti primjerene i u skladu s troškovima. One moraju biti dogovorene između pružatelja platnih usluga i korisnika platnih usluga. Pružatelj platnih usluga pravodobno obavješćuje korisnika platnih usluga o iznosu dodatnih naknada prije nego što takav dogovor postane obvezujući za korisnika platnih usluga.

4. Prema potrebi, s obzirom na prirodu dotične platne transakcije, pri svakom izdavanju računa za robu i usluge u Zajednici dobavljač robe i usluga koji prihvaća plaćanja obuhvaćena ovom Uredbom svojim klijentima priopćava svoj IBAN i BIC svoga pružatelja platnih usluga.

1. S učinkom od 1. veljače 2016. države članice ukidaju nacionalne obveze izvješćivanja na osnovi namire za statistiku platne bilance koje vrijede za pružatelje platnih usluga u vezi s platnim transakcijama njihovih klijenata.

2. Ne dovodeći u pitanje stavak 1., države članice mogu nastaviti prikupljati agregirane podatke ili druge odgovarajuće lako dostupne podatke, pod uvjetom da takvo prikupljanje ne utječe na automatiziranu obradu plaćanja i da ga pružatelji platnih usluga mogu u cijelosti automatizirati.

U nedostatku dvostranih sporazuma između pružatelja platnih usluga primatelja plaćanja i platitelja, višestrana međubankovna naknada u visini od 0,088 EUR, koju pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja treba platiti platiteljevom pružatelju platnih usluga, primjenjuje se za svaku prekograničnu transakciju izravnog terećenja izvršenu prije 1. studenoga 2012., osim ako su dotični pružatelji platnih usluga ugovorili nižu višestranu međubankovnu naknadu.

1. Ne dovodeći u pitanje stavke 2. i 3., ako se između pružateljâ platnih usluga primatelja plaćanja i platitelja primjenjuje višestrana međubankovna naknada ili druga ugovorena naknada za nacionalne transakcije izravnog terećenja, izvršene prije 1. studenoga 2009., takva višestrana međubankovna naknada ili druga ugovorena naknada primjenjuje se na svaku nacionalnu transakciju izravnog terećenja izvršenu prije ►M1 1. veljače 2017. ◄

2. Ako se takva višestrana međubankovna naknada ili druga ugovorena naknada smanji ili ukine prije ►M1 1. veljače 2017. ◄ , takvo smanjenje ili ukidanje primjenjuje se na sve nacionalne transakcije izravnog terećenja izvršene prije tog datuma.

3. U slučaju dvostranog sporazuma između pružatelja platnih usluga primatelja plaćanja i platitelja za nacionalnu transakciju izravnog terećenja, stavci 1. i 2. ne primjenjuju se ako je ta nacionalna transakcija izravnog terećenja izvršena prije ►M1 1. veljače 2017. ◄

Države članice imenuju nadležna tijela odgovorna za osiguranje usklađenosti s ovom Uredbom.

Države članice obavješćuju Komisiju o tim nadležnim tijelima do 29. travnja 2010. One obavješćuju Komisiju bez odlaganja o svim naknadnim promjenama u vezi s tim tijelima.

Države članice mogu odrediti da postojeća tijela djeluju kao nadležna tijela.

Države članice od nadležnih tijela zahtijevaju da učinkovito prate usklađenost s ovom Uredbom i poduzimaju sve potrebne mjere za osiguranje takve usklađenosti.

1. Države članice utvrđuju postupke koji korisnicima platnih usluga i drugim zainteresiranim stranama omogućuju podnošenje pritužbi nadležnim tijelima u vezi s navodnim kršenjem odredaba ove Uredbe od strane pružatelja platnih usluga.

Države članice mogu u tu svrhu primjenjivati ili proširiti postojeće postupke.

2. Prema potrebi, i ne dovodeći u pitanje pravo na pokretanje postupka pred sudom u skladu s nacionalnim procesnim pravom, nadležna tijela obavješćuju podnositelja pritužbe o postojanju izvansudskih pritužbenih postupaka i postupaka izvansudskog rješavanja sporova utvrđenih u skladu s člankom 11.

1. Države članice utvrđuju odgovarajuće i djelotvorne izvansudske pritužbene postupke i postupke za izvansudsko rješavanje sporova između korisnika platnih usluga i njihovih pružatelja platnih usluga u vezi s pravima i obvezama koje proizlaze iz ove Uredbe. U te svrhe države članice, prema potrebi, imenuju postojeća tijela ili osnivaju nova.

2. Države članice obavješćuju Komisiju o tim tijelima do 29. travnja 2010. One obavješćuju Komisiju bez odlaganja o svim naknadnim promjenama u vezi s tim tijelima.

3. Države članice mogu odrediti da se ovaj članak primjenjuje samo na korisnike platnih usluga koji su potrošači ili mikropoduzeća. U tom slučaju države članice o tome obavješćuju Komisiju.

Nadležna tijela i tijela odgovorna za izvansudske pritužbene postupke i postupke za izvansudsko rješavanje sporova iz različitih država članica, navedena u člancima 9. i 11. aktivno i ekspeditivno surađuju u rješavanju prekograničnih sporova. Države članice osiguravaju da dođe do takve suradnje.

Ne dovodeći u pitanje članak 17., države članice do 1. lipnja 2010. utvrđuju pravila o sankcijama koje se primjenjuju na kršenje ove Uredbe i poduzimaju sve potrebne mjere za osiguranje njihove provedbe. Takve sankcije moraju biti djelotvorne, razmjerne i odvraćajuće. Države članice obavješćuju Komisiju o tim odredbama do 29. listopada 2010. i bez odlaganja je obavješćuju o svim naknadnim izmjenama koje na njih utječu.

1. Država članica koja nema euro kao svoju valutu i koja odluči proširiti primjenu ove Uredbe, s izuzetkom članaka 6., 7. i 8., na svoju nacionalnu valutu, o tome obavješćuje Komisiju. Ta se obavijest objavljuje u Službenom listu Europske unije. Proširena primjena ove Uredbe stupa na snagu 14 dana nakon takve objave.

2. Država članica koja nema euro kao svoju valutu i koja odluči proširiti primjenu članka 6., 7. ili 8., ili bilo koje njihove kombinacije, na svoju nacionalnu valutu, o tome obavješćuje Komisiju. Ta se obavijest objavljuje u Službenom listu Europske unije. Proširena primjena članka 6., 7. ili 8. stupa na snagu 14 dana nakon takve objave.

3. Države članice koje su 29. listopada 2009. već udovoljile postupku obavješćivanja u skladu s člankom 9. Uredbe (EZ) br. 2560/2001 ne moraju slati obavijest iz stavka 1. ovog članka.

1. Do 19. travnja 2022. Komisija podnosi Europskom parlamentu, Vijeću, ESB-u i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru izvješće o primjeni i učinku ove Uredbe, koje posebno sadržava:

(a) evaluaciju načina na koji pružatelji platnih usluga primjenjuju članak 3. ove Uredbe, kako je izmijenjena Uredbom (EU) 2019/518 Europskog parlamenta i Vijeća ( 5 );

(b) evaluaciju razvoja opsegâ i naknada za nacionalna i prekogranična plaćanja u nacionalnim valutama država članica i u eurima od donošenja Uredbe (EU) 2019/518;

(c) evaluaciju učinka članka 3. ove Uredbe, kako je izmijenjena Uredbom (EU) 2019/518, na razvoj naknada za preračunavanje valuta i drugih naknada povezanih s platnim uslugama i na platitelje i na primatelje plaćanja;

(d) evaluaciju procijenjenog učinka izmjene članka 3. stavka 1. ove Uredbe, kako bi se obuhvatile sve valute država članica;

(e) evaluaciju načina na koji pružatelji usluga preračunavanja valuta primjenjuju zahtjeve u vezi s obavješćivanjem utvrđene u člancima 3.a i 3.b ove Uredbe i nacionalnom zakonodavstvu kojim se provodi članak 45. stavak 1., članak 52. stavak 3. i članak 59. stavak 2. Direktive (EU) 2015/2366, te jesu li ta pravila povećala transparentnost naknada za preračunavanje valuta;

(f) evaluaciju toga jesu li se i u kojoj mjeri pružatelji usluga preračunavanja valuta suočili s poteškoćama u praktičnoj primjeni članaka 3.a i 3.b ove Uredbe i nacionalnog zakonodavstva kojim se provodi članak 45. stavak 1., članak 52. stavak 3. i članak 59. stavak 2. Direktive (EU) 2015/2366;

(g) analizu troškova i koristi komunikacijskih kanala i tehnologija koje pružatelji usluga preračunavanja valuta koriste ili koji su im dostupni, a kojima se može dodatno poboljšati transparentnost naknada za preračunavanje valuta, uključujući evaluaciju toga postoje li određeni kanali koje bi pružatelji platnih usluga trebali biti obvezni nuditi za slanje informacija iz članka 3.a.; ta analiza uključuje i procjenu tehničke izvedivosti istodobnog otkrivanja informacija iz članka 3.a stavaka 1. i 3. ove Uredbe, prije iniciranja svake transakcije, za sve opcije preračunavanja valuta dostupne na bankomatu ili na prodajnom mjestu;

(h) analizu troškova i koristi uvođenja mogućnosti da platitelji blokiraju opciju preračunavanja valuta koju nudi stranka koja nije pružatelj platnih usluga platitelja na bankomatu ili na prodajnom mjestu te da promijene svoje odabrane opcije u tom pogledu;

(i) analizu troškova i koristi uvođenja zahtjeva da pružatelj usluga platnog prometa platitelja, prilikom pružanja usluga preračunavanja valuta u vezi s pojedinačnom platnom transakcijom, primjenjuje tečaj preračunavanja valuta koji se primjenjuje u trenutku iniciranja transakcije pri obračunu i namirenju transakcije.

2. Izvješće iz stavka 1. ovog članka obuhvaća barem razdoblje od 15. prosinca 2019. do 19. listopada 2021. U njemu se uzimaju u obzir specifičnosti raznih platnih transakcija, pri čemu se posebno razlikuju transakcije inicirane na bankomatu i na prodajnom mjestu.

Pri pripremi svojeg izvješća Komisija se može koristiti podacima koje su države članice prikupile u vezi sa stavkom 1.

Upućivanja na Uredbu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

( 5 ) Uredba (EU) 2019/518 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. ožujka 2019. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 924/2009 u pogledu određenih naknada za prekogranična plaćanja u Uniji i naknada za preračunavanje valuta (SL L 91, 29.3.2019., str. 36.).


		br.	stranica	datum
►M1	UREDBA (EU) br. 260/2012 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 14. ožujka 2012.	L 94	22	30.3.2012
►M2	UREDBA (EU) 2019/518 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 19. ožujka 2019.	L 91	36	29.3.2019