2009L0071 — HR — 14.08.2014 — 001.002
|
DIREKTIVA VIJEĆA 2009/71/EURATOM od 25. lipnja 2009. o uspostavi okvira Zajednice za nuklearnu sigurnost nuklearnih postrojenja ( L 172, 2.7.2009, p.18) |
|
|
|
|||
|
No |
page |
date |
||
|
L 219 |
42 |
25.7.2014 |
||
DIREKTIVA VIJEĆA 2009/71/EURATOM
od 25. lipnja 2009.
o uspostavi okvira Zajednice za nuklearnu sigurnost nuklearnih postrojenja
VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,
uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, a posebno njegove članke 31. i 32.,
uzimajući u obzir prijedlog Komisije sastavljen nakon dobivanja mišljenja skupine osoba koje je među znanstvenim stručnjacima država članica izabrao Znanstveni i tehnički odbor te nakon savjetovanja s Europskim gospodarskim i socijalnim odborom ( 1 ),
uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta ( 2 ),
budući da:|
(1) |
Člankom 2. stavkom (b) Ugovora predviđa se uspostava jednoobraznih sigurnosnih normi radi zaštite zdravlja radnika i stanovništva. |
|
(2) |
Člankom 30. Ugovora predviđa se uspostava osnovnih normi unutar Zajednice za zaštitu zdravlja radnika i stanovništva od opasnosti od ionizirajućih zračenja. |
|
(3) |
Direktivom Vijeća 96/29/Euratom od 13. svibnja 1996. o utvrđivanju osnovnih sigurnosnih normi za zaštitu zdravlja radnika i stanovništva od opasnosti od ionizirajućeg zračenja ( 3 ) uspostavljene su osnovne sigurnosne norme. Odredbe te Direktive dopunjene su specifičnijim zakonodavstvom. |
|
(4) |
Kao što je to u svojoj sudskoj praksi ( 4 ) potvrdio Sud Europskih zajednica (dalje u tekstu „Sud”), Zajednica i države članice zajednički su nadležne u područjima obuhvaćenima Konvencijom o nuklearnoj sigurnosti ( 5 ). |
|
(5) |
Kao što je to u svojoj sudskoj praksi potvrdio Sud, odredbe poglavlja 3. Ugovora koje se odnose na zdravlje i sigurnost čine povezanu cjelinu kojom se Komisiji dodjeljuju znatne ovlasti radi zaštite stanovništva i okoliša od rizika nuklearne kontaminacije. |
|
(6) |
Kao što je to u svojoj sudskoj praksi potvrdio Sud, zadaće koje su člankom 2. stavkom (b) Ugovora uvedene Zajednici da odredi jednoobrazne sigurnosne norme radi zaštite zdravlja stanovništva i radnika ne znači da jednom kad te norme budu utvrđene država članica ne smije predvidjeti strože mjere zaštite. |
|
(7) |
Odlukom Vijeća 87/600/Euratom od 14. prosinca 1987. o aranžmanima Zajednice o ranoj razmjeni informacija u slučaju radiološke opasnosti ( 6 ) uspostavljen je okvir koji države članice trebaju koristiti za obavješćivanje i pružanje informacija radi zaštite stanovništva u slučaju radiološke opasnosti. Odlukom Vijeća 89/618/Euratom od 27. studenoga 1989. o obavješćivanju stanovništva o mjerama zdravstvene zaštite koje treba primijeniti i koracima koje treba poduzeti u slučaju radiološke opasnosti ( 7 ) za države članice uvedene su obveze obavješćivanja stanovništva u slučaju radiološke opasnosti. |
|
(8) |
Nacionalna odgovornost država članica za nuklearnu sigurnost nuklearnih postrojenja temeljno je načelo na kojem su razvijeni propisi o nuklearnoj sigurnosti na međunarodnoj razini kako su potvrđeni Konvencijom o nuklearnoj sigurnosti. To načelo nacionalne odgovornosti kao i načelo primarne odgovornosti nositelja dozvole za nuklearnu sigurnost nuklearnih postrojenja pod nadzorom njegovog nacionalnog nadležnog regulatornog tijela trebalo bi unaprijediti, a ulogu i neovisnost nadležnih regulatornih tijela trebalo bi ojačati ovom Direktivom. |
|
(9) |
Svaka država članica može u skladu s relevantnim nacionalnim politikama odlučivati o vlastitoj kombinaciji izvora energije. |
|
(10) |
Prilikom razvoja odgovarajućeg nacionalnog okvira prema ovoj Direktivi, u obzir će se uzeti nacionalne okolnosti. |
|
(11) |
Države članice već su provele mjere koje im omogućavaju ostvarivanje visoke razine nuklearne sigurnosti unutar Zajednice. |
|
(12) |
Iako se ova Direktiva bavi prvenstveno nuklearnom sigurnošću nuklearnih postrojenja, također je tako osigurati sigurno gospodarenje istrošenim gorivom i radioaktivnim otpadom, uključujući u skladištima i odlagalištima. |
|
(13) |
Države članice bi prema potrebi trebale procijeniti relevantna temeljna načela sigurnosti koja je uspostavila Međunarodna agencija za atomsku energiju ( 8 ), a koja bi trebala sačinjavati okvir praktičnih rješenja koja bi države članice trebale uzimati u obzir pri provedbi ove Direktive. |
|
(14) |
Svrhovito je nastaviti s postupkom prema kojem nacionalna tijela nadležna za sigurnost u državama članicama koje na svojem državnom području imaju nuklearne elektrane surađuju u okviru Udruženja zapadnoeuropskih regulatora u području nuklearne energije (WENRA) i prema kojem su utvrdila mnoge referentne razine sigurnosti za reaktore. |
|
(15) |
Nakon poziva Vijeća da se na razini EU-a osnuje Skupina na visokoj razini, kako je zabilježen u njegovim Zaključcima od 8. svibnja 2007. o nuklearnoj sigurnosti i sigurnom gospodarenju istrošenim gorivom i radioaktivnim otpadom,, Skupina europskih regulatora za nuklearnu sigurnost (ENSREG) osnovana je Odlukom Komisije 2007/530/Euratom od 17. srpnja 2007. o osnivanju Europske skupine na visokoj razini za nuklearnu sigurnost i gospodarenje otpadom ( 9 ), kako bi doprinijela ostvarivanju ciljeva Zajednice u području nuklearne sigurnosti. |
|
(16) |
Svrhovito je uspostaviti jedinstvenu strukturu za izvješća država članica o provedbi ove Direktive koja se dostavljaju Komisiji. S obzirom na opsežno iskustvo svojih članova ENSREG bi mogao dati vrijedan doprinos u tom smislu, čime bi olakšali savjetovanje i suradnja između nacionalnih regulatornih tijela. |
|
(17) |
Na svojoj petoj sjednici od 15. listopada 2008. ENSREG je usvojio 10 načela koja treba primijeniti pri izradi Direktive o nuklearnoj sigurnosti kako je navedeno u ENSREGovom zapisniku od 20. studenoga 2008. |
|
(18) |
Napredak u nuklearnoj tehnologiji, pouke stečene iskustvom iz rada i istraživanja o sigurnosti te poboljšanja regulatornog okvira mogli bi imati potencijal za daljnje poboljšanje sigurnosti. U skladu sa svojom obvezom održavanja i unapređivanja sigurnosti, države članice trebale bi uzeti u obzir te čimbenike kada budu proširivale svoje programe za nuklearnu energiju ili odlučivale o tome da nuklearnu energiju upotrijebe po prvi put. |
|
(19) |
Uspostavljanje snažne kulture sigurnosti unutar nuklearnog postrojenja jedno je od temeljnih načela upravljanja sigurnošću potrebnih za postizanje sigurnog rada. |
|
(20) |
Održavanje postojeće stručnosti i vještina u području nuklearne sigurnosti te njihov daljnji razvoj trebali bi se, između ostalog, temeljiti na postupku stjecanja znanja na temelju iskustava iz prethodnog rada postrojenja te primjene, prema potrebi, razvoja metodologije i znanosti. |
|
(21) |
Ranije su se samoprocjene provodile u državama članicama u bliskoj suradnji s međunarodnim stručnim pregledima pod pokroviteljstvom IAEA-e, u obliku misija povjerenstava za preglede regulatornog okvira (IRRT) ili integriranih službi za preglede regulatornog okvira (IRRS). Države članice su pozivale povjerenstva, te su se samoprocjene provodile na dobrovoljnoj osnovi u duhu otvorenosti i transparentnosti. Samoprocjene i popratni stručni pregledi zakonodavne, regulatorne i organizacijske infrastrukture trebali bi biti usmjereni na jačanje i unapređivanje nacionalnih okvira država članica uz istovremeno priznavanje njihove stručnosti u osiguravanju nuklearne sigurnosti nuklearnih postrojenja. Samoprocjene i stručni pregledi koji nakon njih slijede nisu ni inspekcija ni revizija, već su mehanizam uzajamnog učenja koji dopušta različite pristupe organizaciji i praksi nadležnog regulatornog tijela pri razmatranju regulatornih, tehničkih i političkih pitanja države članice koja doprinose osiguravanju čvrstog režima nuklearne sigurnosti. Međunarodne stručne preglede trebalo bi smatrati prigodom za razmjenu profesionalnog iskustva te razmjenu stečenih pouka i dobre prakse u duhu otvorenosti i suradnje i to putem savjeta stručnjaka, a ne putem kontrole ili prosuđivanja. Potvrđujući da postoji potreba za fleksibilnošću i svrsishodnošću s obzirom na različite sustave koji postoje u državama članicama, a s ciljem kontinuiranog poboljšavanja nuklearne sigurnosti, država članica trebala bi imati slobodu pri određivanju segmenata svojega sustava koji podliježu konkretnom stručnom pregledu koji se poziva. |
|
(22) |
U skladu s točkom 34. Međuinstitucionalnog sporazuma o boljem zakonodavstvu ( 10 ), države članice se potiče da za svoje potrebe i u interesu Zajednice izrade vlastite tablice u kojima se prikazuje, u mjeri u kojoj je to moguće, korelacija između ove Direktive i mjera prenošenja, te da ih javno objave, |
DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:
POGLAVLJE 1.
CILJEVI, PODRUČJE I DEFINICIJE
Članak 1.
Ciljevi
Ciljevi ove Direktive su:
(a) uspostaviti okvir Zajednice radi kontinuiranog održavanja i promicanja poboljšanja nuklearne sigurnosti i njezinog reguliranja;
(b) osigurati da države članice predvide odgovarajuće nacionalne mehanizme za visoku razinu nuklearne sigurnosti radi zaštite radnika i stanovništva od opasnosti od ionizirajućih zračenja iz nuklearnih postrojenja.
Članak 2.
Područje primjene
1. Ova se Direktiva primjenjuje na svako civilno nuklearno postrojenje koje podliježe dozvoli.
2. Ova Direktiva ne sprječava države članice da po pitanju predmeta obuhvaćenog ovom Direktivom poduzmu strože mjere u skladu s pravom Zajednice.
3. Ovom se Direktivom dopunjuju osnovne norme iz članka 30. Ugovora u pogledu nuklearne sigurnosti nuklearnih postrojenja i njom se ne dovodi u pitanje postojeće zakonodavstvo Zajednice o zaštiti zdravlja radnika i šire javnosti od opasnosti koje proizlaze iz ionizirajućeg zračenja, a posebno Direktiva Vijeća 2013/59/Euratom ( 11 ).
Članak 3.
Definicije
Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:
1. „nuklearno postrojenje” znači:
(a) nuklearna elektrana, postrojenje za obogaćivanje, postrojenje za proizvodnju nuklearnog goriva, postrojenje za preradu, istraživački reaktor, skladište istrošenog goriva; i
(b) skladišta za radioaktivni otpad koja se nalaze na istoj lokaciji i izravno su povezana s nuklearnim postrojenjima nabrojanima u točki (a);
2. „nuklearna sigurnost” znači ostvarivanje propisnih uvjeta rada, sprečavanje nesreća i ublažavanje posljedica nesreća, što rezultira zaštitom radnika i stanovništva od opasnosti od ionizirajućih zračenja iz nuklearnih postrojenja;
3. „nadležno regulatorno” tijelo znači nadležno tijelo ili sustav tijela koji su u državi članici određeni u području reguliranja nuklearne sigurnosti nuklearnih postrojenja iz članka 5.;
4. „dozvola” znači svaki pravni akt koji se izdaje pod jurisdikcijom države članice kako bi se dodijelila odgovornost za odabir lokacije, projektiranje, izgradnju, puštanje u pogon i rad ili stavljanje izvan pogona nuklearnog postrojenja;
5. „nositelj dozvole” znači pravna ili fizička osobu koja snosi cjelokupnu odgovornost za nuklearno postrojenje kako je navedeno u dozvoli;
6. „nesreća” znači svaki nenamjerni događaj čije su posljedice ili moguće posljedice značajne sa stajališta zaštite od zračenja ili nuklearne sigurnosti;
7. „nezgoda” znači svaki nenamjerni događaj čije posljedice ili moguće posljedice nisu zanemarive sa stajališta zaštite od zračenja ili nuklearne sigurnosti;
8. „neuobičajeni rad” znači operativni postupak koji odstupa od normalnog rada za koji se očekuje da će se pojaviti najmanje jednom tijekom radnog vijeka postrojenja, ali koji, s obzirom na odgovarajuće mjere projektiranja, ne uzrokuje nikakvu znatnu štetu za stavke bitne za sigurnost ili ne dovodi do uvjeta nesreće;
9. „projektna osnova” znači niz uvjeta i događaja koji se izričito uzimaju u obzir pri projektiranju nuklearnog postrojenja, uključujući njegove nadogradnje, u skladu s utvrđenim kriterijima, a koje postrojenje može izdržati uz planirani rad sigurnosnih sustava, bez prekoračivanja dozvoljenih granica;
10. „projektnom osnovom predviđena nesreća” znači uvjeti nesreće u odnosu na koje je nuklearno postrojenje projektirano u skladu s utvrđenim projektnim kriterijima i pri kojoj oštećenje goriva, kada je to primjenjivo, te ispuštanje radioaktivnog materijala ostaju unutar dozvoljenih granica;
11. „teški uvjeti” znači uvjeti koji su teži od uvjeta pri projektom osnovom predviđenoj nesreći; takvi uvjeti mogu biti prouzročeni višestrukim kvarovima poput potpunog zakazivanja svih razina sigurnosnog sustava ili iznimno malo vjerojatnog slučaja.
POGLAVLJE 2.
OBVEZE
ODJELJAK 1.
Opće obveze
Članak 4.
Zakonodavni, regulatorni i organizacijski okvir
1. Države članice uspostavljaju i održavaju nacionalni zakonodavni, regulatorni i organizacijski okvir („nacionalni okvir”) za nuklearnu sigurnost nuklearnih postrojenja. Nacionalnim okvirom posebno se predviđaju:
(a) dodjela odgovornosti i koordinacija između relevantnih državnih tijela;
(b) nacionalni zahtjevi u pogledu nuklearne sigurnosti koji obuhvaćaju sve faze životnog ciklusa nuklearnih postrojenja;
(c) sustav izdavanja dozvola i zabranjivanja rada nuklearnih postrojenja bez dozvole;
(d) sustav regulatorne kontrole nuklearne sigurnosti koju obavlja nadležno regulatorno tijelo;
(e) djelotvorna i proporcionalna provedbena djelovanja, uključujući, prema potrebi, korektivno djelovanje ili obustavu rada i izmjenu ili izmjenu odnosno poništenje dozvole.
Određivanje načina na koji se donose nacionalni zahtjevi u pogledu nuklearne sigurnosti iz točke (b) i instrumenta putem kojeg se oni primjenjuju ostaje u nadležnosti država članica.
2. Države članice osiguravaju da se nacionalni okvir održava i prema potrebi poboljšava uzimajući u obzir iskustvo iz rada, saznanja stečena analizom sigurnosti nuklearnih postrojenja u radu, razvoj tehnologije i rezultate istraživanja sigurnosti ako je to dostupno i relevantno.
Članak 5.
Nadležno regulatorno tijelo
1. Države članice osnivaju i održavaju nadležno regulatorno tijelo u području nuklearne sigurnosti nuklearnih postrojenja.
2. Države članice osiguravaju stvarnu neovisnost nadležnih regulatornih tijela od neprimjerenog utjecaja pri njihovom regulatornom odlučivanju. U tu svrhu države članice osiguravaju da se nacionalnim okvirom zahtijeva da nadležno regulatorno tijelo:
(a) bude funkcionalno odvojeno od bilo kojeg drugog tijela ili organizacije koji se bave promicanjem ili upotrebom nuklearne energije, i ne traži niti prima naputke od bilo kojeg takvog tijela ili organizacije pri provođenju svojih regulatornih zadaća;
(b) donosi regulatorne odluke na temelju pouzdanih i transparentnih zahtjeva u pogledu nuklearne sigurnosti;
(c) dobiva namjenska i odgovarajuća proračunska sredstva kako bi se omogućilo obavljanje njegovih regulatornih zadaća kako su utvrđene u nacionalnom okviru te je odgovorno za provedbu dodijeljenih proračunskih sredstava;
(d) zapošljava odgovarajući broj članova osoblja s kvalifikacijama, iskustvom i stručnošću potrebnima za ispunjavanje njegovih obveza. Ono se može služiti vanjskim znanstvenim i tehničkim resursima i stručnošću kao podrškom njegovim regulatornim funkcijama;
(e) utvrđuje postupke za sprječavanje i rješavanje svih sukoba interesa;
(f) pruža informacije u pogledu nuklearne sigurnosti bez odobrenja bilo kojeg tijela ili organizacije pod uvjetom da se time ne ugrožavaju drugi nadređeni interesi kao što je sigurnost, priznati u odgovarajućem zakonodavstvu ili međunarodnim instrumentima.
3. Države članice osiguravaju da nadležno regulatorno tijelo dobije pravne ovlasti koje su mu potrebne za ispunjavanje obveza u vezi s nacionalnim okvirom opisanim u članku 4. stavku 1. U tu svrhu države članice osiguravaju da nacionalni okvir nadležnim regulatornim tijelima povjeri sljedeće glavne regulatorne zadaće:
(a) predlaganje i definiranje nacionalnih zahtjeva u pogledu nuklearne sigurnosti ili sudjelovanje u njihovom utvrđivanju;
(b) zahtijevanje od nositelja dozvole da poštuje i dokaže da poštuje nacionalne zahtjeve u pogledu nuklearne sigurnosti i uvjete pod kojima je izdana odgovarajuća dozvola;
(c) provjera takvog poštovanja zahtjeva putem regulatornih procjena i inspekcija;
(d) predlaganje ili provedba djelotvornih i proporcionalnih provedbenih djelovanja.
Članak 6.
Nositelji dozvole
Države članice osiguravaju da nacionalni okvir zahtijeva da:
(a) primarna odgovornost za nuklearnu sigurnost nuklearnih postrojenja ostaje na nositelju dozvole. Ta se odgovornost ne može delegirati, a uključuje odgovornost za aktivnosti izvoditelja i podizvoditelja čije bi aktivnosti mogle utjecati na nuklearnu sigurnost nuklearnog postrojenja;
(b) podnositelj zahtjeva pri podnošenju zahtjeva za dozvolu mora podnijeti dokaz nuklearne sigurnosti. Opseg i razina detalja dokaza moraju biti prilagođeni potencijalnoj veličini i prirodi opasnosti po nuklearno postrojenje i njegovu lokaciju;
(c) nositelji dozvole moraju redovito procjenjivati, provjeravati i stalno poboljšavati, koliko god je to razumno provedivo, nuklearnu sigurnost njihovih nuklearnih postrojenja na sustavan i provjerljiv način. Navedeno uključuje provjeru postojanja mjera za sprečavanje nesreća i ublažavanje posljedica nesreća, uključujući provjeru primjene odredbi dubinske obrane;
(d) nositelji dozvole uvode i primjenjuju sustave upravljanja koji daju odgovarajući prioritet nuklearnoj sigurnosti;
(e) nositelji dozvole predviđaju odgovarajuće postupke i mehanizme u slučaju izvanrednog događaja na lokaciji, uključujući smjernice za upravljanje teškim nesrećama ili jednakovrijedne mehanizme, radi djelotvornog odgovaranja na nesreće kako bi se spriječile ili ublažile njihove posljedice. Oni posebno moraju:
i. biti u skladu s ostalim operativnim postupcima i provoditi se u pravilnim vremenskim razmacima kako bi se provjerila njihova provedivost;
ii. obuhvaćati nesreće i teške nesreće do kojih bi moglo doći pri svim načinima rada i one koje istodobno pogađaju više jedinica ili utječu na njih;
iii. omogućiti mehanizme primanja vanjske pomoći;
iv. biti periodično preispitivani i redovito ažurirani, uzimajući u obzir iskustva iz vježbi i pouke stečene iz nesreća;
(f) nositelji dozvole osiguravaju i održavaju financijske i ljudske resurse s odgovarajućim kvalifikacijama i sposobnostima potrebnima za ispunjavanje svojih obveza u pogledu nuklearne sigurnosti nuklearnih postrojenja. Nositelji dozvole također osiguravaju da izvoditelji i podizvoditelji koji su pod njihovom odgovornošću i čije bi aktivnosti mogle utjecati na nuklearnu sigurnost nuklearnih postrojenja imaju potrebne ljudske resurse s odgovarajućim kvalifikacijama i sposobnostima za ispunjavanje njihovih obveza.
Članak 7.
Stručnost i vještine u području nuklearne sigurnosti
Države članice osiguravaju da se nacionalnim okvirom od svih strana zahtijeva da osiguraju mehanizme za obrazovanje i osposobljavanje svojeg osoblja koje ima odgovornosti povezane s nuklearnom sigurnošću nuklearnih postrojenja tako da bi to osoblje steklo, održavalo i dalje razvijalo stručnost i vještine u području nuklearne sigurnosti i pripravnosti za izvanredni događaj na lokaciji.
Članak 8.
Transparentnost
1. Države članice osiguravaju da radnicima i široj javnosti budu dostupne potrebne informacije povezane s nuklearnom sigurnošću nuklearnih postrojenja kao i njezinom regulacijom, pri čemu posebno trebaju obratiti pozornost na lokalne vlasti, stanovništvo i dionike u blizini nuklearnog postrojenja. Navedena obveza uključuje i osiguravanje da nadležno regulatorno tijelo i nositelji dozvole, svaki u području svoje odgovornosti, u okviru svoje komunikacijske politike pružaju:
(a) informacije o normalnim uvjetima rada nuklearnih postrojenja radnicima i široj javnosti; i
(b) hitne informacije u slučaju nezgoda i nesreća radnicima i široj javnosti te nadležnim regulatornim tijelima drugih država članica u blizini nuklearnog postrojenja.
2. Informacije se stavljaju na raspolaganje javnosti u skladu s mjerodavnim zakonodavstvom i međunarodnim instrumentima, pod uvjetom da se time ne ugrožavaju drugi nadređeni interesi, kao što je sigurnost, priznati u odgovarajućem zakonodavstvu ili međunarodnim instrumentima.
3. Države članice ne dovodeći u pitanje članak 5. stavak 2., osiguravaju da nadležno regulatorno tijelo sudjeluje, prema potrebi, u aktivnostima suradnje u području nuklearne sigurnosti nuklearnih postrojenja s nadležnim regulatornim tijelima drugih država članica, u blizini nuklearnog postrojenja, između ostalog, putem razmjene informacija i/ili zajedničkog korištenja informacija.
4. Države članice osiguravaju da šira javnost dobije primjerene mogućnosti za djelotvorno sudjelovanje u postupku odlučivanja o izdavanju dozvola nuklearnim postrojenjima, u skladu s odgovarajućim zakonodavstvom i međunarodnim instrumentima.
ODJELJAK 2.
Posebne obveze
Članak 8.a
Cilj nuklearne sigurnosti za nuklearna postrojenja
1. Države članice osiguravaju da se nacionalnim okvirom za nuklearnu sigurnost zahtijeva da se nuklearna postrojenja projektiraju, smještaju, grade, stavljaju u pogon, upotrebljavaju i stavljaju izvan pogona s ciljem sprečavanja nesreća, a u slučaju nesreće, ublažavanja njezinih posljedica te izbjegavanja:
(a) ranog radioaktivnog ispuštanja koje bi zahtijevalo mjere u slučaju izvanrednog događaja izvan lokacije, ali uz nedostatno vrijeme za njihovu provedbu;
(b) velikog radioaktivnog ispuštanja koje bi zahtijevalo zaštitne mjere koje se ne bi mogle prostorno ili vremenski ograničiti.
2. Države članice osiguravaju da se nacionalnim okvirom zahtijeva da se cilj iz stavka 1.:
a) primjenjuje na nuklearna postrojenja za čiju je izgradnju dozvola izdana prvi put nakon 14. kolovoza 2014.;
b) upotrebljava kao referenca za pravovremenu provedbu razumno provedivih poboljšanja sigurnosti postojećih nuklearnih postrojenja, uključujući u okviru periodičnih sigurnosnih pregleda kako je utvrđeno u članku 8.c točki (b).
Članak 8.b
Provedba cilja nuklearne sigurnosti za nuklearna postrojenja
1. Kako bi se ostvario cilj nuklearne sigurnosti za nuklearna postrojenja koji je određen u članku 8.a, države članice osiguravaju da se nacionalnim okvirom zahtijeva da se, kada se primjenjuje dubinska obrana, ona primjenjuje kako bi osigurala da:
(a) se utjecaj ekstremnih vanjskih prirodnih opasnosti i opasnosti nenamjerno uzrokovanih ljudskim faktorom svede na najmanju moguću mjeru;
(b) se spriječe neuobičajeni rad i kvarove;
(c) se pod kontrolu stavi neuobičajeni rad te da se otkriju kvarovi;
(d) se pod kontrolu stave nesreće u okviru projektnom osnovom predviđenih nesreća;
(e) se pod kontrolu stave teški uvjeti, uključujući sprečavanje daljnjeg razvoja nesreća i ublažavanje posljedica teških nesreća;
(f) budu uspostavljene organizacijske strukture u skladu s člankom 8.d stavkom 1.
2. Kako bi se ostvario cilj nuklearne sigurnosti određen u članku 8.a, države članice osiguravaju da nacionalni okvir zahtijeva da nadležno regulatorno tijelo i nositelj dozvole poduzimaju mjere za promicanje i jačanje djelotvorne kulture nuklearne sigurnosti. Te mjere posebno uključuju:
(a) sustave upravljanja koje daju odgovarajući prioritet nuklearnoj sigurnosti i promiču, na svim razinama osoblja i uprave, sposobnost preispitivanja djelotvorne provedbe odgovarajućih sigurnosnih načela i prakse te pravovremenog izvješćivanja o sigurnosnim pitanjima, u skladu s člankom 6. stavkom (d);
(b) mehanizme nositelja dozvole za registriranje, evaluaciju i dokumentiranje radnog iskustva značajnog za unutarnju i vanjsku sigurnost;
(c) obvezu nositelja dozvole da nadležnom regulatornom tijelu prijavi događaje koji bi mogli utjecati na nuklearnu sigurnost; i,
(d) mehanizme za obrazovanje i osposobljavanje, u skladu s člankom 7.
Članak 8.c
Prva procjena i periodični sigurnosni pregledi
Države članice osiguravaju da nacionalni okvir zahtijeva da:
(a) se svaka dodjela dozvole za izgradnju nuklearnog postrojenja ili rad nuklearnog postrojenja, temelji na primjerenoj procjeni specifičnoj za lokaciju i postrojenje, koja obuhvaća dokaz nuklearne sigurnosti u odnosu na nacionalne zahtjeve u pogledu nuklearne sigurnosti utemeljene na cilju određenom u članku 8.a;
(b) nositelj dozvole pod regulatornim nadzorom nadležnih regulatornih tijela, sustavno i redovito procjenjuje, najmanje svakih deset godina, sigurnost nuklearnog postrojenja, kako je utvrđeno u članku 6. stavku (c). Tom se ponovnom procjenom sigurnosti želi osigurati poštovanje trenutačne projektne osnove i utvrditi daljnja sigurnosna poboljšanja uzimajući u obzir pitanja starenja, praktično iskustvo, najnovije rezultate istraživanja i razvoj u području međunarodnih normi, koristeći se ciljem određenim u članku 8.a kao referencom.
Članak 8.d
Pripravnost za izvanredni događaj na lokaciji i odgovor na izvanredni događaj na lokaciji
1. Ne dovodeći u pitanje odredbe Direktive 2013/59/Euratom, države članice osiguravaju da nacionalni okvir zahtijeva da je uspostavljena organizacijska struktura za pripravnost za izvanredni događaj na lokaciji i odgovor na izvanredni događaj na lokaciji uz jasnu podjelu odgovornosti i koordinaciju između nositelja dozvole i nadležnih tijela i organizacija, uzimajući u obzir sve faze izvanrednog događaja.
2. Države članice osiguravaju dosljednost i kontinuitet između mehanizama za pripravnost za izvanredni događaj na lokaciji i odgovor na izvanredni događaj na lokaciji koje zahtijeva nacionalni okvir i drugih mehanizama za pripravnost za izvanredni događaj i odgovor na izvanredni događaj koji se zahtijevaju prema Direktivi 2013/59/Euratom.
POGLAVLJE 2.a
STRUČNI PREGLEDI I IZVJEŠĆIVANJE
Članak 8.e
Stručni pregledi
1. Države članice najmanje svakih deset godina organiziraju periodične samoprocjene svojeg nacionalnog okvira i nadležnih regulatornih tijela te pozivaju na međunarodni stručni pregled relevantnih segmenata svojeg nacionalnog okvira i nadležnih regulatornih tijela u cilju kontinuiranog unapređivanja nuklearne sigurnosti. O rezultatima takvih stručnih pregleda, kada su dostupni, izvješćuju se države članice i Komisija.
2. Države članice osiguravaju da se na koordiniranoj osnovi:
(a) provodi nacionalna procjena, na temelju specifičnih tema povezanih s nuklearnom sigurnošću odgovarajućih nuklearnih postrojenja na njihovom državnom području;
(b) pozovu sve druge države članice i Komisija kao promatrač na stručni pregled nacionalne procjene iz stavka (a);
(c) poduzmu odgovarajuće daljnje mjere relevantnih rezultata stručnog pregleda;
(d) objave odgovarajuća izvješća o gore navedenom postupku i njegovom glavnom rezultatu kada su rezultati dostupni.
3. Države članice osiguravaju da su uspostavljeni mehanizmi koji omogućuju da prvi tematski stručni pregled započne 2017. i da se nakon toga daljnji tematski stručni pregledi provode najmanje svakih šest godina.
4. U slučaju nesreće koja je dovela do situacije koja bi zahtijevala mjere u slučaju izvanrednog događaja izvan lokacije ili zaštitne mjere izvan lokacije za širu javnost, dotična država članica osigurava da se bez nepotrebnog odgađanja pozove međunarodni stručni pregled.
Članak 9.
Izvješćivanje
1. Države članice Komisiji podnose izvješće o provedbi ove Direktive prvi put do 22. srpnja 2014., a zatim do 22. srpnja 2020.
2. Na temelju izvješća koje primi od država članica, Komisija podnosi Vijeću i Europskom parlamentu izvješće o napretku postignutom u provedbi ove Direktive.
▼M1 —————
POGLAVLJE 3.
ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 10.
Prenošenje
1. Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom do 22. srpnja 2011. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.
Kad države članice donose te mjere, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. Načine tog upućivanja određuju države članice.
1.a. Obveze prenošenja i provedbe članaka 6., 8.a, 8.b, 8.c i 8.d ne primjenjuju se na države članice koje nemaju nuklearna postrojenja osim ako one odluče pokrenuti aktivnosti povezane s nuklearnim postrojenjima koja podliježu dozvoli za rad prema njihovoj jurisdikciji.
2. Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva kao i naknadnih izmjena tih odredaba.
Članak 11.
Stupanje na snagu
Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Članak 12.
Adresati
Ova je Direktiva upućena državama članicama.
( 1 ) Mišljenje od 10. lipnja 2009. (još nije objavljeno u Službenom listu).
( 2 ) Mišljenje Europskog parlamenta od 22. travnja 2009. (još nije objavljeno u Službenom listu).
( 3 ) SL L 159, 29.6.1996., str. 1.
( 4 ) C-187/87 (1988. Zb. str. 5013.), C-376/90 (1992. Zb. I-6153.) i C-29/99 (2002. Zb. I-11221.).
( 5 ) SL L 318, 11.12.1999., str. 21.
( 6 ) SL L 371, 30.12.1987., str. 76.
( 7 ) SL L 357, 7.12.1989., str. 31.
( 8 ) Temeljna pitanja sigurnosti IAEA-a: Temeljna načela sigurnosti, Serija sigurnosnih normi IAEA-a br. SF-1 (2006.).
( 9 ) SL L 195, 27.7.2007., str. 44.
( 10 ) SL C 321, 31.12.2003., str. 1.
( 11 ) Direktiva Vijeća 2013/59/Euratom od 5. prosinca 2013. o osnovnim sigurnosnim standardima za zaštitu od opasnosti koje potječu od izloženosti ionizirajućem zračenju, i o stavljanju izvan snage direktiva 89/618/Euratom, 90/641/Euratom, 96/29/Euratom, 97/43/Euratom i 2003/122/Euratom (SL L 13, 17.1.2014., str. 1.).