Ovaj je tekst namijenjen isključivo dokumentiranju i nema pravni učinak. Institucije Unije nisu odgovorne za njegov sadržaj. Vjerodostojne inačice relevantnih akata, uključujući njihove preambule, one su koje su objavljene u Službenom listu Europske unije i dostupne u EUR-Lexu. Tim službenim tekstovima može se izravno pristupiti putem poveznica sadržanih u ovom dokumentu.

Ovom se Uredbom uvodi europski postupak za sporove male vrijednosti kojim se namjerava pojednostaviti i ubrzati postupak u prekograničnim sporovima male vrijednosti i smanjiti troškove. Europski postupak za sporove male vrijednosti na raspolaganju je strankama u sporu kao alternativa postupku koji postoji u skladu s pravom država članica.

Uredba također uklanja međupostupke potrebne za omogućivanje priznanja i izvršenja u drugim državama članicama odluka donesenih u jednoj državi članici u europskom postupku za sporove male vrijednosti.

1. Ova se Uredba primjenjuje u prekograničnim slučajevima na građanske i trgovačke stvari, bez obzira na vrstu suda, kada vrijednost zahtjeva ne prelazi 2 000 eura u vrijeme kada je obrazac tužbenog zahtjeva zaprimljen od strane nadležnog suda, isključujući sve kamate, troškove i naknade. Ne primjenjuje se posebno na porezne, carinske i upravne stvari ili na odgovornost države za radnje ili propuste u izvršavanju javnih ovlasti (acta jure imperii).

(c) stečaja, postupaka u povodu likvidacije nesolventnih društava ili drugih pravnih osoba, sudskih nagodbi, postupaka prisilnog poravnanja i sličnih postupaka;

3. U ovoj Uredbi izraz „država članica” znači sve države članice osim Danske.

1. Za potrebe ove Uredbe prekogranični slučaj je slučaj u kojem najmanje jedna od stranaka ima domicil ili uobičajeno boravište u državi članici koja nije država članica u kojoj se nalazi sud.

3. Bitan trenutak za utvrđivanje je li riječ o prekograničnom slučaju je datum na koji je obrazac tužbenog zahtjeva zaprimljen od strane nadležnog suda.

1. Tužitelj pokreće europski postupak za sporove male vrijednosti ispunjavanjem standardnog obrasca A tužbenog zahtjeva kako je navedeno u Prilogu I., ulaganjem neposredno kod nadležnog suda, poštom ili drugim komunikacijskim sredstvima kao što su telefaks ili elektronska pošta, koji su prihvatljivi državi članici u kojoj se postupak pokreće. Obrazac zahtjeva uključuje opis dokaza koji dokazuju zahtjev i priložene su, ako je potrebno, odgovarajuće dokazne isprave.

2. Države članice obavješćuju Komisiju koja komunikacijska sredstva prihvaćaju. Komisija objavljuje te podatke.

3. U slučaju kada je zahtjev izvan područja primjene ove Uredbe, sud o tome obavješćuje tužitelja. Ako tužitelj ne povuče tužbeni zahtjev, sud nastavlja s postupkom u skladu s mjerodavnim postupovnim pravom koje se primjenjuje u državi članici u kojoj se postupak vodi.

4. Kada sud smatra da su podaci koje je podnio tužitelj nedostatni ili nedovoljno jasni, ili ako obrazac zahtjeva nije valjano ispunjen, on će, osim ako zahtjev nije očigledno neosnovan ili nije očigledno nedopušten, tužitelju pružiti mogućnost da dopuni ili ispravi obrazac tužbenog zahtjeva ili dostavi dodatne podatke ili isprave, ili da povuče tužbeni zahtjev u roku koji odredi sud. Sud se u tu svrhu koristi standardnim obrascem B kako je navedeno u Prilogu II.

Kada je zahtjev očigledno neosnovan ili je očigledno nedopušten ili kada tužitelj propusti upotpuniti ili popraviti obrazac tužbenog zahtjeva u navedenom roku, zahtjev se odbacuje.

5. Država članica dužna je osigurati da obrazac tužbenog zahtjeva bude dostupan na svim sudovima na kojima se može pokrenuti europski postupak za sporove male vrijednosti.

1. Europski postupak za sporove male vrijednosti je pisani postupak. Sud održava usmenu raspravu ako to smatra potrebnim ili ako stranka tako zahtijeva. Sud može odbiti takav zahtjev ako smatra da obzirom na okolnosti slučaja usmena rasprava očigledno nije potrebna za pravično vođenje postupka. Razlozi odbijanja daju se u pisanom obliku. To se odbijanje ne može pobijati zasebno.

2. Nakon zaprimanja valjano ispunjenog obrasca tužbenog zahtjeva, sud ispunjava dio I. standardnog obrasca za odgovore C, kako je navedeno u Prilogu III.

Primjerak obrasca tužbenog zahtjeva i, ako je potrebno, dokaznih isprava zajedno s ispunjenim obrascem za odgovore dostavlja se tuženiku u skladu s člankom 13. Ove se isprave šalju u roku od 14 dana od zaprimanja valjano ispunjenog obrasca tužbenog zahtjeva.

3. Tuženik dostavlja svoj odgovor u roku od 30 dana od dostave obrasca tužbenog zahtjeva i obrasca za odgovor ispunjavanjem dijela II. standardnog obrasca C za odgovor i, ako je potrebno, važnih dokaznih isprava i vraćanjem sudu ili na drugi primjeren način ne koristeći se obrascem za odgovore.

4. U roku od 14 dana od zaprimanja odgovora od tuženika, sud šalje jedan primjerak zajedno sa svim važnim dokaznim ispravama tužitelju.

5. Ako tuženik u odgovoru tvrdi da vrijednost nenovčanog zahtjeva prelazi iznos naveden u članku 2. stavku 1., sud odlučuje u roku od 30 dana od dana dostave odgovora na tužbu tužitelju je li tužbeni zahtjev u području primjene ove Uredbe. Takva se odluka ne može zasebno pobijati.

6. Svaka protutužba koja se podnosi korištenjem standardnog obrasca A i sve bitne dokazne isprave dostavljaju se tužitelju u skladu s člankom 13. Te se isprave dostavljaju u roku od 14 dana od zaprimanja.

7. Ako protutužba prelazi vrijednost iz članka 2. stavka 1., tužba i protutužba se neće rješavati u europskom postupku za sporove male vrijednosti, već u skladu s mjerodavnim postupovnim pravom koje se primjenjuje u državi članici u kojoj se vodi postupak.

Članci 2. i 4., kao i stavci 3., 4. i 5. ovog članka primjenjuju se na odgovarajući način na protutužbe.

1. Obrazac tužbenog zahtjev, odgovor, svaka protutužba, svaki odgovor na protutužbu i svaki opis važnih dokaznih isprava dostavljaju se na jeziku, ili jednom od jezika, suda.

2. Ako je neka druga isprava koji zaprimi sud na jeziku koji nije jezik postupka, sud može tražiti prijevod te isprave samo ako je prijevod potreban za donošenje presude.

3. Ako stranka odbija zaprimiti ispravu zbog što nije ni na jednom od sljedećih jezika:

(a) službenom jeziku države članice na koju je zahtjev naslovljen ili, ako postoji više službenih jezika u toj državi članici, službenom jeziku ili jednom od službenih jezika mjesta gdje se treba izvršiti dostava ili kamo se isprava treba slati;

sud o tome obavješćuje drugu stranku kako bi ona pribavila prijevod te isprave.

1. U roku od 30 dana od primitka odgovora tuženika ili tužitelja u roku iz članka 5. stavka 3. ili stavka 6. sud donosi odluku ili:

2. Sud donosi odluku u roku od 30 dana po usmenoj raspravi ili nakon primitka svih podataka potrebnih za donošenje presude. Presuda se dostavlja strankama u skladu s člankom 13.

3. Ako sud nije zaprimio odgovor konkretne stranke u roku iz članka 5. stavka 3. ili stavka 6., donosi odluku o tužbenom zahtjevu ili protutužbi.

Sud može održati usmenu raspravu putem videokonferencije ili nekom drugom komunikacijskom tehnologijom, ako ima na raspolaganju tehnička sredstva.

1. Sud odlučuje o načinima izvođenja dokaza i opsegu dokaza koji su potrebni za njegovu odluku u skladu s pravilima koja se primjenjuju na dopustivost dokaza. Sud može dopustiti izvođenje dokaza pismenim izjavama svjedoka, vještaka ili stranaka. Također može dozvoliti izvođenje dokaza videokonferencijom ili nekom drugom komunikacijskom tehnologijom ako raspolaže tehničkim sredstvima.

2. Sud može izvoditi dokaze vještačenjem ili usmenim iskazom samo ako je to potrebno za donošenje presude. U donošenju svoje odluke sud uzima u obzir troškove.

3. Sud se koristi najjednostavnijom i najmanje tegotnom metodom izvođenja dokaza.

Države članice dužne su strankama osigurati praktičnu pomoć u ispunjavanju obrazaca.

1. Pismena se dostavljaju poštanskom službom s potvrdom o primitku, uključujući datum primitka.

2. Ako dostava u skladu s stavkom 1. nije moguća, dostava se obavlja na bilo koji od načina predviđenih člankom 13. ili 14. Uredbe (EZ) br. 805/2004.

1. Kada sud odredi rok, dotična stranka se obavješćuje o posljedicama njegovog nepoštovanja.

2. Sud može produžiti rok iz članka 4. stavka 4. i članka 5. stavka 3. i stavka 6., te članka 7. stavka 1. u iznimnim slučajevima, ako je potrebno radi zaštite prava stranaka.

3. Ako u iznimnim okolnostima sud nije u mogućnosti poštovati rokove iz članka 5. stavaka od 2. do 6. te članka 7., poduzet će korake koji se traže u tim odredbama čim prije.

1. Odluka je izvršna neovisno o mogućim pravnim lijekovima. Polaganje osiguranja se ne zahtijeva.

2. Članak 23. se također primjenjuje u slučaju kada se odluka izvršava u državi članici u kojoj je donesena.

Stranka koja nije uspjela u postupku snosi troškove postupka. Međutim, sud ne dosuđuje troškove stranci koja u sporu uspije ako su ti troškovi neopravdani ili nerazmjerni sa tužebnim zahtjevom.

1. Države članice obavješćuju Komisiju o tome je li pravni lijek dopušten prema njihovom postupovnom pravu protiv odluke donesene u europskom postupku za sporove male vrijednosti te u kojem roku ga se može podnijeti. Komisija te podatke objavljuje.

1. Tuženik ima pravo zahtijevati preispitivanje odluke donesene u europskom postupku za sporove male vrijednosti pred nadležnim sudom države članice gdje je odluka donesena, ako:

(a)

i. su obrazac zahtjeva ili poziv na usmenu raspravu dostavljeni na način za koji nema dokaza o osobnom uručenju, kako je predviđeno člankom 14. Uredbe (EZ) br. 805/2004; i

ii. bez njegove krivnje dostava nije izvršena pravovremeno da bi mu omogućila pripremiti obranu;

(b) tuženik nije mogao dati prigovor na zahtjev zbog više sile ili izvanrednih okolnosti koje su nastupile bez njegove krivnje,

2. Ako sud odbije preispitati odluku jer se ne primjenjuje nijedan od razloga iz stavka 1., odluka ostaje na snazi.

Ako sud odluči da je preispitivanje opravdano iz jednog od razloga iz stavka 1., odluka donesena u europskom postupku za sporove male vrijednosti je ništava.

U skladu s odredbama ove Uredbe, europski postupak za sporove male vrijednosti uređen je postupovnim pravom države članice u kojoj se postupak vodi.

1. Odluka donesena u državi članici u europskom postupku za sporove male vrijednosti priznaje se i izvršava u drugoj državi članici bez potrebe za potvrdom o izvršnosti i bez ikakve mogućnosti protivljenja njezinom priznavanju.

2. Na zahtjev jedne od stranaka sud izdaje potvrdu o odluci u europskom postupku za sporove male vrijednosti koristeći se standardnim obrascem D, kako je određeno u Prilogu IV., bez dodatnih troškova.

1. Ne dovodeći u pitanje odredbe ovog poglavlja, postupak izvršenja je uređen pravom države članice izvršenja.

Svaka odluka donesena u europskom postupku za sporove male vrijednosti izvršava se pod istim uvjetima kao odluka donesena u državi članici izvršenja.

(b) preslik potvrde iz članka 20. stavka 2. te, ako je potrebno, njezin prijevod na službeni jezik države članice izvršenja ili, ako postoji nekoliko službenih jezika u toj državi članici, na službeni jezik ili jedan od službenih jezika sudskog postupka mjesta gdje se traži izvršenje u skladu s pravom te države članice ili na drugi jezik za koji je država članica izvršenja naznačila da ga može prihvatiti. Svaka država članica može naznačiti službeni jezik ili jezike institucija Europske unije koji nije/nisu njezin/njezini vlastiti a koji/koje ona može prihvatiti za europski postupak za sporove male vrijednosti. Sadržaj obrasca D prevodi osoba koja je osposobljena za prijevode u jednoj od država članica.

3. Stranka koja zahtijeva izvršenje odluke donesene u europskom postupku za sporove male vrijednosti u drugoj državi članici ne mora imati:

u državi članici izvršenja, osim kod zastupnika ovlaštenih za ovršni postupak.

4. Ne zahtijeva se nikakvo osiguranje, jamstvo ili polog, bez obzira na to kako se nazivali, od stranke koja u jednoj državi članici zahtijeva izvršenje donesene odluke u europskom postupku za sporove male vrijednosti jer je strani državljanin ili zato što nema domicil ili boravište u državi članici u kojoj se izvršenje obavlja.

1. Nadležan sud u državi članici u kojoj se izvršenje obavlja na zahtjev osobe protiv koje se izvršenje provodi, odbija izvršenje ako je odluka u europskom postupku za sporove male vrijednosti nespojiva s prethodnom odlukom koju je donijela neka država članica ili treća zemlja, ako:

(b) je prethodna odluka donesena u državi članici u kojoj se obavlja izvršenje ili ispunjava uvjete potrebne za njeno priznanje u državi članici izvršenja; i

(c) nespojivost nije bila i nije mogla nastati kao prigovor u sudskom postupku u državi članici u kojoj je donesena odluka u europskom postupku za sporove male vrijednosti.

2. Ni pod kojim uvjetima odluka donesena u europskom postupku za sporove male vrijednosti ne može biti ponovno razmatrana u pogledu materijalnih pitanja u državi članici izvršenja.

Kada stranka uloži pravni lijek protiv odluke donesene u europskom postupku za sporove male vrijednosti ili kada je ulaganje takvog pravnog lijeka još moguće ili kada stranka koja je podnijela zahtjev za preispitivanje odluke u smislu članka 18., nadležni sud ili tijelo u državi članici izvršenja može, na zahtjev stranke protiv koje se izvršenje provodi:

Države članice surađuju kako bi obavijestile javnost i stručne krugove o europskom postupku za sporove male vrijednosti, uključujući troškove, posebno preko Europske pravosudne mreže u građanskim i trgovačkim stvarima, osnovane u skladu s Odlukom 2001/470/EZ.

(b) sredstvima komunikacije koja su prihvaćena za potrebe europskog postupka za sporove male vrijednosti i dostupna sudovima u skladu s člankom 4. stavkom 1.;

(d) sredstvima elektroničke dostave i sredstvima komunikacije koja su tehnički dostupna i dopuštena prema njihovim postupovnim pravilima u skladu s člankom 13. stavcima 1., 2. i 3. te sredstvima, ako ona postoje, za iskazivanje prethodnog prihvaćanja korištenja elektroničkih sredstava, kao što se zahtijeva člankom 13. stavcima 1. i 2., koja su dostupna prema njihovom nacionalnom pravu;

(e) osobama ili vrstama zanimanja, ako ih ima, koje/koja podliježu pravnoj obvezi prihvaćanja dostave pismena ili drugih oblika komunikacije elektroničkim putem u skladu s člankom 13. stavcima 1. i 2.;

(f) sudskim pristojbama za europski postupak za sporove male vrijednosti ili o tome kako se one izračunavaju te o načinima plaćanja koji su prihvaćeni za plaćanje sudskih pristojbi u skladu s člankom 15.a;

(g) svim pravnim lijekovima dopuštenima prema njihovu postupovnom pravu u skladu s člankom 17., roku u kojem takav pravni lijek treba podnijeti i sudu kojem se može podnijeti takav pravni lijek;

(h) postupcima za podnošenje zahtjeva za preispitivanje, kako je predviđeno u članku 18., i sudovima nadležnima za takvo preispitivanje;

Države članice obavješćuju Komisiju o svim naknadnim promjenama tih informacija.

2. Informacije priopćene u skladu sa stavkom 1. Komisija čini dostupnima javnosti svim prikladnim sredstvima kao što je portal europskog e-pravosuđa.

Mjere za promjenu elemenata ove Uredbe koji nisu ključni, uključujući dopune koje se odnose na nove ili tehničke promjene obrazaca iz priloga, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 27. stavka 2.

2. Prilikom upućivanja na ovaj stavak, članak 5.a stavci od 1. do 4. i članak 7. Odluke 1999/468/EZ primjenjuju se uzimajući u obzir odredbe njezinog članka 8.

Do 1. siječnja 2014. Komisija podnosi Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru detaljno izvješće kojim se preispituje primjena europskog postupka za sporove male vrijednosti, uključujući ograničenje vrijednosti zahtjeva iz članka 2. stavka 1. To izvješće sadrži ocjenu primjene postupka i detaljnu ocjenu utjecaja za svaku državu članicu.

S tim ciljem i kako bi osigurale da se propisno vodi računa o najboljim praksama u Europskoj uniji te da su u skladu s načelima unapređenja zakonodavstva, države članice Komisiji dostavljaju informacije u vezi prekograničnom primjenom europskog postupka za sporove male vrijednosti. Te informacije obuhvaćaju sudske pristojbe, brzinu postupka, učinkovitost, jednostavnost korištenja i unutarnje postupke u sporovima male vrijednosti država članica.

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. siječnja 2009., osim članka 25. koji se primjenjuje od 1. siječnja 2008.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama u skladu s Ugovorom o osnivanju Europske zajednice.


		br.	stranica	datum
►M1	UREDBA VIJEĆA (EU) br. 517/2013 od 13. svibnja 2013.	L 158	1	10.6.2013
►M2	UREDBA (EU) 2015/2421 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 16. prosinca 2015.	L 341	1	24.12.2015