VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 37. i članak 299. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora ( 1 ),

budući da:

(1)	Prema članku 6. Ugovora zahtjevi vezani za zaštitu okoliša moraju se ugraditi u određivanje i provedbu politike i djelatnosti Zajednice, posebno s ciljem promicanja održivog razvoja.

(2)	Akvakultura je brzorastući sektor u kojemu se istražuju mogućnosti uvođenja inovacija i novih tržišta. Kako bi se proizvodnja prilagodila zahtjevima tržišta, važno je da industrija akvakulture osigura raznolikost uzgajanih vrsta.

(3)

U prošlosti je akvakultura imala ekonomske koristi od unošenja stranih vrsta i prijenosa lokalno neprisutnih vrsta (primjerice, kalifornijske pastrve, pacifičkih kamenica i lososa) pa je stoga cilj politike u budućnosti u najvećoj mogućoj mjeri povećati koristi povezane s takvim unošenjem i prijenosom i istodobno izbjegavati promjene ekoloških sustava, spriječiti negativne biološke interakcije s autohtonim populacijama, uključujući genetske promjene, i ograničiti širenje neciljanih vrsta i štetnih utjecaja na prirodna staništa.

(4)

Utvrđeno je da su invazivne strane vrste jedan od ključnih uzroka gubitka autohtonih vrsta i ugroženosti biološke raznolikosti. Članak 8. točka (h) Konvencije o biološkoj raznovrsnosti, čija je ugovorna stranka i Zajednica, zahtijeva od svake ugovorne stranke da, koliko god je to moguće i primjereno, sprečava unošenje i da suzbija ili iskorjenjuje one strane vrste koje ugrožavaju ekološke sustave, staništa ili vrste. Na konferenciji ugovornih stranaka Konvencije o biološkoj raznovrsnosti donesena je Odluka VI/23 o stranim vrstama koje ugrožavaju ekološke sustave, staništa ili vrste, u čijem se prilogu utvrđuju vodeća načela za sprečavanje, unošenje i ublažavanje utjecaja takvih stranih vrsta.

(5)	Prenošenje vrsta unutar njihovog prirodnog područja rasprostranjenosti u dijelove tog područja u kojima su lokalno neprisutne zbog specifičnih biogeografskih razloga može također predstavljati opasnost za ekološke sustave u tim područjima te bi također trebalo biti obuhvaćeno ovom Uredbom.

(6)

Zajednica bi stoga trebala razviti vlastiti okvir za osiguranje odgovarajuće zaštite vodenih staništa od opasnosti povezanih s korištenjem nezavičajnih vrsta u akvakulturi. Taj bi okvir trebao uključivati postupke za analizu mogućih opasnosti, poduzimanje mjera na temelju načela preventivnog djelovanja i načela opreza te, prema potrebi, donošenje planova djelovanja u nepredvidivim okolnostima. Ti bi se postupci trebali temeljiti na iskustvu stečenom kroz postojeće dobrovoljne programe, a posebno na Pravilima postupanja pri unošenju i prijenosu morskih organizama Međunarodnog vijeća za istraživanje mora (ICES) i Pravilima postupanja i Priručniku o postupcima pri unošenju i prijenosu morskih i slatkovodnih organizama.

(7)

Mjere predviđene ovom Uredbom ne bi trebale dovoditi u pitanje Direktivu Vijeća 85/337/EEZ od 27. lipnja 1985. o procjeni utjecaja određenih javnih i privatnih projekata na okoliš ( 2 ), Direktivu Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore ( 3 ), Direktivu 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike ( 4 ) i Direktivu Vijeća 2006/88/EZ od 24. listopada 2006. o zahtjevima zdravlja životinja koji se primjenjuju na životinje akvakulture i njihove proizvode te o sprečavanju i suzbijanju određenih bolesti akvatičnih životinja ( 5 ).

(8)

Mogući rizici, koji u nekim slučajevima mogu imati dalekosežne posljedice, u početku su očitiji na lokalnoj razini. Lokalni vodeni okoliši u Zajednici imaju veoma različite značajke i države članice imaju odgovarajuće znanje i stručnost za procjenu i upravljanje rizicima za vodene okoliše koji su pod njihovom suverenošću i jurisdikcijom. Primjereno je stoga da provedba mjera predviđenih ovom Uredbom bude u prvom redu pod nadležnošću država članica.

(9)	Treba uzeti u obzir da u slučaju premještanja stranih ili lokalno neprisutnih vrsta koje će se držati u zatvorenim objektima akvakulture koji su sigurni i kod kojih postoji veoma mali rizik od bijega organizama nije potrebna prethodna procjena rizika za okoliš.

(10)

Međutim, u slučajevima u kojima rizici nisu zanemarivi i mogu utjecati na druge države članice trebao bi postojati sustav Zajednice za konzultacije zainteresiranih strana i potvrđivanje dozvola prije nego što ih izdaju države članice. Znanstveni, tehnički i gospodarski odbor za ribarstvo (STECF), koji se osnovan Uredbom Vijeća (EZ) br. 2371/2002 od 20. prosinca 2002. o očuvanju i održivom iskorištavanju ribolovnih resursa u okviru zajedničke ribarstvene politike ( 6 ), trebao bi dati znanstveno mišljenje u okviru tih konzultacija, a Savjetodavni odbor za ribarstvo i akvakulturu, koji je osnovan Odlukom Komisije 1999/478/EZ ( 7 ), trebao bi prenijeti mišljenje zainteresiranih strana u sektoru akvakulture i zaštite okoliša.

(11)

Korištenje stranih vrsta u akvakulturi u nekim je dijelovima Zajednice uobičajena praksa već dulje vremena. Prema aktivnostima povezanim s tom praksom trebalo bi stoga postupati na poseban način kako bi se olakšao njihov razvoj bez dodatnog administrativnog tereta, pod uvjetom da izvor može osigurati stok u kojemu nema neciljanih vrsta. Državama članicama trebalo bi dopustiti da na svom području ograniče uporabu takvih dugotrajno korištenih vrsta, ako one to žele.

(12)	Ništa u ovoj Uredbi ne sprečava države članice da nacionalnim propisima reguliraju držanje stranih ili lokalno neprisutnih vrsta u privatnim akvarijima i vrtnim ribnjacima.

(13)	Mjere potrebne za provedbu ove Uredbe trebale bi se donositi u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji ( 8 ).

(14)	Radi učinkovitosti, za izmjene priloga I., II., III. i IV. ove Uredbe, koje su potrebne kako bi se ti prilozi uskladili s tehničkim i znanstvenim napretkom, trebalo bi primjenjivati postupak upravljanja iz članka 30. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 2371/2002,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Ovom se Uredbom uspostavlja okvir koji uređuje djelatnost akvakulture u pogledu stranih i lokalno neprisutnih vrsta kako bi se ocijenio i smanjio na najmanju moguću mjeru mogući utjecaj tih vrsta i s njima povezanih neciljanih vrsta na vodena staništa i na taj način pridonijelo održivom razvoju dotičnog sektora.

1. Ova se Uredba primjenjuje na unošenje stranih vrsta i prenošenje lokalno neprisutnih vrsta s ciljem njihovog korištenja u akvakulturi u ►M2 Uniji ◄ , koje se obavlja nakon datuma na koji se ova Uredba počinje primjenjivati u skladu s člankom 25. stavkom 1.

2. Ova se Uredba ne primjenjuje na prenošenje lokalno neprisutnih vrsta unutar države članice, osim u slučajevima kada prema znanstvenom mišljenju postoje razlozi smatrati da će prenošenje predstavljati opasnost za okoliš. Ako je na temelju članka 5. imenovan savjetodavni odbor, on će biti odgovoran za procjenu opasnosti.

3. Ova Uredba obuhvaća sve aktivnosti akvakulture koje su pod nadležnošću država članica, bez obzira na njihovu veličinu ili značajke. Ona obuhvaća sve uzgajane strane i lokalno neprisutne vodene organizme. Ona obuhvaća sve oblike akvakulture bez obzira na vrstu vodenog medija.

4. Ova se Uredba ne primjenjuje na držanje ukrasnih vodenih životinja ili biljaka u prodavaonicama kućnih ljubimaca, vrtnim centrima, ograđenim vrtnim ribnjacima ili akvarijima koji su u skladu s člankom 6. Odluke Komisije 2006/656/EZ od 20. rujna 2006. o utvrđivanju zahtjeva zdravlja životinja i kriterija certificiranja za uvoz ukrasnih riba ( 9 ) ili u objektima koji su opremljeni sustavima za pročišćavanje otpadnih voda koji ispunjavaju ciljeve iz članka 1.

►M2 5. Ova Uredba se, osim članka 3., članka 4. stavka 1. i članka 4. stavka 2. točke (a), ne primjenjuje na vrste navedene u Prilogu IV. ◄ Procjena opasnosti iz članka 9. ne primjenjuje se na vrste koje se nalaze na popisu u Prilogu IV., osim u slučajevima kada države članice žele poduzeti mjere kako bi na svom području ograničile korištenje dotičnih vrsta.

6. Kod premještanja stranih ili lokalno neprisutnih vrsta koje će se držati u zatvorenim objektima akvakulture nije potrebna prethodna procjena rizika za okoliš, osim u slučajevima kada države članice žele poduzeti odgovarajuće mjere.

7. Poglavlja od III. do VI. se ne primjenjuju na premještanja stranih ili lokalno neprisutnih vrsta koje će se držati u zatvorenim objektima akvakulture, pod uvjetom da se prijevoz obavlja u uvjetima koji sprečavaju bijeg tih vrsta i neciljanih vrsta.

Države članice izrađuju popis zatvorenih objekata akvakulture na svojem državnom području koji su u skladu s definicijom iz članka 3. stavka 3. i taj popis redovito ažurirati. Popis se mora do 25. listopada objaviti na inetrnetskoj stranici izrađenoj u skladu s člankom 4. stavkom 2. Uredbe komisije (EZ) br. 535/2008 ( 10 ) o utvrđivanju detaljnih pravila provedbe ove Uredbe.

Države članice osiguravaju poduzimanje svih odgovarajućih mjera kako bi se spriječili štetni učinci na biološku raznolikost, a posebno na vrste, staništa i funkcije ekoloških sustava, koji mogu nastati kao posljedica unošenja ili prijenosa vodenih organizama i neciljanih vrsta u akvakulturi ili širenja tih vrsta u prirodi.

2. Nadležna tijela u državama članicama prate i nadziru aktivnosti akvakulture kako bi se osiguralo da:

Države članice određuju jedno ili više nadležnih tijela odgovornih za osiguranje sukladnosti sa zahtjevima ove Uredbe (nadležno tijelo/tijela). Svako nadležno tijelo može imenovati savjetodavni odbor koji će mu pomagati, a koji će uključivati odgovarajuće znanstvenike/stručnjake (savjetodavni odbor). Ako država članica ne imenuje savjetodavni odbor, njegove zadatke koji su predviđeni ovom Uredbom obavlja nadležno tijelo ili nadležna tijela.

1. Subjekti koji obavljaju djelatnost akvakulture i koji namjeravaju unijeti stranu vrstu ili prenijeti lokalno neprisutnu vrstu koja nije obuhvaćena člankom 2. stavkom 5. podnose nadležnom tijelu države članice primateljice zahtjev za izdavanjem dozvole. Zahtjevi se mogu podnijeti za višekratna premještanja koja će se obaviti u razdoblju od najviše sedam godina.

2. Zajedno sa zahtjevom, podnositelj zahtjeva dostavlja i dokumentaciju u skladu s okvirnim smjernicama iz Priloga I. Savjetodavni odbor daje mišljenje o tome sadrži li zahtjev sve potrebne podatke na temelju kojih se može ocijeniti je li predloženo premještanje rutinsko ili nerutinsko i može li se prema tome prihvatiti te dostavlja svoje mišljenje nadležnom tijelu.

3. Prije isteka važenja dozvole može se dostaviti zahtjev za novom dozvolom pri čemu se treba pozvati na prethodnu dozvolu. Ako nema dokumentiranih dokaza o štetnim učincima na okoliš, predloženo premještanje smatra se rutinskim premještanjem.

Savjetodavni odbor daje mišljenje o tome je li predloženo premještanje rutinsko ili nerutinsko i o tome je li prije puštanja potrebna karantena ili pokusno puštanje te dostavlja svoje mišljenje nadležnom tijelu.

U slučaju rutinskih premještanja nadležno tijelo može izdati dozvolu zahtijevajući prema potrebi karantenu ili pokusno puštanje u skladu s poglavljima IV. i V.

1. U slučaju nerutinskih premještanja mora se obaviti procjena rizika za okoliš kako je navedeno u Prilogu II. Nadležno tijelo odlučuje je li za obavljanje procjene rizika za okoliš odgovoran podnositelj zahtjeva ili neovisno tijelo i tko snosi troškove.

2. Na temelju procjene rizika za okoliš savjetodavni odbor daje nadležnom tijelu svoje mišljene o riziku, koristeći obrazac sažetog izvješća iz Priloga II. dijela 3. Ako savjetodavni odbor smatra da je rizik malen, nadležno tijelo može izdati dozvolu bez dodatnih formalnosti.

3. Ako savjetodavni odbor smatra da je rizik koji je povezan s predloženim premještanjem vodenih organizama velik ili srednji u smislu Prilogu II. dijelu 1., on će u suradnji s podnositeljem zahtjeva razmotriti zahtjev kako bi utvrdio postoje li postupci ili tehnologije ublažavanja rizika kojima bi se on smanjio na razinu malog rizika. Savjetodavno tijelo dostavlja nadležnom tijelu rezultate svog razmatranja detaljno opisujući stupanj rizika i navodeći razloge za eventualne mjere smanjenja rizika, koristeći obrazac iz Priloga II. dijela 3.

4. Nadležno tijelo može izdati dozvole za nerutinsko premještanje jedino ako procjena rizika, uključujući i sve mjere za ublažavanje rizika, pokazuje da postoji nizak stupanj rizika za okoliš. Razlozi za odbijanje izdavanja dozvole moraju se temeljiti na znanstvenim podacima, a ako još uvijek ne postoje dostatni znanstveni podaci, na načelu opreza.

1. Podnositelj zahtjeva bit će obaviješten o odluci o izdavanju ili odbijanju izdavanja dozvole pisanim putem u razumnom roku, u svakom slučaju najkasnije šest mjeseci od datuma podnošenja zahtjeva, ne računajući vrijeme potrebno podnositelju zahtjeva za dostavljanje dodatnih podataka ako to od njega zahtijeva savjetodavni odbor.

2. Države članice koje su potpisnice ICES-a mogu zahtijevati da zahtjeve i procjene rizika vezane uz morske organizme pregleda ICES prije nego što savjetodavni odbor izda svoje mišljenje. U tom je slučaju dopušten dodatni šestomjesečni rok.

1. Ako postoji vjerojatnost da će mogući ili poznati učinci na okoliš koji su posljedica predloženog premještanja organizma utjecati na susjedne države članice, nadležno tijelo obavješćuje dotičnu državu članicu ili dotične države članice i Komisiju o svojoj namjeri da izda dozvolu, šaljući nacrt odluke zajedno s memorandumom s objašnjenjima i sažetkom procjene rizika za okoliš kako je navedeno u Prilogu II. dijelu 3.

2. U roku od dva mjeseca od obavijesti, druge dotične države članice mogu dostaviti Komisiji svoje primjedbe u pisanom obliku.

3. U roku od šest mjeseci od obavijesti, Komisija će, nakon konzultacija sa Znanstvenim, tehničkim i gospodarskim odborom za ribarstvo (STECF), koji se osnovan na temelju članka 33. Uredbe Vijeća (EZ) br. 2371/2002, i Savjetodavnim odborom za ribarstvo i akvakulturu, koji je osnovan Odlukom Komisije 1999/478/EZ, potvrditi, odbiti ili izmijeniti predloženu odluku o izdavanju dozvole.

4. U roku od 30 dana od datuma odluke Komisije, dotične države članice mogu uputiti tu odluku Vijeću. U roku od dodatnih 30 dana Vijeće može kvalificiranom većinom donijeti drugačiju odluku.

Nadležno tijelo može u bilo kojem trenutku ukinuti dozvolu, bilo privremeno ili trajno, ako dođe do nepredviđenih događaja s negativnim učincima na okoliš ili autohtone populacije. Svako ukidanje dozvole mora se temeljiti na znanstvenim podacima, a ako još uvijek ne postoje dostatni znanstveni podaci, na načelu opreza i mora biti u skladu s nacionalnim upravnim propisima.

Dozvola za unošenje u skladu s ovom Uredbom može se izdati jedino ako je očito da se mogu ispuniti i zahtjevi drugih propisa, naročito:

U slučaju rutinskog unošenja, puštanje vodenih organizama u objekte akvakulture dopušta se bez karantene ili pokusnog puštanja, osim ako u iznimnim slučajevima nadležno tijelo odluči drukčije na temelju posebnog mišljenja savjetodavnoga tijela. Premještanje iz zatvorenog objekta akvakulture u otvoreni objekt akvakulture ne smatra se rutinskim ni nerutinskim premještanjem u skladu s člancima 6. i 7.

1. U slučaju nerutinskog unošenja, na puštanje vodenih organizama u otvorene objekte akvakulture primjenjuju se prema potrebi uvjeti iz stavaka 2., 3. i 4.

2. Vodeni organizmi stavljaju se u određeni karantenski objekt na području ►M2 Unije ◄ u skladu s uvjetima iz Priloga III. u svrhu stvaranja matičnog stoka.

3. Karantenski se objekt može nalaziti u državi članici koja nije država članica primateljica, pod uvjetom da su s tim suglasne sve dotične države članice i da je ta mogućnost uključena procjenu rizika za okoliš iz članka 9.

4. Prema potrebi se samo potomci unesenih vodenih organizama mogu koristiti u objektima akvakulture države članice primateljice, pod uvjetom da tijekom karantene nije pronađena niti jedna potencijalno štetna neciljana vrsta. Stok odraslih jedinki može se pustiti u onim slučajevima u kojima se organizmi ne razmnožavaju u zatočeništvu ili su u cijelosti sterilni, pod uvjetom da je potvrđeno nepostojanje potencijalno štetnih neciljanih vrsta.

Nadležno tijelo može zahtijevati da se prije puštanja vodenih organizama u otvorene sustave akvakulture obavi početno pokusno puštanje uz primjenu posebnih mjera za sprečavanje njihovog širenja i preventivnih mjera koje se temelje na savjetima i preporukama savjetodavnog odbora.

Za svako nerutinsko unošenje i pokusno puštanje podnositelj zahtjeva sastavlja plan djelovanja u nepredvidivim okolnostima, koji mora odobriti nadležno tijelo i koji uključuje, između ostalog, uklanjanje unesene vrste iz okoliša ili smanjenje njezine gustoće u slučaju nepredviđenih događaja koji imaju štetne učinke na okoliš ili autohtone populacije. Ako nastane takav događaj, plan djelovanja u nepredvidivim okolnostima odmah se provodi, a dozvola se može privremeno ili trajno ukinuti u skladu s člankom 12.

1. Nakon puštanja u otvorene objekte akvakulture strane se vrste moraju nadzirati u razdoblju od dvije godine ili tijekom cijeloga generacijskog ciklusa, ovisno o tome koje je razdoblje dulje, kako bi se ocijenilo jesu li učinci točno predviđeni ili postoje li dodatni ili drugačiji učinci. Posebno se mora proučiti stupanj širenja ili zadržavanja vrste. Nadležno tijelo odlučuje o tome ima li podnositelj zahtjeva odgovarajuće stručno znanje ili će nadzor obavljati drugo tijelo.

2. U skladu s mišljenjem savjetodavnog odbora, nadležno tijelo može zahtijevati dulja razdoblja nadzora kako bi se ocijenili svi mogući dugoročni učinci na ekološke sustave koji se ne mogu lako otkriti tijekom razdoblja utvrđenog u stavku 1.

3. Savjetodavni odbor ocjenjuje rezultate programa nadzora i naročito bilježi svaki događaj koji nije ispravno predviđen u procjeni rizika za okoliš. Rezultati ocjenjivanja šalju se nadležnom tijelu, koje uključuje sažetak rezultata u nacionalni registar uspostavljen na temelju članka 23.

Dozvola za prijenos u skladu s ovom Uredbom može se izdati jedino ako je očito da se mogu ispuniti i zahtjevi drugih propisa, naročito:

U slučaju nerutinskog prijenosa u otvorene objekte akvakulture nadležno tijelo može zahtijevati da se prije puštanja vodenih organizama obavi početno pokusno puštanje uz primjenu posebnih mjera za sprečavanje njihovog širenja i preventivnih mjera koje se temelje na savjetima i preporukama savjetodavnog odbora.

Država članica primateljica može u iznimnim slučajevima i uz odobrenje Komisije zahtijevati da se vrste koje se nerutinskim prijenosom puštaju u otvorene objekte akvakulture drže u karanteni u skladu s člankom 15. stavcima 2., 3. i 4. U zahtjevu za odobrenjem Komisije navode se razlozi zbog kojih se traži karantena. Komisija odgovara na te zahtjeve u roku od 30 dana.

Države članice vode registar unosa i prijenosa koji mora sadržavati podatke o svim prethodno podnesenim zahtjevima kao i odgovarajuću dokumentaciju prikupljenu prije izdavanja dozvole i tijekom razdoblja nadzora.

Registar se stavlja na slobodno raspolaganje državama članicama i javnosti u skladu s Direktivom 2003/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2003. o javnom pristupu informacijama o okolišu ( 13 ).

Kako bi države članice mogle razmjenjivati podatke iz svojih registara, može se razviti poseban informacijski sustav u skladu s postupkom iz članka 30. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 2371/2002.

1. Komisija može putem delegiranih akata, u skladu s člankom 24.a i ovisno o uvjetima iz članaka 24.b i 24.c:

2. Pri usvajanju delegiranih akata, kako je navedeno u stavku 1., Komisija mora postupati u skladu s ovom Uredbom

3. U Prilog IV. mogu se dodati samo one vrste vodenih organizama koje se bez ikakvih štetnih učinaka koriste u akvakulturi već dulje vremena (s obzirom na njihov životni ciklus) u određenim dijelovima Unije i čiji se unos i prijenos mogu obavljati bez istodobnog premještanja potencijalno štetnih neciljanih vrsta.

4. Države članice mogu zahtijevati od Komisije da doda vrste u Prilog IV. Države članice mogu dostaviti znanstvene podatke kako bi dokazale da su ispunjeni odgovarajući kriteriji za dodavanje vrsta u Prilog IV. Komisija odlučuje o prihvatljivosti zahtjeva u roku od pet mjeseci od njihovog primitka, ne računajući vrijeme potrebno državama članicama da dostave dodatne informacije koje Komisija od njih zatraži.

5. U pogledu najudaljenijih regija u smislu članka 349. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, dotične države članice mogu predložiti da se vrste koje se odnose na te regije dodaju u poseban dio Priloga IV.

6. Komisija može usvojiti detaljna pravila za provedbu stavaka 4. i 5., a posebno oblika, sadržaja i pojedinosti zahtjeva država članica za dodavanje vrsta te informacija koje treba dostaviti kako bi se potkrijepili ti zahtjevi, u skladu s procedurom iz članka 30. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 2371/2002.

1. Komisiji se dodjeljuju ovlasti za usvajanje delegiranih akata iz članka 24. na razdoblje od 5 godina počevši od 24. travnja 2011. Komisija izrađuje izvješće vezano za delegiranje ovlasti najkasnije 6 mjeseci prije isteka petogodišnjeg razdoblja. Delegiranje ovlasti se automatski produljuje za razdoblja u jednakom trajanju, osim ako ih Europski parlament ili Vijeće opozovu u skladu s člankom 24.b.

2. Čim usvoji delegirani akt Komisija o tome istodobno obavješćuje Europski parlament i Vijeće.

3. Komisiji se dodjeljuje ovlast za usvajanje delegiranih akata podložno uvjetima utvrđenima člancima 24.b i 24.c.

1. Europski parlament i Vijeće mogu u svakom trenutku opozvati delegiranja ovlasti iz članka 24.

2. Institucija koja je započela interni postupak kojim se odlučuje o opozivu delegiranja ovlasti mora o tome, u razumnom roku prije donošenja konačne odluke, nastojati obavijestiti drugu instituciju i Komisiju, navodeći delegirane ovlasti koje mogu podlijegati opozivu i moguće razloge za opoziv.

3. Odluka o opozivu okončava delegiranje ovlasti koje je utvrđeno u toj odluci. Odluka stupa na snagu odmah ili kasnijeg datum koji je u njoj utvrđen. Ona ne utječe na valjanost već važećih delegiranih akata. Odluka se objavljuje u Službenom listu Europske Unije.

1. Europski parlament ili Vijeće mogu iznijeti prigovor na delegirani akt u roku od 2 mjeseca od datuma notifikacije.

2. Ako po isteku roka iz stavka 1. ni Europski parlament niti Vijeće nisu iznijeli prigovor na delegirani akt, on se objavljuje u Službenom listu Europske unije i stupa na snagu na dan koji je u njemu utvrđen.

Delegirani akt može se objaviti u Službenom listu Europske unije i stupiti na snagu prije isteka tog roka ako su Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju o namjeri da ne iznose prigovor.

3. Ako Europski parlament ili Vijeće iznese prigovor na delegirani akt u roku utvrđenom u stavku 1. isti ne stupa na snagu. Institucija koja iznosi prigovor mora navesti razloge za iznošenje prigovora na delegirani akt.

1. Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Počinje se primjenjivati šest mjeseci od stupanja na snagu Komisijine uredbe o provedbenim pravilima iz članka 24. stavka 3., ali ne kasnije od 1. siječnja 2009.

2. Međutim, odredbe poglavlja I. i poglavlja II. te članak 24. primjenjuju se od dana stupanja na snagu ove Uredbe.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

(Okvirne smjernice za dokumentaciju koju mora podnijeti podnositelj zahtjeva kako je predviđeno člankom 6.)

Kad god je to moguće, podaci se moraju potkrijepiti upućivanjem na znanstvenu literaturu i zapisima o osobnim kontaktima sa znanstvenim tijelima i stručnjacima za ribarstvo.

Ako se zahtjev odnosi na prijenos, a ne na unošenje, izraze „unošenje” i „uneseni” treba, u smislu ovog Priloga, zamijeniti izrazima „prijenos” i „preneseni”.

Navesti kratak sažetak dokumenta, uključujući opis prijedloga, moguće učinke na autohtone vrste i njihova staništa te ublažavajuće mjere za smanjenje mogućih učinaka na autohtone vrste.

C. Podaci o biološkom ciklusu vrsta koje će se unijeti – za svaku fazu biološkog ciklusa

Opisati planove za naknadnu ocjenu uspješnosti unosa predložene vrste i način ocjene mogućih negativnih učinaka na autohtone vrste i njihova staništa.

Postupci i obvezni podaci koje treba obuhvatiti procjenom utjecaja na okoliš predviđenom člankom 9.

Kako bi se ocijenio rizik povezan s unosom ili prijenosom vodenih organizama treba procijeniti kolika je vjerojatnost da se organizmi nasele i koje su posljedice tog naseljavanja.

Postupak obuhvaća najvažnije sastavne dijelove okoliša. On osigurava standardizirani pristup pri ocjeni rizika od genetskih i ekoloških utjecaja kao i mogućnosti unošenja neciljanih vrsta koje bi mogle utjecati na autohtone vrste u predloženim primateljskim vodama.

Tijekom postupka revizije, naglasak se ne stavlja na same ocjene nego na detaljne biološke i druge bitne podatke zbog kojih se te ocjene daju. U slučaju znanstvene nesigurnosti, primjenjuje se načelo opreznog pristupa.

Ako se zahtjev odnosi na prijenos, izraze „unošenje” i „uneseni” treba, u smislu ovog Priloga, zamijeniti izrazima „prijenos” i „preneseni”.

Događaj	Vjerojatnost (V, S, N) (1)	Stupanj sigurnosti (VV, RV, RN, VN) (2)	Napomene koje govore u prilog ocjeni (3)
Unesena ili prenesena vrsta se nakon bijega ili raspršivanja uspješno naseljava i održava populaciju u predviđenom području unosa izvan nadzora objekta akvakulture
Unesena ili prenesena vrsta se nakon bijega ili raspršivanja širi izvan predviđenog područja unosa
Konačna ocjena (4)
(1) V = visoka, S = srednja, N = niska (2) VV = veoma visok, RV = relativno visok, RN = relativno nizak, VN = veoma nizak (3) Ocjenjivač treba slijediti smjernice iz Dodatka A i Dodatka B ICES-ovih Pravila postupanja. (4) Konačna ocjena vjerojatnosti naseljavanja i širenja odgovara vrijednosti najlošije ocijenjenog elementa (primjerice, ako su gornji elementi ocijenjeni ocjenama „visoka” i „niska”, konačna će ocjena biti „niska”). Još jednom se napominje da se moraju dogoditi oba događaja – vjerojatnost da se organizam uspješno naseli i održava populaciju u predviđenom području unosa (bilo da je to zatvoreni okoliš kao što je objekt ili prirodno stanište) i vjerojatnost širenja izvan predviđenog područja unosa (procijenjena kao što je gore objašnjeno) – da bi se moglo govoriti o naseljavanju izvan predviđenog područja unosa.

Prijedlog se može odobriti u predstavljenom obliku (tj. bez mjera ublažavanja rizika) jedino ako je ukupni mogući rizik procijenjen kao „nizak” i ako je za procijenjeni ukupni rizik ukupni stupanj sigurnosti „veoma visok” ili „relativno visok”.

Ako se na temelju prve analize ukupni rizik svrsta u kategoriju visokog ili srednjeg rizika, u zahtjev se moraju uključiti i mjere za ograničavanje ili ublažavanje rizika, a zahtjev se podvrgava dodatnoj analizi rizika dok se ukupni rizik ne ocijeni konačnom ocjenom „nizak” uz „veoma visoki” ili „relativno visoki” stupanj sigurnosti. Opisi tih dodatnih faza, zajedno s detaljnim specifikacijama mjera ograničavanja ili ublažavanja rizika, bit će sastavni dio procjene rizika.

Vjerojatnost naseljavanja i širenja neciljanih vrsta izvan predviđenog područja unosa

Uvjeti koji se primjenjuju na procjenu mogućeg rizika povezanog sa stranim vrstama (Dio 1.) primjenjuju se mutatis mutandis na mogući rizik povezan s neciljanim vrstama (Dio 2.), uključujući i obvezu uvođenja mjera ograničavanja i ublažavanja rizika.

Karantena je postupak kojim se žive životinje ili biljke drže u potpunoj izolaciji od okoliša kako bi se spriječio utjecaj na divlje i uzgajane vrste i neželjene promjene prirodnih ekoloških sustava.

Strane ili lokalno neprisutne vrste treba držati u karanteni dovoljno dugo da se mogu otkriti sve neciljane vrste i potvrditi odsutnost patogena ili bolesti. Karantenski objekt mora biti izgrađen u skladu sa specifikacijama koje odredi nadležno tijelo u državi članici u kojoj se objekt nalazi i koje je odgovorno za njegovo odobravanje. Trajanje karantene mora biti navedeno u dozvoli. Ako se objekt ne nalazi u državi članici primateljici, savjetodavni odbor koji je nadležan za objekt i savjetodavni odbor u državi članici primateljici moraju se dogovoriti o trajanju karantene.

Upravitelji moraju voditi karantenske objekte u skladu sa sljedećim uvjetima. Pored toga, upravitelj mora imati program osiguranja kakvoće i priručnik s uputama za rad.

Ako se zahtjev odnosi na predloženi prijenos, izraze „unošenje” i „uneseni” treba, u smislu ovog Priloga, zamijeniti izrazima „prijenos” i „preneseni”.

Sve otpadne vode i otpad iz objekta moraju se obraditi tako da se učinkovito unište sve moguće ciljane vrste i s njima povezani organizmi. Kako bi se osiguralo neprekinuto djelovanje objekta i potpuna izolacija, sustavi za obradu otpadnih voda iz karantenskog objekta moraju biti opremljeni rezervnim mehanizmom koji osigurava njihov rad u slučaju kvara.

Obrađene otpadne vode i otpad mogu sadržavati tvari koje su štetne za okoliš (npr. sredstva protiv obraštavanja) i koje se moraju ukloniti na način koji je najmanje štetan za okoliš.

Mora se pripremiti detaljan plan obrade otpadnih voda i krutog otpada te navesti imena zaposlenika odgovornih za obradu te vremenski raspored. Sustav se mora nadzirati kako bi se osiguralo njegovo učinkovito djelovanje i rano otkrivanje mogućih kvarova.

Organizmi stavljeni u karantenu moraju se držati odvojeno od ostalih organizama kako bi se osigurala njihova izolacija. Ovo se ne odnosi na pokusne vrste koje su ciljano uključene kako bi se ispitali učinci unesenih vrsta. Mora se spriječiti ulazak ptica, ostalih životinja, uzročnika bolesti i onečišćivača.

Pristup smije biti dopušten samo izučenom i ovlaštenom osoblju. Obuću, ruke i sav materijal korišten u objektu treba dezinficirati (vidjeti dolje) prije izlaska iz objekta.

Pri njihovom primitku, s organizmima u svim fazama njihovog životnog ciklusa, rezervoarima, vodom, prijevoznim spremnicima i opremom koja je u doticaju s unesenom vrstom, kao i s prijevoznim sredstvima, treba postupati tako da se spriječi bijeg vrste ili s njom povezanih neciljanih vrsta iz objekta. Svi materijali korišteni za prijevoz i pakiranje moraju se dezinficirati ili spaliti ako je spaljivanje takvog materijala dopušteno.

Mora se voditi dnevna evidencija o uginulim jedinkama, koja mora biti stavljena na raspolaganje nadležnom tijelu u svrhu pregleda. Sve se uginule jedinke moraju zadržati u objektu. Uginule jedinke, tkiva ili ljušture ne smiju se ukloniti bez prethodne primjene odobrenog postupka kojim se osigurava potpuna dezinfekcija. Može se primijeniti toplinska obrada kao što je autoklaviranje ili kemijska sterilizacija.

Svi se slučajevi uginuća moraju prijaviti nadležnom tijelu, a države članice moraju pravodobno istražiti uzrok uginuća. Uginule se jedinke moraju čuvati, prevoziti i uklanjati u skladu s Uredbom (EZ) br. 1774/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 3. listopada 2002. o utvrđivanju zdravstvenih pravila u pogledu nusproizvoda životinjskog podrijetla koji nisu namijenjeni prehrani ljudi ( 14 ).

Moraju se provoditi redovite kontrole kako bi se otkrila eventualna prisutnost neciljanih vrsta. Ako se kod organizma utvrdi prisutnost takve vrsta ili neke ranije neotkrivene bolesti ili parazita, moraju se poduzeti potrebne mjere kako bi se stanje stavilo pod nadzor. Te mjere mogu uključivati uništenje organizma i dezinfekciju objekta.

Trajanje karantene ovisi o dotičnom organizmu, sezonskoj pojavi određenih neciljanih vrsta te uvjetima uzgoja.

Dezinfekcija podrazumijeva primjenu dezinficijensa u dovoljnoj koncentraciji i dovoljno dugo da se unište štetni organizmi. Vrste i koncentracije dezinficijensa koji se koriste za dezinfekciju karantenskog objekta moraju biti takve da omoguće potpunu dezinfekciju morske i slatke vode. Slične se koncentracije moraju koristiti i za rutinsku dezinfekciju objekta. Preporučuje se neutralizacija svih dezinficijenasa prije njihovog ispuštanja u okoliš, a objekti koji koriste morsku vodu moraju se pobrinuti i za rezidualne oksidante nastale tijekom kemijske dezinfekcije. U hitnim slučajevima kao što je otkriće važnog parazita ili uzročnika bolesti mora biti na raspolaganju dovoljna količina dezinficijensa kako bi se mogao dezinficirati cijeli objekt.

( 2 ) SL L 175, 5.7.1985., str. 40. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 2003/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 156, 25.6.2003., str. 17.).

( 3 ) SL L 206, 22.7.1992., str. 7. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 2006/105/EZ (SL L 363, 20.12.2006., str. 368.).

( 4 ) SL L 327, 22.12.2000., str. 1. Direktiva kako je izmijenjena Odlukom br. 2455/2001/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 331, 15.12.2001., str. 1.).

( 7 ) SL L 187, 20.7.1999., str. 70. Odluka kako je izmijenjena Odlukom 2004/864/EZ (SL L 370, 17.12.2004., str. 91.).

( 8 ) SL L 184, 17.7.1999., str. 23. Odluka kako je izmijenjena Odlukom 2006/512/EZ (SL L 200, 22.7.2006., str. 11.).

( 14 ) SL L 273, 10.10.2002., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 2007/2006 (SL L 379, 28.12.2006., str. 98.).


		No	page	date
►M1	Uredba Komisije (EZ) br. 506/2008 od 6. lipnja 2008.	L 149	36	7.6.2008
►M2	Uredba (EU) br. 304/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2011.	L 88	1	4.4.2011

Događaj	Vjerojatnost (V, S, N)	Stupanj sigurnosti (VV, RV, RN, VN)	Napomene koje govore u prilog ocjeni (1)
Genetsko miješanje s lokalnim populacijama dovodi do gubitka genetske raznolikosti
Kompeticija (za hranu, prostor) i predatorsko ponašanje prema autohtonim populacijama dovodi do njihovog istrebljenja
Ostali neželjeni ekološki događaji
Neki od gore navedenih događaja ustraju čak i nakon uklanjanja unesenih vrsta
Konačna ocjena (2)
(1) Ocjenjivač treba slijediti smjernice iz Dodatka A i Dodatka B ICES-ovih Pravila postupanja. (2) Konačna ocjena za posljedice naseljavanja i širenja odgovara vrijednosti elementa (pojedinačna vjerojatnost) s najvišom ocjenom, a konačna ocjena za stupanj sigurnosti odgovara vrijednosti elementa s najnižim stupnjem sigurnosti.

Komponenta	Mogući rizik (V, S, N)	Stupanj sigurnosti (VV, RV, RN, VN)	Napomene koje govore u prilog ocjeni (1)
Naseljavanje i širenje (Faza 1.)
Ekološke posljedice (Faza 2.)
Ukupna ocjena ukupnog mogućeg rizika (2)
(1) Ocjenjivač treba slijediti smjernice iz Dodatka A i Dodatka B ICES-ovih Pravila postupanja. (2) Ako između dvije procjene nema povećanja vjerojatnosti, konačna kategorizacija mogućeg rizika ima vrijednost veće vjerojatnosti (tj. ako je rizik naseljavanja i širenja visok, a rizik ekoloških posljedica srednji, konačna ocjena ima vrijednost veće vjerojatnosti, tj. rizik je visok). Ako između dvije procjene postoji povećanje vjerojatnosti (tj. kombinacija visoke i niske vjerojatnosti), konačna je ocjena srednja.

Događaj	Vjerojatnost (V, S, N)	Stupanj sigurnosti (VV, RV, RN, VN)	Napomene koje govore u prilog ocjeni (1)
Neciljana je vrsta unesena kao posljedica unošenja ili prijenosa vodenih organizama
Unesena neciljana vrsta nailazi na prijemljiva staništa ili organizme domaćine
Konačna ocjena (2)
(1) Ocjenjivač treba slijediti smjernice iz Dodatka A i Dodatka B ICES-ovih Pravila postupanja. (2) Konačna ocjena za vjerojatnost odgovara vrijednosti elementa s najnižom ocjenom rizika, a konačna ocjena za stupanj sigurnosti odgovara vrijednosti elementa s najnižim stupnjem sigurnosti.

Događaj	Vjerojatnost (V, S, N)	Stupanj sigurnosti (VV, RV, RN, VN)	Napomene koje govore u prilog ocjeni (1)
Neciljana vrsta je u kompeticiji s autohtonim populacijama ili se predatorski ponaša prema njima, što dovodi do istrebljenja tih populacija
Genetsko miješanje neciljane vrste s lokalnim populacijama dovodi do gubitka genetske raznolikosti
Ostali neželjeni ekološki ili patološki događaji
Neki od gore navedenih događaja nastavljaju se i nakon uklanjanja neciljane vrste
Konačna ocjena (2)
(1) Ocjenjivač treba slijediti smjernice iz Dodatka A i Dodatka B ICES-ovih Pravila postupanja. (2) Konačna ocjena za posljedice odgovara vrijednosti elementa s najvišom ocjenom rizika, a konačna ocjena za stupanj sigurnosti odgovara vrijednosti elementa s najnižim stupnjem sigurnosti.