02003L0087 — HR — 01.03.2024 — 016.001
Ovaj je tekst namijenjen isključivo dokumentiranju i nema pravni učinak. Institucije Unije nisu odgovorne za njegov sadržaj. Vjerodostojne inačice relevantnih akata, uključujući njihove preambule, one su koje su objavljene u Službenom listu Europske unije i dostupne u EUR-Lexu. Tim službenim tekstovima može se izravno pristupiti putem poveznica sadržanih u ovom dokumentu.
|
DIREKTIVA 2003/87/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar ►M9 Unije ◄ i o izmjeni Direktive Vijeća 96/61/EZ ( L 275 25.10.2003, 32) |
Koju je izmijenila:
Koju je izmijenila:
|
L 112 |
21 |
24.4.2012 |
Koju je ispravio:
DIREKTIVA 2003/87/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA
od 13. listopada 2003.
o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar ►M9 Unije ◄ i o izmjeni Direktive Vijeća 96/61/EZ
(Tekst značajan za EGP)
POGLAVLJE I.
OPĆE ODREDBE
Članak 1.
Predmet
Ova Direktiva utvrđuje sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar ►M9 Unije ◄ (dalje u tekstu „ ►M9 EU sustav trgovanja emisijama ◄ ”) s ciljem promicanja smanjenja emisija stakleničkih plinova na način koji je učinkovit u troškovnom i gospodarskom smislu.
Ovom se Direktivom predviđaju i veća smanjenja emisija stakleničkih plinova, što doprinosi postizanju razina smanjenja koje se sa znanstvenog stajališta smatraju nužnima za sprečavanje opasnih klimatskih promjena. Njome se doprinosi postizanju cilja klimatske neutralnosti Unije i njezinih klimatskih ciljeva kako su utvrđeni u Uredbi (EU) 2021/1119 Europskog parlamenta i Vijeća ( 1 ), a time i ciljevima Pariškog sporazuma ( 2 ).
Isto tako ovom se Direktivom utvrđuju odredbe za ocjenu i provedbu strožih obveza smanjivanja na razini ►M9 Unije ◄ , za više od 20 %, koje treba se primjenjivati kad ►M9 Unija ◄ odobri međunarodni sporazum o klimatskim promjenama, što dovodi do smanjenja emisija stakleničkih plinova većih od smanjenja koja se zahtijevaju člankom 9. i na što ukazuje obveza smanjenja od 30 % koja je bila prihvaćena na zasjedanju Europskog vijeća u ožujku 2007.
Članak 2.
Područje primjene
Članak 3.
Definicije
Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:
„emisijska jedinica” znači pravo na emisiju jedne tone ekvivalenta ugljikovog dioksida tijekom određenog razdoblja, koja može vrijediti samo za potrebe ispunjavanja zahtjeva ove Direktive i može se prenositi u skladu s odredbama ove Direktive;
„emisije” znači ispuštanje stakleničkih plinova iz izvora u postrojenju ili ispuštanje iz zrakoplova pri obavljanju zrakoplovne djelatnosti navedene u Prilogu I. ili iz brodova pri obavljanju djelatnosti pomorskog prometa navedene u Prilogu I. plinova određenih za te djelatnosti ili ispuštanje stakleničkih plinova koje odgovara djelatnosti iz Priloga III.;
„staklenički plinovi” znači plinovi navedeni u Prilogu II. i drugi plinoviti sastavni dijelovi atmosfere, kako prirodni tako i antropogeni, koji apsorbiraju i ponovno emitiraju infracrveno zračenje;
„dozvola za emisije stakleničkih plinova” znači dozvola koja se izdaje u skladu s člancima 5., 6. i 30.b;
„postrojenje” znači nepomična tehnička jedinica u kojoj se odvija jedna ili više djelatnosti navedenih u Prilogu I. i bilo koje druge izravno pridružene djelatnosti koje su tehnički povezane s djelatnostima koje se odvijaju na tom mjestu i koje mogu imati utjecaja na emisiju i onečišćavanje;
„operater” znači svaka osoba koja upravlja postrojenjem ili ga nadzire ili, ako to predviđaju nacionalni propisi, osoba kojoj je povjerena odlučujuća gospodarska ovlast nad tehničkim funkcioniranjem postrojenja;
„osoba” znači svaka fizička ili pravna osoba;
„novi sudionik” znači svako postrojenje u kojem se obavlja jedna ili više djelatnosti navedenih u Prilogu I., koje je dobilo dozvolu za emisije stakleničkih plinova prvi put u razdoblju koje započinje tri mjeseca prije datuma dostavljanja popisa iz članka 11. stavka 1. te završava tri mjeseca prije datuma dostavljanja sljedećeg popisa iz tog članka;
„javnost” znači jedna ili više osoba, u skladu s nacionalnim propisima ili praksom, udruge, organizacije ili skupine osoba;
„tona ekvivalenta ugljikovog dioksida” znači jedna metrička tona ugljikovog dioksida (CO2) ili količina bilo kojeg stakleničkoga plina navedenog u Prilogu II. s jednakim potencijalom globalnog zagrijavanja;
„Stranka iz Priloga I.” znači stranka navedena u Prilogu I. Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) koja je ratificirala Kyotski protokol kako se navodi u članku 1. stavku 7. Kyotskog protokola;
„projektna aktivnost” znači projektna aktivnost koju je odobrila jedna ili više stranaka iz Priloga I. u skladu s člankom 6. ili člankom 12. Kyotskog protokola i odlukama koje su usvojene prema UNFCCC-u ili Kyotskom protokolu;
„jedinica smanjenja emisije” ili „ERU” znači jedinica izdana prema članku 6. Kyotskog protokola i odlukama koje su usvojene prema UNFCCC-u ili Kyotskom protokolu;
„ovjereno smanjenje emisije” ili „CER” znači jedinica izdana prema članku 12. Kyotskog protokola i odlukama koje su usvojene prema UNFCCC-u ili Kyotskom protokolu;
„operater zrakoplova” znači osoba koja upravlja zrakoplovom pri obavljanju zrakoplovnih djelatnosti navedenih u Prilogu I. ili, ako identitet te osobe vlasniku nije poznat ili ga ne navede, vlasnik zrakoplova;
„operater komercijalnog zračnog prijevoza” znači operater koji uz naknadu pruža usluge redovnog ili izvanrednog zračnog prijevoza putnika, tereta ili pošte;
„nadležna država članica” znači država članica odgovornu za upravljanje primjenom ►M9 EU sustava trgovanja emisijama ◄ s obzirom na operatere zrakoplova u skladu s člankom 18.a;
„pripisane emisije iz zrakoplovstva” znači emisije iz svih letova u okviru zrakoplovnih djelatnosti navedenih u Prilogu I., odnosno odlaznih letova iz zračne luke smještene na državnom području države članice i dolaznih letova iz treće zemlje u tu zračnu luku;
„povijesne emisije iz zrakoplovstva” znači srednja vrijednost prosječnih godišnjih emisija u kalendarskoj godini 2004., 2005. i 2006. iz zrakoplova koji se koriste u okviru zrakoplovnih djelatnosti navedenih u Prilogu I;
„izgaranje” znači svaka oksidacija goriva, bez obzira na način na koji se proizvedena toplinska, električna ili mehanička energija koristi i sve druge izravno povezane djelatnosti, uključujući pročišćavanje otpadnih plinova;
▼M15 —————
„učinci zrakoplovstva koji nisu povezani s emisijama CO2” znači učinci ispuštanja dušikovih oksida (NOx), čestica čađe, spojeva oksidiranog sumpora tijekom izgaranja goriva na klimu te učinci vodene pare, uključujući kondenzacijske tragove, iz zrakoplova koji obavlja zrakoplovnu djelatnost navedenu u Prilogu I.;
„brodarsko društvo” znači brodovlasnik ili bilo koja druga organizacija ili osoba, kao što su upravitelj ili zakupnik broda bez posade, koja je od brodovlasnika preuzela odgovornost za upravljanje brodom i koja je preuzimanjem te odgovornosti pristala preuzeti sve dužnosti i odgovornosti utvrđene Međunarodnim pravilnikom o sigurnom upravljanju brodovima i sprečavanju onečišćenja navedene u Prilogu I. Uredbi (EZ) br. 336/2006 Europskog parlamenta i Vijeća ( 4 );
„putovanje” znači putovanje kako je definirano u članku 3. točki (c) Uredbe (EU) 2015/757 Europskog parlamenta i Vijeća ( 5 );
„upravljačko tijelo nadležno za brodarsko društvo” znači tijelo nadležno za upravljanje EU sustavom trgovanja emisijama u pogledu brodarskog društva u skladu s člankom 3.gf;
„luka pristajanja” znači luka u kojoj se brod zaustavlja radi utovara ili istovara tereta ili kako bi ukrcao ili iskrcao putnike ili luka u kojoj se odobalni brod zaustavlja kako bi zamijenio posadu; izuzeta su zaustavljanja isključivo u svrhu punjenja gorivom, uzimanja namirnica, zamjene posade broda koji nije odobalni brod, smještaja u suhom doku ili popravaka broda ili njegove opreme ili oboje, zaustavljanja u luci jer je brodu potrebna pomoć ili je u nevolji, radi prijenosa s broda na brod koji se obavljaju izvan luke, zaustavljanja isključivo radi zaklona od nepovoljnih vremenskih uvjeta ili uslijed aktivnosti potrage i spašavanja te zaustavljanja kontejnerskih brodova u susjednim lukama za prekrcaj kontejnera koje su navedene u provedbenom aktu donesenom u skladu s člankom 3.ga stavkom 2.;
„brod za kružno putovanje” znači putnički brod koji nema palubu za teret i koji je osmišljen isključivo za komercijalni prijevoz putnika s noćenjem tijekom putovanja morem;
„ugovor za kompenzaciju razlike” znači ugovor između Komisije i proizvođača proizvoda s niskim ili nultim emisijama ugljika koji je odabran putem mehanizma natječajnog postupka kao što je dražba na temelju kojeg se proizvođaču pruža potpora iz Inovacijskog fonda koja pokriva razliku između pobjedničke cijene koja je poznata i kao izvršna cijena, s jedne strane, i referentne cijene koja proizlazi iz cijene proizvedenog proizvoda s niskim ili nultim emisijama ugljika, tržišne cijene najbliže zamjene ili kombinacije tih dviju cijena, s druge strane;
„ugovor za kompenzaciju razlike u odnosu na ugljik” znači ugovor između Komisije i proizvođača proizvoda s niskim ili nultim emisijama ugljika koji je odabran putem mehanizma natječajnog postupka kao što je dražba na temelju kojeg se proizvođaču pruža potpora iz Inovacijskog fonda koja pokriva razliku između pobjedničke cijene koja je poznata i kao izvršna cijena, s jedne strane, i referentne cijene koja proizlazi iz prosječne cijene emisijskih jedinica, s druge strane;
„ugovor s fiksnom premijom” znači ugovor između Komisije i proizvođača proizvoda s niskim ili nultim emisijama ugljika koji je odabran putem mehanizma natječajnog postupka kao što je dražba na temelju kojeg se proizvođaču pruža potpora u obliku fiksnog iznosa po jedinici proizvedenog proizvoda;
„regulirani subjekt” u svrhe poglavlja IV.a znači svaka fizička ili pravna osoba, osim krajnjeg potrošača goriva, koja obavlja djelatnost navedenu u Prilogu II. i koja pripada jednoj od sljedećih kategorija:
ako gorivo prolazi kroz trošarinsko skladište, kako je definirano u članku 3. točki 11. Direktive Vijeća (EU) 2020/262 ( 6 ), ovlašteni držatelj trošarinskog skladišta, kako je definiran u članku 3. točki 1. te direktive, obveznik je plaćanja trošarine u pogledu koje je nastupila obveza obračuna u skladu s člankom 7. te direktive;
ako podtočka i. ove točke nije primjenjiva, bilo koja druga osoba koja je obveznik plaćanja trošarine u pogledu koje je nastupila obveza obračuna u skladu s člankom 7. Direktive (EU) 2020/262 ili člankom 21. stavkom 5. prvim podstavkom Direktive Vijeća 2003/96/EZ ( 7 ), a u vezi s gorivima obuhvaćenima poglavljem IV.a ove Direktive;
ako podtočke i. i ii. ove točke nisu primjenjive, bilo koja druga osoba koju relevantna nadležna tijela države članice registriraju kako bi bila obveznik plaćanja trošarine, uključujući sve osobe izuzete od plaćanja trošarine iz članka 21. stavka 5. četvrtog podstavka Direktive 2003/96/EZ;
ako podtočke i., ii. i iii. nisu primjenjive ili ako je nekoliko osoba solidarno odgovorno za plaćanje iste trošarine, bilo koja druga osoba koju odredi država članica;
„gorivo” u svrhe poglavlja IV.a ove direktive znači svaki energent iz članka 2. stavka 1. Direktive 2003/96/EZ, uključujući goriva navedena u tablicama A i C Priloga I. toj direktivi te svaki drugi proizvod koji je namijenjen upotrebi, ponuđen na prodaju ili se upotrebljava kao pogonsko gorivo ili gorivo za ogrjev kako je navedeno u članku 2. stavku 3. te direktive, uključujući za proizvodnju električne energije;
„puštanje u potrošnju” u svrhe poglavlja IV.a ove direktive znači puštanje u potrošnju kako je definirano u članku 6. stavku 3. Direktive (EU) 2020/262;
„cijena plina TTF-a” za potrebe poglavlja IV.a znači cijena ugovora plinskih budućnosnica za mjesec unaprijed kojima se trguje na virtualnom mjestu trgovanja Title Transfer Facility (TTF), kojim upravlja Gasunie Transport Services B.V.;
‘cijena sirove nafte tipa Brent’ za potrebe poglavlja IV.a znači cijena budućnosnica mjesec dana unaprijed za sirovu naftu, koja se upotrebljava kao referentna cijena za kupnju nafte.
POGLAVLJE II.
Zrakoplovstvo i pomorski promet
Članak 3.a
Područje primjene
Članci od 3.b do 3.g primjenjuju se na raspodjelu i izdavanje emisijskih jedinica u pogledu zrakoplovnih djelatnosti navedenih u Prilogu I. Članci od 3.ga do 3.gg primjenjuju se u pogledu djelatnosti pomorskog prometa navedenih u Prilogu I.
Članak 3.b
Zrakoplovne djelatnosti
Do 2. kolovoza 2009. Komisija je dužna u skladu s regulatornim postupkom spomenutim u članku 23. stavku 1. razviti smjernice za detaljno tumačenje zrakoplovnih djelatnosti navedenih u Prilogu I.
Članak 3.c
Ukupna količina emisijskih jedinica za zrakoplovstvo
▼M14 —————
Emisijske jedinice rezervirane na temelju prvog podstavka ovog stavka dodjeljuju države članice kako bi se djelomično ili u cijelosti pokrila razlika u cijeni između upotrebe fosilnog kerozina i upotrebe relevantnih prihvatljivih zrakoplovnih goriva, uzimajući u obzir poticaje koji proizlaze iz cijene ugljika i iz usklađenih najnižih razina oporezivanja fosilnih goriva. Pri izračunu te razlike u cijeni Komisija uzima u obzir tehničko izvješće koje objavljuje Agencija Europske unije za sigurnost zračnog prometa na temelju uredbe o osiguravanju jednakih uvjeta za održivi zračni prijevoz. Države članice osiguravaju vidljivost financiranja na temelju ovog stavka na način koji odgovara zahtjevima iz članka 30.m stavka 1. točaka (a) i (b) ove Direktive.
Emisijske jedinice dodijeljene na temelju ovog stavka obuhvaćaju:
70 % preostale razlike u cijeni između upotrebe fosilnog kerozina i vodika iz obnovljivih izvora energije te naprednih biogoriva kako su definirana u članku 2. drugom stavku točki 34. Direktive (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća ( 9 ), koja imaju emisijski faktor nula u skladu s Prilogom IV. ili u skladu s provedbenim aktom donesenim na temelju članka 14. ove Direktive;
95 % preostale razlike u cijeni između upotrebe fosilnog kerozina i obnovljivih goriva nebiološkog podrijetla u skladu s člankom 25. Direktive (EU) 2018/2001, koja se upotrebljavaju u zrakoplovstvu i koja imaju emisijski faktor nula u skladu s Prilogom IV. ili u skladu s provedbenim aktom donesenim na temelju članka 14. ove Direktive;
100 % preostale razlike u cijeni između upotrebe fosilnog kerozina i svih prihvatljivih zrakoplovnih goriva koja nisu dobivena iz fosilnih goriva obuhvaćenih prvim podstavkom ovog stavka, u zračnim lukama koje se nalaze na otocima manjima od 10 000 km2 i koje nemaju cestovnu ili željezničku vezu s kopnom, u zračnim lukama koje nisu dovoljno velike da se definiraju kao zračne luke Unije u skladu s uredbom o osiguravanju jednakih uvjeta za održivi zračni prijevoz i u zračnim lukama smještenima u najudaljenijoj regiji;
u slučajevima osim onih iz točaka (a), (b) i (c), 50 % preostale razlike u cijeni između upotrebe fosilnog kerozina i svih prihvatljivih zrakoplovnih goriva koja nisu dobivena iz fosilnih goriva obuhvaćenih prvim podstavkom ovog stavka.
Pri dodjeli emisijskih jedinica na temelju ovog stavka može se uzeti u obzir moguća potpora iz drugih programa na nacionalnoj razini.
Komercijalni operateri zrakoplova mogu na godišnjoj osnovi podnijeti zahtjev za dodjelu emisijskih jedinica na temelju količine svakog prihvatljivog zrakoplovnog goriva iz ovog stavka upotrijebljenog na letovima za koje se emisijske jedinice moraju predati u skladu s člankom 12. stavkom 3. u razdoblju od 1. siječnja 2024. do 31. prosinca 2030., isključujući letove za koje se taj zahtjev smatra ispunjenim u skladu s člankom 28.a stavkom 1. Ako je, za određenu godinu, potražnja za emisijskim jedinicama za upotrebu takvih goriva veća od raspoloživosti emisijskih jedinica, količina emisijskih jedinica ujednačeno se smanjuje za sve operatere zrakoplova na koje se odnosi dodjela za tu godinu.
Komisija u Službenom listu Europske unije na godišnjoj osnovi za prethodnu godinu objavljuje pojedinosti o prosječnoj razlici u troškovima između fosilnog kerozina, uzimajući u obzir poticaje koji proizlaze iz cijene ugljika i usklađenih najnižih razina oporezivanja fosilnih goriva, te relevantnih prihvatljivih zrakoplovnih goriva.
Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 23. radi dopune ove Direktive utvrđivanjem detaljnih pravila za godišnji izračun razlike u troškovima iz šestog podstavka ovog stavka, dodjelu emisijskih jedinica za upotrebu goriva utvrđenih u prvom podstavku ovog stavka i za izračun emisija stakleničkih plinova ušteđenih uslijed upotrebe goriva kako je izviješteno u provedbenom aktu donesenom u skladu s člankom 14. stavkom 1. i utvrđivanjem aranžmana za uzimanje u obzir poticaja koji proizlaze iz cijene ugljika i usklađenih minimalnih razina oporezivanja fosilnih goriva.
Komisija do 1. siječnja 2028. provodi evaluaciju u pogledu primjene ovog stavka i pravodobno iznosi rezultate te evaluacije u izvješću koje podnosi Europskom parlamentu i Vijeću. Izvješću se prema potrebi može priložiti zakonodavni prijedlog za dodjelu količinski i vremenski ograničenih emisijskih jedinica do 31. prosinca 2034. kako bi se dodatno potaknula upotreba goriva utvrđenih u prvom podstavku ovog stavka, posebno upotreba obnovljivih goriva nebiološkog podrijetla u skladu s člankom 25. Direktive (EU) 2018/2001, koja se upotrebljavaju u zrakoplovstvu i koja imaju emisijski faktor nula u skladu s Prilogom IV. ili u skladu s provedbenim aktom donesenim na temelju članka 14. ove Direktive.
Komisija od 1. siječnja 2028. evaluira primjenu ovog stavka u godišnjem izvješću koje je dužna podnijeti u skladu s člankom 10. stavkom 5.
Članak 3.d
Metoda raspodjele emisijskih jedinica za zrakoplovstvo putem dražbe
Na dražbi se od 1. siječnja 2026. nudi cijela količina emisijskih jedinica za koje bi se te godine provela besplatna dodjela emisijskih jedinica, osim količina emisijskih jedinica iz članka 3.c stavka 6. i članka 10.a stavka 8. četvrtog podstavka.
▼M14 —————
▼M14 —————
Članak 3.g
Planovi praćenja i izvješćivanja
Nadležna država članica mora osigurati da svaki operater zrakoplova nadležnom tijelu te države članice podnese plan praćenja s utvrđenim mjerama za praćenje emisija i izvješćivanje o njima i da te planove odobri nadležno tijelo u skladu s provedbenim aktima iz članka 14.
Članak 3.ga
Područje primjene na djelatnosti pomorskog prometa
U tim se provedbenim aktima navodi luka kao susjedna luka za prekrcaj kontejnera ako udio prekrcaja kontejnera, mjeren u dvadesetstopnim ekvivalentnim jedinicama, premašuje 65 % ukupnog kontejnerskog prometa te luke tijekom posljednjih dvanaest mjeseci za koje su dostupni relevantni podaci i ako je ta luka smještena izvan Unije, ali manje od 300 nautičkih milja od luke u nadležnosti države članice. Za potrebe ovog stavka smatra se da su kontejneri prekrcani ako su iskrcani iz broda u luku isključivo u svrhu ukrcaja na drugi brod. Popis koji utvrđuje Komisija na temelju prvog podstavka ne uključuje luke smještene u trećoj zemlji, a za koju ta treća zemlja djelotvorno primjenjuje mjere jednakovrijedne ovoj Direktivi.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 22.a stavka 2.
Do 31. prosinca 2030. udio emisijskih jedinica dodjeljuje se državama članicama u kojima je omjer brodarskih društava koja bi bila pod njihovom odgovornošću u skladu s člankom 3.gf u odnosu na njihov broj stanovnika 2020. i na temelju podataka dostupnih za razdoblje od 2018. do 2020. viši od 15 brodarskih društava na milijun stanovnika. Količina emisijskih jedinica odgovara 3,5 % dodatne količine emisijskih jedinica zbog povećanja gornje granice za pomorski promet iz članka 9. trećeg stavka u relevantnoj godini. Za godine 2024. i 2025. količina emisijskih jedinica osim toga se množi s postocima primjenjivima za relevantnu godinu u skladu s člankom 3.gb prvim stavkom točkama (a) i (b). Prihodi ostvareni prodajom tog udjela emisijskih jedinica na dražbi trebali bi se upotrebljavati u svrhe iz članka 10. stavka 3. prvog podstavka točke (g), u pogledu pomorskog sektora te točaka (f) i (i). 50 % količine emisijskih jedinica raspodjeljuje se među relevantnim državama članicama na temelju udjela brodarskih društava pod njihovom odgovornošću, a ostatak se dijeli među njima u jednakim udjelima.
Članak 3.gb
Postupno uvođenje zahtjeva za pomorski promet
Brodarska društva obvezna su predati emisijske jedinice u skladu sa sljedećim rasporedom:
40 % verificiranih emisija o kojima je izviješteno za 2024. koje bi podlijegale zahtjevima predaje u skladu s člankom 12.;
70 % verificiranih emisija o kojima je izviješteno za 2025. koje bi podlijegale zahtjevima predaje u skladu s člankom 12.;
100 % verificiranih emisija o kojima je izviješteno za 2026. i svaku sljedeću godinu nakon toga, u skladu s člankom 12.
Ako je predano manje emisijskih jedinica u odnosu na verificirane emisije iz pomorskog prometa za 2024. i 2025. godinu, nakon što se utvrdi razlika između verificiranih emisija i predanih emisijskih jedinica za svaku godinu, iznos emisijskih jedinica koji odgovara toj razlici poništava se umjesto da se proda na dražbi u skladu s člankom 10.
Članak 3.gc
Odredbe za prijenos troškova EU sustava trgovanja emisijama s brodarskog društva na drugi subjekt
Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da, kada krajnju odgovornost za kupnju goriva ili upravljanje brodom ili oboje, na temelju ugovora preuzme subjekt osim brodarskog društva, brodarsko društvo ima pravo da mu taj subjekt nadoknadi troškove koji proizlaze iz predaje emisijskih jedinica.
Za potrebe ovog članka upravljanje brodom znači određivanje tereta koji se prevozi brodom ili rute i brzine broda. Brodarsko društvo ostaje subjekt odgovoran za predaju emisijskih jedinica kako se zahtijeva člankom 3.gb i člankom 12. te za opću usklađenost s odredbama nacionalnog prava kojima se prenosi ova Direktiva. Države članice osiguravaju da brodarska društva pod njihovom odgovornošću ispunjavaju obveze predaje emisijskih jedinica u skladu s člankom 3.gb i člankom 12., bez obzira na pravo takvih brodarskih društava da im komercijalni operateri nadoknade troškove koji proizlaze iz predaje.
Članak 3.gd
Praćenje emisija iz pomorskog prometa i izvješćivanje o njima
U pogledu emisija iz djelatnosti pomorskog prometa navedenih u Prilogu I. ovoj Direktivi, upravljačko tijelo nadležno za brodarsko društvo osigurava da brodarsko društvo pod njegovom nadležnošću prati relevantne parametre tijekom razdoblja izvješćivanja i da mu dostavlja objedinjene podatke o emisijama na razini društva u skladu s poglavljem II. Uredbe (EU) 2015/757.
Članak 3.ge
Pravila o verifikaciji i akreditaciji za emisije iz pomorskog prometa
Upravljačko tijelo nadležno za brodarsko društvo osigurava da je izvješćivanje o objedinjenim podacima o emisijama na razini brodarskog društva, koje u skladu s člankom 3.gd ove Direktive dostavlja brodarsko društvo, verificirano u skladu s pravilima o verifikaciji i akreditaciji utvrđenima u poglavlju III. Uredbe (EU) 2015/757.
Članak 3.gf
Upravljačko tijelo nadležno za brodarsko društvo
Upravljačko tijelo nadležno za brodarsko društvo jest:
ako je brodarsko društvo registrirano u državi članici, država članica u kojoj je brodarsko društvo registrirano;
ako brodarsko društvo nije registrirano u državi članici, država članica s najvećim procijenjenim brojem pristajanja u luke u okviru putovanja koja je obavilo to brodarsko društvo u prethodne četiri godine praćenja i koja su obuhvaćena područjem primjene utvrđenim u članku 3.ga;
ako brodarsko društvo nije registrirano u državi članici i u prethodne četiri godine praćenja nije obavilo nijedno putovanje obuhvaćeno područjem primjene utvrđenim u članku 3.ga, država članica u kojoj je brod brodarskog društva započeo ili završio svoje prvo putovanje obuhvaćeno područjem primjene utvrđenim u tom članku.
Na temelju najboljih dostupnih informacija Komisija provedbenim aktima utvrđuje:
prije 1. veljače 2024. popis brodarskih društava koja su obavljala djelatnost pomorskog prometa navedenu u Prilogu I. koja je na dan 1. siječnja 2024. ili s učinkom od tog dana bila obuhvaćena područjem primjene utvrđenim u članku 3.ga i u tom popisu navodi upravljačko tijelo nadležno za brodarsko društvo u skladu sa stavkom 1. ovog članka;
prije 1. veljače 2026. i svake dvije godine nakon toga, ažurirani popis kako bi se brodarska društva registrirana u određenoj državi članici preraspodijelila drugom upravljačkom tijelu nadležnom za brodarsko društvo ako su promijenila državu članicu registracije unutar Unije u skladu sa stavkom 1. točkom (a) ovog članka ili kako bi se na popis uključila brodarska društva koja su naknadno obavljala djelatnost pomorskog prometa navedenu u Prilogu I. koja je bila obuhvaćena područjem primjene utvrđenim u članku 3.ga u skladu sa stavkom 1. točkom (c) ovog članka; i
prije 1. veljače 2028. i svake četiri godine nakon toga, ažurirani popis kako bi se brodarska društva koja nisu registrirana u državi članici preraspodijelila drugom upravljačkom tijelu nadležnom za brodarsko društvo u skladu sa stavkom 1. točkom (b) ovog članka.
Članak 3.gg
Izvješćivanje i revizija
U tu svrhu Komisija podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću u roku od 18 mjeseci od donošenja takve globalne tržišno utemeljene mjere te prije nego što ona postane operativna. Komisija u tom izvješću ispituje globalnu tržišno utemeljenu mjeru u pogledu:
njezine razine ambicije s obzirom na ciljeve Pariškog sporazuma;
njezinog ukupnog okolišnog integriteta, uključujući u usporedbi s odredbama ove Direktive koje obuhvaćaju pomorski promet; i
svih pitanja povezanih s koherentnošću između EU sustava trgovanja emisijama i te mjere.
Komisija prema potrebi izvješću iz drugog podstavka ovog stavka može priložiti zakonodavni prijedlog za izmjenu ove Direktive na način koji je u skladu s klimatskim ciljem Unije za 2030. i ciljem klimatske neutralnosti utvrđenim u Uredbi (EU) 2021/1119 te s ciljem očuvanja okolišnog integriteta i djelotvornosti djelovanja Unije u području klime kako bi se osigurala usklađenost između provedbe globalne tržišno utemeljene mjere i EU sustava trgovanja emisijama, izbjegavajući pritom svako znatno dvostruko opterećenje.
Izvješće iz prvog podstavka prema potrebi je popraćeno zakonodavnim prijedlogom radi izmjene ove Direktive.
U tom se izvješću također razmatra međupovezanost ove Direktive i Uredbe (EU) 2015/757 te se ono temelji na iskustvima stečenima njezinom primjenom. Komisija u tom izvješću također ispituje kako se ovom Direktivom na najbolji način može uzeti u obzir uporaba obnovljivih i niskougljičnih brodskih goriva na temelju životnog ciklusa. Tom se izvješću prema potrebi mogu priložiti zakonodavni prijedlozi.
POGLAVLJE III.
STACIONARNA POSTROJENJA
Članak 3.h
Područje primjene
Odredbe ovog poglavlja primjenjuju se na dozvole za emisije stakleničkih plinova te na dodjelu i izdavanje emisijskih jedinica za druge djelatnosti navedene u Prilogu I. osim zrakoplovnih i djelatnosti pomorskog prometa.
Članak 4.
Dozvole za emisije stakleničkih plinova
Države članice osiguravaju da od 1. siječnja 2005. nijedno postrojenje ne obavlja djelatnosti navedene u Prilogu I. koje dovode do emisija utvrđenih za tu djelatnost, osim ako operater postrojenja ima dozvolu koju mu je za to izdalo nadležno tijelo u skladu s člancima 5. i 6., odnosno ako je to postrojenje isključeno iz ►M9 EU sustava trgovanja emisijama ◄ u skladu s člankom 27. To vrijedi i za postrojenja uključena u skladu s člankom 24.
Članak 5.
Zahtjev za izdavanje dozvole za emisije stakleničkih plinova
Zahtjev nadležnom tijelu za izdavanje dozvole za emisije stakleničkih plinova mora sadržavati opis:
postrojenja i njegove djelatnosti uključujući i tehnologiju koja se koristi;
sirovina i pomoćnih materijala, čije korištenje vjerojatno dovodi do emisije plinova navedenih u Prilogu I.;
izvora emisija plinova navedenih u Prilogu I. iz postrojenja; i
mjere planirane za praćenje i izvješćivanje o emisijama u skladu s ►M9 aktima ◄ navedenim u članku 14.
Zahtjev mora sadržavati i netehnički sažetak detalja navedenih u prvom podstavku.
Članak 6.
Uvjeti za izdavanje i sadržaj dozvole za emisije stakleničkih plinova
Dozvola za emisije stakleničkih plinova može se odnositi na jedno ili više postrojenja na istom mjestu kojima upravlja isti operater.
▼M9 —————
Dozvola za emisije stakleničkih plinova sadržava sljedeće:
naziv i adresu operatera;
opis djelatnosti i emisija iz postrojenja;
plan praćenja koji ispunjava zahtjeve iz ►M9 akata ◄ navedenih u članku 14. Države članice mogu operaterima dopustiti ažuriranje planova praćenja bez mijenjanja dozvole. Sve ažurirane planove operateri podnose na odobrenje nadležnom tijelu;
zahtjeve s obzirom na izvješćivanje; i
obvezu predaje emisijskih jedinica u količini jednakoj ukupnim emisijama postrojenja u svakoj kalendarskoj godini, u skladu s verifikacijom iz članka 15., do roka utvrđenog u članku 12. stavku 3.
Članak 7.
Izmjene koje se odnose na postrojenja
Operater obavješćuje nadležno tijelo o svim planiranim promjenama vrste ili rada postrojenja, odnosno o bilo kakvom povećanju ili smanjenju njegovog kapaciteta zbog kojih bi moglo biti potrebno izdati novu dozvolu za emisije stakleničkih plinova. Gdje je to primjereno, nadležno tijelo izdaje novu dozvolu. Kad se mijenja identitet operatera postrojenja, nadležno tijelo izmjenjuje dozvolu dodajući ime i adresu novog operatera.
Članak 8.
Usklađenost s Direktivom 2010/75/EU
Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da, kada postrojenja obavljaju djelatnosti navedene u Prilogu I. Direktivi 2010/75/EU, uvjeti i postupak za izdavanje dozvole za emisije stakleničkih plinova budu usklađeni s uvjetima i postupkom za izdavanje dozvole iz te direktive. Zahtjevi utvrđeni u člancima 5., 6. i 7. ove Direktive mogu postati sastavni dio postupaka propisanih Direktivom 2010/75/EU.
Komisija preispituje djelotvornost sinergija s Direktivom 2010/75/EU. Dozvole relevantne za okoliš i klimu koordiniraju se kako bi se osigurala učinkovita i brža provedba mjera potrebnih za usklađivanje s klimatskim i energetskim ciljevima Unije. Komisija može podnijeti izvješće Europskom parlamentu i Vijeću u kontekstu svakog budućeg preispitivanja ove Direktive.
Članak 9.
Količina emisijskih jedinica na razini ►M9 Unije ◄
Količina emisijskih jedinica koja se na razini ►M9 Unije ◄ izdaje svake godine, počevši od 2013., mora se početi linearno smanjivati od sredine razdoblja 2008. do 2012. Količina se smanjuje uz primjenu faktora 1,74 % u usporedbi s prosječnom godišnjom ukupnom količinom emisijskih jedinica koje države članice izdaju u skladu s odlukama Komisije o nacionalnim planovima raspodjele emisijskih jedinica za razdoblje od 2008. do 2012. godine. ►A1 Ukupna količina emisijskih jedinica na razini ►M9 Unije ◄ povećava se kao rezultat pristupanja Hrvatske samo za količinu emisijskih jedinica koje Hrvatska ponudi na dražbi sukladno članku 10. stavku 1. ◄
Počevši od 2021., linearni faktor iznosi 2,2 %.
2024-ben az egész Unióra kiterjedő kibocsátásiegység-mennyiséget 90 millió kibocsátási egységgel csökkenteni kell. 2026-ban az egész Unióra kiterjedő kibocsátásiegység-mennyiséget 27 millió kibocsátási egységgel csökkenteni kell. 2024-ben az egész Unióra kiterjedő kibocsátásiegység-mennyiséget 78,4 millió kibocsátási egységgel meg kell növelni a tengeri közlekedés tekintetében. A lineáris tényező 2024-től 2027-ig 4,3 %, 2028-tól pedig 4,4 %. A lineáris tényezőt a tengeri közlekedésből származó, az (EU) 2015/757 rendelettel összhangban 2018-re és 2019-re jelentett, az ezen irányelv 3ga. cikkében tárgyalt átlagos kibocsátásnak megfelelő kibocsátási egységekre is alkalmazni kell. A Bizottság 2023. szeptember 6-ig közzéteszi az egész Unióra kiterjedő kibocsátásiegység-mennyiséget.
2026. január 1-jétől, illetve 2027. január 1-jétől a kibocsátási egységek mennyiségét növelni kell annak érdekében, hogy figyelembe vegyék a tengeri közlekedési tevékenységekből származó, szén-dioxid-kibocsátáson kívüli egyéb üvegházhatásúgáz-kibocsátásokat és a nyílt tengeri hajók kibocsátásainak lefedését, a legutóbbi olyan évre vonatkozó kibocsátásaik alapján, amelyre vonatkozóan adatok állnak rendelkezésre. A 10. cikk (1) bekezdése ellenére, a mennyiség ezen növeléséből származó kibocsátási egységeket a 10a. cikk (8) bekezdésével összhangban az innováció támogatására kell rendelkezésre bocsátani.
Članak 9.a
Prilagođavanje ukupne količine emisijskih jedinica na razini ►M9 Unije ◄
U pogledu postrojenja koja obavljaju djelatnosti navedene u Prilogu I., koja se u ►M9 EU sustav trgovanja emisijama ◄ uključuju tek od 2013. godine nadalje, države članice se moraju pobrinuti da operateri takvih postrojenja relevantnom nadležnom tijelu dostave propisno dokumentirane i nezavisno verificirane podatke o emisijama kako bi se uzeli u obzir pri prilagođavanju količina emisijskih jedinica koje trebaju biti izdane za cijelu ►M9 Uniju ◄ .
Svi takvi podaci moraju se dostaviti relevantnom nadležnom tijelu do 30. travnja 2010., u skladu s odredbama donesenima u skladu s člankom 14. stavkom 1.
Ako su dostavljeni podaci uredno dokumentirani, nadležno tijelo o tome obavješćuje Komisiju do 30. lipnja 2010., a količina emisijskih jedinica koje trebaju biti izdane, prilagođene primjenom linearnog faktora spomenutog u članku 9., prilagođuju se s tim u skladu. Za postrojenja koja osim CO2 ispuštaju i druge plinove, nadležno tijelo može izvijestiti o nižem iznosu emisija u skladu s potencijalom za smanjenje emisija tih postrojenja.
Članak 10.
Dražbovna prodaja emisijskih jedinica
Od 2021. nadalje te ne dovodeći u pitanje moguće smanjenje na temelju članka 10.a stavka 5.a udio emisijskih jedinica koje se prodaju na dražbi iznosi 57 %.
Količina od 2 % ukupne količine emisijskih jedinica od 2021. do 2030. prodaje se na dražbi kako bi se uspostavio fond za poboljšanje energetske učinkovitosti i modernizaciju energetskih sustava određenih država članica („države članice korisnice”), kako je utvrđeno u članku 10.d („Modernizacijski fond”). Države članice korisnice za taj iznos emisijskih jedinica jesu države članice čiji je BDP po stanovniku prema tržišnim cijenama manji od 60 % Unijina prosjeka 2013. Financijska sredstva koja odgovaraju tom iznosu emisijskih jedinica raspodjeljuju se u skladu s dijelom A Priloga II.b.
Osim toga, 2,5 % ukupne količine emisijskih jedinica od 2024. do 2030. prodaje se na dražbi za potrebe Modernizacijskog fonda. Države članice korisnice za taj iznos emisijskih jedinica jesu države članice čiji je BDP po stanovniku prema tržišnim cijenama manji od 75 % Unijina prosjeka u razdoblju od 2016. do 2018. Financijska sredstva koja odgovaraju tom iznosu emisijskih jedinica raspodjeljuju se u skladu s dijelom B Priloga II.b.
Ukupna preostala količina emisijskih jedinica koje države članice prodaju na dražbi raspodjeljuje se u skladu sa stavkom 2.
Ukupna količina emisijskih jedinica koje svaka država članica prodaje na dražbi sastoji se od sljedećeg:
►M9 90 % ◄ ukupne količine emisijskih jedinica namijenjenih prodaji na dražbi, predviđenih za raspodjelu državama članicama u udjelima koji odgovaraju udjelima verificiranih emisija predmetnih država u okviru ►M9 EU sustava trgovanja emisijama ◄ za 2005. ili prosjeku za razdoblje od 2005. do 2007., već prema tome koja je od tih količina veća;
10 % ukupne količine emisijskih jedinica namijenjenih prodaji na dražbi, predviđenih za raspodjelu određenim državama članicama u svrhe solidarnosti, rasta i međusobne povezanosti unutar Unije, čime se uvećava količina emisijskih jedinica koje te države članice prodaju na dražbi u skladu s točkom (a) za postotke navedene u Prilogu II.a.
▼M9 —————
U smislu točke (a) udjel država članica koje 2005. godine nisu sudjelovale u ►M9 EU sustavu trgovanja emsijama ◄ računa se na temelju njihovih verificiranih emisija u okviru ►M9 EU sustava trgovanja emisijama ◄ u 2007. godini.
Ako je potrebno, postoci navedeni u točki (b) razmjerno se prilagođavaju kako bi se osiguralo da raspodjela iznosi 10 %.
Države članice odlučuju o upotrebi prihoda ostvarenih prodajom na dražbi emisijskih jedinica iz stavka 2. ovog članka, osim za prihode koji su utvrđeni kao vlastita sredstva u skladu s člankom 311. trećim stavkom UFEU-a i uneseni u proračun Unije. Države članice te prihode, osim prihoda koji se upotrebljavaju za nadoknadu neizravnih troškova ugljika iz članka 10.a stavka 6. ove Direktive, ili ekvivalent tih prihoda u financijskoj vrijednosti, upotrebljavaju za jednu ili više sljedećih svrha:
smanjivanje emisija stakleničkih plinova, uključujući doprinose za Globalni fond za energentsku učinkovitost i obnovljive izvore energije i Fond za prilagodbu aktiviran na Konferenciji o klimatskim promjenama u Poznańu (COP 14 i COP/MOP 4), prilagodbu utjecajima klimatskih promjena te financiranje istraživanja i razvoja, kao i demonstracijskih projekata za smanjivanje emisija i prilagodbu klimatskim promjenama, uključujući sudjelovanje u inicijativama u okviru Europskog strateškog plana za energetsku tehnologiju i europske tehnološke platforme;
razvoj obnovljivih izvora energije i mreža za prijenos električne energije s ciljem ispunjavanja obveze Unije u pogledu obnovljive energije i ciljeva Unije u pogledu međupovezanosti, kao i za razvoj drugih tehnologija koje doprinose prijelazu na sigurno i održivo gospodarstvo s niskim emisijama ugljika te za pomoć pri ispunjavanju obveze Unije da energetsku učinkovitost poveća na razine dogovorene u relevantnim zakonodavnim aktima, uključujući proizvodnju električne energije potrošača vlastite energije iz obnovljivih izvora i zajednica obnovljive energije;
mjere za sprečavanje odšumljavanja i potporu zaštiti i obnovi tresetišta, šuma i drugih kopnenih ili morskih ekosustava, uključujući mjere kojima se doprinosi zaštiti, obnovi i boljem upravljanju njima, posebno u pogledu zaštićenih morskih područja, te povećanje opsega pošumljavanja i ponovnog pošumljavanja koje potiče biološku raznolikost, uključujući u zemljama u razvoju koje su ratificirale Pariški sporazum i mjere za prijenos tehnologija i lakšu prilagodbu negativnom djelovanju klimatskih promjena u tim zemljama;
sekvestraciju u šumsku biomasu i tlo u Uniji;
okolišno sigurno hvatanje i geološko skladištenje CO2, posebno iz elektrana na fosilna goriva i određenih industrijskih sektora i podsektora, uključujući i one u trećim zemljama, te inovativne tehnološke metode uklanjanja ugljika, kao što su izravno hvatanje iz zraka i skladištenje;
ulaganje i ubrzanje prelaska na oblike prijevoza koji znatno doprinose dekarbonizaciji sektora, uključujući razvoj klimatski prihvatljivog putničkog i teretnog željezničkog prijevoza te usluga autobusnog prijevoza i tehnologija, mjere za dekarbonizaciju pomorskog sektora, uključujući poboljšanje energetske učinkovitosti brodova, luka, inovativnih tehnologija i infrastrukture te održiva alternativna goriva, kao što su vodik i amonijak koji se proizvode iz obnovljivih izvora energije i pogonske tehnologije s nultom stopom emisija, te za financiranje mjera za potporu dekarbonizaciji zračnih luka u skladu s Uredbom Europskog parlamenta i Vijeća o uvođenju infrastrukture za alternativna goriva i stavljanje izvan snage Direktive 2014/94/EU Europskog parlamenta i Vijeća i Uredbom Europskog parlamenta i Vijeća o osiguravanju jednakih uvjeta za održivi zračni prijevoz;
financiranje istraživanja i razvoja u području energetske učinkovitosti i čistih tehnologija u sektorima na koje se odnosi ova Direktiva;
mjere namijenjene za poboljšanje energetske učinkovitosti, sustavâ centraliziranog grijanja i izolacije, za potporu učinkovitim sustavima grijanja i hlađenja iz obnovljivih izvora ili za potporu dubinskoj i postupnoj dubinskoj obnovi zgrada u skladu s Direktivom 2010/31/EU ( 11 ), počevši od obnove zgrada s najlošijim svojstvima;
pružanje financijske potpore za rješavanje socijalnih aspekata u kućanstvima s nižim i srednjim dohotkom, među ostalim smanjenjem narušavajućih poreza, te za ciljana smanjenja carina i naknada za električnu energiju iz obnovljivih izvora;
financiranje nacionalnih programa dividendi u području klime s dokazanim pozitivnim učinkom na okoliš, kako je dokumentirano u godišnjem izvješću iz članka 19. stavka 2. Uredbe (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća ( 12 );
za pokrivanje administrativnih troškova upravljanja ►M9 EU sustavom trgovanja emisijama ◄ ;
za financiranje mjera u području klime u osjetljivim trećim zemljama, uključujući prilagodbu na utjecaje klimatskih promjena;
za promicanje osposobljavanja i preraspodjele radnika kako bi se u bliskoj suradnji sa socijalnim partnerima doprinijelo pravednom prijelazu na klimatski neutralno gospodarstvo, posebice u regijama najjače zahvaćenim tranzicijom radnih mjesta i za ulaganje u usavršavanje i prekvalifikaciju radnika potencijalno pogođenih prijelazom, uključujući radnike u pomorskom prometu;
za rješavanje svih preostalih rizika od izmještanja emisija ugljika u sektorima obuhvaćenima Prilogom I. Uredbi (EU) 2023/956 Europskog parlamenta i Vijeća ( 13 ), podupirući tranziciju i pomičući njihovu dekarbonizaciju u skladu s pravilima o državnim potporama.
Pri odlučivanju o upotrebi prihoda ostvarenih prodajom na dražbi emisijskih jedinica države članice uzimaju u obzir potrebu za daljnjim povećanjem međunarodnog financiranja borbe protiv klimatskih promjena u ranjivim trećim zemljama iz prvog podstavka točke (j).
Smatra se da su države članice ispunile odredbe ovog stavka ako imaju i provode fiskalnu politiku ili politiku financijskih potpora koja posebno uključuje zemlje u razvoju ili domaću regulatornu politiku koja podržava davanje financijskih potpora, uspostavljene u svrhe utvrđene u prvom podstavku i kojima je vrijednost ekvivalentna prihodima iz prvog podstavka.
Države članice obavješćuju Komisiju o upotrebi prihoda i mjerama poduzetima u skladu s ovim stavkom u svojim izvješćima podnesenima na temelju članka 19. stavka 2. Uredbe (EU) 2018/1999, navodeći, ako je to relevantno i prema potrebi, koji se prihodi upotrebljavaju i koje se mjere poduzimaju za provedbu njihovih integriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova podnesenih u skladu s tom uredbom i teritorijalnih planova za pravednu tranziciju sastavljenih u skladu s člankom 11. Uredbe (EU) 2021/1056 Europskog parlamenta i Vijeća ( 14 ).
Izvješćivanje mora biti dovoljno detaljno kako bi Komisiji omogućilo procjenu usklađenosti država članica s prvim podstavkom.
►M15 Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 23. ove Direktive radi dopune ove Direktive u pogledu vremenskog rasporeda, upravljanja i drugih aspekata prodaje na dražbi, uključujući modalitete prodaje na dražbi koji su potrebni radi prijenosa udjela prihoda u proračun Unije kao vanjski namjenski prihod u skladu s člankom 30.d stavkom 4. ove Direktive ili kao vlastita sredstva u skladu s člankom 311. trećim stavkom UFEU-a, kako bi se osiguralo da se prodaja na dražbi provodi na otvoren, transparentan, usklađen i nediskriminirajući način. U tu svrhu taj postupak mora biti predvidljiv, posebno u pogledu vremenskog rasporeda i redoslijeda dražbi te procijenjenog iznosa emisijskih jedinica koje se trebaju staviti na raspolaganje. ◄
Tim se delegiranim aktima osigurava da su dražbe organizirane tako da se osigura da:
operateri, a posebno mala i srednja poduzeća obuhvaćena EU sustavom trgovanja emisijama, imaju potpuni, pravedan i jednak pristup;
svi sudionici istodobno imaju pristup istim informacijama i da sudionici ne narušavaju odvijanje dražbi;
organizacija dražbi i sudjelovanje na njima budu troškovno učinkoviti i da se izbjegavaju neopravdani administrativni troškovi; i
emisijske jedinice budu dostupne malim emiterima.
Države članice izvješćuju o pravilnoj provedbi pravila o dražbovnoj prodaji, posebno s obzirom na pravednost i otvorenost pristupa, transparentnost, formiranje cijena te tehničke i operativne aspekte. Izvješća se predaju u roku od mjesec dana od predmetne dražbe i objavljuju na internetskoj stranici Komisije.
Članak 10.a
Prijelazna pravila na razini ►M9 Unije ◄ o usklađenoj dodjeli besplatnih emisijskih jedinica
Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 23. radi dopune ove Direktive u pogledu potpuno usklađenih pravila na razini Unije za dodjelu emisijskih jedinica iz stavaka 4., 5., 7. i 19. ovog članka.
U okviru mjera iz prvog podstavka utvrđuju se, koliko to bude moguće, ex-ante referentne vrijednosti na razini ►M9 Unije ◄ kako bi se osiguralo da se dodjela odvija na način koji potiče smanjivanje emisija stakleničkih plinova i energetski učinkovite tehnike, uzimajući u obzir najučinkovitije tehnike, nadomjesne, alternativne proizvodne procese, visoko učinkovitu kogeneraciju, učinkovito obnavljanje energije iz otpadnih plinova, korištenje biomase te hvatanje i skladištenje CO2 gdje postoje odgovarajući objekti i oprema, a ne potiču povećavanje emisija. Besplatne emisijske jedinice ne dodjeljuju se ni za kakve oblike proizvodnje električne energije, osim u slučajevima koji pripadaju članku 10.c i za električnu energiju proizvedenu od otpadnih plinova.
Ako je postrojenje obuhvaćeno obvezom provedbe energetskog pregleda ili provedbe certificiranog sustava gospodarenja energijom u skladu s člankom 8. Direktive 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća ( 17 ) i ako preporuke iz izvješća o pregledu ili certificiranog sustava gospodarenja energijom nisu provedene, osim ako je vrijeme povrata relevantnih ulaganja dulje od tri godine ili ako su troškovi tih ulaganja nerazmjerni, tada se iznos besplatne dodjele emisijskih jedinica smanjuje za 20 %. Količina emisijskih jedinica za besplatnu dodjelu ne smanjuje se ako operater dokaže da je proveo druge mjere koje dovode do smanjenja emisija stakleničkih plinova jednakog smanjenju preporučenom u izvješću o pregledu ili certificiranom sustavu upravljanja energijom za dotično postrojenje.
Komisija dopunjuje ovu Direktivu tako što u delegiranim aktima donesenima na temelju ovog stavka i ne dovodeći u pitanje pravila primjenjiva na temelju Direktive 2012/27/EU predviđa administrativno jednostavna usklađena pravila za primjenu trećeg podstavka ovog stavka kojima se osigurava da primjena uvjetovanosti ne ugrožava jednake uvjete, okolišni integritet ili jednako postupanje prema postrojenjima u cijeloj Uniji. Tim usklađenim pravilima posebno se predviđaju rokovi, kriteriji za priznavanje provedenih mjera energetske učinkovitosti, kao i za alternativne mjere za smanjenje emisija stakleničkih plinova, primjenom postupka za nacionalne provedbene mjere u skladu s člankom 11. stavkom 1. ove Direktive.
Uz zahtjeve iz trećeg podstavka ovog stavka, smanjenje za 20 % iz tog podstavka primjenjuje se ako do 1. svibnja 2024. operateri postrojenja čije su razine emisija stakleničkih plinova više od osamdesetog percentila razina emisija u pogledu relevantnih referentnih vrijednosti za proizvod nisu uspostavili plan klimatske neutralnosti za svako od tih postrojenja za njihove djelatnosti obuhvaćene ovom Direktivom. Taj plan sadržava elemente navedene u članku 10.b stavku 4. i utvrđuje se u skladu s provedbenim aktima predviđenima u tom članku. Članak 10.b stavak 4. tumači se kao da se odnosi samo na razinu postrojenja. Postizanje ciljnih vrijednosti i ključnih etapa iz članka 10.b stavka 4. trećeg podstavka točke (b) verificira se u odnosu na razdoblje do 31. prosinca 2025. i u odnosu na svako razdoblje koje završava 31. prosinca svake pete godine nakon toga, u skladu s postupcima verifikacije i akreditacije utvrđenima u članku 15. Besplatne emisijske jedinice iznad 80 % ne dodjeljuju se ako postizanje prijelaznih ciljnih vrijednosti i ključnih etapa nije verificirano u odnosu na razdoblje do kraja 2025. ili u odnosu na razdoblje od 2026. do 2030.
Emisijske jedinice koje nisu dodijeljene zbog smanjenja besplatne dodjele emisijskih jedinica u skladu s trećim i petim podstavkom ovog stavka upotrebljavaju se za izuzimanje postrojenja iz prilagodbe u skladu sa stavkom 5. ovog članka. Ako preostane tih emisijskih jedinica, 50 % tih emisijskih jedinica stavlja se na raspolaganje za potporu inovacijama u skladu sa stavkom 8. ovog članka. Ostalih 50 % tih emisijskih jedinica prodaje se na dražbi u skladu s člankom 10. stavkom 1. ove Direktive, a države članice trebale bi upotrijebiti te prihode za uklanjanje svih preostalih rizika od izmještanja emisija ugljika u sektorima obuhvaćenima Prilogom I. Uredbi (EU) 2023/956, čime se podupire tranzicija i promiče njihova dekarbonizacija u skladu s pravilima o državnim potporama.
Emisijske jedinice ne dodjeljuju se besplatno postrojenjima u sektorima ili podsektorima koji su obuhvaćeni drugim mjerama za ublažavanje rizika od izmještanja emisija ugljika utvrđenima Uredbom (EU) 2023/956. Mjere iz prvog podstavka ovog stavka prilagođavaju se na odgovarajući način.
U načelu se za svaki sektor i podsektor izračunavaju referentne vrijednosti za proizvod, a ne za ulazne sirovine kako bi se u svakom proizvodnom procesu predmetnog sektora ili podsektora maksimalno povećala smanjenja emisija stakleničkih plinova i uštede zbog energetske učinkovitosti. Kako bi se pružili dodatni poticaji za smanjenje emisija stakleničkih plinova i poboljšanje energetske učinkovitosti te osigurali jednaki uvjeti za postrojenja koja upotrebljavaju nove tehnologije kojima se djelomično smanjuju ili u potpunosti uklanjaju emisije stakleničkih plinova i postrojenja koja upotrebljavaju postojeće tehnologije, utvrđene ex ante referentne vrijednosti na razini Unije preispituju se u pogledu njihove primjene u razdoblju od 2026. do 2030. s ciljem moguće izmjene definicija i granica sustava postojećih referentnih vrijednosti za proizvod, uzimajući u obzir, kao vodeća načela, potencijal materijala za kružnu uporabu i činjenicu da bi referentne vrijednosti trebale biti neovisne o sirovinama i vrsti proizvodnog procesa ako proizvodni procesi imaju istu svrhu. Komisija nastoji donijeti provedbene akte u svrhu utvrđivanja revidiranih referentnih vrijednosti za besplatnu dodjelu emisijskih jedinica u skladu sa stavkom 2. trećim podstavkom što je prije moguće, a prije početka razdoblja od 2026. do 2030.
Pri utvrđivanju načela za određivanje ex-ante referentnih vrijednosti u pojedinačnim sektorima i podsektorima Komisija se savjetuje s relevantnim zainteresiranim stranama, uključujući i predmetne sektore i podsektore.
Kad ►M9 Unija ◄ odobri neki međunarodni sporazum o klimatskim promjenama koji dovodi do obveznog smanjivanja emisija stakleničkih plinova, usporedivih s onima u ►M9 Uniji ◄ , Komisija preispituje te mjere kako bi osigurala da se besplatne emisijske jedinice dodjeljuju samo u slučajevima kad je to potpuno opravdano u svjetlu toga sporazuma.
Odstupajući od prvog podstavka ovog stavka, za prve godine primjene Uredbe (EU) 2023/956 na proizvodnju robe navedene u Prilogu I. toj uredbi primjenjuje se besplatna dodjela emisijskih jedinica u smanjenim količinama. Primjenjuje se faktor smanjivanja besplatne dodjele emisijskih jedinica za proizvodnju te robe (faktor CBAM-a). Faktor CBAM-a jednak je 100 % za razdoblje od stupanja na snagu te uredbe do kraja 2025. i, podložno primjeni odredaba iz članka 36. stavka 2. točke (b) te uredbe, jednak je 97,5 % u 2026., 95 % 2027., 90 % u 2028., 77,5 % u 2029., 51,5 % u 2030., 39 % u 2031., 26,5 % u 2032. i 14 % u 2033. Od 2034. ne primjenjuje se faktor CBAM-a.
Smanjenje količine emisijskih jedinica za besplatnu dodjelu izračunava se godišnje kao prosječni udio potražnje za emisijskim jedinicama za besplatnu dodjelu za proizvodnju robe navedene u Prilogu I. Uredbi (EU) 2023/956 u odnosu na izračunanu ukupnu potražnju za emisijskim jedinicama za besplatnu dodjelu za sva postrojenja za relevantno razdoblje iz članka 11. stavka 1. ove Direktive. U ovom izračunu primjenjuje se faktor CBAM-a.
Emisijske jedinice koje su rezultat smanjenja količine emisijskih jedinica za besplatnu dodjelu stavljaju se na raspolaganje za potporu inovacijama u skladu sa stavkom 8.
Do 31. prosinca 2024. i u okviru svojeg godišnjeg izvješća Europskom parlamentu i Vijeću u skladu s člankom 10. stavkom 5. ove Direktive Komisija procjenjuje rizik od izmještanja emisija ugljika za robu koja podliježe CBAM-u i koja je proizvedena u Uniji za izvoz u treće zemlje koje ne primjenjuju EU sustav trgovanja emisijama ili sličan mehanizam određivanja cijena ugljika. U izvješću se posebno procjenjuje rizik od izmještanja emisija ugljika u sektorima na koje će se primjenjivati CBAM, posebno ulogu i ubrzano uvođenje vodika, te kretanja u pogledu trgovinskih tokova i ugrađenih emisija robe proizvedene u tim sektorima na globalnom tržištu. Ako se u izvješću zaključi da postoji rizik od izmještanja emisija ugljika za robu proizvedenu u Uniji za izvoz u treće zemlje koje ne primjenjuju EU sustav trgovanja emisijama ili jednakovrijedan mehanizam određivanja cijena ugljika, Komisija prema potrebi podnosi zakonodavni prijedlog za rješavanje tog rizika od izmještanja emisija ugljika na način koji je u skladu s pravilima Svjetske trgovinske organizacije, uključujući članak XX. Općeg sporazuma o carinama i trgovini iz 1994., i uzima u obzir dekarbonizaciju postrojenja u Uniji.
Početna točka pri definiranju načela za utvrđivanje ex-ante referentnih vrijednosti u pojedinačnim sektorima ili podsektorima mora biti prosječni učinak 10 % najučinkovitijih postrojenja u predmetnom sektoru ili podsektoru u okviru ►M9 Unije ◄ u razdoblju 2007.-2008. godine. Komisija se pritom savjetuje s relevantnim zainteresiranim stranama, uključujući i predmetne sektore i podsektore.
►M9 Akti ◄ sukladni člancima 14. i 15. utvrđuju usklađena pravila o praćenju, izvješćivanju i verificiranju emisija stakleničkih plinova povezanih s proizvodnjom u svrhu utvrđivanja ex-ante referentnih vrijednosti.
Komisija donosi provedbene akte u svrhu utvrđivanja revidiranih referentnih vrijednosti za besplatnu dodjelu emisijskih jedinica. Ti akti moraju biti usklađeni s delegiranim aktima donesenima na temelju stavka 1. ovog članka i usklađeni sa sljedećim:
Za razdoblje od 2021. do 2025. referentne vrijednosti utvrđuju se na temelju informacija dostavljenih u skladu s člankom 11. za 2016. i 2017. Na temelju usporedbe tih referentnih vrijednosti s referentnim vrijednostima iz Odluke Komisije 2011/278/EU ( 18 ), kako je donesena 27. travnja 2011., Komisija utvrđuje godišnju stopu smanjenja za svaku referentnu vrijednost i primjenjuje je na referentne vrijednosti primjenjive u razdoblju od 2013. do 2020. za svaku godinu između 2008. i 2023., kako bi utvrdila referentne vrijednosti za razdoblje od 2021. do 2025.
Ako godišnja stopa smanjenja premašuje 1,6 % ili je niža od 0,2 %, referentne vrijednosti za razdoblje od 2021. do 2025. jesu referentne vrijednosti primjenjive u razdoblju od 2013. do 2020., umanjene za onu od tih dviju postotnih stopa koja je relevantna, za svaku godinu između 2008. i 2023.
Za razdoblje od 2026. do 2030. referentne vrijednosti utvrđuju se na način utvrđen u točkama (a) i (d) ovog podstavka, uzimajući u obzir točku (e) ovog podstavka, na temelju informacija dostavljenih u skladu s člankom 11. za 2021. i 2022. te na temelju primjene godišnje stope smanjenja za svaku godinu od 2008. do 2028.
Ako godišnja stopa smanjenja premašuje 2,5 % ili je manja od 0,3 %, referentne vrijednosti za razdoblje od 2026. do 2030. jesu referentne vrijednosti primjenjive u razdoblju od 2013. do 2020., umanjene za onu od tih dviju postotnih stopa koja je relevantna, za svaku godinu od 2008. do 2028.
U razdoblju od 2026. do 2030. na godišnju stopu smanjenja referentne vrijednosti za proizvod za topli metal ne utječe promjena definicija referentnih vrijednosti i granica sustava koje se primjenjuju na temelju stavka 1. osmog podstavka.
Odstupajući u pogledu referentnih vrijednosti za aromate i sintetički plin, te referentne vrijednosti prilagođavaju se za isti postotak kao i referentne vrijednosti za rafinerije kako bi se osigurali jednaki uvjeti za proizvođače tih proizvoda.
Provedbeni akti iz trećeg podstavka donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 22.a stavka 2.
Kako bi se promicala učinkovita oporaba energije iz otpadnih plinova, za razdoblje iz trećeg podstavka točke (b) referentna vrijednost za topli metal, koja se uglavnom odnosi na otpadne plinove, ažurira se godišnjom stopom smanjenja od 0,2 %.
▼M15 —————
Ako je za povećanje maksimalnog iznosa koji je raspoloživ u skladu sa stavkom 5. potrebno manje od 3 % ukupne količine emisijskih jedinica:
Države članice ujedno nastoje za financijske mjere iz prvog podstavka upotrijebiti najviše 25 % prihoda ostvarenih dražbama emisijskih jedinica. U roku od tri mjeseca nakon isteka svake godine države članice koje su donijele takve financijske mjere objavljuju, u lako dostupnom obliku, ukupan iznos nadoknada dodijeljenih po sektorima i podsektorima. Od 2018., u svakoj godini u kojoj država članica za te potrebe upotrebljava više od 25 % prihoda ostvarenih dražbama emisijskih jedinica, ona objavljuje izvješće u kojem se navode razlozi za premašivanje tog iznosa. U izvješću se navode relevantne informacije o cijenama električne energije za velike industrijske potrošače koji ostvaruju koristi od tih financijskih mjera, pri čemu se ne dovode u pitanje zahtjevi u vezi sa zaštitom povjerljivih informacija. Izvješće ujedno sadržava informacije o tome jesu li razmotrene druge mjere u svrhu održiva srednjoročnog do dugoročnog smanjenja neizravnih troškova ugljika.
U izvješću iz članka 10. stavka 5. Komisija navodi, među ostalim, procjenu učinaka takvih financijskih mjera na unutarnje tržište i, prema potrebi, daje preporuke za eventualne mjere koje mogu biti potrebne na temelju te procjene.
Te mjere moraju biti takve da se njima osigurava odgovarajuća zaštita od rizika od ►C3 izmještanja emisija ugljika ◄ na temelju ex ante referentnih vrijednosti za neizravne emisije CO2 po jedinici proizvodnje. Te ex-ante referentne vrijednosti za određeni sektor ili podsektor izračunavaju se kao produkt potrošnje električne energije po jedinici proizvodnje, koja odgovara najučinkovitijim raspoloživim tehnologijama, i emisija CO2 iz relevantne kombinacije proizvodnje električne energije.
►M9 Emisijske jedinice iz maksimalnog iznosa iz stavka 5. ovog članka koje nisu besplatno dodijeljene do 2020. izdvajaju se za nove sudionike, zajedno s 200 milijuna emisijskih jedinica stavljenih u rezervu za stabilnost tržišta u skladu s člankom 1. stavkom 3. Odluke (EU) 2015/1814. Od izdvojenih emisijskih jedinica, najviše 200 milijuna vraća se u rezervu za stabilnost tržišta na kraju razdoblja od 2021. do 2030. ako u tom razdoblju nisu dodijeljene. ◄
Emisijske jedinice koje na temelju stavaka 19., 20. i 22. nisu dodijeljene postrojenjima dodaju se od 2021. količini emisijskih jedinica izdvojenih u skladu s prvim podstavkom prvom rečenicom ovog stavka.
Količine dodijeljenih emisijskih jedinica prilagođavaju se uz primjenu linearnog faktora iz članka 9.
Novim sudionicima ne dodjeljuju se emisijske jedinice ni za kakvu proizvodnju električne energije.
▼M9 —————
Komisija emisijske jedinice iz Inovacijskog fonda stavlja na raspolaganje na početku razdoblja kako bi osigurala da je na raspolaganju odgovarajuća količina sredstava za poticanje inovacija, uključujući za proširenje.
Za potporu inovacijama iz prvog podstavka upotrebljavaju se i emisijske jedinice koje nisu izdane operaterima zrakoplova zbog njihova prestanka rada i koje nisu potrebne za pokrivanje bilo kakvih manjkova u predajama tih operatera.
Nadalje, za potporu inovacijama iz prvog podstavka ovog stavka stavlja se na raspolaganje 5 milijuna emisijskih jedinica iz količine iz članka 3.c stavaka 5. i 7. koje se odnose na emisijske jedinice za zrakoplovstvo za 2026.
Osim toga, 50 milijuna nedodijeljenih emisijskih jedinica iz rezerve za stabilnost tržišta služe kao dopuna svih preostalih prihoda od 300 milijuna emisijskih jedinica, koje su raspoložive u razdoblju od 2013. do 2020. u skladu s Odlukom Komisije 2010/670/EU ( 19 ), te se pravodobno upotrebljavaju za potporu inovacijama iz prvog podstavka ovog stavka.
Pri izradi i provedbi poziva na podnošenje prijedloga ili natječajnog postupka u okviru Inovacijskog fonda Komisija uzima u obzir strateške projekte priznate u skladu s uredbom o uspostavi okvira mjera za jačanje europskog ekosustava za proizvodnju proizvoda tehnologija s nultom neto stopom emisija, za koje se smatra da doprinose ciljevima Platforme za strateške tehnologije za Europu (STEP) u skladu s člankom 2. stavkom 4. Uredbe(EU) 2024/795 Europskog parlamenta i Vijeća ( 20 ). Države članice razmatraju pružanje potpore iz Europskog fonda za regionalni razvoj i Kohezijskog fonda osnovanih Uredbom (EU) 2021/1058 Europskog parlamenta i Vijeća ( 21 )i Fonda za pravednu tranziciju uspostavljenog Uredbom (EU) 2021/1056 projektima na svojem državnom području u kontekstu financijskih mehanizama razvijenih u okviru Inovacijskog fonda, kao što je program „dražba kao usluga”.
Inovacijski fond obuhvaća sektore navedene u prilozima I. i III., kao i proizvode i procese koji zamjenjuju one s visokim emisijama ugljika proizvedene ili upotrebljavane u sektorima navedenima u Prilogu I., uključujući inovativne tehnologije za obnovljivu energiju i skladištenje energije te ekološki sigurno hvatanje i korištenje ugljika (CCU) koji znatno doprinose ublažavanju klimatskih promjena, posebno u slučaju neizbježnih emisija iz proizvodnih procesa, te doprinosi poticanju izgradnje i funkcioniranja projekata usmjerenih na okolišno sigurno hvatanje, prijevoz i geološko skladištenje CO2, posebno za neizbježne emisije iz industrijskih procesa, te izravno hvatanje CO2 iz atmosfere sigurnim, održivim i trajnim skladištenjem (DACS) na zemljopisno uravnoteženim lokacijama. Inovacijski fond može pružiti potporu i revolucionarnim inovativnim tehnologijama i infrastrukturi, uključujući proizvodnju goriva s niskim i nultim emisijama ugljika, za dekarbonizaciju sektora pomorskog, zračnog, željezničkog i cestovnog prometa, uključujući kolektivne oblike prijevoza kao što su usluge javnog i autobusnog prijevoza.
U zrakoplovstvu njime se također mogu podupirati elektrifikacija i mjere za smanjenje ukupnih klimatskih učinaka zrakoplovstva.
Komisija posebnu pozornost posvećuje projektima u sektorima obuhvaćenima Uredbom (EU) 2023/956 radi pružanja potpore inovacijama u području niskougljičnih tehnologija, hvatanja i upotrebe ugljika, hvatanja i skladištenja ugljika, energije iz obnovljivih izvora i skladištenja energije, na način koji doprinosi ublažavanju klimatskih promjena, s ciljem dodjele projektima u tim sektorima u razdoblju od 2021. do 2030. znatnog udjela ekvivalenata u financijskoj vrijednosti emisijskih jedinica iz stavka 1.a četvrtog podstavka ovog članka. Osim toga, Komisija može prije 2027. objaviti pozive na podnošenje prijedloga usmjerenih na sektore obuhvaćene tom uredbom.
Komisija također posebnu pozornost posvećuje projektima kojima se doprinosi dekarbonizaciji pomorskog sektora i prema potrebi uključuje teme posvećene toj svrsi u pozive na podnošenje prijedloga u okviru Inovacijskog fonda, među ostalim za elektrifikaciju pomorskog prometa i rješavanje njegova punog učinka na klimu, uključujući emisije crnog ugljika. U takvim se pozivima na podnošenje prijedloga također posebno uzima u obzir potencijal za povećanje zaštite biološke raznolikosti te smanjenje buke i onečišćenja vode iz projekata i ulaganja.
Inovacijski fond može u skladu sa stavkom 8.a podupirati projekte putem natječajnog postupka, kao što su ugovori za kompenzaciju razlike, ugovori za kompenzaciju razlike u odnosu na ugljik ili ugovori s fiksnom premijom, za potporu tehnologijama dekarbonizacije za koje cijena ugljika možda nije dovoljan poticaj.
Komisija nastoji ostvariti sinergije između Inovacijskog fonda i programa Obzor Europa, posebno u odnosu na europska partnerstva, te, ako je relevantno, nastoji ostvariti sinergije između Inovacijskog fonda i drugih programa Unije.
Prihvatljivi su projekti na državnom području svih država članica, uključujući male i srednje projekte, a za pomorske djelatnosti prihvatljivi su projekti s jasnom dodanom vrijednošću za Uniju. Potpora se pruža tehnologijama koje su inovativne i koje još nisu komercijalno održive u sličnom razmjeru bez potpore, ali koje predstavljaju revolucionarna rješenja ili su dovoljno zrele za primjenu u pretkomercijalnoj fazi.
Komisija osigurava da se emisijske jedinice namijenjene Inovacijskom fondu prodaju na dražbi u skladu s načelima i modalitetima iz članka 10. stavka 4. ove Direktive. Prihodi od prodaje na dražbi čine vanjske namjenske prihode u skladu s člankom 21. stavkom 5. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća ( 22 ). Proračunske obveze za mjere koje traju dulje od jedne financijske godine mogu se rasporediti na godišnje obroke tijekom nekoliko godina.
Komisija na zahtjev pruža tehničku pomoć državama članicama s niskom razinom stvarnog sudjelovanja u projektima u okviru Inovacijskog fonda u svrhu povećanja kapaciteta države članice koja to zatraži za potporu predlagateljima projekata na njihovim državnim područjima u podnošenju zahtjeva za financiranje iz Inovacijskog fonda kako bi se poboljšalo djelotvorno zemljopisno sudjelovanje u Inovacijskom fondu i povećala ukupna kvaliteta podnesenih projekata. Komisija nastoji ostvariti djelotvornu geografsku pokrivenost utemeljenu na kvaliteti u odnosu na financiranje iz Inovacijskog fonda diljem Unije i osigurava sveobuhvatno praćenje napretka i odgovarajuće daljnje postupanje u tom pogledu.
Podložno suglasnosti podnositeljâ, nakon zatvaranja poziva na podnošenje prijedloga, Komisija obavješćuje države članice o prijavama za financiranje projekata na njihovim državnim područjima i pruža im detaljne informacije koje se odnose na te prijave kako bi se državama članicama olakšala koordinacija potpore za projekte. Osim toga, Komisija prije dodjele potpore obavješćuje države članice o popisu odabranih projekata.
Projekti se odabiru transparentnim postupkom odabira na tehnološki neutralan način u skladu s ciljevima Inovacijskog fonda kako su utvrđeni u prvom podstavku ovog stavka i na temelju objektivnih i transparentnih kriterija, pri čemu se u vidu ima mjera u kojoj se projektima pruža znatan doprinos klimatskim i energetskim ciljevima Unije, uz istodoban doprinos ciljevima nulte stope onečišćenja i kružnosti u skladu s prvim podstavkom ovog stavka, i, ako je relevantno, mjera kojom se tim projektima doprinosi smanjenju emisija znatno ispod referentnih vrijednosti iz stavka 2. Projekti moraju imati potencijal za raširenu primjenu ili znatno smanjenje troškova tranzicije na klimatski neutralno gospodarstvo u predmetnim sektorima. Prednost se daje inovativnim tehnologijama i procesima koji se bave višestrukim utjecajima na okoliš. Projektima koji uključuju okolišno sigurno hvatanje i upotrebu ugljika osigurava se neto smanjenje emisija te izbjegavanje CO2 ili njegovo trajno skladištenje. Ako se bespovratna sredstva dodijele na temelju poziva na podnošenje prijedloga, potpora može iznositi do 60 % relevantnih troškova projekata, od čega do 40 % ne treba ovisiti o verificiranom izbjegavanju emisija stakleničkih plinova pod uvjetom da su postignuti unaprijed određeni ključni ciljevi, uzimajući u obzir upotrijebljenu tehnologiju. U slučaju da se potpora dodjeljuje putem natječajnog postupka i u slučaju da je riječ o potpori za tehničku pomoć, potpora može iznositi do 100 % relevantnih troškova projekata. Potencijal za smanjenje emisija u više sektora koje nude kombinirani projekti, među ostalim i u obližnjim područjima, uzima se u obzir u kriterijima koji se upotrebljavaju za odabir projekata.
Od projekata koji se financiraju iz Inovacijskog fonda zahtijeva se da razmjenjuju znanje s drugim relevantnim projektima, kao i s istraživačima iz Unije koji imaju legitiman interes. Uvjete razmjene znanja definira Komisija u pozivima na podnošenje prijedloga.
Pozivi na podnošenje prijedloga otvoreni su i transparentni. U pripremi poziva na podnošenje prijedloga Komisija nastoji osigurati da su svi sektori propisno obuhvaćeni. Komisija poduzima mjere kako bi osigurala da se pozivi priopćuju u što širem opsegu, posebno malim i srednjim poduzećima.
Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 23. radi dopune ove Direktive u pogledu pravila o funkcioniranju Inovacijskog fonda, uključujući postupak i kriterije odabira, te prihvatljivih sektora i tehnoloških zahtjeva za različite vrste potpora.
U okviru mehanizma iz ovog stavka nijedan projekt ne može dobiti potporu veću od 15 % ukupnog broja emisijskih jedinica raspoloživih za tu svrhu. Te emisijske jedinice uzimaju se u obzir u skladu sa stavkom 7.
Komisija do 31. prosinca 2023. i svake godine nakon toga izvješćuje Odbor za klimatske promjene iz članka 22.a stavka 1. ove Direktive o provedbi Inovacijskog fonda, navodeći analizu projekata kojima su dodijeljena financijska sredstva, po sektorima i državama članicama te očekivani doprinos tih projekata cilju klimatske neutralnosti u Uniji utvrđenom u Uredbi (EU) 2021/1119. Komisija dostavlja izvješće Europskom parlamentu i Vijeću te objavljuje to izvješće.
Na temelju Komisijine kvalitativne i kvantitativne procjene financijskih rizika koji proizlaze iz provedbe ugovora o kompenzaciji razlike i ugovora o kompenzaciji razlike ugljika, koja se treba provesti nakon zaključenja prvih dvaju krugova mehanizma natječajnog postupka i svaki put kada je nakon toga potrebno u skladu s načelom opreznosti prema kojem se imovina i dobit ne precjenjuju, a obveze i gubici ne podcjenjuju, Komisija može, u skladu s ovlasti iz osmog podstavka, odlučiti pokriti samo dio financijske obveze povezane s ugovorima o kompenzaciji razlike i ugovorima o kompenzaciji razlike ugljika sredstvima iz prvog podstavka, a preostali dio drugim sredstvima. Komisija nastoji ograničiti uporabu drugih sredstava pokrivanja.
Ako se na temelju procjene zaključi da su za ostvarenje punog potencijala ugovora o kompenzaciji razlike i ugovora o kompenzaciji razlike ugljika potrebna druga sredstva pokrivanja, Komisija nastoji postići uravnoteženu kombinaciju drugih sredstava pokrivanja. Odstupajući od članka 210. stavka 1. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046, Komisija određuje opseg upotrebe drugih sredstava pokrivanja na temelju delegiranog akta predviđenog u osmom podstavku ovog stavka.
Preostala financijska obveza pokriva se dovoljno, uzimajući u obzir načela iz glave X. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046, ako je potrebno, prilagođena posebnostima ugovora o kompenzaciji razlike i ugovora o kompenzaciji razlike ugljika odstupajući od članka 209. stavka 2. točaka (d) i (h), članka 210. stavka 1., članka 211. stavaka 1., 2., 4. i 6., članaka 212., 213. i 214., članka 218. stavka 1. i članka 219. stavaka 3. i 6. te uredbe. Ako je primjenjivo, druga sredstva pokrivanja, stopa rezervacija i potrebna odstupanja utvrđuju se delegiranim aktom predviđenim u osmom podstavku ovog stavka.
Komisija ne smije iskoristiti više od 30 % primitaka od prodaje na dražbi emisijskih jedinica dodijeljenih Inovacijskom fondu u skladu sa stavkom 8. za rezervacije za ugovore o kompenzaciji razlike i ugovore o kompenzaciji razlike ugljika.
Stopa rezervacija ne smije biti niža od 50 % ukupne financijske obveze koju snosi proračun Unije za ugovore o kompenzaciji razlike i ugovore o kompenzaciji razlike ugljika. Komisija pri utvrđivanju stope rezervacija uzima u obzir elemente koji bi mogli smanjiti financijske rizike za proračun Unije iznad odobrenih sredstava dostupnih u Inovacijskom fondu, kao što je moguća dobrovoljna podjela odgovornosti s državama članicama ili mogući mehanizam reosiguranja iz privatnog sektora. Komisija preispituje stopu rezervacija najmanje svake tri godine od datuma početka primjene delegiranog akta kojim se ona prvi put utvrđuje.
Kako bi se izbjegli špekulativni zahtjevi, pristup mehanizmu natječajnog postupka može se uvjetovati plaćanjem pologa od strane podnositelja zahtjeva koji se oduzima u slučaju neizvršenja ugovora. Ti oduzeti polozi upotrebljavaju se za Inovacijski fond kao vanjski namjenski prihodi u skladu s člankom 21. stavkom 5. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046. Svaki doprinos koji korisnik plati tijelu koje dodjeljuje bespovratna sredstva u skladu s uvjetima ugovora o kompenzaciji razlike ili ugovora o kompenzaciji razlike ugljika ako je referentna cijena viša od izvršne cijene (vraćena sredstva) upotrebljava se za Inovacijski fond kao vanjski namjenski prihod u skladu s člankom 21. stavkom 5. te uredbe.
Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 23. ove Direktive radi dopune ove Direktive kako bi se osigurala i detaljno opisala druga sredstva pokrivanja, ako postoje, i, ako je primjenjivo, stopu rezervacija i potrebna dodatna odstupanja od glave X. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046, kako je utvrđeno u četvrtom podstavku ovog stavka, te osim toga pravila o funkcioniranju mehanizma natječajnog postupka, posebno u vezi s depozitima i vraćenim sredstvima.
Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 23. radi izmjene petog podstavka ovog stavka podizanjem ograničenja od 30 % iz tog podstavka za najviše 20 postotnih bodova ukupno ako je to potrebno kako bi se odgovorilo na potražnju za ugovorima o kompenzaciji razlike i ugovorima o kompenzaciji razlike ugljika, uzimajući u obzir iskustvo prvih krugova mehanizma natječajnog postupka i s obzirom na potrebu za uspostavljanjem odgovarajuće ravnoteže u potpori iz Inovacijskog fonda između bespovratnih sredstava i takvih ugovora.
Financijska potpora iz Inovacijskog fonda razmjerna je ciljevima politike navedenima u ovom članku i ne smije dovoditi do neopravdanih narušavanja unutarnjeg tržišta. U tu se svrhu potpora dodjeljuje samo za pokrivanje dodatnih troškova ili investicijskih rizika koje ulagatelji ne mogu snositi u normalnim tržišnim uvjetima.
▼M9 —————
▼M9 —————
Članak 10.b
Prijelazne mjere za potporu određenim energetski intenzivnim industrijama u slučaju ►C3 izmještanja emisija ugljika ◄
Sektori i podsektori u odnosu na koje produkt nastao množenjem intenziteta njihove trgovine s trećim zemljama intenzitetom njihovih emisija premašuje 0,15 mogu biti uključeni u skupinu iz stavka 1., pri uporabi podataka za godine od 2014. do 2016., na temelju kvalitativne procjene i sljedećih kriterija:
opsega u kojem je moguće da pojedina postrojenja u dotičnim sektorima ili podsektorima smanje razine emisija ili potrošnju električne energije;
trenutačnih ili predviđenih obilježja tržišta, uključujući, ako je to relevantno, svaku zajedničku referentnu cijenu;
profitnih marži kao mogućeg pokazatelja dugoročnih ulaganja ili odluka o premještanju, pri čemu se uzimaju u obzir promjene troškova proizvodnje u vezi sa smanjenjem emisija.
U roku od tri mjeseca od objave iz prvog podstavka sektori i podsektori iz tog podstavka mogu zatražiti od Komisije ili kvalitativnu procjenu njihove izloženosti istjecanju ugljika na četveroznamenkastoj razini (oznaka NACE-4) ili procjenu na temelju klasifikacije robe koja se upotrebljava za statističke podatke o industrijskoj proizvodnji u Uniji na osmeroznamenkastoj razini (Prodcom). U tu svrhu sektori i podsektori dostavljaju, Unija sa zahtjevom, valjano potkrijepljene, potpune i neovisno verificirane podatke kako bi Komisiji omogućili provedbu procjene.
Ako se sektor ili podsektor odluči za procjenu na četveroznamenkastoj razini (oznaka NACE-4), može se uključiti u skupinu iz stavka 1. na temelju kriterija iz stavka 2. točaka (a), (b) i (c). Ako se sektor ili podsektor odluči za procjenu na osmeroznamenkastoj razini (Prodcom), uključuje se u skupinu iz stavka 1. pod uvjetom da je, na toj razini, premašen prag od 0,2 iz stavka 1.
Sektori i podsektori za koje se besplatna dodjela emisijskih jedinica izračunava na temelju referentnih vrijednosti iz članka 10.a stavka 2. četvrtog podstavka mogu isto tako zatražiti da budu procijenjeni u skladu s trećim podstavkom ovog stavka.
Odstupajući od stavaka 1. i 2., država članica može do 30. lipnja 2018. zatražiti razmatranje uključivanja u skupinu iz stavka 1. sektora ili podsektora navedenog u Prilogu Odluci Komisije 2014/746/EU ( 24 ) u pogledu klasifikacija na šesteroznamenkastoj ili osmeroznamenkastoj razini (Prodcom). Svaki takav zahtjev razmatra se samo ako je država članica koja podnosi zahtjev utvrdila da je primjena tog odstupanja opravdana na temelju valjano obrazloženih, potpunih, verificiranih i revidiranih podataka za zadnjih pet godina koje je dostavio dotičan sektor ili podsektor te je svoj zahtjev popratila svim relevantnim informacijama. Na temelju tih podataka provodi se uključivanje dotičnog sektora ili podsektora u pogledu tih klasifikacija uz uvjet da se, unutar heterogene četveroznamenkaste razine (oznaka NACE-4), dokazalo da on ima znatno viši intenzitet trgovine i emisija na šesteroznamenkastoj ili osmeroznamenkastoj razini (Prodcom), koji premašuje prag iz stavka 1.
U državi članici u kojoj je u razdoblju od 2014. do 2018. u prosjeku udio emisija iz centraliziranog grijanja ukupnog iznosa tih emisija u Uniji podijeljen udjelom BDP-a te države članice u ukupnom BDP-u Unije veći od pet, dodatna besplatna dodjela emisijskih jedinica od 30 % količine utvrđene u skladu s člankom 10.a dodjeljuje se centraliziranom grijanju za razdoblje od 2026. do 2030., pod uvjetom da se uloži obujam ulaganja jednak vrijednosti tih dodatnih besplatnih emisijskih jedinica kako bi se znatno smanjile emisije prije 2030. u skladu s planovima klimatske neutralnosti iz trećeg podstavka ovog stavka te da se ostvarenje ciljeva i ključnih etapa iz točke (b) tog podstavka potvrdi verifikacijom provedenom u skladu s četvrtim podstavkom ovog stavka.
Operateri centraliziranoga grijanja do 1. svibnja 2024. uspostavljaju plan klimatske neutralnosti za postrojenja za koja su podnijeli zahtjev za dodjelu dodatnih besplatnih emisijskih jedinica u skladu s drugim podstavkom ovog stavka. Taj plan je usklađen s ciljem klimatske neutralnosti utvrđenim u članku 2. stavku 1. Uredbe (EU) 2021/1119 te se u njemu utvrđuje sljedeće:
mjere i ulaganja za postizanje klimatske neutralnosti do 2050. na razini postrojenja ili poduzeća, isključujući upotrebu jedinica za neutralizaciju emisija ugljika;
prijelazne ciljne vrijednosti i ključne etape do 31. prosinca 2025. i do 31. prosinca svake pete godine nakon toga za mjerenje napretka ostvarenog u postizanju klimatske neutralnosti kako je utvrđeno u točki (a) ovog podstavka;
procjena utjecaja svake mjere i ulaganja iz točke (a) ovog podstavka u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova.
Ostvarenje ciljnih vrijednosti i ključnih etapa iz trećeg podstavka točke (b) ovog stavka verificira se u pogledu razdoblja do 31. prosinca 2025. i u pogledu svakog razdoblja koje završava 31. prosinca svake pete godine nakon toga, u skladu s postupcima verifikacije i akreditacije utvrđenima u članku 15. Besplatne emisijske jedinice osim količina iz prvog podstavka ovog stavka ne dodjeljuju se ako postizanje prijelaznih ciljnih vrijednosti i ključnih etapa nije verificirano u pogledu razdoblja do kraja 2025. ili u pogledu razdoblja od 2026. do 2030.
Komisija donosi provedbene akte u radi određivanja minimalnog sadržaja informacija iz trećeg podstavka točaka (a), (b) i (c) ovog stavka i formata planova klimatske neutralnosti iz tog podstavka i iz članka 10.a stavka 1. petog podstavka. Komisija nastoji ostvariti sinergije sa sličnim planovima kako je predviđeno pravom Unije. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 22.a stavka 2.
Članak 10.c
Mogućnost prijelazne besplatne dodjele emisijskih jedinica za modernizaciju energetskog sektora
Dotična država članica organizira natječajni postupak, koji treba provesti u jednom ili više krugova između 2021. i 2030., za projekte čiji ukupni iznos ulaganja premašuje 12,5 milijuna EUR kako bi odabrala ulaganja koja se financiraju besplatnom dodjelom emisijskih jedinica. U tom natječajnom postupku:
poštuju se načela transparentnosti, nediskriminacije, jednakog postupanja i dobrog financijskog upravljanja;
osigurava se da su prihvatljive samo prijave projekata kojima se doprinosi raznovrsnosti kombinacija energije i izvora opskrbe energijom, potrebnom restrukturiranju, unapređenju zaštite okoliša i naknadnoj ugradnji infrastrukture, čistim tehnologijama, kao što su tehnologije u području obnovljive energije, ili modernizaciji sektora proizvodnje energije, kao što je učinkovito i održivo centralno grijanje, sektoru prijenosa i distribucije energije;
za rangiranje projekata odabiru se jasni, objektivni, transparentni i nediskriminirajući kriteriji za odabir kako bi se osiguralo da se odaberu samo oni projekti:
kojima se na temelju analize troškova i koristi osigurava pozitivna neto vrijednost u smislu smanjenja emisija i ostvaruju unaprijed utvrđena znatna smanjenja emisije CO2, pri čemu se uzima u obzir veličina projekata;
koji su komplementarni, kojima se jasno odgovara na potrebu za obnovom i modernizacijom te kojima se ne doprinosi tržišno motiviranom rastu potražnje za energijom;
kojima se ostvaruje najbolja vrijednost za novac; i
kojima se ne doprinosi financijskoj održivosti proizvodnje električne energije koja uključuje visoki intenzitet emisija, niti se takva financijska održivost poboljšava, a niti se njima povećava ovisnost o emisijski intenzivnim fosilnim gorivima.
Odstupajući od članka 10. stavka 1. te ne dovodeći u pitanje posljednju rečenicu stavka 1. ovog članka, u slučaju da je ulaganje koje je odabrano putem natječajnog postupka otkazano ili planirani učinci nisu postignuti, namijenjene emisijske jedinice mogu se nakon isteka najmanje jedne godine upotrijebiti u jednom dodatnom krugu natječajnog postupka za financiranje drugih ulaganja.
Do 30. lipnja 2019. svaka država članica koja namjerava iskoristiti neobveznu prijelaznu besplatnu dodjelu emisijskih jedinica za modernizaciju energetskog sektora objavljuje detaljan nacionalni okvir kojim se utvrđuje natječajni postupak, uključujući planirani broj krugova iz prvog podstavka, i kriterije za odabir kako bi se mogle dostaviti primjedbe javnosti.
Ako se ulaganja čija je vrijednosti niža od 12,5 milijuna EUR trebaju podupirati besplatnom dodjelom emisijskih jedinica, a nisu odabrana u okviru natječajnog postupka iz ovog stavka, država članica odabire projekte na temelju objektivnih i transparentnih kriterija. Rezultati tog postupka odabira objavljuju se kako bi se mogle dostaviti primjedbe javnosti. Na temelju toga dotična država članica do 30. lipnja 2019. utvrđuje, objavljuje i Komisiji dostavlja popis ulaganja. Ako se unutar istog postrojenja provodi više od jednog ulaganja, ona se ocjenjuju kao cjelina kako bi se utvrdilo je li vrijednost navedenog praga od 12,5 milijuna EUR prekoračena, osim ako su ta ulaganja, neovisno, tehnički ili financijski održiva.
Sve emisijske jedinice koje do 2020. nisu dodijeljene u skladu s ovim člankom mogu se tijekom razdoblja od 2021. do 2030. dodijeliti za ulaganja odabrana natječajnim postupkom iz stavka 2., osim ako dotična država članica do 30. rujna 2019. obavijesti Komisiju da u razdoblju od 2021. do 2030. ne namjerava dodijeliti sve te emisijske jedinice ili njihov dio te o količini emisijskih jedinica koje bi umjesto toga trebalo prodati na dražbi u 2020. Ako su takve emisijske jedinice dodijeljene u razdoblju od 2021. do 2030., odgovarajući iznos emisijskih jedinica uzima se u obzir pri primjeni ograničenja od 60 % utvrđenog u prvom podstavku ovog stavka.
Članak 10.ca
Raniji rok za prijelaznu besplatnu dodjelu emisijskih jedinica za modernizaciju energetskog sektora
Odstupajući od članka 10.c, predmetne države članice mogu dodijeliti prijelazne besplatne emisijske jedinice postrojenjima u skladu s tim člankom samo za ulaganja izvršena do 31. prosinca 2024. Sve emisijske jedinice koje su na raspolaganju dotičnim državama članicama u skladu s člankom 10.c za razdoblje od 2021. do 2030., a koje se ne upotrebljavaju za takva ulaganja, u omjeru koji odredi dotična država članica:
dodaju se ukupnoj količini emisijskih jedinica koje dotična država članica treba prodati na dražbi u skladu s člankom 10. stavkom 2.; ili
upotrebljavaju se za potporu ulaganjima u okviru Modernizacijskog fonda iz članka 10.d, u skladu s pravilima koja se primjenjuju na prihode od emisijskih jedinica iz članka 10.d stavka 4.
Dotična država članica do 15. svibnja 2024. obavješćuje Komisiju o povezanim količinama emisijskih jedinica koje treba upotrebljavati u skladu s člankom 10. stavkom 2. prvim podstavkom točkom (a) i, odstupajući od članka 10.d stavka 4. druge rečenice, u skladu s člankom 10.d.
Članak 10.d
Modernizacijski fond
Ulaganja koja dobiju potporu moraju biti usklađena s ciljevima ove Direktive, kao i s ciljevima Komunikacije Komisije od 11. prosinca 2019. o europskom zelenom planu i Uredbe (EU) 2021/1119 te s dugoročnim ciljevima iznesenima u Pariškom sporazumu. Države članice korisnice mogu se, prema potrebi, koristiti sredstvima Modernizacijskog fonda za financiranje ulaganja koja uključuju susjedne pogranične regije Unije. Modernizacijski fond ne pruža potporu postrojenjima za proizvodnju energije koja upotrebljavaju fosilna goriva. Međutim, prihodi od emisijskih jedinica obuhvaćenih obaviješću u skladu sa stavkom 4. ovog članka mogu se upotrijebiti za ulaganja koja uključuju plinovita fosilna goriva.
Nadalje, prihodi od emisijskih jedinica iz članka 10. stavka 1. trećeg podstavka ove Direktive mogu se, ako se djelatnost smatra okolišno održivom na temelju Uredbe (EU) 2020/852 Europskog parlamenta i Vijeća ( 25 ) i ako je propisno opravdana radi osiguravanja energetske sigurnosti, upotrebljavati za ulaganja koja uključuju plinovita fosilna goriva, pod uvjetom da se za proizvodnju energije emisijske jedinice prodaju na dražbi prije 31. prosinca 2027., a za ulaganja koja uključuju upotrebu plina niže u lancu, da se emisijske jedinice prodaju na dražbi prije 31. prosinca 2028.
Najmanje 80 % prihoda od emisijskih jedinica iz članka 10. stavka 1. trećeg podstavka i od emisijskih jedinica obuhvaćenih obaviješću u skladu sa stavkom 4. ovog članka i najmanje 90 % prihoda od emisijskih jedinica iz članka 10. stavka 1. četvrtog podstavka upotrebljava se za potporu ulaganjima u sljedećim područjima:
proizvodnja i upotreba električne energije iz obnovljivih izvora, uključujući vodik iz obnovljivih izvora;
grijanje i hlađenje iz obnovljivih izvora energije;
smanjenje ukupne potrošnje energije zbog energetske učinkovitosti, među ostalim u području industrije, prometa, zgrada, poljoprivrede i otpada;
skladištenje energije i modernizacija energetskih mreža, uključujući upravljanje potrošnjom, cjevovode za centralizirano grijanje, elektroenergetske prijenosne mreže, povećanje međusobne povezanosti država članica i infrastruktura za mobilnost s nultom stopom emisije;
potpora kućanstvima s niskim dohotkom, uključujući ona u ruralnim i udaljenim područjima, radi rješavanja problema energetskog siromaštva i modernizacije njihovih sustavâ grijanja; i
pravedna tranzicija u regijama koje ovise o ugljiku u državama članicama korisnicama kako bi se u dijalogu s civilnim društvom i socijalnim partnerima pružila potpora preraspoređivanju, prekvalifikaciji i usavršavanju radnika, obrazovanju, inicijativama za traženje posla i novoosnovanim poduzećima, na način koji je u skladu s relevantnim mjerama koje su države članice uključile u svoje teritorijalne planove za pravednu tranziciju u skladu s člankom 8. stavkom 2. prvim podstavkom točkom (k) Uredbe (EU) 2021/1056 i na način kojim se doprinosi tim mjerama, ako je to relevantno.
Odbor za ulaganja djeluje na transparentan način. Sastav odbora za ulaganja, životopisi njegovih članova, kao i njihove izjave o interesima stavljaju se na raspolaganje javnosti i, prema potrebi, ažuriraju.
Ako ulaganje u modernizaciju energetskih sustava, u pogledu kojeg se predlaže financiranje sredstvima Modernizacijskog fonda, ne potpada pod područja navedena u stavku 2., odbor za ulaganja procjenjuje tehničku i financijsku održivost tog ulaganja, uključujući smanjenje emisija koje se njima postiže, te izdaje preporuku o financiranju ulaganja sredstvima Modernizacijskog fonda. Odbor za ulaganja osigurava da se svim ulaganjima koja se odnose na centralno grijanje postiže znatno poboljšanje energetske učinkovitosti i smanjenje emisija. Ta preporuka može sadržavati prijedloge u vezi s odgovarajućim financijskim instrumentima. Sredstvima iz Modernizacijskog fonda može se poduprijeti do 70 % relevantnih troškova ulaganja koje ne potpada pod područja navedena u stavku 2. uz uvjet da preostale troškove financiraju privatni pravni subjekti.
Ako predstavnik EIB-a ne potvrdi financiranje ulaganja, preporuka se donosi samo ako dvotrećinska većina svih članova glasuje za njezino donošenje. U tom slučaju predstavnik države članice u kojoj se ulaganje treba odvijati i predstavnik EIB-a nemaju pravo glasovati. Ovaj podstavak ne primjenjuje se na male projekte financirane zajmovima koje daje nacionalna razvojna banka ili bespovratnim sredstvima kojima se doprinosi provedbi nacionalnog programa kojim se postižu posebni ciljevi u skladu s ciljevima Modernizacijskog fonda, uz uvjet da se u okviru tog programa ne upotrijebi više od 10 % udjela države članice iz Priloga II.b.
Države članice korisnice svake godine izvješćuju Komisiju o ulaganjima koja se financiraju sredstvima Modernizacijskog fonda. Izvješće se objavljuje, a uključuje:
informacije o financiranim ulaganjima po državi članici korisnici;
procjenu dodane vrijednosti u pogledu energetske učinkovitosti ili modernizacije energetskog sustava koja se postiže ulaganjem.
Odbor za ulaganja organizira objavu godišnjeg izvješća. Komisija dostavlja to godišnje izvješće Europskom parlamentu i Vijeću.
Članak 10.e
Mehanizam za oporavak i otpornost
Članak 10.f
Načelo ,nenanošenja bitne štete’
Od 1. siječnja 2025. države članice korisnice i Komisija upotrebljavaju prihode od prodaje na dražbi emisijskih jedinica namijenjenih Inovacijskom fondu na temelju članka 10.a stavka 8. ove Direktive i emisijskih jedinica iz članka 10. stavka 1. trećeg i četvrtog podstavka ove Direktive, u skladu s kriterijima nenanošenja bitne štete iz članka 17. Uredbe (EU) 2020/852, ako se takvi prihodi upotrebljavaju za gospodarsku djelatnost za koju su utvrđeni kriteriji tehničke provjere na temelju kojih se utvrđuje nanosi li gospodarska djelatnost bitnu štetu jednom relevantnom okolišnom cilju ili više njih u skladu s člankom 10. stavkom 3. točkom (b) te uredbe.
Članak 11.
Nacionalne provedbene mjere
Popis postrojenja obuhvaćenih ovom Direktivom za petogodišnje razdoblje koje započinje 1. siječnja 2021. podnosi se do 30. rujna 2019., a popisi za svako sljedeće petogodišnje razdoblje dostavljaju se svakih pet godina nakon toga. Svaki popis uključuje informacije o proizvodnim aktivnostima, prijenosima topline i plinova, proizvodnji električne energije i emisijama na razini potpostrojenja tijekom pet kalendarskih godina prije njihova dostavljanja. Besplatne emisijske jedinice dodjeljuju se samo postrojenjima koja su dostavila takve informacije.
POGLAVLJE IV.
Odredbe koje se primjenjuju na zrakoplovstvo, pomorski promet i stacionarna postrojenja
Članak 11.a
Korištenje jedinica CER i ERU iz projektnih aktivnosti u ►M9 EU sustavu trgovanja emisijama ◄ prije stupanja na snagu međunarodnog sporazuma o klimatskom promjenama
Podložno stavcima 2. i 3. ovog članka, operateri zrakoplova koji posjeduju svjedodžbu o sposobnosti zračnog prijevoza koju je izdala država članica ili su registrirani u državi članici, uključujući najudaljenije regije te pridružena i druga područja te države članice, mogu upotrebljavati sljedeće jedinice kako bi ispunili svoje obveze poništavanja jedinica u pogledu količine prijavljene u skladu s člankom 12. stavkom 6. kako je utvrđeno u članku 12. stavku 9.:
jedinice emisija koje su odobrile stranke koje sudjeluju u mehanizmu uspostavljenom u skladu s člankom 6. stavkom 4. Pariškog sporazuma;
jedinice emisija koje su odobrile stranke koje sudjeluju u programima odobravanja jedinica emisija koje Vijeće ICAO-a smatra prihvatljivima kako je utvrđeno u provedbenom aktu donesenom u skladu sa stavkom 8.;
jedinice emisija koje su odobrile stranke sporazumâ u skladu sa stavkom 5.;
jedinice emisija izdane za projekte na razini Unije u skladu s člankom 24.a.
Jedinice iz stavka 1. točaka (a) i (b) mogu se upotrebljavati ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
potječu iz države koja je stranka Pariškog sporazuma u trenutku upotrebe;
potječu iz države koja je navedena u provedbenom aktu donesenom u skladu s člankom 25.a stavkom 3. kao država koja sudjeluje u ICAO-vom Programu za neutralizaciju i smanjenje emisija ugljika za međunarodno zrakoplovstvo (CORSIA). Ovaj se uvjet ne primjenjuje u pogledu emisija ispuštenih prije 2027. niti se primjenjuje u pogledu najmanje razvijenih zemalja i malih otočnih država u razvoju, kako ih definiraju Ujedinjeni narodi, osim država čiji je BDP po stanovniku jednak ili veći od prosjeka Unije.
Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju detaljni zahtjevi za aranžmane iz prvog podstavka ovog stavka, koji mogu uključivati zahtjeve u pogledu izvješćivanja i registra, te za uvrštavanje na popis država ili programa koji primjenjuju te aranžmane. U tim se aranžmanima uzimaju u obzir fleksibilne mogućnosti dodijeljene najmanje razvijenim zemljama i malim otočnim državama u razvoju u skladu sa stavkom 2 ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 22.a stavka 2.
▼M14 —————
▼M9 —————
Članak 11.b
Projektne aktivnosti
►M9 Unija ◄ i njezine države članice odobravaju projektne aktivnosti samo ako svi sudionici u projektu imaju sjedište u zemlji koja je sklopila međunarodni sporazum u vezi s takvim projektima, odnosno u zemlji, ili saveznom ili regionalnom entitetu koji je povezan sa ►M9 EU sustavom trgovanja emisijama ◄ u skladu s člankom 25.
▼M9 —————
Članak 12.
Prijenos, predaja i poništavanje emisijskih jedinica
Države članice osiguravaju da se emisijske jedinice mogu prenositi između:
osoba unutar ►M9 Unije ◄ ;
osoba unutar ►M9 Unije ◄ i osoba u trećim zemljama, ako su takve emisijske jedinice priznate u skladu s postupkom iz članka 25. bez drugih ograničenja osim onih koje sadrži ova Direktiva ili koja su donesena na temelju njezinih odredbi.
▼M15 —————
Države članice, nadležne države članice i upravljačka tijela nadležna za brodarsko društvo osiguravaju da do 30. rujna svake godine:
operater svakog postrojenja preda broj emisijskih jedinica koji je jednak ukupnim emisijama iz tog postrojenja u prethodnoj kalendarskoj godini, verificiranih u skladu s člankom 15.;
svaki operater zrakoplova preda broj emisijskih jedinica koji je jednak njegovim ukupnim emisijama u prethodnoj kalendarskoj godini, verificiranih u skladu s člankom 15.;
svako brodarsko društvo preda broj emisijskih jedinica koji je jednak njegovim ukupnim emisijama u prethodnoj kalendarskoj godini, verificiranih u skladu s člankom 3.ge.
Države članice, nadležne države članice i upravljačka tijela nadležna za brodarsko društvo osiguravaju da se emisijske jedinice predane u skladu s prvim podstavkom nakon toga ponište.
Ako je predano manje emisijskih jedinica u odnosu na verificirane emisije, nakon što se utvrdi razlika između verificiranih emisija i predanih emisijskih jedinica za svaku godinu, količina emisijskih jedinica koja odgovara toj razlici poništava se umjesto da se proda na dražbi u skladu s člankom 10.
Komisija objavljuje popis otoka iz prvog podstavka i dotičnih luka te taj popis ažurira.
Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 23. radi dopune ove Direktive u pogledu zahtjeva koje treba ispuniti da bi se smatralo da su staklenički plinovi postali trajno kemijski vezani kako je navedeno u prvom podstavku ovog stavka.
U skladu s metodologijom utvrđenom u provedbenom aktu iz stavka 8. ovog članka države članice izračunavaju i ukupne konačne zahtjeve u vezi s neutralizacijom za određeno razdoblje usklađivanja s CORSIA-om te obavješćuju operatere zrakoplova koji ispunjavaju uvjete utvrđene u trećem podstavku ovog stavka o tim zahtjevima do 30. studenoga godine koja slijedi nakon posljednje godine relevantnog razdoblja usklađivanja CORSIA-e.
Države članice obavješćuju operatere zrakoplova koji ispunjavaju sve sljedeće uvjete o razinama neutralizacije:
operater zrakoplova posjeduje svjedodžbu o sposobnosti zračnog prijevoza koju je izdala država članica ili je registriran u državi članici, uključujući najudaljenije regije te pridružena i druga područja te države članice; i
godišnje proizvode emisije CO2 veće od 10 000 tona iz upotrebe zrakoplova s najvećom certificiranom masom pri uzlijetanju većom od 5 700 kg koji obavljaju letove obuhvaćene Prilogom I., osim onih koji započinju i završavaju u istoj državi članici, uključujući najudaljenije regije iste države članice, od 1. siječnja 2021.
Za potrebe prvog podstavka točke (b), ne uzimaju se u obzir emisije CO2 iz sljedećih vrsta letova:
državnih letova;
humanitarnih letova;
medicinskih letova;
vojnih letova;
vatrogasnih letova;
letova koji su prethodili nekom humanitarnom, medicinskom ili vatrogasnom letu ili mu uslijedili, pod uvjetom da su se takvi letovi obavljali istim zrakoplovom i da su bili potrebni kako bi se obavile povezane humanitarne, medicinske ili vatrogasne aktivnosti ili da bi se nakon tih aktivnosti zrakoplov premjestio na sljedeću aktivnost.
Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuje metodologija za izračun zahtjeva u vezi s neutralizacijom za operatere zrakoplova iz prvog podstavka ovog stavka.
U tim se provedbenim aktima posebno detaljnije opisuje primjena zahtjeva koji proizlaze iz relevantnih odredaba ove Direktive, posebno članaka 3.c, 11.a, 12. i 25.a te, u mjeri u kojoj je to moguće s obzirom na relevantne odredbe ove Direktive, iz Međunarodnih standarda i preporučenih praksi u području zaštite okoliša za CORSIA-u (SARP-ovi za CORSIA-u).
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 22.a stavka 2. Prvi takav provedbeni akt donosi se do 30. lipnja 2024.
Članak 13.
Valjanost emisijskih jedinica
Emisijske jedinice, koje se izdaju od 1. siječnja 2013. nadalje, vrijede neograničeno. Emisijske jedinice, koje se izdaju od 1. siječnja 2021. nadalje, uključuju naznaku o tome u kojem su desetogodišnjem razdoblju od 1. siječnja 2021. nadalje izdane te su valjane za emisije od prve godine tog razdoblja nadalje.
Članak 14.
Praćenje i izvješćivanje o emisijama
Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 22.a stavka 2.
U ►M9 aktima ◄ iz stavka 1. uzimaju se u obzir najtočniji i najnoviji raspoloživi znanstveni dokazi, posebno oni od strane IPCC-a, a mogu se navesti i zahtjevi za operatere u pogledu izvješćivanja o emisijama vezanima uz proizvodnju robe u energetski intenzivnim industrijama koje mogu podlijegati međunarodnom tržišnom natjecanju. U tim ►M9 aktima ◄ može se isto tako zahtijevati da te informacije podliježu nezavisnoj verifikaciji.
Ti zahtjevi mogu uključivati izvješćivanje o razinama emisija pri proizvodnji električne energije, na koje se primjenjuje ►M9 EU sustav trgovanja emisijama ◄ povezan s proizvodnjom takve robe.
Države članice od 1. siječnja 2025. osiguravaju da svaki operater zrakoplova prati i nakon kraja svake godine u skladu s provedbenim aktima iz stavka 1. izvješćuje nadležno tijelo o učincima koji nisu povezani s CO2 iz svakog zrakoplova kojim upravlja tijekom svake kalendarske godine.
Komisija jednom godišnje od 2026., kao dio izvješća iz članka 10. stavka 5., podnosi izvješće o rezultatima primjene okvira za praćenje, izvješćivanje i verifikaciju iz prvog podstavka ovog stavka.
Komisija do 31. prosinca 2027. podnosi izvješće na temelju rezultata primjene okvira za praćenje, izvješćivanje i verifikaciju za učinke u zrakoplovstvu koji nisu povezani s emisijama CO2 i, prema potrebi te nakon prethodnog provođenja procjene učinka, podnosi zakonodavni prijedlog radi ublažavanja učinaka zrakoplovstva koji nisu povezani s emisijama CO2 proširenjem područja primjene EU sustava trgovanja emisijama na učinke u zrakoplovstvu koji nisu povezani s emisijama CO2.
Komisija na način prilagođen korisnicima objavljuje barem sljedeće objedinjene godišnje podatke povezane s emisijama iz zrakoplovnih djelatnosti o kojima su obaviještene države članice ili koji su dostavljeni Komisiji u skladu s Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2018/2066 ( 31 ) i člankom 7. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2019/1603 ( 32 ), najkasnije tri mjeseca nakon odgovarajućeg roka za izvješćivanje:
po paru zračnih luka unutar EGP-a:
emisije iz svih letova;
ukupan broj letova;
ukupan broj putnika;
tipove zrakoplova;
po operateru zrakoplova:
podatke o emisijama iz letova unutar EGP-a, iz letova koji započinju u EGP-u, letova koji završavaju u EGP-u i letova između dviju trećih zemalja, raščlanjene po parovima država i podatke o emisijama koje podliježu obvezi poništavanja prihvatljivih jedinica emisija CORSIA-e;
količinu zahtjeva u vezi s neutralizacijom izračunanu u skladu s člankom 12. stavkom 8.;
količinu i vrstu jedinica emisija u skladu s člankom 11.a upotrijebljenih za usklađivanje sa zahtjevima u vezi s neutralizacijom operatera zrakoplova iz podtočke ii. ove točke;
količinu i vrstu upotrijebljenih goriva za koje je emisijski faktor nula u skladu s ovom Direktivom ili na temelju kojih operater zrakoplova ima pravo primati emisijske jedinice u skladu s člankom 3.c stavkom 6.
Za točke (a) i (b) prvog podstavka, u posebnim okolnostima u kojima operater zrakoplova djeluje u vrlo ograničenom broju parova zračnih luka ili u vrlo ograničenom broju parova država koji podliježu zahtjevima u vezi s neutralizacijom ili u vrlo ograničenom broju parova država koji ne podliježu zahtjevima u vezi s neutralizacijom, taj operater zrakoplova može zatražiti od nadležne države članice da ne objavljuje takve podatke na razini operatera zrakoplova, uz objašnjenje zašto smatra da bi otkrivanje naštetilo njegovim komercijalnim interesima. Na temelju tog zahtjeva nadležna država članica može zatražiti od Komisije da objavi te podatke na višoj razini objedinjavanja. Komisija odlučuje o zahtjevu.
Članak 15.
Verifikacija i akreditacija
Države članice osiguravaju da izvješća koja podnesu operateri i operateri zrakoplova u skladu s člankom 14. stavkom 3. budu verificirane u skladu s kriterijima utvrđenima u Prilogu V. i svim detaljnim odredbama koje Komisija donese u skladu s ovim člankom te da nadležno tijelo bude o tome obaviješteno.
Države članice osiguravaju da operater zrakoplova čije izvješće ne bude verificirano kao zadovoljavajuće do 31. ožujka svake godine za emisije iz prethodne godine, u skladu s kriterijima utvrđenima u Prilogu V. i svim detaljnim odredbama koje Komisija donese u skladu s ovim člankom, ne može dalje prenositi emisijske jedinice dok prijava toga operatera ili operatera zrakoplova ne bude verificirana kao zadovoljavajuća.
Komisija može donositi detaljne odredbe za verifikaciju prijava u skladu s člankom 14. stavkom 3. i zahtjeva u skladu s člancima 3.e i 3.f koje podnose operateri zrakoplova, uključujući i postupke za verifikaciju koje trebaju koristiti verifikatori, u skladu s regulatornim postupkom iz članka 23. stavka 2.
Komisija donosi provedbene akte o verifikaciji izvješća o emisijama na temelju načela utvrđenih u Prilogu V., kao i za akreditaciju i nadzor verifikatora. Komisija može donijeti i provedbene akte za verifikaciju izvješćâ, koja podnose operateri zrakoplova na temelju članka 14. stavka 3., i zahtjevâ u skladu s člancima 3.e i 3.f, među ostalima i postupke za verifikaciju koje trebaju koristiti verifikatori. U njima se utvrđuju uvjeti za akreditaciju i povlačenje akreditacije, za uzajamno priznavanje te, prema potrebi, za istorazinsko ocjenjivanje akreditacijskih tijela.
Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 22.a stavka 2.
Članak 15.a
Otkrivanje informacija i poslovna tajna
Države članice i Komisija osiguravaju da se sve odluke i izvješća vezana uz količinu i dodjelu emisijskih jedinica te za praćenje, izvješćivanje i verifikaciju emisija odmah obznanjuju na ispravan način koji osigurava nediskriminirajući pristup.
Informacije koje su poslovna tajna ne smiju se obznanjivati drugim osobama ili tijelima, osim na temelju važećih zakona i drugih propisa.
Članak 16.
Kazne
Svaki zahtjev nadležne države članice u skladu sa stavkom 5. mora uključivati:
dokaz da operater zrakoplova nije ispunio svoje obveze u skladu s ovom Direktivom;
pojedinosti o izvršnim mjerama koje je poduzela ta država članica;
obrazloženje za nametanje zabrane poslovanja na razini ►M9 Unije ◄ ; i
preporuku za obim zabrane poslovanja na razini ►M9 Unije ◄ i sve uvjete koje bi trebalo primijeniti.
Ako se brod iz prvog podstavka zatekne jednoj od luka države članice pod čijom zastavom brod plovi, dotična država članica može, nakon što dotičnom brodarskom društvu omogući podnošenje očitovanja, izdati nalog države zastave o zadržavanju broda sve dok brodarsko društvo ne ispuni svoje obveze predaje. Država članica o tome izvješćuje Komisiju, EMSA-u i druge države članice. Zbog izdavanja takvog naloga države zastave o zadržavanju broda, svaka država članica poduzima iste mjere kao i one koje se moraju poduzeti nakon izdavanja naloga o protjerivanju u skladu s prvim podstavkom drugom rečenicom.
Ovim stavkom ne dovode se u pitanje međunarodna pomorska pravila koja se primjenjuju u slučaju brodova u nevolji.
Članak 17.
Pristup informacijama
Odluke koje se odnose na dodjelu emisijskih jedinica, informacije o projektnim aktivnostima u kojima države članice sudjeluju ili ovlašćuju za sudjelovanje privatna ili javna tijela te izvješća o emisijama koja se zahtijevaju u dozvolama za emisije stakleničkih plinova, a drže ih nadležna tijela, stavljaju se na raspolaganje javnosti u skladu s Direktivom 2003/4/EZ.
Članak 18.
Nadležno tijelo
Države članice poduzimaju potrebne administrativne mjere, uključujući imenovanje odgovarajućeg nadležnog tijela ili više njih, da bi osigurale provedbu pravila iz ove Direktive. U slučajevima kada se odredi više od jednog nadležnog tijela, rad tih tijela, u skladu s ovom Direktivom, mora biti koordiniran.
Države članice posebno osiguravaju koordinaciju između osobe ili tijela koje su sa svoje strane odredile ključnim za odobrenje projektnih aktivnosti prema članku 6. stavku 1. točki (a) Kyotskog protokola i svojega nadležnog tijela određenoga za provedbu članka 12. Kyotskog protokola, koji su oboje postavljeni u skladu s naknadnim odlukama usvojenima u skladu s UNFCCC-om ili Kyotskim protokolom.
Članak 18.a
Nadležna država članica
Nadležna država članica za operatera zrakoplova je:
država članica koja je tom operateru zrakoplova izdala poslovnu dozvolu, kad se radi o operateru zrakoplova s važećom poslovnom dozvolom koju mu je država članica izdala u skladu s odredbama Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2407/92 od 23. srpnja 1992. o licenciranju zračnih prijevoznika ( 33 ) i
u svim ostalim slučajevima, država članica s najvećim procijenjenim pripisanim emisijama iz zrakoplovstva ispuštenih tijekom letova koje je taj operater zrakoplova obavio u baznoj godini.
Na temelju najboljih raspoloživih informacija, Komisija će:
prije 1. veljače 2009. objaviti popis operatera zrakoplova koji su 1. siječnja 2006. ili nakon toga obavljali zrakoplovne djelatnosti navedene u Prilogu I., u kojem za svakog operatera zrakoplova navodi nadležnu državu članicu u skladu sa stavkom 1.; i
od 2024. barem svake dvije godine ažurirati popis tako da se uključe operateri zrakoplova koji su naknadno obavljali zrakoplovnu djelatnost navedenu u Prilogu I; ako operater zrakoplova nije obavljao zrakoplovnu djelatnost navedenu u Prilogu I. tijekom četiri uzastopne kalendarske godine koje prethode ažuriranju popisa, taj operater zrakoplova ne uvrštava se na popis.
Članak 18.b
Pomoć Komisije, EMSA-e i drugih relevantnih organizacija
Članak 19.
Registri
Emisijske jedinice izdane od 1. siječnja 2012. nadalje vode se u Registru ►M9 Unije ◄ za provedbu postupaka povezanih s održavanjem računa otvorenih u državi članici te s dodjelom, predavanjem i poništavanjem emisijskih jedinica u skladu s ►M9 aktima ◄ Komisije iz stavka 3.
Svaka država članica može provoditi postupke odobrene u skladu s UNFCCC-om ili Kyotskim protokolom.
Članak 20.
Središnji administrator
Članak 21.
Izvješćivanje država članica
Članak 21.a
Potpora aktivnostima za povećanje kapaciteta
U skladu s UNFCCC-om, Kyotskim protokolom i svakom od naknadnih odluka koje su usvojene za njihovu provedbu, Komisija i države članice nastoje pružiti potporu aktivnostima za povećanje kapaciteta u zemljama u razvoju i zemljama u tranziciji, kako bi im pomogle u potpunosti iskoristiti mehanizam zajedničke provedbe i mehanizam čistog razvoja na način koji podupire njihove strategije održivog razvoja i olakšale sudjelovanje tijela u izradi i provedbi projekata iz mehanizma zajedničke provedbe i mehanizma čistog razvoja.
Članak 22.
Izmjene prilogâ
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 23. u vezi s izmjenom, prema potrebi, prilogâ ovoj Direktivi, uz iznimku prilogâ I., II.a i II.b, s obzirom na izvješća iz članka 21. i iskustvo primjene ove Direktive. Prilozi IV. i V. mogu se izmijeniti kako bi se poboljšali praćenje, izvješćivanje i verifikacija emisija.
Članak 22.a
Postupak odbora
Ako odbor ne da nikakvo mišljenje, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta i primjenjuje se članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.
Članak 23.
Izvršavanje delegiranja ovlasti
Članak 24.
Postupci za jednostrano uključivanje dodatnih djelatnosti i plinova
Na inicijativu Komisije ili na zahtjev neke države članice mogu se donijeti ►M9 akti ◄ o praćenju i izvješćivanju o emisijama vezanima uz djelatnosti, postrojenja i stakleničke plinove koji nisu navedeni kao kombinacija u Prilogu I. ako to praćenje i izvješćivanje mogu biti obavljeni s dovoljnom točnošću.
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 23. radi dopune ove Direktive u tu svrhu.
Članak 24.a
Usklađena pravila za projekte koji smanjuju emisije
Uz uključivanja predviđena člankom 24., Komisija može donijeti mjere za izdavanje emisijskih jedinica ili jedinica emisija poveznih s projektima kojima upravljaju države članice i kojima se smanjuju emisije stakleničkih plinova, koje nisu obuhvaćene EU sustavom trgovanja emisijama.
Takve mjere moraju biti usklađene s aktima donesenima na temelju bivšeg članka 11.b stavka 7. kako je bio na snazi prije 8. travnja 2018. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 23. radi dopune ove Direktive utvrđivanjem postupka koji treba slijediti.
Takve mjere ne smiju imati za posljedicu dvostruko brojanje smanjenja emisija niti ometati poduzimanje drugih mjera u okviru politike smanjivanja emisija koje nisu obuhvaćene ►M9 EU sustavom trgovanja emisijama ◄ . Mjere se donose samo u slučajevima kad te emisije nije moguće uključiti u skladu s člankom 24., a pri sljedećem preispitivanju ►M9 EU sustav trgovanja emisijama ◄ razmatra se usklađivanje obuhvaćenosti tih emisija u cijeloj ►M9 Uniji ◄ .
▼M9 —————
Država članica može odbiti izdati emisijske jedinice ili jedinice emisija za određene vrste projekata koji smanjuju emisije stakleničkih plinova na njezinom teritoriju.
Takvi se projekti provode na temelju suglasnosti države članice u kojoj se projekt odvija.
Članak 25.
Veze s ostalim sustavima trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova
▼M9 —————
Članak 25.a
Mjere trećih zemalja za smanjivanje utjecaja zrakoplovstva na klimatske promjene
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 23. radi izmjene Priloga I. ovoj Direktivi kako bi se omogućilo da letovi koji započinju u dotičnoj trećoj zemlji budu izuzeti iz zrakoplovnih djelatnosti navedenih u Prilogu I. ili kako bi se predvidjele druge izmjene zrakoplovnih djelatnosti navedenih u Prilogu I., izuzev u pogledu područja primjene, koje su nužne zbog sporazuma sklopljenog na temelju članka 218. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. ◄
Komisija može Europskom parlamentu i Vijeću predložiti i bilo kakve druge izmjene ove Direktive.
Isto tako, Komisija može prema potrebi davati preporuke Vijeću za otvaranje pregovora s ciljem zaključivanja sporazuma s predmetnim trećim zemljama, u skladu s člankom 300. stavkom 1. Ugovora.
Članak 26.
Izmjene Direktive 96/61/EZ
U članku 9. stavku 3. Direktive 96/61/EZ dodaju se sljedeći podstavci:
„Ako su emisije stakleničkog plina iz nekog postrojenja navedene u Prilogu I. Direktivi 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice i o izmjeni Direktive Vijeća 96/61/EZ ( *1 ) u vezi s bilo kojom aktivnošću koja se obavlja u tom postrojenju, dozvola ne sadrži graničnu vrijednost emisije za izravnu emisiju tog plina, osim ako je potrebno osigurati da ne dođe do značajnijeg lokalnog onečišćenja.
Za djelatnosti utvrđene u Prilogu I. Direktivi 2003/87/EZ, države članice mogu odlučiti da ne propišu zahtjeve koji se odnose na energetsku učinkovitost s obzirom na jedinice za izgaranje ili druge jedinice koje ispuštaju ugljikov dioksid.
Prema potrebi, nadležna tijela izmjenjuju dozvolu ovisno o slučaju.
Tri prethodna podstavka ne primjenjuju se na postrojenja koja su privremeno isključena iz sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkog plina u Zajednici, u skladu s odredbama članka 27. Direktive 2003/87/EZ.
Članak 27.
Izuzeće malih postrojenja koja podliježu jednakim mjerama
Po savjetovanju s operaterom, države članice mogu iz ►M9 EU sustava trgovanja emisijama ◄ isključiti postrojenja koja su nadležno tijelo izvijestila o emisijama manjim od 25 000 tona ekvivalenta ugljikovog dioksida, pri čemu se u njima odvija proces izgaranja i imaju nazivnu ulaznu toplinsku snagu ispod 35 MW, bez emisija iz biomase, tijekom svake od tri godine koje prethode obavijesti iz točke (a) i na koja se primjenjuju mjere za postizanje ekvivalentnog doprinosa smanjenju emisija ako predmetna država članica ispuni sljedeće uvjete:
ako Komisiju obavijesti o svakom takvom postrojenju, navodeći ekvivalentne mjere kojima se postiže jednaki doprinos smanjenju emisija i koje se primjenjuju na to postrojenje, prije roka za dostavu popisa postrojenja u skladu s člankom 11. stavkom 1., a najkasnije kad taj popis bude dostavljen Komisiji;
ako potvrdi da je utvrđen postupak praćenja na temelju kojeg se ocjenjuje je li tijekom bilo koje kalendarske godine neko postrojenje emitiralo 25 000 tona ili više ekvivalenta ugljikovog dioksida, ne računajući emisije iz biomase. Države članice mogu u skladu s člankom 14. dopustiti primjenu pojednostavnjenog postupka praćenja, izvješćivanja i verificiranja za postrojenja čije prosječne godišnje verificirane emisije u razdoblju između 2008. i 2010. godine ne prelaze 5 000 tona;
ako potvrdi, u slučaju da bilo koje postrojenje u bilo kojoj kalendarskoj godini emitira 25 000 tona ili više ekvivalenta ugljikovog dioksida, ne računajući emisije iz biomase, ili u slučaju da mjere za postizanje ekvivalentnog doprinosa smanjenju emisija koje se primjenjuju na postrojenje prestanu važiti, da će to postrojenje ponovno biti uključeno u ►M9 EU sustav trgovanja emisijama ◄ ;
ako informacije navedene u točkama (a), (b) i (c) objavi za javnu raspravu.
Ako poduzmu ekvivalentne mjere, isto se tako mogu izuzeti i bolnice.
Ako nakon razdoblja od tri mjeseca od datuma objave za javnu raspravu Komisija unutar daljnjih šest mjeseci ne uloži prigovor, isključenje se smatra odobrenim.
Nakon predaje emisijskih jedinica za razdoblje tijekom kojega je postrojenje u ►M9 EU sustavu trgovanja emisijama ◄ postrojenje se isključuje, a država članica za to postrojenje više ne izdaje besplatne emisijske jedinice u skladu s člankom 10.a.
Kad se postrojenje u skladu sa stavkom 1. točkom (c) ponovno uključi u ►M9 EU sustav trgovanja emisijama ◄ , sve emisijske jedinice izdane u skladu s člankom 10.a dodjeljuju se počevši od godine ponovnog uključenja. Emisijske jedinice izdane tim postrojenjima odbijaju se od količine koju država članica u kojoj se postrojenje nalazi treba prodati na dražbi u skladu s člankom 10. stavkom 2.
Svako takvo postrojenje ostaje u EU sustavu trgovanja emisijama u preostalom razdoblju iz članka 11. stavka 1. tijekom kojeg je ponovno uvedeno.
Članak 27.a
Neobvezno isključenje postrojenja koja emitiraju manje od 2 500 tona
Države članice mogu iz EU sustava trgovanja emisijama isključiti postrojenja koja su nadležno tijelo dotične države članice izvijestila o emisijama manjim od 2 500 tona ekvivalenta ugljikovog dioksida, ne računajući emisije iz biomase, tijekom svake od tri godine koje prethode obavijesti iz točke (a), pod uvjetom da dotična država članica:
obavijesti Komisiju o svakom takvom postrojenju prije roka za dostavu popisa postrojenja u skladu s člankom 11. stavkom 1. ili najkasnije kad taj popis bude dostavljen Komisiji;
potvrdi da su utvrđeni pojednostavnjeni postupci praćenja na temelju kojih se ocjenjuje je li tijekom bilo koje kalendarske godine neko postrojenje emitiralo 2 500 tona ili više ekvivalenta ugljikovog dioksida, ne uzimajući u obzir emisije iz biomase;
potvrdi da će, ako bilo koje postrojenje u bilo kojoj kalendarskoj godini emitira 2 500 tona ili više ekvivalenta ugljikovog dioksida, ne uzimajući u obzir emisije iz biomase, to postrojenje ponovno biti uključeno u EU sustav trgovanja emisijama; i
stavi informacije navedene u točkama (a), (b) i (c) na raspolaganje javnosti.
Članak 28.
Prilagodbe primjenjive nakon što ►M9 Unija ◄ odobri međunarodni sporazum o klimatskim promjenama
U roku od tri mjeseca nakon što ►M9 Unija ◄ potpiše međunarodni sporazum o klimatskim promjenama koji do 2020. godine treba dovesti do obveznog smanjenja emisija stakleničkih plinova za više od 20 % u usporedbi s razinama iz 1990., što se odražava i u obvezi smanjenja od 30 % utvrđenoj na zasjedanju Europskog vijeća u ožujku 2007., Komisija podnosi izvješće u kojem ocjenjuje sljedeće elemente:
vrstu mjera dogovorenih u okviru međunarodnih pregovora, kao i obveze u pogledu smanjenja emisija koja se mogu usporediti sa smanjenjima u okviru ►M9 Unije ◄ i na koja su se obvezale druge razvijene zemlje, te obveze gospodarski naprednijih zemalja u razvoju u pogledu odgovarajućeg doprinosa smanjenju emisija, u skladu s njihovim odgovornostima i mogućnostima;
implikacije međunarodnog sporazuma o klimatskim promjenama i, posljedično, opcije koje su potrebne na razini ►M9 Unije ◄ da bi se ostvario pomak na ambicioznije ciljno smanjenje od 30 % na uravnotežen, transparentan i pravedan način, uzimajući u obzir djelatnosti obavljene u prvom obvezujućem razdoblju prema Kyotskom protokolu;
utjecaj međunarodnog sporazuma o klimatskim promjenama na druge gospodarske sektore unutar ►M9 Unije ◄ ;
odgovarajuće modalitete za uključivanje emisija i uklanjanja vezanih uz korištenje zemljišta, prenamjenu korištenja zemljišta i šumarstvo u ►M9 Uniji ◄ ;
pošumljavanje, ponovno pošumljavanje, sprečavanje odšumljavanja i degradacije šuma u trećim zemljama u slučaju uspostavljanja bilo kakvog sustava u ovom kontekstu koji je međunarodno priznan;
Na temelju izvješća iz stavka 1. Komisija, prema potrebi, upućuje Europskom parlamentu i Vijeću zakonodavni prijedlog o izmjeni ove Direktive u skladu sa stavkom 1. kako bi nakon što ►M9 Unija ◄ odobri međunarodni sporazum o klimatskim promjenama stupila na snagu direktiva o izmjeni s obzirom na ispunjavanje obveza smanjivanja emisija u okviru tog sporazuma.
Takav se prijedlog mora temeljiti na načelima transparentnosti, gospodarske učinkovitosti i isplativosti, kao i pravednosti i solidarnosti pri raspodjeli mjera koje treba poduzeti svaka država članica.
Članak 28.a
Odstupanja koja se primjenjuju prije obvezne provedbe globalne tržišno utemeljene mjere ICAO-a
Odstupajući od članka 12. stavka 3., članka 14. stavka 3. i članka 16., države članice smatraju zahtjeve utvrđene u tim odredbama ispunjenima i ne poduzimaju nikakve radnje protiv operatera zrakoplova u pogledu:
svih emisija iz letova u zračne luke smještene u državama izvan EGP-a i iz njih, uz iznimku letova u zračne luke smještene u Ujedinjenoj Kraljevini ili Švicarskoj, svake kalendarske godine od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2026., podložno preispitivanju iz članka 28.b;
svih emisija iz letova između zračne luke smještene u nekoj od najudaljenijih regija u smislu članka 349. UFEU-a i zračne luke smještene u nekoj drugoj regiji EGP-a svake kalendarske godine od 1. siječnja 2013. do 31. prosinca 2023., podložno preispitivanju iz članka 28.b.
Za potrebe članaka 11.a, 12. i 14., verificirane emisije iz letova koji ne obuhvaćaju one iz prvog podstavka ovog stavka smatraju se verificiranim emisijama operatera zrakoplova.
Članak 28.b
Izvješćivanje i preispitivanje koje obavlja Komisija u vezi s provedbom globalne tržišno utemeljene mjere ICAO-a
Komisija prije 1. siječnja 2027., a nakon toga svake tri godine izvješćuje Europski parlament i Vijeće o napretku u pregovorima ICAO-a o provedbi globalne tržišno utemeljene mjere koja se treba primjenjivati na emisije od 2021., a posebice u vezi sa sljedećim:
relevantnim instrumentima ICAO-a, uključujući standarde i preporučene prakse, kao i napretkom u provedbi svih elemenata skupa mjera ICAO-a radi postizanja dugoročnog željenog globalnog cilja donesenog na 41. skupštini ICAO-a;
preporukama koje je u vezi s globalnom tržišno utemeljenom mjerom odobrilo Vijeće ICAO-a, uključujući sve moguće promjene referentnih vrijednosti;
uspostavom globalnog registra;
domaćim mjerama koje su treće zemlje poduzele za provedbu globalne tržišno utemeljene mjere koju treba primjenjivati na emisije od 2021.;
razinom sudjelovanja trećih zemalja u neutralizaciji u okviru CORSIA-e, uključujući posljedice njihovih rezervi u pogledu tog sudjelovanja; i
drugim relevantnim međunarodnim kretanjima i primjenjivim instrumentima, kao i napretkom u smanjenju ukupnih učinaka zrakoplovstva na klimatske promjene.
U skladu s globalnim pregledom stanja iz Pariškog sporazuma Komisija također izvješćuje o naporima koji se ulažu u ostvarivanje dugoročnog željenog globalnog cilja smanjenja CO2 emisija iz sektora zrakoplovstva na nultu neto razinu do 2050., procijenjenog u skladu s kriterijima iz prvog podstavka, točaka od (a) do (f).
Uz Komisijino izvješće iz stavka 2., ako je primjereno, prilaže se zakonodavni prijedlog radi izmjene ove Direktive, na način koji je u skladu s ciljem Pariškog sporazuma u pogledu temperature, obvezom Unije u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova u cijelom gospodarstvu za 2030. i ciljem postizanja klimatske neutralnosti najkasnije do 2050., i s ciljem očuvanja okolišnog integriteta i djelotvornosti klimatskog djelovanja Unije. Popratni prijedlog, prema potrebi, uključuje primjenu EU sustava trgovanja emisijama na odlazne letove iz zračnih luka smještenih u državama EGP-a do zračnih luka smještenih izvan EGP-a od siječnja 2027. i isključuje dolazne letove iz zračnih luka smještenih izvan EGP-a ako se u izvješću iz stavka 2., pokaže da:
skupština ICAO-a do 31. prosinca 2025. nije ojačala CORSIA-u u skladu s postizanjem svojeg dugoročnog željenog globalnog cilja radi postizanja ciljeva Pariškog sporazuma; ili
države navedene u provedbenom aktu donesenom na temelju članka 25.a stavka 3. predstavljaju manje od 70 % emisija iz međunarodnog zrakoplovstva na temelju najnovijih dostupnih podataka.
U priloženom prijedlogu se također, prema potrebi, operaterima zrakoplova dopušta da odbiju sve troškove nastale neutralizacijom u okviru CORSIA-e na tim linijama kako bi se izbjeglo dvostruko naplaćivanje. Ako uvjeti iz prvog podstavka, točaka (a) i (b) ovog stavka nisu ispunjeni, prijedlogom se mijenja ova Direktiva, prema potrebi, kako bi se EU sustav trgovanja emisijama nastavio primjenjivati samo na letove unutar EGP-a, na letove u Švicarsku i Ujedinjenu Kraljevinu te na letove u države koje nisu navedene u provedbenom aktu donesenom na temelju članka 25.a stavka 3.
Članak 28.c
Odredbe za praćenje, izvješćivanje i verifikaciju u svrhu globalne tržišno utemeljene mjere
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 23. radi dopune ove Direktive u pogledu odgovarajućeg praćenja, izvješćivanja i verifikacije emisija u svrhu provedbe globalne tržišno utemeljene mjere ICAO-a za sve linije koje su njome obuhvaćene. Ti delegirani akti temelje se na relevantnim instrumentima koji se donose u okviru ICAO-a, njima se izbjegava bilo kakvo narušavanje tržišnog natjecanja, usklađene su s načelima sadržanima u aktima iz članka 14. stavka 1. te se njima osigurava da se podnesena izvješća o emisijama verificiraju u skladu s načelima i kriterijima za verifikaciju utvrđenima u članku 15.
Članak 29.
Izvješće za osiguravanje boljeg funkcioniranja tržišta ugljika
Ako redovita izvješća o tržištu ugljika iz članka 10. stavaka 5. i 6. sadržavaju dokaze da tržište ugljika ne funkcionira pravilno, Komisija u roku od tri mjeseca o tome podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću. Izvješću se prema potrebi mogu priložiti zakonodavni prijedlozi čiji je cilj povećanje transparentnosti i integriteta tržišta ugljika, uključujući povezana tržišta izvedenica, te korektivne mjere za poboljšanje njegova funkcioniranja te unapređenje sprečavanja i otkrivanja aktivnosti zlouporabe tržišta.
Članak 29.a
Mjere u slučaju prekomjernih fluktuacija cijena
Cijena emisijskih jedinica iz prvog podstavka ovog stavka jest, za emisijske jedinice obuhvaćene poglavljima II. i III., cijena s dražbi provedenih u skladu s delegiranim aktima donesenima na temelju članka 10. stavka 4.
Prethodno dvogodišnje referentno razdoblje iz prvog podstavka jest dvogodišnje razdoblje koje završava prije prvog mjeseca razdoblja od šest kalendarskih mjeseci iz tog podstavka.
Ako je ispunjen uvjet iz prvog podstavka ovog stavka, a stavak 2. nije primjenjiv, Komisija u Službenom listu Europske unije o tome objavljuje obavijest u kojoj navodi datum kada je uvjet ispunjen.
Komisija u prva tri radna dana svakog mjeseca objavljuje prosječnu cijenu emisijskih jedinica za prethodnih šest kalendarskih mjeseci i prosječnu cijenu emisijskih jedinica za prethodno dvogodišnje referentno razdoblje. Ako uvjet iz prvog podstavka nije ispunjen, Komisija objavljuje i razinu koju bi prosječna cijena emisijskih jedinica trebala dosegnuti u sljedećem mjesecu kako bi se uvjet iz tog podstavka ispunio.
Članak 30.
Preispitivanje s obzirom na provedbu Pariškog sporazuma i kretanja u vezi s tržištima ugljika u drugim velikim gospodarstvima
U izvješću se procjenjuje potreba za poduzimanjem dodatnih mjera, uključujući zakonodavne mjere, za rješavanje rizika od izmještanja emisija ugljika. Izvješću se prema potrebi prilaže zakonodavni prijedlog.
Komisija do 31. srpnja 2026. izvješćuje Europski parlament i Vijeće o sljedećim pitanjima, popraćeno prema potrebi zakonodavnim prijedlogom i procjenom učinka:
kako bi se mogle uzeti u obzir negativne emisije koje proizlaze iz stakleničkih plinova koji su uklonjeni iz atmosfere te sigurno i trajno uskladišteni i kako bi se te negativne emisije mogle obuhvatiti trgovanjem emisijama, ako je to primjereno, uključujući jasno područje primjene i stroge kriterije za takvo obuhvaćanje i zaštitne mjere kako bi se osiguralo da se takvim uklanjanjima ne neutraliziraju potrebna smanjenja emisija u skladu s klimatskim ciljevima Unije utvrđenima u Uredbi (EU) 2021/1119;
izvedivost snižavanja praga ukupne nazivne ulazne toplinske snage od 20 MW za djelatnosti iz Priloga I. od 2031.;
jesu li sve emisije stakleničkih plinova obuhvaćene ovom Direktivom stvarno uzete u obzir i je li djelotvorno izbjegnuto dvostruko računanje; posebno, ocjenjuje uzimanje u obzir emisija stakleničkih plinova za koje se smatra da su uhvaćene i iskorištene u proizvodu na način različit od onog iz članka 12. stavka 3.b.
U izvješću iz prvog podstavka Komisija također ocjenjuje mogućnost uključivanja u EU sustav trgovanja emisijama drugih procesa gospodarenja otpadom, posebno odlagališta otpada koja stvaraju emisije metana i didušikova oksida u Uniji. Komisija prema potrebi tom izvješću može priložiti zakonodavni prijedlog za uključivanje drugih takvih procesa gospodarenja otpadom u EU sustav trgovanja emisijama.
Komisija 2026. u izvješće predviđeno u članku 10. stavku 5. uključuje sljedeće elemente:
evaluaciju učinaka letova kraćih od 1 000 km na okoliš i klimu i razmatranje mogućnosti za smanjenje tih učinaka, uključujući ispitivanje dostupnih alternativnih načina javnog prijevoza i povećanu upotrebu održivih zrakoplovnih goriva;
evaluaciju učinaka na okoliš i klimu letova koje obavljaju operateri izuzeti na temelju točke (h) ili (k) iz unosa „Zrakoplovstvo” u stupcu „Djelatnosti” u tablici u Prilogu I. te razmatranja mogućnosti smanjenja tih učinaka;
evaluaciju socijalnih učinaka ove Direktive u sektoru zrakoplovstva, među ostalim na radnu snagu u tom sektoru i troškove putovanja zrakoplovom; i
evaluaciju zračne povezanosti otoka i udaljenih područja, uključujući razmatranje konkurentnosti i izmještanja ugljika, kao i učinaka na okoliš i klimu.
Izvješće predviđeno u članku 10. stavku 5., prema potrebi, također se uzima u obzir pri budućoj reviziji ove Direktive.
Chapter IVa
Sustav trgovanja emisijama za sektore zgrada i cestovnog prometa te dodatne sektore
Članak 30.a
Područje primjene
Odredbe ovog poglavlja primjenjuju se na emisije, dozvole za emisije stakleničkih plinova, izdavanje i predaju emisijskih jedinica, praćenje, izvješćivanje i verifikaciju u pogledu djelatnosti iz Priloga III. Ovo poglavlje ne primjenjuje se na emisije obuhvaćene poglavljima II. i III.
Članak 30.b
Dozvole za emisije stakleničkih plinova
Zahtjev za dozvolu za emisije stakleničkih plinova iz ovog poglavlja, koji regulirani subjekt podnosi nadležnom tijelu na temelju stavka 1. ovog članka, sadržava barem opis:
reguliranog subjekta;
vrste goriva koja pušta u potrošnju i koja se upotrebljavaju za izgaranje u sektorima iz Priloga III. te sredstava putem kojih ta goriva pušta u potrošnju;
krajnje upotrebe ili krajnjih upotreba goriva puštenih u potrošnju za djelatnost iz Priloga III.;
mjera planiranih za praćenje emisija i izvješćivanje o njima u skladu s provedbenim aktima iz članaka 14. i 30.f;
netehničkog sažetka informacija iz točaka od (a) do (d) ovog stavka.
Dozvole za emisije stakleničkih plinova sadržavaju barem sljedeće:
naziv i adresu reguliranog subjekta;
opis sredstava putem kojih regulirani subjekt goriva pušta u potrošnju u sektorima obuhvaćenima ovim poglavljem;
popis goriva koja regulirani subjekt pušta u potrošnju u sektorima obuhvaćenima ovim poglavljem;
plan praćenja koji ispunjava zahtjeve utvrđene u provedbenim aktima iz članka 14.;
zahtjeve izvješćivanja utvrđene u provedbenim aktima iz članka 14.;
obvezu predaje emisijskih jedinica izdanih na temelju ovog poglavlja u visini ukupnih emisija u svakoj kalendarskoj godini, verificiranih u skladu s člankom 15., do roka utvrđenog u članku 30.e stavku 2.
Članak 30.c
Količina emisijskih jedinica na razini Unije
Članak 30.d
Prodaja emisijskih jedinica na dražbi za djelatnost iz Priloga III.
U skladu s člankom 1.a stavkom 3. Odluke (EU) 2015/1814 600 milijuna emisijskih jedinica obuhvaćenih ovim poglavljem 2027. postaju sredstva u rezervi za stabilnost tržišta.
Komisija osigurava da se emisijske jedinice namijenjene Socijalnom fondu za klimatsku politiku iz stavka 3. ovog članka i ovog stavka prodaju na dražbi u skladu s načelima i modalitetima iz članka 10. stavka 4. i s delegiranim aktima donesenima na temelju tog članka.
Prihodi od prodaje na dražbi emisijskih jedinica iz stavka 3. ovog članka i ovog stavka čine vanjske namjenske prihode u skladu s člankom 21. stavkom 5. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 i upotrebljavaju se u skladu s pravilima koja se primjenjuju na Socijalni fond za klimatsku politiku.
Godišnji iznos dodijeljen Socijalnom fondu za klimatsku politiku u skladu s člankom 10.a stavkom 8.b, stavkom 3. ovog članka i ovim stavkom ne smije premašiti:
za 2026., 4 000 000 000 EUR;
za 2027., 10 900 000 000 EUR;
za 2028., 10 500 000 000 EUR;
za 2029., 10 300 000 000 EUR;
za 2030., 10 100 000 000 EUR;
za 2031., 9 800 000 000 EUR;
za 2032., 9 400 000 000 EUR.
Ako se sustav trgovanja emisijama uspostavljen u skladu s ovim poglavljem odgodi do 2028. na temelju članka 30.k, maksimalni iznos koji se stavlja na raspolaganje Socijalnom fondu za klimatsku politiku u skladu s prvim podstavkom ovog stavka iznosi 54 600 000 000 EUR. U tom slučaju godišnji iznosi dodijeljeni Socijalnom fondu za klimatsku politiku ne premašuju kumulativno 4 000 000 000 EUR za godine 2026. i 2027., a za razdoblje od 1. siječnja 2028. do 31. prosinca 2032. relevantni godišnji iznos ne smije premašiti:
za 2028., 11 400 000 000 EUR;
za 2029., 10 300 000 000 EUR;
za 2030., 10 100 000 000 EUR;
za 2031., 9 800 000 000 EUR;
za 2032., 9 000 000 000 EUR.
Članak 10.a stavak 8.b ove Direktive, stavak 3. ovog članka i ovaj stavak nisu primjenjivi ako se utvrdi da prihod ostvaren prodajom na dražbi iz stavka 5. ovog članka čini vlastita sredstva u skladu s člankom 311. trećim stavkom UFEU-a.
Države članice određuju način na koji će upotrijebiti prihode ostvarene prodajom emisijskih jedinica iz stavka 5. ovog članka na dražbi, osim za prihode koji čine vanjske namjenske prihode u skladu sa stavkom 4. ovog članka ili prihode koji su utvrđeni kao vlastita sredstva u skladu s člankom 311. trećim stavkom UFEU-a i uneseni u proračun Unije. Države članice upotrebljavaju svoje prihode ili ekvivalent financijske vrijednosti tih prihoda za jednu ili više svrha iz članka 10. stavka 3. ove Direktive, dajući prednost aktivnostima koje mogu doprinijeti rješavanju socijalnih aspekata trgovanja emisijama u skladu s ovim poglavljem, ili za jednu ili više sljedećih svrha:
mjere za doprinošenje dekarbonizaciji grijanja i hlađenja zgrada ili smanjenju energetskih potreba zgrada, uključujući integraciju obnovljivih izvora energije i povezanih mjera u skladu s člankom 7. stavkom 11. te člancima 12. i 20. Direktive 2012/27/EU, kao i mjere za pružanje financijske potpore kućanstvima s niskim dohotkom u zgradama s najlošijim svojstvima;
mjere za ubrzanje uvođenja vozila s nultom stopom emisija ili pružanje financijske potpore uvođenju potpuno interoperabilne infrastrukture punjenja gorivom i punjenja strujom za vozila s nultom stopom emisija, ili mjere za poticanje prelaska na javni prijevoz i poboljšanje multimodalnosti ili za pružanje financijske potpore za rješavanje socijalnih aspekata u pogledu korisnika prijevoza s niskim i srednjim dohotkom;
financiranje svojih socijalnih planova za klimatsku politiku u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) 2023/955;
pružanje financijske naknade krajnjim potrošačima goriva u slučajevima u kojima nije bilo moguće izbjeći dvostruko računanje emisija ili ako su emisijske jedinice predane za emisije koje nisu obuhvaćene ovim poglavljem kako je navedeno u članku 30.f stavku 5.
Smatra se da države članice ispunjavaju odredbe ovog stavka ako imaju i primjenjuju politike fiskalne ili financijske potpore ili regulatorne politike kojima se potiče davanje financijske potpore, pri čemu je ta potpora uspostavljena u svrhe navedene u prvom podstavku ovog stavka i vrijednost joj je jednaka prihodima iz tog podstavka, ostvarenima prodajom na dražbi emisijskih jedinica iz ovog poglavlja.
Države članice obavješćuju Komisiju o upotrebi prihoda i mjerama poduzetima u skladu s ovim stavkom uključivanjem tih informacija u svoja izvješća koja podnose u skladu s Uredbom (EU) 2018/1999.
Članak 30.e
Prijenos, predaja i poništavanje emisijskih jedinica
Članak 12. primjenjuje se na emisije, regulirane subjekte i emisijske jedinice obuhvaćene ovim poglavljem, uz iznimku stavaka 3. i 3.a, stavka 4. druge i treće rečenice te stavka 5. tog članka. U tu svrhu:
svako upućivanje na emisije smatra se upućivanjem na emisije obuhvaćene ovim poglavljem;
svako upućivanje na operatere postrojenja smatra se upućivanjem na regulirane subjekte obuhvaćene ovim poglavljem;
svako upućivanje na emisijske jedinice smatra se upućivanjem na emisijske jedinice obuhvaćene ovim poglavljem.
Do 31. prosinca 2030., odstupajući od stavaka 1. i 2. ovog članka, ako regulirani subjekt s poslovnim nastanom u određenoj državi članici podliježe nacionalnom porezu na ugljik koji je na snazi za godine od 2027. do 2030. i koji obuhvaća djelatnost iz Priloga III., nadležno tijelo dotične države članice može izuzeti taj regulirani subjekt od obveze predaje emisijskih jedinica na temelju stavka 2. ovog članka za određenu referentnu godinu, pod uvjetom da:
predmetna država članica obavijesti Komisiju do 31. prosinca 2023. o tom nacionalnom porezu na ugljik, a nacionalni propis kojim se utvrđuju porezne stope primjenjive za godine od 2027. do 2030. do tog je trenutka stupio na snagu; dotična država članica obavješćuje Komisiju o svim kasnijim promjenama nacionalnog poreza na ugljik;
za referentnu godinu, nacionalni porez na ugljik dotične države članice koji je taj regulirani subjekt stvarno platio viši je od prosječne konačne dražbovne cijene sustava trgovanja emisijama uspostavljenog u skladu s ovim poglavljem;
regulirani subjekt u potpunosti ispunjava obveze iz članka 30.b o dozvolama za emisije stakleničkih plinova i članka 30.f o praćenju svojih emisija, izvješćivanju o njima i njihovoj verifikaciji;
dotična država članica do 31. svibnja godine nakon referentne godine Komisiju obavijesti o primjeni svakog takvog izuzeća i odgovarajućoj količini emisijskih jedinica koje treba poništiti u skladu s točkom (g) ovog podstavka te delegiranim aktima donesenima na temelju članka 10. stavka 4.;
Komisija ne uloži prigovor na primjenu odstupanja na temelju neusklađenosti prijavljene mjere s uvjetima utvrđenima u ovom stavku, i to u roku od tri mjeseca od obavijesti iz točke (a) ovog podstavka ili u roku od mjesec dana od obavijesti za relevantnu godinu iz točke (d) ovog podstavka;
predmetna država članica ne prodaje na dražbi količinu emisijskih jedinica iz članka 30.d stavka 5. za određenu referentnu godinu dok se količina emisijskih jedinica koje treba poništiti u skladu s ovim stavkom ne utvrdi u skladu s točkom (g) ovog podstavka; dotična država članica ne prodaje nijedan dio dodatne količine emisijskih jedinica na dražbi u skladu s člankom 30.d stavkom 2. prvim podstavkom;
dotična država članica poništi količinu emisijskih jedinica iz ukupne količine emisijskih jedinica iz članka 30.d stavka 5. koje prodaje na dražbi za referentnu godinu, koja je jednaka verificiranim emisijama tog reguliranog subjekta u skladu s ovim poglavljem za referentnu godinu; ako je količina emisijskih jedinica koja preostaje za prodaju na dražbi u referentnoj godini koja slijedi nakon primjene točke (f) ovog podstavka manja od količine emisijskih jedinica koje se poništavaju u skladu s ovim stavkom, dotična država članica osigurava da do kraja godine koja slijedi nakon referentne godine poništi količinu emisijskih jedinica koja odgovara toj razlici; i
dotična država članica obveže se da će u trenutku prve obavijesti iz točke (a) ovog podstavka za jednu ili više mjera navedenih ili spomenutih u članku 30.d stavku 6. prvom podstavku upotrijebiti iznos jednak prihodima na koje bi se članak 30.d stavak 6. primjenjivao da nije bilo tog odstupanja. Primjenjuje se članak 30.d stavak 6. drugi i treći podstavak, a Komisija osigurava da su informacije primljene na temelju njih u skladu s preuzetom obvezom iz ove točke.
Količina emisijskih jedinica koje treba poništiti na temelju prvog podstavka točke (g) ovog stavka ne utječe na vanjske namjenske prihode utvrđene na temelju članka 30.d stavka 4. ove Direktive ili, ako su utvrđena na temelju članka 311. trećeg stavka UFEU-a, na vlastita sredstva proračuna Unije u skladu s Odlukom Vijeća (EU, Euratom) 2020/2053 ( 40 ) iz prihoda dobivenih od prodaje emisijskih jedinica na dražbi u skladu s člankom 30.d ove Direktive.
Članak 30.f
Praćenje emisija, izvješćivanje o njima i njihova verifikacija te akreditacija
Članci 14. i 15. primjenjuju se na emisije, regulirane subjekte i emisijske jedinice obuhvaćene ovim poglavljem. U tu svrhu:
svako upućivanje na emisije smatra se upućivanjem na emisije obuhvaćene ovim poglavljem;
svako upućivanje na djelatnost navedenu u Prilogu I. smatra se upućivanjem na djelatnost iz Priloga III.;
svako upućivanje na operatere smatra se upućivanjem na regulirane subjekte obuhvaćene ovim poglavljem;
svako upućivanje na emisijske jedinice smatra se upućivanjem na emisijske jedinice obuhvaćene ovim poglavljem;
upućivanje na datum u članku 15. smatra se upućivanjem na 30. travnja.
Komisija donosi provedbene akte u pogledu detaljnih pravila za izbjegavanje dvostrukog računanja i predaje emisijskih jedinica za emisije koje nisu obuhvaćene ovim poglavljem, kao i za pružanje financijske naknade krajnjim potrošačima goriva u slučajevima kada se takvo dvostruko računanje ili predaja ne može izbjeći. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 22.a stavka 2. Izračun financijske naknade krajnjim potrošačima goriva temelji se na prosječnoj cijeni emisijskih jedinica na dražbama koje se provode u skladu s delegiranim aktima donesenima na temelju članka 10. stavka 4. u relevantnoj godini izvješćivanja.
Članak 30.g
Upravljanje
Članci 13. i 15.a, članak 16. stavci 1., 2., 3., 4. i 12., članci 17., 18., 19., 20., 21., 22., 22.a, 23. i 29. primjenjuju se na emisije, regulirane subjekte i emisijske jedinice obuhvaćene ovim poglavljem. U tu svrhu:
svako upućivanje na emisije smatra se upućivanjem na emisije obuhvaćene ovim poglavljem;
svako upućivanje na operatere smatra se upućivanjem na regulirane subjekte obuhvaćene ovim poglavljem;
svako upućivanje na emisijske jedinice smatra se upućivanjem na emisijske jedinice obuhvaćene ovim poglavljem.
Članak 30.h
Mjere u slučaju prekomjernog porasta cijena
Za godine 2027. i 2028. uvjeti iz prvog podstavka ispunjeni su ako je tijekom više od tri uzastopna mjeseca prosječna cijena emisijskih jedinica za više od 1,5 puta veća od prosječne cijene emisijskih jedinica tijekom referentnog razdoblja od šest prethodnih uzastopnih mjeseci.
Članak 30.i
Preispitivanje ovog poglavlja
Komisija je dužna do 1. siječnja 2028. izvijestiti Europski parlament i Vijeće o provedbi odredbi ovog poglavlja u pogledu njihove djelotvornosti, upravljanja i praktične primjene, uključujući primjenu pravila iz Odluke (EU) 2015/1814. Komisija prema potrebi tom izvješću prilaže zakonodavni prijedlog radi izmjene ovog poglavlja. Komisija do 31. listopada 2031. ocjenjuje izvedivost uključivanja sektora obuhvaćenih Prilogom III. ovoj Direktivi u EU sustav trgovanja emisijama koji obuhvaća sektore navedene u Prilogu I. ovoj Direktivi.
Članak 30.j
Postupci za jednostrano proširenje djelatnosti iz Priloga III. na druge sektore koji ne podliježu poglavljima II. i III.
Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 23. radi dopune ove Direktive u vezi s odobrenjem proširenja iz prvog podstavka ovog stavka, odobrenjem izdavanja dodatnih emisijskih jedinica i ovlašćivanjem drugih država članica za proširenje djelatnosti iz Priloga III. Komisija također može, pri donošenju takvih delegiranih akata, dopuniti proširenje dodatnim pravilima kojima se uređuju mjere za rješavanje mogućih slučajeva dvostrukog računanja, među ostalim za izdavanje dodatnih emisijskih jedinica za kompenzaciju emisijskih jedinica predanih za uporabu goriva u djelatnostima navedenima u Prilogu I. Sve financijske mjere država članica u korist poduzeća iz sektora ili podsektora koji su izloženi stvarnom riziku od izmještanja emisija ugljika, zbog znatnih neizravnih troškova nastalih zbog troškova emisija stakleničkih plinova ugrađenih u cijene goriva zbog jednostranog proširenja, moraju biti u skladu s pravilima o državnim potporama i ne smiju uzrokovati neopravdana narušavanja tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu.
Članak 30.k
Odgoda trgovanja emisijama za sektore zgrada i cestovnog prometa te dodatne sektore do 2028. u slučaju iznimno visokih cijena energije
Komisija do 15. srpnja 2026. u Službenom listu Europske unije objavljuje obavijest o tome je li ispunjen jedan ili oba sljedeća uvjeta:
prosječna cijena plina u okviru virtualne točke trgovanja TTF (Title Transfer Facility) za šest kalendarskih mjeseci koji završavaju 30. lipnja 2026. viša je od prosječne cijene plina u okviru TTF-a u veljači i ožujku 2022.;
prosječna cijena sirove nafte Brent za šest kalendarskih mjeseci koji završavaju 30. lipnja 2026. više je nego dvostruko veća od prosječne cijene sirove nafte Brent tijekom pet prethodnih godina; petogodišnje referentno razdoblje petogodišnje je razdoblje koje završava prije prvog mjeseca razdoblja od šest kalendarskih mjeseci.
Ako je ispunjen jedan ili oba uvjeta iz stavka 1., primjenjuju se sljedeća pravila:
odstupajući od članka 30.c stavka 1., prva godina za koju se utvrđuje količina emisijskih jedinica na razini Unije jest 2028. i, odstupajući od članka 30.c stavka 3., prva godina za koju je količina emisijskih jedinica na razini Unije prilagođena jest 2029.;
odstupajući od članka 30.d stavaka 1. 2., početak prodaje emisijskih jedinica iz ovog poglavlja na dražbi odgađa se za 2028.;
odstupajući od članka 30.d stavka 2., dodatni iznos emisijskih jedinica za prvu godinu dražbi oduzima se od količina za prodaju na dražbi za razdoblje od 2030. do 2032., a početna sredstva u rezervi za stabilnost tržišta stvaraju se 2028.;
odstupajući od članka 30.e stavka 2., rok za početnu predaju emisijskih jedinica odgađa se do 31. svibnja 2029. za ukupne emisije u 2028.;
odstupajući od članka 30.i, rok u kojem Komisija mora izvijestiti Europski parlament i Vijeće odgađa se do 1. siječnja 2029.
POGLAVLJE IV.b
Znanstveni savjeti i vidljivost financiranja
Članak 30.l
Znanstveni savjeti
Europski znanstveni savjetodavni odbor za klimatske promjene („Savjetodavni odbor”) osnovan u skladu s člankom 10.a Uredbe (EZ) br. 401/2009 Europskog parlamenta i Vijeća ( 41 ) može, na vlastitu inicijativu, pružati znanstvene savjete i izdavati izvješća u vezi s ovom Direktivom. Komisija uzima u obzir relevantne savjete i izvješća Savjetodavnog odbora, posebno u pogledu:
potrebe za dodatnim politikama i mjerama Unije radi osiguranja usklađenosti s ciljevima i ciljnim vrijednostima iz članka 30. stavka 3. ove Direktive;
potrebe za dodatnim politikama i mjerama Unije s obzirom na sporazume o globalnim mjerama u okviru Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva (ICAO) kako bi se smanjio utjecaj zrakoplovstva na klimu te s obzirom na ambicije i okolišni integritet globalne tržišne mjere IMO-a iz članka 3.gg ove Direktive.
Članak 30.m
Informiranje, komunikacija i promidžba
Komisija osigurava vidljivost financiranja iz prihoda od prodaje na dražbi u okviru EU sustava trgovanja emisijama iz članka 10.a stavka 8. na sljedeće načine:
osiguravanjem da korisnici takvog financiranja navode podrijetlo tih sredstava i osiguraju vidljivost Unijina financiranja, posebice pri promicanju projekata i njihovih rezultata, pružanjem koherentnih, djelotvornih i razmjernih ciljanih informacija različitoj publici, među ostalim medijima i javnosti; i
osiguravanjem da primatelji takvih sredstava upotrebljavaju odgovarajuću oznaku koja glasi „(su)financirano iz EU sustava trgovanja emisijama (Inovacijski fond)”, kao i amblem Unije i iznos financiranja; ako upotreba takve oznake nije izvediva, Inovacijski fond mora biti spomenut u svim komunikacijskim aktivnostima, među ostalim i na oglasnim pločama na strateškim mjestima koja su vidljiva javnosti.
Komisija u delegiranom aktu iz članka 10.a stavka 8. utvrđuje potrebne zahtjeve kako bi se osigurala vidljivost financiranja iz Inovacijskog fonda, uključujući zahtjev navođenja tog fonda.
POGLAVLJE V.
ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 31.
Provedba
Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.
Članak 32.
Stupanje na snagu
Ova Direktiva stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije.
Članak 33.
Adresati
Ova je Direktiva upućena državama članicama.
PRILOG I.
KATEGORIJE DJELATNOSTI NA KOJE SE ODNOSI OVA DIREKTIVA
|
1. |
Ova Direktiva ne obuhvaća postrojenja ili dijelove postrojenja koji služe za istraživanje, razvoj i ispitivanje novih proizvoda i procesa. Postrojenja u kojima tijekom prethodnog relevantnog petogodišnjeg razdoblja iz članka 11. stavka 1. drugog podstavka emisije nastale izgaranjem biomase u skladu s kriterijima utvrđenima na temelju članka 14. u prosjeku doprinose više od 95 % ukupnih prosječnih emisija stakleničkih plinova nisu obuhvaćena ovom Direktivom. |
|
2. |
Dolje navedene pragovne vrijednosti općenito se odnose na proizvodne kapacitete ili proizvedene količine. Ako više djelatnosti koje se obavljaju u istom postrojenju pripada u istu kategoriju, kapaciteti tih djelatnosti se zbrajaju. |
|
3. |
Ako se ukupna nazivna ulazna toplinska snaga nekog postrojenja računa kako bi se odlučilo o njegovu uključivanju u EU sustav trgovanja emisijama, zbraja se nazivna ulazna toplinska snaga svih tehničkih jedinica od kojih se postrojenje sastoji, a u kojima dolazi do izgaranja goriva. Te jedinice mogu obuhvaćati sve vrste kotlova, plamenika, turbina, grijača, peći, spalionica, peći za kalciniranje, komornih peći, pećnica, sušilica, motora, gorivih ćelija, CLC jedinica, baklji te jedinica za toplinsko ili katalitičko naknadno izgaranje. Za taj izračun ne uzimaju se u obzir jedinice nazivne ulazne toplinske snage manje od 3 MW. |
|
4. |
Ako se jedinica koristi za obavljanje djelatnosti za koju prag nije izražen kao nazivna ulazna toplinska snaga, pragovna vrijednost za tu djelatnost ima prednost pri odlučivanju o uključivanju u ►M9 EU sustav trgovanja emisijama ◄ . |
|
5. |
Kad se utvrdi da je prag kapaciteta bilo koje djelatnosti u ovom Prilogu prekoračen, sve jedinice u kojima se odvija izgaranje goriva, osim jedinica za spaljivanje opasnog i komunalnog otpada, uključuju se u dozvolu za emisije stakleničkih plinova. |
|
6. |
Od 1. siječnja 2012. uključuju se svi letovi sa slijetanjem u i polijetanjem iz zračnih luka koje se nalaze na teritoriju države članice na koju se odnosi Ugovor.
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
PRILOG II.
STAKLENIČKI PLINOVI IZ ČLANAKA 3. I 30.
Ugljikov dioksid (CO2)
Metan (CH4)
Didušikov oksid (N2O)
Fluorougljikovodici (HFC-i)
Perfluorougljici (PFC-i)
Sumporov heksafluorid (SF6)
PRILOG II.a
Povećanje postotka emisijskih jedinica koje države članice prodaju na dražbi u skladu s člankom 10. stavkom 2. točkom (a) radi smanjenja emisija i prilagodbe utjecaju klimatskih promjena, s ciljem solidarnosti i rasta unutar ►M9 Unije ◄
|
|
Udjel države članice |
|
▼M9 ————— |
|
|
Bugarska |
53 % |
|
Češka |
31 % |
|
Estonija |
42 % |
|
Grčka |
17 % |
|
Španjolska |
13 % |
|
Hrvatska |
26 % |
|
▼M9 ————— |
|
|
Cipar |
20 % |
|
Latvija |
56 % |
|
Litva |
46 % |
|
▼M9 ————— |
|
|
Mađarska |
28 % |
|
Malta |
23 % |
|
Poljska |
39 % |
|
Portugal |
16 % |
|
Rumunjska |
53 % |
|
Slovenija |
20 % |
|
Slovačka |
41 % |
|
▼M9 ————— |
|
PRILOG II.b
DIO A
RASPODJELA SREDSTAVA IZ MODERNIZACIJSKOG FONDA U SKLADU S ČLANKOM 10. STAVKOM 1. TREĆIM PODSTAVKOM
|
|
Udio |
|
Bugarska |
5,84 % |
|
Češka |
15,59 % |
|
Estonija |
2,78 % |
|
Hrvatska |
3,14 % |
|
Latvija |
1,44 % |
|
Litva |
2,57 % |
|
Mađarska |
7,12 % |
|
Poljska |
43,41 % |
|
Rumunjska |
11,98 % |
|
Slovačka |
6,13 % |
DIO B
RASPODJELA SREDSTAVA IZ MODERNIZACIJSKOG FONDA U SKLADU S ČLANKOM 10. STAVKOM 1. ČETVRTIM PODSTAVKOM
|
|
Udio |
|
Bugarska |
4,9 % |
|
Češka |
12,6 % |
|
Estonija |
2,1 % |
|
Grčka |
10,1 % |
|
Hrvatska |
2,3 % |
|
Latvija |
1,0 % |
|
Litva |
1,9 % |
|
Mađarska |
5,8 % |
|
Poljska |
34,2 % |
|
Portugal |
8,6 % |
|
Rumunjska |
9,7 % |
|
Slovačka |
4,8 % |
|
Slovenija |
2,0 % |
▼M4 —————
PRILOG III.
DJELATNOST OBUHVAĆENA POGLAVLJEM IV.a
|
Djelatnost |
Staklenički plinovi |
|
Puštanje u potrošnju goriva koja se upotrebljavaju za izgaranje u sektorima zgrada i cestovnog prometa te dodatnim sektorima. Ta djelatnost ne uključuje: (a) puštanje u potrošnju goriva koja se upotrebljavaju u djelatnostima navedenima u Prilogu I., osim ako se upotrebljavaju za izgaranje u djelatnostima transporta stakleničkih plinova u svrhu geološkog skladištenja kako je utvrđeno u tablici (redak dvadeset sedmi tog Priloga) ili se upotrebljavaju za izgaranje u postrojenjima koja su isključena na temelju članka 27.a; (b) puštanje u potrošnju goriva kod kojih je emisijski faktor nula; (c) puštanje u potrošnju opasnog i komunalnog otpada koji se koristi kao gorivo. Sektori zgrada i cestovnog prometa obuhvaćaju sljedeće izvore emisija, definirane u Smjernicama IPCC-a za nacionalne inventare stakleničkih plinova iz 2006., uz potrebne izmjene tih definicija kako slijedi: (a) kombinirana proizvodnja toplinske i električne energije (kogeneracija) (oznaka kategorije izvora 1A1a ii) i toplane (oznaka kategorije izvora 1A1a iii) u mjeri u kojoj toplinu za kategorije iz točaka (c) i (d) ovog odlomka proizvode izravno ili putem mreža centraliziranog grijanja; |
Ugljikov dioksid |
|
(b) cestovni prijevoz (oznaka kategorije izvora 1A3b), osim upotrebe poljoprivrednih vozila na asfaltiranim cestama; (c) komercijalni/institucionalni sektor (oznaka kategorije izvora 1A4a); (d) stambeni prostori (oznaka kategorije izvora 1A4b). Dodatni sektori obuhvaćaju sljedeće izvore emisija, definirane u Smjernicama IPCC-a za nacionalne inventare stakleničkih plinova iz 2006.: (a) energetske industrije (oznaka kategorije izvora 1A1), isključujući kategorije definirane u drugom odlomku točki (a) ovog Priloga; (b) proizvodna industrija i građevinarstvo (oznaka kategorije izvora 1A2). |
|
PRILOG III.a
PRILAGODBA LINEARNOG FAKTORA SMANJENJA U SKLADU S ČLANKOM 30.c STAVKOM 2.
1. Ako su prosječne emisije o kojima je izviješteno u skladu s poglavljem IV.a za godine od 2024. do 2026. za više od 2 % veće od vrijednosti za 2025. utvrđene u skladu s člankom 30.c stavkom 1. i ako te razlike nisu posljedica razlike manje od 5 % između emisija o kojima je izviješteno u skladu s poglavljem IV.a i podataka iz inventara za emisije stakleničkih plinova u Uniji za 2025. iz kategorija izvora prema UNFCCC-u za sektore obuhvaćene poglavljem IV.a, linearni faktor smanjenja računa se prilagodbom linearnog faktora smanjenja iz članka 30.c stavka 1.
2. Prilagođeni linearni faktor smanjenja u skladu s točkom 1. određuje se kako slijedi:
PRILOG IV.
NAČELA ZA PRAĆENJE I IZVJEŠĆIVANJE IZ ČLANKA 14. STAVKA 1.
DIO A – Praćenje i izvješćivanje o emisijama iz stacionarnih postrojenja
Praćenje emisija ugljikovog dioksida
Emisije se prate na temelju izračuna ili na temelju mjerenja.
Proračun
Proračunavanje emisija obavlja se korištenjem formule:
Podaci o djelatnosti × faktor emisije × faktor oksidacije.
Podaci o djelatnostima (korišteno gorivo, ritam proizvodnje itd.) prate se na temelju podataka o opskrbi postrojenja ili na temelju mjerenja.
Koriste se prihvaćeni faktori emisije. Faktori emisije specifični za pojedinu djelatnost prihvatljivi su za sva goriva. Standardni faktori prihvatljivi su za sva goriva osim za nekomercijalna goriva (otpadna goriva poput pneumatskih guma i plinova koji nastaju u industrijskom procesu). Standardni faktori koji ovise o ležištu ugljena te oni koji su specifični za EU ili oni koji su specifični za pojedinu državu kad je riječ o prirodnom plinu, dodatno se razrađuju. Standardne vrijednosti koje je razvio IPCC (Međuvladino tijelo za klimatske promjene) prihvatljive su za rafinerijske proizvode. ►M15 Emisijski faktor za biomasu koja je u skladu s kriterijima održivosti i uštede emisija stakleničkih plinova za upotrebu biomase utvrđenima Direktivom (EU) 2018/2001, uz sve potrebne prilagodbe za primjenu u okviru ove Direktive, kako je utvrđeno u provedbenim aktima iz članka 14. ove Direktive, jednak je nuli. ◄
Ako faktor emisije ne uzima u obzir činjenicu da dio ugljena nije oksidiran, koristi se dodatni faktor oksidacije. Ako su faktori emisije specifični za pojedinu djelatnost proračunati i već uzimaju u obzir oksidaciju, faktor oksidacije ne mora se primjenjivati.
Koriste se standardni faktori oksidacije utvrđeni u skladu s Direktivom 96/61/EZ, osim ako operater može dokazati da su točniji faktori specifični za djelatnost.
Primjenjuju se standardni faktori oksidacije utvrđeni u skladu s Direktivom 2010/75/EU, osim ako operater može dokazati da su točniji faktori specifični za djelatnost.
Mjerenje
Za mjerenje emisija koriste se standardizirane ili prihvaćene metode, a nadopunjava ih dodatni proračun emisija.
Praćenje emisija drugih stakleničkih plinova
Upotrebljavaju se standardizirane ili prihvaćene metode koje razvija Komisija u suradnji sa svim relevantnim dionicima i koje se donose u skladu s člankom 14. stavkom 1.
Izvješćivanje o emisijama
Svaki operater uključuje sljedeće informacije u izvješće o postrojenju:
podatke kojima se identificira postrojenje, uključujući:
za svaku djelatnost iz Priloga I. koja se obavlja na mjestu za koje se proračunavaju emisije:
za svaku djelatnost iz Priloga I. koja se obavlja na mjestu za koje se obavlja mjerenje emisija:
za emisije od izgaranja, u izvješću se navodi i faktor oksidacije, osim ako je oksidacija već uzeta u obzir pri utvrđivanju faktora emisije specifičnog za djelatnost.
Države članice donose mjere za koordiniranje zahtjeva povezanih s izvješćivanjem s bilo kakvim drugim postojećim zahtjevima za izvješćivanje s ciljem smanjivanja opterećenja koje trpe poduzeća zbog podnošenja izvješća.
DIO B – Praćenje i izvješćivanje o emisijama iz zrakoplovstva
Praćenje emisija ugljičnog dioksida
Emisije se prate na temelju izračuna. Emisije se izračunavaju pomoću formule:
Potrošnja goriva × emisijski faktor
Potrošnja goriva obuhvaća gorivo koje potroši pomoćni generator. Kad god je moguće koristi se stvarna potrošnja goriva po svakom letu, koja se izračunava prema sljedećoj formuli:
Količina goriva sadržana u spremnicima zrakoplova po završetku punjenja gorivom za određeni let – količina goriva sadržana u spremnicima zrakoplova po završetku punjenja gorivom za sljedeći let + punjenje gorivom za taj sljedeći let.
Ako podaci o stvarnoj potrošnji goriva nisu raspoloživi, podaci o potrošnji goriva procjenjuju se na temelju najboljih raspoloživih podataka uz primjenu standardizirane metode po razinama.
Primjenjuju se standardni emisijski faktori IPCC-a uzeti iz Smjernica IPCC-a za izradu popisa stakleničkih plinova iz 2006. ili kasnije dopune tih smjernica, osim u slučajevima kada su točniji emisijski faktori koje su za određene djelatnosti utvrdili nezavisni akreditirani laboratoriji uz primjenu prihvaćenih analitičkih metoda. ►M15 Faktor emisije za biomasu koja je u skladu s kriterijima održivosti i uštede emisija stakleničkih plinova za upotrebu biomase utvrđenima Direktivom (EU) 2018/2001, uz sve potrebne prilagodbe za primjenu u okviru ove Direktive, kako je utvrđeno u provedbenim aktima iz članka 14. ove Direktive, jednak je nuli. ◄ ►M14 Emisijski faktor za kerozin za mlazne motore (Jet A1 ili Jet A) iznosi 3,16 (t CO2/t goriva). ◄
Emisije iz obnovljivih goriva nebiološkog podrijetla u kojima se upotrebljava vodik iz obnovljivih izvora u skladu s člankom 25. Direktive (EU) 2018/2001 ocjenjuju se nultom stopom emisija za operatere zrakoplova koji ih upotrebljavaju do donošenja provedbenog akta iz članka 14. stavka 1. ove Direktive.
Za svaki let i za svako gorivo radi se zaseban izračun.
Izvješćivanje o emisijama
Svaki operater zrakoplova u svoje izvješće u skladu s člankom 14. stavkom 3. mora navesti sljedeće informacije:
Podatke za identifikaciju operatera zrakoplova, koji uključuju:
Za svaku vrstu goriva za koju se izračunavaju emisije:
Praćenje podataka o tonskim kilometrima za potrebe članaka 3.e i 3.f
U svrhu podnošenja zahtjeva za dodjelu emisijskih jedinica u skladu s člankom 3.e stavkom 1. ili člankom 3.f stavkom 2., količina zrakoplovnih djelatnosti računa se u tonskim kilometrima pomoću sljedeće formule:
tonski kilometri = udaljenost × korisni teret
gdje:
„udaljenost” znači udaljenost velikog kruga između polazne zračne luke i dolazne zračne luke plus dodatni fiksni faktor od 95 km; i
„korisni teret” znači ukupnu masu tereta, pošte ili putnika koji se prevoze.
Kod izračuna korisnog tereta:
Podnošenje podataka o tonskim kilometrima u smislu članaka 3.e i 3.f
Svaki operater zrakoplova u svom zahtjevu u skladu s člankom 3.e stavkom 1. ili člankom 3.f stavkom 2. mora navesti sljedeće informacije:
Podatke za identifikaciju operatera zrakoplova, koji obuhvaćaju:
Podatke o tonskim kilometrima:
DIO C
Praćenje emisija koje odgovaraju djelatnosti iz Priloga III. i izvješćivanje o njima
Praćenje emisija
Emisije se prate na temelju izračuna.
Izračun
Emisije se računaju korištenjem sljedeće formule:
gorivo pušteno u potrošnju × emisijski faktor
Gorivo pušteno u potrošnju obuhvaća količinu goriva koju je regulirani subjekt pustio u potrošnju.
Primjenjuju se zadani emisijski faktori IPCC-a preuzeti iz Smjernica IPCC-a za inventare iz 2006. ili naknadnih ažuriranja tih smjernica, osim ako su točniji emisijski faktori specifični za gorivo koje su utvrdili neovisni akreditirani laboratoriji primjenom prihvaćenih analitičkih metoda.
Za svaki regulirani subjekt i za svako gorivo provodi se zasebni izračun.
Izvješćivanje o emisijama
Svaki regulirani subjekt u svoje izvješće uključuje sljedeće informacije:
identifikacijske podatke o reguliranom subjektu, uključujući:
za svaku vrstu goriva puštenog u potrošnju koje se upotrebljava za izgaranje u sektorima iz Priloga III., za koju se računaju emisije:
Države članice donose mjere za koordiniranje zahtjeva izvješćivanja sa svim drugim postojećim zahtjevima izvješćivanja kako bi se smanjilo opterećenje koje poduzeća trpe zbog izvješćivanja.
PRILOG V.
KRITERIJI ZA VERIFIKACIJU IZ ČLANKA 15.
DIO A – verifikacija emisija iz stacionarnih postrojenja
Opća načela
1. Emisije od svake djelatnosti navedene u Prilogu I. podložne su verifikaciji.
2. Proces verifikacije uključuje razmatranje izvješća u skladu s člankom 14., stavkom 3. i praćenja tijekom prethodne godine. U postupku verifikacije provjeravaju se pouzdanost, vjerodostojnost i točnost sustava za praćenje te podataka u izvješću i informacija koje se odnose na emisije, a posebno:
podataka iz izvješća o djelatnostima te povezanim mjerenjima i proračunima;
izbora i primjene faktora emisije;
proračuna obavljenih da bi se utvrdile ukupne emisije; i
ako je korišteno mjerenje, prikladnosti izabranih metoda mjerenja te njihove primjene.
3. Emisije u izvješću mogu biti verificirane samo ako pouzdani i vjerodostojni podaci i informacije omogućuju utvrđivanje emisija uz visoki stupanj sigurnosti. Visoki stupanj sigurnosti zahtijeva od operatera da dokaže:
da u podacima u izvješću nema nedosljednosti;
da je prikupljanje podataka obavljeno u skladu s primjenjivim znanstvenim standardima; i
da su odgovarajući podaci o postrojenju potpuni i dosljedni.
4. Verifikator ima pristup svim mjestima i informacijama povezanim s predmetom verifikacije.
5. Verifikator uzima u obzir je li postrojenje registrirano u skladu sa sustavom Zajednice za upravljanje okolišem i reviziju (EMAS).
Metodologija
6. Verifikacija se temelji na strateškoj analizi svih djelatnosti obavljanih u postrojenju. To podrazumijeva da verifikator ima pregled nad svim djelatnostima i njihovom važnosti za emisije.
7. Verifikacija dostavljenih informacija, ako je potrebno, obavlja se na mjestu na kojem se nalazi postrojenje. Verifikator se služi posjetima samom mjestu da bi utvrdio pouzdanost dostavljenih podataka i informacija.
8. Verifikator podnosi na procjenu pouzdanosti sve izvore emisija u postrojenju za svaki pojedini izvor koji pridonosi ukupnim emisijama postrojenja.
9. Na temelju ove analize, verifikator izričito utvrđuje one izvore kod kojih postoji veliki rizik od pogreške i druge aspekte postupka praćenja i izvješćivanja koji bi mogli doprinijeti pogreškama pri utvrđivanju ukupnih emisija. Riječ je posebno o izboru faktora emisije i proračunima koji su potrebni za utvrđivanje razine emisija iz pojedinačnih izvora. Posebna se pozornost posvećuje onim izvorima s velikim rizikom pojave pogreške i spomenutim aspektima postupka praćenja.
10. Verifikator uzima u obzir sve učinkovite metode za kontrolu rizika koje primjenjuje operater s ciljem smanjivanja stupnja nesigurnosti.
11. Verifikator priprema izvješće o procesu provjere u kojem se navodi je li izvješće iz članka 14. stavka 3. zadovoljavajuće. U tom se izvješću navode i svi relevantni aspekti u vezi s obavljenim poslom. Izjava da je izvješće načinjeno u skladu s odredbama članka 14. stavka 3. zadovoljavajuće može se dati ako, prema mišljenju verifikatora, ukupne emisije nisu materijalno netočne.
12. Verifikator je neovisan o operateru, obavlja svoje aktivnosti ispravno, objektivno i profesionalno te razumije:
odredbe ove Direktive te relevantne standarde i smjernice koje je Komisija prihvatila u skladu s člankom 14. stavkom 1.;
zakonodavne, regulatorne i upravne zahtjeve povezane s djelatnostima koje verificira; i
način izrade svih informacija povezanih sa svakim izvorom emisija u postrojenju, a posebno onih koje su povezane s prikupljanjem podataka, mjerenjem, proračunavanjem i izvješćivanjem.
DIO B – verifikacija emisija iz zrakoplovnih djelatnosti
13. Na verifikaciju prijava emisija iz letova koji spadaju u zrakoplovne djelatnosti navedene u Prilogu I. primjenjuju se opća načela i metodologija utvrđeni u ovom Prilogu.
U tu svrhu:
u stavku 3. uputa na operatera tumači se kao uputa na operatera zrakoplova, a u točki (c) toga stavka, uputa na postrojenje tumači se kao uputa na zrakoplov korišten za obavljanje djelatnosti obuhvaćenih prijavom;
u stavku 5. uputa na postrojenje tumači se kao uputa na operatera zrakoplova;
u stavku 6. uputa na djelatnosti koje se obavljaju u postrojenju tumače se kao uputa na zrakoplovne djelatnosti obuhvaćene prijavom koje obavlja operater zrakoplova;
u stavku 7. uputa na lokaciju postrojenja tumači se kao uputa na lokacije koje operater zrakoplova koristi za obavljanje zrakoplovnih djelatnosti obuhvaćenih prijavom;
u stavcima 8. i 9. upute na izvore emisija u postrojenju tumače se kao upute na zrakoplov za koji je odgovoran operater zrakoplova; i
u stavcima 10. i 12. upute na operatera tumače se kao uputa na operatera zrakoplova.
Dodatne odredbe za verifikaciju prijava emisija iz zrakoplovstva
14. Verifikator posebno provjerava sljedeće:
da su svi letovi koji spadaju u zrakoplovne djelatnosti navedene u Prilogu I. uzeti u obzir. Pri tome si verifikator pomaže podacima o vremenskom rasporedu i drugim podacima o prometu operatera zrakoplova, uključujući podatke koje je taj operater zatražio od Eurocontrola.
da se u cjelini podudaraju podaci o ukupnoj potrošnji goriva i podaci o gorivu koje je kupljeno ili drukčije nabavljeno za zrakoplov kojim se obavlja predmetna zrakoplovna djelatnost.
Dodatne odredbe za verifikaciju podataka o tonskim kilometrima u smislu članaka 3.e i 3.f
15. Opća načela i metodologija za verifikaciju prijava emisija u skladu s člankom 14. stavkom 3., kako je utvrđeno u ovom Prilogu, prema potrebi se na primjeren način primjenjuju na verifikaciju podataka o tonskim kilometrima u zračnom prometu.
16. Verifikator posebno provjerava jesu li u prijavi operatera u skladu s člancima 3.e stavkom 1. i 3.f stavkom 2. uzeti u obzir samo stvarno obavljeni letovi koji spadaju u zrakoplovne djelatnosti navedene u Prilogu I. za koje je odgovoran predmetni operater zrakoplova. Pri obavljanju te zadaće verifikator se služi podacima o prometu operatera zrakoplova, uključujući podatke koje je od Eurocontrola zatražio taj operater. Osim toga, verifikator mora provjeriti jesu li količine korisnog tereta koje je prijavio operater zrakoplova u skladu sa zapisima o korisnom teretu koje taj operater vodi iz sigurnosnih razloga.
DIO C
Verifikacija emisija koje odgovaraju djelatnosti iz Priloga III.
Opća načela
1. Emisije koje odgovaraju djelatnosti navedenoj u Prilogu III. podliježu verifikaciji.
2. Postupak verifikacije obuhvaća razmatranje izvješća u skladu s člankom 14. stavkom 3. i praćenja provedenog tijekom prethodne godine. U postupku verifikacije provjeravaju se pouzdanost, vjerodostojnost i točnost sustavâ za praćenje te podataka i informacija o emisijama u izvješću, a posebno o:
gorivima puštenima u potrošnju o kojima je izviješteno i povezanim izračunima;
odabiru i primjeni emisijskih faktora;
izračunima kojima se utvrđuju ukupne emisije.
3. Emisije u izvješću mogu biti verificirane samo ako pouzdani i vjerodostojni podaci i informacije omogućuju utvrđivanje emisija uz visoki stupanj sigurnosti. Visoki stupanj sigurnosti zahtijeva od reguliranog subjekta da dokaže:
da u podacima u izvješću nema nedosljednosti;
da je prikupljanje podataka provedeno u skladu s primjenjivim znanstvenim standardima; i
da su odgovarajuće evidencije reguliranog subjekta potpune i dosljedne.
4. Verifikator ima pristup svim mjestima i informacijama povezanima s predmetom verifikacije.
5. Verifikator uzima u obzir je li regulirani subjekt registriran u okviru sustava upravljanja okolišem i neovisnog ocjenjivanja Unije (EMAS).
Metodologija
Strateška analiza
6. Verifikacija se temelji na strateškoj analizi svih količina goriva koja je regulirani subjekt pustio u potrošnju. To podrazumijeva da verifikator ima pregled svih djelatnosti u okviru kojih regulirani subjekt pušta goriva u potrošnju i njihove važnosti za emisije.
Analiza procesa
7. Verifikacija podnesenih podataka i informacija obavlja se prema potrebi na lokaciji reguliranog subjekta. Verifikator obavlja provjere na licu mjesta kako bi utvrdio pouzdanost podataka i informacija u izvješću.
Analiza rizika
8. Verifikator podnosi podatke o svim načinima na koje regulirani subjekt pušta goriva u potrošnju radi procjene pouzdanosti podataka o ukupnim emisijama reguliranog subjekta.
9. Na temelju te analize verifikator izričito utvrđuje sve elemente kod kojih postoji veliki rizik od pogreške i druge aspekte postupka praćenja i izvješćivanja koji bi mogli doprinijeti pogreškama pri utvrđivanju ukupnih emisija. Riječ je posebno o izračunima koji su potrebni za utvrđivanje razine emisija iz pojedinačnih izvora. Posebna se pozornost posvećuje elementima s velikim rizikom od pogreške i spomenutim aspektima postupka praćenja.
10. Verifikator uzima u obzir sve učinkovite metode za kontrolu rizika koje primjenjuje regulirani subjekt s ciljem smanjivanja stupnja nesigurnosti.
Izvješće
11. Verifikator priprema izvješće o postupku provjere u kojem navodi je li izvješće na temelju članka 14. stavka 3. zadovoljavajuće. U tom se izvješću navode i sva pitanja bitna za obavljeni posao. Izjava da je izvješće izrađeno u skladu s člankom 14. stavkom 3. zadovoljavajuće može se dati ako verifikator smatra da ukupne emisije nisu značajno netočne.
Minimalni zahtjevi osposobljenosti verifikatora
12. Verifikator je neovisan o reguliranom subjektu, obavlja svoje aktivnosti temeljito, objektivno i profesionalno te razumije:
odredbe ove Direktive te relevantne standarde i smjernice koje je Komisija donijela na temelju članka 14. stavka 1.;
zakonodavne, regulatorne i upravne zahtjeve povezane s djelatnostima koje verificira; i
način izrade svih informacija povezanih sa svim načinima na koje regulirani subjekt pušta goriva u potrošnju, a posebno onih koje su povezane s prikupljanjem, mjerenjem i izračunom podataka te izvješćivanjem o njima.
( 1 ) Uredba (EU) 2021/1119 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. lipnja 2021. o uspostavi okvira za postizanje klimatske neutralnosti i o izmjeni uredaba (EZ) br. 401/2009 i (EU) 2018/1999 („Europski zakon o klimi”) (SL L 243, 9.7.2021., str. 1.).
( 2 ) SL L 282, 19.10.2016., str. 4.
( 3 ) Direktiva 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o industrijskim emisijama (integrirano sprečavanje i kontrola onečišćenja) (SL L 334, 17.12.2010., str. 17.).
( 4 ) Uredba (EZ) br. 336/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. veljače 2006. o provedbi Međunarodnog pravilnika o upravljanju sigurnošću unutar Zajednice i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 3051/95 (SL L 64, 4.3.2006., str. 1.).
( 5 ) Uredba (EU) 2015/757 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2015. o praćenju emisija ugljikova dioksida iz pomorskog prometa, izvješćivanju o njima i njihovoj verifikaciji te o izmjeni Direktive 2009/16/EZ (SL L 123, 19.5.2015., str. 55.).
( 6 ) Direktiva Vijeća (EU) 2020/262 od 19. prosinca 2019. o općim aranžmanima za trošarine (SL L 58, 27.2.2020., str. 4.).
( 7 ) Direktiva Vijeća 2003/96/EZ od 27. listopada 2003. o restrukturiranju sustava Zajednice za oporezivanje energenata i električne energije (SL L 283, 31.10.2003., str. 51.).
( 8 ) Direktiva (EU) 2023/958 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. svibnja 2023. o izmjeni Direktive 2003/87/EC u pogledu doprinosa zrakoplovstva Unijinu cilju smanjenja emisija u cijelom gospodarstvu i odgovarajuće provedbe globalne tržišno utemeljene mjere (SL L 130, 16.5.2023., str. 115.).
( 9 ) Direktiva (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora (SL L 328, 21.12.2018., str. 82.).
( 10 ) Odluka (EU) 2015/1814 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. listopada 2015. o uspostavi i funkcioniranju rezerve za stabilnost tržišta za sustav trgovanja emisijama stakleničkih plinova Unije i o izmjeni Direktive 2003/87/EZ (SL L 264, 9.10.2015., str. 1.).
( 11 ) Direktiva 2010/31/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 2010. o energetskim svojstvima zgrada (SL L 153, 18.6.2010., str. 13.).
( 12 ) Uredba (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime, izmjeni uredaba (EZ) br. 663/2009 i (EZ) br. 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva 94/22/EZ, 98/70/EZ, 2009/31/EZ, 2009/73/EZ, 2010/31/EU, 2012/27/EU i 2013/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 2009/119/EZ i (EU) 2015/652 te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 328, 21.12.2018., str. 1.).
( 13 ) Uredba (EU) 2023/956 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. svibnja 2023. o uspostavi mehanizma za ugljičnu prilagodbu na granicama (SL L 130, 16.5.2023., str. 52..).
( 14 ) Uredba (EU) 2021/1056 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. lipnja 2021. o uspostavi Fonda za pravednu tranziciju (SL L 231, 30.6.2021., str. 1.).
( 15 ) Uredba (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala), izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/77/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 84.).
( 16 ) Uredba (EU) br. 596/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o zlouporabi tržišta (Uredba o zlouporabi tržišta) te stavljanju izvan snage Direktive 2003/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i direktiva Komisije 2003/124/EZ, 2003/125/EZ i 2004/72/EZ (SL L 173, 12.6.2014., str. 1.).
( 17 ) Direktiva 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti, izmjeni direktiva 2009/125/EZ i 2010/30/EU i stavljanju izvan snage direktiva 2004/8/EZ i 2006/32/EZ (SL L 315, 14.11.2012., str. 1.).
( 18 ) Odluka Komisije 2011/278/EU od 27. travnja 2011. o utvrđivanju prijelaznih propisa na razini Unije za usklađenu besplatnu dodjelu emisijskih jedinica na temelju članka 10.a Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 130, 17.5.2011., str. 1.).
( 19 ) Odluka Komisije 2010/670/EU od 3. studenoga 2010. o kriterijima i mjerama financiranja komercijalnih demonstracijskih projekata čiji je cilj ekološki sigurno hvatanje i geološko skladištenje CO2 te demonstracijskih projekata za inovacijske tehnologije na području obnovljivih izvora energije u okviru sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice uspostavljenog Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 290, 6.11.2010., str. 39.).
( 20 ) Uredba (EU) 2024/795 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. veljače 2024. o uspostavi Platforme za strateške tehnologije za Europu (STEP) i o izmjeni Direktive 2003/87/EZ te uredaba (EU) 2021/1058, (EU) 2021/1056, (EU) 2021/1057, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) 2021/1060, (EU) 2021/523, (EU) 2021/695, (EU) 2021/697 i (EU) 2021/241 (SL L, 2024/795, 29.2.2024., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2024/795/oj).
( 21 ) Uredba (EU) 2021/1058 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. lipnja 2021. o Europskom fondu za regionalni razvoj i Kohezijskom fondu (SL L 231, 30.6.2021., str. 60.).
( 22 ) Uredba (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, o izmjeni uredaba (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014 i Odluke br. 541/2014/EU te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 (SL L 193, 30.7.2018., str. 1.).
( 23 ) Uredba (EU) 2023/955 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. svibnja 2023. o uspostavi Socijalnog fonda za klimatsku politiku i o izmjeni Uredbe (EU) 2021/1060 (SL L 130, 16.5.2023., str. 1..).
( 24 ) Odluka Komisije 2014/746/EU od 27. listopada 2014. o utvrđivanju, u skladu s Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, popisa sektora i podsektora koji se smatraju izloženima značajnom riziku od ►C3 izmještanja emisija ugljika ◄ , za razdoblje od 2015. do 2019. (SL L 308, 29.10.2014., str. 114.)
( 25 ) Uredba (EU) 2020/852 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2020. o uspostavi okvira za olakšavanje održivih ulaganja i izmjeni Uredbe (EU) 2019/2088 (SL L 198, 22.6.2020., str. 13).
( 26 ) Uredba (EU) 2021/241 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. veljače 2021. o uspostavi Mehanizma za oporavak i otpornost (SL L 57, 18.2.2021., str. 17.).
( 27 ) Uredba Komisije (EU) br. 1031/2010 od 12. studenoga 2010. o rasporedu, upravljanju i drugim aspektima dražbi emisijskih jedinica stakleničkih plinova prema Direktivi 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice (SL L 302, 18.11.2010., str. 1.).
( 28 ) Uredba (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, o izmjeni uredaba (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014 i Odluke br. 541/2014/EU te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 (SL L 193, 30.7.2018., str. 1.).
( 29 ) SL L 96, 12.4.2003., str. 16.
( 30 ) SL L 140, 5.6.2009., str. 114.
( 31 ) Provedbena uredba Komisije (EU) 2018/2066 оd 19. prosinca 2018. o praćenju i izvješćivanju o emisijama stakleničkih plinova u skladu s Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o izmjeni Uredbe Komisije (EU) br. 601/2012 (SL L 334, 31.12.2018., str. 1.).
( 32 ) Delegirana uredba Komisije (EU) 2019/1603 od 18. srpnja 2019. o dopuni Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s mjerama koje je donijela Međunarodna organizacija za civilno zrakoplovstvo za praćenje, izvješćivanje i verifikaciju emisija u zrakoplovstvu u svrhu provedbe globalne tržišno utemeljene mjere (SL L 250, 30.9.2019., str. 10.).
( 33 ) SL L 240, 24.8.1992., str. 1.
( 34 ) Uredba (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o mehanizmu za praćenje i izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinova i za izvješćivanje o drugim informacijama u vezi s klimatskim promjenama na nacionalnoj razini i razini Unije te stavljanju izvan snage Odluke br. 280/2004/EZ (SL L 165, 18.6.2013., str. 13.).
( 35 ) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).
( 36 ) SL L 123, 12.5.2016., str. 1.
( *1 ) SL L 275, 25.10.2003., str. 32.”
( 37 ) Uredba Komisije (EU) br. 606/2010 od 9. srpnja 2010. o odobravanju pojednostavljenog alata Europske agencije za sigurnost zračnog prometa (Eurocontrol) za procjenu potrošnje goriva određenih operatora zrakoplova koji su mali emitenti (SL L 175, 10.7.2010., str. 25.).
( 38 ) Direktiva 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (SL L 312, 22.11.2008., str. 3.).
( 39 ) Uredba (EU) 2018/842 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o obvezujućem godišnjem smanjenju emisija stakleničkih plinova u državama članicama od 2021. do 2030. kojim se doprinosi mjerama u području klime za ispunjenje obveza u okviru Pariškog sporazuma i izmjeni Uredbe (EU) br. 525/2013 (SL L 156, 19.6.2018., str. 26.).
( 40 ) Odluka Vijeća (EU, Euratom) 2020/2053 od 14. prosinca 2020. o sustavu vlastitih sredstava Europske unije te o stavljanju izvan snage Odluke 2014/335/EU, Euratom (SL L 424, 15.12.2020., str. 1.).
( 41 ) Uredba (EZ) br. 401/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o Europskoj agenciji za okoliš i Europskoj informacijskoj i promatračkoj mreži za okoliš (SL L 126, 21.5.2009., str. 13.).