EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 175. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije ( 1 ),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora ( 2 ),

nakon savjetovanja s Odborom regija,

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora u svjetlu zajedničkog teksta kojeg je Odbor za mirenje odobrio 23. svibnja 2000. ( 3 ),

budući da:

(1)

Različite nacionalne mjere koje se odnose na otpadna vozila trebalo bi uskladiti kako bi se, kao prvo, maksimalno umanjio učinak otpadnih vozila na okoliš i time pridonijelo zaštiti, očuvanju i unapređenju kvalitete okoliša i uštedi energije i, kao drugo, osiguralo neometeno funkcioniranje unutarnjeg tržišta te izbjeglo narušavanje tržišnog natjecanja u Zajednici.

(2)

Okvir na razini Zajednice potreban je kako bi se osigurala međusobna usklađenost nacionalnih pristupa u postizanju gore navedenih ciljeva, posebno radi dizajniranja vozila koja je moguće reciklirati i oporabiti, u pogledu zahtjeva za postrojenja za skupljanje i obradu, i radi postizanja ciljeva ponovne uporabe, recikliranja i oporabe, uzimajući u obzir načelo supsidijarnosti i načelo „onečišćivač plaća”.

(3)	Svake godine otpadna vozila u Zajednici stvaraju između 8 i 9 milijuna tona otpada koji se mora pravilno zbrinuti.

(4)	S ciljem provedbe načela predostrožnosti i sprečavanja, a u skladu sa strategijom Zajednice o gospodarenju otpadom, stvaranje otpada svakako treba nastojati izbjeći.

(5)	Daljnje je temeljno načelo da bi otpad trebalo ponovo upotrijebiti i oporabiti, te da se prednost daje ponovnoj uporabi i recikliranju.

(6)	Države članice bi trebale poduzeti mjere kojima će osigurati da gospodarski subjekti uspostave sustave za skupljanje, obradu i oporabu otpadnih vozila.

(7)

Države članice bi trebale osigurati da posljednji posjednik i/ili vlasnik otpadnog vozila koje nema tržišne vrijednosti ili je njegova tržišna vrijednost negativna, to vozilo može predati ovlaštenom postrojenju za obradu bez ikakvih troškova. Države članice bi trebale osigurati da proizvođači snose sve ili znatan dio troškova provedbe ovih mjera; pri čemu ne bi smjelo biti zapriječeno redovno odvijanje tržišnog natjecanja.

(8)	Ovom bi Direktivom trebalo obuhvatiti vozila i otpadna vozila, uključujući u njih ugrađene dijelove i materijale kao i rezervne i zamjenske dijelove, ne dovodeći u pitanje sigurnosne standarde, emisije u zrak i kontrolu buke.

(9)

Podrazumijeva se da se u ovoj Direktivi, prema potrebi, koristi posuđena terminologija koja se koristi u nekoliko postojećih Direktiva, odnosno Direktivi Vijeća 67/548/EEZ od 27. lipnja 1967. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na razvrstavanje, pakiranje i označivanje opasnih tvari ( 4 ), Direktivi Vijeća 70/156/EEZ od 6. veljače 1970. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na homologaciju tipa motornih vozila i njihovih prikolica ( 5 ) i Direktivi Vijeća 75/442/EEZ od 15. srpnja 1975. o otpadu ( 6 ).

(10)

Oldtimeri, odnosno povijesna vozila ili vozila od kolekcionarske vrijednosti ili namijenjena muzejima, održavana na pravilan i način koji je prihvatljiv za okoliš, bilo spremna za uporabu ili u dijelovima, nisu obuhvaćena definicijom otpada utvrđenom u Direktivi 75/442/EEZ te nisu obuhvaćena ovom Direktivom.

(11)

Važno je da se preventivne mjere primjenjuju još dok je vozilo u fazi dizajna i da su usmjerene posebno na smanjenje i kontrolu opasnih tvari u vozilima, kako bi se spriječilo njihovo ispuštanje u okoliš, olakšalo recikliranje i izbjeglo zbrinjavanje opasnog otpada. Posebno bi trebalo zabraniti uporabu olova, žive, kadmija i šesterovalentnog kroma. Te bi teške metale trebalo koristiti samo za određene namjene u skladu s popisom koji treba redovito revidirati. Tako će se lakše spriječiti da određeni materijali i komponente završe kao otpaci na uređaju za usitnjavanje, budu spaljeni ili zbrinuti na odlagalište.

(12)	Recikliranje svih plastičnih dijelova otpadnih vozila trebalo bi trajno unaprjeđivati. Komisija trenutačno ispituje učinak PVC-a na okoliš. Komisija će na temelju toga rada izraditi što primjerenije prijedloge o upotrebi PVC-a, koji će sadržavati i dostignuća koja se odnose na vozila.

(13)	Zahtjeve za rastavljanje, ponovnu uporabu i recikliranje otpadnih vozila i njihovih komponenti trebalo bi ugraditi u konstrukciju i proizvodnju novih vozila.

(14)	Razvoj tržišta recikliranih materijala trebalo bi poticati.

(15)	Kako bi se osiguralo zbrinjavanje otpadnih vozila bez opasnosti po okoliš, trebalo bi uspostaviti primjerene sustave sakupljanja.

(16)	Trebalo bi uvesti potvrdu o uništenju koja bi se koristila kao uvjet za odjavljivanje otpadnog vozila. Države članice bez sustava odjavljivanja trebaju uvesti sustav prema kojem se, kad se otpadno vozilo otpremi u postrojenje za obradu, potvrda o uništenju prijavljuje relevantnom nadležnom tijelu.

(17)	Ova Direktiva ne sprečava države članice da, prema potrebi, dozvole privremenu odjavu vozila.

(18)	Rad operatera koji se bave sakupljanjem i obradom trebalo bi dopustiti samo uz dozvolu ili, u slučaju kad se dozvola zamjenjuje registracijom, ako su ispunjeni posebni uvjeti za to.

(19)	Prikladnost vozila za recikliranje i oporabu trebalo bi promicati.

(20)	Važno je utvrditi zahtjeve za skladištenje i obradu kojima bi se spriječili negativni učinci na okoliš i izbjegle pojave narušavanja trgovanja i tržišnog natjecanja.

(21)	S ciljem postizanja kratkoročnih rezultata te kako bi se gospodarskim subjektima, potrošačima i javnim tijelima vlasti osigurala potrebna dugoročna perspektiva, trebalo bi postaviti količinske ciljeve za ponovnu uporabu, recikliranje i oporabu koje gospodarski subjekti trebaju postići.

(22)

Proizvođači bi trebali osigurati da se vozila konstruiraju i proizvode na način koji omogućava postizanje količinskih ciljeva za ponovnu uporabu, recikliranje i oporabu. S tim ciljem Komisija će promicati izradu europskih standarda i poduzeti ostale potrebne mjere za izmjene postojećeg europskog zakonodavstva o homologaciji vozila.

(23)	U provedbi odredaba ove Direktive države članice bi trebale osigurati očuvanje tržišnog natjecanja, posebno u pogledu pristupa malih i srednjih poduzeća tržištu sakupljanja, rastavljanja, obrade i recikliranja.

(24)	S ciljem pojednostavljenja rastavljanja i oporabe, posebno recikliranja otpadnih vozila, proizvođači vozila ovlaštenim postrojenjima za obradu trebaju osigurati sve potrebne informacije o rastavljanju, posebno za opasne materijale.

(25)

Izradu europskih standarda trebalo bi prema potrebi promicati. Proizvođači vozila i proizvođači materijala trebali bi koristiti standarde označivanja komponenti i materijala koje utvrđuje Komisija u suradnji s relevantnim odborom. U izradi tih standarda Komisija će prema potrebi uzeti u obzir radove relevantnih međunarodnih foruma iz tog područja.

(26)	Podaci o otpadnim vozilima na razini Zajednice potrebni su za praćenje provedbe ciljeva ove Direktive.

(27)	Potrošači moraju biti odgovarajuće obaviješteni kako bi prilagodili svoje ponašanje i stavove; u tu svrhu relevantni gospodarski subjekti trebali bi informacije učiniti dostupnima.

(28)	Države članice mogu odlučiti provoditi određene odredbe putem sporazuma s relevantnim gospodarskim sektorom, pod uvjetom da su ispunjeni određeni uvjeti.

(29)

Prilagođavanje uvjeta znanstvenom i tehničkom napretku u pogledu postrojenja za obradu i uporabe opasnih tvari, kao i usvajanje minimalnih standarda za izdavanje potvrde o uništenju, formata za baze podataka i provedbenih mjera potrebnih za nadzor usklađenosti s količinskim ciljevima trebala bi provoditi Komisija postupkom Odbora.

(30)	Mjere koje se poduzimaju radi provedbe ove Direktive trebalo bi usvojiti u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji ( 7 ).

(31)	Odredbe ove Direktive države članice mogu primijeniti prije ovdje utvrđenog datuma, pod uvjetom da su te mjere u skladu s Ugovorom,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Direktivom se utvrđuju mjere koje prvenstveno imaju za cilj sprečavanje otpada od vozila i, dodatno, ponovnu uporabu, recikliranje i ostale oblike oporabe otpadnih vozila i njihovih komponenti kako bi se smanjilo zbrinjavanje otpada, kao i unapređenje djelovanja na okoliš svih gospodarskih subjekata koji se bave vozilima tijekom radnog vijeka vozila, a posebno subjekata neposredno uključenih u obradu otpadnih vozila.

1. Ovom Direktivom obuhvaćena su vozila i otpadna vozila, uključujući u njih ugrađene komponente i materijale. Ne dovodeći u pitanje članak 5. stavak 4. treći podstavak, to vrijedi bez obzira kako je vozilo servisirano ili popravljano tijekom uporabe i neovisno o tomu je li opremljeno komponentama koje je isporučio prvobitni proizvođač ili drugim komponentama koje se kao rezervni ili zamjenski dijelovi ugrađuju u skladu s primjerenim odredbama Zajednice ili domaćim odredbama.

2. Ova se Direktiva primjenjuje ne dovodeći u pitanje postojeće zakonodavstvo Zajednice i relevantno nacionalno zakonodavstvo, posebno u pogledu standarda sigurnosti, emisija u zrak i kontrole buke, te zaštite tla i voda.

3. Kad proizvođač proizvodi ili uvozi samo vozila koja su izuzeta od Direktive 70/156/EEZ na temelju njezinog članka 8. stavka 2. točke (a), države članice mogu tog proizvođača i njegova vozila izuzeti od članka 7. stavka 4., te članaka 8. i 9. ove Direktive.

4. Vozila posebne namjene, kako su utvrđena u drugoj alineji članka 4. stavka 1. točke (a) Direktive 70/156/EEZ, isključuju se od odredaba članka 7. ove Direktive.

5. Na vozila na motorni pogon s tri kotača primjenjuju se samo članak 5. stavci 1. i 2. i članak 6. ove Direktive.

2. Države članice isto tako poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se sva otpadna vozila otpreme do ovlaštenih postrojenja za obradu.

3. Države članice uspostavljaju sustav prema kojemu je predočenje potvrde o uništenju uvjet za odjavu otpadnog vozila. Ta se potvrda izdaje posjedniku i/ili vlasniku kad se otpadno vozilo dostavi u postrojenje za obradu. Postrojenja za obradu koja su dobila dozvolu u skladu s člankom 6. smiju izdavati potvrdu o uništenju. Države članice mogu proizvođačima, trgovcima i skupljačima koji rade u ime ovlaštenog postrojenja za obradu dozvoliti izdavanje potvrda o uništenju ako oni jamče da je otpadno vozilo dostavljeno u ovlašteno postrojenje za obradu i pod uvjetom da su registrirani kod državnih nadležnih tijela.

Potvrda o uništenju koju izdaju postrojenja za obradu ili trgovci ili skupljači u ime ovlaštenog postrojenja za obradu ne daje im pravo tražiti financijsku naknadu, osim u slučajevima kad to države članice izričito dogovore.

Države članice koje nemaju sustav odjave na dan stupanja na snagu ove Direktive moraju uspostaviti sustav prema kojemu se potvrda o uništenju prijavljuje kod relevantnog nadležnog tijela kad se otpadno vozilo dostavi u postrojenje za obradu, te moraju poštovati ostale odredbe ovog stavka. Države članice koje primjenjuju ovaj stavak obavješćuju Komisiju o razlozima za to.

4. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se otprema vozila u ovlašteno postrojenje za obradu u skladu sa stavkom 3. izvršava bez troškova po posljednjeg posjednika i/ili vlasnika budući da to vozilo nema nikakve tržišne vrijednosti ili mu je tržišna vrijednost negativna.

Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da proizvođači snose sve ili znatan dio troškova provedbe ove mjere i/ili vraćanja otpadnog vozila pod istim uvjetima iz prvog podstavka.

Države članice mogu odrediti da otprema otpadnih vozila nije potpuno besplatna ako otpadno vozilo ne sadrži bitne komponente vozila, posebno motor i karoseriju, ili sadrži otpad koji mu je dodan.

Komisija redovito prati provedbu prvog podstavka kako bi osigurala da se njome ne uzrokuju poremećaji na tržištu i prema potrebi Europskom parlamentu i Vijeću predlaže njezine izmjene.

5. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da nadležna tijela uzajamno priznaju i prihvate potvrde o uništenju koje su izdane u drugim državama članicama u skladu sa stavkom 3.

S tim ciljem utvrđuju se minimalni zahtjevi za potvrde o uništenju. Ta mjera, namijenjena izmjeni elemenata ove Direktive koji nisu ključni, njezinim dopunjavanjem, donosi se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 11. stavka 3.

1. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da su sva otpadna vozila uskladištena (makar privremeno) i obrađena u skladu s općim zahtjevima utvrđenima u članku 4. Direktive 75/442/EEZ i u skladu s minimalnim tehničkim uvjetima utvrđenim u Prilogu I. ovoj Direktivi, ne dovodeći u pitanje nacionalne propise o zaštiti zdravlja i okoliša.

2. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da svaka organizacija ili poduzetnik koji obavlja operacije obrade ima dozvolu ili bude registriran kod nadležnih tijela, sukladno člancima 9., 10. i 11. Direktive 75/442/EEZ.

Izuzeće od zahtjeva za dozvolu iz članka 11. stavka 1. točke (b) Direktive 75/442/EEZ može se primijeniti na operacije oporabe koje se odnose na otpadna vozila nakon što su obrađena u skladu s Prilogom I.(3) ovoj Direktivi ako prije registracije nadležna tijela vrše inspekcijski nadzor. Tim se nadzorom provjerava:

kako bi se postigli ciljevi iz članka 4. Direktive 75/442/EEZ. Taj se inspekcijski nadzor vrši jednom godišnje. Države članice koje se koriste ovim izuzećem rezultate nadzora dostavljaju Komisiji.

3. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da svaka organizacija ili poduzetnik koji obavlja operacije obrade ispunjava barem sljedeće obveze u skladu s Prilogom I.:

Operacije obrade s ciljem prevencije onečišćenja otpadnim vozilima iz Priloga I.(3) vrše se što je prije moguće.

4. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da su u dozvoli ili registraciji koje se spominju u stavku 2. obuhvaćeni svi uvjeti potrebni za poštivanje zahtjeva stavaka 1., 2. i 3.

5. Države članice potiču organizacije ili poduzetnike koji obavljaju operacije obrade da uvedu certificirane sustave upravljanja okolišem.

6. Prilog I. mijenja se u skladu s tehničkim i znanstvenim napretkom. Ta mjera, namijenjena izmjeni elemenata ove Direktive koji nisu ključni, njezinim dopunjavanjem, donosi se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 11. stavka 3.

1. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi potakle na ponovnu uporabu komponenti koje su za to pogodne, oporabu komponenti koje nije moguće ponovno uporabiti i davanje prednosti recikliranju kada je ekološki održivo, ne dovodeći u pitanje zahtjeve koji se odnose na sigurnost automobila i zahtjeve u pogledu okoliša kao što su emisije u zrak i kontrola buke.

2. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da gospodarski subjekti postignu sljedeće ciljeve:

Najkasnije do 31. prosinca 2005. Europski parlament i Vijeće preispituju ciljeve iz stavka (b) na temelju izvješća i prijedloga Komisije. U svomu izvješću Komisija uzima u obzir poboljšanja sastava materijala ugrađenih u vozila i sve ostale aspekte koji se odnose na vozila a relevantni su za okoliš.

Utvrđuju se detaljna pravila koja su potrebna radi nadzora poštovanja ciljeva postavljenih u prvom podstavku od strane država članica. Prilikom predlaganja takvih pravila Komisija uzima u obzir sve relevantne čimbenike, između ostalog, raspoloživost podataka i pitanje izvoza i uvoza otpadnih vozila. Ta detaljna pravila, namijenjena izmjeni elemenata ove Direktive koji nisu ključni, njezinim dopunjavanjem, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 11. stavka 3.

3. Na temelju prijedloga Komisije, Europski parlament i Vijeće utvrđuju ciljeve za ponovnu uporabu i oporabu, te za ponovnu uporabu i recikliranje za godine nakon 2015.

4. Kako bi pripremila izmjene Direktive 70/156/EEZ, Komisija promiče izradu europskih standarda koji se odnose na mogućnost rastavljanja, oporabe i recikliranja vozila. Čim su standardi dogovoreni, ali u svakom slučaju najkasnije do kraja 2001., Europski parlament i Vijeće na temelju prijedloga Komisije izmjenjuje Direktivu 70/156/EEZ tako da za vozila koja su homologirana u skladu s tom Direktivom i stavljena na tržište tri godine nakon izmjene Direktive 70/156/EEZ stopa ponovne uporabljivosti i/ili sposobnosti recikliranja bude najmanje 85 % težine po vozilu, a stopa ponovne uporabljivosti i/ili oporabljivosti bude najmanje 95 % težine po vozilu.

5. Kod predlaganja izmjena Direktive 70/156/EEZ koje se odnose na mogućnost rastavljanja, oporabe i recikliranja vozila, Komisija prema potrebi vodi računa o nužnosti osiguravanja da ponovna uporaba nije izvor opasnosti za sigurnost ili okoliš.

1. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da proizvođači, u dogovoru s proizvođačima materijala i opreme, koriste standarde označivanja komponenti i materijala, posebno radi lakše identifikacije komponenti i materijala koji su pogodni za ponovnu uporabu i oporabu.

2. Utvrđuju se standardi iz stavka 1. Pri predlaganju takvih standarda Komisija u obzir uzima rad odgovarajućih međunarodnih foruma u tom području i prema potrebi tom radu daje svoj doprinos. Ta detaljna pravila, namijenjena izmjeni elemenata ove Direktive koji nisu ključni, njezinim dopunjavanjem, donosi se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 11. stavka 3.

3. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da proizvođači dostave informacije za rastavljanje za svaki tip novog vozila koji se stavlja na tržište u roku od šest mjeseci od stavljanja vozila na tržište. Tim se informacijama, do mjere u kojoj je to potrebno postrojenjima za obradu kako bi mogla poštovati odredbe ove Direktive, utvrđuju različite komponente i materijali ugrađeni u vozila i lokacija svih opasnih tvari u vozilima, posebno u svrhu postizanja ciljeva utvrđenih u članku 7.

4. Ne dovodeći u pitanje povjerljivost komercijalnih i industrijskih informacija, države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da proizvođači komponenti i materijala ugrađenih u vozila stave na raspolaganje ovlaštenim postrojenjima za obradu, u obimu u kojem ta postrojenja to zahtijevaju, odgovarajuće informacije o rastavljanju, skladištenju i ispitivanju komponenti koje je moguće ponovno uporabiti.

1. Svake tri godine države članice Komisiji dostavljaju izvješće o provedbi ove Direktive. Izvješće se sastavlja na temelju upitnika ili predloška koji izrađuje Komisija u skladu s postupkom utvrđenim u članku 6. Direktive 91/692/EEZ ( 9 ) sa svrhom uspostavljanja baza podataka o otpadnim vozilima i njihovoj obradi. Izvješće sadržava relevantne informacije o mogućim promjenama u strukturi trgovanja motornim vozilima i u sakupljanju, rastavljanju, rezanju te industrijama oporabe i recikliranja koje bi vodile narušavanju tržišnog natjecanja između ili unutar država članica. Upitnik ili predložak za izvješće dostavlja se državama članicama šest mjeseci prije početka razdoblja za koje se izvješće podnosi. Izvješće se dostavlja Komisiji u roku od devet mjeseci od isteka trogodišnjeg razdoblja koje se njime obuhvaća.

Na temelju gore navedenih informacija, u roku od devet mjeseci od primitka izvješća od država članica Komisija objavljuje izvješće o provedbi ove Direktive.

Obrasci koji se odnose na sustav baza podataka donose se u skladu s regulatornim postupkom iz članka 11. stavka 2.

2. Za svaki pojedinačni slučaj države članice zahtijevaju od relevantnih gospodarskih subjekata da objave informacije o:

Ove informacije proizvođač mora učiniti dostupnima budućim kupcima vozila. One se unose u promidžbene materijale koji se koristi u prodaji novog vozila.

1. Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom do 21. travnja 2002. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2. Države članice Komisiji dostavljaju tekst odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

3. Pod uvjetom da su ciljevi utvrđeni u ovoj Direktivi postignuti, države članice mogu prenijeti odredbe utvrđene u članku 4. stavku 1., članku 5. stavku 1., članku 7. stavku 1., članku 8. stavcima 1. i 3. i članku 9. stavku 2. i odrediti iscrpna pravila provedbe članka 5. stavka 4. putem sporazuma između nadležnih tijela i relevantnih gospodarskih sektora. Takvi sporazumi ispunjavaju sljedeće uvjete:

2. Kod upućivanja na ovaj stavak, primjenjuju se članci 5. i 7. Odluke 1999/468/EZ, pri čemu se u obzir uzimaju odredbe njezinog članka 8.

Razdoblje iz članka 5. stavka 6. Odluke 1999/468/EZ utvrđuje se na tri mjeseca.

3. Kod upućivanja na ovaj stavak, primjenjuju se članak 5.a stavci od 1. do 4. i članak 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe njezinog članka 8.

1. Ova Direktiva stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europskih zajednica.

3. Države članice mogu primijeniti članak 5. stavak 4. i prije datuma utvrđenih u stavku 2.

Materijali i sastavni dijelovi	Područje primjene i datum isteka izuzeća	Označava se ili čini prepoznatljivim u skladu s člankom 4. stavkom 2. točkom (b) podtočkom iv.
Olovo kao element u legurama
1.(a) Čelik za strojnu namjenu i galvanizirani čelik koji sadrži do 0,35 % masenog udjela olova
1.(b) Trajno galvanizirane čelične konstrukcije/ploče koje sadrže do 0,35 % masenog udjela olova	Tip vozila homologiran prije 1. siječnja 2016. i rezervni dijelovi za ta vozila
2.(a) Aluminij za strojnu namjenu s masenim udjelom olova do 2 %	Kao rezervni dijelovi za vozila stavljena na tržište prije 1. srpnja 2005.
2.(b) Aluminij s masenim udjelom olova do 1,5 %	Kao rezervni dijelovi za vozila stavljena na tržište prije 1. srpnja 2008.
2.(c) Aluminij s masenim udjelom olova do 0,4 %	(1)
3. Legura bakra s masenim udjelom olova do 4 %	(1)
4.(a) Obloge i kućišta ležajeva	Kao rezervni dijelovi za vozila stavljena na tržište prije 1. srpnja 2008.
4.(b) Obloge i kućišta ležajeva u motorima, sustavima prijenosa i klimatizacijskim kompresorima	1. srpnja 2011. i rezervni dijelovi za vozila stavljena na tržište prije 1. srpnja 2011.
Olovo i spojevi olova u sastavnim dijelovima
5. Akumulatori	(1)	X
6. Amortizeri	Tip vozila homologiran prije 1. siječnja 2016. i rezervni dijelovi za ta vozila	X
7.(a) Vulkanizacijska sredstva i stabilizatori elastomera u cijevima kočionih sustava, cijevima za gorivo, cijevima za ventilaciju zraka, elastomernim/metalnim dijelovima na šasiji i nosaču motora	Kao rezervni dijelovi za vozila stavljena na tržište prije 1. srpnja 2005.
7.(b) Vulkanizacijska sredstva i stabilizatori elastomera u cijevima kočionih sustava, cijevima za gorivo, cijevima za ventilaciju zraka, elastomernim/metalnim dijelovima šasije i nosača motora s masenim udjelom olova do 0,5 %	Kao rezervni dijelovi za vozila stavljena na tržište prije 1. srpnja 2006.
7.(c) Vezivna sredstva za elastomere u pogonskom sustavu vozila koja sadrže 0,5 % masenog udjela olova	Kao rezervni dijelovi za vozila stavljena na tržište prije 1. srpnja 2009.
8.(a) Olovo u lemu kojim se električne i elektroničke komponente pričvršćuju na elektroničke tiskane ploče i olovo u završnim premazima priključaka komponenti osim elektrolitskih aluminijskih kondenzatora, na iglicama komponenata i elektronskim tiskanim pločama	Tip vozila homologiran prije 1. siječnja 2016. i rezervni dijelovi za ta vozila	X (2)
8.(b) Olovo u lemu u električnim primjenama osim lemova na elektroničkim tiskanim pločama ili na staklu	Tip vozila homologiran prije 1. siječnja 2011. i rezervni dijelovi za ta vozila	X (2)
8.(c) Olovo u završnim premazima priključaka elektrolitskih aluminijskih kondenzatora	Tip vozila homologiran prije 1. siječnja 2013. i rezervni dijelovi za ta vozila	X (2)
8.(d) Olovo u lemu na staklu u osjetnicima masenog protoka zraka	Tip vozila homologiran prije 1. siječnja 2015. i rezervni dijelovi za ta vozila	X (2)
8.(e) Olovo u lemu otpornom na visoke temperature (npr. legure na bazi olova s najmanje 85 % masenog udjela olova)	(3)	X (2)
8.(f) Olovo koje se koristi u sustavima pin konektora	(3)	X (2)
8.(g) Olovo u lemu koji omogućuje održivi električni spoj između poluvodiča i nosača unutar „flip chip” paketa integriranih krugova	(3)	X (2)
8.(h) Olovo u lemovima kojima se rashladni elementi spajaju na toplinski ponor u energetskim sklopovima poluvodiča s čipom veličine najmanje 1 cm (2) projekcijske površine i nominalne gustoće toka najmanje 1 A/mm (2) površine silikonskog čipa	(3)	X (2)
8.(i) Olovo u lemovima za električne primjene na staklu osim lemljenja na laminiranom staklu	Tip vozila homologiran prije 1. siječnja 2016. i rezervni dijelovi za ta vozila	X (2)
8.(j) Olovo u lemu za lemljenje na laminiranom staklu	(3)	X (2)
9. Ležišta ventila	Kao rezervni dijelovi za tipove motora razvijene prije 1. srpnja 2003.
10.(a) Električni i elektronički dijelovi koji sadrže olovo u staklu ili keramici, u staklenim ili keramičkim dijelovima matrica, u stakleno-keramičkim materijalima, ili stakleno - keramičkim matričnim spojevima. Ovo izuzeće ne obuhvaća uporabu olova u: — staklu u žaruljama i keramičkom kućištu svjećica — dielektrične keramičke materijale dijelova iz točaka 10 (b), 10 (c) i 10 (d)		X (4) (za sastavne dijelove osim piezo elemenata u motorima)
10.(b) Olovo u PZT keramičkim materijalima kondenzatora koji su dijelovi integriranih krugova ili odvojenih poluvodiča
10.(c) Olovo u dielektričnim keramičkim materijalima kondenzatora sa određenim naponom manjim od 125 V izmjenične ili 250 V istosmjerne struje	Tip vozila homologiran prije 1. siječnja 2016. i rezervni dijelovi za ta vozila
10.(d) Olovo u dielektričnim keramičkim materijalima kondenzatora koji kompenziraju temperaturna odstupanja senzora u ultrasoničnim akustičnim sustavima.	(3)
11. Pirotehnički inicijatori	Tip vozila homologiran prije 1. srpnja 2016. i rezervni dijelovi za ta vozila
12. Termoelektrični materijali koji sadrže olovo u automobilskim električnim aplikacijama koji služe za smanjivanje emisije CO2 oporabom ispušne topline	Tip vozila homologiran prije 1. siječnja 2019. i rezervni dijelovi za ta vozila	X
Šesterovalentni krom
13.(a) Antikorozivni premazi	Kao rezervni dijelovi za vozila stavljena na tržište prije 1. srpnja 2007.
13.(b) Antikorozivni premazi za komplete svornjaka i matica na šasijama	Kao rezervni dijelovi za vozila stavljena na tržište prije 1. srpnja 2008.
14. Kao antikorozivno sredstvo za rashladne uređaje od ugljičnog čelika u apsorpcijskim hladnjacima vozila za kampiranje težine do 0,75-% u rashladnim otopinama osim tamo gdje je moguća upotreba drugih rashladnih tehnologija (npr. raspoloživa na tržištu za primjenu u vozilima za kampiranje) i nema negativnih utjecaja po okoliš, zdravlje i/ili sigurnost potrošača.		X
Živa
15.(a) Izbojne svjetiljke za prednja svijetla	Tip vozila homologiran prije 1. srpnja 2012. i rezervni dijelovi za ta vozila	X
15.(b) Fluorescentne cijevi u zaslonima na instrument ploči	Tip vozila homologiran prije 1. srpnja 2012. i rezervni dijelovi za ta vozila	X
Kadmij
16. Akumulatori za vozila na električni pogon	Kao rezervni dijelovi za vozila stavljena na tržište prije 31. prosinca 2008.
(1) Ovo se izuzeće preispituje u 2015. (2) Rastavljanje, ako se u vezi s unosom 10.(a) prekorači srednja granična vrijednost od 60 grama po vozilu. Elektroničke naprave koje nije ugradio proizvođač na proizvodnoj liniji se za primjenu ove točke ne uzimaju u obzir. (3) Ovo se izuzeće preispituje u 2014. (4) Rastavljanje, ako se u vezi s unosima od 8.(a) do 8.(j) prekorači srednja granična vrijednost od 60 grama po vozilu. Elektroničke naprave koje nije ugradio proizvođač na proizvodnoj liniji se za primjenu ove točke ne uzimaju u obzir. (5) Ta se točka ne primjenjuje na protuutege kotača, grafitne četkice za elektromotore i kočione obloge. Napomene: — Tolerira se najveća vrijednost koncentracije do 0,1 % masenog po homogenom materijalu za olovo, šesterovalentni krom i živu, a do 0,01 % masenog udjela po homogenom materijalu za kadmij. — Ponovna uporaba dijelova vozila koji su već bili na tržištu na dan isteka izuzeća dozvoljava se bez ograničenja budući da nije obuhvaćena člankom 4. stavkom 2. točkom (a). — Rezervni dijelovi stavljeni na tržište nakon 1. srpnja 2003. koji se koriste za vozila stavljena na tržište prije 1. srpnja 2003. izuzimaju se iz odredaba članka 4. stavka 2. točke (a) (5).

( 3 ) Mišljenje Europskog parlamenta od 11. veljače 1999. (SL C 150, 28.5.1999., str. 420.), Zajedničko stajalište Vijeća od 29. srpnja 1999. (SL C 317, 4.11.1999., str. 19.) i Odluka Europskog parlamenta od 3. veljače 2000. (još nije objavljena u Službenom listu). Odluka Vijeća od 20. srpnja 2000. i Odluka Europskog parlamenta od 7. rujna 2000.

( 4 ) SL L 196, 16.8.1967., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 98/98/EZ (SL L 355, 30.12.1998., str. 1.).

( 5 ) SL L 42, 23.2.1970., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 98/91/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 11, 16.1.1999., str. 25.).

( 6 ) SL L 194, 25.7.1975., str. 39. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Odlukom Komisije 96/350/EZ (SL L 135, 6.6.1996., str. 32.).


		No	page	date
M1	COMMISSION DECISION of 27 June 2002 (*)	L 170	81	29.6.2002
M2	COMMISSION DECISION of 24 January 2005 (*)	L 25	73	28.1.2005
M3	COMMISSION DECISION of 10 June 2005 (*)	L 152	19	15.6.2005
M4	ODLUKA VIJEĆA od 20. rujna 2005.	L 254	69	30.9.2005
►M5	DIREKTIVA 2008/33/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 11. ožujka 2008.	L 81	62	20.3.2008
M6	ODLUKA KOMISIJE od 1. kolovoza 2008.	L 225	10	23.8.2008
►M7	DIREKTIVA 2008/112/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA Tekst značajan za EGP od 16. prosinca 2008.	L 345	68	23.12.2008
M8	ODLUKA KOMISIJE od 23. veljače 2010.	L 48	12	25.2.2010
M9	DIREKTIVA KOMISIJE 2011/37/EU Tekst značajan za EGP od 30. ožujka 2011.	L 85	3	31.3.2011
►M10	DIREKTIVA KOMISIJE 2013/28/EU Tekst značajan za EGP od 17. svibnja 2013.	L 135	14	22.5.2013