(1)

Europska komisija („Komisija”) pokrenula je 4. listopada 2023. na vlastitu inicijativu antisubvencijski ispitni postupak u vezi s uvozom u Uniju novih električnih vozila na baterije („BEV”) koja su konstruirana za prijevoz osoba i podrijetlom su iz Narodne Republike Kine („predmetna zemlja”, „NRK” ili „Kina”) u skladu s člankom 10. stavkom 8. osnovne uredbe. Obavijest o pokretanju postupka objavila je u Službenom listu Europske unije (2) („Obavijest o pokretanju postupka”).

(2)

Komisija je pokrenula ispitni postupak na temelju činjenice da se uvoz električnih vozila na baterije podrijetlom iz NRK-a subvencionira te stoga nanosi štetu (3) industriji Unije.

(3)

Nakon detaljne analize najnovijih kretanja na tržištu te uzimajući u obzir osjetljivost sektora električnih vozila i njegovu stratešku važnost za gospodarstvo EU-a u smislu inovacija, dodane vrijednosti i zapošljavanja, Komisija je prikupila informacije o tržištu iz različitih neovisnih izvora. Te su informacije uglavnom upućivale na postojanje subvencioniranja koje provodi NRK, što negativno utječe na stanje industrije električnih vozila na baterije u Uniji.

(4)

Iz lako dostupnih informacija pribavljeno je dovoljno dokaza da vlada Narodne Republike Kine („kineska vlada”) za uvoz električnih vozila na baterije podrijetlom iz NRK-a daje subvencije protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere. Te su subvencije omogućile brzo povećanje tržišnog udjela subvencioniranog uvoza u Uniji na štetu industrije Unije.

(5)

Dostupni dokazi upućivali su na vjerojatnost znatnog povećanja subvencioniranog jeftinog uvoza koji bi predstavljao neposrednu prijetnju štete industriji Unije, koja se već nalazi u osjetljivoj situaciji. Takvo naglo povećanje jeftinog uvoza, koji bi zauzeo znatan tržišni udio na brzorastućem tržištu na kojem su potrebna znatna i kontinuirana ulaganja jer tržište Unije prelazi na potpunu elektrifikaciju, doveo bi do velikih financijskih gubitaka za industriju Unije koji bi brzo mogli postati neodrživi.

(6)

U tim posebnim okolnostima, s obzirom na to da je raspolagala dostatnim dokazima koji upućuju na postojanje subvencioniranja, prijetnje štete i uzročno-posljedične veze koji su potrebni za pokretanje antisubvencijskog ispitnog postupka, Komisija je odlučila, u skladu s člankom 10. stavkom 8. osnovne uredbe, pokrenuti postupak bez primitka pisane pritužbe industrije Unije ili u njezino ime.

(7)

Komisija je prije pokretanja antisubvencijskog ispitnog postupka obavijestila kinesku vladu da je odlučila po službenoj dužnosti pokrenuti postupak u vezi s uvozom novih električnih vozila na baterije iz NRK-a te ju je pozvala na savjetovanje u skladu s člankom 10. stavkom 7. osnovne uredbe. Kineska vlada prihvatila je ponuđeno savjetovanje, koje je održano 2. listopada 2023. Tijekom savjetovanja uzete su u obzir primjedbe koje je dostavila kineska vlada. Međutim, nije bilo moguće postići sporazumno rješenje.

(8)

Kako je utvrđeno u uvodnoj izjavi 8. Provedbene uredbe Komisije (EU) 2024/1866 (4) („privremena uredba”), Komisija je 7. ožujka 2024. na vlastitu inicijativu Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2024/785 (5) („uredba o evidentiranju”) uvela obvezu evidentiranja uvoza novih električnih vozila na baterije koja su konstruirana za prijevoz osoba i podrijetlom su iz Kine.

(9)

U skladu s člankom 29.a osnovne uredbe Komisija je 12. lipnja 2024. strankama dostavila sažetak predloženih privremenih pristojbi i pojedinosti o izračunu stopa subvencije. Zainteresirane strane pozvane su da u roku od tri radna dana dostave primjedbe na točnost izračuna. Primjedbe su dostavili kineski proizvođači u uzorku grupa BYD, grupa SAIC i grupa Geely te proizvođači izvoznici Great Wall Motor Co. Ltd. („GWM”), Spotlight Automotive Co. Ltd. („Spotlight”) i Volkswagen (Anhui) Automotive Co. Ltd. („Volkswagen (Anhui)”).

(10)

Komisija je 4. srpnja 2024. Provedbenom uredbom (EU) 2024/1866 uvela privremene kompenzacijske mjere na uvoz električnih vozila na baterije podrijetlom iz Kine.

(11)

Nakon objave bitnih činjenica i razmatranja na temelju kojih su uvedene privremene kompenzacijske mjere („privremena objava”) primjedbe su dostavili grupa BYD, grupa SAIC i društva kćeri grupe Geely, Polestar Performance AB („Polestar”) i Volvo Car Cooperation, proizvođači izvoznici grupa Dongfeng, GWM, NIO Holding („NIO”), Spotlight, Tesla (Shanghai) Co. Ltd. („Tesla (Shanghai)”), Volkswagen (Anhui), kineska vlada, Kineska gospodarska komora za uvoz i izvoz strojeva i elektroničkih proizvoda („CCCME”), Kinesko udruženje proizvođača automobila („CAAM”), proizvođači iz Unije društva 18, 22 i 24 te njemačko udruženje Verband der Automobilindustrie e.V.

(12)

Komisija je na početku napomenula da su CCCME i kineska vlada detaljno komentirali procjene koje je iznijela u privremenoj uredbi o šteti i uzročno-posljedičnoj vezi, pri čemu većinom nisu priznali nalaze i njihovo obrazloženje koje je navela u privremenoj uredbi. CCCME i kineska vlada ponovili su brojne primjedbe koje su iznijeli u podnescima nakon pokretanja postupka, ali nisu odgovorili na specifična objašnjenja i upućivanje na relevantne dokaze koje je Komisija navela u privremenoj uredbi. Komisija je napomenula i da su CCCME i kineska vlada uglavnom kritizirali njezinu analizu, ali u tom pogledu nisu iznijeli nove dokaze niti su svoje izjave potkrijepili dokazima. Komisija je u odjeljcima u nastavku detaljno razmotrila primjedbe CCCME-a, ali nije ponovila identične primjedbe iznesene u različitim odjeljcima.

(13)

Strankama koje su to tražile omogućeno je da budu saslušane. Održana su saslušanja s grupom BYD, CCCME-om, grupom Geely, kineskom vladom, društvom Polestar, grupom SAIC, društvom Spotlight, društvom Volkswagen (Anhui), društvom 22, društvom 24 i društvom 27.

(14)

Komisija je nastavila prikupljati i provjeravati sve informacije koje je smatrala potrebnima za donošenje konačnih nalaza. Pri donošenju konačnih nalaza Komisija je razmotrila primjedbe koje su dostavile zainteresirane strane i prema potrebi revidirala svoje privremene zaključke. Od proizvođača iz Unije u uzorku tražilo se da dostave dodatne podatke radi prikupljanja sveobuhvatnijih podataka o prodajnim cijenama Unije, trošku proizvodnje i profitabilnosti u razdoblju nakon ispitnog postupka. Svi proizvođači iz Unije u uzorku dostavili su tražene podatke.

(15)

Komisija je 20. kolovoza 2024. obavijestila sve zainteresirane strane o bitnim činjenicama i razmatranjima na temelju kojih namjerava uvesti konačnu kompenzacijsku pristojbu na uvoz električnih vozila na baterije iz NRK-a („konačna objava”). Svim je stranama dan rok unutar kojeg su mogle iznijeti primjedbe na konačnu objavu.

(16)

Stranama koje su to zatražile omogućeno je da budu saslušane nakon konačne objave. Saslušanje je održano s grupom SAIC, društvom 27, grupom BYD, CCCME-om, kineskom vladom, Teslom (Shanghai), grupom Geely, društvom 22 i Polestarom.

(17)

Nakon konačne objave primjedbe su dostavili grupa BYD, CATL, kineska vlada, Tesla (Shanghai), GWM, CCCME, CAAM, grupa SAIC, grupa Geely, VDA, Eurofer, društva 27, 18, 24 i 22 i Polestar.

(18)

Na temelju tih primjedbi Komisija je revidirala određene privremene nalaze i izmijenila određena razmatranja na temelju kojih je namjeravala uvesti konačnu kompenzacijsku pristojbu i o tome je 9. rujna 2024. obavijestila sve zainteresirane strane („dodatna konačna objava”).

(19)

Primjedbe na dodatnu konačnu objavu dostavili su kineska vlada, CCCME, BYD, Tesla, Smart i društvo 18 (samo u povjerljivoj verziji). Osim toga, društvo 18 dostavilo je i primjedbe, u povjerljivoj verziji, nakon roka za podnošenje primjedbi na dodatnu objavu. Većina tih primjedbi već je razmotrena u posebnoj povjerljivoj objavi upućenoj društvu.

(20)

Nakon privremene objave CCCME i kineska vlada tvrdili su s jedne strane da je uzorak proizvođača iz Unije nepoznat i nereprezentativan, a s druge strane da zainteresirane strane nisu mogle procijeniti reprezentativnost uzorka. Nadalje su tvrdili da nije poznato jesu li proizvođači originalne opreme iz Unije uključeni u uzorak, jesu li sva društva u uzorku proizvođači originalne opreme iz Unije / poduzeća koja prelaze s proizvodnje motora s unutarnjim izgaranjem na električna vozila na baterije ili postoje drugi proizvođači električnih vozila na baterije u uzorku jer bi proizvođači iz Unije koji prelaze s motora s unutarnjim izgaranjem na električna vozila na baterije mogli biti u lošijem gospodarskom položaju od ostalih proizvođača iz Unije. Tvrdili su i da uzorak proizvođača iz Unije nije reprezentativan jer Komisija nije primijenila načelo jedinstvenog gospodarskog subjekta na proizvođače iz Unije u uzorku, ali jest na proizvođače izvoznike u uzorku. CCCME i kineska vlada nadalje su tvrdili da se načelo jedinstvenog gospodarskog subjekta primjenjivalo na industriju Unije u prethodnom ispitnom postupku trgovinske zaštite, kao što je ispitni postupak u pogledu metalnog silicija iz Kine (6), u kojem su se dva proizvodna subjekta (FerroPem i FerroAtlantica) iz grupe proizvođača iz Unije, grupe Ferroglobe, smatrala povezanim stranama, a proizvodnja proizvođača iz Unije obaju proizvodnih subjekata razmatrana je zajedno. Tvrdili su da je načelo jedinstvenog gospodarskog subjekta relevantno za utvrđivanje prodajnih cijena industrije Unije koje se uspoređuju s izvoznom cijenom za analizu sniženja cijena i sprečavanja rasta cijena.

(21)

Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 12. privremene uredbe, proizvođačima iz Unije odobrena je anonimnost zbog rizika od znatnog štetnog učinka u smislu odmazde. Stoga Komisija ne može otkriti njihov identitet. Međutim, anonimnost odobrena proizvođačima iz Unije u uzorku ne čini uzorak nereprezentativnim. Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 26. osnovne uredbe, odabir uzorka temeljio se na najvećoj reprezentativnoj količini istovjetnog proizvoda koja je proizvedena i prodana u Uniji u razdoblju ispitnog postupka (7). Komisija je razmotrila i zemljopisnu rasprostranjenost proizvođača iz Unije unutar Unije te osigurala uključivanje širokog raspona modela električnih vozila na baterije. Proizvođači iz Unije u uzorku činili su 38 % prodaje i 34 % ukupne proizvodnje industrije Unije u razdoblju ispitnog postupka. Nadalje, nakon posjeta radi provjere proizvođača iz Unije u uzorku Komisija je 4. lipnja 2024. u dokumentaciju dodala bilješku (8) i potvrdila da su proizvođači iz Unije u uzorku činili 32 % prodaje u Uniji i 30 % proizvodnje u Uniji u razdoblju ispitnog postupka. Nadalje, otkrivanjem podatka jesu li sva društva u uzorku proizvođači originalne opreme koji su proizvodili vozila s motorom s unutarnjim izgaranjem i sada proizvode električna vozila na baterije nenamjerno bi se otkrio identitet određenih proizvođača iz Unije, čime bi Komisija prekršila svoju pravnu obvezu zadržavanja anonimnosti koja je odobrena proizvođačima iz Unije. Stoga je zahtjev za objavu tih informacija odbijen.

(22)

Naposljetku, CCCME je pomiješao načelo jedinstvenog gospodarskog subjekta s uzorkovanjem na razini grupe. Radi jasnoće, načelo jedinstvenog gospodarskog subjekta u određenim se uvjetima primjenjuje za izračun izvozne cijene na razini franko tvornica (tj. na vratima tvornice proizvođača) za izračune dampinške marže. Komisija u ovom antisubvencijskom ispitnom postupku nije trebala izračunati izvoznu cijenu franko tvornica, stoga se to načelo u njemu ne primjenjuje. Kad je riječ o odabiru uzorka proizvođača iz Unije, Komisija je pri pokretanju ispitnog postupka obavijestila zainteresirane strane da će se odabir uzorka provesti na razini proizvodnog subjekta, a ne na razini grupe (9). To je njezina uobičajena praksa za odabir uzorka proizvođača iz Unije i nisu bile dostupne informacije koje bi upućivale na to da je u ovom ispitnom postupku opravdan drukčiji pristup. CCCME i kineska vlada također nisu dostavili dokaze u tom pogledu. Osim toga, suprotno tvrdnjama CCCME-a i kineske vlade, u ispitnom postupku koji se odnosi na metalni silicij iz Kine Komisija nije primijenila načelo jedinstvenog gospodarskog subjekta, već je ispitala dva proizvođača iz iste grupe. Naposljetku, u trenutačnom ispitnom postupku marža sniženja cijena izračunana je na razini cijene za trgovca u Uniji kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 1023. privremene uredbe, koja se razlikuje od razine franko tvornica.

(23)

Stoga su potvrđeni zaključci iz uvodnih izjava od 24. do 45. privremene uredbe.

(24)

Budući da nije bilo primjedbi na odabir uzorka uvoznikâ, potvrđeni su zaključci iz uvodnih izjava 46. i 47. privremene uredbe.

(25)

Grupa BYD nakon privremene objave tvrdila je da su odabirom uzorka iskrivljeni dobiveni nalazi jer društvo Tesla (Shanghai) nije odabrano u uzorak unatoč velikom izvozu električnih vozila na baterije na tržište Unije te da je Komisija u gotovo svakom ispitnom postupku trgovinske zaštite uzorak odabrala na temelju obujma izvoza. Ta je grupa tvrdila i da Komisija nije jasno objasnila zašto u uzorak nije odabrala društvo Tesla (Shanghai) i na temelju čega je prihvatila zahtjev tog društva za pojedinačno ispitivanje.

(26)

Nakon konačne objave kineska vlada i CCCME ponovili su svoju tvrdnju da je odabrani uzorak kineskih proizvođača izvoznika bio usmjeren na rezultate, pristran i u suprotnosti s člankom 27. stavkom 1. osnovne uredbe. Konkretno, neuključivanje društva Tesla (Shanghai) u uzorak kineskih proizvođača izvoznika bilo je protivno samoj svrsi odabira uzorka, osnovnoj uredbi i odražavalo je diskriminirajući pristup Komisije. Kineska vlada i CCCME smatraju kako je zbog neuključivanja društva Tesla (Shanghai) uzorak bio nereprezentativan i da se društvo moglo razumno ispitati u zadanom roku. Nadalje, Komisija je imala vremena i resursa za provjeru tog društva i utvrđivanje njegove stope subvencije te je zato ono moglo biti uključeno u uzorak od samog početka postupka. Budući da društvo Tesla (Shanghai) nije uključeno u uzorak, Komisija je umjetno povećala ponderiranu prosječnu pristojbu koja se primjenjuje na kineske proizvođače izvoznike koji surađuju, a nisu odabrani u uzorak, čime dokazala usmjeren i selektivan pristup.

(27)

Komisija je istaknula da su slični navodi već razmotreni u uvodnim izjavama 54. i 55. privremene uredbe. Odabir uzorka bio je u potpunosti u skladu s odredbama članka 27. osnovne uredbe, uzimajući u obzir posebnosti predmeta, i zato se smatrao reprezentativnim za kineski izvozni sektor električnih vozila na baterije. Komisija pri utvrđivanju uzorka nije primijenila usmjeren i selektivan pristup. Razlozi zbog kojih je Komisija prihvatila zahtjev za pojedinačno ispitivanje objašnjeni su u uvodnoj izjavi 30. ove Uredbe. Činjenica da je Komisija mogla omogućiti pojedinačnu stopu subvencije društvu Tesla (Shanghai) ne znači da je u trenutku odabira uzorka uključivanje tog izvoznika bilo moguće ili primjereno.

(28)

Stoga su potvrđeni zaključci iz uvodnih izjava od 48. do 76. privremene uredbe.

(29)

Tesla (Shanghai), proizvođač izvoznik iz NRK-a, podnio je zahtjev za pojedinačno ispitivanje na temelju članka 27. stavka 3. osnovne uredbe, koji je odobren.

(30)

Komisija je prihvatila zahtjev društva Tesla (Shanghai) za pojedinačno ispitivanje s obzirom na jednostavnu korporativnu strukturu društva, koja joj je omogućila dovoljno vremena i resursa za ispitivanje tog društva. Nisu zaprimljeni drugi zahtjevi za pojedinačno ispitivanje.

(31)

Nakon privremene objave grupa BYD, CAAM, CCCME, grupa Geely, kineska vlada, grupa SAIC i NIO iznijeli su primjedbe o postupovnim pitanjima.

(32)

Nakon konačne objave CCCME i kineska vlada iznijeli su primjedbe o postupovnim pitanjima.

(33)

Nakon privremene objave CAAM je tvrdio da je Komisija od društava zahtijevala da dostave informacije, pojedinosti i „poslovne tajne” koje prelaze opseg ispitnog postupka.

(34)

Komisija se nije složila s tom tvrdnjom. Smatrala je da su informacije zatražene od proizvođača izvoznika u uzorku i njihovih povezanih strana potrebne za procjenu postojanja subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere u području električnih vozila na baterije te njihovih dijelova i sastavnih dijelova. Nadalje, kako je već navedeno u uvodnoj izjavi 284. privremene uredbe, Komisija je ta koja utvrđuje koje se informacije smatraju potrebnima za ispitni postupak, a ne stranka. Komisija podsjeća i da su u skladu s člankom 29. stavkom 6. osnovne uredbe informacije primljene u okviru ovog ispitnog postupka upotrijebljene samo za potrebe procjene postojanja subvencioniranja protiv kojeg se mogu uvesti kompenzacijske mjere u skladu s osnovnom uredbom i Sporazumom o subvencijama i kompenzacijskim mjerama. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(35)

Nakon privremene objave grupa BYD tvrdila je da je pokretanje ispitnog postupka po službenoj dužnosti bilo neopravdano. Tvrdila je da formulacija „posebne okolnosti” iz članka 10. stavka 8. osnovne uredbe mora obuhvaćati više informacija od onoga što je propisano člankom 10. stavkom 2. te uredbe te da se u objašnjenjima iz Obavijesti o pokretanju postupka opisuje situacija koja se ne razlikuje od pokretanja ispitnog postupka na temelju pisane pritužbe.

(36)

Grupa BYD dodala je da su dokazi na temelju kojih je Komisija pokrenula ispitni postupak skup navodnih subvencija temeljenih na medijskim izvješćima, javno dostupnim revidiranim financijskim izvješćima određenih holding društava koja ne proizvode samo električna vozila na baterije i popis politika i upućivanja iz prethodnih ispitnih postupaka o uvozu proizvoda koji uključuju različite industrijske sektore iz Kine te da se ne može smatrati da je popis niza politika i subvencija iz prethodnih slučajeva u skladu s odredbama članka 11.2. Sporazuma o subvencijama i kompenzacijskim mjerama niti da ispunjava standard dostatnosti dokaza u pogledu sektora električnih vozila na baterije.

(37)

Nadalje, grupa BYD tvrdila je da se navodima o prijetnji materijalne štete, a posebno o tranziciji proizvodnih struktura automobilske industrije Unije, ne može opravdati pokretanje ispitnog postupka po službenoj dužnosti jer su ukupni gospodarski rezultati industrije Unije pokazali prilično uvjerljiv trend rasta.

(38)

Komisija je podsjetila da su dokument o pokretanju postupka i izvješće sadržavali dostatne dokaze koji upućuju na postojanje subvencioniranja, prijetnje štete i uzročno-posljedične veze koji su potrebni za pokretanje antisubvencijskog ispitnog postupka u skladu s člankom 10. stavkom 8. osnovne uredbe te da su posebne okolnosti za pokretanje ovog postupka detaljno opisane u dokumentu o pokretanju postupka (10), kao i u Obavijesti o pokretanju postupka (11). Nadalje, kako je već navedeno u uvodnoj izjavi 119. privremene uredbe, za sve programe navedene u dokumentu o pokretanju postupka Komisija je navela pravnu osnovu, specifičnost tih programa subvencioniranja za sektor električnih vozila na baterije i, u mjeri u kojoj im je imala pristup, detaljne informacije iz javno dostupnih izvora o iznosima subvencija koje je kineska vlada dodijelila proizvođačima izvoznicima električnih vozila na baterije. Stoga je Komisija smatrala da ima dostatne dokaze o subvencioniranju protiv kojeg se mogu uvesti kompenzacijske mjere u skladu s osnovnom uredbom i Sporazumom WTO-a o subvencijama i kompenzacijskim mjerama. Komisija je napomenula da grupa BYD ne osporava postojanje politika, nego samo mjeru u kojoj su one obvezujuće za sektor električnih vozila na baterije. Komisija je nadalje primijetila da lako dostupne informacije upućuju na to da se sektor električnih vozila na baterije spominje u nekoliko vladinih dokumenata. Grupa BYD nije dostavila dokaze koji bi upućivali na to da ti dokumenti ne bi bili primjenjivi na predmetni proizvod. Stoga su ti argumenti smatrani bespredmetnima.

(39)

Nadalje, u uvodnoj izjavi 117. privremene uredbe objašnjeno je da je Komisija je u dokumentu o pokretanju postupka dostatno obrazložila pokretanje postupka po službenoj dužnosti. Konkretno, Komisija je smatrala da je brz prodor na tržište jeftinih i subvencioniranih električnih vozila na baterije uvezenih iz Kine, koji bi mogao nepopravljivo naštetiti industriji Unije, posebne prirode koja opravdava pokretanje ispitnog postupka po službenoj dužnosti. Subvencioniranje kineskog sektora električnih vozila na baterije uzrokovalo je velik i ubrzan priljev uvoza električnih vozila na baterije proizvedenih u Kini na tržište Unije po cijenama koje snižavaju cijene ili sprečavaju povećanje cijena koje bi se inače dogodilo, što je stvorilo rizik od materijalne štete za industriju Unije električnih vozila na baterije koja bi mogla biti nepovratna zbog tehnološkog razvoja i razine potrebnog financiranja za istraživanje i razvoj. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(40)

Nakon privremene objave grupa SAIC i NIO tvrdili su da je Komisija, s obzirom na to da je Obavijest o pokretanju tekućeg ispitnog postupka objavljena 4. listopada 2023., trebala u skladu s člankom 12. stavkom 1. osnovne uredbe uvesti privremene pristojbe do 4. srpnja 2024., a ne 5. srpnja 2024., tj. „najkasnije devet mjeseci od pokretanja postupka”.

(41)

Međutim, u skladu s člankom 3. stavkom 1. Uredbe Vijeća (EEZ, Euratom) br. 1182/71 (12) o utvrđivanju pravila koja se primjenjuju na razdoblja, datume i rokove, „dan tijekom kojeg se zbiva događaj ili tijekom kojeg se odvija radnja ne ulazi u dotično razdoblje kada se od trenutka u kojem se zbiva događaj ili odvija radnja treba izračunati razdoblje izraženo u danima, tjednima, mjesecima ili godinama”. To znači da je početni datum za izračun roka od devet mjeseci bio dan nakon objave Obavijesti o pokretanju postupka, tj. 5. listopada 2023., i da je istekao 5. srpnja 2024., u skladu s člankom 3. stavkom 2. točkom (c) Uredbe (EEZ, Euratom) br. 1182/71. Komisija je smatrala da je postupila u skladu s relevantnim odredbama osnovne uredbe te je ta tvrdnja odbačena.

(42)

Nakon privremene objave grupa Geely tvrdila je da su je brojni upitnici i zahtjevi Komisije za dodatna pojašnjenja nerazumno opteretili, čime su prekršena njezina prava na zakonito postupanje, odnosno od nje je zatraženo da dostavi veliku količinu informacija samo tjedan dana nakon odabira uzorka, prije isteka minimalnog razdoblja od 30 dana u kojem proizvođači izvoznici u uzorku mogu odgovoriti na upitnik, kako je predviđeno Sporazumom WTO-a o subvencijama i kompenzacijskim mjerama i osnovnom uredbom.

(43)

Komisija je smatrala da su njezini zahtjevi za informacije bili razumni te da je s grupom Geely surađivala uz potpuno poštovanje njezinih postupovnih prava. Komisija je uvažila trud koji je grupa Geely uložila u odgovaranje na njezine upitnike i zahtjeve za dopunu podataka, koje je smatrala razmjernima veličini i složenosti same grupe. Napominje da je analizirala i provjerila, kad je to bilo moguće, sve odgovore koje je grupa dostavila kako bi se pobrinula da dostavljene informacije odgovaraju trudu grupe i rezultiraju nalazima koji su najbliži stanju grupe tijekom razdoblja ispitnog postupka. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(44)

Grupa Geely nadalje je tvrdila da je nakon objave upitnika i odluke o odabiru uzorka Komisija proširila opseg subjekata koji su odgovorili na upitnik (13). Grupa je ispunila zahtjeve i dostavila informacije za više od 120 subjekata, iako mnogi od tih podnesaka nisu bili izravno relevantni za ispitni postupak. Tim nerazumnim opterećenjem povrijeđena su prava stranke na zakonito postupanje.

(45)

Komisija je napomenula da dopisom na koji se upućuje nije proširen opseg subjekata koji su odgovorili. Povezana društva u grupi čije su djelatnosti navedene u dopisu Komisije bila su ključna za utvrđivanje činjenica o subvencioniranju grupe u bilo kojem subvencijskom ispitnom postupku, dok je broj subjekata koji su odgovorili bio proporcionalan veličini i složenosti svih grupa izvoznika koje su sudjelovale u ispitnom postupku. Stoga su informacije koje su dostavila ta povezana društva samo poboljšale odgovarajuće nalaze grupe Geely, koji su bili najbliži stanju grupe tijekom razdoblja ispitnog postupka, što znači da su prava te grupe poštovana. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(46)

Grupa Geely nadalje je tvrdila da ju je ispitni postupak iznimno opteretio jer je dostavila više od 280 odgovora, često u vrlo kratkim rokovima, sudjelovala u provjerama na licu mjesta u trajanju od 14 tjedana na tri lokacije i dostavila više od 880 dokaza za provjeru. Unatoč ponovljenim zahtjevima (14) na temelju članka 12. stavka 11. Sporazuma WTO-a o subvencijama i kompenzacijskim mjerama Komisija je te zahtjeve odbila.

(47)

Komisija je navela da su svi zahtjevi koje je podnijela grupa Geely propisno razmotreni tijekom ispitnog postupka. Međutim, elementi koji su nedostajali, a bili su potrebni za dovršavanje nalaza grupe, zatraženi su i upotrijebljeni u skladu s člankom 28. osnovne uredbe, što je u skladu sa standardnim postupcima antisubvencijskih ispitnih postupaka utvrđenima u članku 10. stavku 8. osnovne uredbe. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(48)

Nakon privremene objave grupa Geely tvrdila je da je zbog anonimnosti odobrene proizvođačima, dobavljačima i uvoznicima iz Unije i. Komisija s podacima koji se odnose na industriju Unije postupala kao s povjerljivima, što je bitno utjecalo na objavu bitnih informacija o procjeni štete čime je povrijeđeno njezino pravo na obranu; ii. imala loš uvid u informacije koje je Komisija prikupila od industrije Unije; i iii. Komisija povjerljivost primijenila vrlo široko na sve podneske strana iz Unije.

(49)

Komisija nije sa svim informacijama povezanima s industrijom Unije postupala kao s povjerljivima, već samo s onima na temelju kojih bi se mogao otkriti identitet industrije Unije. Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 16. privremene uredbe, zbog malog broja grupa koje proizvode električna vozila na baterije na tržištu Unije i znatne količine dostupnih javnih informacija i informacija na temelju pretplate o tim grupama, Komisija nije mogla objaviti određene informacije o proizvođačima iz Unije u uzorku jer bi se na temelju njih mogao otkriti identitet proizvođača iz Unije u uzorku. U odjeljku 4. privremene uredbe Komisija je analizirala sve pokazatelje štete koji se zahtijevaju osnovnom uredbom. Nadalje, Komisija je u dokumentaciju ispitnog postupka koja nije povjerljiva dodala odgovore na upitnik četiriju proizvođača iz Unije u uzorku koji nisu povjerljivi, dopise o najavi posjeta za posjet radi provjere na licu mjesta koji nisu povjerljivi te izvješća o službenom putovanju koja nisu povjerljiva, kao i u bilo kojem drugom ispitnom postupku. Unatoč tvrdnji grupe Geely Komisija nije primijenila povjerljivo postupanje vrlo široko na sve podneske strana iz Unije. Odgovarajuće verzije takvih podnesaka koje nisu povjerljive dodane su u dokumentaciju ispitnog postupka koja nije povjerljiva, a grupa Geely nije navela što točno nedostaje u tim podnescima. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(50)

CCCME, kineska vlada, grupa Geely i grupa SAIC tvrdili su nakon privremene objave da Komisija nije dostavila dostatna objašnjenja i činjenične pojedinosti o izračunima marže sniženja cijena za CCCME i kinesku vladu, stoga nisu mogli razumjeti izračune i iznijeti smislene primjedbe. Konkretno, CCCME, kineska vlada i grupa SAIC tvrdili su da Komisija nije dostavila razumna objašnjenja o tome kako bi opis kontrolnih brojeva proizvoda („PCN”) te agregirane jedinične cijene i obujam industrije Unije na razini PCN-ova mogli dovesti do otkrivanja identiteta proizvođača iz Unije u uzorku jer su podaci agregirani za četiri proizvođača u uzorku. Tu su tvrdnju ponovili CCCME i kineska vlada nakon konačne objave.

(51)

Stoga su od Komisije zatražili da objavi i. PCN-ove kineskih proizvođača izvoznika i proizvođača iz Unije koji su korišteni za usporedivost cijena; ii. količinu po PCN-u i vrijednost sedam PCN-ova industrije Unije upotrijebljenih za usporedbu. CCCME i kineska vlada zatražili su od Komisije da objavi i. maržu sniženja cijena pet usporedivih PCN-ova, tj. isključujući vrlo slične PCN-ove, i postotak poklapanja prodaje kineskih izvoznika u uzorku i proizvođača iz Unije u uzorku ako se isključe ta dva slična PCN-a; ii. razlike u elementima PCN-a i jesu li izvršene prilagodbe kako bi se uzele u obzir te razlike. Sličan zahtjev podnijela je i grupa SAIC. Ona je od Komisije zatražila da objavi i. koliko su PCN-ova prodali proizvođači iz Unije u uzorku; ii. PCN-ove koje su u razdoblju ispitnog postupka ukupno prodali proizvođači iz Unije u uzorku; i iii. količinu i vrijednost sedam PCN-ova koji se poklapaju s kineskim PCN-ovima kao postotak ukupne prodaje proizvođača iz Unije u uzorku u Uniji. Nadalje, CCCME i kineska vlada tvrdili su da je poznato da se prodaja proizvođača električnih vozila na baterije iz Unije uglavnom odnosila na luksuzne/vrhunske segmente u kojima kineski proizvođači imaju zanemarivu prodaju, ako je uopće imaju, stoga je količina prodaje u Uniji usporedive s prodajom kineskih proizvođača izvoznika u uzorku bila potrebna za razumijevanje reprezentativnosti izračuna.

(52)

Komisija je izračun ponderirane prosječne marže sniženja cijena objavila samo trima kineskim proizvođačima izvoznicima u uzorku. Međutim, čini se da su ta društva dostavila te dokumente CCCME-u i kineskoj vladi iako njima te informacije nisu objavljene. Nadalje, CCCME je zastupao i kineske proizvođače izvoznike koji nisu uključeni u uzorak, stoga od Komisije nisu primili izračun ponderirane prosječne marže sniženja cijena. Nadalje, tri kineska proizvođača izvoznika u uzorku od Komisije su primila i svoje detaljne izračune prodajne cijene za trgovca za svaku od svojih prodajnih transakcija. Stoga je bilo razumno zaključiti da su kineski proizvođači izvoznici u uzorku i te dokumente dostavili CCCME-u i kineskoj vladi, koji su stoga mogli izračunati obujam i prodajne cijene po PCN-u za tri kineska proizvođača izvoznika u uzorku. Nadalje, budući da je Komisija objavila i ukupni obujam i vrijednost prodaje kineskih proizvođača izvoznika u uzorku, CCCME i kineska vlada mogu na odgovarajući način provjeriti te podatke. Nadalje, Komisija je objavila postotak poklapanja prodaje kineskih proizvođača izvoznika (tj. postotak prodaje kineskih proizvođača izvoznika u uzorku koji se poklapa s prodajom proizvođača iz Unije u uzorku). Budući da je poklapanje i općenito i za svakog kineskog proizvođača izvoznika u uzorku bilo vrlo visoko te da se svaki PCN prodavao u različitim obujmima, CCCME i kineska vlada mogu u potpunosti razumjeti koji su PCN-ovi kineskih proizvođača izvoznika upotrijebljeni u izračunu marže sniženja cijena.

(53)

Nadalje, u pojedinačnoj objavi poslanoj kineskim proizvođačima izvoznicima u uzorku Komisija je objasnila da se PCN-ovi, količina i cijene industrije Unije na razini PCN-ova nisu mogli objaviti jer bi mogli otkriti identitet proizvođača iz Unije u uzorku. Nadalje, u uvodnoj izjavi 95. privremene uredbe Komisija je objasnila da se tržište električnih vozila na baterije u Uniji sastoji od malog broja grupa proizvođača. Postoji znatna količina javnih informacija i vrlo detaljnih informacija uz pretplatu u pogledu industrije električnih vozila na baterije u Uniji kojima bi CCCME, kineska vlada, grupa Geely i grupa SAIC mogli imati pristup. Na primjer, tehnički opisi svakog električnog vozila na baterije koje prodaje industrija Unije bili su javno dostupni u katalogu/brošuri proizvođača ili trgovaca iz Unije te u određenim bazama podataka kao što je baza podataka električnih vozila (Electric Vehicle Database) (15). Stoga svaka zainteresirana strana može izraditi PCN-ove za sve modele električnih vozila na baterije koje na tržištu Unije prodaju industrija Unije i kineski proizvođači izvoznici. Nadalje, na temelju javnih informacija koje je objavila Europska agencija za okoliš („EEA”) ili plaćene pretplate kod društva S&P Global Mobility, CCCME, kineska vlada, grupa SAIC i grupa Geely mogu razumjeti obujam prodaje svakog modela električnog vozila na baterije na tržištu Unije. Iz toga slijedi da objavljivanjem PCN-ova industrije Unije i/ili obujma prodaje industrije Unije u razdoblju ispitnog postupka te količine po PCN-u i vrijednosti sedam PCN-ova industrije Unije upotrijebljenih za usporedbu, s obzirom na velike količine javnih informacija i informacija uz pretplatu, postoji vrlo visok rizik otkrivanja identiteta proizvođača iz Unije u uzorku.

(54)

Kad je riječ o objavi marže sniženja cijena pet usporedivih PCN-ova, Komisija je napomenula da je maržu sniženja cijena objavila za svaki PCN koji se poklapao s kineskim PCN-ovima (7 od 17 PCN-ova koje su kineski proizvođači izvoznici izvezli tijekom razdoblja ispitnog postupka). Međutim, Komisija nije vidjela svrhu objavljivanja takvih izračuna jer kineski proizvođači izvoznici na tržište Unije u razdoblju ispitnog postupka očito nisu izvozili samo tih pet PCN-ova.

(55)

Kad je riječ o razlici u elementima PCN-ova i o tome jesu li izvršene prilagodbe kako bi se uzele u obzir te razlike, Komisija je pojasnila da se razlika u PCN-ovima i sličnim PCN-ovima odnosila samo na snagu električnih vozila na baterije, tj. snažnija kineska električna vozila na baterije uspoređena su sa slabijima iz Unije. Komisija nije provela prilagodbu za razliku u snazi jer su snažnija električna vozila na baterije skuplja od slabijih, a sva ostala svojstva PCN-ova bila su ista.

(56)

Osim toga, broj PCN-ova koje prodaje industrija Unije nije relevantan za izračun sniženja cijena. Nadalje, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 53. ove Uredbe, Komisija ne može objaviti PCN-ove koje su u razdoblju ispitnog postupka prodavali proizvođači iz Unije u uzroku.

(57)

Kad je riječ o količini i vrijednosti sedam PCN-ova koji se poklapaju s kineskim PCN-ovima kao postotku ukupne prodaje u Uniji proizvođača iz Unije u uzorku, Komisija je u uvodnoj izjavi 1044. privremene uredbe navela da je poklapanje između kineskih PCN-ova i PCN-a Unije u prosjeku bilo vrlo visoko i odgovaralo 88 % ukupne prodaje proizvođača iz Unije u uzorku. Komisija je primijetila da je došlo do pogreške u uvodnoj izjavi 1044. privremene uredbe jer je poklapanje odgovaralo 83 %, a ne 88 % proizvođača iz Unije u uzorku. Ako se isključe vrlo slični PCN-ovi, poklapanje je iznosilo 61 %. Taj je izračun napravljen za obujam prodaje. Izračun koji se temelji na vrijednosti prodaje u tom pogledu nije relevantan jer se cijene PCN-ova razlikuju i stoga bi rezultat bio obmanjujući.

(58)

Nadalje, kako je istaknuto u uvodnoj izjavi 1042. privremene uredbe, nije bilo općeprihvaćene segmentacije za osobne automobile i nije bilo jasno što znače robne marke „niže”, „srednje”, „vrhunske” i „luksuzne” klase jer se ti izrazi mogu raznoliko tumačiti. Ipak, radi pojašnjenja, nije činjenično točno da se prodaja proizvođača električnih vozila na baterije iz Unije uglavnom odnosila na luksuzne/vrhunske segmente u kojima kineski proizvođači imaju zanemarivu prodaju. Na primjer, prema tvrdnjama društava LMC Automotive ili S&P Global Mobility, proizvođači iz Unije kao što su e.Go Mobile, Hyundai, Renault, Stellantis i Volkswagen prodaju robne marke koje se ne smatraju luksuznima ili vrhunskima. Nadalje, grupa Geely u Uniji prodaje robnu marku Polestar 2, koju LMC Automotive i S&P Global Mobility smatraju vrhunskom.

(59)

Naposljetku, Komisija je ublažila učinak nepotpune objave tako što je navela vrlo detaljnu procjenu primijenjene metodologije i analizu sudionika, prodajnih kanala i prodajnih modela upotrijebljenih u razdoblju ispitnog postupka. Kako je prethodno objašnjeno, dodatne pojedinosti nisu se mogle objaviti zbog rizika od otkrivanja identiteta proizvođača iz Unije. Taj je pristup opravdan jer je tržište električnih vozila na baterije u Uniji otvoreno i transparentno te svi sudionici na tržištu imaju dobro razvijene marketinške sposobnosti za ispitivanje modela svojih konkurenata. Iz tih se razloga ne mogu objaviti dodatne pojedinosti o izračunu sniženja cijena, kao što su PCN-ovi.

(60)

Stoga su ti zahtjevi odbijeni.

(61)

Nakon privremene objave grupa SAIC navela je da nije primila pojedinačni izračun marže sniženja cijena.

(62)

Komisija nema pravnu obvezu izračunati maržu sniženja cijena po proizvođačima izvoznicima u uzroku. Marža sniženja cijena je pokazatelj štete i stoga je izračun ponderirane prosječne marže sniženja cijena dovoljan za procjenu štete. To se razlikuje od marže štete (marža sniženja ciljnih cijena) koja se mora izračunati po proizvođaču izvozniku ako se pristojba temelji na marži sniženja ciljnih cijena. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(63)

Nakon privremene objave grupa Geely tvrdila je da Komisija u izračunima sniženja cijena nije upotrijebila iste PCN-ove koje je zatražila od grupe Geely da ih koristi te da nije objasnila opseg novih PCN-ova.

(64)

Međutim, Komisija za izračun marže sniženja cijena nije upotrijebila različite PCN-ove od onih za koje je zatražila od proizvođača izvoznika u uzroku i proizvođača iz Unije u uzorku da ih koriste. Komisija je jednostavno svaki PCN zamijenila oznakom PCN 1, PCN 2 itd. kako ne bi objavila točne PCN-ove upotrijebljene u izračunu sniženja cijena jer bi se tako mogao otkriti identitet proizvođača iz Unije u uzorku, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 53. ove Uredbe. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(65)

Nakon konačne objave kineska vlada i CCCME tvrdili su da u konačnoj objavi nisu navedene bitne činjenice na kojima se temelje nalazi Komisije o subvencioniranju i prijetnji štete koja je time prouzročena, posebno u pogledu: i. navodnog davanja povlaštenih zajmova; ii. navodne dobave ulaznih materijala; i iii. osiguravanja prava korištenja zemljišta uz manju naknadu od primjerene; iv. činjenične osnove za tvrdnju Komisije iz uvodne izjave 771. ove Uredbe da bi proizvođači iz Unije prodali znatno veće količine proizvoda da nije bilo kineskog uvoza električnih vozila na baterije; v. načina na koji je Komisija filtrirala podatke EEA-e i podijelila ih na uvoz električnih vozila na baterije kineskih marki i vlastiti uvoz te procijenila podrijetlo električnih vozila na baterije; osnove za razdvajanje podataka EEA-e na predmetni proizvod i proizvod koji to nije; osnove za podjelu proizvodnje modela Y društva Tesla u EU-u i izvan njega; vi. činjenične osnove na temelju koje je Komisija utvrdila da će se „stanje industrije Unije pogoršati jer će se subvencionirani uvoz iz Kine po sniženim cijenama u doglednoj budućnosti povećati”; vii. činjenične osnove na kojoj Komisija temelji svoju analizu bez pripisivanja za odbacivanje (a) vlastitog uvoza industrije Unije; (b) tržišnog natjecanja unutar industrije Unije; i (c) prelaska industrije Unije s proizvodnje motora s unutarnjim izgaranjem na električna vozila na baterije te drugih poznatih čimbenika koji negativno utječu na stanje industrije Unije; i viii. činjenične osnove za zaključak Komisije da bi svako povećanje troškova zbog regulatornih pitanja utjecalo na industriju Unije samo u prošlosti.

(66)

U trenutku konačne objave Komisija je obavijestila sve zainteresirane strane o svojim nalazima u dokumentu o općoj objavi i dostavila detaljne informacije o metodologiji i izračunima koje je koristila za utvrđivanje stopa subvencija društava u uzorku i pojedinačno ispitanih društava, uključujući pojedinosti o odabiru uzorka, povlaštenom davanju zajmova, dobavi ulaznih materijala i pravima korištenja zemljišta uz manju naknadu od primjerene. Detaljan pregled zaprimljenih primjedaba u vezi s tim programima subvencija naveden je u odjeljcima 3.5. i 3.7.

(67)

Kad je riječ o točki iv., Komisija je u uvodnoj izjavi 771. ove Uredbe navela da se ne slaže da bi došlo do sprečavanja rasta cijena da nije bilo kineskog uvoza i da bi tržište Unije očito bilo znatno različito da na tržištu Unije nisu bile prisutne velike količine subvencioniranog kineskog uvoza po cijenama koje su niže od cijena Unije. Zapravo, da nije bilo nepoštenog tržišnog natjecanja kineskih proizvođača, industrija Unije prodavala bi na tržištu Unije mnogo više električnih vozila na baterije (napominje se da je u razmatranom razdoblju subvencionirani uvoz nepošteno stekao tržišni udio na štetu prodaje industrije Unije, a Kinezi su prodavali slična električna vozila na baterije kao industrija Unije jer je poklapanje između kineskih PCN-ova i PCN-ova Unije u razdoblju ispitnog postupka bilo veće od 90 % za svakog proizvođača izvoznika, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 1031. privremene uredbe), što bi industriji Unije omogućilo da smanji jedinične troškove znatno boljom raspodjelom svojih fiksnih troškova na veću količinu prodanih proizvoda. Proizvođačima iz Unije to bi omogućilo da odrede cijene na profitabilnijim razinama u kontekstu prelaska tržišta s vozila s motorom s unutarnjim izgaranjem na električna vozila na baterije.

(68)

Kad je riječ o točki v., te su tvrdnje razmotrene u uvodnim izjavama 716. i 717. ove Uredbe.

(69)

Kad je riječ o točki vi., kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 1023. ove Uredbe, Komisija je zaključila da bi se uvoz iz Kine povećao nakon procjene nekoliko mjera koje upućuju na vjerojatnost daljnjeg znatnog povećanja uvoza u uvodnim izjavama od 1113. do 1118. privremene uredbe, privlačnost industrije Unije u uvodnim izjavama od 1119. do 1129. privremene uredbe i vjerojatno kretanje tržišnih udjela kineskog uvoza na tržištu Unije u uvodnim izjavama od 1130. do 1137. privremene uredbe. Nadalje, u uvodnoj izjavi 1138. privremene uredbe na temelju procjene brojnih najava kineskih proizvođača izvoznika za lansiranje novih modela električnih vozila na baterije na tržištu Unije zaključila je da će u doglednoj budućnosti vjerojatno doći do povećanja tržišnih udjela uglavnom kineskih robnih marki, kako je objašnjeno u uvodnim izjavama 1126. i 1127. privremene uredbe, dok Unijini OEM-ovi koji s proizvodnje automobila s unutarnjim izgaranjem prelaze na proizvodnju električnih vozila na baterije nisu najavili veće planove za uvoz tih vozila iz Kine, a većina ih je imala jedan model ili robnu marku električnih vozila na baterije koji se uvozio iz Kine u znatno manjim količinama u usporedbi s proizvodnjom u Uniji. Nadalje, zalihe kineskih električnih vozila na baterije u Uniji, kako je utvrđeno u uvodnim izjavama 1157. do 1159. privremene uredbe, relevantan su pokazatelj budućeg pritiska kineskih električnih vozila na baterije na industriju Unije jer su te količine očito uglavnom namijenjene prodaji na tržištu Unije.

(70)

Osim toga, povećanje tržišnog udjela kineskog uvoza dovelo je do smanjenja tržišnog udjela industrije Unije, što znači da je industrija Unije proizvela manju količinu proizvoda te zbog toga imala veće jedinične troškove. S druge strane, da bi se mogla natjecati s kineskim električnim vozilima na baterije, industrija Unije morala bi smanjiti cijene, pa bi se povećali njezini financijski gubici. Nadalje, industrija čiji se tržišni udio stalno smanjuje i koja bilježi sve veće financijske gubitke neće moći nastaviti ulagati niti lansirati nove modele električnih vozila na baterije na tržište Unije. Stoga će se stanje industrije Unije pogoršati jer će se subvencionirani uvoz iz Kine po sniženim cijenama u doglednoj budućnosti povećati.

(71)

Kad je riječ o točki vii., vlastiti uvoz industrije Unije kao čimbenik koji uzrokuje prijetnju štete industriji Unije razmotren je u uvodnoj izjavi 1213. privremene uredbe i uvodnoj izjavi 1218. ove Uredbe. Konkretno, u uvodnoj izjavi 1218. ove Uredbe Komisija je navela da je analizu tzv. vlastitog uvoza provela u uvodnim izjavama od 1212. do 1214. privremene uredbe te je dostavila raščlambu tržišnog udjela uvoza: i. kineskih proizvođača izvoznika povezanih s prelaskom Unijinih OEM-ova s vozila s motorom s unutarnjim izgaranjem na proizvodnju električnih vozila na baterije; ii. društva Tesla; i iii. sveg ostalog kineskog uvoza u tablici 12.a u uvodnoj izjavi 1132. i tablici 12.b u uvodnoj izjavi 1134. privremene uredbe. Komisija je ujedno objasnila da bi tu analizu trebalo razmotriti zajedno s podacima iz tablice 13 ove Uredbe. Nadalje, Komisija je navela da pravni standard o uzročnosti zahtijeva zajedničku procjenu cjelokupnog uvoza podrijetlom iz predmetne zemlje. Upravo je to Komisija učinila u odjeljku 6.1. privremene uredbe. Osim toga, Komisija je kineski uvoz raščlanila, među ostalim, u tablicama 12.a i 12.b privremene uredbe i tablici 13 ove Uredbe kako bi utvrdila kretanja njegova profila. Komisija je zaključila da je uvoz kineskih robnih marki sve veći i da će se prodaja na tržištu Unije povećati zbog dostupnosti zaliha i najava povećanja uvoza na tržište Unije nakon razdoblja ispitnog postupka i u sljedećim godinama. Taj zaključak potvrđuju i podaci nakon RIP-a, koji pokazuju da se uvoz kineskih robnih marki u drugom tromjesečju 2024. znatno povećao na 14,1 %, dok se sav ostali uvoz iz Kine smanjio, kako je prikazano u tablici 10 ove Uredbe. Stoga je Komisija pravilno analizirala tzv. vlastiti uvoz i zaključila da on vjerojatno neće doprinijeti prijetnji materijalne štete.

(72)

Nadalje, tržišno natjecanje unutar industrije Unije kao čimbenik koji uzrokuje prijetnju štete industriji Unije razmotreno je u uvodnim izjavama 1225. i 1227. ove Uredbe. Konkretno, Komisija je objasnila da, iako CCCME i kineska vlada nisu dostavili nikakve dokaze o tome kako tržišno natjecanje industrije Unije ima ili bi moglo imati negativan učinak na proizvođače iz Unije, svrha ispitnog postupka u svakom je slučaju bila procijeniti je li uvoz električnih vozila na baterije iz Kine subvencioniran, ugrožava li industriju Unije i je li u interesu Unije uvesti kompenzacijske mjere ako su ispunjeni pravni uvjeti. Komisija je nadalje objasnila da je ispitnim postupkom utvrđeno da je pogoršanje stanja industrije Unije posljedica nepoštenog vanjskog tržišnog natjecanja sa subvencioniranim kineskim uvozom koji prijeti da će joj nanijeti materijalnu štetu. U tom ispitnom postupku nije ocijenjeno tržišno natjecanje među proizvođačima iz Unije na tržištu Unije jer se nalazi odnose na industriju Unije u cjelini. Osim toga, Komisija je napomenula da CCCME i kineska vlada nisu dostavili nikakve dokaze da je tržišno natjecanje unutar industrije Unije nanijelo štetu industriji Unije ili da je u bilo kojoj mjeri umanjilo vezu između subvencioniranog uvoza iz Kine i prijetnje štete.

(73)

Osim toga, prelazak industrije Unije s proizvodnje motora s unutarnjim izgaranjem na električna vozila na baterije objašnjen je u uvodnim izjavama 1232. do 1234. ove Uredbe. Konkretno, Komisija je navela da je prelazak s vozila s motorom s unutarnjim izgaranjem na električna vozila na baterije ključan kontekst za cjelokupnu prijetnju štete, uzročnost i analizu interesa Unije. Taj je prelazak u tijeku i planira se nastaviti do 2035. Važan je dio zelenog plana Komisije za postizanje ciljnih vrijednosti emisija CO2. Proizvođači iz Unije razvili su detaljne strategije koje uključuju provedbu opsežnih planova ulaganja kako bi se uskladili s relevantnim zakonodavstvom za postizanje tih ciljeva. Tranzicija je stoga ključna za budućnost industrije Unije. Nadalje, prelazak tržišta Unije s vozila s motorom s unutarnjim izgaranjem na električna vozila na baterije dio je regulatornog okvira autoindustrije u Uniji. Proizvođači vozila iz Unije moraju poštovati ovaj regulatorni okvir kao i drugo zakonodavstvo. Ne može se smatrati da takav regulatorni okvir uzrokuje prijetnju štete u smislu članka 8. stavka 8. osnovne uredbe. Naprotiv, to je okvir u sklopu kojeg se provodi procjena prijetnje štete u smislu članka 8. stavka 8. osnovne uredbe. Zapravo, Komisija je utvrdila da neposredna prijetnja industriji Unije ne dolazi od samog prelaska, već od subvencioniranog kineskog uvoza, koji ugrožava njegovu uspješnu provedbu.

(74)

Kad je riječ o točki viii., Komisija je u uvodnoj izjavi 1229. ove Uredbe navela da smatra da bi svako povećanje troškova zbog regulatornih pitanja utjecalo na industriju Unije. Nisu dostavljeni dokazi da bi to pitanje predstavljalo prijetnju štete industriji Unije u godinama nakon razdoblja ispitnog postupka. Nadalje, iako su neki proizvođači iz Unije počeli ulagati u proizvodnju električnih vozila na baterije prije razmatranog razdoblja, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 996. privremene uredbe, u proizvodnju tih vozila najviše se počelo ulagati nakon objave Uredbe (EU) 2019/631 Europskog parlamenta i Vijeća (16), koja je poslije izmijenjena Uredbom (EU) 2023/851 Europskog parlamenta i Vijeća (17). Kako je prikazano u tablici 1 privremene uredbe, na početku razmatranog razdoblja (tj. 2020.) samo je 5,4 % tržišta osobnih vozila u Uniji prešlo na električna vozila na baterije. U Uredbi (EU) 2019/631 zahtijeva se da proizvođači osobnih automobila u Uniji povećaju proizvodnju električnih vozila na baterije i smanje proizvodnju vozila s motorom s unutarnjim izgaranjem koja se prodaju na tržištu Unije. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 1229. ove Uredbe, iako je prelazak na električnu energiju propisan zakonom, to samo po sebi ne predstavlja prijetnju industriji Unije u smislu članka 8. stavka 8. osnovne Uredbe jer se, kao i svaka industrija, proizvođači električnih vozila na baterije moraju prilagoditi postojećem regulatornom okviru. Naime, na temelju regulatornog okvira procjenjuje se prijetnja štete u smislu članka 8. stavka 8. osnovne uredbe. Nadalje, iako se usklađenost s različitim propisima nastavlja i nakon RIP-a, CCCME i kineska vlada nisu naveli nove važne propise koji bi mogli prouzročiti štetu industriji Unije u smislu članka 8. stavka 8. osnovne uredbe. Umjesto toga, Komisija je utvrdila da subvencionirani uvoz ugrožava održivost industrije električnih vozila na baterije u Uniji. Bez poštenih tržišnih uvjeta proizvođači iz Unije neće moći ostvariti potrebnu ekonomiju razmjera.

(75)

Nakon konačne objave CCCME je tvrdio da Komisija nije razmotrila činjenične osnove na koje se oslanjala pri odbacivanju i/ili neuzimanju u obzir i razmatranju dviju ekonomskih analiza koje su pripremili profesori Katoličkog sveučilišta u Leuvenu (Katholieke Universiteit Leuven) i Centar za istraživanje ekonomske politike, a koje je CCCME dostavio 20. prosinca 2023. i 19. srpnja 2024.

(76)

U uvodnoj izjavi 1252. privremene uredbe Komisija je objasnila kako je u izvješću dostavljenom 20. prosinca 2023. zaključeno da je uvoz kineskih električnih vozila na baterije neophodan za Unijino tržište, proizvođače i kupce tih vozila te za Uniju u cjelini jer je potreban za održavanje tržišnog natjecanja i inovacija u Uniji i ubrzavanje dostupnosti električnih vozila na baterije koje si mogu priuštiti prosječni potrošači te za postizanje klimatskih ciljeva Unije. Nadalje, Komisija je u uvodnoj izjavi 1253. privremene uredbe navela da, bez obzira na mjerodavnu i objektivnu vrijednost izvješća dostavljenog 20. prosinca 2023., svrha kompenzacijskih pristojbi nije zaustavljanje uvoza električnih vozila na baterije iz Kine, nego ponovna uspostava jednakih uvjeta na tržištu Unije koje je narušio subvencionirani uvoz iz Kine po niskim cijenama. Stoga se Komisija osvrnula na temeljnu svrhu izvješća. Nadalje, potpuno izvješće dostavljeno je u verziji „Sensitive”, a samo je njegov sažetak dostavljen u verziji koja nije povjerljiva. Naposljetku, u izvješću se iznosi mišljenje dvaju profesora i upućuje na nekoliko akademskih članaka i knjiga izdanih u razdoblju od 1951. do 2020. Nijedan od tih članaka ili knjiga ne odnosi se posebno na industriju električnih vozila na baterijski pogon u Uniji i Kini u razmatranom razdoblju.

(77)

Komisija je smatrala da je u dovoljnoj mjeri ispitala i razmotrila argumente sadržane u tim izvješćima, iako u mnogim slučajevima ti argumenti nisu bili potkrijepljeni nikakvim dokazima ili nisu upućivali ni na jedan relevantan izvor. Potrebno je pojasniti kako se u izvješću, na detaljnijoj razini, navodi da povećanje uvoza kineskih električnih vozila na baterije u Uniju nije posljedica navodnih subvencija jer: (a) većinu uvoza električnih vozila na baterije u EU čini „vlastiti uvoz” poduzeća koja posluju u okviru industrije EU-a, (b) Kina ima dugogodišnje iskustvo u području baterija za potrošačku elektroniku, (c) uvoz iz Kine odražava stanje u tehnološkom ciklusu, (d) proizvodnja baterija samo je privremeno važna za uspjeh u industriji električnih vozila na baterije.

(78)

U odjeljku 3. privremene uredbe i odjeljku 3. ove Uredbe Komisija je dokazala da su električna vozila na baterije iz Kine subvencionirana. Kad je riječ o točki (a), Komisija je u uvodnoj izjavi 998. privremene uredbe objasnila da su neki proizvođači iz Unije uvozili električna vozila na baterije iz Kine. Nadalje, pitanje vlastitog uvoza kao čimbenika koji uzrokuje prijetnju štete industriji Unije razmotreno je u uvodnoj izjavi 1213. privremene Uredbe i uvodnoj izjavi 1183. ove Uredbe. Konkretno, u uvodnoj izjavi 1183. ove Uredbe Komisija je navela da je analizu tzv. vlastitog uvoza provela u uvodnim izjavama od 1212. do 1214. privremene uredbe te je dostavila raščlambu tržišnog udjela uvoza: i. kineskih proizvođača izvoznika povezanih s prelaskom Unijinih OEM-ova za vozila s motorom s unutarnjim izgaranjem na proizvodnju električnih vozila na baterije; ii. društva Tesla; i iii. sveg ostalog kineskog uvoza u tablici 12.a u uvodnoj izjavi 1132. i tablici 12.b u uvodnoj izjavi 1134. privremene uredbe. Komisija je ujedno objasnila da bi tu analizu trebalo razmotriti zajedno s podacima iz tablice 13 ove Uredbe. Nadalje, Komisija je navela da pravni standard o uzročnosti zahtijeva zajedničku procjenu cjelokupnog uvoza podrijetlom iz predmetne zemlje. Upravo je to Komisija učinila u odjeljku 6.1. privremene uredbe. Osim toga, Komisija je kineski uvoz raščlanila, među ostalim, u tablicama 12.a i 12.b privremene uredbe i tablici 13 ove Uredbe kako bi utvrdila kretanja njegova profila. Komisija je zaključila da je uvoz kineskih robnih marki sve važniji i da će se prodaja na tržištu Unije povećati zbog dostupnosti zaliha i najava povećanja uvoza na tržište Unije nakon razdoblja ispitnog postupka i u nadolazećim godinama. Taj zaključak potvrđuju i podaci nakon RIP-a, koji pokazuju da se uvoz kineskih robnih marki u drugom tromjesečju 2024. znatno povećao na 14,1 %, dok se sav ostali uvoz iz Kine smanjio, kako je prikazano u tablici 10 ove Uredbe. Stoga je Komisija pravilno analizirala tzv. vlastiti uvoz i zaključila da on vjerojatno neće doprinijeti prijetnji materijalne štete.

(79)

Kad je riječ o točkama (b), (c) i (d), nije važno što Kina ima dugogodišnje iskustvo u području baterija za potrošačku elektroniku. Kako je objašnjeno u odjeljku 3. privremene i ove Uredbe, kineska vlada subvencionirala je baterije za električna vozila na baterije.

(80)

Nadalje, u izvješću se navodi da nije postojala prijetnja štete jer (a) privremena prekomjerna proizvodnja prirodna je pojava, (b) s obzirom na to da je kapacitet za proizvodnju električnih vozila na baterije dinamičan, ne može se promatrati odvojeno od kapaciteta za proizvodnju vozila s motorom s unutarnjim izgaranjem, (c) znatna segmentacija tržišta smanjuje učinak na tržišno natjecanje, (d) razlike u cijenama među modelima posljedica su više različitih čimbenika, ali cijene električnih vozila na baterije uvezenih iz Kine nisu sustavno niže od cijena tih vozila proizvedenih u EU-u, (e) prodor električnih vozila na baterije na tržište odvija se prema predvidljivim obrascima novih tehnologija i u konačnici dovodi do kineskih ulaganja u Europu, (f) znatni mrežni učinci u infrastrukturi za punjenje zahtijevaju brzo uvođenje električnih vozila na baterije, (g) zbog globalnih lanaca vrijednosti sastavnih dijelova za vozila koja koriste nove izvore energije (NEV) proizvođači iz EU-a imaju koristi od razvijenog kineskog tržišta.

(81)

Komisija je u odjeljku 5. privremene Uredbe i odjeljku 5. ove Uredbe dokazala da uistinu postoji prijetnja štete. Taj je zaključak donesen procjenom čimbenika iz članka 8. stavka 8. drugog podstavka osnovne uredbe, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 1105. osnovne uredbe.

(82)

Osim toga, Komisija je pitanje kapaciteta, segmentacije i razlike u cijeni (tj. marže sniženja cijena) razmotrila u privremenoj uredbi i ovoj Uredbi. Komisija nadalje ne smatra da je veliki neiskorišteni kapacitet u Kini privremen, a CCCME nije dostavio dokaze o tome. Nadalje, Komisija nije promatrala kapacitet za proizvodnju električnih vozila na baterije odvojeno od kapaciteta za proizvodnju vozila s motorom s unutarnjim izgaranjem, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 1142. privremene uredbe. Osim toga, buduća ulaganja kineskih proizvođača izvoznika u Uniji nisu obuhvaćena ovim ispitnim postupkom jer je njegova svrha izjednačiti uvjete na tržištu Unije. Komisija je pitanje infrastrukture za punjenje razmotrila i u odjeljku 7. privremene uredbe. Naposljetku, uvođenjem mjera neće se zaustaviti uvoz ni električnih vozila na baterije ni dijelova potrebnih industriji Unije iz Kine.

(83)

Naposljetku, u izvješću se navodi da mjere za ograničavanje uvoza kineskih električnih vozila na baterije ne bi bile u interesu Unije jer bi se ograničavanjem uvoza tih vozila (a) odrekla važnih koristi za okoliš, (b) smanjilo statičko cjenovno tržišno natjecanje, (c) smanjilo dinamičko tržišno natjecanje i (d) ograničili poticaji poduzeća za inovacije.

(84)

Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 81. ove Uredbe, uvođenjem kompenzacijskih mjera neće se zaustaviti uvoz iz Kine. Samo će se izjednačiti uvjeti na tržištu Unije.

(85)

U izvješću od 19. srpnja 2024. iznesene su primjedbe na nalaze iz privremene uredbe. U izvješću se upućuje na izvješće od 20. prosinca 2023. i na dva akademska članka izrađena 2016. odnosno 2023.

(86)

U izvješću se navodi da je razlika u cijenama bila veća od stvarne i da ne podrazumijeva sniženje cijena zbog (a) razlika u uočljivim karakteristikama, (b) različitih tržišnih segmenata, (c) vrijednosti robne marke za poduzeća iz Unije, (d) vrijednosti postojećih trgovačkih predstavništva za poduzeća iz Unije, (e) početnih cijena novih sudionika na tržištu, (f) razlika u troškovima proizvodnje i (g) selektivnog uzorkovanja.

(87)

Točke (a), (b), (c), (d) razmotrene su u uvodnim izjavama od 1022. do 1049. privremene uredbe i uvodnim izjavama od 748. do 831. ove Uredbe. Nadalje, kad je riječ o točki (e), činjenica da novi sudionici općenito ulaze na tržište po nižim cijenama od postojećih sudionika nije relevantna. Činjenica je da se električna vozila na baterije iz Kine subvencioniraju i predstavljaju prijetnju tržištu Unije. Nadalje, činjenica da kineski proizvođači imaju niže troškove proizvodnje također nije relevantna jer se čini da je niži trošak povezan s primljenim subvencijama. Naposljetku, na kineske proizvođače izvoznike nije primijenjen selektivan odabir uzorka i to je pitanje već u više navrata razmotreno u privremenoj uredbi i ovoj Uredbi.

(88)

U izvješću se također navodi da je povećanje uvoza iz Kine precijenjeno i da neće doći do daljnjeg rasta. Komisija se nije složila s tom tvrdnjom. Kako je objašnjeno u tablici 13 ove Uredbe, u drugom tromjesečju 2024. uvoz kineskih marki električnih vozila na baterije već je dosegnuo 14,1 % tržišnog udjela.

(89)

Osim toga, u izvješću se navodi da argument o višku kapaciteta nije relevantan jer: (a) proizvođači iz Unije i kineski proizvođači imaju neiskorišteni kapacitet, ali to ne utječe na odluke o određivanju cijena i izvozu, (b) srednjoročni kapacitet proizvođača iz Unije i kineskih proizvođača, u koji se uračunavaju vozila s motorom s unutarnjim izgaranjem i električna vozila na baterije, gotovo je neograničen u odnosu na veličinu tržišta električnih vozila na baterije.

(90)

Komisija je odlučno osporila tvrdnju da višak kapaciteta kineskih proizvođača izvoznika nije relevantan. Nadalje, tvrdnja da industrija Unije ima navodni višak kapaciteta (koju je Komisija odbacila u uvodnoj izjavi 845. ove Uredbe) nije relevantna jer industrija Unije ne prijeti štetom kineskoj domaćoj industriji. Industrija Unije u Kinu izvozi vrlo male količine električnih vozila na baterije. Nadalje, budući da ispitni postupak obuhvaća samo električna vozila na baterije, Komisija je zakonski obvezna ispitati ta vozila, a ne vozila s motorom s unutarnjim izgaranjem. Komisija je razmotrila kapacitet za proizvodnju vozila s motorom s unutarnjim izgaranjem u Kini kao alternativni izračun neiskorištenog kapaciteta za proizvodnju električnih vozila na baterije (vidjeti uvodnu izjavu 1142. privremene uredbe).

(91)

Osim toga, u izvješću se navodi i da: (a) kineski proizvođači ne izvoze osobito velike količine električnih vozila na baterije, (b) proizvođači iz Unije bilježe veliko povećanje izvoza, (c) kineski proizvođači nisu usmjereni na izvozna tržišta.

(92)

Komisija se nije složila s tim tvrdnjama. Jasno je da je tržišni udio kineskog uvoza u razdoblju ispitnog postupka od 25,0 %, kako je navedeno u tablici 2.a privremene uredbe, znatan. O izvozu industrije Unije raspravljalo se u odjeljku 6.2.2. privremene uredbe. Nadalje, činjenica da su kineski proizvođači usmjereni na izvozno tržište razmotrene su u uvodnim izjavama od 1114. do 1118. privremene uredbe i uvodnim izjavama od 1031. do 1043. ove Uredbe.

(93)

U izvješću se navodi i sljedeće: (a) moguće subvencije kineskim poduzećima trebalo bi usporediti s mogućim subvencijama poduzećima iz Unije i (b) subvencije kineskim proizvođačima električnih vozila na baterije vjerojatno su precijenjene.

(94)

Točka (a) razmotrena je u uvodnoj izjavi 1262. privremene uredbe. Kad je riječ o točki (b), Komisija je u odjeljku 3. privremene uredbe i odjeljku 3. ove Uredbe detaljno objasnila kako su subvencije izračunane, a detaljni izračuni podijeljeni su s kineskim proizvođačima izvoznicima u uzorku koji su imali priliku dostaviti primjedbe.

(95)

Osim toga, u izvješću se ponavljaju argumenti o interesu Unije navedeni u uvodnoj izjavi 83. ove Uredbe.

(96)

CCCME nije istaknuo koje konkretne točke predstavljene u tim izvješćima Komisija nije izravno ili neizravno razmotrila ni u privremenoj uredbi ni u ovoj Uredbi. Stoga, s obzirom na objašnjenja iz uvodnih izjava od 76. do 95. ove Uredbe, Komisija je smatrala da su glavne točke dvaju izvješća izravno ili neizravno obuhvaćene privremenom uredbom i/ili ovom Uredbom.

(97)

Nakon konačne objave CCCME i kineska vlada tvrdili su da nije jasno kako je Komisija izračunala količinu proizvoda koji su proizvedeni u razdoblju ispitnog postupka jer se podaci u bazi podataka Prodcom ne dostavljaju na mjesečnoj osnovi. CCCME i kineska vlada tvrdili su da nisu dostavljene pojedinosti o javno dostupnim izvorima na koje upućuje Komisija.

(98)

Na tu je tvrdnju odgovoreno u uvodnoj izjavi 689. ove Uredbe. Osim toga, Komisija nije mogla objaviti koje je internetske stranice proizvođača iz Unije koristila za to jer bi otkrila koji je proizvođač iz Unije surađivao u ispitnom postupku. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(99)

Nakon konačne objave CCCME i kineska vlada tvrdili su i da Komisija tijekom ispitnog postupka nije zainteresiranim stranama brzo i pravodobno stavila na raspolaganje informacije koje su dostavile druge zainteresirane strane.

(100)

Komisija se nije složila s tom tvrdnjom. Budući da je određenim stranama odobrena anonimnost, Komisija je morala pažljivo provjeriti informacije koje su dostavile strane kako bi osigurala da identitet proizvođača iz Unije ne bude nehotično otkriven. Taj je proces bio vrlo dugotrajan. Nadalje, prije nego što je Komisija objavila svoje nalaze, dokumentacija ispitnog postupka koja nije povjerljiva bila je u potpunosti ažurirana, a CCCME i kineska vlada imali su dovoljno vremena za podnošenje primjedbi. To je vidljivo i iz znatnog broja primjedbi CCCME-a i kineske vlade nakon privremene i konačne objave.

(101)

Nakon konačne objave CCCME i kineska vlada ponovili su tvrdnju da je Komisija proizvođačima iz Unije odobrila prekomjernu povjerljivost. Ujedno su tvrdili i. da sažeci podataka iz razdoblja nakon ispitnog postupka koji nisu povjerljivi, a koje su dostavili proizvođači iz Unije u uzorku nisu dostupni u dokumentaciji koja nije povjerljiva; i ii. da je umjesto toga Komisija pripremila konsolidirani sažetak odgovora na upitnike nakon razdoblja ispitnog postupka koji nije povjerljiv.

(102)

Upitnik nakon razdoblja ispitnog postupka nije sadržavao narativni upitnik kao izvorni upitnik. Osim toga, u skladu s tablicama u Excelu iz odgovora na izvorni upitnik koji nije povjerljiv, Komisija je, kako bi zaštitila anonimnost identiteta proizvođača iz Unije u uzorku, odlučila u dokumentaciju ispitnog postupka koja nije povjerljiva uključiti verziju glavnih informacija zatraženih u tablicama u Excelu iz upitnika na konsolidiranoj osnovi (tj. objedinjeni su podaci svih proizvođača iz Unije u uzorku) primjenom indeksâ.

(103)

CCCME i kineska vlada nadalje su tvrdili da Komisija nije dostavila dostatne pojedinosti i dovoljno detaljna objašnjenja o ključnim materijalnim činjeničnim i pravnim pitanjima u odnosu na nalaze o štetnom subvencioniranju te da nije odgovorila na primjedbe CCCME-a niti navela razloge za odbijanje iznesenih argumenata. CCCME smatra da nisu razmotrena sljedeća pitanja ili za njih nisu dostavljeni dostatni dokazi ili objašnjenja: i. razlozi za odluku da se Tesla (Shanghai) ne uključi u uzorak kineskih proizvođača izvoznika i da se prihvati njegov zahtjev za pojedinačno ispitivanje u kasnoj fazi postupka; ii. sastav industrije električnih vozila na baterije u Uniji, razinu suradnje industrije Unije, što se podrazumijeva i relevantnost proizvođača originalne opreme u kontekstu industrije Unije, kao i stupanj prelaska različitih proizvođača iz Unije s motora s unutarnjim izgaranjem na električna vozila na baterije, iii. uloga i relevantnost analize sniženja cijena i procjene kineskih cijena električnih vozila na baterije koje su 30 % niže od troškova proizvodnje industrije Unije u određivanju sprečavanja rasta cijena.

(104)

Razlozi za neuključivanje društva Tesla (Shanghai) u uzorak i omogućivanje pojedinačnog ispitivanja razmotreni su u odjeljcima 1.5.3. i 1.6.

(105)

Točke ii. i iii. razmotrene su u uvodnim izjavama 682. i 793. ove Uredbe.

(106)

Nakon konačne objave kineska vlada tvrdila je da se prava zainteresiranih strana na obranu nisu poštovala. Konkretno, tvrdila je da je Komisija zanemarila argumente i dokaze koje su dostavile kineska vlada i druge strane.

(107)

Komisija je napomenula da ta tvrdnja nije potkrijepljena dokazima. što znači da je to opća primjedba bez konkretnih dokaza. Komisija je ponovila da je odgovorila na sve primjedbe koje su strane dostavile. Cijeli ispitni postupak proveden je potpuno transparentno, pri čemu su sve strane imale nekoliko puta priliku za iznošenje podataka, argumenata i dokaza tijekom cijelog postupka. Komisija je zatražila potrebne podatke, poslala pisma za dopunu podataka, provela provjere na licu mjesta u više od stotinu društava i objavila sve relevantne izračune. Primjedbe strana uzete su u obzir i omogućile su Komisiji da prilagodi svoje nalaze ako je to bilo propisno opravdano. Stoga je tvrdnja, koja je bila nepotkrijepljena, općenita i nije bila u skladu sa stvarnošću postupka, odbačena.

(108)

Nakon dodatne konačne objave kineska vlada tvrdila je da u otvorenoj dokumentaciji nema dokaza o komunikaciji između Komisije i industrije Unije o ponovljenim zahtjevima Komisije za dostavu podatka iz prvog tromjesečja 2024. i njihovu primitku. Kineska vlada nadalje je tvrdila da je bila iznenađena time što je industrija Unije mogla dostavljati informacije do posljednjeg trenutka i da su njezini podaci prihvaćeni u tako kasnoj fazi ispitnog postupka, što je sasvim suprotno od Komisijina netaktičnog i neobjašnjenog odbijanja dobro obrazloženog zahtjeva kineske vlade da zakaže saslušanje nakon podnošenja pisanih primjedbi i postavljanja kratkog desetodnevnog roka kineskoj vladi za iznošenje primjedbi na dokument o općoj objavi od 177 stranica, podnošenje dokumenata za saslušanje i održavanje saslušanja. Prethodno navedene činjenice dodatno dokazuju da je zainteresiranim kineskim stranama nezakonito i diskriminatorno uskraćena potpuna i primjerena prilika za ostvarivanje prava na obranu, čime su prekršeni članci 12.1, 12.1.2, 12.3 i 12.4.1 Sporazuma WTO-a o subvencijama i kompenzacijskim mjerama.

(109)

Odgovarajuće informacije dostavljene su 29. kolovoza 2024. (18), odnosno čim su svi zatraženi podaci bili dostupni Komisiji. Nadalje, Komisija je 9. rujna 2024. u dokumentaciji ispitnog postupka koja nije povjerljiva ažurirala bilješku u dokumentaciji tromjesečnim podacima za razdoblje nakon RIP-a (19).

(110)

Nadalje, Komisija je mogla prihvatiti podatke odgovarajućeg proizvođača iz Unije koji su nedostajali jer te informacije nisu onemogućile dovršetak ispitnog postupka u zakonskim rokovima. To je znatno drukčije od pristanka na produljenje roka za održavanje rasprava. Nadalje, iako se kineska vlada žalila da razdoblje od deset dana za iznošenje primjedbi na dokument o općoj objavi nije bilo dovoljno, Komisija je napomenula da je kineska vlada uspjela dostaviti prilično opsežne primjedbe (podnesak kineske vlade uključivao je 151 stranicu primjedbi). Kineska vlada nije pokazala kako bi dostavljanje primjedbi u zatraženom roku spriječilo ostvarivanje njezina prava na obranu. Stoga se Komisija nije složila da je kineskim zainteresiranim stranama nezakonito i diskriminatorno uskraćena potpuna i primjerena prilika za ostvarivanje prava na obranu.

(111)

Nakon privremene objave CCCME, kineska vlada i grupa Geely tvrdili su da je opseg proizvoda iz ispitnog postupka nezakonito i sa zakašnjenjem proširen tako da uključuje električna vozila s motorom s unutarnjim izgaranjem za povećanje autonomije, a da zainteresiranim stranama nije dana obavijest ni prilika da iznesu primjedbe o planiranoj izmjeni, što je utjecalo na njihova prava na zakonito postupanje. CCCME i kineska vlada nadalje su tvrdili i. da se u Obavijesti o pokretanju postupka ili dokumentu o pokretanju postupka ne upućuje na povećanje autonomije, iako se u dokumentu o pokretanju postupka jasno upućuje na punjenje/ponovno punjenje vozila; ii. da električna vozila na baterije s uređajem za povećanje autonomije imaju autonomiju vožnje usporedivu s vozilima s motorom s unutarnjim izgaranjem, dok električna vozila na baterije bez uređaja za povećanje autonomije imaju znatno nižu autonomiju vožnje od vozila s motorom s unutarnjim izgaranjem, iii. kontrolni broj proizvoda („PCN”) i svojstva proizvoda navedeni u upitniku za kineske izvoznike i industriju Unije nisu sadržavali upućivanje na uređaj za povećanje autonomije i nisu uzeli u obzir posebna obilježja tih vozila; iv. nema informacija o tome kako je Komisija dobila ili procijenila podatke za ta električna vozila na baterije (nijedan kineski proizvođač izvoznik u uzorku nije proizvodio i izvozio tu vrstu električnih vozila na baterije), a informacije za tu vrstu električnih vozila na baterije ne postoje ni u Prodcom-u ni u podacima o mobilnosti S&P-a. Stoga su CCCME i kineska vlada tvrdili da bi električna vozila na baterije s uređajem za proširenje autonomije trebalo isključiti iz područja primjene ovog ispitnog postupka jer se, osim iznimno ograničenog izvoza takvih vozila iz Kine u EU, u potpunosti razlikuju od standardnih električnih vozila na baterije u pogledu fizičkih i tehničkih svojstava, troškova proizvodnje i cijena te percepcije potrošača i nisu u izravnom tržišnom natjecanju sa standardnim električna vozila na baterije.

(112)

Komisija je napomenula da su CCCME i kineska vlada samo iznijeli te argumente, ali nisu dostavili dokaze kojima bi ih potkrijepili.

(113)

U Obavijesti o pokretanju postupka proizvod koji je predmet ovog ispitnog postupka definiran je kao nova električna vozila na baterije konstruirana prvenstveno za prijevoz devet ili manje osoba uključujući vozača, pogonjena isključivo jednim ili više elektromotora. U njoj je navedena i oznaka KN za proizvod koji je predmet ispitnog postupka, 8703 80 10 . Opis proizvoda koji je predmet ispitnog postupka ne mora uključivati sva svojstva tog proizvoda. Nadalje, u Obavijesti o pokretanju postupka nije navedeno da su električna vozila na baterije s izvorom energije za povećanje autonomije isključena iz opsega ispitnog postupka.

(114)

Kad je riječ o načinu na koji je Komisija prikupila podatke, takva električna vozila na baterije uvoze se i pod oznakom KN obuhvaćenom ispitnim postupkom, stoga je njihov uvoz iz Kine ili ostalih trećih zemalja tijekom razmatranog razdoblja, ako ga je bilo, obuhvaćen podacima koji se odnose na oznaku KN 8703 80 10 . S&P Mobility Data i EEA izvijestili su o takvim električnim vozilima na baterije, a tijekom razdoblja ispitnog postupka nijedno takvo vozilo iz Kine nije bilo registrirano na tržištu Unije. Jedini dokaz u dokumentaciji upućuje na to da je nakon razdoblja ispitnog postupka kineski proizvođač izvoznik Seres najavio takva električna vozila na baterije za tržište Unije (Seres 7 s izvorom energije za povećanje autonomije (20)) te je neznatan broj takvih električnih vozila na baterije registriran nakon razdoblja ispitnog postupka.

(115)

Nadalje, kad je riječ o industriji Unije, dokazi u dokumentaciji upućuju na to da je tijekom razmatranog razdoblja prodaja tog proizvoda bila neznatna.

(116)

Treba napomenuti da se električna vozila na baterije s izvorom energije za povećanje autonomije razlikuju od punjivih hibridnih vozila. Dok u električnim vozilima na baterije s izvorom energije za povećanje autonomije motor s unutarnjim izgaranjem samo puni bateriju, u punjivim hibridnim vozilima motor s unutarnjim izgaranjem samostalno pokreće kotače. Osim toga, punjiva hibridna vozila uvoze se pod oznakom KN drukčijom od one obuhvaćene ovim ispitnim postupkom. Stoga ta vozila, za razliku od električnih vozila na baterije s izvorom energije za povećanje autonomije, doista nisu bila obuhvaćena opsegom ispitnog postupka.

(117)

Iako izvor energije za povećanje autonomije sâm po sebi doista nije bio naveden u PCN-u, bila je navedena autonomija vozila, a svrha izvora energije za povećanje autonomije jest povećanje autonomije vozila.

(118)

Nadalje, iako tijekom razmatranog razdoblja gotovo nije bilo ni uvoza električnih vozila na baterije s izvorom energije za povećanje autonomije iz Kine ni prodaje proizvođačâ iz Unije na tržištu Unije, električna vozila na baterije temelje se na tehnologiji koja se stalno razvija, stoga se ne može isključiti da će se u budućnosti ta vrsta električnih vozila na baterije izvoziti u znatnim količinama i da će ih proizvoditi proizvođači iz Unije na tržištu Unije. Komisija je u tom pogledu smatrala da su električna vozila na baterije bez izvora energije za povećanje autonomije i ona s izvorom energije za povećanje autonomije vrlo slična električna vozila na baterije, pri čemu glavnu malu tehničku razliku čine izvor energije za povećanje autonomije i povezani sastavni dijelovi, stoga su očito isti proizvod obuhvaćen opsegom ispitnog postupka.

(119)

Stoga su električna vozila na baterije s izvorom energije za povećanje autonomije obuhvaćena opsegom ispitnog postupka.

(120)

Nadalje, Komisija je u privremenoj uredbi iz opsega ispitnog postupka isključila kategorije vozila L6 i L7 u skladu s Uredbom (EU) br. 168/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (21). Komisija pojašnjava da su iz opsega ispitnog postupka isključene sve kategorije vozila od L1 do L7 u skladu s tom uredbom.

(121)

Budući da nije bilo drugih primjedbi o proizvodu iz ispitnog postupka, predmetnom proizvodu i istovjetnom proizvodu, potvrđuju se nalazi iz uvodnih izjava od 184. do 195.

(122)

Nakon privremene objave grupa BYD, CAAM, grupa Geely, grupa Dongfeng, kineska vlada, NIO, grupa SAIC i društvo Tesla (Shanghai) iznijeli su primjedbe o privremenim nalazima o subvencijama. Neke primjedbe koje je iznijelo društvo Tesla (Shanghai) zbog povjerljive prirode razmotrene su u zasebnom dopisu.

(123)

Budući da nije bilo primjedbi o postojanju tih planova, projekata i dokumenata, potvrđene su uvodne izjave od 196. do 206. privremene uredbe.

(124)

Budući da nije bilo primjedbi o postojećim vladinim planovima i politikama za potporu industriji električnih vozila na baterije, potvrđene su uvodne izjave od 207. do 253. privremene uredbe.

(125)

Nakon privremene objave kineska vlada prigovorila je Komisijinoj primjeni raspoloživih podataka o materijalima povezanima s povlaštenim financiranjem tvrdeći da je Komisija kao tijelo koje provodi ispitni postupak dužna ispitati predmet i proslijediti upitnik financijskim institucijama od kojih traži suradnju. Kineska vlada dodala je da se raspoloživi podaci mogu primijeniti samo ako nedostaju određene „neophodne” informacije, tj. informacije koje nadležno tijelo „zahtijeva” da bi donijelo svoje zaključke (22).. Točnije, kineska vlada dodala je da su informacije o vlasničkom udjelu financijskih institucija javno dostupne i da Komisija nema osnove za upotrebu raspoloživih podataka.

(126)

Nadalje, kineska vlada dodala je da je Komisija nezakonito prebacila teret istrage te je uputila na članak 12. Sporazuma WTO-a o subvencijama i kompenzacijskim mjerama i povezanu sudsku praksu, prema kojima su određene obveze navodno obveze tijela koje provodi ispitni postupak i ne mogu se prenijeti na „zainteresiranog člana” (kineska vlada) (23). Stoga je smatrala da je pribjegavanje raspoloživim podacima nezakonito jer Komisija nije na odgovarajući način obavijestila ispitanika o tome koje se informacije od njega zahtijevaju. Kineska vlada navela je i da tijela ne mogu prisiliti vladu izvoznicu (zainteresiranog člana) da „radi za tijelo koje provodi ispitni postupak”.

(127)

Kineska vlada napomenula je da su tijelu koje provodi ispitni postupak i zainteresiranom članu nametnute različite i nezamjenjive obveze. Nadalje, kako je dobro zabilježilo Povjerenstvo u predmetu Meksiko – antidampinške mjere za rižu, „tijelo koje provodi ispitni postupak ne smije se oslanjati na inicijativu zainteresiranih strana kako bi ispunilo obveze koje su zapravo njegove”.

(128)

Kako je opisano u uvodnim izjavama od 266. do 268. privremene uredbe, Komisija je napomenula da su zatražene informacije kineskoj vladi dostupne za sve subjekte u kojima je kineska vlada glavni ili većinski dioničar. Slično tomu, kad je riječ o financijskim institucijama koje nisu u državnom vlasništvu, kineska vlada kao regulatorno tijelo ovlaštena je zahtijevati od svih financijskih institucija s poslovnim nastanom u Narodnoj Republici Kini da dostave informacije te im naložiti da objave informacije javnosti. Komisija je zatim istaknula da kineska vlada ne može izbjeći svoje odgovornosti uskraćivanjem informacija koje na temelju svojih ovlasti i regulatorne uloge stvarno posjeduje.

(129)

Radi administrativne praktičnosti i učinkovitijeg prikupljanja informacija Komisija je od kineske vlade zatražila da svim relevantnim financijskim institucijama proslijedi posebne upitnike, što ona nije učinila iako je nadležna zatražiti odgovore na posebna pitanja od financijskih institucija koje su osigurale financiranje proizvođačima izvoznicima u uzorku. Osim toga, utvrđeno je da obrazloženje da je Komisija ta koja ima dužnost kontaktirati s relevantnim financijskim institucijama nije osnovano, ponajprije zato što bi joj popis relevantnih financijskih institucija bio poznat tek nakon primitka odgovora proizvođača izvoznika iz uzorka na upitnik. Nadalje, činjenice da je banka EXIM obavijestila Komisiju na vlastitu inicijativu i da su u okviru prethodne antisubvencijske istrage primljeni odgovori raznih financijskih institucija na upitnik pokazale su da je kineska vlada mogla proslijediti upitnik. Internetske stranice koje je navela kineska vlada, a koje sadržavaju vlasničke udjele financijskih institucija, nisu sadržavale sve potrebne informacije koje je Komisija zatražila u odgovoru na upitnik o davanju povlaštenih zajmova. Stoga je Komisija odbacila tu tvrdnju.

(130)

Budući da nije bilo drugih primjedbi, potvrđene su uvodne izjave od 255. do 273. privremene uredbe.

(131)

Nakon privremene objave kineska vlada ponovila je svoju tvrdnju o Komisijinoj primjeni raspoloživih podataka u vezi s ulaznim materijalima tvrdeći da je Komisija, kao tijelo koje provodi ispitni postupak, dužna ispitati i proslijediti upitnik dobavljačima ulaznih materijala te od njih zatražiti da surađuju. Kineska vlada dodala je da smatra da zatražene informacije i informacije koje SAIC nije dostavio nisu potrebne za istragu niti su potrebne u redovnoj antisubvencijskoj istrazi, a informacije o dobavljačima i tržišnim uvjetima mogle su se dobiti od društava u uzorku.

(132)

Komisija je napomenula da su ti argumenti razmotreni u odjeljku 3.3.1.2. privremene uredbe. Prvo, Komisija je ponovila stav da ona treba utvrditi koje se informacije smatraju potrebnima za ispitni postupak, a ne stranka. Nadalje, istaknula je da kineska vlada, za razliku od nekih prethodnih ispitnih postupaka (24), ovaj put nije proslijedila upitnik trećim stranama. I od CATL-a je, putem trgovačkih društava iz uzorka s kojima je povezan, zatraženo da dostavi upitnik, što nije učinio. Osim toga, kineska vlada ima i potrebne ovlasti za interakciju s proizvođačima ulaznih elemenata, bez obzira na to jesu li u državnom vlasništvu ili ne. Nadalje, kineska vlada nije dostavila relevantne informacije o određenim tržištima, kao što su tržišta baterija i litija. Stoga se Komisija morala osloniti na raspoložive podatke. Kad je riječ o zatraženim informacijama, napominje se da je Komisija zatražila samo informacije koje su bile potrebne za procjenu postoji li subvencioniranje za predmetni proizvod i procjenu razine dostupnog subvencioniranja za taj proizvod. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(133)

Nakon konačne objave, društvo CATL tvrdilo je da je Komisija mogla dobiti sve potrebne informacije o kupnji baterija od grupa društava u uzorku i da njegova nesuradnja ni u kojem slučaju ne može biti osnova za „zaključke i pretpostavke koji se donose bez ograničenja i temelje se na iskrivljenim činjenicama”.

(134)

Društvo CATL iznijelo je općenite i neutemeljene tvrdnje. Komisija je istaknula da je, kako je prethodno objašnjeno u uvodnoj izjavi 810. privremene uredbe, društvo CATL, iako su ga kontaktirale dvije grupe u uzorku s kojima je imao zajedničke pothvate, odbilo dostaviti odgovor na upitnik, zbog čega Komisija nije imala ključne informacije za procjenu njegova stanja na temelju njegovih podataka. Nadalje, raspoloživi podaci o opskrbi baterijama primijenjeni su i na grupu SAIC (uvodne izjave 338. i 860. privremene uredbe), jedno od društava s kojima društvo CATL ima zajednički pothvat. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(135)

Budući da nije bilo drugih primjedbi, potvrđene su uvodne izjave od 274. do 286. privremene uredbe.

(136)

Nakon privremene objave kineska vlada ponovila je tvrdnju o nepostojanju informacija o pripremi, praćenju i provedbi programa te statističkih podataka o predmetnim vozilima. Stoga nije mogla dostaviti informacije kojima nije raspolagala te bi svaka upotreba raspoloživih podataka bila neopravdana i nezakonita.

(137)

Komisija je napomenula, kako je opisano u uvodnim izjavama 297. i 298. privremene uredbe, da su joj informacije o pripremi, praćenju i provedbi programa te statistički podaci o vozilima na koja utječe program koji je na snazi nekoliko godina i uključuje znatna financijska sredstva iz središnjeg proračuna kojim upravlja kineska vlada relevantni i potrebni kako bi donijela zaključak. Budući da tih informacija nije bilo (nije ih dostavila kineska vlada), Komisija je imala pravo prema potrebi upotrijebiti raspoložive podatke. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(138)

Budući da nije bilo daljnjih primjedbi, potvrđene su uvodne izjave od 287. do 299. privremene uredbe.

(139)

Budući da nije bilo primjedbi, potvrđene su uvodne izjave od 300. do 305. privremene uredbe.

(140)

Budući da nije bilo primjedbi, potvrđene su uvodne izjave od 306. do 317. privremene uredbe.

(141)

Nakon privremene objave grupa SAIC iznijela je tvrdnju da je Komisija općenito zanemarila informacije koje su dostavili njezini subjekti, a koje je smatrala manjkavim u nekim aspektima, te da je umjesto njih upotrijebila alternativne izvore informacija. Smatrala je da je Komisija za svako društvo trebala provesti konkretno ispitivanje nedostataka, procijeniti opseg tih nedostataka i upotrijebiti informacije koje je imala u evidenciji za svako društvo iz grupe. Nadalje, grupa SAIC tvrdila je da bi pojam „raspoloživi podaci” iz pravila WTO-a u tom kontekstu trebalo tumačiti kao „najbolji raspoloživi podaci” jer je stajalište Žalbenog tijela u predmetu SAD – Toplovaljani čelik bilo da tijelo koje provodi ispitni postupak „ima pravo odbiti informacije koje su dostavile zainteresirane strane” samo ako te informacije nisu i. provjerljive; ii. dostavljene na odgovarajući način kako bi se bez nepotrebnih poteškoća mogle upotrebljavati u ispitnom postupku, iii. dostavljene na vrijeme; i iv. dostavljene na mediju ili računalnom jeziku koji su zatražila nadležna tijela. Tijela koja provode ispitni postupak ne smiju odbaciti informacije koje ”nisu predane u najboljem obliku s bilo kojeg stajališta” ako je „zainteresirana strana postupila kako je najbolje mogla”. Žalbeno tijelo WTO-a smatralo je da tijelo koje provodi ispitni postupak, ako nije zadovoljno informacijama koje je dostavila zainteresirana strana, mora ispitati elemente informacija kojima nije zadovoljno.

(142)

Kad je riječ o navodnoj „dobroj vjeri” koju je grupa SAIC pokazala suradnjom u ovom ispitnom postupku, Komisija je napomenula da su u nekoliko slučajeva, koje su na kraju svakog posjeta radi provjere propisno zabilježili i istražni tim i predstavnici društava, društva koja pripadaju grupi SAIC odbila istražnom timu dostaviti ključne informacije ili im omogućiti pristup, iako su bile lako dostupne i mogle bi se dostaviti da je grupa SAIC postupila kako je najbolje mogla. Komisija je stoga odlučila odbiti djelomične informacije koje su se smatrale manjkavima ili nepotpunima i koje se nisu mogle u potpunosti provjeriti. U skladu s uvjetima utvrđenima u članku 28. stavku 3. osnovne uredbe te su djelomične informacije zanemarene jer grupa SAIC namjerno nije postupila kako je najbolje mogla, što se vidjeti u prethodno navedenim neosporenim prilozima izvješćima o provjeri na licu mjesta u kojima se navode dokumenti koje su subjekti koji su dio grupe SAIC u cijelosti odbili dostaviti ili čiji su određeni relevantni dijelovi redigirani, iako su bili lako dostupni. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(143)

Grupa SAIC tvrdila je da privremeni nalazi ne odražavaju činjenicu da „je u svakom trenutku u ispitnom postupku surađivala u dobroj vjeri i dosljedno nastojala olakšati rad Komisije”. Nadalje, tvrdila je da pravne subjekte koji su dio struktura zajedničkih pothvata ne može prisiliti na suradnju u ispitnom postupku.

(144)

U tom pogledu Komisija upućuje na dva „dopisa na temelju članka 28.” poslana grupi SAIC nakon primitka njezina odgovora na upitnik i nakon provjere na licu mjesta, u kojima su navedena brojna područja za koja grupa SAIC nije dostavila ključne informacije zatražene u okviru ovog ispitnog postupka, čime je ometala ispitni postupak. Nadalje, Komisija je grupu SAIC opširno obavijestila o posljedicama primjene raspoloživih podataka na nju, uključujući posljedice za povezane pravne subjekte koji su dio struktura zajedničkih pothvata. Komisija je ponovila da su joj ti pravni subjekti s obzirom na postojeće veze u smislu vlasničkih udjela i/ili prirode djelatnosti tih subjekata trebali dostaviti odgovor na upitnik kako bi mogla provjeriti informacije i u konačnici zatražiti dodatne dokaze. Budući da neki povezani pravni subjekti iz zajedničkih pothvata nisu surađivali, Komisija je imala pravo prema potrebi upotrijebiti raspoložive podatke. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(145)

Nakon privremene objave grupa SAIC tvrdila je da Komisija nije trebala primijeniti članak 28. osnovne uredbe na neka njezina društva, a u konačnici i na nju samu.

(146)

Kako je navedeno u uvodnim izjavama od 318. do 371. privremene uredbe, utvrđeno je da su odgovori koji su primljeni od različitih subjekata koji su dio grupe SAIC vrlo manjkavi. Stoga su se privremeni nalazi ispitnog postupka morali djelomično temeljiti na raspoloživim podacima, u skladu s člankom 28. osnovne uredbe. Naime, grupa SAIC nije objavila da postoje povezana trgovačka društva niti je dostavila odgovore na upitnike za druga povezana trgovačka društva. Unatoč mogućnosti da postoje dokazi da su tri dioničara jednog društva u grupi SAIC donijela zajedničke odluke, grupa SAIC tvrdila je da jedan od njih nije izravno povezan s njom, nego samo sa stranim društvom, stoga ne može vršiti kontrolu nad njim ili ga prisiliti da dostavi upitnik. Te se informacije nisu činile točnima na temelju javno dostupnih financijskih izvještaja i nisu se mogle provjeriti jer je društvo redigiralo neke dijelove zapisnika sa sastanaka Upravnog odbora na kojima su mogli biti prisutni predstavnici njegovih triju dioničara.

(147)

Bez obzira na to, činjenica je da je grupa SAIC unatoč zahtjevima da dostavi odgovor na upitnik o nekoliko svojih povezanih subjekata odlučila ne surađivati i da je stoga svoja povezana društva izložila upotrebi raspoloživih podataka u skladu s člankom 28. osnovne uredbe.

(148)

Osim toga, grupa SAIC tvrdila je da je Komisija upotrijebila informacije o vrijednosnim papirima osiguranima imovinom koje je izdalo jedno povezano društvo za koje od nje nikad nije zatražila da dostavi odgovor na upitnik. Taj je subjekt zapravo jedno od novih trgovačkih društava navedenih u uvodnoj izjavi 329. privremene uredbe, za koja je prema javno dostupnim izvorima utvrđeno da su povezana i uključena u razne ključne ugovorne odnose koji su uključivali aktivnosti kao što su pružanje ulaznih elemenata, kapitala, zajmova, jamstava i drugih vrsta financiranja unutar grupe SAIC. Budući da grupa SAIC nije dostavila informacije o postojanju tog društva, Komisija nije mogla zatražiti odgovor na upitnik. Da je to društvo dostavilo odgovor na upitnik, Komisija bi mogla utvrditi postoje li povezana trgovačka društva te utvrditi djelatnosti i točne veze između raznih povezanih trgovačkih društava. Budući da takvog odgovora na upitnik i relevantnih informacija nije bilo, Komisija je za svoje nalaze morala upotrijebiti raspoložive podatke, koji su uključivali informacije o vrijednosnim papirima osiguranima imovinom koje je izdalo to društvo, a koji su se smatrali izvorom povlaštenog financiranja kako je objašnjeno u uvodnim izjavama 368. i 369. Na temelju toga ta je tvrdnja odbačena.

(149)

Budući da nije bilo daljnjih primjedbi o primjeni odredaba članka 28. stavka 1. osnovne uredbe na grupu SAIC, potvrđene su uvodne izjave od 318. do 371. privremene uredbe.

(150)

Nakon privremene objave grupa Geely dostavila je primjedbe o primjeni raspoloživih podataka.

(151)

Prvo, Grupa Geely ponovila je tvrdnju da ne može prisiliti društvo CATL da dostavi informacije zbog nemogućnosti kontrole nad njim. Tvrdila je i da se, ako su proizvođač izvoznik i treća strana povezani isključivo putem zajedničkog pothvata, dostupni podaci ne mogu potkrijepiti informacijama te treće strane.

(152)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 376. privremene uredbe, Komisija je napomenula da su društvo CATL i grupa Geely osnovali zajednički pothvat za razvoj, proizvodnju i prodaju baterijskih ćelija, modula i paketa. Stoga su pravno priznati kao poslovni partneri. U smislu članka 127. Provedbene uredbe Komisije (EU) 2015/2447 (25) smatrali su se povezanim stranama, stoga je od obiju strana zatraženo da dostave odgovor na upitnik o subvencijama. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(153)

Drugo, grupa Geely tvrdila je da je zahtjev za informacije o trgovačkim društvima iz njezine grupe koja sudjeluju u financiranju električnih vozila na baterije dospio u odmakloj fazi ispitnog postupka i da nije dovoljno precizan.

(154)

Međutim, Komisija je napomenula da je upitnik za proizvođače izvoznike, koji je dostupan od pokretanja ispitnog postupka u listopadu, već uključivao zahtjev za informacije o trgovačkim društvima uključenima u aktivnosti financiranja. Nadalje, u dopisu od 6. ožujka 2024. Komisija posebno upućuje na subjekte koji su možda prikupili sredstva putem vrijednosnih papira osiguranih imovinom (uključujući vrijednosne papire osigurane zelenom imovinom) i drugim sredstvima. Komisija je odobrila i produljenje roka za dostavu takvih informacija. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(155)

Treće, grupa Geely tvrdila je da je sve dostupne informacije o bespovratnim sredstvima dostavila u odgovoru na upitnik i tijekom provjera na licu mjesta. Svrha bespovratnih sredstava naznačena je na bankovnim izvadcima, o kojima se detaljno raspravljalo tijekom posjeta na licu mjesta. Tvrdila je i da bespovratna sredstva povezana s imovinom obuhvaćaju isključivo relevantnu imovinu, a da se bespovratnim sredstvima koja nisu povezana s imovinom podupire svakodnevno poslovanje i za električna vozila na baterije i za ona koja nisu na baterije.

(156)

Komisija je napomenula, kako je opisano u uvodnim izjavama 300. i 380. privremene uredbe, da na temelju ograničenih informacija dostupnih iz bankovnih izvadaka nije mogla utvrditi temeljne programe subvencija za programe bespovratnih sredstava povezane s proizvodom iz ispitnog postupka. Osim toga, kineska vlada nije dostavila pojedinosti o ad hoc bespovratnim sredstvima dodijeljenima skupinama iz uzorka. Stoga je ta tvrdnja grupe odbačena.

(157)

Grupa Geely tvrdila je i da je potrebne informacije dostavila u ranoj fazi ispitnog postupka te da je objavljivanjem i objašnjavanjem strukture i organizacije svojeg poslovanja pokazala potpunu transparentnost.

(158)

Komisija je uvažila trud grupe Geely u odgovaranju na njezin zahtjev za informacije. Međutim, napomenula je i, kako je opisano u uvodnoj izjavi 384. privremene uredbe, da joj je kasno dostavljanje određenih informacija otežalo mogućnost provjere njihove potpunosti i točnosti. Konkretno, Komisija nije mogla potvrditi ulazne elemente u odnosu na obujam proizvodnje i troškove električnih vozila na baterije jer dostavljene informacije o troškovima nisu sadržavale potrebne pojedinosti koje su u upitniku zatražene od proizvodnih subjekata. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(159)

Kad je riječ o pravima korištenja zemljišta, grupa Geely tvrdila je da njezino sjedište nije povezano s proizvodnjom i prodajom električnih vozila na baterije, stoga je nebitno za ispitni postupak. Tvrdila je i da je dostavila tražene informacije.

(160)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 387. privremene uredbe, utvrđeno je da se sjedište djelomično upotrebljava za aktivnosti povezane s električnim vozilima na baterije. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(161)

U primjedbama o privremenoj objavi grupa Geely ponovila je tvrdnju da zahtjevi za buduće projekte povezane s proizvodnjom električnih vozila na baterije premašuju opseg ispitnog postupka. Međutim, Komisija je tu tvrdnju odbila kao nedosljednu jer je grupa Geely u jednom podnesku zatražila da se jedan njezin proizvodni subjekt doda na popis proizvodnih subjekata grupe Geely (26) nakon početka proizvodnje i izvoza novog modela električnog vozila na baterije nakon razdoblja ispitnog postupka kako je definirano u uvodnoj izjavi 9. privremene uredbe.

(162)

Budući da nije bilo daljnjih primjedbi o primjeni odredaba članka 28. stavka 1. osnovne uredbe na grupu Geely, potvrđene su uvodne izjave od 372. do 387. privremene uredbe.

(163)

Nakon privremene objave grupa BYD osporila je primjenu članka 28. zbog izostanka odgovora društva Hunan Yuneng New Energy Materials Co. Ltd, povezanog dobavljača LFP-a, na upitnik jer je on definicijom „povezanog društva” bio obuhvaćen samo u jednom dijelu razdoblja ispitnog postupka. Grupa BYD zatražila je od Komisije da u izračun koristi za LFP uključi količine i cijene koje je dostavio predmetni dobavljač uz naknadu manju od primjerene. Tu je tvrdnju ponovila nakon konačne objave. Ponovila je i primjedbe kojima osporava primjenu članka 28. na jedno svoje društvo za koje se smatralo da nije povezano, pri čemu je dodala da se sporazum sklopljen između dviju strana odnosio na proizvodni kapacitet, a ne na određivanje cijena, te da su kupovne cijene određivane u skladu s djelovanjem ponude i potražnje na tržištu. Grupa BYD dostavila je i presliku triju naloga za kupnju u različitim razdobljima kao dodatni dokaz za svoje tvrdnje.

(164)

Komisija je podsjetila da su ugovori o kupnji između grupe BYD i društva Hunan Yuneng New Energy Materials Co., Ltd. koje je dostavila grupa BYD sklopljeni prije početka razdoblja ispitnog postupka i da su se kupnje stoga obavljale po cijenama utvrđenima kad je grupa BYD bila društvo povezano sa svojim dobavljačem LFP-a. Kad je riječ o tvrdnjama grupe BYD da se sporazumima između dviju strana utvrđivao samo proizvodni kapacitet, a ne cijene, Komisija podsjeća da su sporazumi, kako je već obuhvaćeno uvodnom izjavom 892. privremene uredbe, sadržavali odredbe o cijeni kojima se osigurava da će imati koristi od najpovoljnije ponude, tj. da neće platiti višu cijenu od bilo kojeg drugog kupca društva Hunan Yuneng New Energy Materials Co. Ltd., kao i formulu za određivanje cijene. Kad je riječ o tvrdnjama da su takve transakcije obavljene u skladu s dinamikom tržišta, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 864. privremene uredbe, smatra se da je kinesko tržište narušeno zbog nacionalnih i sektorskih politika koje su donijeli domaći dobavljači baterija i LFP-a, posebno onih koje se odnose na strukture cijena. Štoviše, s obzirom na nedostatak suradnje dobavljača sirovina Komisija nije mogla procijeniti je li cijena po kojoj je grupa BYD kupovala LFP bila u skladu s tržišnim uvjetima, pa ju je, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 928. privremene uredbe, zamijenila prosječnom kupovnom cijenom LFP-a nepovezanih dobavljača. S obzirom na to i budući da nisu dostavljene provjerljive informacije, Komisija je odbacila tu tvrdnju.

(165)

Budući da nije bilo daljnjih primjedbi o primjeni odredaba članka 28. stavka 1. osnovne uredbe na grupu BYD, potvrđene su uvodne izjave od 388. do 400. privremene uredbe.

(166)

Budući da nije bilo primjedbi, potvrđene su uvodne izjave od 401. do 406. privremene uredbe.

(167)

Budući da nije bilo primjedbi o subvencijama i programima subvencioniranja opisanima u odjeljku 3.4. privremene uredbe, potvrđena je njezina uvodna izjava 407.

(168)

Nakon privremene objave kineska vlada tvrdila je da je Komisija bila dužna analizirati ključna obilježja i funkcije svakog subjekta i njegov odnos s vladom (zasebno) te za svaki subjekt (pojedinačno, ne u okviru grupe) utvrditi može li se klasificirati kao javno tijelo (27).

(169)

U tom je pogledu tvrdila da osim za banku EXIM Komisija nije provela takvu procjenu na pojedinačnoj osnovi, već se navodno oslonila na prethodne ispitne postupke i druge javno dostupne dokumente te na procjenu na najvišoj razini banke EXIM i nekih drugih banaka navodno uključenih u pružanje financiranja industriji električnih vozila na baterije. Nadalje je tvrdila da banka EXIM ne obavlja „vladinu funkciju” (28) i da kineska vlada ne vrši kontrolu nad njom. Na temelju toga kineska vlada zaključila je da Komisija zaključke nije temeljila na čvrstim dokazima i ispravnom obrazloženju.

(170)

Komisija nije analizirala samo situaciju banke EXIM, nego i situaciju svih drugih kineskih poslovnih banaka u državnom vlasništvu („SOCB”) koje su pružile povlašteno financiranje sektoru električnih vozila na baterije, a koje nisu surađivale. Budući da druge poslovne banke u državnom vlasništvu nisu surađivale, Komisija se morala osloniti na raspoložive podatke kako bi donijela nalaze u tom pogledu, kako je zaključeno u uvodnoj izjavi 460. privremene uredbe. Na temelju toga, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 464. privremene uredbe, Komisija je odlučila koristiti raspoložive podatke kako bi utvrdila mogu li se te financijske institucije u državnom vlasništvu smatrati javnim tijelima. Na temelju toga ta je tvrdnja odbačena i potvrđeni su zaključci iz uvodnih izjava od 466. do 467. privremene uredbe.

(171)

Prvo, Komisija je pojedinačno utvrdila vlasništvo države u svakoj od petnaest poslovnih banaka u državnom vlasništvu koje su pružile povlašteno financiranje grupama u uzorku nakon što je u uvodnim izjavama 461. i 462. privremene uredbe uputila na postojeći normativni okvir u kojem posluju poslovne banke u državnom vlasništvu. Konkretni primjeri toga navedeni su u uvodnim izjavama 430. i 431. privremene uredbe za banke koje su do kraja 2021./2022. zajedno činile vrlo velik dio financijskog sektora NRK-a u pogledu imovine. Osim toga, Komisija je u uvodnoj izjavi 463. privremene uredbe dostavila dokaze na temelju javno dostupnih informacija, kao što su nedavna godišnja izvješća, o državnom vlasništvu za ostale banke u državnom vlasništvu koje su pružile financiranje sektoru električnih vozila na baterije.

(172)

Nakon konačne objave kineska vlada tvrdila je da Komisijina odluka o (državnim) udjelima kako je razrađena u uvodnim izjavama 430. i 431. privremene uredbe i uvodnoj izjavi 170. ove Uredbe nije istovjetna procjeni po pojedinačnim subjektima i nije dovoljna za zaključak da su predmetne financijske institucije u državnom vlasništvu. Tvrdila je i da je Komisija navodno zaključila da kineska vlada nije imala udjele u svim financijskim institucijama (bankama u državnom vlasništvu).

(173)

Budući da nije bilo novih popratnih elemenata koji bi bili u suprotnosti sa zaključkom o državnom udjelu, Komisija je ostala pri zaključku koji se temelji na podrobnijoj analizi informacija u dokumentaciji. Međutim, na prikupljanje informacija utjecala je nesuradnja kineskih financijskih institucija, osim banke EXIM, koja je surađivala samo djelomično, stoga se Komisija morala osloniti na raspoložive podatke. Nadalje, Komisija se nije složila s tvrdnjom kineske vlade da je navodno priznala da kineska vlada nema udio u svim poslovnim bankama u državnom vlasništvu. Zaključak kineske vlade nije potkrijepljen i u suprotnosti je s načelom da je poslovna banka u državnom vlasništvu po svojoj prirodi u državnom vlasništvu.

(174)

Komisija je zatim utvrdila da kineska vlada ima znatnu kontrolu nad poslovnim bankama u državnom vlasništvu. Dostavljeni su dokazi o formalnim pokazateljima koji ukazuju na kontrolu nad poslovnim bankama u državnom vlasništvu putem upravljačke strukture banaka. Naime, kako je navedeno u uvodnim izjavama 431. i 432. privremene uredbe, u statutu svih poslovnih banaka u državnom vlasništvu od 2017. navedena je jasna uloga Komunističke partije Kine (KPK-a) u nadzoru i donošenju odluka tih financijskih institucija. Naposljetku, u odjeljku 3.5.1.5. privremene uredbe navedeni su dokazi o znatnoj kontroli kineske vlade putem regulatornog okvira. Komisija je napomenula da sve poslovne banke u državnom vlasništvu posluju unutar iste upravljačke strukture i regulatornog okvira kao banka EXIM.

(175)

Budući da kineska vlada nije odgovorila na pitanja o upravljačkoj strukturi, procjeni rizika ili primjerima koji se odnose na posebne zajmove industriji električnih vozila na baterije, Komisija je također morala upotrijebiti raspoložive podatke. Suprotno tvrdnji kineske vlade Komisija nije uputila samo na prethodne ispitne postupke, nego i na temeljita izvješća (29) izdana tijekom ili ubrzo nakon razdoblja ispitnog postupka i kojima se potvrđuju zaključci doneseni u prethodnim ispitnim postupcima. U svakom slučaju, Komisija je smatrala da su nalazi iz prethodnih ispitnih postupaka i dalje valjani i da kineska vlada nije dostavila nijedan element koji bi bio u suprotnosti s tim zaključkom. Na temelju svih tih elemenata Komisija je tu tvrdnju odbacila i potvrdila svoje nalaze.

(176)

Nadalje, kad je riječ o navodnoj površnoj analizi vlasništva, Komisija je uputila na informacije koje je kineska vlada dostavila tijekom posjeta radi provjere, pri čemu navodno nije mogla dostaviti informacije o dioničaru koji je vlasnik gotovo 90 % uplaćenog kapitala banke EXIM, tj. društvu Wutongshu Investment Platform Co., Ltd. Prema javno dostupnim informacijama (30) kojima raspolaže Komisija, ta je platforma za ulaganja u stopostotnom vlasništvu kineskih tijela putem kineske Državne uprave za devizno poslovanje („SAFE”). U tom je kontekstu Komisija također morala upotrijebiti raspoložive podatke kako bi utvrdila nalaze i „popunila praznine” nastale zbog nedostatka suradnje kineske vlade. Na temelju toga ta je tvrdnja odbačena.

(177)

Nakon konačne objave kineska vlada tvrdila je i da Komisija nije analizirala je li vlada delegirala svoje ovlasti predmetnim subjektima te je uputila na sudsku praksu WTO-a (31). U tom je pogledu Komisija smatrala da primjenjiva sudska praksa u skladu s kojom „državno vlasništvo, iako nije odlučujući kriterij, može poslužiti kao dokaz koji, zajedno s drugim elementima, upućuje na delegiranje vladinih ovlasti” potvrđuje da je djelovala u skladu s primjenjivim pravnim okvirom tako što je analizirala državno vlasništvo i druge elemente, kao što su formalni pokazatelji kontrole i regulatorni okvir.

(178)

Nakon privremene objave kineska vlada navela je i da mogućnost da vlada imenuje ili zapošljava dužnosnike ili osoblje u subjektu nije dovoljna za dokazivanje kontrole i da bi trebalo dokazati djeluju li te „imenovane osobe” neovisno. Nadalje, dodala je da u izjavama Komisije da se „kineska vlada oslanjala na taj normativni okvir kako bi provodila znatnu kontrolu nad postupanjem banke u državnom vlasništvu koja surađuje kad god je davala zajmove industriji električnih vozila na baterije” i da banka EXIM djeluje na način koji je „propisala kineska vlada” nedostaju popratni dokazi.

(179)

Kad je riječ o prethodno navedenim tvrdnjama, Komisija je uputila na uvodne izjave 426. i 427. privremene uredbe, u kojima se navodi da „država izravno imenuje upravu banke EXIM”, da „državno vijeće imenuje nadzorni odbor”, da „partijski odbor banke EXIM ima vodeću i politički ključnu ulogu osigurati da banka EXIM provodi politike i glavne inicijative Partije i države” te da je „vodstvo Partije uključeno u sve aspekte korporativnog upravljanja”. U tom je uskom kontekstu Komisija smatrala da su članovi uprave i nadzornog odbora koje je nominirala ili imenovala država usmjereni na provedbu vladinih mjera u skladu s politikama Partije i njezinim glavnim kretanjima. Osim toga, trebalo bi napomenuti da se Komisija pri dokazivanju da kineska vlada ima kontrolu nad poslovnim bankama u državnom vlasništvu nije oslanjala samo na mogućnost da kineska vlada imenuje osoblje u subjektu.

(180)

Nakon konačne objave kineska vlada tvrdila je da Komisija nije provela procjenu pojedinačnih subjekata u pogledu upravljanja financijskim institucijama, osim banke EXIM.

(181)

Komisija je u tom pogledu uputila na uvodne izjave od 431. do 433. privremene uredbe, koje se ne primjenjuju isključivo na banku EXIM, nego na sve financijske institucije u državnom vlasništvu u NRK-u. Zbog toga se takva procjena pojedinačnih subjekata nije smatrala potrebnom. Na temelju toga ta je tvrdnja odbačena.

(182)

Nakon konačne objave kineska vlada dodala je i da Komisija na temelju članka 34. Zakona o bankama ne može zaključiti da banke moraju djelovati na određeni način ili da je banka EXIM pod znatnom kontrolom kineske vlade te da bi Komisija trebala sveobuhvatnije tumačiti čitav Zakon o bankama i njegove članke 4., 5. i 41., kojima se kineskoj vladi zabranjuje kontrola nad odlukama banaka i jamči njihovo neovisno poslovanje.

(183)

Kineska vlada uputila je i na članak 15. Općih pravila o zajmovima, u kojem se navodi da „u skladu s državnom politikom relevantne službe mogu subvencionirati kamate na zajmove radi promicanja rasta određenih industrija i gospodarskog razvoja u nekim područjima”, te je navela da ta odredba ne dokazuje znatnu kontrolu vlade ili izvršavanje vladinih ovlasti.

(184)

Kineska vlada iznijela je primjedbu i da je Odluka br. 40 ponajprije smjernica, da se člankom 17. te odluke „od banaka zahtijeva da poštuju kreditna načela” te da je kreditna potpora ograničena „samo na projekte ulaganja koji pripadaju poticanoj kategoriji”, pri čemu Komisija ima pravnu obvezu dokazati da su „takve obveznice” povezane s navodno poticanim projektima ulaganja.

(185)

Kineska vlada također je uputila na Privremene mjere o upravljanju zajmovima za obrtni kapital navedene u njezinu odgovoru na upitnik te istaknula da se relevantno prihvaćanje zahtjeva za zajam te provjera, ispitivanje i odobrenje zajma ne odnose na zahtjeve u pogledu razmatranja navodnih industrijskih politika.

(186)

Kineska vlada navela je i da se Komisija ne može osloniti na njezine „sveobuhvatne ciljeve” (koji se navode u Trogodišnjem akcijskom planu CBIRC-a za razdoblje od 2020. do 2022.), već mora dokazati da određena konkretna mjera vlade dovodi do njezine kontrole nad predmetnim subjektom (javnim tijelom) te da činjenicu da financijska institucija slijedi zakon države ili ga se pridržava ne može tumačiti kao vladinu kontrolu.

(187)

Kineska vlada navela je i da je Komisijino tumačenje godišnjeg izvješća banke EXIM za 2022. selektivno, da su određeni dijelovi izdvojeni iz konteksta i da se odnose na razmatranja o općoj gospodarskoj stabilnosti zemlje koja su odvojena od napretka industrijske politike, pri čemu je banka EXIM osigurala financiranje za razne sektore.

(188)

Kad je riječ o prirodi i pravnom učinku članaka 4., 5., 31. i 41. Zakona o bankama, članka 15. Općih pravila o zajmovima, članka 19. Odluke br. 40. i Privremenih mjera o upravljanju zajmovima za obrtni kapital, Komisija je uputila na uvodne izjave 449. i 450. privremene uredbe, u kojima je već razmotrila te tvrdnje. Budući da nije bilo novih elemenata, prethodno navedene tvrdnje odbačene su.

(189)

Kineska vlada također je navela da državno vlasništvo nije jednako konceptu „javnog tijela” i da mogućnost da vlada imenuje dužnosnike mora biti popraćena ovisnim djelovanjem tih imenovanih predstavnika vlade. U tom je pogledu uputila na članak 5. „Privremenog pravilnika o nadzornim odborima u ključnim financijskim institucijama u državnom vlasništvu” i ukazala na činjenicu da Nadzorni odbor „ne sudjeluje u aktivnostima donošenja poslovnih odluka i poslovnog upravljanja financijske institucije u državnom vlasništvu niti se u njih upliće” kako bi naglasila da ne postoji institucionalna kontrola.

(190)

Komisija se nije složila s tom tvrdnjom i uputila je na uvodnu izjavu 178. ove Uredbe u kojoj Komisija smatra da su članovi uprave i odbora nadzornih tijela koje je imenovala ili imenovala država usmjereni na provedbu vladinih mjera u skladu s politikama stranke i njezinim glavnim kretanjima. Na temelju toga ta je tvrdnja odbačena.

(191)

Nakon konačne objave kineska vlada tvrdila je da činjenica da je država predložila članove uprave i nadzornog odbora banke EXIM ne znači da su oni usmjeravani da provode vladine mjere u skladu s politikama Partije i njezinim glavnim kretanjima. Tvrdila je i da je Komisija zanemarila službene dokaze koji navodno pokazuju da financijske institucije i članovi njihove uprave moraju djelovati neovisno. Isto tako, tvrdila je da službeni dokazi pokazuju da Odbor nadzornih tijela u skladu sa zakonom ne smije utjecati na donošenje odluka financijskih institucija u državnom vlasništvu.

(192)

U tom pogledu Komisija je uputila na uvodnu izjavu 178. ove Uredbe u kojoj Komisija smatra da su članovi uprave i odbora nadzornih tijela koje je imenovala ili imenovala država usmjereni na provedbu vladinih mjera u skladu s politikama stranke i njezinim glavnim kretanjima. Nadalje, Komisija je smatrala i da bi nadzorna tijela u okviru svojih funkcija i odgovornosti provodila vladine mjere u skladu s politikama partije i glavnim kretanjima. Na temelju toga te su tvrdnje odbačene.

(193)

Nakon konačne objave kineska vlada također je navela da se u Planu razvoja industrije vozila na nove oblike energije za razdoblje 2012. – 2020. („plan za razdoblje 2012. – 2020.”) ne navodi iznos financiranja koji bi se trebao dodijeliti predmetnim sektorima i da taj plan nije bio u primjeni tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(194)

Komisija je smatrala da činjenica da u planu nije naveden iznos financiranja nije relevantna. Napomenula i da je plan za razdoblje 2012. – 2020. prethodnik Plana razvoja industrije vozila na nove oblike energije (2021. – 2035.) te da se oba plana odnose na sektor koji uključuje proizvod koji je predmet ispitnog postupka. U svakom slučaju, kako je vidljivo iz odjeljka 3.2. privremene uredbe, plan za razdoblje 2012. – 2020. nije jedini kojim se predviđa povlašteno financiranje poticanih industrija kao što je industrija električnih vozila na baterije.

(195)

Kineska vlada navela je i da je Komisija uputila samo na određene elemente Obavijesti Ministarstva financija o metodi procjene uspješnosti poslovnih banaka od 15. prosinca 2020., a zanemarila činjenicu da se u njoj upućuje i na aspekte kao što je „jačanje odlučujuće uloge tržišnog mehanizma” kako bi potkrijepila tvrdnju da financijske institucije nisu dužne obraćati pozornost na razmatranja industrijske politike, isključujući komercijalna (tržišna) razmatranja.

(196)

Na toj je osnovi kineska vlada zaključila da Komisija nije dokazala da taj „normativni okvir nije rukovoditeljima i nadzornicima banke ostavio nikakvu slobodu u pogledu toga hoće li ga se pridržavati kad su u pitanju proizvođači izvoznici u uzorku, čime je rukovodstvo te banke stavljeno u položaj ovisnosti”.

(197)

Kineska vlada smatrala je da Komisija, ako ipak zaključi da su financijske institucije doista javna tijela, ne bi utvrdila koju vladinu funkciju te institucije obavljaju (ako obavljaju ikakvu).

(198)

U istom je kontekstu kineska vlada tvrdila da politički zajmovi ne postoje i da se ona ne upliće u postupak odobravanja zajmova, o kojem banke odlučuju neovisno i na temelju tržišnih načela. Kineska vlada ujedno je ponovila tvrdnje kojima odbija Komisijino ustrajanje na zaključku da su poslovne banke koje su u državnom vlasništvu javna tijela.

(199)

Nadalje, kineska vlada uputila je na nalaze Komisije da su proizvođači električnih vozila na baterije dobivali zajmove po „kamatnim stopama koje su niže od ili blizu povlaštene stope za zajmove” (LPR) (vidjeti uvodnu izjavu 486. privremene uredbe) i da se ta stopa zapravo temelji na ponudama banaka na temelju stvarnih kamatnih stopa za zajmove koje se primjenjuju za kupce najviše kvalitete, uzimajući u obzir trošak sredstava, tržišnu ponudu i potražnju, premije za rizik i druge čimbenike.

(200)

Komisija je smatrala da je utvrdila koje su državne funkcije obavljale poslovne banke u državnom vlasništvu, tj. pružanje povlaštenog financiranja za poticani sektor, u ovom slučaju sektor električnih vozila na baterije, u skladu s primjenjivim nacionalnim planovima prema njihovoj definiciji u odjeljku 3.2. privremene uredbe. Osim toga, budući da osim djelomične suradnje banke EXIM nijedna druga banka nije surađivala, Komisija nije mogla provjeriti tvrdnje kineske vlade o važnim elementima kao što je procjena kreditne sposobnosti.

(201)

Naprotiv, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 453. privremene uredbe, Komisija je utvrdila da su tri grupe proizvođača izvoznika u uzorku ostvarile korist od zajmova po kamatnim stopama nižima ili skoro jednakima primarnoj stopi za zajmove („LPR”), koja je navodno dostupna kupcima najviše kvalitete, uzimajući u obzir trošak sredstava, tržišnu ponudu i potražnju, premije za rizik i druge čimbenike (32). Činjenica da su tri proizvođača iz uzorka ostvarila korist od stopa koje su još niže od onih dostupnih kupcima „najviše kvalitete” potvrdila je da postoji normativni okvir u kojem financijske institucije ne posluju neovisno, već su usmjerene na provedbu nacionalnih politika pružanjem povlaštenog financiranja industriji električnih vozila na baterije kako je opisano u uvodnoj izjavi 455. privremene uredbe. Na temelju toga prethodne su tvrdnje odbačene.

(202)

Nakon konačne objave kineska vlada tvrdila je da je Komisija selektivno odabrala informacije iz različitih dokumenata kako bi potkrijepila svoje stajalište da je kineska vlada stvorila normativni okvir za provedbu znatne kontrole nad financijskim institucijama. Kineska vlada tvrdila je da je Komisija u odgovoru na njezinu tvrdnju samo ponovila njezine argumente, ali je zanemarila službene dokaze.

(203)

Komisija se nije složila s tom tvrdnjom. Komisija je u biti smatrala da je odgovorila na tvrdnje kineske vlade te da nije „selektivno birala” informacije kako bi potkrijepila zaključak o normativnom okviru, nego ga je temeljila na detaljnoj analizi elemenata u evidenciji koji proizlaze iz dokumenata o pravnom okviru u kojem posluju financijske institucije, nacionalnih i sektorskih politika, informacija prikupljenih od surađujućih proizvođača električnih vozila na baterije, nalaza iz prethodnih ispitnih postupaka i raspoloživih činjenica s obzirom na nedostatak suradnje kineskih banaka. Budući da kineske financijske institucije nisu surađivale nakon što im kineska vlada nije proslijedila ad hoc upitnik, Komisija nije mogla potvrditi navodne „dokaze u dokumentaciji” koje je dostavila kineska vlada. Na temelju toga te su tvrdnje odbačene.

(204)

Nakon privremene objave grupa CAAM tvrdila je da se poslovne banke ne mogu smatrati javnim institucijama jer banke obavljaju tržišne operacije kako bi ostvarile dobit, a automobilska poduzeća financiraju se preko tih poslovnih banaka u skladu s tržišnim mehanizmima.

(205)

Kako je opisano u odjeljku 3.5.1.1. privremene uredbe, Komisija je zaključila da su financijske institucije koje su u državnom vlasništvu javna tijela u smislu članka 2. točke (b) u vezi s člankom 3. stavkom 1. točkom (a) podtočkom i. osnovne uredbe te da se u svakom slučaju smatra da im je kineska vlada povjerila funkcije koje se obično povjeravaju javnim tijelima i usmjeravala ih u njihovu izvršavanju u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke iv. osnovne uredbe. U odjeljku 3.5.1.9. privremene uredbe Komisija je zaključila da vlada i privatnim financijskim institucijama povjerava izvršavanje određenih funkcija ili ih usmjerava na to. Nadalje, nalazi ovog ispitnog postupka i nalazi Komisije u prijašnjim ispitnim postupcima (33) o istim financijskim institucijama nisu potkrijepili tvrdnju da banke posluju u skladu s tržišnim mehanizmima i da pri donošenju odluka o davanju zajmova ne uzimaju u obzir vladinu politiku i planove. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(206)

Budući da nije bilo daljnjih primjedbi, potvrđeni su zaključci iz uvodnih izjava od 409. do 467. privremene uredbe.

(207)

Nakon privremene objave kineska vlada tvrdila je da se Komisija oslonila na iste elemente kako bi dokazala da je ona financijskim institucijama povjerila zadaće ili ih usmjerava te je odbila takav nalaz. Pozivajući se na sudsku praksu WTO-a tvrdila je da se analize povjeravanja/usmjeravanja i javnih tijela razlikuju te da se delegiranje (u slučaju povjeravanja) ili zapovijedanje (u slučaju usmjeravanja) mora pojaviti u obliku potvrdne radnje (34). Napomenula je i da povjeravanje i usmjeravanje i. ne mogu biti nusproizvod državne regulacije; ii. podrazumijevaju aktivniju ulogu od pukog poticanja; te iii. da se mora dokazati da vlada u slučaju povjeravanja zadatka privatnom tijelu na njega „prenosi odgovornost” ili u kontekstu usmjeravanja „nad privatnim tijelom provodi svoje ovlasti kako bi se izvršio financijski doprinos” (35). U tom je pogledu kineska vlada tvrdila da Komisija nije utvrdila da se „funkcije koje su obično povjerene vladi” povjeravaju financijskim institucijama ili ih se usmjerava da ih obavljaju. Nadalje, kineska vlada ukazala je na procjenu je li (i kako) „[prenijela] odgovornost na privatno tijelo – ili izvršava[la] svoje ovlasti nad privatnim tijelom – kako bi se izvršio financijski doprinos” i odsutnost „dokazive veze” između kineske vlade i postupanja privatnih sudionika. Kineska vlada tvrdila je i da Komisija za financijske institucije nije provela pojedinačnu procjenu povjeravanja subjektima ili njihova usmjeravanja.

(208)

Komisija je u tom pogledu smatrala da elementi na temelju kojih se može zaključiti da su banke koje su u državnom vlasništvu javna tijela opravdavaju i postojanje povjeravanja i usmjeravanja na razini privatne financijske institucije. Konkretno, kako je objašnjeno u uvodnim izjavama od 471. do 473. privremene uredbe, Komisija je utvrdila da postoji normativni okvir koji se primjenjivao na sve financijske institucije u NRK-u, neovisno o tome jesu li u privatnom ili državnom vlasništvu, koji je doveo do sličnih uvjeta. Ti su nalazi također u skladu s nalazima iz prethodnih ispitnih postupaka.

(209)

Kad je riječ o procjeni pojedinačnih subjekata, Komisija je podsjetila da od privatnih financijskih institucija nije primila nijedan odgovor na upitnik, stoga se morala osloniti na raspoložive podatke.

(210)

Kineska vlada tvrdila je i da činjenica da su se na ugovore o zajmu s privatnim financijskim institucijama primjenjivali slični uvjeti kao i na ugovore s financijskim institucijama u državnom vlasništvu pokazuje da je tržište konkurentno i da se prema svim bankama postupa jednako.

(211)

Komisija je podsjetila da se zbog nesuradnje banaka, neovisno o tome jesu li u privatnom ili državnom vlasništvu, morala osloniti na raspoložive podatke. Činjenica da je postojalo preklapanje između stopa pokazuje da su privatne banke isto tako davale zajmove po uvjetima nižima od onih na tržištu, a ne obrnuto.

(212)

Nakon konačne objave kineska vlada ponovila je svoje stajalište da je zaključak Komisije o sličnim uvjetima zajma iz uvodne izjave 472. privremene uredbe netočan jer činjenice pokazuju da je kinesko financijsko tržište u potpunosti konkurentno.

(213)

Komisija je potvrdila svoju procjenu i smatrala da postojanje sličnih uvjeta zapravo pokazuje da poslovne banke u državnom vlasništvu i privatne financijske institucije posluju u istom normativnom okviru te da su usmjerene i/ili da im je povjereno pružanje povlaštenog financiranja industriji električnih vozila na baterije, koja pripada poticanom sektoru. U svakom slučaju, zbog nesuradnje financijskih institucija, osim banke EXIM, koja je surađivala samo djelomično, Komisija se morala osloniti na raspoložive podatke koji potvrđuju njezinu procjenu, a kineska vlada nije dostavila popratne dokaze koji upućuju na suprotno, a mogli bi se provjeriti u okviru ovog ispitnog postupka. Na temelju toga ta je tvrdnja odbačena.

(214)

Nakon konačne objave kineska vlada tvrdila je da Komisija nije dosegnula pravni standard za povjeravanje/usmjeravanje i nije dokazala da je kineska vlada dodijelila odgovornost privatnim financijskim institucijama ili izvršila svoje ovlasti nad privatnim financijskim institucijama za pružanje financiranja proizvođačima električnih vozila na baterije. Konkretno, tvrdila je da se Komisijin zaključak o postojanju normativnog okvira temelji na selektivno odabranim informacijama, a ne na svim dokazima u dokumentaciji. Tvrdila je i da je Komisija osim procjene javnog tijela koja se temelji na prirodi subjekta i njegovu odnosu s vladom trebala dokazati i vezu između postupanja privatnog subjekta i vlade (36).

(215)

Komisija je uputila na uvodnu izjavu 203. ove Uredbe u kojoj je već razmotrila tvrdnju o navodnom „selektivnom odabiru” u pogledu normativnog okvira. Kad je riječ o vezi između postupanja privatnog subjekta i vlade, Komisija je uputila na postojanje normativnog okvira primjenjivog na poslovne banke u državnom vlasništvu, kako je opisano u uvodnoj izjavi 445. privremene uredbe, koji se primjenjuje i na privatne banke (vidjeti uvodnu izjavu 208. ove Uredbe). Na temelju tog okvira privatnim financijskim institucijama povjerava se ili ih se usmjerava da postupaju na određen način, tj. da pružaju povlašteno financiranje za industriju električnih vozila na baterije. Na temelju toga te su tvrdnje odbačene.

(216)

Budući da nije bilo daljnjih primjedbi, potvrđeni su zaključci iz uvodnih izjava od 467. do 473. privremene uredbe.

(217)

Nakon privremene i konačne objave kineska vlada tvrdila je da su informacije na temelju kojih je Komisija isključila kineske kreditne rejtinge zastarjele i da ne uzimaju u obzir nedavna kretanja na kineskom tržištu kreditnih rejtinga. Naime, Kina je 2021. izdala nove propise za upravljanje tržištem, uključujući Administrativne mjere za poslove kreditnog rejtinga na tržištu vrijednosnih papira. Osim toga, aktivno je otvorila svoje tržište kreditnih rejtinga stranim agencijama i osigurala nacionalni tretman u skladu s važećim pravilima i propisima nadležnih administrativnih tijela i tijela za upravljanje industrijom kreditnih rejtinga. U Kini posluju društvo S&P Global Ratings Inc. i društvo Fitch Ratings. Stoga Komisija nije mogla donijeti zaključak da je kinesko tržište kreditnog rejtinga zatvoreno ili narušeno.

(218)

Komisija ne osporava da određene strane agencije posluju na kineskom tržištu. Međutim, kineska vlada zanemarila je dokaze koje je Komisija dostavila u uvodnim izjavama 474., 475. i 477. privremene uredbe, koji pokazuju da takve strane agencije daju samo mali dio ocjena ostvarenih na kineskom tržištu kreditnih rejtinga, da slijede iste ljestvice ocjena kao kineske agencije i da svoje ocjene prilagođavaju naviše u smislu strateške važnosti društava za kinesku vladu i prešutnih državnih jamstava.

(219)

Kad je riječ o navodnoj zastarjelosti dokaza koje je dostavila, Komisija je napomenula da je kineska vlada odabrala najstarije dokaze koje je dostavila Komisija i zanemarila nekoliko upućivanja iz razdoblja 2021. – 2022. iz uvodnih izjava 474., 478. i 479. privremene uredbe te upućivanje na Radni dokument službi Komisije o znatnim poremećajima u gospodarstvu Narodne Republike Kine, koji je objavljen u travnju 2024. Ta upućivanja jasno pokazuju da se stanje na kineskom tržištu kreditnog rejtinga nije znatno promijenilo tijekom razdoblja ispitnog postupka. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(220)

Nakon privremene objave grupa BYD tvrdila je da Komisija analizom procjene kreditnog rejtinga nije dokazala zašto je njezin kreditni rejting snižen na B. Ta je tvrdnja ponovljena nakon konačne objave.

(221)

Komisija je napomenula da je, s obzirom na to da kineske kreditne financijske institucije nisu dostavile procjenu kreditne sposobnosti, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 492. privremene uredbe, sama provela evaluaciju kreditnog rejtinga grupe BYD u uvodnim izjavama od 495. do 498. privremene uredbe.

(222)

Kao i u prethodnim predmetima, Komisija je kineski rejting AAA snizila na BB, uzimajući u obzir stvarne okolnosti svake grupe. Međutim, takav rejting upućuje na relativno nisku razinu zaduženosti. Kako je prikazano u uvodnoj izjavi 498. privremene uredbe, na temelju konsolidiranih financijskih izvještaja grupe BYD i društva BYD Finance grupa BYD imala je vrlo visok omjer duga i vlasničkog kapitala od 0,78. Budući da se razina duga od gotovo 80 % ne može smatrati niskom, kreditni rejting dodatno je smanjen na B. Izračun omjera naveden u uvodnim izjavama od 495. do 498. privremene uredbe dio je dokumenta o konačnoj objavi.

(223)

Kineska vlada osporila je i sniženje rejtinga grupe BYD na B. Tvrdnja je odbijena jer je kineska vlada rejting određene obveznice koju je izdala grupa BYD usporedila s rejtingom određenih pojedinačnih društava. Informacije koje je dostavila kineska vlada nisu usporedive. Činjenica da je društvo izdalo određenu obveznicu ne znači da rejting za tu obveznicu vrijedi i za samu grupu BYD. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(224)

Nakon konačne objave grupa BYD zatražila je da joj se dostave kriteriji ili metodologija prema kojima je razvrstana kao društvo s rejtingom B, pri čemu je tvrdila da moraju postojati međunarodno priznata ili općeprihvaćena standardna pravila za utvrđivanje rejtinga kojima se koristi Komisija. Tvrdila je i da je metodologija koju je primijenila Komisija trebala biti dio bitnih činjenica koje nisu objavljene.

(225)

Komisija je napomenula da ne postoje posebni međunarodno priznati kriteriji za utvrđivanje rejtinga. Svaka agencija za kreditni rejting ima vlastitu metodologiju koja nije javno dostupna. Međutim, agencije za kreditni rejting slijede određena opća načela, kako je istaknula agencija S&P u vodiču o osnovnim elementima kreditnog rejtinga: „Pri oblikovanju mišljenja o kreditnom riziku agencije za kreditni rejting obično se koriste analitičkim pristupom ili matematičkim modelima ili njihovom kombinacijom. […] Mali broj agencija za kreditni rejting usredotočuje se gotovo isključivo na kvantitativne podatke koje uključuju u matematički model. […] Pri ocjenjivanju društva ili općine agencije koje primjenjuju analitički pristup obično određuju analitičara, često u suradnji s timom stručnjaka, koji preuzima vodeću ulogu u procjeni kreditne sposobnosti subjekta. Analitičari obično upotrebljavaju informacije iz objavljenih izvješća, kao i iz razgovora i rasprava s upravom izdavatelja. Upotrebljavaju te informacije i na temelju analitičke prosudbe procjenjuju financijsko stanje, poslovnu uspješnost, politike i strategije upravljanja rizicima subjekta (37)”.

(226)

U istom se dokumentu ističe i sljedeće: „u kreditnoj analizi korporativnog izdavatelja obično se uzimaju u obzir mnogi financijski i nefinancijski čimbenici, uključujući glavne pokazatelje uspješnosti, gospodarske, regulatorne i geopolitičke utjecaje, obilježja upravljanja i korporativnog upravljanja te konkurentni položaj (38)”.

(227)

Komisija je upotrijebila ista načela koja primjenjuju agencije za kreditni rejting, kako je istaknuto u dvije prethodne uvodne izjave, kako bi oformila mišljenje o društvima u uzorku. Naime, s jedne strane, izračunala je i protumačila niz financijskih pokazatelja za svaku grupu društava u uzorku. Kao što je navedeno u uvodnoj izjavi 222., ti su omjeri bili dio konačne objave. S druge strane, upotrijebila je cjelokupni skup informacija koje su društva dostavila tijekom ispitnog postupka, kao što su financijski izvještaji, prospekti obveznica, pojedinosti o financijskim transakcijama i stanju na tržištu u cjelini, kako bi donijela analitičku procjenu posebnog financijskog stanja društva, ali i općih gospodarskih i regulatornih tržišnih uvjeta u kojima društvo posluje.

(228)

U tom je pogledu Komisija, uz posebnu financijsku situaciju grupe BYD, uzela u obzir i kontekst u kojem društva posluju. Komisija je napomenula da društva koja proizvode električna vozila na baterije posluju u vrlo kapitalno intenzivnom i promjenjivom tržišnom okruženju s brzim tehnološkim promjenama i inovacijama, u kojem vlada žestoka konkurencija među kineskim subjektima i u kojem društva moraju stalno ulagati i prilagođavati se promjenjivim tržišnim okolnostima. Ukratko, to je vrlo slično okruženju za novoosnovana poduzeća koja proizvode nove proizvode, u kojem obično postoje veći ukupni rizici i koje bi stoga dovelo do nižih ukupnih kreditnih rejtinga za poduzeća koja posluju na tom tržištu.

(229)

Naposljetku, Komisija napominje da, prema agenciji S&P, rejting B odgovara situaciji u kojoj je društvo „podložnije nepovoljnim poslovnim, financijskim i gospodarskim uvjetima, ali trenutačno može ispuniti financijske obveze (39)”. S obzirom na posebne financijske omjere izračunane za grupu BYD, u kombinaciji s rizicima tržišnog okruženja u kojem posluje, Komisija ostaje pri stajalištu o njezinu kreditnom rejtingu. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(230)

Nakon privremene objave grupa Geely tvrdila je da je nepravedno kažnjena sniženjem kreditnog rejtinga s AAA na B.

(231)

Komisija je napomenula da je, s obzirom na to da kineske kreditne financijske institucije nisu dostavile procjenu kreditne sposobnosti, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 518. privremene uredbe, sama provela evaluaciju kreditnog rejtinga grupe Geely u uvodnim izjavama od 506. do 517. privremene uredbe.

(232)

Komisija je analizirala posebne koeficijente kratkoročne likvidnosti, uključujući prosječni koeficijent tekuće likvidnosti, koeficijent ubrzane likvidnosti i gotovinski omjer. Procjena je pokazala da ta grupa ima probleme s kratkoročnom likvidnošću, što je rezultiralo profilom rizičnog dužnika. Osim toga, Komisija je analizirala dugoročne dugove s pomoću omjera kao što su omjer duga i imovine te omjer duga i vlasničkog kapitala te zaključila da grupa svoje aktivnosti uglavnom financira zaduživanjem.

(233)

Uzimajući u obzir utvrđene probleme s kratkoročnom likvidnošću i oslanjanje grupe na financiranje zaduživanjem, Komisija je zaključila da je dodijeljeni kreditni rejting grupe od AAA neopravdan te da bi trebao biti BB.

(234)

Nadalje, u uvodnim izjavama od 510. do 512. privremene uredbe Komisija je utvrdila dodatne rizike povezane s grupom Geely. Ti su rizici uključivali izdavanje obveznica radi restrukturiranja duga, ugovaranje zajmova posebno radi zamjene postojećih i dogovor o zamjeni duga za vlasnički udio.

(235)

Kako bi uzela u obzir povećanu izloženost banaka riziku, posebno zbog problema s likvidnošću te problema s kratkoročnim i dugoročnim financiranjem, Komisija je rejting rizika snizila za jedan stupanj i kao osnovu za određivanje tržišne referentne vrijednosti odlučila upotrijebiti korporativne obveznice B (umjesto BB). Na temelju toga je ta tvrdnja odbačena.

(236)

Kineska vlada osporila je i sniženje rejtinga grupe Geely na B. Komisija je napomenula da je kineska vlada u prilog tom argumentu dostavila samo upućivanje na internetsku stranicu s kreditnim rejtingom, iz kojeg se nije moglo utvrditi upućuje li na određena pojedinačna trgovačka društva ili na cijelu grupu. Iz dostavljenih informacija nije bilo jasno ni na koje se razdoblje rejting odnosi. Nadalje, rejting grupe Geely na tim internetskim stranicama bio je BBB- s negativnim izgledom. Te informacije upućuju na iskrivljenje kreditnog rejtinga u Kini, gdje je grupi dodijeljen rejting AAA, koji se ne razlikuje mnogo od standardnog rejtinga BB, koji primjenjuje Komisija. Zbog nedostatka informacija i nepotkrijepljenih argumenata Komisija je odbacila tu tvrdnju.

(237)

Nakon konačne objave grupa Geely tvrdila je da Komisija nije uzela u obzir činjenicu da je agencija S&P jednom društvu grupe, i to društvu Genius Auto Finance Co. Ltd („GAF”), dodijelila kreditni rejting AAA. Komisija je napomenula da je kreditni rejting na koji se ta grupa pozivala dodijeljen povjereniku za vrijednosne papire osigurane imovinom, odnosno društvu Shanghai International Trust Co. Ltd., ali ne i društvu GAF (pružatelju usluga hipotekarnog kredita osiguranog imovinom). Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(238)

Nakon privremene objave grupa SAIC tvrdila je da je nepravedno kažnjena, s jedne strane, sniženjem kreditnog rejtinga s AAA na B i, s druge strane, primjenom razlike na referentnu stopu za zajmove Narodne banke Kine („NBK”) (ili primarnu stopu za zajmove Nacionalnog međubankovnog centra za financiranje („NIFC”)) koja je vrijedila na datum dodjele zajma i za vrijeme trajanja svakog predmetnog zajma, a ne na stopu koja se primjenjivala na tu grupu.

(239)

Budući da kineske kreditne financijske institucija nisu dostavile procjenu kreditne sposobnosti, kako je spomenuto u uvodnoj izjavi 518. privremene uredbe, Komisija je procijenila kreditni rejting grupe SAIC u uvodnim izjavama od 519. do 527. privremene uredbe. U tim je uvodnim izjavama prvo procijenila određene omjere koji se odnose na profitabilnost, prosječni koeficijent tekuće likvidnosti, koeficijent ubrzane likvidnosti, gotovinski omjer, omjer duga i imovine, omjer duga i vlasničkog kapitala te je smatrala da ti omjeri ne opravdavaju navodni rejting AAA naveden u uvodnoj izjavi 238. ove Uredbe i uvodnoj izjavi 524. privremene uredbe, već rejting BB. Nadalje, kako je navedeno u uvodnim izjavama 522. i 523., određeni proizvođači izvoznici električnih vozila na baterije iz grupe SAIC morali su pribjeći zamjeni duga za vlasnički udio ili dokapitalizaciji kako bi nastavili održivo poslovati. Osim toga, Komisija je primijetila da je grupa ugovorila zajmove s posebnom namjenom zamjene postojećih zajmova. Na temelju toga odlučila je sniziti rejting grupe SAIC s BB na B zbog dodatnih rizika povezanih s njezinim financijskim problemima i problemima s likvidnošću.

(240)

Nadalje, Komisija nije smatrala da je grupa SAIC nepravedno kažnjena. Kako bi procijenila razinu subvencije koju je grupa primila, Komisija je kamate koje su se trebale platiti u razdoblju ispitnog postupka prema izvješću grupe SAIC usporedila s kamatama koje bi trebala platiti na nenarušenom tržištu da je primijenjen kreditni rejting nenarušenog tržišta.

(241)

U tom je pogledu upotrijebila LPR, tj. referentnu stopu koju su formirale velike kineske banke navodeći stvarne kamatne stope na zajmove koje se primjenjuju za kupce najviše kvalitete, uzimajući u obzir trošak sredstava, tržišnu ponudu i potražnju, premije za rizik i druge čimbenike (40). Budući da je grupa SAIC imala koristi od povoljnijih stopa od prosječne stope ponuđene kupcima najviše kvalitete koja se upotrebljavala za utvrđivanje LPR-a, Komisija je smatrala da bi se osnova za referentnu vrijednost nenarušenog tržišta trebala utvrditi barem na razini LPR-a. U drugom je koraku, kako bi se uzela u obzir kreditna sposobnost grupe SAIC, primijenjena razlika na temelju razlike između kreditnih rejtinga AA i B, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 504. privremene uredbe.

(242)

Kineska vlada osporila je i sniženje rejtinga grupe SAIC na B. Komisija je napomenula da je kineska vlada u prilog tom argumentu dostavila upućivanje na internetske stranice s kreditnim rejtingom vodećeg latinoameričkog proizvođača slatkiša i keksa. Komisija nije utvrdila vezu između argentinskih čokolada i kineske industrije električnih vozila na baterije. Stoga je odbila taj argument.

(243)

Na temelju toga ta je tvrdnja odbačena. Budući da nije bilo drugih tvrdnji u tom pogledu, potvrđeni su zaključci iz uvodnih izjava od 474. do 481. i od 491. do 527. privremene uredbe.

(244)

Nakon privremene objave grupa SAIC tvrdila je da se iznos koristi ostvarene zajmovima u stranoj valuti nije trebao raspodijeliti samo na temelju izvoznog prometa proizvoda iz ispitnog postupka, već na temelju ukupnog izvoznog prometa. Nakon konačne objave grupa SAIC dostavila je dodatne argumente tvrdeći da je Komisija imala dovoljno provjerenih informacija o izvoznom prometu ostvarenom prodajom u Uniju i izvan Unije. Napomenula je i da se u ugovorima o zajmu ne navodi svrha ni uporaba tih zajmova. Naprotiv, u njima je naznačeno da se odnose samo na obrtni kapital. Stoga se s tim zajmovima u stranim valutama trebalo postupati kao sa zajmovima u CNY i trebali su se raspodijeliti na ukupni promet grupe.

(245)

Komisija je prihvatila tvrdnju o raspodjeli iznosa koristi ostvarenih zajmovima u stranoj valuti i revidirala izračun u skladu s tim. Budući da nije bilo transakcija u stranim valutama povezanih s drugim elementima osim prodaje gotovih proizvoda, Komisija je smatrala da su zajmovi u stranim valutama povezani isključivo s djelatnostima izvozne prodaje.

(246)

Nakon konačne objave grupa SAIC tvrdila je da je iz izračuna subvencije trebalo ukloniti niz zajmova u CNY među društvima. U skladu s tim predložila je izmijenjenu metodu izračuna iznosa subvencije.

(247)

Ta je tvrdnja djelomično prihvaćena u mjeri u kojoj su Komisiji bili dostupni popratni dokazi. Popratni dokazi o netekućim obvezama (koje dospijevaju u roku od jedne godine) jednog društva iz grupe SAIC koje je ta grupa dostavila u okviru svojih primjedbi doveli su i do utvrđivanja povlaštenog financiranja u obliku obveznica prethodno nepoznatog Komisiji. Izračun iznosa subvencije revidiran je u skladu s tim.

(248)

Nakon privremene objave grupa SAIC tvrdila je da se jedan međubankovni zajam jednog njezina društva temeljno razlikuje od drugih zajmova te da ga nije trebalo tretirati kao zajam. Međutim, ako bi Komisija to međubankovno kreditiranje i dalje smatrala analognim zajmu, primjenjiva referentna kamatna stopa trebala bi biti ona za kratkoročne zajmove s rokom otplate od tri mjeseca od prosinca 2022. (tj. 3,65 %) jer je rok otplate za međubankovno kreditiranje za trgovačka društva za financiranje automobilskog sektora zakonski ograničen na tri mjeseca.

(249)

Komisija je odbila tvrdnju grupe SAIC i smatra da pristup trgovačkog društva međubankovnim zajmovima unutar grupe SAIC po iznimno niskim stopama predstavlja povlašteno financiranje. Stoga je smatrala da je to međubankovno kreditiranje analogno zajmu. Budući da grupa SAIC nije dostavila informacije o međubankovnom zajmu ili mogućem postojanju drugih sličnih zajmova, Komisija se i dalje oslanja na raspoložive podatke kako bi procijenila korist povezanu s tim međubankovnim zajmovima.

(250)

Budući da nije bilo daljnjih primjedbi o vrstama zajmova, potvrđeni su zaključci iz uvodnih izjava od 482. do 485. privremene uredbe.

(251)

Nakon privremene objave kineska vlada tvrdila je da Komisija nije provela pravilnu analizu specifičnosti za razne navodne programe povlaštenog financiranja koja pokazuje da postoji „nedvosmisleno” i „jasno” ograničenje pristupa navodnoj subvenciji o kojoj je riječ, ograničenje koje „jasno izražava sve što se misli, ne ostavljajući ništa samo implicirano ili sugerirano” (41).

(252)

Kineska vlada dodala je i da Komisija nije dosljedno navela kojim se dijelom spornih dokumenata nalaže izričito odobravanje povlaštenog financiranja proizvođačima električnih vozila na baterije.

(253)

Kineska vlada tvrdila je i da Komisija nije dokazala izričito ograničenje navodnog povlaštenog davanja zajmova određenim poduzećima ili sektorima jer povlašteni zajmovi nisu bili usmjereni na dovoljno ograničenu skupinu u smislu da navodna subvencija nije bila ograničena na samo industriju električnih vozila na baterije, već na tzv. „poticane” industrije.

(254)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 486. privremene uredbe, u nekoliko se pravnih dokumenata, koji se odnose specifično na trgovačka društva u sektoru električnih vozila na baterije, financijske institucije usmjerava da tom sektoru daju zajmove po povlaštenim stopama. U skladu s člankom 4. stavkom 2. osnovne uredbe, da bi se smatrala specifičnom, subvencija ne mora biti ograničena na samo industriju električnih vozila na baterije, već je dovoljno da je pristup subvenciji izričito ograničen na određena poduzeća. Skupina poticanih industrija smatra se izričito ograničenom. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(255)

Nakon konačne objave kineska vlada ponovila je da Komisija nije potkrijepila odluku o specifičnosti na temelju pozitivnih dokaza, već se oslonila na dokumente koji „navodno” dokazuju da financijske institucije „osiguravaju povlašteno financiranje samo ograničenom broju poduzeća ili industrija koja poštuju relevantne politike kineske vlade”. Točnije, tvrdila je da poticane industrije u cjelini ne čine dovoljno diskretan segment gospodarstva da bi činile „određene industrije” u smislu članka 4. stavka 2. točke (a) osnovne uredbe i članka 2. stavka 1. točke (a) Sporazuma WTO-a o subvencijama i kompenzacijskim mjerama. Kineska vlada posebno je tvrdila da širina tzv. „poticanih” industrija dovodi do toga da su navodne subvencije široko dostupne u cijelom kineskom gospodarstvu te se stoga logično ne mogu smatrati izričito posebnima. Tvrdila je i da Komisija nije dokazala da je takva posebnost „nedvosmislena” i „jasna” (42) te da dokumenti na koje se oslanja (vidjeti uvodnu izjavu 254. ove Uredbe) nisu relevantni za industriju električnih vozila na baterije ili nisu obvezujući.

(256)

Komisija je smatrala da je skup dokumenata iz uvodne izjave 486. privremene uredbe, kao što su članak 15. Općih pravila o zajmovima (koje provodi Narodna banka Kine) i članak 34. Zakona o bankama, pozitivan dokaz koji nedvosmisleno i jasno pokazuje da je pružanje povlaštenog financiranja posebno za industriju električnih vozila na baterije. Nadalje, kako je već objašnjeno u uvodnim izjavama 253. i 254. ove Uredbe, Komisija je smatrala da je na temelju dokumenata na koje se oslonila taj program izričito ograničen na određena poduzeća i da on nije široko dostupan u cijelom kineskom gospodarstvu. Komisija je zapravo napomenula da je industrija električnih vozila na baterije poticana industrija i da takav status nije općenito dostupan, već je ograničen na mali broj industrija koje su navedene u namjenskom katalogu, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 711. privremene uredbe. Nadalje, industrija električnih vozila na baterije sektor je za koji su izrađeni namjenski nacionalni ili podnacionalni višegodišnji planovi, što jasno pokazuje da je kineska vlada ne smatra običnom industrijom, već industrijom koja ima pravo na povlašteni tretman, te da će taj status biti povezan s određenim povlaštenim politikama koje su izložene u dokumentima o politikama navedenima u odjeljku 3.2. privremene uredbe. Na temelju toga te su tvrdnje odbačene.

(257)

Nakon konačne objave kineska vlada uputila je i na činjenicu da je Komisija od nje zatražila da relevantnim financijskim institucijama proslijedi upitnike te je tvrdila da bi tijelo koje provodi ispitni postupak trebalo prikupiti informacije, a ne prebaciti tu odgovornost na strane koje na njega trebaju odgovoriti. Nadalje, tvrdila je da se ne može pretpostaviti da je poduzeće ostvarilo korist od prednosti „samo na temelju negativne pretpostavke, na temelju nedostatka informacija zbog kojih bi moglo biti utvrđeno suprotno, ako ne postoje drugi dokazi na kojima bi se pozitivno utvrdilo stvarno postojanje takve prednosti”.

(258)

Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 129. ove Uredbe, Komisija je od kineske vlade zatražila da posebne upitnike koje je pripremila proslijedi svim relevantnim financijskim institucijama radi administrativnog rasterećenja i dobrog upravljanja, u svrhu učinkovitijeg prikupljanja informacija. Takav zahtjev ni u kojem slučaju ne može biti istovjetan prijenosu odgovornosti za prikupljanje informacija. Budući da nije surađivala, kineska vlada nije Komisiji dopustila da procijeni dodatne dokumente kojima bi se navodno dokazao nedostatak specifičnosti, quod non, te se Komisija morala osloniti na informacije iz dokumentacije potkrepljujući svoje zaključke. Takvo pravno obrazloženje nije istovjetno negativnoj pretpostavci jer se Komisija na elemente iz dokumentacije oslonila zato što je kineska vlada odbila surađivati, što je u suprotnosti s njezinim ponašanjem u prethodnim ispitnim postupcima u kojima su financijske institucije surađivale i omogućile Komisiji da nastavi s istražnim radom, prikupi i provjeri informacije o industriji električnih vozila na baterije koje je smatrala potrebnima, a posebno proizvođača u uzorku. Na temelju toga te su tvrdnje odbačene.

(259)

Kineska vlada tvrdila je i da je Komisija trebala ocijeniti posebnost svakog navodnog programa ili instrumenta protiv kojeg je uvela kompenzacijske mjere i da Komisija ne može utvrditi da su različiti oblici financiranja posebni jer zainteresirane strane nisu dostavile dokaze o suprotnom. Nadalje je tvrdila da su zainteresirane strane pokazale da su ti instrumenti dostupni svim subjektima u svim sektorima kineskog gospodarstva.

(260)

Kako je navedeno u različitim odjeljcima privremene uredbe, Komisija je posebnost svakog programa protiv kojeg su uvedene kompenzacijske mjere ocijenila na temelju pozitivnih dokaza koji nisu bili u suprotnosti ni s jednom potkrijepljenom tvrdnjom bilo koje strane. Utvrđeno je da je tvrdnja da su zainteresirane strane pokazale da su ti instrumenti bili dostupni svim subjektima u svim sektorima kineskog gospodarstva nejasna i neutemeljena. Na temelju toga te su tvrdnje odbačene. Budući da nije bilo daljnjih primjedbi o specifičnosti, potvrđeni su zaključci iz uvodne izjave 486. privremene uredbe.

(261)

Nakon privremene i konačne objave kineska vlada tvrdila je da je Komisija primijenila referentu vrijednost izvan zemlje, a da nije dostavila dostatne dokaze da je tržište u Kini narušeno te da se zbog toga stope u zemlji ne mogu koristiti kao referentna vrijednost, u skladu s primjenjivom sudskom praksom WTO-a (43).

(262)

Komisija se nije složila s tom tvrdnjom i smatrala je da je tvrdnja kineske vlade nejasna jer se odnosi na referentne vrijednosti koje se općenito upotrebljavaju za povlašteno financiranje, ali posebno na kreditne linije (uvodna izjava 117. privremene uredbe). Nadalje, napomenula je i da se čini da kineska vlada zanemaruje da se referentne vrijednosti koje se upotrebljavaju za zajmove u CNY, dokapitalizacije, obveznice i bankovne akcepte mjenice temelje na kineskoj referentnoj vrijednosti, tj. LPR-u. Jedini dio referentne vrijednosti izvan zemlje bila je premija za kreditni rizik dodane LPR-u. U tom je kontekstu Komisija u odjeljku 3.5.1.10. privremene uredbe navela opsežne dokaze koji pokazuju da su kreditni rejtinzi, a time i premije za kreditni rizik, bili narušeni u NRK-u, zbog čega ih nije bilo moguće utvrditi kao referentnu vrijednost.

(263)

Kad je riječ o analizi postojanja narušavanja tržišta NRK-a, Komisija je uputila i na uvodnu izjavu 471. privremene uredbe, u kojoj se potvrđuje da postoji normativni okvir, i uvodnu izjavu 473. privremene uredbe, u kojoj se zaključuje da je država svim financijskim institucijama (uključujući privatne) koje posluju u Kini pod nadzorom NFRA-e povjerila provedbu vladinih politika i davanje zajmova po povlaštenim stopama industriji električnih vozila na baterije ili ih je na to usmjeravala. U svakom slučaju, budući da nijedna financijska institucija koja surađuje nije potpuno surađivala, nije se mogla utvrditi nijedna druga referentna vrijednost. Na temelju toga ta je tvrdnja odbačena.

(264)

Nakon konačne objave kineska vlada tvrdila je i da Komisija nije odgovorila na njezine primjedbe o odabiru relativnog, a ne apsolutnog raspona za utvrđivanje razlike između korporativnih obveznica s rejtingom AA i obveznica s rejtingom B. U primjedbama dostavljenima nakon privremene objave kineska vlada tvrdila je da upotreba relativnog raspona nema ekonomskog smisla i da Komisija nije objasnila kako se dodavanjem relativnog raspona dobiva približno „usporediv komercijalni zajam koji bi društvo stvarno moglo dobiti na tržištu” u smislu članka 14. točke (b) Sporazuma WTO-a o subvencijama i kompenzacijskim mjerama i zašto je Komisija smatrala da nisu potrebne prilagodbe referentne vrijednosti u pogledu dodavanja (relativnog) raspona.

(265)

Komisija je najprije napomenula da je kineska vlada dala samo opće izjave o upotrebi relativnog raspona u privremenoj objavi. Nije obrazložila zašto smatra da je relativni raspon ekonomski nelogičan, razloge zbog kojih smatra da je apsolutni raspon primjereniji ili prilagodbe referentne vrijednosti koje bi smatrala potrebnima. Nije dostavila ni dokaze kojima bi potkrijepila svoje izjave ili opovrgnula stajalište Komisije.

(266)

Kad je riječ o upotrebi relativnog raspona, Komisija je u uvodnoj izjavi 490. privremene uredbe jasno istaknula da je slijedila istu metodologiju izračuna za povlašteno financiranje putem zajmova utvrđenu u antisubvencijskim ispitnim postupcima o aluminijskoj konverterskoj foliji podrijetlom iz NRK-a, o toplovaljanim plosnatim proizvodima od čelika podrijetlom iz NRK-a, o gumama podrijetlom iz NRK-a, određenim tkanim i/ili prošivenim tkaninama od staklenih vlakana podrijetlom iz NRK-a i o kabelima od optičkih vlakana podrijetlom iz NRK-a te je navela relevantna upućivanja na te uredbe, u kojima je upotreba relevantnog raspona iznimno detaljno objašnjena. Primjena te metodologije izračuna za svaku pojedinačnu grupu društava u uzorku podrobnije je objašnjena u posebnoj objavi za pojedinačna društva. Kineska vlada nije dostavila nove argumente koji bi opravdali promjenu dugogodišnje Komisijine prakse upotrebe relativnog raspona.

(267)

Međutim, Komisija radi cjelovitosti podsjeća kinesku vladu da je cilj relativnog raspona u načelu bio izračunati premiju kreditnog rizika za svako društvo, koja će se primijeniti na nerizičnu stopu kako bi se dobila referentna kamatna stopa. U tom kontekstu podsjeća na sljedeća zapažanja o ekonomskom smislu relativnog raspona i činjenici da je on približna vrijednost komercijalnog zajma, u uvodnoj izjavi 256. Konačne uredbe antisubvencijskom ispitnom postupku o gumama podrijetlom iz NRK-a:

(268)

Kineska vlada nije navela elemente koji bi opravdali reviziju tih opažanja niti je Komisija u ovom ispitnom postupku pronašla nove elemente koji bi doveli do promjene njezine prethodne ocjene.

(269)

Naposljetku, tvrdnja kineske vlade da relativni raspon nije prilagođen nije točna. Naime, kao početna točka za izračun upotrebljava se kineska stopa LPR-a. Nadalje, upotrebom relativnog raspona obuhvaćaju se promjene u temeljnim tržišnim uvjetima za pojedine zemlje, a te promjene nisu izražene kada se slijedi logika apsolutnog raspona, kako je objašnjeno u prethodnoj uvodnoj izjavi 267. Osim toga, u uvodnim izjavama 504., 516. i 526. privremene uredbe jasno se ističe da je relativni raspon utvrđen pojedinačno za svaki zajam odobren grupi društava, u skladu s njegovim datumom dodjele i trajanjem. Stoga su pri primjeni relativnog raspona u obzir uzete i posebnosti svakog pojedinačnog kredita. Stoga su tvrdnje kineske vlade odbačene.

(270)

Nakon konačne objave kineska vlada tvrdila je da je Komisija svoju obvezu o utvrđivanju postojanja financijskog doprinosa vlade pomiješala s postojanjem koristi od takvog financijskog doprinosa na temelju razlike između iznosa koji primatelj plaća i iznosa koji bi se plaćao za usporedivi komercijalni zajam koji bi društvo moglo dobiti na tržištu.

(271)

Komisija je smatrala da je pri procjeni tog programa utvrdila postojanje financijskog doprinosa i koristi. Naime, u uvodnoj izjavi 487. privremene uredbe utvrđena je osnova na temelju koje su proizvođači električnih vozila na baterije ostvarili korist na temelju razlike između iznosa kamata koje je društvo platilo na povlašteni zajam i iznosa koji bi društvo platilo za usporedivi komercijalni zajam koji bi moglo dobiti na tržištu. Kad je riječ o financijskom doprinosu, Komisija je smatrala da je pružanje povlaštenog financiranja putem zajmova ili drugih financijskih instrumenata značilo financijski doprinos kineske vlade jer su financijske institucije koje djeluju kao javna tijela ili kojima je kineska vlada povjerila zadaće ili ih usmjeravala naplaćivale višu kamatnu stopu ili naknadu društvima koja posluju u sektoru koji nije sektor električnih vozila na baterije ili u drugom poticanom sektoru koji ostvaruje korist od sličnog povoljnog tretmana. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(272)

Grupa Geely tvrdila je da Komisija ne bi trebala upotrebljavati podatke o korporativnim obveznicama za utvrđivanje referentne vrijednosti za zajmove jer postoje znatne razlike u povezanim rizicima, utrživosti, rokovima i uvjetima isplate (uključujući mogućnosti prijevremene otplate) te restrukturiranju duga. Tvrdila je da te razlike dovode do razlika u kamatnim stopama.

(273)

Komisija se nije složila s tvrdnjom grupe Geely jer za utvrđivanje referentne vrijednosti za zajmove nije upotrijebila korporativne obveznice. Umjesto toga, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 526. privremene uredbe, oslonila se na košaricu korporativnih obveznica s rejtingom AA i B kako bi utvrdila razliku koja će se dodati referentnoj stopi za zajmove NBK-a ili nakon 20. kolovoza 2019. primarnoj stopi za zajmove koju je najavio NIFC kako bi utvrdila kamatnu stopu nenarušenog tržišta. Na temelju toga ta je tvrdnja odbačena.

(274)

Grupa Geely tvrdila je da postoje konkretne pogreške u izračunu zajmova za određena trgovačka društva iz grupe. Komisija je prihvatila tu tvrdnju i potom revidirala izračun.

(275)

Budući da nije bilo daljnjih primjedbi o izračunu iznosa subvencije, potvrđeni su zaključci iz uvodnih izjava od 487. do 490. privremene uredbe.

(276)

Potvrđeni su zaključci iz uvodnih izjava od 528. do 529. privremene uredbe, a konačno utvrđene stope subvencije u odnosu na povlašteno financiranje putem zajmova tijekom razdoblja ispitnog postupka za grupe trgovačkih društava iz uzorka iznose:

Povlašteno financiranje: zajmovi

(277)

Nakon privremene objave grupa BYD osporila je Komisijinu procjenu kreditnih linija tvrdeći da i kineske i međunarodne banke koje su pružale kreditne linije trgovačkim društvima iz grupe BYD (i onima sa sjedištem u Kini i onima sa sjedištem izvan Kine) nisu naplaćivale naknade za otvaranje kreditne linije.

(278)

Međutim, dokazi koje je dostavila grupa BYD, a koji su se sastojali od ugovora o kreditnoj liniji sa stranim institucijama za društva iz grupe BYD koja se nalaze izvan Kine, pokazali su ili da su provizije i naknade za obradu i izmjene dio ugovora ili da banka nije naplaćivala naknade za preuzimanje obveze jer nije preuzela obveze izdavanja financijskih sredstava za to društvo. Stoga su dodatni dokazi koje je dostavila grupa BYD pokazali da se naknada za preuzimanje obveze obično plaća za obvezu nekih banaka da izdvoje novac za svoje klijente. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(279)

Nakon konačne objave grupa BYD osporila je Komisijinu analizu i ponovila da nisu naplaćene nikakve naknade za obradu/otvaranje kreditnih linija te da se Komisija umjesto toga usredotočila na ono što se odnosi na daljnje bankovne operacije kao što su zajmovi.

(280)

Komisija je podsjetila da je, prvo, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 530. privremene uredbe, svrha kreditne linije utvrditi ograničenje zaduživanja koje društvo u bilo kojem trenutku može upotrijebiti za financiranje svojeg tekućeg poslovanja putem kratkoročnih zajmova, bankovnih akcepata mjenice itd., čime financiranje obrtnog kapitala postaje fleksibilno i odmah dostupno kad je potrebno. Kao takvi, zajmovi su doista jedna od bankovnih operacija povezanih s kreditnim linijama. Drugo, Komisija se nije složila s tvrdnjom da za kreditne linije nisu naplaćene naknade jer je u jednom od tri dostavljena dokumenta jasno navedena provizija koju treba platiti, u drugom se upućuje na drugi ugovor o uvjetima kreditiranja, zbog čega društvo nije dostavilo potpunu dokumentaciju, a treći se odnosi na neobvezujuću kreditnu liniju. Stoga je Komisija odbacila te tvrdnje.

(281)

Nakon privremene objave grupa Geely tvrdila je i da pri ugovaranju pojedinačnih zajmova ne mora postojati kreditna linija. Budući da za to nisu podneseni popratni dokazi, ta je tvrdnja odbačena. Budući da nije bilo daljnjih primjedbi o općoj procjeni kreditnih linija, potvrđeni su zaključci iz uvodne izjave 530. privremene uredbe.

(282)

Budući da nije bilo primjedbi o nalazu ispitnog postupka, potvrđeni su zaključci iz uvodnih izjava od 531. do 533. privremene uredbe.

(283)

Nakon privremene objave grupa BYD izjavila je da kreditne linije nisu specifične u smislu članka 4. stavka 2. točke (a) osnovne uredbe jer su sva poduzeća u Kini bez obzira na vrstu industrije jednako prihvatljiva za davanje kreditnih linija te da Odluka br. 40 ne sadržava ograničenje pristupa kreditnim linijama.

(284)

Komisija se nije složila s tvrdnjom grupe BYD da kreditne linije nisu specifične. U tom je pogledu napomenula da grupa BYD nije dokazala da trgovačka društva iz NRK-a mogu jednako imati koristi od povlaštenih uvjeta utvrđenih za industriju električnih vozila na baterije. Nadalje, budući da su neodvojivo povezane s drugim vrstama povlaštenog financiranja, kao što su zajmovi, i da su dio kreditne potpore koja se posebno pruža poticanim industrijama, analiza specifičnosti za zajmove izložena u odjeljku 3.5.2.2. privremene uredbe primjenjiva je i na kreditne linije. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(285)

Budući da nije bilo daljnjih primjedbi o specifičnosti, potvrđeni su zaključci iz uvodnih izjava od 534. do 535. privremene uredbe.

(286)

Nakon privremene objave grupa SAIC tvrdila je da je za naknade koje se primjenjuju na njezine kreditne linije trebalo upotrijebiti alternativnu referentnu vrijednost jer su naknade navedene u uvodnoj izjavi 537. privremene uredbe neprimjerene. Smatra da upotreba stopa koje je utvrdila banka Metrobank iz Ujedinjene Kraljevine nije bila prikladna jer su se one primjenjivale na kreditne linije vrijednosti manje od 60 000 GBP, dok su kreditne linije subjekata grupe SAIC iznosile čak nekoliko milijardi EUR i stoga nisu usporedive sa zajmovima koje je ta grupa dobila. Grupa Geely također je tvrdila da upotrijebljena referentna vrijednost nije primjerena. Nakon konačne objave grupa BYD navela je da se Komisija neprimjereno oslonila na kreditne linije u GBP koje je izdala mala banka kako bi zaključila da nepostojanje naknada za otvaranje kreditnih linija koje naplaćuju banke u Kini čini subvenciju.

(287)

Kineska vlada tvrdila je da je referentna vrijednost izvan zemlje koju je upotrijebila Komisija bila nerazumno visoka (od 1,25 % do 1,75 %) u odnosu na druge javno dostupne informacije (od 0,25 % do 1 %) (45). Nakon privremene i konačne objave kineska vlada problematičnima je smatrala odabranu banku i vrijednost kreditne linije (do 60 000 GBP). Tvrdila je i da društva ne posluju u GBP. Nakon konačne objave kineska vlada tvrdila je i da članak 14. točka (b) Sporazuma WTO-a o subvencijama i kompenzacijskim mjerama propisuje da tijelo koje provodi ispitni postupak treba prilagoditi referentnu vrijednost kako bi se približila usporedivom komercijalnom zajmu vlade (46). Kineska vlada uputila je i na javno dostupne informacije (47) koje navodno pokazuju niže primjenjive stope, kao i uzorak banaka koje navodno naplaćuju naknadu za obvezu ili obradu obično u rasponu od 0,25 % do 1 %. Osim toga, kineska vlada tvrdila je da su referentne stope primijenjene u ovom ispitnom postupku neopravdano više nego u prethodnima i da Komisija nije objasnila zašto je tomu tako.

(288)

Komisija se nije složila s navedenim tvrdnjama. Informacije na kojima se temelji referentna vrijednost upotrijebljena u ovom ispitnom postupku ne omogućuju da se utvrdi drukčija naknada ovisno o vrijednosti kreditne linije. Stope koje je navela kineska vlada nisu bile potkrijepljene izvornim informacijama dobivenima od određenih banaka niti su upućivale na određene uvjete. Nadalje, referentna vrijednost upotrijebljena u ovom ispitnom postupku u skladu je s onima upotrijebljenima u prethodnim ispitnim postupcima za koje nije utvrđen viši granični iznos i koje su dobivene od velike međunarodne banke (48). Stoga su te tvrdnje odbačene. Komisija je također smatrala da referentna vrijednost koju je upotrijebila u dovoljnoj mjeri odražava financijske uvjete na temelju kojih bi se odobrila kreditna linija u uobičajenim tržišnim uvjetima u zemlji u kojoj su ta društva poslovala. U svakom slučaju, kineska vlada nije dostavila dodatne informacije o prilagodbama koje bi bile potrebne ili posebnim razlozima za njihovu provedbu.

(289)

Kad je riječ o javno dostupnim informacijama, Komisija je smatrala da kineska vlada nije jasno istaknula posebne elemente na internetskim stranicama na koje je uputila. U svakom slučaju, informacije sadržane na internetskim stranicama koje su dostavljene u prilog tom zahtjevu nisu smatrane konačnima jer su se odnosile na naknade za obradu/preuzimanje obveze u iznosu do 4 – 5 % i/ili na naknadu za preuzimanje obveze primjenjivu tijekom tzv. „razdoblja odgode” bez dodatnih informacija o tome čemu bi to razdoblje odgode odgovaralo.

(290)

Komisija nije smatrala da je primijenjena referentna vrijednost neopravdano viša. Zapravo, bila je vrlo blizu onoj koja se upotrebljavala u prethodnim ispitnim postupcima i temeljila se na javno dostupnim informacijama. Činjenica da proizvođači električnih vozila na baterije ne posluju u GBP nije smatrana relevantnom za primjerenost odabrane referentne vrijednosti jer su za nju važni tržišni uvjeti ponuđeni za pozajmljivanje novca (neovisno o valuti). U svakom slučaju, s obzirom na kamatnu stopu LIBOR primjenjivu tijekom razdoblja ispitnog postupka, koja je bila niža od usporedive stope primjenjive u NRK-u, takva se referentna vrijednost smatrala konzervativnom. Na temelju toga je ta tvrdnja odbačena.

(291)

Kineska vlada dodala je da Komisija nije obrazložila kako odabrana referentna vrijednost odgovara približnoj vrijednosti kreditne linije dostupne vodećim kineskim proizvođačima automobila i da ona nije u skladu s prevladavajućim tržišnim uvjetima u NRK-u. Tvrdila je i da bi velika društva kao što su proizvođači električnih vozila na baterije obično mogla dogovoriti povoljnije naknade. Budući da nisu podneseni popratni dokazi, ta je tvrdnja odbačena.

(292)

Kineska vlada tvrdila je i da je u Kini uobičajena praksa da banke ne naplaćuju kreditne linije osim ako se uzimaju krediti i na temelju njih izdaju zajmovi. U tom je pogledu uputila na članak 1.1. Okružnice Kineskog regulatornog tijela za bankarstvo i osiguranje, Ministarstva industrije i informacijske tehnologije, Nacionalnog povjerenstva za razvoj i reforme, Ministarstva financija, Narodne banke Kine i Državne uprave za regulaciju tržišta o daljnjoj regulaciji naknada za kredite i financiranje radi smanjenja ukupnih troškova financiranja za poduzeća, u skladu s kojim se „[ne naplaćuje naknada za upravljanje sredstvima] [za prenesene kreditne prihode koje poduzeće još nije iskoristilo]”. Kineska vlada uputila je i na odgovore društva Zhihu, koje navodi da se „za kreditne linije ne naplaćuju naknade”.

(293)

Komisija se nije složila s tim zaključkom i uputila je na internetske stranice Narodne banke Kine, na kojima se spominje naplata naknada za postojanje kreditnih linija (49) u razdoblju ispitnog postupka. Na temelju toga ujedno je odbacila tvrdnju kineske vlade o uputama prema kojima se za upravljanje sredstvima ne naplaćuje naknada. U svakom slučaju, kineska vlada nije dostavila dokaze da „naknade za upravljanje fondovima” odgovaraju naknadama za obradu ili naknadama za produljenje. Naposljetku, tvrdnja koja se odnosi na društvo Zhihu bila je neutemeljena i nelegitimna. Na temelju toga ta je tvrdnja odbačena.

(294)

Budući da nije bilo drugih primjedbi, potvrđene su uvodne izjave od 536. do 538. privremene uredbe.

(295)

Nakon privremene objave kineska vlada i grupa Geely navele su da bankovni akcepti mjenice nisu oblik povlaštenog financiranja protiv kojeg bi trebalo uvesti kompenzacijske mjere. Tvrdile su da oni društvima omogućuju da „kupuju na kredit” od prodavatelja robe s priloženim jamstvom. Smatrale su da banke daju jamstvo za plaćanje kupca, ali ne osiguravaju financiranje. Kineska vlada tvrdila je i da bi Komisija, ako utvrdi da je u slučaju predmetne operacije riječ o subvenciji, korist trebala izračunati samo za davanje jamstva kako je predviđeno uvjetima banaka za bankovne akcepte mjenice (50).

(296)

Kineska vlada tvrdila je i da se Komisija oslonila na nalaze iz prethodnih ispitnih postupaka koji se ne preklapaju (51) te nije utvrdila da bankovni akcepti mjenice u Kini dovode do povlaštenog financiranja proizvođača električnih vozila na baterije, kao i da je zanemarila činjenicu da bankovni akcepti mjenice u svakoj zemlji funkcioniraju različito.

(297)

Komisija se nije složila s tim tvrdnjama. Tvrdila je da je zbog nesuradnje kineskih financijskih institucija morala upotrijebiti raspoložive podatke. U tom se kontekstu djelomično morala osloniti na nesporne nalaze iz prethodnih ispitnih postupaka, uključujući one koji se odnose na navodne razlike među zemljama. U svakom slučaju, Komisija se oslonila i na činjenice prikupljene u ovom ispitnom postupku, u kojem je zaključila da je sustavom bankovnih akcepata koji je uspostavljen u NRK-u svim proizvođačima izvoznicima u uzorku omogućeno besplatno financiranje tekućeg poslovanja, čime je ostvarena korist protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere, kako je opisano u uvodnim izjavama od 562. do 566. privremene uredbe. Na temelju toga ta je tvrdnja odbačena.

(298)

Kineska vlada tvrdila je i da Komisija nije uzela u obzir uspostavljeni sustav prijeboja bankovnih akcepata s različitim bankama, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 557. privremene uredbe. Budući da ni kineska vlada ni proizvođači izvoznici u uzorku nisu iznijeli nove elemente u tom pogledu, ta je tvrdnja odbačena.

(299)

Nakon privremene objave grupa BYD tvrdila je da nikakve koristi nisu proizašle iz bankovnih akcepata s obzirom na postotak depozita ili jednakovrijednih zaloga bankama i zatražila je od Komisije da revidira izračun koristi, navodeći da su depoziti ili zalozi koje je grupa BYD dala bankama i s tim povezani prihodi od kamata u potpunosti nadoknadili rizike i troškove kamata koje snose banke, pa na temelju njih nije ostvarena korist.

(300)

Kako je Komisija zaključila u prethodnim ispitnim postupcima (52), prvo bi trebalo napomenuti da banke u skladu s uobičajenom praksom od klijenata traže jamstva i kolaterale kad dodjeljuju financiranje. Nadalje, potrebno je napomenuti da se takva jamstva upotrebljavaju za osiguranje da će proizvođač izvoznik svoju financijsku odgovornost snositi prema banci, a ne prema dobavljaču. U ispitnom postupku otkriveno je i da kineske banke ne zahtijevaju sustavno takva jamstva te da ona nisu uvijek povezana sa specifičnim bankovnim akceptima mjenice. U tom pogledu navodni depoziti ne predstavljaju predujam trasanta bankama, već samo dodatno jamstvo koje banke ponekad zatraže i koje nema nikakav učinak na odluku banke da izda bankovne akcepte mjenice bez ikakvih dodatnih kamata na posuđivanje za trasanta. Nadalje, ona se mogu pojavljivati u različitim oblicima, uključujući oročene depozite i zaloge. Depoziti nose kamate u korist trasanta i stoga ne predstavljaju trošak za trasanta bankovnog akcepta mjenice. Slično tomu, kako je opisano u odjeljku 3.5.3.2. privremene uredbe, bankovni akcepti mjenice zapravo imaju istu svrhu i učinke kao kratkoročni zajmovi za obrtni kapital s obzirom na to da ih društva upotrebljavaju za financiranje svojeg tekućeg poslovanja umjesto kratkoročnih zajmova za obrtni kapital, pa bi se u tom slučaju trebali snositi jednaki troškovi kao pri kratkoročnom financiranju zajmovima za obrtni kapital. Na temelju toga ta je tvrdnja odbačena.

(301)

Grupa SAIC tvrdila je da bi bankovne akcepte u ovom slučaju trebalo smatrati načinom plaćanja jer banke nisu dale financijski doprinos, već su samo preuzele pravne obveze plaćanja po nalogu kupaca, koji su pak djelovali na temelju kupoprodajnih ugovora i ugovora o nabavi. Nadalje, ta metoda nije bila specifična samo za proizvođače električnih vozila na baterije, već je bila dostupna i svim drugim društvima u Kini.

(302)

Komisija je odbacila tvrdnju grupe SAIC da banke nisu dale financijski doprinos jer banke zapravo preuzimaju obveze na temelju računa grupe SAIC i osiguravaju joj produljeni rok plaćanja, a da pritom ne traže plaćanje kamata koje bi se inače plaćale. Budući da nisu podneseni dokazi o dostupnosti bankovnih akcepata mjenice ponuđenih pod sličnim uvjetima bilo kojoj drugoj strani u Kini, ta je tvrdnja odbačena.

(303)

Nakon konačne objave grupa Geely tvrdila je da tijekom razdoblja ispitnog postupka nikad nije koristila sredstva banke jer nije imala slučajeva u kojima nije platila po dospijeću. Komisija je odbacila tu tvrdnju na temelju toga da se korist ne dodjeljuje kad društva ne otplate pozajmljena sredstva, nego na temelju besplatnog kratkoročnog zajma koji primaju na temelju postojanja bankovnih akcepta mjenice. Na temelju toga ta je tvrdnja odbačena.

(304)

Nakon konačne objave kineska vlada ponovila je da Komisija nije trebala postupati s bankovnim akceptima mjenice slično kao s kratkoročnim zajmovima jer se radi o drukčijem obliku financiranja.

(305)

Zbog razloga navedenih u odjeljku 3.5.3.2. privremene uredbe Komisija je smatrala da su bankovni akcepti mjenice istovjetni kratkoročnim zajmovima te je odbacila tu tvrdnju.

(306)

Budući da nije bilo daljnjih primjedbi o općenitoj ocjeni bankovnih akcepata mjenice, potvrđeni su zaključci iz uvodnih izjava od 539. do 557. privremene uredbe.

(307)

Nakon privremene objave kineska vlada navela je da je Komisija prebacila teret dokazivanja o bankovnim akceptima mjenice tako što je utvrdila da bi svako poduzeće u NRK-u (osim u poticanim industrijama) moglo ostvariti korist od bankovnih akcepata mjenice po istim povlaštenim uvjetima.

(308)

Kineska vlada tvrdila je da Komisija nije provela analizu specifičnosti i da se oslonila na svoju procjenu u pogledu zajmova, što nije dovoljno.

(309)

Kineska vlada, grupa BYD i grupa SAIC tvrdile su i da bankovni akcepti nisu specifični u smislu članka 4. osnovne uredbe i članka 2. Sporazuma o subvencijama i kompenzacijskim mjerama jer na njih imaju pravo svi kineski pravni subjekti, društva se ne ograničavaju u načinu njihova korištenja za potrebe poslovnih transakcija, a uvjeti za podnošenje zahtjeva za njih neutralni su i nisu ograničeni na određenu vrstu poduzeća ili industrije. Kineska vlada navela je da je Komisija prebacila teret dokazivanja i tako što je tvrdila da nema dokaza da bi svako poduzeće u NRK-u (osim u poticanim industrijama) moglo ostvariti korist od bankovnih akcepata mjenice po istim povlaštenim uvjetima.

(310)

Te su se tvrdnje morale odbaciti. Tvrdnja grupe SAIC bila je neutemeljena. Iako je društvo BYD dostavilo Mjere za upravljanje akceptima, eskontom i eskontiranjem komercijalnih mjenica koje provodi Središnja banka (Uredba br. 4 [2022.] Narodne banke Kine i Kineskog regulatornog tijela za bankarstvo i osiguranje) (53) i Mjere za provedbu upravljanja prenosivim instrumentima (54) kao zakonodavstvo primjenjivo na bankovne akcepte, iz podnesenih dokaza ne proizlazi da svako poduzeće u NRK-u (osim u poticanim industrijama) može ostvariti korist od bankovnih akcepata mjenice po istim povlaštenim uvjetima koji su opaženi za industriju električnih vozila na baterije. Nadalje, čak i ako bi oblik financiranja u načelu mogao biti dostupan društvima u drugim industrijama, konkretni uvjeti pod kojima se takvo financiranje nudi društvima iz određene industrije, kao što su naknade za financiranje i obujam financiranja, mogli bi ga učiniti specifičnim. Nijedna zainteresirana strana nije dostavila dokaze koji bi upućivali na to da se povlašteno financiranje društava u sektoru električnih vozila na baterije putem bankovnih akcepata mjenice temelji na objektivnim kriterijima ili uvjetima u smislu članka 4. stavka 2. točke (b) osnovne uredbe. Kad je riječ o teretu dokazivanja, Komisija je uputila na nalaze sažete u uvodnim izjavama 555. i od 558. do 560. privremene uredbe, u kojima se utvrđuje da su svi proizvođači izvoznici u uzorku ostvarili korist od besplatnog financiranja tekućeg poslovanja i da je ta korist povezana s nacionalnim odlukama kao što su Odluka br. 40 ili obavijest CBIRC-a iz uvodne izjave 560. Nadalje, Komisija je zbog nedovoljne suradnje kineskih financijskih institucija morala upotrijebiti raspoložive podatke. U tom kontekstu nije smatrala da je prebacila teret dokazivanja, već da kineska vlada i kineske financijske institucije nisu dostavile elemente koji bi poništili njezine nalaze. Na temelju toga ta je tvrdnja odbačena.

(311)

Budući da nije bilo daljnjih primjedbi o specifičnosti, potvrđeni su zaključci iz uvodnih izjava od 558. do 561. privremene uredbe.

(312)

Nakon privremene objave grupa SAIC prigovorila je na činjenicu da je za nekoliko subjekata u izračunu subvencije uzeto u obzir nekoliko dana nakon kraja razdoblja ispitnog postupka. Nadalje, bankovni akcepti među društvima dodijeljeni financijskom društvu u grupi SAIC trebali su biti uklonjeni jer to društvo nije bilo primatelj u okviru tog programa. Kao financijsko društvo taj je subjekt davao, a ne primao bankovne akcepte.

(313)

Komisija je napomenula da određena društva nisu dostavila informacije u skladu s uputama iz upitnika jer bankovni akcepti mjenice koji su počeli vrijediti prije razdoblja ispitnog postupka nisu prijavljeni, pa izračun nije bilo moguće temeljiti na tim mjenicama koje nedostaju. Međutim, u dogovoru s određenim društvima i kako je objašnjeno u posebnoj objavi, zbog opterećenja koje bi to stvorilo od društava grupe SAIC nije se tražilo da ponovno dostave takve detaljne informacije, već su ona pristala na to da se korist i dalje utvrđuje na temelju bankovnih akcepata mjenice koji su još vrijedili nakon razdoblja ispitnog postupka. Za druga društva s kojima se nije nastojao postići dogovor Komisija je primijenila isti pristup na temelju informacija koje su ta društva dostavila i smatrala je da je upotreba tih informacija razumna jer obuhvaća neto razdoblje od 12 mjeseci u kojem su izdani bankovni akcepti mjenice. Na temelju toga ta je tvrdnja odbačena.

(314)

Komisija je prihvatila tvrdnje o bankovnim akceptima mjenice među društvima i uzela ih u obzir u revidiranom izračunu iznosa subvencije.

(315)

Grupa Geely tvrdila je da bi se korist trebala temeljiti na naknadi za kredit, a ne na kamatnoj stopi banke, da se ne bi trebala izračunavati korist za bankovne akcepte mjenice koji su u potpunosti pokriveni novčanim pologom ili bankovnim jamstvom te da bi naknade koje ona plaća trebalo odbiti od izračuna koristi.

(316)

Komisija se nije složila s tvrdnjama grupe Geely. S obzirom na prirodu bankovnih akcepata mjenice kojima se predviđa produljeno razdoblje plaćanja u okviru besplatnog kratkoročnog zajma Komisija je smatrala da bi korist trebalo izračunati na temelju nenarušene referentne vrijednosti. Nadalje, kako je utvrđeno u prethodnim ispitnim postupcima, činjenica da su bankovni akcepti mjenice pokriveni novčanim pologom ili jamstvom nije relevantna za izračun koristi. Korist je izračunana kao razlika između iznosa koji je društvo stvarno platilo kao naknadu za financiranje bankovnim akceptima mjenice i iznosa koji bi trebalo platiti da je primijenjena kamatna stopa za kratkoročni zajam. Naime, uobičajena je praksa da banke pri davanju zajmova traže različita jamstva. Postojanje jamstva ne znači da su sredstva pozajmljena po tržišnim uvjetima. Isto tako, Komisija nije smatrala da je naknada plaćena nakon izdavanja bankovnog akcepta mjenice usporediva s plaćanjem kamata. Stoga nije smatrala da bi tu naknadu trebalo odbiti. Na temelju toga te su tvrdnje odbačene.

(317)

Nakon konačne objave kineska vlada tvrdila je da bi upotrijebljena referentna vrijednost trebala imati istu strukturu kao financijski doprinos koji se uspoređuje u skladu s člankom 14. točkama (b) i (c) Sporazuma WTO-a o subvencijama i kompenzacijskim mjerama. Komisija je odbacila tu tvrdnju na temelju toga da upotrijebljena referentna vrijednost i primijenjena metodologija odgovaraju predmetnom financijskom instrumentu, pri čemu su proizvođači električnih vozila na baterije, koji su ostvarili korist od bankovnih akceptnih mjenica, ostvarili povlašteno financiranje putem besplatnog kratkoročnog zajma. Stoga je smatrala da je upotreba kratkoročne kamatne stope primjenjive na trajanje zajma primjerena osnova za izračun koristi za primatelja. Na temelju toga ta je tvrdnja odbačena.

(318)

Budući da nije bilo drugih primjedbi, potvrđeni su zaključci iz uvodnih izjava od 562. do 566. privremene uredbe.

(319)

Nakon privremene objave kineska vlada tvrdila je da Komisija nalaze ne bi trebala temeljiti na prethodnim ispitnim postupcima i da nije dokazala da su eskontirane mjenice oblik povlaštenog financiranja.

(320)

Kako je opisano u uvodnim izjavama od 567. do 570. privremene uredbe, zahvaljujući eskontiranim mjenicama financijski posrednici platili su iznose potraživanja prije njihova datuma dospijeća. Predmetna su društva zahvaljujući prijenosu prava na buduća potraživanja na financijske institucije nakon odbitka naknada i primjenjivih eskontnih stopa sredstva dobila unaprijed. Utvrđeno je da je primjenjiva eskontna stopa odgovarala povlaštenoj. Ta korist za primatelje je razlika između eskontne stope koju su primjenjivale kineske financijske institucije i eskontne stope primjenjive na usporedivu operaciju na tržištu. Budući da kineske financijske institucije nisu surađivale, Komisija je potvrdila svoj nalaz da je na temelju eskontiranih mjenica pruženo financiranje po povlaštenoj stopi. Komisija nije prihvatila tvrdnju kineske vlade da svoje nalaze temelji na prethodnim ispitnim postupcima. Na temelju toga ta je tvrdnja odbačena.

(321)

Grupa BYD tvrdila je da su eskontirane mjenice unutar grupe s određenim postotkom depozita trebale biti isključene iz izračuna koristi na temelju toga što nije prenijela nedospjela potraživanja bankama, nego je ostvarila povrat depozita danih bankama.

(322)

Komisija nije prihvatila tu tvrdnju jer se transakcija eskontirane mjenice ne odvija između povezanih strana, nego između primatelja mjenice i banke. To što je izvorni bankovni akcept, koji je nakon toga eskontiran, prvotno izdalo povezano društvo nije relevantno i ne mijenja činjenicu da je društvo ostvarilo korist od niske eskontne stope u odnosu na diskontnu stopu primjenjivu za usporedivu operaciju na tržištu.

(323)

Budući da nije bilo daljnjih primjedbi o općenitoj ocjeni eskontiranih mjenica, potvrđeni su zaključci iz uvodnih izjava od 567. do 570. privremene uredbe.

(324)

Nakon privremene objave kineska vlada i grupa BYD tvrdile su da eskontirane mjenice nisu specifične za određene sektore, nego su dostupne svim sektorima. Grupa BYD uputila je na odredbe članka 15. Mjera za upravljanje akceptima, eskontom i eskontiranjem komercijalnih mjenica koje provodi Središnja banka (55).

(325)

Kako je utvrđeno u uvodnoj izjavi 572. privremene uredbe, eskontirane mjenice kao oblik financiranja dio su sustava povlaštenih financijskih potpora financijskih institucija za poticane industrije, kao što je industrija električnih vozila na baterije, a iz dokaza koje je podnijela grupa BYD ne proizlazi da svako poduzeće u NRK-u (osim u poticanim industrijama) može ostvariti korist od eskontiranih mjenica po istim povlaštenim uvjetima koji su opaženi za industriju električnih vozila na baterije. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(326)

Budući da nije bilo drugih primjedbi o specifičnosti, potvrđuju se zaključci navedeni u uvodnim izjavama od 571. do 573. privremene uredbe.

(327)

Budući da nije bilo primjedbi o izračunu iznosa subvencije, potvrđeni su zaključci iz uvodnih izjava od 574. do 576. privremene uredbe.

(328)

Budući da nije bilo primjedbi o općenitoj ocjeni zamjena duga za vlasnički kapital, potvrđeni su zaključci iz uvodnih izjava od 577. do 580. privremene uredbe.

(329)

Budući da nije bilo primjedbi o specifičnosti, potvrđeni su zaključci iz uvodne izjave 581. privremene uredbe.

(330)

Nakon privremene objave kineska vlada smatrala je da kapitalno ulaganje za potrebe izračuna koristi ne bi trebalo tretirati kao zajam bez kamata jer subjekti uključeni u zamjenu duga za vlasnički kapital imaju prava dioničara.

(331)

Komisija je smatrala da bi korist od zamjene duga za vlasnički kapital trebalo razmatrati sa stajališta korisnika subvencije, tj. društva NHBGAP. Međutim, prava dioničara koja je kineska vlada uzela u obzir odnosila su se na ulagatelje, a ne na NHBGAP, pa nisu relevantna za izračun koristi koju je NHBGAP ostvario. Međutim, Komisija je napomenula da je korist bila istovjetna zajmu bez kamata jer je, sa stajališta društva NHBGAP, dug s određenom kamatnom stopom prema dužniku pretvoren u drugu vrstu podređenog duga prema istom dužniku, ali se više nisu plaćale kamate. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(332)

Budući da nije bilo daljnjih primjedbi o izračunu koristi, potvrđeni su zaključci iz uvodnih izjava od 582. do 583. privremene uredbe.

(333)

Nakon privremene objave kineska vlada tvrdila je da Komisija nije analizirala jesu li razne dokapitalizacije bile korisnije od ulaganja privatnog kapitala.

(334)

Komisija se ne slaže s tom procjenom. Komisija je za svaki od slučajeva objasnila korisnost transakcije, na primjer u uvodnim izjavama 579. i 582. privremene uredbe za navedenu zamjenu duga za vlasnički kapital ili u uvodnim izjavama od 585. do 587. privremene uredbe za dokapitalizaciju grupe Geely.

(335)

Osim toga, Komisija je ocjenu dokapitalizacije grupe SAIC morala u potpunosti temeljiti na raspoloživim podacima, kako je istaknuto u uvodnim izjavama 600. i 605. privremene uredbe, i stoga točni uvjeti na kojima se temeljila transakcija nisu bili poznati. S druge strane, na temelju javno dostupnih informacija navedenih u uvodnim izjavama od 601. do 606. privremene uredbe Komisija je u uvodnoj izjavi 607. te uredbe zaključila da su sudionici u transakciji djelovali kao javna tijela u skladu s primjenjivim zakonodavnim okvirom kako bi grupi SAIC besplatno osigurali dodatni kapital.

(336)

Naposljetku, Komisija je napomenula da kineska vlada osim općenite izjave u spis nije unijela nove elemente koji bi bili u suprotnosti s njezinim nalazima. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(337)

Nakon privremene objave grupa Geely tvrdila je da Hubei Jiyuan Yangtze River Industrial Fund Partnership nije javno tijelo niti su mu dodijeljene javne ovlasti. Nadalje, tvrdi da bi zbog prijenosa njegovih dionica na privatni subjekt 2024. trebalo izmijeniti referentnu vrijednost.

(338)

Kako je opisano u uvodnoj izjavi 590. privremene uredbe, Komisija je navela da je Yangtze River Industrial Fund, fond kineske vlade za usmjeravanje od 2017., usmjeren na razvoj strateških novih industrija u pokrajini Hubei, uključujući električna vozila na baterije. Fond je usklađen s nacionalnim strategijama za moderne industrijske klastere i ima važnu ulogu u provedbi ključnih vladinih industrijskih projekata u regiji. Tvrdnja da je fond svoje udjele prenio privatnom subjektu nakon razdoblja ispitnog postupka nije u suprotnosti s nalazom da je kineska vlada tijekom RIP-a preko tog fonda izravno prenijela sredstva grupi Geely. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(339)

Nakon privremene objave grupa SAIC tvrdila je da nije trebalo cijeli iznos koristi od dokapitalizacije utvrđen u uvodnoj izjavi 598. privremene uredbe pripisati ukupnom prometu od proizvoda iz ispitnog postupka. Tvrdila je da iz javno dostupnih informacija na koje se Komisija oslonila nije jasno proizlazilo koji se iznos konkretno odnosi na električna vozila na baterije, a koji na druge svrhe ili nije specifičan za proizvod iz ispitnog postupka.

(340)

Komisija je djelomično prihvatila tu tvrdnju u dijelu u kojem iz javno dostupnih informacija navedenih u uvodnoj izjavi 339. ove Uredbe proizlazi da dokapitalizacija nije bila u potpunosti povezana s električnim vozilima na baterije te je revidirala izračun. Budući da grupa SAIC nije dostavila provjerene informacije, Komisija je imala pravo prema potrebi koristiti raspoložive podatke. Stoga je ostatak tvrdnje odbačen. Budući da nije bilo drugih primjedbi o općenitoj ocjeni dokapitalizacije zamjenom duga za vlasnički kapital, nalazima ispitnog postupka, koristi, specifičnosti i izračunu koristi, potvrđeni su zaključci iz uvodnih izjava od 584. do 610. privremene uredbe.

(341)

Nakon konačne objave kineska vlada ponovno je tvrdila da su pitanja koja je Komisija postavila o zelenim obveznicama bila preopćenita da bi joj mogla dostaviti smislene informacije i da je zapravo sama Komisija odgovorna za navodni nedostatak njezine suradnje.

(342)

Komisija ponovno podsjeća, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 270. privremene uredbe, da je kineskoj vladi tijekom ispitnog postupka u svojem dopisu za dopunu podataka, dodatnom zahtjevu za informacije i tijekom posjeta radi provjere u poslovnim prostorima kineske vlade uputila niz detaljnih, dobro definiranih i relevantnih pitanja, na koja ona nije dostavila potrebne odgovore. Nadalje, Komisija je u zahtjevu za informacije navela nekoliko konkretnih službenih dokumenata koji se odnose na zelene obveznice i društva za financiranje automobilskog sektora. Budući da kineska vlada inzistira da se jasno navedu neki od tih dokumenata, dovoljno je reći da oni uključuju, primjerice, Smjernice za izdavanje zelenih obveznica koje je izdao NDRC, Smjernice o potpori razvoju zelenih obveznica koje je izdao CSRC, Obavijest o izdavanju Kataloga projekata odobrenih zelenih obveznica (izdanje iz 2021.), koje su izdali NBK, NDRC i CSRC, Instrument za financiranje vlasničkim kapitalom u području zaštite okoliša koji je objavio NBK i Program evaluacije zelenog financijskog poslovanja za bankarske financijske institucije koji je objavio NBK. Riječ je o ključnim dokumentima na kojima se temelji pravni i regulatorni okvir za izdavanje zelenih obveznica, a u širem smislu i zeleno financiranje. Bez tih dokumenata Komisiji su očito nedostajale osnovne informacije kako bi utvrdila je li povlašteno financiranje pruženo izdavanjem zelenih obveznica. Međutim, kineska vlada nije dostavila navedene dokumente niti je objasnila pravni i regulatorni okvir ili što je zelena obveznica, iako se spominje u službenim dokumentima. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(343)

Nakon privremene i konačne objave kineska vlada usprotivila se upućivanju na članak 16. Zakona o vrijednosnim papirima NRK-a. Napomenula je da je taj članak izmijenjen 2019. Navela je i da je članak 12. Pravilnika o upravljanju korporativnim obveznicama, kojim se zahtijeva da svrha prikupljenih sredstava mora biti u skladu s industrijskim politikama države, obvezujući samo za izdavatelja korporativnih obveznica, tj. za poduzeća, ali ne i za ulagatelje. Osim toga, njime se uređuje samo korištenje prikupljenog kapitala i od institucija se ne zahtijeva da ulažu u obveznice poduzeća.

(344)

Nadalje, kineska vlada ponovila je da industrija električnih vozila na baterije nije poticana industrija, da financijske institucije ne djeluju kao javna tijela i da su kreditni rejtinzi pouzdani.

(345)

Nakon privremene objave kineska vlada tvrdila je i da Komisija nije dostavila dokaze da „većinu ulagača čine institucionalni ulagači, uključujući financijske institucije”, osim članka Bloomberga „iz razdoblja prije dvije godine”. U svakom slučaju, taj bi članak mogao pokazati samo općeniti sastav kineskih ulagatelja u obveznice, ali ne i konkretne ulagatelje u obveznice koje su izdali proizvođači izvoznici u uzorku. Nakon konačne objave kineska vlada ponovila je svoje argumente i ustrajala na tome da bi korist u svakom slučaju trebalo izračunati samo za one konkretne obveznice za koje je Komisija mogla dokazati da su ih uložila javna tijela.

(346)

Komisija ostaje pri stajalištu nakon privremene objave. Komisija je potvrdila da je članak 16. Zakona o vrijednosnim papirima NRK-a izmijenjen 2019. Međutim, ne slaže se s načinom na koji kineska vlada tumači članak 12. Pravilnika o upravljanju korporativnim obveznicama. Činjenica da izdavatelj obveznice mora postupati u skladu s industrijskim politikama države da bi mogao pristupiti tržištu obveznica pokazuje da su takva dodatna sredstva financiranja na tržištu obveznica dostupna samo određenim poticanim poduzećima i samo za one svrhe koje potiče država.

(347)

Tu činjenicu zajedno sa svim svojim ostalim općenitim nalazima o povlaštenom financiranju u ovom predmetu, koji su opširno opisani u odjeljku 3.5.1. privremene uredbe i potvrđeni u prethodnom odjeljku 3.5.1., kao što su činjenica da financijske institucije djeluju kao javna tijela i činjenica da postoje poremećaji u kreditnim rejtinzima, Komisija je uzela u obzir u procjeni povlaštenog financiranja na tržištu obveznica.

(348)

Nadalje, Komisija je napomenula da je tzv. „članak” društva Bloomberg zapravo izvješće od 74 stranice o kineskom tržištu obveznica iz 2022. Budući da je osnovna djelatnost društva Bloomberg analiza podataka i trendova na tržištima kapitala, Komisija smatra da se ta studija može smatrati pouzdanim dokazom koji se odnosi na RIP. Nadalje, to izvješće potkrepljuje informacije prikupljene u prethodnim ispitnim postupcima i potvrđuje da se stanje nije promijenilo tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(349)

Komisija dodatno skreće pozornost na druga nedavna izvješća koja potvrđuju nalaze iz izvješća društva Bloomberg. Naime, prema informacijama koje su dostupne Komisiji, strukturom ulagatelja na kineskom tržištu obveznica i dalje uvelike dominiraju financijske institucije, koje su ujedno potpisnice većine obveznica (56). Banke su i najveći imatelji korporativnih obveznica, a slijede ih institucije fondova (57). Osim toga, međunarodni ulagatelji 2021. držali su manje od 3 % kineskog tržišta obveznica (58).

(350)

Komisija je utvrdila da su određeni broj obveznica koje su izdali proizvođači izvoznici u uzorku bile obveznice izdane na međubankovnom tržištu, koje je po definiciji otvoreno samo institucionalnim ulagateljima / financijskim institucijama. Trebalo bi podsjetiti i da nijedna financijska institucija osim banke EXIM nije surađivala u ovom ispitnom postupku.

(351)

Osim toga, kineska vlada zanemaruje činjenice koje je Komisija istaknula u uvodnoj izjavi 620. privremene uredbe, tj. da obveznice koje su izdala društva u uzorku imaju kamatnu stopu koja je blizu ili ispod LPR-a, što znači da je povrat tih obveznica za ulagatelje blizu ili niži od stope po kojoj financijske institucije mogu same pribaviti sredstva od drugih financijskih institucija. Drugim riječima, te obveznice bankama donose gubitke. To jasno pokazuje da financijske institucije djeluju kao javna tijela koja uzimaju u obzir druga razmatranja osim ulagatelja koji posluje u tržišnim uvjetima.

(352)

Kineska vlada zanemaruje i posebne dokaze o zelenim obveznicama navedene u uvodnoj izjavi 617. privremene uredbe, u kojoj je Komisija napomenula da u skladu s „Programom evaluacije zelenog financijskog poslovanja za bankarske financijske institucije” NBK-a kineske banke moraju upisati zelene dužničke instrumente kako bi dosegnule određeni prag u svojoj financijskoj imovini, što će pridonijeti pozitivnom ishodu procjene njihovih poslovnih rezultata koju provodi regulatorno tijelo za banke. Osim toga, prema „Instrumentu monetarne politike za potporu projektima smanjenja emisija ugljika” NBK-a financijske institucije društvima moraju osigurati financijska sredstva za potporu zelenim industrijskim aktivnostima po povlaštenim kamatnim stopama koje su blizu razine primarne kamatne stope u zemlji. Zauzvrat, NBK predlaže povlaštene stope refinanciranja bankama za isplaćena zelena sredstva. To ponovno jasno pokazuje da su financijske institucije djelovale kao javna tijela u pogledu zelenih obveznica koje su izdala društva u uzorku.

(353)

Naposljetku, kineska vlada nije dostavila dokaze kojima bi potkrijepila tvrdnje da ulagatelji na kineskom tržištu obveznica nisu uglavnom financijske institucije.

(354)

Stoga je Komisija potvrdila svoj zaključak da postoji znatno preklapanje između vjerovnika koji osiguravaju kapital na tržištu obveznica i onih koji osiguravaju kapital u obliku zajmova te da su obveznice kao takve u određenoj mjeri samo još jedno sredstvo za davanje zajmova poduzećima. Stoga je Komisija odbacila te tvrdnje.

(355)

Budući da nije bilo primjedbi o pravnoj osnovi i nalazu da financijske institucije djeluju kao javna tijela, potvrđeni su zaključci iz uvodnih izjava od 611. do 630. privremene uredbe.

(356)

Kad je riječ o obveznicama, kineska vlada napomenula je da su tzv. „zeleni dužnički instrumenti” bili dostupni za nekoliko industrija. Tvrdila je i da se te obveznice ne mogu smatrati specifičnima ili ograničenima na nekoliko industrija jer se „obveznice ne mogu izdati bez odobrenja državnih tijela”.

(357)

Općenito, kineska vlada tvrdila je da se Odluka br. 40 o poticanim industrijama ne primjenjuje na obveznice jer se riječ „kredit” u toj odluci odnosi samo na zajmove u užem smislu. Nakon konačne objave kineska vlada dostavila je dodatne kineske dokumente u kojima je uz izraz „kredit” upotrijebljen izraz „obveznice”. Tvrdila je i da se ključni zakoni i propisi na koje se Komisija oslonila kako bi potkrijepila zaključak iz odjeljka 3.5.1. privremene uredbe primjenjuju samo na zajmove, ali ne i na obveznice. Osim toga, nakon privremene objave grupa Geely tvrdila je da Komisija nije dovoljno pojasnila specifičnost.

(358)

Komisija je u uvodnoj izjavi 632. privremene uredbe istaknula da su zelene obveznice specifične jer ih mogu izdavati samo društva koja se bave određenim industrijskim djelatnostima navedenima u katalogu zelenih industrijskih djelatnosti. Činjenica da taj katalog obuhvaća više industrija u tom pogledu nije relevantna i nije u suprotnosti sa zaključkom Komisije.

(359)

Komisija je potvrdila i da se ne slaže s uskim tumačenjem pojma „kredit” kineske vlade u Odluci br. 40, nego da ga i dalje tumači kao „financiranje” u širem smislu. Kineska vlada nije opovrgnula zapažanje Komisije u konačnoj objavi, odnosno činjenicu da se člankom 12. Pravilnika o upravljanju korporativnim obveznicama uspostavlja veza s industrijskim politikama države, koje su vođene Odlukom br. 40. Nadalje, kineska vlada odlučila se usredotočiti isključivo na Odluku br. 40 i zanemarila je dodatne dokaze o specifičnosti koje je Komisija dostavila u odjeljku 3.5.1.5. privremene uredbe. Na primjer, u uvodnoj izjavi 435. privremene uredbe upućuje se na Plan za razvoj industrije energetski štedljivih vozila i vozila na nove oblike energije (2012. – 2020.), kojim se omogućuju „politički poticaji putem potpore financijskim uslugama” i koji je jasno specifičan za predmetni industrijski sektor. Još jedan primjer naveden je u uvodnoj izjavi 444. privremene uredbe, u kojoj je Komisija napomenula da kriteriji NFRA-e za ocjenjivanje uspješnosti poslovnih banaka uzimaju u obzir kako financijske institucije „služe nacionalnim razvojnim ciljevima i realnom gospodarstvu”, a posebno kako „služe strateškim industrijama i novim industrijama”.

(360)

Stoga su te tvrdnje odbačene.

(361)

Budući da nije bilo drugih primjedbi o specifičnosti, potvrđeni su zaključci iz uvodnih izjava od 631. do 632. privremene uredbe.

(362)

Nakon privremene objave grupa SAIC tvrdila je da ne bi sve obveznice koje su izdali neki od subjekata trebalo smatrati „zelenim obveznicama”. Naime, u skladu s kineskim Načelima za zelene obveznice iz srpnja 2022. postoje četiri ključne komponente povezane sa zelenim obveznicama:

(363)

Grupa SAIC tvrdi da se na temelju te četiri komponente u Kini jasno razlikuju zelene i korporativne obveznice, što je vidljivo u dokumentima o objavljivanju zelenih obveznica, ali i općenito u javnoj domeni, na primjer na internetskim stranicama burzi vrijednosnih papira ili regulatorâ. Međutim, iako zelene obveznice općenito u svojem nazivu imaju riječ „zelene”, obveznice koje nisu zelene ne smiju imati tu riječ jer ne mogu ispuniti zahtjeve za izdavanje zelenih obveznica koje je utvrdila Narodna banka Kine. To znači da Komisija nije mogla sve obveznice tretirati kao zelene samo zato što su djelatnosti s kojima su bile povezane navedene u Katalogu projekata prihvatljivih za potporu zelenim obveznicama (izdanje iz 2021.), navedenom u uvodnoj izjavi 263. privremene uredbe. Osim toga, za obveznice koje nisu bile zelene Komisija je trebala raspodijeliti iznos koristi na ukupni promet društva, a ne na promet od proizvoda iz ispitnog postupka.

(364)

Komisija nije osporila činjenicu da nisu sve obveznice grupe SAIC bile zelene. Međutim, želi naglasiti da se korištenje prometa od proizvoda iz ispitnog postupka za izračun koristi od obveznica nije nužno temeljilo na klasifikaciji obveznice kao „zelene obveznice”. Obične obveznice raspodijeljene su na ukupni promet ako su namijenjene svim svrhama. Smatralo se i da su korporativne obveznice povezane s proizvodom iz ispitnog postupka ako je u dokumentima o izdavanju navedena poveznica s područjima koja su specifična za električna vozila na baterije, kao što je financiranje istraživanja i razvoja novih tehnologija za koje je vjerojatnije da će koristiti električnim vozilima nego vozilima s motorom s unutarnjim izgaranjem. Kad su bile namijenjene električnim vozilima na baterije, obveznice su bile raspodijeljene na promet od tih vozila. Sve zelene obveznice raspodijeljene su na promet od električnih vozila na baterije. Komisija želi podsjetiti i na to da se najveći dio iznosa koristi povezane s obveznicama odnosio na razna financijska društva u grupi koja nikad nisu dostavila odgovor na upitnik, kao što su SFMH, VW Finance i GMAC. Budući da grupa SAIC nije dostavila provjerene informacije, Komisija je koristila raspoložive podatke. Točnije, izračun iznosa subvencije temeljio na informacijama o iznosima, početnim i završnim datumima i kamatama na obveznice koje su pronađene ili u javno dostupnim financijskim izvještajima ili informacijama koje su izdane ulagateljima na burzama. U nekim su slučajevima one klasificirane kao zelene obveznice. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(365)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 147. ove Uredbe, grupa SAIC tvrdila je da nije trebalo primijeniti članak 28. kako bi se svi vrijednosni papiri osigurani imovinom koje je izdao jedan subjekt koji nije surađivao pripisali jednom od proizvođača, a naposljetku i cijeloj grupi SAIC. Prvo, tvrdila je da se od predmetnog subjekta nikad nije zahtijevalo da dostavi odgovor na upitnik. Drugo, tvrdila je da nema znatnu kontrolu nad tim subjektom jer je on obuhvaćen sporazumom o zajedničkom pothvatu. Treće, ako je Komisija inzistirala na takvom pripisivanju, trebala je izračunati koji se dio koristi može pripisati tom proizvođaču.

(366)

U vezi s prvim argumentom Komisija je napomenula da bi sva povezana društva koja osiguravaju financiranje proizvođačima ili u njihovo ime trebala odgovoriti na odjeljke A i E upitnika. Predmetni subjekt nikad nije dostavio odgovor na upitnik, iako je očito bio uključen u usluge financiranja u ime jednog od proizvođača, a postojanje tih usluga postalo je očito tek prilično kasno u postupku, neposredno prije objave privremene uredbe.

(367)

Kad je riječ o drugom argumentu, predmetni povezani subjekt bio je u potpunom vlasništvu partnera grupe SAIC u zajedničkom pothvatu i pružao je financijske usluge jednom od proizvođača u grupi SAIC, koji je u suvlasništvu grupe SAIC i njezina partnera u zajedničkom pothvatu. Stoga je Komisija smatrala da je nesumnjivo riječ o povezanom subjektu koji je trebao dostaviti odgovor na upitnik.

(368)

Kad je riječ o trećem argumentu, s obzirom na to da grupa SAIC nije dostavila provjerene informacije, Komisija je imala pravo prema potrebi koristiti raspoložive podatke. Prema dostupnim informacijama predmetni subjekt pružao je financijske usluge jednom od proizvođača u grupi SAIC, a druge djelatnosti nisu se mogle utvrditi. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(369)

Nakon konačne objave grupa SAIC ponovila je primjedbe o subjektu koji ne surađuje, a koji je izdao vrijednosne papire osigurane imovinom. Tvrdila je da pripisivanje vrijednosnih papira osiguranih imovinom subjektu koji je pružao financijske usluge jednom od proizvođača iz grupe SAIC nije u skladu s praksom Komisije. Grupa SAIC navela je da bi se Komisija trebala osloniti na postotak udjela proizvođača izvoznika u trgovačkom društvu primatelju i da je u skladu sa sudskom praksom WTO-a primjena članka 28. strogo ograničena na informacije koje nedostaju, odnosno u ovom slučaju na iznos koristi, te da je ne bi trebalo dalje širiti. Naime, u ovom je predmetu dioničarska struktura društva primatelja bila javno dostupna, a njegov odnos s grupom jasno je opisan u podnescima grupe SAIC.

(370)

Grupa SAIC navela je i da su „ostale djelatnosti” društva primatelja transparentne i dostupne Komisiji te da bi Komisijino pripisivanje jednom proizvodnom subjektu u grupi u određenim okolnostima dovelo do dvostrukog računanja.

(371)

Komisija se ne slaže s tim tvrdnjama. Prvo, Komisiji su nedostajale informacije o iznosu koristi, ali i o tome kojem bi je subjektu ili subjektima grupe trebalo pripisati. Činjenica da je društvo koje ne surađuje bilo prvi izravni primatelj unutar grupe povlaštenog financiranja koje su osigurale vanjske strane ne znači da je bilo i jedini korisnik tog povlaštenog financiranja unutar grupe. Stoga je primjena članka 28. za određivanje pripisivanja koristi bila nužna.

(372)

Drugo, suprotno tvrdnjama grupe SAIC, to je pripisivanje provedeno u skladu s prijašnjom praksom Komisije. Naime, primjer iz prijašnje prakse koji navodi grupa SAIC odnosio se na holding društvo koje je pružalo financijske usluge svojim društvima kćerima, uključujući proizvođače izvoznike. Na temelju činjeničnog stanja u tom konkretnom slučaju odlučeno je da je udio ulaganja holding društva u njegova društva kćeri (koje je povezano s iznosom vlasničkog kapitala, a time i udjela u svakom društvu kćeri) razumna zamjenska vrijednost za udio povlaštenog financiranja u korist svakog društva kćeri, a time i odgovarajući ključ za dodjelu radi pripisivanja koristi proizvođačima izvoznicima. Međutim, u ovom slučaju društvo grupe SAIC koje ne surađuje nema poznatih društava kćeri. Prema saznanjima Komisije, ne postoji ni veza između formalne organizacijske strukture dvaju partnera u zajedničkom pothvatu i stvarnog udjela financijskih usluga koje društvo koje ne surađuje pruža različitim subjektima unutar grupe.

(373)

Treće, kako je istaknuto u uvodnoj izjavi 368., s obzirom na to da društvo koje ne surađuje nije dostavilo odgovor na upitnik, nije bilo moguće utvrditi točan opseg i strukturu njegovih financijskih aktivnosti. Ne postoji ni veza između vlasnika kolaterala na kojem se temelje izdani vrijednosni papiri osigurani imovinom i stvarnog korisnika sredstava prikupljenih putem vrijednosnih papira osiguranih imovinom. Stoga je Komisija odbacila te tvrdnje.

(374)

Nakon privremene objave grupa Geely tvrdila je da proizvođači nisu ostvarili korist od vrijednosnih papira osiguranih imovinom jer su se transakcije odvijale samo između subjekta za financiranje i privatnog zajmoprimca.

(375)

Komisija je napomenula da je grupa Geely u okviru tih operacija ostvarila korist od povlaštenog financiranja. Kako je opisano u uvodnoj izjavi 619. privremene uredbe, vrijednosni papiri osigurani imovinom omogućili su joj da zamijeni srednjoročna potraživanja za kredite za kupnju automobila odmah dostupnim likvidnim sredstvima, a time i da vrlo povoljno pretfinancira svoje operacije davanja zajmova. Koristi su raspodijeljene u skladu s tim. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(376)

Grupa Geely usprotivila se tomu da se za obveznice koristi ista referentna vrijednost kao za zajmove jer su obveznice i zajmovi različiti financijski instrumenti.

(377)

Komisija je u tom pogledu istaknula da su zajmovi i obveznice slični financijski dužnički instrumenti. Obveznice su zapravo vrsta zajma koju veliki subjekti upotrebljavaju za prikupljanje kapitala. I zajmovi i obveznice ugovaraju se ili izdaju na određeno razdoblje i imaju kamatnu/kuponsku stopu. Činjenica da financiranje zajmom pruža financijska institucija, a financiranje korporativnom obveznicom pružaju ulagatelji, koji su u većini slučajeva isto financijske institucije, nije relevantna za utvrđivanje osnovnih obilježja obaju instrumenata. Naime, oba instrumenta služe za financiranje poslovanja i imaju istu vrstu naknade i slične uvjete otplate. Nadalje, nisu predložene alternativne referentne vrijednosti i nije bilo moguće utvrditi dodatne javno dostupne informacije kako bi se dobila točnija referentna vrijednost. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(378)

Budući da nije bilo drugih primjedbi, potvrđuju se zaključci iz uvodnih izjava od 633. do 635. privremene uredbe.

(379)

Budući da nije bilo primjedbi o zaključku o ostalim vrstama financiranja, potvrđeni su zaključci iz uvodnih izjava od 636. do 637. privremene uredbe.

(380)

Stopa subvencije utvrđena u odnosu na ostale vrste povlaštenog financiranja tijekom razdoblja ispitnog postupka za grupe društava u uzorku iznosi:

Povlašteno financiranje: ostale vrste financiranja

(381)

Nakon privremene objave kineska vlada i grupa SAIC tvrdile su da specifičnost bespovratnih sredstava koja su primile grupa Geely i grupa SAIC nije utvrđena na pojedinačnoj osnovi na temelju pozitivnih dokaza. Slično tomu, grupa Geely tvrdila je da su bespovratna sredstva trebala biti raspodijeljena na ukupni promet (od električnih vozila na baterije i ostalih proizvoda) kako bi se pravilno uzelo u obzir da su se odnosila na ukupne aktivnosti subjekata primatelja.

(382)

Kineska vlada tvrdila je da je Komisija s namjerom kažnjavanja koristila raspoložive podatke pri ocjeni bespovratnih sredstava koja su primile grupe Geely i SAIC te da je dala nejasne upute koje su društvima u uzorku onemogućile pravilnu ocjenu. Kineska vlada smatra da Komisija nije detaljno ocijenila sve dokaze u evidenciji kako bi odabrala najprikladnije zamjenske podatke te da navodne subvencije ne bi trebalo pripisati izvoznicima koji nisu ostvarili korist.

(383)

Kako je detaljno opisano u uvodnoj izjavi 364. privremene uredbe, grupa SAIC tvrdila je da nije nužno upotrijebiti „pojedinačne iznose primljene po zahtjevu za bespovratna sredstva, vrijeme primitka bespovratnih sredstava, opis bespovratnih sredstava, odgovarajuće obavijesti vlade u kojima se navodi priroda bespovratnih sredstava i druge potrebne informacije” te je odbila dostaviti te informacije, pa Komisija nije mogla utvrditi temeljne programe subvencija, iznos bespovratnih sredstava primljenih tijekom razdoblja ispitnog postupka, kao ni jesu li se ta bespovratna sredstva odnosila na dugotrajnu imovinu. Slično tomu, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 372. privremene uredbe, nijedno društvo grupe Geely nije dostavilo potpune informacije o prirodi programa bespovratnih sredstava u okviru kojih je primilo potporu, kako je zatraženo u upitniku, pa Komisija nije mogla utvrditi temeljne programe subvencija za programe bespovratnih sredstava povezane s proizvodom iz ispitnog postupka.

(384)

Nadalje, kako je objašnjeno u odjeljku 3.3.1.4. privremene uredbe, kineska vlada nije dostavila informacije o bespovratnim sredstvima koja su isplaćena grupama u uzorku, pa Komisija nije mogla popuniti praznine informacijama koje bi dobila iz drugog izvora. Naprotiv, Komisija je napomenula da je grupa BYD dostavila zatražene relevantne informacije kako bi Komisija mogla ocijeniti različite aspekte primljenih bespovratnih sredstava i razmotriti mogu li se protiv njih uvesti kompenzacijske mjere.

(385)

Na temelju toga i u nedostatku provjerenih informacija koje bi upućivale na suprotno Komisija je nalaze temeljila na raspoloživim podacima i smatrala da su sva bespovratna sredstva koja su te grupe primile specifična i povezana s proizvodom iz ispitnog postupka. Na temelju toga te su tvrdnje odbačene.

(386)

Nakon konačne objave kineska vlada ponovila je da se stajalište Komisije da su bespovratna sredstva protiv kojih su uvedene kompenzacijske mjere specifična temelji na pretpostavkama, a ne na pozitivnim dokazima, što je u suprotnosti s člankom 2. stavkom 4. Sporazuma WTO-a o subvencijama i kompenzacijskim mjerama. Tvrdila je da je Komisija raspolagala dokazima da su navodna predmetna bespovratna sredstva koristila većem broju proizvoda te je stoga raspoložive podatke primijenila s namjerom kažnjavanja. Komisija je umjesto toga pretpostavila da su bespovratna sredstva koja su primili ti proizvođači izvoznici bila specifična jer joj grupa SAIC i grupa Geely nisu dostavile informacije koje bi smatrala dostatnima. Nadalje, kineska vlada tvrdila je da Komisija nije objavila dostatne činjenice na temelju kojih je utvrdila da su bespovratna sredstva bila specifična.

(387)

Grupa SAIC tvrdila je i da je Komisiji dostavila dokaze da su bespovratna sredstva primljena od kineske vlade bila namijenjena u svrhe koje nisu povezane s predmetnim proizvodom te da informacije kojima Komisija raspolaže, uključujući materijale koje je dostavila grupa SAIC i javno dostupne informacije, uvelike upućuju na to da su primljena bespovratna sredstva bila namijenjena za električna vozila na baterije i vozila koja nisu električna vozila na baterije. Stoga se ne može tvrditi da je Komisijin postupak raspodjele primljenih bespovratnih sredstava na promet predmetnog proizvoda činjenično utemeljen. Nadalje, grupa SAIC tvrdila je da Komisija nije dostavila ni ocjenu ni obrazloženje više činjenica iz dokumentacije, a posebno revizijskih izvješća, bruto bilance i snimaka zaslona računa na kojima su zabilježena bespovratna sredstva, a sve to upućuje na to da primljena bespovratna sredstva nisu bila isključivo za proizvod iz ispitnog postupka.

(388)

Komisija je ponovila da grupa SAIC nije dostavila potpune informacije o prirodi programa bespovratnih sredstava u okviru kojih je primila potporu, kako je zatraženo, pa Komisija nije mogla utvrditi koji su programi bespovratnih sredstava povezani s proizvodom iz ispitnog postupka. Napomenula da su informacije bile lako dostupne društvima, ali da su joj ona odbila dati potpuni pristup tim informacijama. Činjenica da bi društvo omogućilo Komisiji da pregleda određene dokumente i dostavi snimke zaslona bez pružanja relevantnih traženih informacija ni u kojem slučaju ne može biti jednakovrijedna pružanju traženih informacija u obliku dokaza koje se mogu propisno provjeriti. Osim toga, takve informacije ne pružaju ni jamstvo da bespovratna sredstva primljena prije razdoblja ispitnog postupka nisu korištena za proizvodnju električnih vozila na baterije tijekom razdoblja ispitnog postupka. Komisija je u više navrata naglasila da bi na temelju informacija dostavljenih samo u obliku snimki zaslona koje sadržavaju ograničene podatke ili na kojima su prikazani primjeri bilo nemoguće provjeriti i uskladiti ključne podatke.

(389)

U nedostatku provjerenih informacija koje bi upućivale na suprotno Komisija je nalaze temeljila na raspoloživim podacima i smatrala da su sva bespovratna sredstva koja su te grupe primile specifična i povezana s proizvodom iz ispitnog postupka. Na temelju toga te su tvrdnje odbačene.

(390)

Nakon privremene objave grupa SAIC tvrdila je da bi, s obzirom na to da su primljena bespovratna sredstva podlijegala porezu na dobit trgovačkih društava, oporezivi iznos trebalo odbiti od ukupnog iznosa primljenih bespovratnih sredstava. Komisija je smatrala da grupa SAIC nije dostavila pozitivne dokaze za to da je plaćeni porez bio izravno povezan s primljenim bespovratnim sredstvima. Nadalje, člancima 6. i 7. osnovne uredbe nije predviđen odbitak poreza na dobit trgovačkih društava za potrebe izračuna koristi ili subvencije protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere. Stoga je taj argument odbačen.

(391)

Stopa subvencije grupe SAIC i grupe Geely u pogledu bespovratnih sredstava ažurirana je na temelju ispravka opisanog u uvodnim izjavama 652. i 654. ove Uredbe.

(392)

Stoga je metodologija za utvrđivanje iznosa subvencije kako je opisana u uvodnoj izjavi 650. privremene uredbe potvrđena i primijenjena na proizvođača izvoznika kojem je odobreno pojedinačno ispitivanje.

(393)

Nakon konačne objave društvo Tesla Shanghai tvrdilo je da su postojale tri isplate za dio bespovratnih sredstava koja je primilo, a jedna od njih izvršena je tijekom razdoblja ispitivanja. Tvrdilo je da je, s obzirom na to da se iznos primljen tijekom razdoblja ispitnog postupka odnosi na bespovratna sredstva povezana s dugotrajnom imovinom, čije su isplate izvršene u okviru istog programa, Komisija trebala amortizirati iznos koji je primilo tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(394)

Komisija potvrđuje da se na temelju Smjernica za izračun iznosa subvencije u ispitnim postupcima u vezi s kompenzacijskom pristojbom (59), „za jednokratne subvencije, koje se mogu povezati sa stjecanjem dugotrajne imovine, ukupna vrijednost subvencije mora raspodijeliti na uobičajeni vijek trajanja imovine (članak 7. stavak 3. Uredbe Vijeća (EZ) br. 2026/97 (60))”. Međutim, u smjernicama je predviđeno i to da „iznimno od [prethodne točke], jednokratne subvencije u iznosu manjem od 1 % ad valorem obično se obračunavaju kao rashod, čak i ako su povezane s kupnjom dugotrajne imovine”. Budući da je isplata predmetnih bespovratnih sredstava iznosila manje od 1 % ad valorem, Komisija je smatrala da plaćanje primljeno tijekom razdoblja ispitnog postupka nije bilo znatno i da ga je razumno raspodijeliti samo na razdoblje ispitnog postupka. Ta je metoda dodjele u potpunosti u skladu s izvješćem neformalne skupine stručnjaka WTO-a u kojem se navodi da bi bespovratna sredstva čija je svrha kupnja dugotrajne imovine trebalo dodjeljivati uz pretpostavku da se „smatra primjerenim, prvenstveno sa stajališta administrativne praktičnosti, da se vrlo male subvencije isplaćuju bez obzira na vrstu ili druga razmatranja. Preporučuje se da prag prodaje bude manji od 0,5 % za svaku pojedinačnu subvenciju” (61). Stoga je Komisija odbacila tu tvrdnju.

(395)

Budući da nije bilo drugih primjedbi, potvrđuju se zaključci iz uvodnih izjava od 638. do 651. privremene uredbe.

(396)

Stopa subvencije utvrđena u odnosu na sva bespovratna sredstva tijekom razdoblja ispitnog postupka za proizvođače izvoznike u uzorku i za pojedinačno ispitanog proizvođača izvoznika iznosi:

Bespovratna sredstva

(397)

Nakon privremene objave neke zainteresirane strane, kao što su grupa SAIC, CAAM, grupa BYD, kineska vlada i grupa Geely, tvrdile su da je potrošač krajnji korisnik predmetnog programa subvencija. Točnije, tvrdile su da proizvođači pri prodaji vozila subvencioniraju potrošače u ime vlade smanjenjem cijene koju plaća kupac. U tom je scenariju kupac trebao platiti sniženu cijenu, koju bi vlada kasnije nadoknadila društvu.

(398)

Slično tomu, neke su strane tvrdile da to što se cijene električnih vozila na baterije nisu povećale nakon ukidanja subvencije ne dokazuje postojanje koristi. Tvrdile su da na tržišne cijene utječe nekoliko čimbenika, uključujući troškove proizvodnje, dinamiku ponude i potražnje, očekivanja potrošača i zamjenu starih modela novima. Zbog toga cijene električnih vozila na baterije prodanih u različitim vremenskim razdobljima možda nisu izravno usporedive.

(399)

Nadalje, tvrdile su da su u slučajevima u kojima potrošači nisu ispunili uvjete za subvenciju proizvođači zatražili povrat subvencije od potrošača, što dovodi u pitanje korist za proizvođače.

(400)

Komisija je napomenula da nisu dostavljeni dokazi za to da je program osmišljen za davanje subvencija potrošačima i da su proizvođači električnih vozila na baterije bili samo sredstvo za usmjeravanje tih subvencija. Dokazi su zapravo upućivali na suprotno. Kako je opisano u uvodnim izjavama od 666. do 671. privremene uredbe, sredstva koja je kineska vlada isplatila proizvođačima električnih vozila na baterije u obliku izravnih novčanih prijenosa donijela su im jasnu i konkretnu korist jer je riječ o izravnom prijenosu novčanih sredstava na temelju gospodarskih djelatnosti proizvođača. Iako je već samim tim ostvarena korist, u ispitnom postupku utvrđeno je i da subvencija nije utjecala na krajnje potrošačke cijene. Unatoč nizu čimbenika koji su možda bili relevantni, analiza je pokazala da je cijena ostala nepromijenjena u neposrednom razdoblju nakon ukidanja subvencije. Iz toga proizlazi da subvencija nije imala primjetan učinak na konačnu cijenu koju su platili kupci, pa su subvenciju zadržali proizvođači električnih vozila na baterije. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(401)

Kako je opisano u uvodnim izjavama od 665. do 670. privremene uredbe, Komisija je u vezi sa slučajevima u kojima su proizvođači mogli zatražiti povrat subvencija zbog neusklađenosti napomenula da su proizvođači odredili cijene koje su im omogućile da iskoriste punu subvenciju, a potrošači nisu ostvarili korist u obliku nižih cijena, zbog čega je ta tvrdnja bespredmetna. Nadalje, ta situacija primjer je temeljne strukture programa, koja proizvođače stavlja u središte politike i daje prednost njihovim interesima, a krajnji je cilj pružiti financijsku potporu tim subjektima. Slično tomu, da je bilo zamišljeno da korisnici budu potrošači, za povrat sredstava bila bi odgovorna vlada. Nisu dostavljeni dokazi za to da u relevantnom pravnom okviru predmetnog programa vlada koristi proizvođače električnih vozila na baterije kao sredstvo za osiguravanje ili povrat iznosa koje je isplatila proizvođačima električnih vozila na baterije. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(402)

Nakon konačne objave CAAM je ponovio da su potrošači krajnji korisnici programa subvencija. Tvrdio je da stabilne cijene električnih vozila na baterije nakon ukidanja subvencije ne ukazuju na korist. Izričito je naveo da je zadržavanje, pa čak i održavanje nepromijenjenih cijena u razdoblju nakon ukidanja potrošačkih subvencija, uobičajena praksa. Nadalje, napomenuo je da je uobičajena praksa proizvođača nastaviti oglašavati subvencije u razdoblju nakon isteka državnih poticaja čak i kad kineska vlada smanji poreze na kupnju vozila za potrošače.

(403)

Komisija je napomenula da su argumenti CAAM-a poduprli njezine nalaze jer su pružili dodatni argument da subvencija ne utječe na cijene vozila koje određuju proizvođači jer one ostaju nepromijenjene, tj. subvencija nema primjetan učinak na konačnu cijenu koju plaćaju kupci, stoga proizvođači električnih vozila na baterije zadržavaju subvenciju i nikakva se korist ne prenosi na potrošače. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(404)

Nakon konačne objave kineska vlada ponovila je da su potrošači krajnji korisnici programa subvencija i naglasila da su oni u središtu programa. Konkretno, tvrdila je da je to predviđeno zakonodavstvom. Pri osmišljavanju programa koji uključuje isplate gotovine izravno proizvođačima uzimaju se u obzir posebni tržišni uvjeti u Kini. Nadalje, kineska vlada napomenula je da će se, ako uvjeti utvrđeni u programu nisu ispunjeni, iznos plaćanja smanjiti na odgovarajući način.

(405)

Kad je riječ o primjedbama kineske vlade i u nedostatku dodatnih potkrijepljenih informacija, Komisija je ponovila prethodni zaključak, kako je navedeno u uvodnim izjavama od 656. do 661. privremene uredbe i prethodnoj uvodnoj izjavi 400., da su s obzirom na prirodu, oblik i funkcioniranje programa proizvođači predviđeni primatelji te subvencije. Kad je riječ o smanjenju isplata u slučaju neusklađenosti s propisanim uvjetima, Komisija je uputila na uvodnu izjavu 401. ove Uredbe. Osim toga, primijetila je da sama činjenica neusklađenosti s propisanim uvjetima ne podrazumijeva promjenu korisnika. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(406)

Nakon privremene objave, nakon uvođenja privremenih mjera, CAAM je osporio tretman subvencija za potrošnju kao subvencija za proizvodnju, pri čemu je tvrdio da je Unija pretjerala primijenivši dvostruki standard za definiranje kineskih subvencija potrošačima kao subvencije za promicanje automobilske industrije.

(407)

Tvrdnja udruženja CAAM bila je općenita i neutemeljena. Stoga je odbačena.

(408)

Nakon privremene objave društvo Tesla (Shanghai) i kineska vlada tvrdili su da je program ukinut još u prosincu 2022. i da stoga Komisija nema pravnu osnovu za uvođenje privremene antisubvencijske pristojbe za njega.

(409)

Komisija je napomenula, kako je opisano u uvodnim izjavama od 662. do 664. privremene uredbe, da su kineski proizvođači električnih vozila na baterije nastavili ostvarivati korist od tog programa subvencija tijekom cijelog razdoblja ispitnog postupka te da će nastaviti ostvarivati korist od izravnog prijenosa novca u okviru tog programa tijekom duljeg razdoblja nakon ispitnog postupka. U skladu s tim zaključila je da su ispunjeni uvjeti za uvođenje kompenzacijskih mjera protiv tog programa. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(410)

Nakon konačne objave društvo Tesla (Shanghai) ponovilo je da je program prekinut i da protiv njega ne bi trebalo uvesti kompenzacijske mjere. Umjesto toga tvrdilo je da je najveći iznos protiv kojeg mu Komisija može uvesti kompenzacijske mjere iznos koji bi (potencijalno) moglo primiti u budućnosti. Nadalje, tvrdilo je da postojanje lokalnih programa sličnih nacionalnoj politici fiskalnih subvencija ne utječe na procjenu koristi za društvo Tesla (Shanghai).

(411)

Komisija je napomenula da je korist protiv koje su uvedene kompenzacijske mjere stvarni iznos subvencija koje je kineska vlada isplatila proizvođačima izvoznicima tijekom razdoblja ispitnog postupka te je ponovila prethodni zaključak, kako je navedeno u uvodnim izjavama od 662. do 664. privremene uredbe i prethodnoj uvodnoj izjavi 409. Kad je riječ o neocjenjivanju programa sličnih nacionalnoj subvenciji, Komisija je napomenula, kako je opisano u uvodnoj izjavi 664. privremene uredbe, da je ispitnim postupkom otkriveno da su lokalna tijela pod izravnim ili neizravnim vodstvom kineske vlade uspostavila brojne slične programe, od kojih su neki vrlo slični nacionalnom programu. Zajednički je cilj tih lokalnih inicijativa poticanje proizvodnje električnih vozila na baterije, što će dovesti do kontinuirane potpore kineskim proizvođačima električnih vozila na baterije.

(412)

Nakon privremene objave grupa Geely i društvo Tesla (Shanghai) tvrdili su da se sredstva primljena tijekom razdoblja ispitnog postupka odnose na prodaju prije tog razdoblja, stoga ne podliježu kompenzacijskim mjerama. Ako se smatra da se protiv predmetnog programa mogu uvesti kompenzacijske mjere, osnova za takvo utvrđivanje trebala bi biti prodaja koja se izravno odnosi na razdoblje ispitnog postupka.

(413)

Komisija je napomenula, kako je opisano u uvodnoj izjavi 672. privremene uredbe, da zbog vremenske razlike između prodaje električnih vozila na baterije i isplate državnih sredstava, koje proizvođači ne mogu predvidjeti, nastaje nesigurnost u pogledu rokova isplate. Ta neizvjesnost može se produljiti do četiri godine. Zbog toga proizvođači u cijelosti ostvaruju korist tek nakon što prime isplate. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(414)

Nakon konačne objave grupa SAIC tvrdila je da Komisija nije odgovorila na njezine primjedbe o razdoblju dodjele programa ni na njezin prijedlog alternativnog izračuna.

(415)

Komisija je napomenula da su te primjedbe dostavile različite strane i da su opovrgnute u uvodnim izjavama od 412. do 413. U njima se navode razlozi za odbacivanje predložene metodologije izračuna. Stoga su obje tvrdnje odbačene.

(416)

Nakon konačne objave društvo Tesla (Shanghai) ponovilo je tvrdnju da je osnova za izračun koristi predmetna prodaja tijekom razdoblja ispitnog postupka te je dostavilo potrebnu metodologiju.

(417)

Budući da nije bilo dodatnih potkrijepljenih informacija, Komisija je ponovila prethodni zaključak, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 413. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(418)

Nakon privremene objave kineska vlada i grupa Geely tvrdile su da se koristi koje proizlaze iz predmetnog programa subvencija ne bi trebale raspodijeliti na izvoz pod pretpostavkom da su subvencije posebno predviđene za proizvodnju i prodaju proizvoda iz ispitnog postupka ograničenu na kinesko tržište.

(419)

Komisija je napomenula da su u okviru predmetnog programa proizvođači ostvarili korist od izravnog prijenosa sredstava, što je društvima osiguralo znatna novčana sredstva koja su im u cijelosti bila na raspolaganju. Plaćanja kineske vlade konkretno su se temeljila na prodaji električnih vozila na baterije u okviru programa osmišljenog za potporu razvoju industrije električnih vozila na baterije i namijenjenog proizvođačima električnih vozila na baterije. Slijedom toga, raspodjela tih koristi temeljila se na ukupnom prometu od električnih vozila na baterije. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(420)

Društvo Tesla (Shanghai) tvrdilo je da bi, s obzirom na to da se knjiženi iznos koji je društvo primilo u okviru predmetnog programa smatra oporezivim prihodom i stoga podliježe porezu na dobit trgovačkih društava od 15 % koji se 2022. primjenjivao na to društvo, došlo do dvostrukog računanja jer bi se ta korist uzela u obzir i u okviru predmetnog programa i u okviru programa povlaštenog poreza na dobit.

(421)

Društvo nije dostavilo pozitivne dokaze za to da je plaćeni porez izravno povezan s povratom primljenim u okviru predmetnog programa. Nadalje, člancima 6. i 7. osnovne uredbe nije predviđen odbitak poreza na dobit za potrebe izračuna koristi ili subvencije protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere. Stoga se argument da bi to dovelo do dvostrukog računanja smatrao bespredmetnim.

(422)

Nakon konačne objave društvo Tesla (Shanghai) ponovilo je da bi porez na dobit od 15 % trebalo odbiti od ukupne koristi jer prihod od fiskalne subvencije tretira kao oporezivu dobit, koja podliježe porezu na dobit trgovačkih društava od 15 % primjenjivom tijekom razdoblja ispitnog postupka (RIP). Tvrdilo da je postojalo dvostruko računanje jer je ta korist uzeta u obzir i u okviru predmetnog programa i u okviru programa povlaštenog poreza na dobit.

(423)

Komisija je napomenula da zatraženo smanjenje nije obuhvaćeno nijednom kategorijom prihvatljivom za odbitak od izračuna subvencije kako je navedeno u članku 7. osnovne uredbe (62). Nadalje, stopa poreza na dobit ne primjenjuje se na dobit, nego na oporezivu dobit kako je predvidio EIT, odnosno „ukupnu dobit poduzeća u svakoj poreznoj godini umanjenu za neoporezivu dobit, dobit izuzetu od poreza, različite odbitke i dopušteni iznos ostvarenih gubitaka u prethodnim godinama” (63). Takvi odbici uključuju sljedeće: „troškovi, rashodi, porezi, gubici i drugi razumni rashodi nastali u vezi s dobiti koju je ostvarilo poduzeće mogu se odbiti pri izračunu oporezivog iznosa dobiti” (64). Osim toga, određeni troškovi, kao što su troškovi istraživanja i razvoja, pod određenim uvjetima imaju pravo na dodatni odbitak. Na temelju toga, posebna dobit, kao što je prihod od fiskalne subvencije, ne može se odvojiti od izračuna oporezive dobiti kojim se uzimaju u obzir drugi elementi. Nadalje, Komisija je smatrala da se stopa poreza na dobit od 15 % primjenjuje samo ako postoji pozitivna oporeziva dobit. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(424)

Nakon privremene objave grupa BYD tvrdila je da je omjer fiskalne subvencije za električna vozila na baterije i ukupne fiskalne subvencije primljene tijekom razdoblja ispitnog postupka korišten za raspodjelu predujma na električna vozila na baterije trebalo izmijeniti nakon konačnih odluka o namiri Ministarstva industrije i informacijske tehnologije (MIIT) i Ministarstva financija (MIF). Komisija je prihvatila tu tvrdnju i revidirala izračun.

(425)

Grupa Geely tvrdila je da su protiv nekih subvencija pripisanih jednom od društava u grupi već uvedene kompenzacijske mjere. Komisija je prihvatila tu tvrdnju i revidirala izračun.

(426)

Stoga je metodologija za utvrđivanje iznosa subvencije kako je opisana u uvodnoj izjavi 675. privremene uredbe potvrđena i primijenjena na proizvođača izvoznika kojem je odobreno pojedinačno ispitivanje.

(427)

Budući da nije bilo drugih primjedbi, potvrđuju se zaključci iz uvodnih izjava od 652. do 676. privremene uredbe.

(428)

Stopa subvencije grupe SAIC i grupe Geely u pogledu politike fiskalnih subvencija ažurirana je na temelju ispravka opisanog u uvodnim izjavama 652. i 654. ove Uredbe.

(429)

Stopa subvencije utvrđena u odnosu na predmetni program tijekom razdoblja ispitnog postupka za proizvođače izvoznike u uzorku i za pojedinačno ispitanog proizvođača izvoznika iznosi:

(430)

Nakon privremene objave kineska vlada, grupa BYD, grupa Geely i grupa SAIC nisu se složile s ocjenom Komisije da su kineski proizvođači električnih vozila na baterije ostvarili korist od ustupanja zemljišta uz naknadu manju od primjerene.

(431)

Kineska vlada tvrdila je da je Komisija samo navela da je zemljište u kontinentalnoj Kini u državnom ili kolektivnom vlasništvu, što ne dokazuje postojanje financijskog doprinosa i koristi. Nadalje, suprotno shvaćanju koje je Komisija navela u uvodnoj izjavi 677. privremene uredbe, „kolektiv” se ne sastoji od sela ili općina, već od radnika.

(432)

Komisija je u uvodnoj izjavi 677. privremene uredbe dala uvod u sustav prava korištenja zemljišta koji se upotrebljava u NRK-u. Suprotno primjedbama kineske vlade taj dio nije sam po sebi namijenjen dokazivanju postojanja financijskog doprinosa i koristi. U svakom slučaju, kineska vlada nije dostavila dokaze koji bi bili u suprotnosti s tvrdnjama iz uvodne izjave 677. privremene uredbe, odnosno da je sve zemljište u NRK-u u vlasništvu države ili kolektiva.

(433)

Nakon privremene objave kineska vlada tvrdila je da Komisija može primijeniti referentnu vrijednost izvan zemlje samo ako se utvrdi da su cijene u zemlji u kojoj se dodjeljuju prava korištenja zemljišta narušene zbog vladine intervencije. Kineska vlada tvrdi da nekoliko zakonodavnih dokumenata nije bilo na snazi u razdoblju ispitnog postupka. Stoga se Komisija pozvala na pogrešnu pravnu osnovu i nije temeljila svoje „utvrđivanje na pozitivnim dokazima”.

(434)

Prvo, Komisija je napomenula da kineska vlada nije dostavila dokaze da navedeni zakonodavni dokumenti nisu bili na snazi u razdoblju ispitnog postupka. Drugo, kineska vlada nije dokazala ni da se sadržaj tih dokumenata koji su navodno zamijenjeni promijenio. Treće, kineska vlada nije dovela u pitanje primjenu Zakona Narodne Republike Kine o upravljanju zemljištem navedenog u uvodnoj izjavi 679. privremene uredbe.

(435)

Nakon konačne objave kineska vlada tvrdila je da je navela da zakoni na koje se Komisija oslonila nisu bili na snazi tijekom razdoblja ispitnog postupka. Stoga su tvrdnje Komisije da kineska vlada nije dostavila dokaze da ti dokumenti nisu bili na snazi u razdoblju ispitnog postupka činjenično pogrešne.

(436)

Međutim, Komisija i dalje tvrdi da nije dostavljen nijedan dokaz koji bi pokazao da predmetni tekstovi nisu bili na snazi. U svakom slučaju, na vlastitu inicijativu pronašla je dokaze da je Zakon o vlasništvu doista stavljen izvan snage 2021. (65) Međutim, odredbe tog zakona uključene su u članke od 205. do 462. Građanskog zakonika, koji je stupio na snagu u siječnju 2021. Tim zakonikom nisu uvedene znatne promjene u pogledu prava korištenja zemljišta (vidjeti posebno članke 246., 260., 261. i od 330. do 361. Građanskog zakonika). Prema tome, argument kineske vlade bio je isključivo formalistički. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(437)

Nakon privremene objave kineska vlada smatrala je da Komisija u prethodnim predmetima nije dostavila dokaze da je sustav dražbe u kontinentalnoj Kini netransparentan i nejasan, nego se pozvala na stare predmete i potpuno različite proizvode bez pružanja objašnjenja ili dokaza o navodnom poremećaju. Komisija je navodno upotrijebila istu izjavu i izgradila sudsku praksu u nedostatku dokaza. Kineska vlada tvrdila je i da Komisija nije objasnila što je ispitala u pogledu tržišta prava korištenja zemljišta u kontinentalnoj Kini ni promjene koje je utvrdila. Osim toga, izjava Komisije da su nadležna tijela proizvoljno određivala cijene prava korištenja zemljišta nije potkrijepljena dokazima ni općenito ni slučajevima koji se odnose na proizvođače izvoznike u uzorku. Kineska vlada smatra da cijena koja je na kraju dobivena u natječajnom postupku odražava i potražnju i ponudu.

(438)

Grupa Geely tvrdila je da privremena uredba ne sadržava jasnu naznaku ili obrazloženje zašto ili kako je Kineski Taipei prikladna referentna vrijednost, osim što je napomenula da je upotrijebljen u određenim prethodnim ispitnim postupcima.

(439)

Međutim, Komisija je napomenula da su nalazi iz prethodnih i nedavnih antisubvencijskih ispitnih postupaka primjereno potkrijepljeni i da se odnose na iste programe subvencioniranja kao što su oni navedeni u ovom ispitnom postupku. Na primjer, Komisija je u predmetu AFC utvrdila da je za zemljišne čestice dostavljene na temelju nadmetanja u svakom slučaju postojao samo jedan ponuditelj za zemljište, a plaćena cijena odgovarala je početnoj cijeni postupka nadmetanja. Komisija se u svakom od tih prethodnih ispitnih postupaka oslanjala na sličan pravni okvir kojim se uređuju prava korištenja zemljišta u NRK-u, a posebno na činjenicu da lokalna tijela određuju cijene zemljišta u skladu sa sustavom vrednovanja gradskog zemljišta i vladinom industrijskom politikom. U uvodnoj izjavi 682. privremene uredbe Komisija je podsjetila da u trenutačnom ispitnom postupku nisu utvrđene zamjetne promjene u tom pogledu. Podsjetila je i na to da kineska vlada nije dostavila dokaze o prekidu te politike. Naprotiv, Komisija je utvrdila da transakcije povezane s pravima korištenja zemljišta za grupu BYD, grupu Geely, grupu SAIC i Teslu (Šangaj) odgovaraju i. besplatnim transakcijama, dodjelama ili prijenosima; ii. transakcijskim cijenama koje odgovaraju početnoj ponuđenoj cijeni; iii. transakcijskim cijenama koje odgovaraju jamstvu koje se plaća za sudjelovanje u nadmetanju; ili iv. posebnim sporazumima o ulaganju s lokalnim općinama koji su uključivali posebne odredbe o dodjeli zemljišta. Stoga je Komisija na temelju informacija dostupnih u ovom ispitnom postupku odbacila te tvrdnje.

(440)

Kineska vlada smatrala je da tvrdnja Komisije iz uvodne izjave 682. privremene uredbe da su proizvođači izvoznici u uzorku stekli prava korištenja zemljišta po cijenama koje su odredila lokalna tijela u natječajnim postupcima nema činjeničnu osnovu.

(441)

Međutim, kako je već navedeno u uvodnoj izjavi 438. ove Uredbe, Komisija ima dokaze za tu izjavu na temelju dokumenata o transakcijama grupe BYD, grupe Geely, grupe SAIC i društva Tesla (Shanghai).

(442)

Kineska vlada tvrdi da u kontinentalnoj Kini postoji sekundarno tržište prava korištenja zemljišta koje Komisija nije ispitala.

(443)

Međutim, kineska vlada nije imala dokaza da su društva u uzorku koristila bilo koje navodno tržište sekundarnih prava korištenja zemljišta.

(444)

Kineska vlada smatrala je da je Komisijin nalaz o specifičnosti nedosljedan jer, kad bi njezina analiza specifičnosti bila točna i kad bi samo proizvođači iz nekih industrija dobivali prava korištenja zemljišta po povlaštenim cijenama, Komisija bi trebala upotrijebiti cijene prava korištenja zemljišta društava iz drugih sektora kako bi procijenila postojanje navodne subvencije. Osim toga, Komisija nije provela obrazloženu i objektivnu procjenu specifičnosti u skladu s člankom 4. stavkom 2. točkama (a) i (c) osnovne uredbe jer nije utvrdila na koji je način pristup navodnom povlaštenom ustupanju prava korištenja zemljišta izričito ograničen na određena poduzeća ili sektore.

(445)

U tom pogledu Komisija napominje da nijedna strana nije dostavila dokaze o referentnoj vrijednosti za cijene prava korištenja zemljišta za sektore bez državne intervencije. Nadalje, Komisija je navela zakonodavni okvir u skladu s kojim lokalna tijela određuju cijenu zemljišta u skladu sa sustavom vrednovanja gradskog zemljišta koji se ažurira svake tri godine i vladinom industrijskom politikom. Osim toga, Komisija je taj nalaz mogla potvrditi na temelju dokumenata o transakciji koje je dostavila grupa SAIC prema kojima „uvjet industrijskog pristupa pripada automobilskoj industriji; u skladu je s poticanim i dopuštenim projektima iz Kataloga smjernica za prilagodbu industrijske strukture”. Stoga dokumenti kojima Komisija raspolaže potvrđuju da je pripadnost automobilskoj industriji uvjet za sudjelovanje u postupku nadmetanja za prava korištenja zemljišta.

(446)

Nakon konačne objave kineska vlada navela je da je Komisija kao tijelo koje provodi ispitni postupak dužna utvrditi specifičnost, a da kineska vlada i druge zainteresirane strane nemaju dužnost opovrgnuti negativnu pretpostavku. Uputila je i na predmet C-559/12 P (66) te navela da je Komisija dužna prikupiti sve informacije koje su joj potrebne kako bi potkrijepila svoju ocjenu da je navodna subvencija specifična.

(447)

Suprotno navodima kineske vlade, Komisija nije iznijela negativnu pretpostavku kako bi utvrdila specifičnost programa. Kako je jasno navedeno u uvodnoj izjavi 686. privremene uredbe, program se smatra specifičnim jer je povlaštena odredba o zemljištu ograničena na trgovačka društva u određenim industrijama, u ovom slučaju u industriji električnih vozila na baterije. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(448)

Nakon konačne objave kineska vlada tvrdila je i da je Komisijina analiza koristi neopravdana te da se temelji na neprimjerenoj referentnoj vrijednosti. Smatrala je da je Komisija nedosljedna zato što je potvrdila da je ustupanje prava korištenja zemljišta specifično, a u isto vrijeme odbacila argument da je mogla upotrijebiti referentne vrijednosti unutar zemlje koje proizlaze iz cijena prava korištenja zemljišta trgovačkih društava iz drugih sektora koji ne ostvaruju korist od te navodne subvencije, a te su referentne vrijednosti brojne.

(449)

Međutim, Komisija ne smatra da postoji nedosljednost koju je navela kineska vlada. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 445., Komisija je samo navela da nijedna strana nije dostavila dokaze o referentnoj vrijednosti za cijene prava korištenja zemljišta za sektore bez državne intervencije. Osim što je samo navela da ima mnogo referentnih vrijednosti koje se mogu odabrati, kineska vlada nije opovrgnula nalaze Komisije. Osim toga, čini se da je kineska vlada pomiješala analizu specifičnosti, u kojoj je Komisija dokazala da industrija električnih vozila na baterije ostvaruje korist od prava korištenja zemljišta uz manju naknadu od primjerene, i analizu koristi u skladu s člankom 6. točkom (d) osnovne Uredbe, u kojoj je Komisija smatrala da se kineskim zakonodavstvom kojim se uređuje korištenje zemljišta narušava tržište prava korištenja zemljišta i da ono ne podliježe tržišnim uvjetima. Činjenica da cjelokupni sustav prava korištenja zemljišta ne funkcionira kao slobodno tržište ne sprečava kinesku vladu da određenim industrijama ustupi prava korištenja zemljišta uz manju naknadu od primjerene. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(450)

Primjedbe kineske vlade o zaključku da bi se njezino ustupanje prava korištenja zemljišta trebalo smatrati subvencijom razmotrene su zajedno s primjedbama o nalazima ispitnog postupka u uvodnim izjavama od 437. do 442. ove Uredbe.

(451)

Nakon privremene objave kineska vlada tvrdila je da se Komisijina ocjena da je Kineski Taipei prikladna vanjska referentna vrijednost ne temelji na pozitivnim dokazima i da se cijene zemljišta u njemu ne odnose na „prevladavajuće tržišne uvjete u zemlji u kojoj se dodjeljuju prava”. Kineska vlada navela je da Komisija samo navodi određene pokazatelje bez popratnih podataka ili dokaza te je od Komisije zatražila da dostavi dodatne podatke o razini gospodarskog razvoja, stupnju industrijske infrastrukture, gustoći naseljenosti i sličnostima između vrste zemljišta i transakcija upotrijebljenih za izračun relevantne referentne vrijednosti u Kini i Kineskom Taipeiju. Osim toga, navela je i da se gustoća naseljenosti u kontinentalnoj Kini i Kineskom Taipeiju znatno razlikuje.

(452)

Kad je riječ o razini gospodarskog razvoja i stupnju industrijske infrastrukture, Komisija je utvrdila da se većina subjekata u grupama proizvođača izvoznika u uzorku nalazi u istočnom dijelu NRK-a, u razvijenim područjima s visokim BDP-om u pokrajinama s visokom gustoćom naseljenosti koje okružuju Šangaj i Shenzhen, a koje su slične onima u Kineskom Taipeiju.

(453)

Kad je riječ o sličnostima između vrste zemljišta i transakcija koje se upotrebljavaju za izračun relevantne referentne vrijednosti, Komisija je istaknula da se u oba slučaja transakcije odnose na industrijsko zemljište određene veličine koje se nalazi u industrijskim područjima.

(454)

Kad je riječ o gustoći naseljenosti, Komisija je napomenula da je kineska vlada usporedila vrijednosti gustoće naseljenosti na razini cijele zemlje. Ako se pobliže promotri gustoća naseljenosti stvarnih lokacija proizvođača izvoznika, čini se da su brojke o gustoći naseljenosti zapravo prilično slične ili veće; na primjer, u šangajskoj regiji, u kojoj se nalaze neki subjekti grupa proizvođača izvoznika iz uzorka i društvo Tesla (Shanghai), gustoća je veća od 3 900 stanovnika/km2 (67), što je gotovo šest puta više od gustoće naseljenosti Kineskog Taipeija.

(455)

Nakon konačne objave kineska vlada navela je, prvo, da se nekoliko subjekata unutar grupa proizvođača izvoznika iz uzorka ne nalazi u istočnom dijelu kontinentalne Kine. Na primjer, neki se nalaze u Xi’anu i Hunanu. Komisija je odabrala Šangaj i Shenzhen, koji su među najrazvijenijim gradovima u kontinentalnoj Kini, i nisu usporedivi s većinom pokrajina u kojima se nalaze proizvođači električnih vozila na baterije. Drugo, kineska vlada napominje da su sve druge pokrajine u kojima se nalaze proizvođači električnih vozila na baterije, osim Šangaja, znatno rjeđe naseljene od Kineskog Taipeija. Kineska vlada također je iznijela primjedbu da postoje velike razlike u cijenama prava korištenja zemljišta između određenih pokrajina i gradova u kontinentalnoj Kini te da se, osim pitanja neusporedivosti, jedna prosječna referentna cijena za zemljište u Kineskom Taipeiju ne može odnositi na tržište koje prevladava u cijeloj kontinentalnoj Kini.

(456)

Međutim, Komisija nije ni tvrdila da se svi proizvođači električnih vozila na baterije nalaze u istočnom dijelu NRK-a. Naprotiv, objasnila je da se većina subjekata iz grupa proizvođača izvoznika iz uzorka nalazi u istočnom dijelu NRK-a, u razvijenim područjima s visokim BDP-om u pokrajinama s visokom gustoćom naseljenosti koje okružuju Šangaj i Shenzhen. Na primjer, četiri od sedam proizvodnih postrojenja grupe Geely nalaze se u Zhejiangu, a jedan je u Jiangsuu, a to su obalne pokrajine u blizini Šangaja. Slično tomu, po jedno od osam proizvodnih postrojenja grupe BYD nalazi se u Guangdongu, Jiangsuu, Anhuiju, Shandongu i Fujianu. Naposljetku, najmanje tri proizvodna postrojenja društva SAIC nalaze se u samom Šangaju. Većina tih pokrajina ima visok BDP po stanovniku i razinu gustoće naseljenosti usporedivu s onima u Kineskom Taipeiju. Gustoća naseljenosti u pokrajinama Jiangsu, Guangdong i Shandong čak je veća od one u Kineskom Taipeiju. Osim toga, Komisija naglašava da se postrojenja za proizvodnju električnih vozila na baterije često nalaze u gradovima koji imaju mnogo viši BDP po stanovniku i gustoću od prosjeka pokrajine. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(457)

Kineska vlada i grupa Geely tvrdile su da Kineski Taipei nije odgovarajuća referentna vrijednost i zato što se, među ostalim, u kontinentalnoj Kini prenosi samo pravo korištenja zemljišta, dok se u Kineskom Taipeiju prenosi i stvarno vlasništvo nad zemljištem. Osim toga, kineska vlada tvrdi da se čini da Komisija priznaje da gustoća naseljenosti i stupanj industrijske infrastrukture nisu u potpunosti usporedivi između kontinentalne Kine i Kineskog Taipeija. Stoga se prosječna referentna cijena zemljišta u Kineskom Taipeiju ne može odnositi i ne odnosi se na prevladavajuće tržište u kontinentalnoj Kini. Osim toga, cijene zemljišta koje Komisija upotrebljava za Kineski Taipei uključuju i komercijalne i industrijske cijene zemljišta.

(458)

Grupa SAIC tvrdila je da Kineski Taipei nije prikladna vanjska referentna vrijednost za prava korištenja zemljišta te je umjesto toga predložila upotrebu referentnih vrijednosti u Maleziji i Tajlandu. Grupa SAIC tvrdila je da Kineski Taipei:

(459)

Grupa Geely tvrdila je da nije jasno zašto su čimbenici kao što su fizička blizina i zajednička demografska slika Kine i Kineskog Taipeija relevantni za odabir referentnih vrijednosti. Osim toga, tvrdnja da su gospodarski razvoj, BDP i struktura Kineskog Taipeija usporedivi s mnogim pokrajinama i gradovima u Kini nije vjerodostojna zbog znatnih razlika među njima, posebno kad je riječ o gradovima u kojima posluju proizvođači izvoznici grupe Geely. Naposljetku, grupa Geely tvrdi da u izračunima nisu uzete u obzir znatne razlike u cijenama u različitim područjima Kineskog Taipeija i način na koji je to utjecalo na utvrđivanje referentnih vrijednosti.

(460)

U tom je pogledu Komisija napomenula da se odabir Kineskog Taipeija kao referentne vrijednosti temeljio na ispitivanju više čimbenika navedenih u uvodnoj izjavi 688. privremene Uredbe. Međutim, Komisija je smatrala da određene razlike u tržišnim uvjetima između prava korištenja zemljišta u kontinentalnoj Kini i prodaje zemljišta u Kineskom Taipeiju, čak i ako postoje, nisu takve da bi obezvrijedile odabir Kineskog Taipeija kao valjane referentne vrijednosti.

(461)

Nakon konačne objave kineska vlada navela je da je Komisija zanemarila ključnu razliku koja utječe na usporedivost, i to činjenicu da se u kontinentalnoj Kini za određene godine prenosi samo pravo korištenja zemljišta, dok se u Kineskom Taipeiju prenosi vlasništvo nad samim zemljištem. Kineska vlada iznijela je i primjedbu da nema dokaza da je Komisija razmotrila (tj. procijenila) te razlike i njihov utjecaj na cijene prava korištenja zemljišta.

(462)

Međutim, Komisija se oslonila na referentnu vrijednost koja se smatrala najprikladnijom, čak i uz uzimanje u obzir razlika među tržišnim uvjetima. Tijekom ispitnog postupka nije mogla utvrditi nijednu drugu primjerenu referentnu vrijednost ni metodu prilagodbe koja bi na odgovarajući način odražavala te razlike u tržišnim uvjetima. Napominje i da kineska vlada nije uspjela dostaviti pouzdanu referentnu vrijednost koja bi odražavala razliku između prava korištenja zemljišta i prava vlasništva. Stoga je taj argument odbačen.

(463)

Umjesto toga grupa SAIC predložila je upotrebu cijena zemljišta Malezije ili Tajlanda kao alternativnih referentnih opcija, koje je smatrala prikladnijima od Kineskog Taipeija iz sljedećih razloga:

(464)

Nakon razmatranja te tvrdnje Komisija je smatrala da se odabir Kineskog Taipeija kao prikladne vanjske referentne vrijednosti temelji na ispitivanju više čimbenika navedenih u uvodnoj izjavi 688. privremene uredbe, što opravdava njezin odabir za valjanu referentnu vrijednost. Osim toga, suprotno izjavi SAIC-a, Komisija nije upotrijebila cijene iz 2013., nego stvarne godišnje cijene od 2013. Za godine prije 2013. Komisija je izvršila prilagodbu podataka za 2013. na temelju gospodarskog rasta u Kineskom Taipeiju. S druge strane, podaci SAIC-a obuhvaćaju samo daleku izoliranu godinu (2010.) za Tajland i godinu 2022. za Maleziju. Komisiji su potrebni povijesni podaci za procjenu cijena prava korištenja zemljišta i ne može se osloniti na jednu godinu jer sva prava korištenja zemljišta nisu stečena u jednoj godini. Naposljetku, kad je riječ o razini gospodarskog razvoja, SAIC je usporedio samo Tajland, Maleziju i Kinu na razini cijele zemlje. Komisija je umjesto toga usporedila industrijske zone u Kineskom Taipeiju s relevantnim industrijskim pokrajinama u Kini. Stoga se ta tvrdnja morala odbaciti.

(465)

Stoga je metodologija za utvrđenje iznosa subvencije, kako je opisana u uvodnim izjavama od 687. do 689. privremene uredbe, potvrđena i primijenjena na proizvođača izvoznika kojem je odobreno pojedinačno ispitivanje.

(466)

Stopa subvencije grupe SAIC i grupe Geely u pogledu prava korištenja zemljišta koja osigurava vlada uz manju naknadu od primjerene ažurirana je kao posljedica ispravka opisanog u uvodnim izjavama 652. i 654. ove Uredbe.

(467)

Stopa subvencije utvrđena u odnosu na tu subvenciju tijekom razdoblja ispitnog postupka za proizvođače izvoznike u uzorku i za društvo kojem je odobreno pojedinačno ispitivanje iznosi:

(468)

Budući da nije bilo primjedbi, potvrđeni su nalazi iz uvodnih izjava od 691. do 695. privremene uredbe.

(469)

Primjedbe kineske vlade i grupe SAIC koje se odnose na nesuradnju i korištenje raspoloživih podataka razmotrene su u odjeljku 3.3.1.2. Budući da nije bilo drugih primjedbi u tom pogledu, potvrđeni su zaključci iz uvodnih izjava od 696. do 700. privremene uredbe.

(470)

Nakon privremene objave kineska vlada tvrdila je da ne postoji zakon ili propis kojim se zahtijeva opskrba baterijama ili LFP-om uz manju naknadu od primjerene. Nadalje, dodala je da su gotovo svi dokumenti koje Komisija navodi neobvezni planovi koji ne sadržavaju posebna sredstva za provedbu, da je Komisija sadržaj zakona i planova kineske vlade, kao i novinskih izvješća, izvukla iz konteksta te da stoga ne postoji zakonodavstvo ili kriteriji za dokazivanje postojanja subvencije protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere. Te su tvrdnje ponovljene nakon konačne objave.

(471)

Komisija je prvo podsjetila da se s obzirom na odbijanje kineske vlade da surađuje u pogledu relevantnih elemenata navedenih u odjeljku 3.3.1.2. privremene uredbe za svoje nalaze o ulaznim materijalima morala osloniti na raspoložive podatke.

(472)

Kako je već detaljno objašnjeno u uvodnim izjavama od 197. do 203. i u odjeljku 3.7.2.1.2 točki (a) privremene uredbe, država i KPK imaju odlučujući utjecaj na raspodjelu sredstava i njihove cijene zahvaljujući potpunoj kontroli nad zakonodavnim, izvršnim i pravosudnim ograncima državnog aparata (uvodna izjava 201. privremene uredbe) te putem razrađenog sustava planiranja u kojima se utvrđuju prioriteti i propisuju ciljevi na koje se središnja i lokalna vlast moraju usredotočiti (uvodna izjava 202. privremene uredbe). Tvrdnja kineske vlade da su gotovo svi dokumenti koje Komisija navodi neobvezni u suprotnosti je s činjenicom da su ciljevi utvrđeni planskim instrumentima doista obvezujući i da nadležna tijela na svakoj administrativnoj razini prate kako odgovarajuća niža razina vlasti provodi planove, čime se resursi usmjeravaju u sektore koje je vlada odredila kao strateške ili na drugi način politički važne umjesto da se raspoređuju u skladu s tržišnim silama. Kako je već objašnjeno u uvodnoj izjavi 202. privremene uredbe, ciljevi utvrđeni planskim instrumentima obvezni su, a tijela na svakoj administrativnoj razini nadziru kako odgovarajuća niža razina vlasti provodi te planove. Obvezujuća priroda planova opsežno je obuhvaćena i u odjeljku 4.3.1. Izvješća o Kini (68). Člankom 89. kineskog Ustava (69) propisano je da Državno vijeće osmišljava i provodi planove za nacionalni gospodarski i socijalni razvoj i državne proračune, dok se Organskim zakonom lokalnih narodnih kongresa i lokalnih narodnih vlada NRK-a (70) navedena tijela obvezuju na provedbu petogodišnjih planova (članci 11., 12., 50., 73. i 76.). Stoga se tvrdnja da je, na primjer, Akcijski plan za baterije iz 2017. samo plan razvojnog cilja, a ne politika nadzora cijena, smatrala činjenično netočnom jer je Akcijski plan za baterije iz 2017. prije svega donesen radi provedbe „Obavijesti Državnog vijeća o izdavanju plana za razvoj industrije energetski štedljivih vozila i vozila na nove oblike energije (2012. – 2020.)” (Guofa [2012.] br. 22) i „Smjernica Ureda za opće poslove Državnog vijeća o ubrzanju promicanja i uvođenja vozila na nove oblike energije” (Guobanfa [2014.] br. 35) te sadržava i posebne odredbe o određivanju cijena baterija po kW/h (uvodne izjave 710. i 746. privremene uredbe).

(473)

Komisija se nije složila s izjavom kineske vlade da je sadržaj zakona, planova i novinskih izvješća izvukla iz konteksta. Nalazi o javnom tijelu te povjeravanju i usmjeravanju rezultat su dubinske analize brojnih objektivnih dokaza utemeljene na činjenicama, uključujući zakonodavstvo, propise i druge službene dokumente o politikama koje je objavila kineska vlada, izvješća međunarodnih organizacija i druge pouzdane neovisne izvore, na koje je propisno upućeno i koji su potkrijepljeni citatima kojima se sadržaj dokumenata stavlja u kontekst. Kineska vlada tvrdila je da su Zakon o mineralnim resursima i njegova Pravila za provedbu opći zahtjevi i da se njima kineskoj vladi pružaju samo smjernice pri oblikovanju politika, ali da joj se ne daje neograničena ovlast nad vlastitim sredstvima; međutim, to je u suprotnosti sa samim sadržajem članka 3., u kojem se doslovno navodi da „Državno vijeće zastupa državu u izvršavanju vlasništva nad mineralnim resursima. „Državno vijeće ovlašćuje svoj nadležni odjel za geologiju i minerale da uvede jedinstvenu kontrolu nad raspodjelom mineralnih resursa u cijeloj zemlji” (71). Osim toga, kineska vlada tvrdila je da su izjave za medije Ministarstva industrije i informacijske tehnologije navedene u uvodnoj izjavi 751. privremene uredbe izvađene iz konteksta jer ona nije intervenirala u određivanje cijena, već je samo nastojala riješiti problem najviše razine cijena litij-ionskih baterija na svjetskoj razini širenjem uzlazne opskrbe i borbom protiv nepoštenog tržišnog natjecanja. Međutim, kako je sama priznala u svojem podnesku, cilj „zajednički usmjeravati cijenu litijeve soli kako bi se vratila na racionalnu razinu” nije samo opće vodeće načelo, već intervencija u određivanje cijena čiji je cilj vratiti cijene litija na „racionalnu razinu” jer su MIIT i druga sektorska udruženja navodno bili u potpunosti uključeni u postizanje tog cilja. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(474)

Nakon konačne objave kineska vlada tvrdila je da je Komisija pogrešno prikazala njezine argumente, primjerice u uvodnoj izjavi 473. ove Uredbe, jer kineska vlada nije priznala da je cilj načela „zajednički usmjeravati cijenu litijeve soli kako bi se vratila na racionalnu razinu” bio određivanje cijena. Kineska vlada navela je da je „u kontekstu vrhunca globalnih cijena litija/iona u to vrijeme, kao i aktivnosti nepoštenog tržišnog natjecanja kao što su špekulativna kupnja, nabava radi gomilanja […] nastojala riješiti problem širenjem uzvodne opskrbe i borbom protiv nepoštenog tržišnog natjecanja, ali nije intervenirala u određivanje cijena”. Osim toga, dodala je da Komisija nije navela dokaze u prilog stajalištu da postoji „intervencija u određivanje cijena s ciljem vraćanja racionalne razine” i da nije navela činjeničnu ni pravnu osnovu kako bi potkrijepila svoju tvrdnju da su „MIIT i druga sektorska udruženja navodno bili u potpunosti uključeni u postizanje tog cilja” (uvodna izjava 473. ove Uredbe).

(475)

Komisija se nije složila s tim tvrdnjama. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 751. privremene uredbe, Ministarstvo industrije i informacijskih tehnologija, koje je odjel Državnog vijeća odgovoran za upravljanje kineskim industrijskim granama i informacijskom industrijom (72), potvrdilo je da će „što prije moguće vratiti [cijene sirovina] na razumnu razinu”, da će „ministarstvo pomoći ubrzati razvoj lokalnih resursa u Kini” i da je „stabilno poslovanje sektora izloženo velikom pritisku s kojim se sve relevantne strane moraju nositi zajedno” (73). Kad je riječ o navodima da nije navela činjeničnu ni pravnu osnovu kako bi potkrijepila neke svoje tvrdnje, Komisija je podsjetila da je propisno navela sve izvore upotrijebljene u privremenoj uredbi te da je dokaz o uključenosti MIIT-a i drugih sektorskih udruženja naveden u bilješkama 310. i 311. te uredbe. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(476)

Nakon privremene objave CAAM je tvrdio da se dobavljači baterija i sirovina ne mogu klasificirati kao „javne ustanove” i da Komisija dobavljačima baterija ne može nametati visoke carine.

(477)

Komisija je napomenula da se, suprotno tvrdnjama CAAM-a, uvedene pristojbe primjenjuju na kineske proizvođače izvoznike električnih vozila na baterije, a ne na njihove dobavljače baterija i sirovina. Nadalje, tvrdnja CAAM-a da se dobavljači baterija i sirovina ne mogu klasificirati kao javna tijela bila je općenita i neutemeljena. Stoga je ta tvrdnja odbačena iz razloga navedenih u uvodnim izjavama 821. i 899. privremene uredbe.

(478)

Nakon konačne objave CAAM je tvrdio da je Komisija poduzeća koja se bave baterijama, poduzeća koja se bave sirovinama i udruženja pogrešno klasificirala kao javna tijela koja obavljaju državne funkcije te dodao da je pogrešno zaključila da kineska vlada intervenira u određivanje cijena i vrši sveobuhvatnu kontrolu nad sektorskim udruženjima i trgovačkim društvima putem partijskih tijela za rad.

(479)

Primjedbe koje je dostavio CAAM bile su općenite i neosnovane te ih je Komisija stoga odbacila.

(480)

Nakon privremene objave kineska vlada i grupa Geely osporile su klasifikaciju dobavljača ulaznih materijala kao javnih tijela. Kineska vlada iznijela je sljedeće tvrdnje:

(481)

Grupa Geely tvrdila je da dokazi na koje se poziva Komisija nisu pokazali da CBIA i CIAPS imaju javne ovlasti te da je Komisija pogrešno zaključila da svi njihovi članovi također imaju javne ovlasti. Osim toga, grupa Geely tvrdila je da se s obzirom na to da nisu svi dobavljači baterija članovi udruženja, ne može zaključiti da su tim dobavljačima povjerene državne ovlasti. Naposljetku, grupa Geely tvrdila je da djelomično državno vlasništvo nad određenim dobavljačima baterija ne dokazuje da se ta društva mogu smatrati javnim tijelima.

(482)

Komisija se nije složila s tvrdnjom kineske vlade da su sektorska udruženja autonomne organizacije koje slobodno djeluju na tržištu. Kako je već utvrdila u uvodnoj izjavi 779. privremene uredbe, iako je u mišljenjima NDRC-a službeno predviđeno odvajanje sektorskih udruženja od vlade, na temelju njih je zajamčena kontinuirana financijska ovisnost sektorskih udruženja o državnim tijelima, ali i kontinuirana potpuna kontrola KPK-a nad njima putem tijela društvenih ustanova koja rade na jačanju Partije. Analiza koju je Komisija provela u uvodnim izjavama od 780. do 785. privremene uredbe potvrdila je i takvu prisutnost KPK-a u donošenju odluka i svakodnevnom poslovanju sektorskih udruženja, kako je utvrđeno u Statutu CBIA-e i CIAPS-a. Ni kineska vlada ni bilo koja druga strana nije dostavila informacije koje bi bile u suprotnosti s tim nalazima. Nadalje, istraživanje koje je Komisija provela nakon privremene faze potvrdilo je i da sektorska udruženja ne djeluju neovisno kao subjekti na slobodnom tržištu, već su pod potpunom kontrolom KPK-a i provode politike koje nalaže vlada. To je vidljivo iz najnovijih izjava Ge Honglina, tajnika Partije i predsjednika Kineskog udruženja industrije neželjeznih metala („CNMIA”) (74), koje obuhvaća i podudruženje za litij. Kako je već navedeno u uvodnoj izjavi 94. Provedbene uredbe Komisije (EU) 2023/1618 (75), CNMIA je sektorsko udruženje u kojem KPK sudjeluje u donošenju operativnih odluka. Iako CNMIA, koji sadržava i podudruženje industrije litija, nije bio sektorsko udruženje koje je Komisija analizirala u privremenoj fazi, njegove najnovije izjave u suprotnosti su s tvrdnjama kineske vlade. Organizacije za jačanje partije dio su strukture te „društvene organizacije”, kao i nekoliko sektorskih udruženja (76). Prema riječima tajnika Partije, „iako su sektorska udruženja društvene organizacije, zahtjevi za jačanje Partije u skladu su sa zahtjevima središnjih i državnih tijela”, a CNMIA „temeljito provodi odluke i aranžmane Središnjeg odbora KPK-a i Državnog vijeća te surađuje s relevantnim odjelima na oblikovanju, objavljivanju i tumačenju industrijskih politika kao što su ‚Smjernice za prilagodbu industrijske strukture’, ‚Plan rada za stabilizaciju rasta u industriji obojenih metala’ i ‚Metode prikupljanja prihoda od prijenosa rudarskih prava’”. Osim toga, i CBIA-om i CIAPS-om upravlja Državno vijeće. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(483)

Kad je riječ o drugoj točki koju je istaknula kineska vlada, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 864. privremene uredbe, smatra se da je kinesko tržište narušeno zbog nacionalnih i sektorskih politika koje su donijeli domaći dobavljači baterija, posebno onih koje se odnose na strukture cijena. Slijedom toga, iako određeni dobavljači baterija ili LFP-a mogu naplaćivati različite cijene, smatra se da su na sve nabave baterija društava u uzorku tijekom razdoblja ispitnog postupka utjecale državne politike i mjere na snazi kojima se nastoje ostvariti navedeni ciljevi politike. Ta procjena proizlazi iz shvaćanja da svi dobavljači posluju na domaćem tržištu, pod istim tržišnim uvjetima. Ovlast udruženja nad članovima i politikama određivanja cijena već je detaljno opisana u odjeljku 3.7.2.1.1. točki (b) privremene uredbe. Nadalje, kineska vlada nije dostavila dokaze kojima bi potkrijepila svoju tvrdnju. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(484)

Kad je riječ o trećoj točki, kineska vlada iznijela je općenite tvrdnje za koje nije dostavila dokaze. Komisija podsjeća da su provedena opsežna istraživanja o kineskim sektorskim udruženjima i njihovim članovima te o uspostavljenim mehanizmima nadzora cijena, kako je obuhvaćeno uvodnim izjavama 748., 751., od 792. do 799. i od 807. do 809. privremene uredbe. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(485)

Tvrdnja koju je grupa Geely iznijela o vladinim ovlastima sektorskih udruženja i njihovih članova nije potkrijepljena te je stoga odbačena. Kad je riječ o trećoj tvrdnji koju je dostavila grupa Geely, Komisija podsjeća da, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 767. privremene uredbe, ni CBIA ni CIAPS ne objavljuju potpuni popis članova. Komisija podsjeća da kineska vlada, kako je već navedeno u uvodnoj izjavi 282. privremene uredbe, tvrdi da nema kontrolu nad CBIA-om, koja nije formalno povezana s kineskom vladom. To opovrgavaju nalazi iz uvodnih izjava 777. i 778. privremene uredbe, iz kojih je vidljivo da kineska vlada ima potpunu kontrolu nad CBIA-om. Prije svega, to je udruženje pod izravnom upravom Državnog vijeća (uvodna izjava 777. privremene uredbe), a kineska vlada i dalje je zadužena za upravljanje udruženjem i imenovanje ključnih osoba zaduženih za njegov rad (uvodna izjava 780. privremene uredbe). Tijekom posjeta radi provjere u kineskoj vladi Komisija je zatražila popis svih članova CBIA-e, koji je kineska vlada odbila dostaviti. Budući da kineska vlada nije navela informacije i da ne postoje službeni javni podaci s potpunim popisom članova CBIA-e i CIAPS-a, Komisija je zaključila da bi još više dobavljača baterija moglo biti učlanjeno u ta udruženja. Nadalje, članstvo u udruženjima za baterije jedan je od nekoliko elemenata koje je Komisija ocijenila. Prikupljeni dokazi pokazali da kineska vlada utječe na tržište baterija i LFP-a. Osim toga, kad je riječ o posljednjoj tvrdnji grupe Geely o djelomičnom vlasništvu države, Komisija podsjeća da je odnos između dobavljača ulaznih materijala i kineske vlade samo jedan od nekoliko elemenata koje je analizirala, tj. pravno i gospodarsko okruženje koje prevladava u NRK-u, ciljevi politike kineske vlade za razvoj industrije električnih vozila na baterije te temeljna obilježja i funkcije dobavljača ulaznih materijala. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(486)

Nakon konačne objave društvo CATL tvrdilo je da Komisija nije dokazala da kineska vlada ima vlasništvo ili da vrši znatnu kontrolu nad njim izvan uobičajenog utjecaja vlade u bilo kojoj zemlji, da je ono neosporivo trgovačko društvo u privatnom vlasništvu i da partnerstva koja je sklopilo s poduzećima u državnom vlasništvu imaju isključivo komercijalne svrhe. Društvo CATL također je naglasilo da sporazumi o suradnji koje je sklopilo s lokalnim vlastima ili osnivanje Nacionalnog inženjersko-istraživačkog centra za tehnologiju za skladištenje elektrokemijske energije ne upućuju na utjecaj kineske vlade na njega. Društvo je dodalo je i da se određivanje cijena baterija u potpunosti temelji na tržišnim načelima i bez utjecaja vlade.

(487)

Osim toga, društvo CATL dostavilo je neke primjedbe o sektorskim udruženjima, pri čemu je tvrdilo da nijedno njegovo članstvo u udruženjima nije relevantno za ispitni postupak o električnim vozilima na baterije i da se za takvo članstvo ne može smatrati da dovodi do njegove obveze da provede odluke tog udruženja. Dodalo je i da Komisija nije navela dokaze koji bi upućivali na to da je društvo CATL prisiljeno to učiniti pod prijetnjom sankcija.

(488)

Društvo CATL iznijelo je općenite i neutemeljene tvrdnje. Komisija je istaknula da je odnos između kineske vlade i društva CATL naširoko objašnjen u uvodnim izjavama od 786. do 788. privremene uredbe te da postoji nekoliko pokrajinskih dokumenata kojima se izričito podupire njegov razvoj i koji pokazuju kako je taj odnos povezan s obavljanjem ključnih nacionalnih zadaća (uvodne izjave 731., 732., 803. i 804. privremene uredbe). Komisija je podsjetila da je određivanje cijena već obuhvaćeno uvodnim izjavama 802. i 805. privremene uredbe i uvodnom izjavom 484. ove Uredbe.

(489)

Kad je riječ o tvrdnjama o članstvu u udruženjima, Komisija je podsjetila da je provedeno opsežno istraživanje o sektorskom udruženju i njegovim članovima te da društvo CATL nije dostavilo dokaze kojima bi potkrijepilo svoje tvrdnje da ga se ne bi trebalo smatrati „javnim tijelom”. Nadalje, Komisija je na slične tvrdnje već odgovorila u uvodnim izjavama 482. i 485. ove Uredbe. Kad je riječ o posljednjoj tvrdnji društva CATL, Komisija je podsjetila da je u uvodnoj izjavi 834. privremene uredbe već iznesen dokaz da se članovi moraju pridržavati uputa udruženja o reguliranju gospodarskog ponašanja njegovih članova kako bi se poštovale politike kineske vlade i kako bi izbjegli reperkusije koje određuje CBIA. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(490)

Nakon privremene objave Komisija je prikupila dodatne informacije o društvu LG Chem Nanjing New Energy Solutions („LG Nanjing”), proizvođaču baterija u stranom vlasništvu u Kini koji opskrbljuje nekoliko proizvođača izvoznika koji su predmet ispitnog postupka. Komisija je u vezi s tim društvom pronašla dodatne dokaze koji potvrđuju njezine nalaze da su proizvođači baterija u Kini javna tijela, koji pokazuju da je izgradnja društva LG Nanjing služila opskrbi baterijama po niskim cijenama u korist proizvođača električnih vozila na baterije. Društvo je 2015. osnovalo društvo LG Chem, pododjel za kemikalije društva LG Corp. i matično društvo društva LG Nanjing (77). Društvo LG Chem potpisalo je 2014. memorandum o razumijevanju o suradnji s općinskom vladom u Nanjingu. Tvornica sa sjedištem u Nanjingu dobila je „razne pomoći općinske vlade u Nanjingu kako bi proizvedene baterije imale cjenovne prednosti” (78). Nadalje, društvo LG Chem osnovalo je 2014. zajednički pothvat s dva kineska partnera u državnom vlasništvu (tj. Nanjing Zijin Technology Incubation Special Park Construction Development i Nanjing New Industrial Investment Group) kako bi izgradilo prvu fazu tvornice baterija u Nanjingu, što pokazuje da je država bila uključena u pripremu tvornice i da je opskrba društva LG baterijama po nižim cijenama u korist proizvođača automobila bila jedan od navedenih ciljeva tog pothvata.

(491)

Nakon konačne objave i na temelju daljnjeg ispitivanja stvarnog tržišnog udjela kineskih uvoza na tržištima EU-a i SAD-a te učinaka sveobuhvatnih politika kineske vlade u korist industrije električnih vozila na baterije na izvoznim tržištima Komisija je izmijenila uvodne izjave 813. i 814. privremene uredbe kako slijedi:

(492)

Podaci društva BMI sadržavaju mjesečne procjene cijena litij-ionskih baterijskih ćelija za kinesko, europsko, azijsko (bez NRK-a) i sjevernoameričko tržište izražene na temelju cijena franko tvornica. Ti podaci pokazuju da je u razdoblju ispitnog postupka cijena NMC ćelija na razini franko tvornica po kW/h na tržištu EU-a, sjevernoameričkom ili azijskom tržištu bila najmanje 10 %, a najviše 30 % veća nego na kineskom tržištu bez obzira na specifična kemijska svojstva NMC-a (111, 523, 622 ili 811). Budući da za LFP ćelije nije bilo javno dostupne procjene cijene i da kineska vlada nije surađivala, razlika u cijeni između kineskog i drugih tržišta smatrala se primjenjivom i na te ćelije. Takva bi se usporedba trebala promatrati imajući u vidu da je tržišni udio kineskih proizvođača baterija u EU-u 2023. iznosio gotovo 40 % (79). Komisija nije mogla pronaći dovoljno detaljne podatke o tržišnom udjelu kineskih proizvođača baterija u Sjevernoj Americi. Međutim, carinski podaci SAD-a (80) pokazuju da su 2023. Sjedinjene Američke Države same iz Kine izravno uvezle litij-ionske baterije u vrijednosti od 13,1 milijardu USD, što je 70 % ukupnog uvoza litij-ionskih baterija u SAD-u 2023. Osim toga, Europska unija i Sjeverna Amerika dva su glavna odredišta kineskog izvoza litij-ionskih baterija. S obzirom na prethodno navedene dokaze Komisija nije mogla isključiti da kineski proizvođači baterija čine i znatan postotak sjevernoameričkog tržišnog udjela. To potvrđuju i podaci BMI-ja, koji pokazuju da su tržišta EU-a i Sjeverne Amerike u razdoblju ispitnog postupka ovisila o uvozu jer je domaća opskrba u EU-u zadovoljavala samo 26 %, a u Sjevernoj Americi samo 34 % potražnje. Osim toga, NRK je imao dovoljnu prekomjernu ponudu baterija da popuni tu prazninu. Budući da nije bilo elemenata koji bi upućivali na suprotno, Komisija je smatrala da bi uvoz baterija iz NRK-a mogao popuniti tu prazninu i da je njegov tržišni udio na ta dva tržišta iznosio do otprilike 70 %. Iako ta usporedba cijena pokazuje da su cijene na nekineskim tržištima sustavno više, Komisija je smatrala da je ta analiza provedena na konzervativnoj osnovi jer su kotacije cijena dobivene na temelju cijena franko tvornica, što znači da troškovi otpreme iz NRK-a na ta tržišta nisu uzeti u obzir. Kad bi se uključili troškovi prijevoza i uzeo u obzir tržišni udio kineskih proizvođača baterija na tim tržištima, razlika u cijeni bila bi još veća.

(493)

Kad je riječ o društvu CATL, u nedostatku preciznijih podataka Komisija je analizirala njegova godišnja izvješća za razdoblje 2021. – 2022. Izvješća su pokazala pogoršanje profitabilnosti na kineskom domaćem tržištu, što je nadoknadila veća dobit na izvoznom tržištu. Iako je društvo u prosincu 2021. prijavilo visoke bruto profitne marže i na domaćem i na prekomorskom tržištu baterija, taj je trend preokrenut u lipnju 2022., kad je počelo gubiti profitabilnost na kineskom domaćem tržištu, a povećalo profitnu maržu na izvoznoj strani. Budući da CATL nije surađivao, zbog nesuradnje kineske vlade ili zato što je sâm odbio odgovoriti na upitnik u svojstvu povezanog dobavljača baterija za dvije grupe iz uzorka, Komisija se oslonila na raspoložive podatke i zaključila da je smanjenje profitabilnosti na kineskom domaćem tržištu baterija odraz vladinih politika usmjerenih na opskrbu baterijama proizvođačima električnih vozila na baterije na domaćem tržištu uz manju naknadu od primjerene. S druge strane, CATL je na izvoznim tržištima uspio naplaćivati više cijene i ostvarivati veću dobit, dok je i dalje imao koristi od potpore koju je primio od kineske vlade. Razlika u razinama profitabilnosti na izvoznom i domaćem tržištu jasno pokazuje da CATL nije mogao maksimizirati dobit u Kini i donositi racionalne poslovne odluke kao običan sudionik na tržištu koji posluje u otvorenom tržišnom gospodarstvu. Naprotiv, zbog politika kineske vlade bio je prisiljen domaću industriju električnih vozila na baterije opskrbljivati baterijama po nižim cijenama. Ta je praksa potvrđena i u odredbama CATL-ova Statuta i sustava upravljanja povezanim transakcijama, kao što je objašnjeno u uvodnoj izjavi 801. privremene uredbe, a tim se odredbama propisuje da država određuje cijene svih vrsta transakcija s povezanim subjektima.

(494)

Stoga je Komisija u odnosu na uvodne izjave 813. i 814. privremene uredbe izmijenila postotak tržišnog udjela kineskih proizvođača baterija na tržištima EU-a i Sjeverne Amerike, pri čemu se uglavnom usmjerila na analizu tržišta EU-a (uvodna izjava 492. ove Uredbe) i analizu profitabilnosti CATL-a na domaćem u odnosu na profitabilnost na izvoznom tržištu (uvodna izjava 493. ove Uredbe).

(495)

Budući da nije bilo daljnjih primjedbi i s obzirom na dodatne nalaze Komisije, potvrđeni su zaključci iz uvodnih izjava od 702. do 821. privremene uredbe.

(496)

Nakon privremene objave kineska vlada i grupa Geely osporile su nalaz da je kineska vlada dobavljačima baterija i LFP-a povjeravala ili ih usmjeravala. Konkretno, kineska vlada tvrdila je sljedeće:

(497)

Grupa Geely tvrdila je da (a) članstvo u udruženjima nije dovoljno da bi se dokazalo da kineska vlada povjerava zadaće dobavljačima baterija ili ih usmjerava, (b) nema dokaza da je vlada dobavljačima baterija koji su u stranom vlasništvu i/ili nisu članovi CBIA-e ili CIAPS-a ili su u državnom vlasništvu povjerila opskrbu baterijama uz manju naknadu od primjerene ili ih na to usmjeravala, (c) dokazi na koje se Komisija oslanjala u pogledu povjeravanja i usmjeravanja ne podupiru nalaz da je kineska vlada CBIA-i i CIAPS-u ili njihovim članovima povjerila zadaću opskrbe baterijama uz manju naknadu od primjerene ili ih na to usmjeravala.

(498)

Komisija je na početku podsjetila da su se njezini nalazi temeljili na raspoloživim podacima u skladu s člankom 28. osnovne uredbe jer je kineska vlada odbila dostaviti potrebne informacije i sudjelovati u raspravama o tom pitanju.

(499)

Kad je riječ o meritumu, Komisija je u vezi s prvom tvrdnjom kineske vlade podsjetila na nalaze iz odjeljka 3.7.2.1.1. privremene uredbe i istaknula da je u točki 1. (uvodne izjave od 760. do 789. privremene uredbe), koja obuhvaća odnos između dobavljača ulaznih materijala i kineske vlade, utvrdila raširenu prisutnost kineske vlade u svakodnevnom upravljanju u sektorskim udruženjima i privatnim društvima. Kad je riječ o određivanju cijena, domaće cijene ne razlikuju se samo od izvoznih ili međunarodnih cijena, već je utvrđeno i da su dosljedno niže od izvoznih cijena zbog sektorskih politika koje je kineska vlada uspostavila u Kini (za nalaze o razlikama između kineskih domaćih i izvoznih cijena vidjeti uvodne izjave 816. i 920. privremene uredbe). Razlika između kineskih domaćih cijena i svjetskih cijena, isključujući Kinu, obuhvaćena je uvodnim izjavama od 858. do 860. privremene uredbe.

(500)

Kad je riječ o prijevodu članka 46. statuta CATL-a, čak i ako se u rečenici „država određuje cijenu transakcija s povezanim stranama” doda „ako”, to ne utječe na sadržaj nalaza Komisije. Naime, tekst nedvosmisleno sadržava odredbe prema kojima sigurno postoje slučajevi u kojima cijene transakcija s povezanim stranama određuje država. Nadalje, kineska vlada nije osporila tekst članka 22. CATL-ova sustava upravljanja transakcijama s povezanim strankama koji sadržava sličnu odredbu. Osim toga, kineska vlada tvrdila je da se to određivanje cijena odnosi na pet scenarija, ali tu izjavu nije potkrijepila dokazima. U svakom slučaju, nalazi se temelje na raspoloživim podacima jer je kineska vlada odbila surađivati, a primjedbom na određeni element prijevoda izvučenom iz konteksta ostalih elemenata i dokaza na koje se Komisija oslanja ne mogu se poništiti nalazi o tom pitanju. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(501)

Tvrdnje koje je iznijela grupa Geely bile su općenite i neutemeljene. Komisija podsjeća da su provedena opsežna istraživanja o sektorskom udruženju i njegovim članovima te da grupa Geely nije dostavila dokaze kojima bi potkrijepila svoje tvrdnje da kineska vlada proizvođačima baterija ne povjerava zadaće i ne usmjerava ih. Nadalje, Komisija ističe da CBIA i CIAPS nisu objavili potpuni popis članova (uvodna izjava 767. privremene uredbe) te da bi stoga, kako je već objašnjeno u uvodnoj izjavi 485. ove Uredbe, još više dobavljača baterija moglo biti dio tog udruženja. Osim toga, činjenica da je poduzeće u stranom vlasništvu ne sprečava ga da bude javno tijelo (ako su mu dodijeljene javne ovlasti) i, podredno, da mu kineska vlada povjeri zadaće i da ga usmjerava. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 485. ove Uredbe, proizvođači baterija u stranom vlasništvu ponašali su se jednako kao proizvođači baterija u kineskom vlasništvu. Na temelju toga te su tvrdnje odbačene.

(502)

Nakon konačne objave kineska vlada navela je da se ne slaže s analizom Komisije iz uvodnih izjava od 499. do 501. s obzirom na to (a) da Komisija nije dostavila dokaze o raširenoj prisutnosti kineske vlade u svakodnevnom poslovanju dobavljača ulaznih materijala, (b) da je činjenica da su domaće cijene ulaznih materijala niže od izvoznih cijena rezultat potpunog tržišnog natjecanja na kineskom tržištu, koje ima veću potražnju za tim ulaznim materijalima i (c) da je u prijevodu članka 46. Statuta CATL-a i članka 22. CATL-ova sustava upravljanja povezanim transakcijama riječ „kad” od ključne važnosti za ispravno razumijevanje sadržaja te odredbe. U tom je pogledu kineska vlada tvrdila da bi izraz „država određuje” trebalo tumačiti kao da postoji u hipotetskoj situaciji, a ne kao naznaku da postoje državne cijene, te je kao dokaz toga dostavila Zakon o cijenama Narodne Republike Kine (81) i Središnji katalog cijena (82) kako bi istaknula da baterije nisu uključene u njihovo područje primjene. I CATL je dostavio primjedbe o tome i objasnio da se člankom 46. njegova Statuta i člankom 22. njegova sustava upravljanja povezanim transakcijama propisuju okolnosti u kojima nije potrebno odobrenje skupštine dioničara za transakcije povezanih strana, a činjenica da skupština dioničara ne bi morala odobriti određivanje cijena za transakcije povezanih strana ako se one temelje na cijeni koju određuje država ne znači da se potonje stvarno događa, a kamoli da se to događa na način relevantan za ispitni postupak o električnim vozilima na baterije. Društvo je dodalo da Komisija nije uspjela dokazati da je bilo stvarnih slučajeva određivanja cijena na poticaj vlade.

(503)

Komisija se nije složila s tim tvrdnjama. Prva i druga tvrdnja bile su općenite i neosnovane te je Komisija naglasila da su obje već razmotrene u uvodnoj izjavi 499. ove Uredbe i uvodnoj izjavi 751. privremene uredbe. Kad je riječ o trećoj tvrdnji o Statutu CATL-a, Komisija je analizirala dokaze koje je dostavila kineska vlada. Iako središnji katalog cijena koji je dostavila kineska vlada ne sadržava izričito odredbe o baterijama, to ne poništava skup dokaza koje je prikupila Komisija. Prije svega, takva odredba ne bi bila potrebna da u toj industriji nema državnog određivanja cijena i/ili utjecaja države na industriju. Drugo, uplitanje vlade u određivanje cijena već je opsežno obuhvaćeno odjeljkom 3.7.2.1.1. točkom (b) privremene uredbe. Treće, dokazi o utjecaju vlade na određivanje cijena vidljivi su iz širokog skupa dokaza u privremenoj uredbi, ali i iz drugih izvora, kao što su „Smjernice za ubrzanje visokokvalitetnog razvoja industrije litijskih baterija, industrije novih oblika energije i novih materijala” (83) Nacionalnog povjerenstva za razvoj i reforme pokrajine Fujiana, u kojoj je sjedište CATL-a, u kojima se određuje da će relevantni odjeli i povezane institucije vlade: „postići kontinuirano smanjenje troškova proizvoda [litijskih baterija, novih oblika energije i novih materijala]”. Komisija je podsjetila da, iako to predstavlja dodatne dokaze o kontrolama troškova, vladina kontrola cijena sirovina za baterije već je obuhvaćena uvodnom izjavom 751. privremene uredbe. Stoga je Komisija odbacila te tvrdnje.

(504)

Prethodne primjedbe kineske vlade o javnom tijelu iz uvodne izjave 474. i primjedbe iz uvodne izjave 502. ove Uredbe te protuargumenti za njih primjenjuju se i na dobavljače LFP-a koji djeluju kao privatna tijela kojima je kineska vlada povjerila zadaće ili ih usmjerava.

(505)

Budući da nije bilo daljnjih primjedbi, potvrđeni su zaključci iz uvodnih izjava od 822. do 840. privremene uredbe.

(506)

Budući da nije bilo primjedbi o koristi, potvrđeni su zaključci iz uvodnih izjava od 841. do 855. privremene uredbe.

(507)

Nakon privremene objave Grupa Geely tvrdila je da isporuka baterija nije specifična za proizvođače električnih vozila na baterije s obzirom na to da nema ograničenja komu bi se baterije mogle prodati jer su i dalje dostupne za kupnju u više industrija i na više tržišta te da Komisija nije ispitala temelji li se program subvencija na objektivnim kriterijima ili uvjetima u smislu članka 4. stavka 2. točke (b) osnovne uredbe. Naposljetku, grupa Geely tvrdila je da proizvodnja baterija nije isključivo ili prvenstveno usmjerena na industriju vozila na nove oblike energije / električnih automobila na baterije.

(508)

Komisija je prvo podsjetila da je skup mjera kineske vlade bio usmjeren na to da koristi samo određenim industrijama, uključujući domaću industriju električnih vozila na baterije. Naime, iako poremećaji u području baterija koriste i proizvodima koji nisu električna vozila na baterije, korist je izričito ograničena jer je dostupna samo određenim industrijama u Kini, odnosno samo onima u lancu vrijednosti baterija. Stoga su mjere specifične u skladu s člankom 4. stavkom 2. točkom (a) osnovne uredbe. Nadalje, grupa Geely nije navela elemente niti je dostavila dokaze koji pokazuju da bi u ovom predmetu bili ispunjeni uvjeti iz članka 4. stavka 2. točke (b) osnovne uredbe i članka 2.1. točke (a) Sporazuma o subvencijama i kompenzacijskim mjerama. Budući da je skup mjera kineske vlade ispunjavao zahtjeve iz članka 4. stavka 2. točke (a) osnovne uredbe, tvrdnje su odbačene.

(509)

Nakon konačne objave grupa Geely tvrdila je da je analiza Komisije proturječna i da ne sadržava dovoljno dokaza jer (a) Komisija nije imala pristup cjelovitom skupu informacija o članstvu trgovačkih društava u CBIA-i i CIAPS-u i (b) pri utvrđivanju de jure specifičnosti Komisija nije pružila obrazloženo i primjereno objašnjenje svojih nalaza te je u zaključcima izričito priznala da od poremećaja u opskrbi baterijama koristi imaju i proizvođači električnih vozila na baterije i nije osporila da baterije ostaju dostupne za kupnju u raznim industrijama i na raznim tržištima. Zbog tih razloga grupa Geely tvrdi da Komisija nije mogla pravilno zaključiti da je isporuka baterija de jure specifična i smatra da nema dokaza da tijelo koje dodjeljuje subvenciju ili zakonodavstvo na temelju kojeg to tijelo djeluje izričito ograničava pristup subvenciji kako tvrdi Komisija.

(510)

Kad je riječ o prvoj tvrdnji grupe Geely, Komisija je istaknula da je, kako je potvrđeno u uvodnoj izjavi 485. ove Uredbe, tijekom posjeta radi provjere u kineskoj vladi zatražila popis svih članova CBIA-e, koji je kineska vlada odbila dostaviti. Budući da kineska vlada nije navela informacije i da ne postoje službeni javni podaci s potpunim popisom članova CBIA-e i CIAPS-a, Komisija je zaključila da bi još više dobavljača baterija moglo biti učlanjeno u ta udruženja. Nadalje, Komisija je detaljno analizirala sudjelovanje trgovačkih društava u industrijskim udruženjima unatoč nedostatku suradnje kineske vlade i nedostatku transparentnosti industrijskih udruženja, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 767. privremene uredbe, te je utvrdila da određena trgovačka društva sudjeluju u CBIA-i, CIAPS-u i drugim sektorskim udruženjima tako što je pregledala njihova godišnja izvješća i druge podatke dostupne na internetu, kao što je popis članova njihovih izvršnih tijela. Kad je riječ o drugoj tvrdnji grupe Geely, Komisija ju je već razmotrila u uvodnoj izjavi 508. ove Uredbe. Stoga su obje tvrdnje odbačene.

(511)

Budući da nije bilo daljnjih primjedbi, potvrđeni su nalazi iz uvodnih izjava od 856. do 857. privremene uredbe.

(512)

Nakon privremene objave kineska vlada tvrdila je da referentna vrijednost ne bi trebala isključivati kineske tržišne cijene zbog sljedeće činjenice:

(513)

Kad je riječ o tvrdnji kineske vlade i društva Geely, čije su primjedbe sažete u uvodnoj izjavi 515. ove Uredbe, da bi se upotrijebljena referentna vrijednost trebala odnositi na prevladavajuće tržišne uvjete za predmetnu robu u zemlji nabave, Komisija je napomenula da je u analizi javnog tijela te povjeravanja i usmjeravanja uzela u obzir relevantne sektorske politike, posebno o cijenama, iz odjeljka 3.7.2.1.1. privremene uredbe, a posebno iz točke 3. podtočke (b). Nadalje, dodatno istraživanje koje potkrepljuje dokaze o državnoj kontroli nad cijenama obuhvaćeno je uvodnim izjavama od 541. do 542. ove Uredbe. S obzirom na nalaze iz odjeljka 3.7.2.1. i uvodnih izjava 846. i 918. privremene uredbe Komisija je utvrdila da se primjenjivim sektorskim politikama koje su na snazi u Kini narušavaju cijene baterija na cijelom domaćem tržištu. Stoga je utvrdila da se uvjeti koji prevladavaju u Kini ne mogu prilagoditi, na temelju stvarnih troškova, cijena i drugih čimbenika dostupnih u toj zemlji, odgovarajućim iznosom koji odražava uobičajene tržišne uvjete. Stoga je Komisija morala upotrijebiti referentne cijene na svjetskom tržištu u skladu s člankom 6. točkom (d) podtočkom ii. osnovne uredbe.

(514)

Nadalje, suprotno tvrdnjama kineske vlade u drugoj točki, cijena NMC baterija nije upotrijebljena za cijenu LFP baterija. Kako je objašnjeno u uvodnim izjavama 847. i 859. privremene uredbe, podaci agencije BMI omogućili su izračun referentnih vrijednosti za razdoblje ispitnog postupka po kemijskom svojstvu, odnosno LFP-u i NMC-u. Štoviše, kako je navedeno u istoj uvodnoj izjavi, kad je riječ o kemijskim svojstvima, uzeta je u obzir i masa različitih podskupina kemijskih svojstava NMC baterija (111, 523, 622, 811). Drugo, kako je objašnjeno u uvodnim izjavama od 843. do 855. privremene uredbe, Komisija je smatrala da su kineske domaće cijene narušene u skladu s člankom 6. točkom (d) podtočkom ii. osnovne uredbe. U svakom slučaju, kineske prosječne cijene koje navodi agencija BMI potječu od kineskih sudionika na tržištu. Zbog toga su, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 859. privremene uredbe, kineske prosječne cijene isključene su iz referentne cijene BMI-ja. Stoga je upotrijebljena referentna vrijednost BMI-ja odražavala prosječne cijene ćelija na svjetskoj razini po kW/h za LPF odnosno NMC. Kad bi se Komisija oslanjala na referentne vrijednosti koje uključuju i kineske cijene na koje utječu poremećaji uzrokovani intervencijom kineske vlade, te referentne vrijednosti po definiciji ne bi bile primjerene za izračun koristi. Naposljetku, kineska vlada nije dostavila dokaze o tome kako se količina i uvjeti kupnje baterija u Kini mogu razlikovati od onih navedenih u BMI-ju. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(515)

Grupa Geely tvrdila je sljedeće:

(516)

Kad je riječ o drugim tvrdnjama koje je iznijela grupa Geely, Komisija je istaknula sljedeće:

(517)

Kad je riječ o tvrdnjama o prilagodbama, prvo, kako je navedeno u uvodnim izjavama 858. i 859. privremene uredbe i posebnoj objavi grupe Geely, Komisija je analizirala informacije u dokumentaciji koje se odnose na transfernu cijenu kako bi utvrdila može li se smatrati da su transakcije kupnje baterija izvršene po tržišnim uvjetima. Međutim, informacije u dokumentaciji, tj. dostavljeni sporazumi o cijenama i ugovori koje je sklopila grupa Geely, nisu sadržavale informacije u tom pogledu koje bi mogle prikazati cijene koje su povezani dobavljači naplaćivali grupi Geely i drugim nezavisnim kupcima. Stoga Komisija nije mogla utvrditi jesu li cijene plaćene povezanim dobavljačima bile u skladu s tržišnim uvjetima niti je takve cijene mogla upotrijebiti. Zbog toga je te povezane cijene zamijenila cijenom plaćenom po kW/h za sličnu vrstu baterije nepovezanim dobavljačima. Iako je grupa Geely tvrdila da je dostavila primjer ugovora za kupnju baterija između svojih povezanih subjekata koji je upućivao na tržišnu cijenu sirovina, taj ugovor nije pokazao da su cijene plaćene između tih povezanih subjekata za kupnju baterija bile u skladu s tržišnim uvjetima niti je uključivao neovisna vrednovanja tih tržišnih cijena.

(518)

Drugo, kad je riječ o kupnjama grupe Geely od povezanog dobavljača CATL, s obzirom na postojanje zajedničkih pothvata grupe Geely i društva CATL, ta su se dva društva smatrala povezanima u okviru ovog postupka te su se stoga kupnje koje je društvo Geely obavilo od tog dobavljača smatrale transakcijama između povezanih strana.

(519)

Treće, netočna je tvrdnja da je Komisija cijene povezanih dobavljača samo zamijenila cijenom po kilovatsatu (kW/h) plaćenom nepovezanim dobavljačima. U skladu s uvodnom izjavom 859. privremene uredbe cijene između povezanih strana unutar grupe Geely zamijenjene su cijenom plaćenom po kW/h za usporedive proizvode nepovezanih dobavljača. To znači da je cijena koju je određeni subjekt društva Geely platio svojem nepovezanom dobavljaču upotrijebljena za odgovarajuće kemijsko svojstvo baterija (LFP i NMC) i vrstu baterije (ćelija, modul ili sklop). U slučajevima u kojima isti subjekt grupe Geely nije nabavljao od nepovezanog dobavljača, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 859. privremene uredbe, upotrijebljena je ponderirana prosječna cijena po kW/h za slične proizvode na razini grupe Geely. Taj se pristup dosljedno primjenjivao na temelju kW/h, uzimajući u obzir kemijska svojstva baterija (LFP i NMC) i vrstu baterije (ćelija, modul ili sklop).

(520)

Četvrto, Komisija se nije ograničila na upotrebu prosječne referentne cijene za sve vrste baterija. Kad je grupa Geely izvijestila o kupnji baterija s različitim kapacitetima kW/h (npr. 143/120/88 kW/h), Komisija je razmotrila najveći kapacitet, što je bio najkonzervativniji pristup. Nadalje, društva grupe Geely nisu sustavno izvješćivala ni o različitim podskupinama kemijskih svojstava NMC baterija (111, 523, 622, 811) ni o oblicima baterija (npr. kućište) niti su takve pojedinosti bile navedene u privremenim primjedbama. Stoga Komisija nije mogla primijeniti te posebnosti na grupu Geely. U svakom slučaju, tvrdnja da se NMC baterije (tipa NCM111) i kućišta baterija ne upotrebljavaju u električnim vozilima na baterije grupe Geely namijenjenima EU-u i da su trebale biti isključene iz izračuna nije relevantna. Budući da je opskrba baterijama uz manju naknadu od primjerene pogodovala cjelokupnoj proizvodnji električnih vozila na baterije, a ne samo izvozu u Uniju, izračunana korist za kupnju baterija izražena je na električnim vozilima na baterije koje proizvodi grupa, bez obzira na njihovo odredište, u skladu s člankom 7. stavkom 2. osnovne uredbe.

(521)

Peto, kad je riječ o tvrdnji da neke baterije nisu upotrijebljene u proizvodnji električnih vozila na baterije ili nisu upotrijebljene u električnim vozilima na baterije za izvoz u Uniju, Komisija je napomenula da je proizvođačima izvoznicima u uzorku naloženo da prijave sve kupnje baterija za proizvodnju električnih vozila na baterije. Konkretno, osim detaljnog opisa svake transakcije kupnje od izvoznika se zahtijevalo da navedu model električnog vozila na baterije za koji se upotrebljavala svaka baterija. Stoga su uzete u obzir sve transakcije kupnje baterija, a izračunana korist izražena je na temelju ukupnog broja proizvedenih električnih vozila na baterije, neovisno o njihovu odredištu. Grupa SAIC tvrdila je da u skladu s člankom 28. stavkom 3. osnovne uredbe Komisija nije trebala zanemariti informacije o kupnjama baterija koje je dostavila u sažetom obliku te se umjesto toga osloniti na informacije koje je kao raspoložive podatke dostavio drugi proizvođač izvoznik.

(522)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 348. privremene uredbe, Komisija je smatrala da je grupa SAIC namjerno uskratila informacije koje su bile lako dostupne, stoga je Komisiji prouzročila nepotrebne poteškoće u donošenju razumno točnog nalaza. Nadalje, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 349., Komisija je zaključila da se točnost ograničenih informacija koje je dostavila grupa SAIC u pogledu vrijednosti ili količine ne može provjeriti. Zbog tih razloga i u skladu s člankom 28. stavkom 3. nije se mogla osloniti na informacije koje je dostavila grupa SAIC. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(523)

Grupa SAIC tvrdila je i da zaključci iz uvodne izjave 700. privremene uredbe nisu propisno opravdani jer Komisija nije objasnila zašto je razumno upotrijebiti informacije o kupnji baterija druge grupe proizvođača izvoznika. Konkretnije, uputila je na uvodnu izjavu 811. privremene uredbe, u kojoj je Komisija zaključila da se informacije koje se odnose na grupu Geely „nisu smatrale dovoljnima za donošenje smislenih zaključaka o učinku državne kontrole nad sektorskim udruženjem pogonskih baterija na cijene baterija naplaćene proizvođačima električnih vozila na baterije”. Zbog toga je grupa SAIC smatrala da je taj program subvencija doveo do toga da je najviša subvencijska marža izračunana za jedinstveni program subvencija za tu grupu imala ozbiljne potencijalne financijske posljedice.

(524)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 318. privremene uredbe, grupa SAIC dostavila je samo djelomične informacije o svojoj kupnji baterija, a njihovu točnost u smislu vrijednosti i količine Komisija nije mogla provjeriti. Stoga je obavijestila grupu SAIC o namjeri da primijeni raspoložive podatke u smislu članka 28. osnovne uredbe i pozvala ju je da dostavi primjedbe. Primjedbe koje je dostavila grupa SAIC nisu bile takve prirode da bi promijenile Komisijinu ocjenu da mora upotrijebiti raspoložive podatke.

(525)

U tom je pogledu Komisija upotrijebila informacije koje su bile dostupne u dokumentaciji, tj. informacije od druge neintegrirane grupe proizvođača izvoznika koji su kupili slične baterije i proizveli slične modele električnih vozila na baterije. To je bila jedina neintegrirana grupa u uzorku koja je kupovala baterije i imala znatnu domaću i izvoznu prodaju električnih vozila na baterije u razdoblju ispitnog postupka. Činjenica da se informacije koje se odnose na grupu Geely u pogledu učinka vladine kontrole nad sektorskim udruženjem pogonskih baterija za električnu energiju na cijene baterija koje se naplaćuju proizvođačima električnih vozila na baterije same po sebi nisu smatrale dostatnima ne isključuje upotrebu informacija o kupnjama baterija grupe Geely u smislu cijena i odgovarajućeg izračuna koristi kao relevantnih činjenica dostupnih u dokumentaciji. Konkretno, uvodna izjava 811. privremene uredbe odnosi se na različito pitanje utvrđivanja učinka državne kontrole na cijene baterija. Jedini zaključak u toj uvodnoj izjavi bio je da s obzirom na manji tržišni udio i obujam prodaje baterija grupe Geely takvu kontrolu nije bilo moguće utvrditi samo na toj osnovi. Ta se uvodna izjava nije odnosila na pouzdanost cijena baterija grupe Geely, a kamoli na zaključak da takve cijene baterija nisu reprezentativne za cijene baterija na kineskom domaćem tržištu. Zapravo su te cijene baterija grupe Geely bile najprikladnija referentna vrijednost u dokumentaciji s obzirom na razinu integracije grupe i vrste uključenih baterija, u skladu s člankom 28. osnovne uredbe. Nadalje, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 860. privremene uredbe i kako bi se uzela u obzir situacija grupe SAIC, Komisija je iz izračuna koristi isključila određene baterije namijenjene modelima električnih vozila na baterije koji nisu slični onima koje prodaje grupa SAIC.

(526)

Osim toga, grupa SAIC na početku ispitnog postupka i tijekom razmjena informacija o mogućoj primjeni raspoloživih podataka obaviještena je da ishod ispitnog postupka nakon primjene raspoloživih podataka može biti manje povoljan za nju nego što bi bio da je surađivala. U svakom slučaju, grupa SAIC nije predložila alternativni izvor informacija u tom pogledu. Na temelju toga ta je tvrdnja odbačena. Na temelju prethodno navedenog i na temelju odredbi iz uvodnih izjava 700. i 860. privremene uredbe Komisija je smatrala da su informacije koje se odnose na grupu Geely razumna zamjena za informacije potrebne za donošenje nalaza za grupu SAIC te je objasnila zašto je bilo razumno upotrijebiti informacije o kupnji baterija druge grupe proizvođača izvoznika.

(527)

U primjedbama nakon objave privremene uredbe društvo Tesla (Shanghai) tvrdilo je da ne postoji korist u pogledu opskrbe baterijama i njihovim ključnim ulaznim elementima zbog posebne situacije nabave koja se zbog povjerljivosti ne može objaviti u Uredbi. Zbog razloga objašnjenih u posebnoj objavi tom proizvođaču izvozniku ta je tvrdnja odbačena.

(528)

Nakon konačne objave društvo Tesla Shanghai dostavilo je primjedbe o raspodjeli koristi za baterije. Te su primjedbe djelomično prihvaćene i razmotrene u objavi za to trgovačko društvo.

(529)

Nekoliko proizvođača izvoznika koji surađuju iznijelo je tvrdnje o iznosu subvencije na temelju podataka agencije BMI koje je upotrijebila Komisija, uključujući metodološki izbor i postojanje administrativnih pogrešaka. Na temelju tih tvrdnji Komisija je detaljnije analizirala relevantne podatke dostupne u agenciji BMI te metodologiju upotrijebljenu za utvrđivanje odgovarajuće referentne vrijednosti kako bi se kvantificirao iznos subvencije koji proizlazi iz tog programa.

(530)

Konkretno, Komisija je utvrdila da je prema podacima agencije BMI kineska lokalna potražnja za baterijskim ćelijama tijekom RIP-a bila znatno niža od kineske proizvodnje na tržištu. Zapravo, suficit Kine tijekom RIP-a iznosio je 43 %. Toliko prekomjerna ponuda kineskih baterija bila je rezultat posebnih politika i intervencija kineske vlade, detaljno opisanih u odjeljku 3.7.2.1. privremene uredbe, što je dovelo do prekomjerne proizvodnje i potrebe za izvozom po niskim cijenama kako bi se ta prekomjerna proizvodnja raspodijelila na druga tržišta koja pokrivaju deficite tog ulaznog materijala. Naime, detaljnija analiza podataka o ponudi i potražnji baterijskih ćelija u različitim zemljopisnim područjima dostupnih u bazi agencije BMI pokazala je da je tijekom RIP-a u Europi postojao deficit od otprilike 300 %, a u Sjevernoj Americi od otprilike 200 % (tj. na tim je tržištima potražnja za baterijskim ćelijama bila mnogo veća od stvarne domaće ponude). Taj je deficit nadoknađen izvozom (85) dijela kineskog viška proizvodnje, koji je bio čak i veći od deficita svih zemljopisnih područja. Na temelju detaljne analize podataka BMI-ja o ponudi i potražnji u različitim zemljopisnim područjima čini se da je najmanji deficit tijekom RIP-a imalo azijsko-pacifičko tržište (podaci za APAC (isključujući Kinu)), i to 9 %. Nadalje, podaci s tog tržišta pokazali su 2022. suficit od 24 %, a 2023. deficit od 21 %. Analiza je nadalje pokazala da su cijene u drugim regijama u kojima je postojala znatna prisutnost kineskog izvoza bile znatno niže nego u regiji APAC (isključujući Kinu). To upućuje na to da veći postotak i prisutnost viška baterija s kineskog tržišta na regionalnim tržištima dovode do nižih cijena odgovarajućih skupova podataka za takva tržišta tijekom RIP-a.

(531)

Stoga je Komisija smatrala primjerenim upotrijebiti podatke s tržišta APAC-a (isključujući Kinu), a ne podatke sa svih tržišta jer na njih negativno utječe kineski subvencionirani izvoz. Konkretno, s obzirom na nedostatak suradnje kineske vlade i kineskih proizvođača baterija te nedostatak drugih pouzdanih informacija Komisija je upotrijebila cijene agencije BMI u regiji APAC-a (isključujući Kinu). Upotrijebljena referentna vrijednost sadržavala je stvarne cijene za posljednje tromjesečje 2022. s obzirom na suficit zabilježen te godine. S druge strane, imajući na umu da su 2023. tržišni uvjeti pokazali deficit na tom tržištu, za prva tri tromjesečja 2023. referentne cijene BMI-ja prilagođene su za razliku u cijenama između regije APAC (isključujući Kinu) i Kine za posljednje tromjesečje 2022., koja je u prosjeku iznosila 12 %.

(532)

Nadalje, Komisija je u uvodnoj izjavi 813. privremene uredbe naznačila da je referentna vrijednost koja je upotrijebljena u privremenoj fazi izračunana na konzervativnoj osnovi jer su cijene BMI-ja navedene na temelju cijena franko tvornica i stoga nisu uključivale troškove prijevoza. Taj je nalaz potvrđen na razini cijele zemlje, pri čemu dokazi u dokumentaciji pokazuju da se većina kupljenih baterija proizvodi na osnovi cijena franko tvornica. Međutim Komisija je prema potrebi dodala stvarne troškove isporuke koje su snosili proizvođači izvoznici koji su kupili baterije na temelju drugih uvjeta isporuke, a ne na temelju cijena franko tvornica.

(533)

Nakon ponovne objave društvo Tesla Shanghai nije se složilo s obrazloženjem revidiranih referentnih podataka BMI-ja. Konkretno, društvo Tesla nije se složila sa zaključkom Komisije da veći postotak i prisutnost viška baterija s kineskog tržišta na regionalnim tržištima dovode do nižih cijena odgovarajućih skupova podataka za takva tržišta tijekom RIP-a jer je smatralo da podaci BMI-ja o cijenama i potražnji ne potvrđuju tu pretpostavku.

(534)

Međutim, Komisija je ponovno potvrdila svoj zaključak na temelju podataka agencije BMI. U razdoblju ispitnog postupka deficit baterija u Europi i Sjevernoj Americi iznosio je oko 200 % – 300 %, a prosječna je cijena NMC baterija u tim regijama iznosila oko 130 – 134 USD/kWh. S druge strane, deficit baterija u regiji APAC-a (isključujući Kinu) iznosio je samo oko 9 %, a prosječna je cijena bila viša od onih u Europi i Sjevernoj Americi. To je trgovačko društvo pogrešno protumačilo Komisijino obrazloženje tvrdeći da su „podaci u suprotnosti s činjenicom da bi razlika između regionalnih cijena i cijena u Kini bila manja kad god postoji deficit”. Odluka Komisije da umjesto podataka sa svih tržišta koja su narušena kineskim subvencioniranim izvozom, upotrijebi podatke s tržišta APAC-a (osim Kine), nije se temeljila na razlici između kineskih cijena i cijena drugih regija. Nadalje, razlika u cijenama između kineskog tržišta i europskog ili sjevernoameričkog tržišta tijekom svih raspoloživih razdoblja smatra se nepouzdanom jer su na nju znatno utjecali veliki deficiti u ponudi baterija i posljedična povećana prisutnost kineskog izvoza.

(535)

Društvo Tesla Shanghai nije se složilo ni s Komisijinom prilagodbom cijena u regiji APAC-a (isključujući Kinu) tijekom prva tri tromjesečja 2023. (Komisija je smatrala da su već na te cijene utjecali tržišni uvjeti i da se u njima u tom razdoblju već odražavao tržišni deficit). Društvo je tvrdilo da je prilagodbu trebalo primijeniti naviše na cijene baterija u Kini.

(536)

Komisija se nije složila s tim prijedlogom jer je tijekom analize u ovom ispitnom postupku dosljedno potvrđivala da su kineske cijene baterija znatno subvencionirane i da stoga ne mogu poslužiti kao pouzdan temelj za takvu prilagodbu.

(537)

Komisija je utvrdila da je stvarna cijena baterije u regiji APAC-a (isključujući Kinu) u posljednjem tromjesečju 2022. najpouzdanija referentna vrijednost, na kojoj se prilagodba i temeljila, s obzirom na višak zabilježen 2022. u toj regiji. Argumenti tog društva stoga su odbačeni.

(538)

Stopa subvencije utvrđena u odnosu na tu subvenciju tijekom razdoblja ispitnog postupka za proizvođače izvoznike u uzorku i za društvo kojem je odobreno pojedinačno ispitivanje iznosi:

Opskrba baterijama uz manju naknadu od primjerene

(539)

Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 470. ove Uredbe, primjedbe koje je kineska vlada dostavila o dobavljačima ulaznih elemenata koji djeluju kao „javna tijela” odnosile su se i na proizvođače baterija i na proizvođače LFP-a. Komisija je na te primjedbe odgovorila u uvodnim izjavama 471., 472., 480. i od 482. do 484. ove Uredbe.

(540)

Nakon privremene objave grupa BYD tvrdila je da u analizi dobavljača LFP-a ne postoje činjenični dokazi i da nijedan dokument ne pokazuje da su joj oni prodavali proizvode radi ostvarenja ciljeva politike. Grupa BYD ponovno je dostavila knjigu ulaznih računa za LFP kao popratni dokaz. Dodala je da ispitni postupak nije pokazao da udruženja usmjeravaju svoje članove na donošenje gospodarskih odluka u korist industrije električnih vozila na baterije. Grupa BYD smatra da Komisija nije dokazala da je državi posebno „povjerena ovlast” u udruženju. Na temelju toga tvrdila je da stoga nema dobro utvrđenih dokaza na temelju kojih bi se zaključilo da dobavljači LFP-a djeluju kao „javna tijela” i da njihove isporuke robe potpadaju pod okvir robe uz naknadu manju od primjerene te stoga nema osnove za neprihvaćanje cijena unutar zemlje.

(541)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 864. privremene uredbe, smatra se da je kinesko tržište narušeno zbog postojećih nacionalnih i sektorskih politika i s njima povezanih mjera, posebno onih koje se odnose na strukture cijena. Stoga se smatra da je to utjecalo na sve kupnje LFP-a grupe BYD tijekom razdoblja ispitnog postupka. Ta procjena proizlazi iz shvaćanja da svi dobavljači na domaćem tržištu posluju u skladu s politikama i drugim oblicima uplitanja kineske vlade, pod istim narušenim tržišnim uvjetima. Stoga se smatralo da su prevladavajući tržišni uvjeti u Kini narušeni te je primjena članka 6. točke (d) podtočke ii. bila opravdana. Nadalje, Komisija podsjeća da zbog nesuradnje kineske vlade (odjeljak 3.3.1.2. privremene uredbe) nije primila informacije o značajkama kineskog domaćeg tržišta ulaznih elemenata, stoga je morala upotrijebiti raspoložive podatke. Osim toga, razlike u cijenama između dobavljača LFP-a grupe BYD ne utječu na Komisijinu ocjenu jer, kako je već potvrđeno u uvodnoj izjavi 891. privremene uredbe, cijene po kojima je LFP isporučen grupi BYD slijedile su potpuno drukčija kretanja od kineskih izvoznih cijena tijekom razdoblja ispitnog postupka (uvodna izjava 920. privremene uredbe). Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(542)

Kako je navedeno u odjeljku 3.7.2.1.1. točki a. podtočki 3. podtočki (b) i uvodnim izjavama od 744. do 757. privremene uredbe, Komisija je utvrdila da opskrbu baterijama i njihovim ulaznim elementima uređuje kineska vlada s ciljem snižavanja cijena u korist industrije električnih vozila na baterijski pogon. Dodatni dokazi o kontrolama cijena koje je kineska vlada propisala za ulazne elemente za baterije dostupni su u „Planu rada Ministarstva industrije i informacijske tehnologije za stabilizaciju rasta industrije obojenih metala” (86), objavljenom u rujnu 2023. Zapravo, jedan je od glavnih ciljeva „ojačati stabilnost opskrbe i cijena ključnih proizvoda izgrad[njom] platforme za usklađivanje ponude i potražnje na početku i na kraju proizvodnog lanca, usmjerava[njem] poduzeća za razvoj i taljenje obojenih metala da potpišu dugoročne sporazume o javnoj nabavi s daljnjim korisnicima i stabiliziraju opskrbu ključnim proizvodima kao što su bakar, aluminij i litij [i] poboljša[njem] mehanizma ranog upozoravanja na niski, srednji i visoki rizik u opskrbi sirovinama u rasutom stanju, ojačati upravljanje očekivanjima i spriječiti velike fluktuacije cijena i zlonamjerne špekulacije […] podupira[njem] ključnih poduzeća u održavanju komercijalnih rezervi te znanstveno i propisno regulirati odnos između tržišne ponude i potražnje” (87). Suradnja između subjekata na početku i na kraju proizvodnog lanca radi stabilizacije ponude i potražnje, nadzor opskrbe i kontrola fluktuacija cijena upute su koje su već sadržane u prethodnim planovima, kao što su Akcijski plan za baterije iz 2017. i Obavijest o industriji baterija (vidjeti uvodne izjave od 746. do 750. privremene uredbe). To potvrđuje da je kineska vlada još 2017. provodila kontrolu cijena, ali i da je to nastavila činiti tijekom i nakon razdoblja ispitnog postupka.

(543)

Uz središnje planove kojima se potvrđuju kontrole cijena koje provodi i zahtijeva kineska vlada, a koji su već obuhvaćeni odjeljkom 3.7.2.1.1. točkom 2., a posebno uvodnom izjavom 751. privremene uredbe, Komisija je pronašla dodatne dokaze da industrijska udruženja oblikuju industrijske politike i obavljaju državne zadaće kao što su stabilizacija očekivanja ponude i potražnje te kontrola fluktuacija cijena. To je vidljivo iz najnovijih izjava Ge Honglina, tajnika Partije i predsjednika Kineskog udruženja industrije obojenih metala („CNMIA”) (88). Kako je već navedeno u uvodnoj izjavi 94. Provedbene uredbe (EU) 2023/1618, CNMIA je sektorsko udruženje u kojem KPK sudjeluje u donošenju operativnih odluka. Organizacije za jačanje partije dio su strukture te „društvene organizacije”, kao i nekoliko sektorskih udruženja (89) (kako je navedeno u uvodnoj izjavi 779. privremene uredbe). CNMIA „temeljito provodi odluke i mjere Središnjeg odbora KPK-a i Državnog vijeća te surađuje s relevantnim odjelima na oblikovanju, objavljivanju i tumačenju industrijskih politika kao što su ‚Smjernice za prilagodbu industrijske strukture’, ‚Plan rada za stabilizaciju rasta industrije obojenih metala’ i ‚Metode prikupljanja prihoda od prijenosa rudarskih prava’; […] kao odgovor na uspone i padove cijena strateških sorti metala kao što su litij i silicij pomaže vladinim odjelima u jačanju komunikacije s poduzećima na početku i na kraju proizvodnog lanca te nastojanju da se stabiliziraju tržišna očekivanja; […] potpisala je sporazume o strateškoj suradnji s više od deset lokalnih vlada kao što su one u pokrajinama Anhui, Jiangxi, Gansu i Guangxi, zahvaljujući kojima je učinkovito promicala racionalnu strukturu regionalnih industrija i regionalni koordinirani razvoj te u velikoj mjeri poduprla transformaciju i modernizaciju lokalnih industrija”. [naknadno istaknuto]

(544)

Nakon konačne objave kineska vlada tvrdila je da izjava udruženja CNMIA na koju se Komisija oslonila u uvodnoj izjavi 543. ove Uredbe nije relevantna jer se odnosi na drugo udruženje i u svakom slučaju nije usklađena s dokazima u dokumentaciji. Osim toga, tvrdila je da Komisija nije odgovorila na primjedbe da su dobavljači sirovina javna tijela jer sudjeluju u sektorskim udruženjima. Ponovila je da sudjelovanje u sektorskim udruženjima ne čini te dobavljače javnim tijelima i da Komisija nije objasnila kako ta udruženja kontroliraju i interveniraju u određivanje cijena.

(545)

Komisija je podsjetila da je citat udruženja CNMIA upotrijebljen kako bi se potkrijepili njezini nalazi da sektorska udruženja nisu neovisna tijela koja nisu pod kontrolom države i da je zbog toga relevantan za ovaj ispitni postupak. Kad je riječ o tvrdnjama kineske vlade da nije odgovorila na njezinu primjedbu o javnim tijelima, Komisija je u uvodnoj izjavi 539. ove Uredbe već objasnila da su se primjedbe kineske vlade o dobavljačima ulaznih elemenata koji djeluju kao „javna tijela” odnosile i na proizvođače baterija i na proizvođače LFP-a. Komisija je na te primjedbe odgovorila u uvodnim izjavama 471., 472., 480. i od 482. do 484. ove Uredbe. Stoga su se te tvrdnje smatrale bespredmetnima.

(546)

Nakon konačne objave grupa BYD ponovila je primjedbe u kojima je navela da u Komisijinoj analizi nije bilo činjeničnih dokaza koji dokazuju da je komercijalno poslovanje dobavljača LFP-a i njihovo tržišno ponašanje bilo strukturirano i razvijeno radi ostvarivanja ciljeva politike kineske vlade i dodala da članstvo u sektorskom udruženju ili postojanje partijske organizacije u društvu ne znači da bi dobavljači LFP-a izgubili mogućnost neovisnog donošenja odluka, ovlasti društva i općenite financijske ovlasti, koje su im dane primjenjivim kineskim zakonodavstvom. Nadalje, grupa BYD naglasila je da činjenica da su se cijene LFP-a koji joj je isporučen kretale potpuno drukčije u usporedbi s izvoznim cijenama nije relevantna jer se cijene razlikuju ovisno o tržištu. Naposljetku, tvrdila je da činjenica da su se cijene LFP-a razlikovale ovisno o dobavljaču upućuje na to da određivanje cijena funkcionira u skladu s tržišnom potražnjom i ponudom, a ne da je vođeno ciljevima politike kineske vlade.

(547)

Komisija je na dio tih primjedbi već odgovorila u konačnoj objavi u uvodnim izjavama od 541. do 543. ove Uredbe. Navodi o neovisnom donošenju odluka dobavljačâ LFP-a opovrgnuti su dokazima iz privremene uredbe (uvodne izjave 779., 786., 787. i 877.), dok su kretanja domaćih i izvoznih cijena LFP-a razmotrena u uvodnim izjavama 905. i 920. te uredbe, što potvrđuje da dobavljači LFP-a na kineskom domaćem tržištu ne djeluju kao subjekti na slobodnom tržištu i da ne donose gospodarski razumne odluke. Stoga je Komisija odbacila te tvrdnje.

(548)

Nakon privremene objave Komisija je pronašla dodatne dokaze da društvo Hunan Yuneng New Energy Materials Co., Ltd. i njegova društva kćeri provode nacionalne politike i djeluju kao javna tijela, kako je navedeno u odjeljku 3.7.2.2.1. točki (a) privremene uredbe. Prvo, nedavne izjave općinske narodne vlade grada Xiangtana (90) potvrđuju da se smatra da se društvom Hunan Yuneng New Energy Materials ne upravlja samo kao poduzećem u djelomičnom državnom vlasništvu (vidjeti uvodnu izjavu 881. privremene uredbe), nego i kao poduzećem koje promiče razvoj grada Xiangtana i, u konačnici, države. U odjeljku o „[o]ptimizaciji i integraciji platformi poduzeća u državnom vlasništvu” vlada Xiangtana nastoji „[i]ntegrirati društvo Industrial Investment Group i društvo Electrochemical Group u društvo Electrochemical Industrial Investment Group, aktivno izgraditi prvoklasno tržišno orijentirano poduzeće koje obuhvaća dva društva uvrštena na burzu i postati lider u kineskim materijalima za baterije za nove oblike energije. U veljači [2023.] društvo Hunan Yuneng New Energy Company, u koje je društvo Electrochemical Group uložilo i u kojem je držalo udio, uspješno je uvršteno na tržište rastućih poduzeća burze u Shenzhenu” (91). Društvo Xiangtan Electrochemical općinsko je poduzeće u državnom vlasništvu kojim upravlja SASAC grada Xiangtana. Nadalje, razvoj društva Hunan Yuneng i njegova dioničara u državnom vlasništvu, društva Xiangtan Electrochemical Group, povezan je s ciljevima vlade grada Xiangtana da izgradi skupinu poduzeća s operativnim prihodom od 10 milijardi CNY „provedbom načela ‚jedno poduzeće, jedna politika’ i fokusira se na potporu društvu Hunan Yuneng New Energy Battery Materials Co., Ltd. Company, Harbin Electric Wind Energy Co., Ltd. i drugim poduzećima da dostignu razinu od 10 milijardi CNY [operativnog prihoda]” i da „podrži […] društvo Xiangtan Electrochemical Group Co., Ltd. i druga vodeća poduzeća u industriji da prošire srodne djelatnosti i povećaju svoj opseg poslovanja [te] integrira resurse na početku i na kraju proizvodnog lanca putem spajanja, preuzimanja i reorganizacije” (92).

(549)

U pokrajini Kunming, u kojoj se nalazi Yunnan Yuneng New Energy Materials Co., Ltd, društvo kći društva Hunan Yuneng, vlasti grada Anninga pregovarale su s društvom Yunnan Yuneng o uspostavi investicijskog projekta vrijednosti veće od 1 milijardu CNY. Prema navodima vlasti grada Anninga, u upravljanju gradom „kombinira se jačanje Partije s industrijskim razvojem tako što se potiče članove i kadrove Partije da ispunjavaju svoje odgovornosti i pruža sveobuhvatna potpora poduzećima i projektima” (93). Konkretno, projekt društva Yunnan Yuneng New Energy Battery Materials smatra se „jasnim primjerom napretka partijskih organizacija na svim razinama i većine članova i kadrova Partije” (94) [naknadno istaknuto]. Duboke veze između odbora za jačanje Partije na središnjoj i lokalnoj razini i poduzeća potvrđuju dokazi da je „[p]artijski radni odbor Industrijskog parka u Anningu usmjeravao društvo Yunnan Yuneng da osnuje partijski ogranak. […] U svibnju [2023.] partijski ogranak društva također se pridružio partijskom odboru lanca industrije materijala za baterije za nove oblike energije u parku. Razmjenama u okviru platforme za jačanje Partije ostvario je suradnju u području nabave vodikova peroksida s poduzećem Yunnan Yuntian Petrochemical Co., Ltd., koje se nalazi u parku, kako bi se riješio dotadašnji problem visokih troškova kupnje vodikova peroksida izvan pokrajine” (95). Jačanje partije stoga ima ključnu ulogu u razvoju poduzeća, a time i pospješivanju razvoja nacionalnih politika koje je propisala kineska vlada. Primjer za to daje vlada grada Kunminga, koja izvješćuje da su odbori za jačanje Partije u industrijskom parku u Anningu pomogli u sklapanju ugovora o kupnji između društava koja se nalaze u parku i ugovora o financijskim uslugama između banaka i društava „na temelju načela jačanja Partije u industrijskom parku u Anningu” (96). Uloga jačanja Partije u privatnim subjektima opsežno je obuhvaćena uvodnom izjavom 787. privremene uredbe, a prethodno navedeni dokazi potvrđuju da KPK ima utjecaj na sve vrste društava u Kini, koji može izvršavati putem radnih jedinica za jačanje Partije unutar poduzeća i lokalnih vlasti. Kako je već navedeno u uvodnoj izjavi 885. privremene uredbe, razvoj industrijskog parka u Anningu također je značio postizanje ciljeva sadržanih u Akcijskom planu pokrajine Yunnan. Stoga prethodni nalazi potvrđuju da je Hunan Yuneng New Energy Materials, jedan od najvećih sudionika na kineskom tržištu LFP-a, poduzeće u državnom vlasništvu čiji je razvoj duboko povezan s postizanjem lokalnih i nacionalnih ciljeva (uvodna izjava 548.) te se u skup dokaza nadalje dodaje da dobavljači LFP-a poštuju i provode ciljeve politike kineske vlade i stoga obavljaju državne funkcije.

(550)

Nakon konačne objave kineska vlada tvrdila je da dokazi iz uvodnih izjava 548. i 549. ove Uredbe ne podupiru zaključke Komisije jer:

(551)

Komisija se nije složila s tim tvrdnjama. Osnivanje društva Electrochemical Industrial Investment Group trebalo bi „aktivno izgraditi prvoklasno tržišno orijentirano poduzeće koje obuhvaća dva društva uvrštena na burzu”. Komisija podsjeća da je društvo Electrochemical Group uložilo u društvo Hunan Yuneng New Energy Materials, ali i da je potonje društvo uvršteno na burzu u Shenzhenu u veljači 2023. te da razvoj društva Hunan Yuneng New Energy Materials služi ciljevima vlade grada Xiangtana da izgradi grupu poduzeća s operativnim prihodom od 10 milijardi CNY, dok dokazi u dokumentaciji o društvu Yunnan Yuneng New Energy Materials Co. izričito povezuju njegova postignuća s postignućima partijske organizacije. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(552)

Budući da nije bilo daljnjih primjedbi i s obzirom na dodatne nalaze Komisije, potvrđeni su zaključci iz uvodnih izjava od 861. do 912. privremene uredbe.

(553)

Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 496. ove Uredbe, primjedbe kineske vlade o povjeravanju i usmjeravanju odnosile su se i na proizvođače baterija i na proizvođače LFP-a. Komisija je na njih odgovorila u uvodnoj izjavi 498. ove Uredbe.

(554)

Nakon konačne objave grupa BYD tvrdila je da je činjenica da su se tijekom razdoblja ispitnog postupka kupovne cijene razlikovale ovisno o dobavljaču LFP-a u suprotnosti s nalazima Komisije o povjeravanju i usmjeravanju jer Komisija mora dokazati da je određivanje cijena odgovor na ciljeve politike koje je utvrdila kineska vlada.

(555)

Komisija je istaknula da su tvrdnje o nadzoru cijena već razmotrene u uvodnim izjavama 541. i 542. ove Uredbe. Promjena cijena nije relevantna ako su one ispod tržišnih uvjeta i ako je to rezultat intervencije kineske vlade na tržištu. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(556)

Nakon privremene objave grupa BYD tvrdila je da je Komisija dvaput izračunala korist za neke kupnje baterijskih sklopova među društvima. Ta je tvrdnja prihvaćena i izračuni su u skladu s tim revidirani.

(557)

Kineska vlada tvrdila je da se upotrebom kineske izvozne cijene FOB kao vanjske referentne vrijednosti ne osigurava da se dobivena referentna vrijednost odnosi na prevladavajuće tržišne uvjete u zemlji prodaje ili da je s njima povezana te da se stoga precjenjuje uobičajena cijena na domaćem tržištu s obzirom na to da je globalna proizvodnja LFP-a koncentrirana u Kini, da je količina LFP-a izvezenog iz Kine ograničena i da takav izvoz nije nužno namijenjen proizvodnji pogonskih baterija.

(558)

S obzirom na nalaze iz odjeljka 3.7.2.1. i uvodnih izjava 846. i 918. privremene uredbe Komisija je utvrdila da se primjenjivim sektorskim politikama koje su na snazi u Kini narušavaju cijene baterija i LFP-a na cijelom domaćem tržištu. Stoga je utvrdila da se uvjeti koji prevladavaju u Kini ne mogu prilagoditi na temelju stvarnih troškova, cijena i drugih čimbenika dostupnih u toj zemlji odgovarajućim iznosom koji odražava uobičajene tržišne uvjete. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 924. privremene uredbe, s obzirom na postojeće prevladavajuće uvjete za tu specifičnu vrstu litija i nedostatak drugih razumnih referentnih vrijednosti, Komisija je morala upotrijebiti kineske izvozne cijene za ostatak svijeta.

(559)

Primjedbe kineske vlade na vanjske referentne vrijednosti iz uvodne izjave 512. ove Uredbe odnosile su se i na dobavljače baterija i na dobavljače LFP-a. Komisija je te tvrdnje razmotrila u uvodnoj izjavi 513. ove Uredbe.

(560)

Budući da nije bilo daljnjih primjedbi, potvrđeni su zaključci o koristi, specifičnosti i izračunu iznosa subvencije iz uvodnih izjava od 913. do 929. privremene uredbe.

(561)

Stopa subvencije utvrđena u odnosu na tu subvenciju tijekom razdoblja ispitnog postupka za proizvođače izvoznike u uzorku iznosi:

Opskrba litijem za proizvodnju baterija uz manju naknadu od primjerene

(562)

Budući da nije bilo primjedbi, Komisija je potvrdila nalaze o pravnoj osnovi, financijskom doprinosu i koristi tog programa iz uvodnih izjava od 931. do 940. privremene uredbe.

(563)

Nakon privremene objave kineska vlada tvrdila je da programi smanjenja poreza na dobit za poduzeća za visoke i nove tehnologije i povlaštenog odbitka rashoda za istraživanje i razvoj prije oporezivanja nisu ograničeni na dovoljno izdvojen segment kineskog gospodarstva kako bi se smatrali „specifičnima” u smislu članka 2. stavka 1. točke (a) Sporazuma WTO-a o subvencijama i kompenzacijskim mjerama. U tom je pogledu uputila na činjenicu da nisu svi proizvođači električnih vozila na baterije ostvarili korist od navodnog smanjenja poreza za poduzeća za visoke i nove tehnologije.

(564)

Kineska vlada tvrdila je i da Komisija nije objektivno utvrdila specifičnost na temelju činjeničnih dokaza jer je pravna osnova na koju se oslonila za jednog proizvođača izvoznika nejasna, tj. Komisija nije navela je li korist proizašla iz regionalne subvencije u smislu članka 2.2. Sporazuma o subvencijama i kompenzacijskim mjerama i članka 4. stavka 3. osnovne uredbe zbog lokacije tog izvoznika ili iz članka 4. stavka 2. točke (a) kako je navedeno u privremenoj uredbi zbog njegova statusa poduzeća za visoke i nove tehnologije.

(565)

Kineska vlada tvrdila je i da taj navodni program subvencija nije specifičan jer se propisima koje primjenjuje tijelo koje dodjeljuje subvenciju utvrđuju objektivni kriteriji ili uvjeti kojima se uređuje prihvatljivost i iznos smanjenja poreza te da je prihvatljivost automatska, a kriteriji i uvjeti kvalificiranosti strogo se poštuju. Točnije, tvrdila je da je niža porezna stopa dostupna svim poduzećima koja ispunjavaju uvjete i da se ne daje prednost određenim poduzećima u odnosu na druga jer društva iz svih sektora, koja obuhvaćaju cijelo gospodarstvo, mogu dobiti potvrdu o poduzeću za visoke i nove tehnologije.

(566)

Isto tako, kineska vlada tvrdila je da se Komisija oslonila na de jure specifičnost analizom „propisa koje primjenjuje tijelo koje dodjeljuje subvenciju”, ali nije procijenila uvjete prihvatljivosti subvencije i je li ograničenje pristupa subvenciji za određena poduzeća izričito, nedvosmisleno ili jasno iz relevantnog pravnog instrumenta ili izjava tijela za dodjelu subvencija (97). Tvrdila je i da se Komisija posebno usredotočila na proizvođače električnih vozila na baterije koji su navodno ostvarili korist od navodnog povlaštenog poreznog postupanja bez ispitivanja „svih poduzeća ili industrija koji ispunjavaju uvjete za primanje te iste subvencije” (98).

(567)

Komisija se nije složila s tim tvrdnjama jer je smatrala da su porezni programi opisani u odjeljcima 3.8.1. i 3.8.2. privremene uredbe specifični na temelju članka 4. stavka 2. točke (a) osnovne uredbe, u kojoj se navodi da „ako tijelo nadležno za dodjelu subvencija, ili propisi prema kojima tijelo za dodjelu subvencija djeluje, izričito ograničava pristup subvenciji određenim poduzećima, takva je subvencija specifična”. Naime, predmetni programi subvencija imaju pravnu osnovu u poglavlju IV. „Povlaštene porezne politike” Zakona o porezu na dobit poduzeća. Imenom i sadržajem tog poglavlja izričito se predviđa specifično povlašteno postupanje koje „izričito ograničava pristup subvenciji određenim poduzećima”. Točnije, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 934. privremene uredbe, u članku 93. Pravilnika za provedbu Zakona o porezu na dobit poduzeća pojašnjava se da „važna poduzeća za visoke i nove tehnologije koja će podupirati država [ispunjavaju određene] uvjete”, kao što je „1. usklađenost s područjem primjene ključnih područja visokih i novih tehnologija koje podupire država”. Iz prethodno navedenog jasno je da ne mogu sva poduzeća ili industrije ostvariti korist od istog povlaštenog poreznog postupanja. Stoga su se subvencije pružene u okviru tih poreznih programa smatrale specifičnima na temelju članka 4. stavka 2. točke (a) osnovne uredbe.

(568)

Osim toga, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 942. privremene uredbe, određena društva ostvarila su korist od smanjene stope poreza na dobit na temelju kriterija njihove fizičke lokacije, posebno ako su se nalazila u zapadnoj regiji. U tom je slučaju Komisija smatrala da je porezni program specifičan na temelju članka 4. stavka 3. osnovne uredbe jer je ograničen na određena poduzeća koja se nalaze u određenoj zemljopisnoj regiji. Stoga je smatrala da su subvencije pružene u okviru tih programa specifične na temelju članka 4. stavka 3. osnovne uredbe.

(569)

Kad je riječ o upućivanju na određena društva koja nisu ostvarila korist od smanjene stope poreza na dobit, Komisija je smatrala da je za ishođenje potvrde o poduzeću za visoke i nove tehnologije trebalo ispuniti određene uvjete. To što neki proizvođači električnih vozila na baterije nisu ispunili sve uvjete ili nisu zatražili potvrdu o poduzeću za visoke i nove tehnologije ne dokazuje da taj program nije specifičan.

(570)

Nakon konačne objave kineska vlada tvrdila je i da Komisija nije odgovorila na argument kineske vlade da smanjenje poreza na dobit za poduzeća za visoke i nove tehnologije nije ograničeno na dovoljno zaseban segment kineskog gospodarstva da bi se moglo smatrati „specifičnim” u smislu članka 2. stavka 1. točke (a) Sporazuma WTO-a o subvencijama i kompenzacijskim mjerama.

(571)

Komisija je istaknula da je istu primjedbu o specifičnosti već razmotrila u uvodnim izjavama 567. i 568. ove Uredbe.

(572)

Budući da nije bilo daljnjih primjedbi o specifičnosti, Komisija je potvrdila nalaze iz uvodnih izjava od 941. do 943. privremene uredbe.

(573)

Nakon konačne objave grupa SAIC tvrdila je da je za taj program subvencija neopravdano prijavljena stopa subvencije. Ta je tvrdnja prihvaćena.

(574)

Budući da nije bilo drugih primjedbi, Komisija je potvrdila nalaze o izračunu iznosa subvencije za taj program iz uvodnih izjava 944. i 945. privremene uredbe.

(575)

Stopa subvencije utvrđena u odnosu na tu subvenciju tijekom razdoblja ispitnog postupka za proizvođače izvoznike u uzorku iznosi:

Smanjenje poreza na dobit za poduzeća za visoke i nove tehnologije

(576)

Budući da nije bilo primjedbi, Komisija je potvrdila nalaze o pravnoj osnovi iz uvodne izjave 949. privremene uredbe.

(577)

Nakon privremene objave grupa SAIC navela je da odbija pretpostavku Komisije da se svi projekti istraživanja i razvoja te s njima povezana oslobođenja od poreza koja se odnose na jedan od njezinih subjekata odnose samo na proizvod iz ispitnog postupka. Tvrdila je da nisu dostavljene ni informacije ni objašnjenja o primjeni članka 28. i načinu na koji je izračun iznosa subvencije zatim proveden u odnosu na samu grupu SAIC.

(578)

Grupa SAIC tvrdila je da je predmetni subjekt dostavio izvješće zastupnika za porez društva s rashodima za istraživanje i razvoj kao dokaz tijekom posjeta radi provjere, ali da u tom izvješću nije navedeno da su nastali rashodi za istraživanje i razvoj specifični za proizvod iz ispitnog postupka. Podsjetila je da se udio vozila s motorom s unutarnjim izgaranjem u prometu tog subjekta trebao uzeti u obzir pri izračunu subvencijske marže.

(579)

Komisija se nije složila s tvrdnjom grupe SAIC i napomenula je da je predmetno društvo dostavilo samo dio zatraženih informacija, iako su one bile lako dostupne. Nije dostavilo cjelovitu presliku zatraženog izvješća zastupnika za porez koje sadržava informacije o rashodima za istraživanje i razvoj te projektima istraživanja i razvoja na koje se odnosi odbitak. Točnije, grupa SAIC odbila je dostaviti zatražene informacije kako je navedeno u zajednički potpisanom popisu dokumenata koji nisu dostavljeni tijekom posjeta radi provjere.

(580)

Nadalje, suprotno tvrdnji grupe SAIC, Komisija je dostavila potrebno objašnjenje u posebnim dokumentima u svrhu prethodnog objavljivanja, u kojima je navela da je u nedostatku provjerenih informacija koje upućuju na činjenicu da su se rashodi za istraživanje i razvoj te projekti istraživanja i razvoja odnosili na druge proizvode, a ne na proizvod iz ispitnog postupka, korist pripisala prometu od električnih vozila na baterije. Zbog toga je smatrala da je dostavila dovoljno informacija o razlozima zbog kojih je primijenila raspoložive podatke i načinu na koji ih je primijenila. Stoga je ta tvrdnja odbačena i potvrđeni su nalazi iz uvodne izjave 950. privremene uredbe.

(581)

Budući da nije bilo primjedbi, Komisija je potvrdila nalaze o koristi iz uvodne izjave 951. privremene uredbe.

(582)

Nakon privremene objave grupa BYD osporila je nalaz Komisije iz uvodne izjave 952. privremene uredbe da porezni rabat za rashode za istraživanje i razvoj predstavlja povlašteno porezno postupanje jer se primjena te mjere samim zakonodavstvom ograničava samo na poduzeća koja snose rashode za istraživanje i razvoj u određenim prioritetnim područjima visokih tehnologija koja određuje država, kao što je sektor električnih vozila na baterije. Tvrdila je da se prije plaćanja poreza odbija dodatnih 100 % stvarno nastalih rashoda za istraživanje i razvoj koje snosi poduzeće pri obavljanju aktivnosti istraživanja i razvoja te da sva poduzeća pravne osobe u Kini mogu imati koristi od tog rabata.

(583)

Nakon konačne objave grupa BYD i kineska vlada ponovile su da smanjenje poreza na dobit za povlašteni porezni odbitak prije oporezivanja za programe rashoda za istraživanje i razvoj nije specifično u smislu članka 2. stavka 1. točke (b) Sporazuma WTO-a o subvencijama i kompenzacijskim mjerama jer se kriteriji prihvatljivosti za smanjenje poreza na dobit za poduzeća za visoke i nove tehnologije temelje na objektivnim kriterijima koji su automatski i strogo se poštuju, tako da ograničenja iz poglavlja IV. Zakona o porezu na dobit poduzeća nisu specifična. Obje strane tvrdile su i da je, s obzirom na članak 30. Zakona o porezu na dobit poduzeća, članak 95. Uredbe o provedbi Zakona o porezu na dobit poduzeća i članak 4. Obavijesti o poboljšanju smanjenja troškova istraživanja i razvoja, taj program primjenjiv na sve vrste proizvodnih industrija.

(584)

Komisija se nije složila s načinom na koji kineska vlada i grupa BYD tumače zakone i provedbene mjere, koji pokazuju da je program ograničen na određene sektore i poduzeća koje kineska vlada podupire na temelju kriterija koji se ne čine objektivnima ili neutralnima, kao što je njihova usklađenost s područjem primjene „ključnih područja visokih i novih tehnologija koje podupire država”. Kako je već navedeno u uvodnoj izjavi 941. privremene uredbe, ta je subvencija specifična u smislu članka 4. stavka 2. točke (a) osnovne uredbe jer se primjenjuje samo na poduzeća koja posluju u određenim područjima visokih tehnologija, kao što je industrija električnih vozila na baterije. Nadalje, člankom 30. kineskog Zakona o porezu na dobit poduzeća predviđa se da se troškovi istraživanja i razvoja koja poduzeća snose pri razvoju novih tehnologija, novih proizvoda i novih tehnika mogu dodatno odbiti u trenutku izračuna oporezive dobiti, u članku 95. Pravilnika za provedbu Zakona o porezu na dobit poduzeća objašnjava se od čega se odbitak sastoji, a u članku 4. Obavijesti o poboljšanju smanjenja troškova istraživanja i razvoja navode se industrije na koje se ne primjenjuje odbitak prije oporezivanja (kao što su proizvodnja duhana, industrija smještaja, hrane i pića, veleprodaja i maloprodaja, nekretnine, leasing i komercijalne usluge, zabava i sve druge industrije koje je propisalo Ministarstvo financija i Državna porezna uprava). Komisija podsjeća (a) da je radi procjene specifičnosti Pravilnik za provedbu Zakona o porezu na dobit poduzeća već analizirala u uvodnoj izjavi 934. privremene uredbe i u uvodnoj izjavi 567. ove Uredbe, (b) da dokazi iz posebnih članaka i dokumenata koje je dostavila grupa BYD ne mijenjaju njezine nalaze o specifičnosti, već zapravo dodatno potvrđuju da taj program nije primjenjiv na sve industrije. Prije svega, članak 30. kineskog Zakona o porezu na dobit poduzeća i članak 4. Obavijesti o poboljšanju smanjenja troškova istraživanja i razvoja pokazuju da je ta subvencija specifična jer se primjenjuje samo na određene industrije, tj. na one koje rade na razvoju novih tehnologija, novih proizvoda i novih tehnika, i da korist od nje ne mogu imati sva poduzeća. Stoga je Komisija smatrala da je to subvencija protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(585)

Budući da nije bilo dodatnih primjedbi, Komisija je potvrdila nalaze o specifičnosti iz uvodne izjave 952. privremene uredbe.

(586)

Stopa subvencije grupe SAIC u pogledu odbitka rashoda za istraživanje i razvoj prije oporezivanja ažurirana je kao posljedica ispravka opisanog u uvodnoj izjavi 652. ove Uredbe.

(587)

Budući da nije bilo daljnjih primjedbi, Komisija je potvrdila nalaze o izračunu iznosa subvencije iz uvodnih izjava 953. i 954. privremene uredbe.

Povlašteni odbitak rashoda za istraživanje i razvoj prije oporezivanja

(588)

Budući da nije bilo primjedbi, Komisija je potvrdila nalaze o pravnoj osnovi iz uvodnih izjava 956. i 957. privremene uredbe.

(589)

Nakon privremene objave kineska vlada, grupa Geely i grupa SAIC tvrdile su da nije bilo financijskog doprinosa u smislu odricanja od prihoda jer se u skladu s člankom 10. stavkom 1. kineskog Zakona o porezu na dobit poduzeća prihodi od ulaganja u vlasnički kapital isplaćeni ulagateljima, kao što su dividende i bonusi, odbijaju pri izračunu oporezive dobiti kako bi se izbjeglo dvostruko oporezivanje. Stoga predmetno oslobođenje od poreza ne čini otpis državnih prihoda i ne postoji subvencija u smislu članka 1.1. Sporazuma o subvencijama i kompenzacijskim mjerama. Osim toga, kineska vlada navela je da Komisija u analizi nije razmotrila to činjenično pitanje. Grupa Geely navela je i da je kineski porezni sustav osmišljen kako bi se zaustavilo dvostruko oporezivanje i postigla usklađenost s međunarodnim normama.

(590)

Iako se Komisija složila da je ukidanje dvostrukog oporezivanja međunarodno priznata porezna praksa, ono se ne primjenjuje jednako u svim zemljama. Kineska vlada nije pokazala kako se predmetnim odbitkom konkretno izbjegava dvostruko oporezivanje (točnije, da se dividende koje podliježu izuzeću oporezuju drugdje i da pravilo obuhvaća samo situacije dvostrukog oporezivanja). Osim toga, Komisija je u uvodnoj izjavi 959. privremene uredbe već zaključila da taj program čini subvenciju na temelju članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke ii. i članka 3. stavka 2. osnovne uredbe jer postoji financijski doprinos u obliku prihoda kojih se kineska vlada odriče koji je jednak percipiranom smanjenju poreza, čime predmetna društva ostvaruju korist. Korist za primatelje jednaka je iznosu porezne uštede.

(591)

Nakon konačne objave kineska vlada ponovila je tvrdnju da se nije odrekla prihoda i uputila je na svoj odgovor na upitnik i članak 10. stavak 1. Zakona o porezu na dobit poduzeća, u kojem se navodi da se „dividende i bonusi isplaćeni ulagačima ne mogu odbiti od oporezive dobiti” i da je „društvo kći već platilo odgovarajući porez na dobit poduzeća” prije raspodjele dividendi. Na temelju toga kineska vlada tvrdila je da „kako bi se izbjeglo dvostruko oporezivanje, prihodi od dividendi i bonusâ ne podliježu porezu na dobit dvaput” jer „dividende i bonuse rezidentna poduzeća raspodjeljuju nakon što je porez na dobit već plaćen”.

(592)

Nakon daljnje analize Komisija je potvrdila svoju ocjenu da subvencija postoji u obliku otpisanih prihoda. U vezi s tim ponovno je uputila na članak 6. stavak 4. i na članak 7. Zakona o porezu na dobit poduzeća. Dok se člankom 6. stavkom 4. tog zakona predviđa da su dividende, bonusi i drugi povrati vlasničkih ulaganja dio ukupnog prihoda poduzeća, u članku 7. dobit od dividendi, bonusâ ili drugih povrata vlasničkih ulaganja ne navode se kao dio neoporezive dobiti u skladu s tim Zakonom. Izbjegavanje dvostrukog oporezivanja stoga nije automatsko, tj. dividende su dio oporezive dobiti osim ako se primjenjuju odredbe poglavlja IV., „Porezni poticaji”, u kojem su definirani kriteriji prihvatljivosti za takva oslobođenja. Komisija je na temelju toga smatrala da se zbog članka 26. Zakona o porezu na dobit poduzeća kineska vlada odriče prihoda, pa je tu tvrdnju odbacila.

(593)

Stoga je Komisija potvrdila zaključak opisan u uvodnoj izjavi 958. privremene uredbe.

(594)

Budući da nije bilo primjedbi, Komisija je potvrdila nalaze o koristi iz uvodne izjave 959. privremene uredbe.

(595)

Nakon privremene objave kineska vlada i grupa SAIC tvrdile su da Komisija nije utvrdila da je navodna subvencija ograničena na određena poduzeća. Tvrdile su i da taj navodni program nije specifičan jer su kriteriji prihvatljivosti za njega objektivni i primjenjuju se horizontalno u odnosu na sva rezidentna poduzeća neovisno o uključenim industrijama, proizvodima ili zemljopisnim lokacijama. Kineska vlada i grupa SAIC ponovile su da Komisija pogrešno povezuje članak 25. i članak 26. stavak 2. kineskog Zakona o porezu na dobit poduzeća iako se, kako je objašnjeno i u odgovoru kineske vlade na upitnik, članak 26. stavak 2. primjenjuje neovisno o članku 25. Grupa SAIC usprotivila se nalazima navedenima u uvodnoj izjavi 960. privremene uredbe te je navela da je oslobođenje od poreza na prihode od dividendi među prihvatljivim rezidentnim poduzećima de facto specifično, stoga program subvencija nije de jure specifičan. Tvrdila je i da se u članku 83. Pravilnika za provedbu Zakona o porezu na dobit poduzeća pojašnjava da je taj program otvoren za sva poduzeća, pod uvjetom da tu dobit ostvaruje rezidentno poduzeće izravnim ulaganjem u drugo rezidentno poduzeće. Nakon konačne objave kineska vlada ponovila je tu tvrdnju i navela da taj program ne ispunjava zahtjev specifičnosti iz članka 2. stavka 1. Sporazuma WTO-a o subvencijama i kompenzacijskim mjerama jer društva ne moraju ispuniti zahtjev iz članka 25. Zakona o porezu na dobit poduzeća.

(596)

Grupa SAIC tvrdila je i da sudska praksa Suda Sjedinjenih Američkih Država za međunarodnu trgovinu potvrđuje da je program oslobođenja od poreza na prihode od dividendi među prihvatljivim rezidentnim poduzećima otvoren za sva poduzeća i industrije koji imaju dobit od ulaganja ostvarenu ulaganjem u druga rezidentna poduzeća i nije izričito ograničen na popis društava (99).

(597)

Komisija se nije složila s tvrdnjama kineske vlade i grupe SAIC te je tvrdila da je članak 26. stavak 2. Zakona o porezu na dobit poduzeća dio IV. poglavlja „Povlastice u području poreza”, kojim se predviđa niz povlaštenih poreznih postupanja koja su izuzeća od općih pravila oporezivanja. Nadalje, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 957., člankom 25. Zakona o porezu na dobit poduzeća, koji je uvod u IV. poglavlje „Povlaštene porezne politike”, propisuje se da „država nudi povlastice u području poreza na dobit poduzećima koja posluju u industrijama ili provode projekte čiji razvoj država posebno podupire i potiče”. Osim toga, u članku 26. stavku 2. navodi se da se oslobođenje od poreza primjenjuje na prihode od ulaganja u vlasnički kapital između „prihvatljivih rezidentnih poduzeća”, zbog čega se čini da je njegovo područje primjene ograničeno samo na određena rezidentna poduzeća. Stoga je Komisija smatrala da je takva povlaštena porezna politika ograničena samo na određene industrije koje država posebno podupire i potiče, kao što je industrija električnih vozila na baterije, te je stoga specifična u smislu članka 4. stavka 2. točke (a) osnovne uredbe. To potvrđuje i primjerak kineske verzije prijave poreza na dobit na engleskom jeziku (obrazac A107010, treći redak), koji je dostavilo nekoliko grupa u uzorku, u kojem se u tom pogledu navodi: „II. Dividende, bonusi i drugi prihodi od ulaganja u vlasnički kapital među prihvatljivim rezidentnim poduzećima oslobođeni su od poreza na dobit poduzeća (4 + 5+6 + 7+8)”.

(598)

Komisija je upućivanje na Sud Sjedinjenih Američkih Država za međunarodnu trgovinu odbacila uz obrazloženje da takva nadležnost nije dio pravnog poretka Unije. Napomenula je i da je nakon takve objave Ministarstvo trgovine SAD-a i dalje smatralo članak 26. stavak 2. Zakona o porezu na dobit poduzeća de jure i de facto specifičnim (100).

(599)

Na temelju toga te su tvrdnje odbačene i potvrđeni su zaključci iz uvodne izjave 960. privremene uredbe.

(600)

Stopa subvencije grupe SAIC i grupe Geely u pogledu oslobođenja od poreza na prihode od dividendi među prihvatljivim rezidentnim poduzećima ažurirana je kao posljedica ispravka opisanog u uvodnim izjavama 652. i 654. ove Uredbe.

(601)

Budući da nije bilo daljnjih primjedbi, potvrđeni su zaključci iz uvodnih izjava 961. i 962. privremene uredbe.

Oslobođenje od poreza na prihode od dividendi među prihvatljivim rezidentnim poduzećima

(602)

Budući da nije bilo primjedbi o tom programu, potvrđeni su zaključci iz uvodnih izjava od 963. do 967.

(603)

Nakon privremene objave u općoj primjedbi o odbitku prihoda od prijenosa tehnologije kineska vlada navela je da joj Komisija nije pružila mogućnost da dostavi informacije ili primjedbe o tom programu u fazi ispitnog postupka i fazi provjere.

(604)

Međutim, Komisija taj odbitak ne smatra novim programom subvencija. To je samo jedan od poreznih odbitaka predviđenih Zakonom o porezu na dobit poduzeća za poduzeća za visoke i nove tehnologije. Svi porezni odbici na temelju zakonodavstva o porezu na dobit poduzeća bili su dio ispitnog postupka jer su bili obuhvaćeni Obavijesti o pokretanju postupka te Dokumentom o pokretanju postupka i memorandumom.

(605)

Budući da nije bilo primjedbi, potvrđuju se zaključci iz uvodnih izjava od 969. do 971. privremene uredbe.

(606)

Nakon privremene objave kineska vlada tvrdila je da Komisija nije navela osnovu prema kojoj smatra da je ta subvencija specifična jer se člankom 4. stavkom 2. točkom (a) i člankom 4. stavkom 4. točkom (a) osnovne uredbe na koje se poziva utvrđuju potpuno različiti kriteriji specifičnosti.

(607)

Kineska vlada nadalje je navela da se ta subvencija ne može smatrati izvoznom subvencijom u smislu članka 4. stavka 4. točke (a) osnovne uredbe i članka 3.1. točke (a) Sporazuma o subvencijama i kompenzacijskim mjerama jer ne ovisi o izvozu robe koja je predmet ispitnog postupka niti je s njim povezana.

(608)

Nadalje, kineska vlada tvrdila je da Komisija nije dokazala da je predmetni odbitak ograničen na određena poduzeća ili određene industrije. Nakon konačne objave dodala je da taj program nije bio ni de jure ni de facto specifičan jer su za njega prihvatljiva poduzeća uključena u prijenos tehnologija u cijelom kineskom gospodarstvu.

(609)

Kineska vlada tvrdila je da Komisija nije dokazala da je odbitak prihoda od prijenosa tehnologije ovisio o izvoznim rezultatima i da nije odgovorila na njezine primjedbe da taj program ne ovisi o izvozu robe koja je predmet ispitnog postupka u prvom stupnju i da nije povezan s njim. Osim toga, tvrdila je da članak 3. stavak 1. točka (a) Sporazuma WTO-a o subvencijama i kompenzacijskim mjerama ne obuhvaća usluge, tj. tehnologiju, koje nisu obuhvaćene područjem primjene tog sporazuma.

(610)

Prvo, Komisija je smatrala da je taj odbitak specifičan na temelju članka 4. stavka 2. točke (a) osnovne uredbe jer je izričito ograničen na poduzeća uključena u prijenos tehnologija.

(611)

Nadalje, u Obavijesti br. 212 iz 2009. (101) nisu predviđeni objektivni kriteriji prihvatljivosti koji su jasno utvrđeni zakonom i mogu se provjeriti, a koji bi bili neutralni, gospodarske prirode i horizontalno primjenjivi. U njoj se navode dodatni diskrecijski kriteriji prihvatljivosti, kao što su:

(612)

Komisija je uputila i na članak 4. stavak 4. točku (a) osnovne uredbe i de jure specifičnost jer je mogla utvrditi da je korist društava za koja su uvedene kompenzacijske mjere protiv predmetnog poreznog odbitka ovisila o njihovim izvoznim rezultatima.

(613)

Komisija je uputila na uvodnu izjavu 968. privremene uredbe, u kojoj je utvrdila da porezni rabat za prijenos tehnologije poduzećima daje pravo na povlašteno porezno postupanje za njihove aktivnosti izvoza. Ta činjenica temelji se i na podacima koje je podijelilo predmetno društvo, tj. „odbitak za prijenos tehnologije odnosi se na tehnologiju prenesenu u inozemstvo”, kako je navedeno u izvješću o službenom putovanju koje je podijeljeno s tim poduzećem i nije osporeno. Na temelju toga ta je tvrdnja odbačena.

(614)

Na temelju toga te su tvrdnje odbačene i potvrđeni su zaključci iz uvodne izjave 972. privremene uredbe.

(615)

Nakon privremene objave grupa Geely navela je moguću pogrešku u izračunu stope subvencije u vezi s tim odbitkom. Konkretno, tvrdila je da bi korist trebalo izračunati za razdoblje ispitnog postupka, a ne za financijsku godinu 2022.

(616)

Kao što je učinila za druge sustave poreza na dobit, Komisija se pri izračunu svih poreznih olakšica oslonila na prijavu poreza na dobit za 2022. jer je korist od takvih programa ostvarena u razdoblju ispitnog postupka, a dokumenti koji se odnose na 2022. bili su posljednji dokumenti kojima je grupa Geely raspolagala do završetka postupka provjere. Stoga je ta tvrdnja odbačena i potvrđeni su zaključci iz uvodnih izjava 973. i 974. privremene uredbe.

Odbitak prihoda od prijenosa tehnologije

(617)

Budući da nije bilo primjedbi o pravnoj osnovi, potvrđeni su zaključci iz uvodnih izjava od 976. do 978.

(618)

Budući da nije bilo primjedbi na nalaze ovog ispitnog postupka, potvrđen je zaključak iz uvodne izjave 979.

(619)

Nakon privremene objave kineska vlada tvrdila je da Komisija nije utvrdila postojanje financijskog doprinosa u smislu članka 1. stavka 1. točke (a) podtočke 1. podpodtočke ii. Sporazuma WTO-a o subvencijama i kompenzacijskim mjerama te da nije došlo do odricanja od prihoda zato što je opće pravilo da se porez na potrošnju ne primjenjuje na širok raspon proizvoda u Kini. Ta je tvrdnja ponovljena nakon konačne objave, pri čemu je kineska vlada citirala Izvješće Žalbenog tijela, SAD – FSC, točku 90., u kojoj se navodi da osnova za uspoređivanje onoga što bi inače bilo potrebno „moraju biti porezna pravila koje primjenjuje predmetni član”. Kineska vlada objasnila je da u tom kontekstu ne postoji prvotna porezna obveza, a time ni oslobođenje od poreza jer u skladu s kineskim poreznim pravilima porezu na potrošnju podliježe samo mali podskup luksuznih i onečišćujućih proizvoda, što isključuje baterije.

(620)

Komisija se nije složila s tim tvrdnjama. Tvrdnja kineske vlade da je „opće pravilo” da se porez na potrošnju ne naplaćuje za širok raspon proizvoda bila je općenita i nepotkrijepljena. S druge strane, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 976. privremene uredbe, taj se program temelji na posebnim pravilima o baterijama i premazima. Kineska vlada nije dokazala da se isto oslobođenje od poreza odobrava na temelju objektivnih kriterija i nije dostavila dokaze kojima bi potkrijepila svoje izjave. U svakom slučaju, činjenica da se porez na potrošnju u Kini odnosi samo na luksuzne i onečišćujuće proizvode ne proturječi zaključcima Komisije. Osim toga, pravnom osnovom za to oslobođenje izričito se propisuje uvođenje poreza na potrošnju za neke, ali ne sve, vrste baterija jer se isključuju litijske primarne baterije i litij-ionske baterije (uvodna izjava 977. privremene uredbe). Komisija je zato smatrala da postoji mnogo dokaza koji dokazuju da je ta subvencija specifična. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(621)

Budući da nije bilo primjedbi na nalaze ovog ispitnog postupka, potvrđen je zaključak iz uvodne izjave 980.

(622)

Zbog istih razloga koji su navedeni u uvodnoj izjavi 619. ove Uredbe kineska vlada tvrdila je da ne može postojati specifičnost u smislu članka 2. stavka 1. Sporazuma WTO-a o subvencijama i kompenzacijskim mjerama. Nakon konačne objave dodala je da zbog razloga navedenih u uvodnoj izjavi 619. ove Uredbe ne može postojati specifičnost i da Komisija nije dokazala da se ta subvencija daje samo dovoljno ograničenoj grupi poduzeća ili industrija.

(623)

Komisija je smatrala da pravna osnova programa obuhvaćena odjeljkom 3.8. točkom 6. podtočkom (a) pokazuje da baterije podliježu porezu na potrošnju od 4 %, ali da su litijske primarne baterije i litij-ionske baterije izuzete od naplate poreza na potrošnju, čime su ispunjeni kriteriji utvrđeni u članku 1.1. točki (a) podtočki 1. podpodtočki ii. i članku 2.1. Sporazuma o subvencijama i kompenzacijskim mjerama. Stoga je tu subvenciju smatrala specifičnom.

(624)

Budući da nije bilo daljnjih primjedbi, potvrđen je zaključak iz uvodne izjave 981.

(625)

Nakon privremene objave grupa BYD tvrdila je da je Komisija dvaput izračunala korist za neke kupnje baterijskih sklopova među društvima. Ta je tvrdnja prihvaćena i izračuni su u skladu s tim izmijenjeni.

(626)

Revidirana stopa subvencije utvrđena za taj specifični program iznosi je 1,33 % za grupu BYD.

(627)

Budući da nije bilo daljnjih primjedbi, potvrđeni su zaključci iz uvodnih izjava 982. i 983.

Oslobođenje od poreza na potrošnju baterija

(628)

Pojedinačno ispitivanje društva Tesla (Shanghai) pokazalo je da postoji smanjenje poreza na dobit poduzeća za ključne industrije, što čini subvenciju u obliku prihoda kojih se kineska vlada odriče.

(629)

Pravna je osnova tog programa najava Državne porezne uprave Šangajskog općinskog ureda za financije Šangajskog općinskog povjerenstva za gospodarstvo i informacijsku tehnologiju (br. 70 iz 2020.).

(630)

U najavi se jasno navodi da je smanjena stopa poreza na dobit poduzeća rezervirana za ključna industrijska poduzeća.

(631)

Nakon pojedinačnog ispitivanja Komisija je utvrdila da se društvo Tesla (Shanghai) smatralo ključnim industrijskim poduzećem tijekom razdoblja ispitnog postupka i uživalo smanjenu stopu poreza na dobit poduzeća od 15 %.

(632)

Komisija je smatrala da je taj porezni rabat subvencija u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke ii. i članka 3. stavka 2. osnovne uredbe jer postoji financijski doprinos u obliku prihoda kojih se kineska vlada odriče, čime se dodjeljuje korist predmetnim društvima. Korist za primatelje jednaka je iznosu porezne uštede.

(633)

Društvo Tesla (Shanghai) tvrdilo je da je program kojim mu se dodjeljuje povlaštena porezna stopa od 15 % obustavljen i da se stoga protiv njega ne mogu uvesti kompenzacijske mjere. Kao popratne dokaze dostavilo je temeljnu pravnu osnovu i tromjesečnu prijavu poreza po predujmu iz prvog tromjesečja 2023. i prvog tromjesečja 2024.

(634)

Komisija ističe da, iako tromjesečna prijava poreza po predujmu iz prvog tromjesečja 2024. pokazuje da društvo podliježe poreznoj stopi od 25 %, tromjesečne prijave poreza nisu konačne i odnose se samo na predujmove. Stoga se time ne dovodi u pitanje činjenica da bi se društvu Tesla (Shanghai) u kasnijoj fazi i retroaktivno ponovno mogla dodijeliti povlaštena porezna stopa od 15 %. Zapravo, dostavljeni dokazi prema kojima mu se dodjeljuje povlaštena porezna stopa od 15 % datirani su 19. siječnja 2021., ali su se na to društvo retroaktivno primjenjivali od 1. siječnja 2020. (102) Stoga je razumno pretpostaviti da bi se društvu Tesla (Shanghai) mogla dodijeliti povlaštena porezna stopa od 15 % s retroaktivnom primjenom. S obzirom na nedostatak uvjerljivih dokaza da društvo Tesla (Shanghai) ne bi ponovno bilo prihvatljivo za takvu povlaštenu poreznu stopu, ta je tvrdnja odbačena. Nadalje, povlaštena porezna stopa od 15 % dodijeljena je u skladu s odredbama iz „Obavijesti Ministarstva industrije i informacijske tehnologije i Državne porezne uprave o politikama poreza na dobit poduzeća za ključne industrije na novom području Lingang u kineskoj (šangajskoj) pilot-zoni slobodne trgovine” (103) i u skladu sa zahtjevima iz „Administrativnih mjera za priznavanje prihvatljivosti za primjenu povlaštenih politika u području poreza na dobit poduzeća za ključne industrije na novom području Lingang u kineskoj (šangajskoj) pilot-zoni slobodne trgovine” (104). Nema dokaza da se društvo Tesla (Shanghai) više ne smatra ključnom industrijom na području Linganga i da stoga ne bi bilo prihvatljivo za sljedeće krugove povlaštenih fiskalnih politika.

(635)

Nakon konačne objave društvo Tesla Shanghai tvrdilo je da je analiza koju je Komisija provela u uvodnoj izjavi 460. dokumenta o općoj objavi neutemeljena jer je povlaštena porezna stopa od 15 % dodijeljena u skladu s odredbama iz „Obavijesti Ministarstva industrije i informacijske tehnologije i Državne porezne uprave o politikama poreza na dobit poduzeća za ključne industrije na novom području Lingang u kineskoj (šangajskoj) pilot-zoni slobodne trgovine”, u kojima se navodi da pravne osobe koje ispunjavaju uvjete podliježu povlaštenoj poreznoj stopi od 15 % tijekom pet godina od datuma osnivanja. Budući da je društvo Tesla Shanghai osnovano 2018., povlaštena porezna stopa primjenjivala se do 2023. To je društvo u vezi s tim tvrdilo da postoje uvjerljivi dokazi da neće ponovno ispunjavati uvjete za povlaštenu poreznu stopu u okviru programa smanjenja poreza na dobit za poduzeća.

(636)

Komisija se nije složila s tim tvrdnjama, već je istaknula da to društvo nije dostavilo nijedan dokaz koji bi pokazao da više neće ostvariti korist od povlaštenih fiskalnih mjera. Kako je pokazano tijekom ispitnog postupka, društva iz uzorka ostvarila su korist od više programa povlaštenog oporezivanja, kao što je niži porez na dobit za poduzeća za visoke i nove tehnologije za grupu BYD. Nadalje, Komisija je podsjetila da je u prethodnim ispitnim postupcima utvrdila slučajeve daljnjeg proširenja sličnih poreznih programa (105). Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(637)

Nadalje, društvo Tesla Shanghai dodalo je da bi se, kad bi se protiv tog programa uvele kompenzacijske mjere, izračun trebao temeljiti na prijavi poreza tijekom razdoblja ispitnog postupka, a ne na prijavama poreza iz 2022. Naglasilo je da su prijave poreza prije plaćanja za prva tri tromjesečja 2023. iz ispitnog postupka dostavljene među prethodnim dokazima i da bi Komisija te podatke stoga trebala upotrijebiti za izračun koristi.

(638)

Komisija je istaknula da se, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 442. dokumenta o općoj objavi, pri izračunu svih poreznih olakšica oslonila na prijavu poreza na dobit za 2022. jer je korist od takvih programa ostvarena u razdoblju ispitnog postupka (koje uključuje posljednje tromjesečje 2022.). Isto je učinila i za druge porezne programe. Drukčiji pristup doveo bi i do diskriminacije između proizvođačâ izvoznikâ u uzorku i društva Tesla Shanghai, kojem je odobreno pojedinačno ispitivanje i čiji je posjet radi provjere održan nekoliko mjeseci nakon posjeta radi provjere proizvođača izvoznika u uzorku. Nadalje, Komisija je podsjetila da su posjeti radi provjere proizvođača izvoznika u uzorku održani prije provjere društva Tesla Shanghai, stoga njihove konačne prijave poreza za 2023. još nisu bile dostupne. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(639)

Ta je subvencija specifična u smislu članka 4. stavka 2. točke (a) osnovne uredbe jer se samim zakonodavstvom primjena tog programa ograničava samo na određena ključna poduzeća koja posluju u određenom području koje određuje država. Društvo Tesla (Shanghai) jasno je utvrđeno na popisu prihvatljivih trgovačkih društava.

(640)

Subvencija se stoga izričito ograničava na određeni sektor i zemljopisnu regiju na temelju propisa koje primjenjuje tijelo koje dodjeljuje subvenciju.

(641)

Iznos subvencije protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere izračunan je kao korist za primatelje tijekom razdoblja ispitnog postupka. Ta je korist izračunana kao razlika između iznosa ukupnog poreza koji bi trebalo platiti po uobičajenoj poreznoj stopi i iznosa ukupnog poreza koji treba platiti po smanjenoj poreznoj stopi.

(642)

Stopa subvencije utvrđena za taj specifični program iznosi je 0,66 % za društvo Tesla (Shanghai).

Smanjenje poreza na dobit poduzeća za ključne industrije

(643)

Nakon privremene objave Grupa SAIC nije se složila s primjenom članka 28. osnovne uredbe na društva za istraživanje i razvoj koja nisu dostavila odgovore na upitnik kako je navedeno u uvodnim izjavama od 985. do 988. privremene uredbe. Tvrdila je da se primjena raspoloživih podataka trebala temeljiti na njezinu društvu za istraživanje i razvoj. Konkretno, tvrdila je da provjereno društvo grupe SAIC nije ostvarilo korist od istih programa subvencija kao društva grupe Geely koje je Komisija upotrijebila kao raspoložive podatke. Tvrdila je i da je društvo grupe SAIC koje je dostavilo odgovor na upitnik propisno prijavilo iznos programa bespovratnih sredstava na temelju svojih financijskih izvještaja.

(644)

Kad je riječ o dobavljaču ulaznih elemenata koji nije dostavio odgovor na upitnik, grupa SAIC isto je tako tvrdila da bi Komisija trebala slijediti sličan pristup kao za društva za istraživanje i razvoj kako je utvrđeno u uvodnoj izjavi 989. privremene uredbe, tj. prilagoditi iznose subvencija za i. povlašteno financiranje; ii. programe bespovratnih sredstava; i iii. ustupanje prava na korištenje zemljištem uz manju naknadu od primjerene.

(645)

Kako je već navedeno u uvodnoj izjavi 988. privremene uredbe, Komisija je mogla samo djelomično provjeriti informacije koje je dostavilo povezano društvo za istraživanje i razvoj koje je dostavilo odgovor na upitnik. Stoga je smatrala da te informacije nisu pouzdane i da se ne mogu upotrijebiti kao osnova za primjenu raspoloživih podataka u pogledu drugih društava za istraživanje i razvoj. Odlučila se osloniti na iznos subvencioniranja utvrđen za provjerena društva za istraživanje i razvoj unutar grupe Geely kao razumne raspoložive podatke. Stoga je smatrala da oslanjanje na djelomično provjerene informacije samo jednog društva za istraživanje i razvoj u grupi SAIC, bez informacija o društvima za istraživanje i razvoj koja nisu dostavila odgovor na upitnik, ne bi bilo reprezentativno za utvrđivanje iznosa subvencioniranja. Grupa SAIC nije dokazala kako bi upotreba tih podataka bila očito neprimjerena. Stoga je ta tvrdnja odbačena. Na temelju tih istih razloga Komisija je odbacila i tvrdnju grupe SAIC o tom dobavljaču ulaznih elemenata.

(646)

Budući da nije bilo daljnjih primjedbi, Komisija je potvrdila nalaze iz uvodnih izjava od 985. do 989. privremene uredbe.

(647)

Stopa subvencije utvrđena za taj specifični program iznosi je 0,62 % za grupu SAIC.

(648)

Budući da nisu postojali novi elementi u pogledu programa navedenih u uvodnoj izjavi 990. privremene uredbe i radi administrativne učinkovitosti, Komisija nije smatrala primjerenim donijeti zaključak o mogućnosti uvođenja kompenzacijskih mjera protiv tih programa. Time se ne dovodi u pitanje Komisijino ispitivanje tih mjera pri budućim preispitivanjima.

(649)

Nakon privremene objave grupa SAIC tvrdila je da je Komisija odstupila od svoje utvrđene prakse kad je za izračun ukupnog iznosa koristi dodijelila 100 % navodnih programa subvencija koje daju holding/financijska društva i određeni subjekti koji se bave domaćom prodajom.

(650)

Grupa SAIC navela je da je tijelo koje provodi ispitni postupak dužno provesti točne i realistične procjene prijenosa kako bi u skladu s člankom 1. osnovne uredbe zajamčilo da se: „[k]ompenzacijska pristojba može […] uvesti kako bi se kompenzirala odobrena subvencija, izravno ili neizravno, za proizvodnju, preradu, izvoz ili prijevoz bilo kojeg proizvoda čije puštanje u slobodan promet u Uniji uzrokuje štetu”. Protiv subvencija dodijeljenih za proizvodnju, preradu, izvoz ili prijevoz proizvoda koji nije pušten u slobodni promet u EU-u ne mogu se uvesti kompenzacijske mjere. Zbog toga je Komisija trebala utvrditi koji je dio navodne subvencije koristio izvezenom proizvodu, a koji drugim proizvodima, kao i dokazati da je primatelj subvencije (ako se razlikuje od proizvođača izvoznika) prenio korist proizvođaču izvozniku tijekom razdoblja ispitnog postupka (106). Grupa SAIC posebno je tvrdila da bi preneseni iznos trebao biti ograničen na postotak udjela koji ona u konačnici drži. Stoga je tvrdila da se financijski doprinosi dodijeljeni:

(651)

Nakon konačne objave grupa SAIC ponovila je da bi analizu zajedničkih pothvata i procjene povezanih društava trebalo ponovno ocijeniti. Dodala je da bi Komisija prvo trebala utvrditi što su „informacije koje nedostaju” i primijeniti raspoložive podatke u skladu s člankom 28. osnovne uredbe. Grupa SAIC u tom je smislu zatražila ispitivanje razine nedostataka za svako društvo. Komisija bi zatim trebala utvrditi preneseni iznos koristi.

(652)

Komisija je potvrdila svoju ocjenu iz privremene faze. Prvo, kako je navedeno u uvodnim izjavama 337. i 338. privremene uredbe i kako je vidljivo iz dopisa poslanog grupi SAIC 15. veljače 2024. (107), Komisija je dostavila ocjenu informacija koje nedostaju za svako društvo i pružila je priliku grupi SAIC da dostavi informacije koje nedostaju. Međutim, grupa SAIC to nije učinila. Nadalje, Komisija je smatrala da analiza prijenosa nije potrebna s obzirom na odnos među društvima unutar grupe SAIC, nego da mora primijeniti odgovarajuću metodu dodjele u pogledu subvencija jer je novac zamjenjiv i može se prenijeti s jednog povezanog subjekta na drugi bez obzira na tržište na kojem se odvija prodaja. Nadalje, pri izračunu postotka subvencioniranja dodijeljenog predmetnom proizvodu (ključ za dodjelu) Komisija je doista već ispitala pojedinačno stanje svakog društva unutra grupe. Za društva koja pružaju financijske usluge unutar grupe SAIC uzela je u obzir njihove aktivnosti unutar grupe. Kad je riječ o domaćim transakcijama, Komisija je uzela u obzir odgovarajući relevantni promet koji je uključivao i promet društava koja posluju isključivo na kineskom domaćem tržištu. Na temelju toga ta je tvrdnja odbačena.

(653)

Nakon privremene objave Komisija je ispravila promet grupe SAIC upotrijebljen za pravilnu dodjelu utvrđenih subvencija kako bi izračunala iznos subvencioniranja te grupe. Pojedinosti su navedene u posebnoj objavi tom društvu od 20. kolovoza 2024.

(654)

Nakon konačne objave Komisija je dodatno ispravila vrijednost prometa grupe SAIC tako što je uključila promet koji su ostvarile druge podružnice u jednom društvu izvozniku. Pojedinosti su navedene u posebnoj objavi tom društvu od 9. rujna 2024.

(655)

Nakon privremene objave Komisija je ispravila vrijednost prodaje grupe Geely Uniji upotrijebljenu za pravilnu dodjelu utvrđenih subvencija kako bi izračunala iznos subvencioniranja te grupe. Pojedinosti su navedene u posebnoj objavi tom društvu.

(656)

Nakon privremene objave grupa Geely tvrdila je da bi promet dobavljača, društava za istraživanje i razvoj, prodaju i financiranje trebalo uključiti u ukupni promet kako bi se utvrdio ukupni iznos koristi.

(657)

Komisija je napomenula, kako je objašnjeno u privremenoj objavi, da je kao prvi korak izračunani iznos subvencioniranja za svako povezano društvo dodijeljen predmetnom proizvodu na temelju kategorije društva ili specifičnosti linije subvencije. Slijedom toga je za društva zadužena za međufaze sastavljanja, društva za istraživanje i razvoj te prodajna društva primijenjen omjer prometa. U drugom koraku korist za grupu Geely izražena je kao promet od električnih vozila na baterije izvoznih/domaćih proizvođača unutar te grupe, odnosno promet od električnih vozila na baterije prodajom nepovezanim klijentima preko njezinih povezanih subjekata. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(658)

Nakon konačne objave kineska vlada i društvo GWM naveli su da se pristojba koja se primjenjuje na društva izvan uzorka koja surađuju povećala nakon privremene objave, dok su se stope pristojbe za društva u uzorku smanjile.

(659)

Nakon privremene objave Komisija je primijetila da je izračun ponderirane prosječne stope pristojbe primjenjiv na društva izvan uzorka koja surađuju netočan jer u okviru njega društva u uzorku koja surađuju nisu primjereno ponderirana za određene programe. Komisija je stoga izvršila tehnički ispravak koji je doveo do povećanja pristojbe koja se primjenjuje na društva izvan uzorka koja surađuju (ostala društva koja surađuju).

(660)

Nakon konačne objave kineska vlada zatražila je od Komisije da objavi činjeničnu osnovu stope subvencije utvrđene za društva izvan uzorka koja surađuju s obzirom na to da su dostupne činjenice primijenjene za izračun iznosa subvencioniranja za grupu SAIC.

(661)

U skladu s člankom 15. stavkom 3. osnovne uredbe ukupan iznos subvencije za proizvođače izvoznike koji surađuju, a nisu uključeni u uzorak, izračunan je na temelju ukupnog ponderiranog prosječnog iznosa subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere, a koje su utvrđene za proizvođače izvoznike koji surađuju u uzorku, osim zanemarivih iznosa i iznosa subvencija utvrđenih za okolnosti iz članka 28. stavka 1. osnovne uredbe. Međutim, Komisija pri utvrđivanju tih iznosa nije zanemarila nalaze koji se djelomično temelje na raspoloživim podacima. Naime, Komisija smatra da raspoloživi podaci korišteni u tim predmetima nisu znatno utjecali na informacije koje su bile potrebne za razumno utvrđivanje iznosa subvencioniranja, pa taj pristup neće naštetiti proizvođačima koji nisu bili pozvani na suradnju u ispitnom postupku (108). Točnije, Komisija je primijetila da se financijskim instrumentima na koje se oslonila za izračun koristi od takvih programa, kao što su vrijednosni papiri osigurani imovinom ili obveznice, industrija električnih vozila koristila općenito, a ne iznimno. Da su joj proizvođači izvoznici dostavili te informacije u okviru potpune suradnje, Komisija bi s njima postupala na sličan način u smislu izračuna subvencijske marže.

(662)

To znači da za izračun stope subvencije za proizvođače izvoznike izvan uzorka koji surađuju nisu uzete u obzir stope subvencije utvrđene za opskrbu baterijama uz manju naknadu od primjerene, subvencioniranje društava iz grupe SAIC koja ne surađuju i izravna bespovratna sredstva dodijeljena grupi Geely i grupi SAIC.

(663)

Nakon konačne objave društvo 24, kineska vlada i VDA tvrdili su da bi ponderirana prosječna stopa subvencije utvrđena za društva izvan uzorka koja surađuju trebala uključivati i stopu subvencije društva Tesla (Shanghai) jer je ono bilo najveći proizvođač izvoznik kineskih električnih vozila na baterije tijekom i poslije razdoblja ispitnog postupka. Kineska vlada smatra da uključivanje stope subvencije društva Tesla (Shanghai) u izračun ponderirane prosječne stope pristojbe za društva izvan uzorka koja surađuju ne bi bilo u suprotnosti s člankom 15. stavkom 3. osnovne uredbe.

(664)

Društvo 24 posebno je tvrdilo da se odredbama iz članka 27. stavka 1. osnovne uredbe ne isključuje mogućnost da se proizvođač izvoznik koji nije prvotno odabran naknadno uključi u uzorak. Tvrdilo je da se odabir uzorka primjenjuje kako bi se ispitni postupak ograničio na razuman broj strana, proizvoda ili transakcija ili na najveću reprezentativnu količinu proizvedenih, prodanih ili izvezenih proizvoda koja se razumno može ispitati u raspoloživom razdoblju. Smatralo je da bi Komisija, kad se odobri pojedinačno ispitivanje u skladu s člankom 27. stavkom 3. osnovne uredbe, svoje nalaze mogla donijeti na temelju najveće moguće količine proizvedenih, prodanih ili uvezenih proizvoda koja se može ispitati u raspoloživom vremenu i stoga uključiti društvo Tesla (Shanghai) u izračun ponderirane prosječne subvencijske marže.

(665)

Komisija nije osporila činjenicu da je društvo Tesla (Shanghai) bilo jedno od najvećih proizvođača izvoznika. Međutim, kako je navedeno u uvodnim izjavama 57. i 59. privremene uredbe, Komisija je odabir uzorka triju grupa izvoznica smatrala najvećom reprezentativnom količinom koja bi se razumno mogla ispitati u raspoloživom vremenu, pri čemu nije razmotrila samo apsolutne podatke o proizvodnji, prodaji i izvozu, nego i niz dodatni elemenata za procjenu reprezentativnosti uzorka, uključujući raznolikost modela električnih vozila na baterije koji se prodaju u različitim tržišnim segmentima, reprezentativnost društava/grupa u pogledu moguće prihvatljivosti programa uključenih u Izvješće o dostatnosti dokaza i ukupni proizvodni kapacitet, uključujući neiskorišteni kapacitet, na temelju informacija dostavljenih u obrascu za odabir uzorka. Iz toga slijedi da se, suprotno tvrdnjama kineske vlade, uzorak u ispitnim postupcima o subvencijama općenito i uzorak u ovom konkretnom ispitnom postupku ne temelje (samo ili uglavnom) na količini proizvedenih ili izvezenih proizvoda, već i na drugim čimbenicima, kao što je reprezentativnost subvencioniranja. Ovim ispitnim postupkom potvrđeno je da je Tesla (Shanghai) jedinstveno društvo koje nije reprezentativno za razinu subvencioniranja drugih proizvođača električnih vozila na baterije u Kini.

(666)

Kad je riječ o posebnoj tvrdnji društva 24., Komisija je smatrala da je člankom 27. stavkom 1. propisano da se odabir uzorka može primijeniti kada je broj izvoznika velik, što je ovdje bio slučaj na temelju broja odgovora primljenih u trenutku odabira uzorka. Nadalje, kako je utvrđeno u uvodnim izjavama 57. i 59. privremene uredbe, Komisija je smatrala da je uzorak triju grupa izvoznica najveća reprezentativni količina koja bi se razumno mogla ispitati u raspoloživom vremenu. Činjenica da je društvu Tesla (Shanghai), jedinom društvu koje je to zatražilo, odobreno pojedinačno ispitivanje na temelju članka 27. stavka 3. jer se smatralo da to ispitivanje nije neopravdano opterećenje ne mijenja zaključak da je odabir uzorka bio reprezentativan. Nadalje, odredbama članka 27. stavka 3. nije predviđeno da se u uzorak uključuju društva kojima je odobreno pojedinačno ispitivanje.

(667)

Na temelju toga Komisija je smatrala da je taj uzorak ujedno i najreprezentativniji za izračun pristojbe za strane izvan uzorka koje surađuju u skladu s člankom 15. stavkom 3. osnovne uredbe, pa je tu tvrdnju odbacila.

(668)

Komisija je na temelju informacija koje su joj na raspolaganju izračunala iznos subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere za proizvođače izvoznike u uzorku u skladu s odredbama osnovne uredbe tako što je ispitala svaku subvenciju ili program subvencioniranja te zbrojila te iznose kako bi izračunala ukupan iznos subvencioniranja za svaku grupu proizvođača izvoznika tijekom razdoblja ispitnog postupka. Kako bi izračunala ukupni iznos subvencija naveden u nastavku, Komisija je najprije izračunala postotak subvencioniranja, a to je iznos subvencije kao postotak ukupnog prometa društva. Taj je postotak zatim upotrijebljen za izračun subvencije dodijeljene izvozu predmetnog proizvoda u Uniju tijekom razdoblja ispitnog postupka. Zatim je izračunan iznos subvencije po komadu predmetnog proizvoda izvezenog u Uniju tijekom razdoblja ispitnog postupka, a stope prikazane u nastavku izračunane su kao postotak CIF vrijednosti (troškovi, osiguranje, vozarina) istog izvoza po komadu.

(669)

U skladu s člankom 15. stavkom 3. osnovne uredbe ukupan iznos subvencije za proizvođače izvoznike koji surađuju, a nisu uključeni u uzorak, izračunan je na temelju ukupnog ponderiranog prosječnog iznosa subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere, a koje su utvrđene za proizvođače izvoznike koji surađuju u uzorku, osim zanemarivih iznosa i iznosa subvencija utvrđenih za okolnosti iz članka 28. stavka 1. osnovne uredbe. Međutim, Komisija nije uključila iznos subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere u ponderirani prosječni izračun za programe i društva za koja su se nalazi djelomično temeljili na podacima raspoloživima za utvrđivanje tih iznosa, kako je utvrđeno u uvodnoj izjavi 661. ove Uredbe.

(670)

Nakon konačne objave kineska vlada zatražila je od Komisije da objavi osnovu na kojoj se temelji stopa subvencije za društva izvan uzorka koja surađuju. Komisija je izračun ponderiranog prosjeka objasnila u uvodnoj izjavi 661. ove Uredbe. Nadalje, dostavila je i verziju temeljnog izračuna koja nije povjerljiva. U skladu s člankom 29. stavkom 4. Komisija je upotrijebila raspone za vrijednosti CIF kako bi zaštitila povjerljivost podataka koje su dostavili proizvođači izvoznici u uzorku.

(671)

Na temelju prethodno navedenog stope konačne kompenzacijske pristojbe, izražene na osnovi cijene CIF granica Unije, neocarinjeno, trebale bi iznositi kako slijedi: