(1)

Kako je prepoznato u preambuli Protokola iz 2014. uz Konvenciju o prisilnom radu br. 29 („Konvencija MOR-a br. 29”) Međunarodne organizacije rada („MOR”), prisilni rad predstavlja tešku povredu ljudskog dostojanstva i temeljnih ljudskih prava, doprinosi perpetuaciji siromaštva i stoji na putu ostvarivanja dostojanstvenog rada za sve. MOR je uklanjanje svih oblika prisilnog ili obveznog rada proglasio načelom koje se odnosi na temeljna prava. Konvenciju MOR-a br. 29, uključujući dopunski protokol iz 2014. uz Konvenciju br. 29 i Konvenciju MOR-a br. 105 o ukidanju prisilnog rada („Konvencija MOR-a br. 105”) MOR svrstava u temeljne konvencije MOR-a i izdaje preporuke za sprečavanje i uklanjanje prisilnog rada i otklanjanje štete u situaciji prisilnog rada, kao što je Preporuka o prisilnom radu (dodatne mjere) br. 203. MOR je razvio nekoliko pokazatelja koji se upotrebljavaju za prepoznavanje i upozoravanje na slučajeve prisilnog rada, među kojima su prijetnje i stvarne tjelesne i seksualne povrede, zlouporaba ranjivosti, radni i životni uvjeti koji predstavljaju zlouporabu i pretjeran prekovremeni rad, zavaravanje, ograničavanje kretanja ili zatočenje na radnom mjestu ili ograničenom području, izolacija, dužničko ropstvo, uskraćivanje plaće ili prekomjerno smanjenje plaće, zadržavanje putovnice i osobnih isprava ili prijavljivanje vlastima u situacijama kada radnik ima nezakonit imigracijski status. Prisilni rad vrlo je često povezan sa siromaštvom i diskriminacijom. Manipulacija kreditima i dugovima od strane poslodavaca ili agenata za zapošljavanje i dalje je ključan čimbenik zbog kojeg se ranjivi radnici nalaze zarobljeni u situacijama prisilnog rada. Prema nadzornim tijelima MOR-a, rad koji se obavlja tijekom izdržavanja kazne zatvora, uključujući ako se obavlja za privatna poduzeća, sam po sebi ne predstavlja prisilni rad, pod uvjetom da se obavlja na dobrovoljnoj osnovi, za dobrobit zatvorenika i pod uvjetima usporedivima s onima koji postoje u slobodnom radnom odnosu. Rad za opće dobro kao alternativna kaznenopravna sankcija kazni zatvora uvijek bi trebao biti u javnom interesu i države ga nikada ne bi trebale zloupotrebljavati da bi ponižavale osuđenu osobu ili je lišavale njezina dostojanstva. U slučajevima u kojima se radnika prisiljava na rad ili uslugu iskorištavanjem njegove ranjivosti pod prijetnjom sankcije, ta prijetnja ne mora biti u obliku kaznenopravne sankcije, već može biti u obliku gubitka prava ili povlastica.

(2)

Korištenje prisilnog rada rašireno je u svijetu. Procjenjuje se da je u 2021. oko 27,6 milijuna ljudi bilo u situacijama prisilnog rada. Ranjive i marginalizirane skupine u društvu posebno su podložne pritisku obavljanja prisilnog rada. Takve skupine uključuju žene, djecu, etničke manjine, osobe s invaliditetom, niže kaste, autohtone i plemenske narode te migrante, posebno migrante bez osobnih dokumenata, čiji status je nesiguran i koji djeluju u neformalnoj ekonomiji. Čak i kad ga nije nametnula država, prisilni rad često je posljedica nepostojanja ili nedostatka dobrog upravljanja u pogledu pojedinih gospodarskih subjekata te je dokaz neuspjeha države u provedbi socijalnih i radničkih prava, osobito kada je riječ o ranjivim i marginaliziranim skupinama. Prisilni rad može biti i posljedica prešutne suglasnosti tijela vlasti. 86 % svih slučajeva prisilnog rada događa se u privatnom sektoru, u prvom redu izrabljivanjem 17,3 milijuna ljudi kroz prisilni rad. Obveze gospodarskih subjekata koje su utvrđene u ovoj Uredbi trebale bi biti predvidljive i jasne kako bi se osigurala potpuna i djelotvorna usklađenost te kako bi se doprinijelo okončanju prisilnog rada.

(3)

Iskorjenjivanje svih oblika prisilnog rada, uključujući prisilni rad koji nameće država, prioritet je Unije. Poštovanje ljudskog dostojanstva te univerzalnost i nedjeljivost ljudskih prava čvrsto su ugrađeni u članak 21. Ugovora o Europskoj uniji (UEU). Kako bi se postigao cilj održivog razvoja Ujedinjenih naroda br. 8.7., Unija bi trebala poštovati i promicati svoje vrijednosti i doprinositi zaštiti ljudskih prava, posebno prava djeteta. Člankom 5. Povelje Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”) izričito je zabranjeno ropstvo, ropstvu slični odnosi, prisilan i obvezatan rad te trgovanje ljudima, a člankom 4. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda propisano je da se nikoga ne smije siliti na prisilan ili obvezatan rad. Europski sud za ljudska prava opetovano je tumačio članak 4. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda tako da se njime od država članica zahtijeva da kažnjavaju i učinkovito kazneno gone svaku radnju kojom se osobu zadržava u situacijama iz tog članka. Pravo na djelotvorna pravna sredstva za kršenje temeljnih prava je ljudsko pravo i temeljni element u procesu učinkovitog progona kaznenih djela. Postojeće pravo Unije, Vodeća načela Ujedinjenih naroda o poslovanju i ljudskim pravima, preporuka Vijeća Europe o ljudskim pravima i poslovanju i smjernice Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD), kao što su Smjernice za multinacionalna poduzeća o odgovornom poslovnom ponašanju, potvrđuju da žrtve imaju pravo na djelotvorna pravna sredstva za kršenja ili povrede ljudskih prava povezane s poslovanjem, uključujući prisilni rad.

(4)

Sve države članice ratificirale su temeljne konvencije MOR-a u području prisilnog rada, a to su Konvencija MOR-a br. 29 i Konvencija MOR-a br. 105 te Konvencija MOR-a br. 182 o najgorim oblicima dječjeg rada („Konvencija MOR-a br. 182”). Stoga imaju pravnu obvezu sprečavati i uklanjati korištenje prisilnog rada te redovito izvješćivati MOR.

(5)

Unija svojim politikama i zakonodavnim inicijativama nastoji iskorijeniti korištenje prisilnog rada te promicati dostojanstven rad i radnička prava u cijelom svijetu. Unija promiče dužnu pažnju u skladu s međunarodnim smjernicama i načelima koje su uspostavile međunarodne organizacije, uključujući MOR, OECD i Ujedinjene narode, kako bi se osiguralo da u lancima opskrbe poduzeća s poslovnim nastanom u Uniji nema prisilnog rada.

(6)

Unijinom trgovinskom politikom podupire se borba protiv prisilnog rada u jednostranim i dvostranim trgovinskim odnosima. Poglavlja trgovinskih sporazuma Unije o trgovini i održivom razvoju sadržavaju obvezu ratificiranja i djelotvorne provedbe temeljnih konvencija MOR-a, uključujući Konvenciju MOR-a br. 29 i Konvenciju MOR-a br. 105, dok je odredbama o trgovini i rodu uspostavljena rodna perspektiva koja je ključna za ekonomsko osnaživanje žena u cilju borbe protiv prisilnog rodno uvjetovanog rada. Nadalje, jednostrane carinske povlastice na temelju Unijina sustava općih carinskih povlastica mogu se povući u slučajevima teških i sustavnih kršenja Konvencije MOR-a br. 29 i Konvencije MOR-a br. 105.

(7)

Prisilni rad posebno utječe na ranjive i marginalizirane skupine, kao što su djeca, žene, migranti, izbjeglice ili autohtoni narodi, te je stoga za djelotvornu borbu protiv prisilnog rada ključan intersekcijski i rodno osjetljiv pristup. Stoga se očekuje da će ova Uredba doprinijeti ciljevima relevantnih međunarodnih sporazuma i konvencija, među kojima su Konvencija MOR-a br. 182, Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, Pekinška deklaracija iz rujna 1995., Globalni kompakt o sigurnim, uređenim i regularnim migracijama, Ženevska konvencija o statusu izbjeglica, Deklaracija Ujedinjenih naroda o pravima autohtonih naroda i Konvencija MOR-a br. 169 o autohtonim i plemenskim narodima.

(8)

Direktivom 2011/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (3) usklađena je definicija trgovanja ljudima, uključujući prisilni rad ili usluge te su utvrđena pravila o minimalnim kaznama. Nijedno pravilo koje se odnosi na zabranu stavljanja na tržište Unije i stavljanja na raspolaganje na tržištu Unije domaćih ili uvezenih proizvoda nastalih prisilnim radom ili izvoza takvih proizvoda te na obvezu osiguravanja povlačenja takvih proizvoda s tržišta Unije („zabrana proizvoda nastalih prisilnim radom”) ne bi trebalo dovoditi u pitanje tu direktivu, a posebno nadležnost tijela kaznenog progona i pravosudnih tijela za istraživanje i kazneni progon kaznenih djela vezanih za trgovanje ljudima, uključujući iskorištavanje radne snage.

(9)

Uredbom (EU) 2017/821 Europskog parlamenta i Vijeća (4) zahtijeva se od uvoznika minerala ili metala iz Unije koji su obuhvaćeni područjem primjene te uredbe provođenje obveza dužne pažnje u skladu s Prilogom II. Smjernicama OECD-a o dužnoj pažnji za odgovorne lance opskrbe mineralima iz sukobima pogođenih i visokorizičnih područja i provođenje preporuka o dužnoj pažnji koje su u njima utvrđene. Uredba (EU) 2023/1542 Europskog parlamenta i Vijeća (5) sadržava obveze prema kojima gospodarski subjekti moraju primijeniti dužnu pažnju u svojim lancima opskrbe, među ostalim u vezi s radnim pravima. Uredbom (EU) 2023/1115 Europskog parlamenta i Vijeća (6) zahtijeva se dužna pažnja u pogledu određene robe i proizvoda povezanih s deforestacijom i degradacijom šuma, među ostalim s obzirom na ljudska prava.

(10)

Direktivom 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća (7) zahtijeva se od država članica da osiguraju da određeni gospodarski subjekti na godišnjoj osnovi objavljuju nefinancijske izvještaje u kojima izvješćuju o učinku svoje djelatnosti na okoliš, društvena pitanja i pitanja u pogledu zaposlenika i o poštovanju ljudskih prava, uključujući pitanja u vezi s prisilnim radom, te pitanja u pogledu borbe protiv korupcije i podmićivanja. Nadalje, Direktivom (EU) 2022/2464 Europskog parlamenta i Vijeća (8) o korporativnom izvješćivanju u pogledu održivosti taj je zahtjev izmijenjen na način da su uvedeni detaljni zahtjevi za izvješćivanje za poduzeća koja su obuhvaćena područjem primjene te direktive u pogledu poštovanja ljudskih prava, među ostalim u globalnim lancima opskrbe. Informacije koje poduzeća objavljuju o ljudskim pravima trebala bi uključivati, ako je to relevantno, informacije o prisilnom radu u njihovim lancima vrijednosti.

(11)

Kao članica Svjetske trgovinske organizacije (WTO) Unija je predana promicanju otvorenog, multilateralnog trgovinskog sustava koji se temelji na pravilima. Sve mjere koje je uvela Unija i koje utječu na trgovinu trebaju biti u skladu s pravilima WTO-a.

(12)

U srpnju 2021. Komisija i Europska služba za vanjsko djelovanje objavile su smjernice o dužnoj pažnji za poduzeća iz EU-a radi uklanjanje rizika od prisilnog rada u njihovom poslovanju i lancima opskrbe.

(13)

Kako je prepoznato u Komunikaciji Komisije od 23. veljače 2022. o dostojanstvenom radu u cijelom svijetu za globalnu pravednu tranziciju i održiv oporavak, neovisno o postojećim politikama i zakonodavnom okviru, potrebno je daljnje djelovanje kako bi se postigli ciljevi uklanjanja proizvoda nastalih prisilnim radom s tržišta Unije i time dodatno pridonijelo borbi protiv prisilnog rada u cijelom svijetu.

(14)

Ključni prioriteti Unije kako su utvrđeni u Akcijskom planu EU-a za ljudska prava i demokraciju za razdoblje 2020. – 2024., obuhvaćaju promicanje dostojanstvenog rada i budućnosti rada u čijem je središtu čovjek, kojim se jamči poštovanje temeljnih načela i ljudskih prava, promicanje socijalnog dijaloga te ratifikacija i djelotvorna provedba relevantnih konvencija i protokola MOR-a, jačanje odgovornog upravljanja u globalnim lancima opskrbe i pristupa socijalnoj zaštiti.

(15)

U svojim rezolucijama od 9. lipnja 2022. o novom trgovinskom instrumentu za zabranu proizvoda nastalih prisilnim radom (9), od 17. prosinca 2020. o prisilnom radu i položaju Ujgura u Ujgurskoj autonomnoj regiji Xinjiangu (10) te od 16. prosinca 2021. o prisilnom radu u tvornici Linglong i prosvjedima za zaštitu okoliša u Srbiji (11) Europski parlament oštro je osudio prisilni rad i pozvao na zabranu proizvoda nastalih prisilnim radom. Stoga je moguća dostupnost proizvoda nastalih prisilnim radom na tržištu Unije ili mogućnost njihova izvoza u treće zemlje bez djelotvornog mehanizma za zabranu ili povlačenje takvih proizvoda pitanje javnog morala.

(16)

Kako bi se dovršio zakonodavni i okvir politike Unije o prisilnom radu, trebalo bi zabraniti stavljanje na tržište Unije i stavljanje na raspolaganje na tržištu Unije proizvoda nastalih prisilnim radom ili izvoz domaćih proizvoda ili uvezenih proizvoda nastalih prisilnim radom te bi trebalo osigurati povlačenje tih proizvoda s tržišta Unije.

(17)

Trenutačno ne postoji pravo Unije kojim se tijela država članica ovlašćuju da izravno zadrže, zaplijene ili nalože povlačenje proizvoda na temelju nalaza da je proizveden, djelomično ili u cijelosti, prisilnim radom.

(18)

Kako bi se osigurala djelotvornost ove Uredbe, zabrana proizvoda nastalih prisilnim radom trebala bi se primjenjivati na proizvode za koje je prisilni rad korišten u bilo kojoj fazi proizvodnje, ubiranja ili vađenja tih proizvoda, uključujući u obradi ili preradi povezanoj s takvim proizvodima. Zabrana proizvoda nastalih prisilnim radom trebala bi se primjenjivati na sve proizvode, bilo koje vrste, uključujući njihove komponente, i trebala bi se primjenjivati na proizvode neovisno o sektoru, podrijetlu, o tome jesu li domaći ili uvezeni, ili stavljeni na tržište Unije ili stavljeni na raspolaganje na tržištu Unije ili izvezeni. Ova se Uredba ne primjenjuje na pružanje usluga prijevoza.

(19)

Zabrana proizvoda nastalih prisilnim radom trebala bi doprinijeti međunarodnim nastojanjima da se ukine prisilni rad. Stoga bi definicija „prisilnog rada” trebala biti usklađena s definicijom iz Konvencije MOR-a br. 29 u kojoj je prisilni ili obvezni rad definiran kao svaki rad ili usluga koji se dobivaju od osobe pod prijetnjom bilo kakve sankcije i za koje se osoba nije dobrovoljno ponudila osim svakog rada ili usluge koji se dobivaju na temelju zakona o obveznoj vojnoj službi za rad isključivo vojne naravi, svakog rada ili usluge koji su dio uobičajenih građanskih obveza građana potpuno samoupravne zemlje, svakog rada ili usluge koji se dobivaju od osobe kao posljedica osude pred sudom, pod uvjetom da se navedeni rad ili usluga obavljaju pod nadzorom i kontrolom tijela javne vlasti te da navedena osoba nije zaposlena kod privatnih osoba, trgovačkih društava ili udruženja ili njima stavljena na raspolaganje, svakog rada ili usluge koji se dobivaju u izvanrednim situacijama, to jest u slučaju rata, katastrofe ili opasnosti od katastrofe, kao što su požar, poplava, glad, potres, teške epidemije ili epizootske bolesti, invazija nametnika životinja, kukaca ili bilja, i općenito u svim okolnostima koje bi ugrozile postojanje ili dobrobit cjelokupnog stanovništva ili dijela stanovništva, i manjih komunalnih usluga u naravi koje se, s obzirom na to da ih članovi zajednice obavljaju u izravnom interesu dotične zajednice, stoga mogu smatrati normalnim građanskim obvezama članova zajednice, pod uvjetom da članovi zajednice ili njihovi izravni predstavnici imaju pravo da ih se konzultira u pogledu potrebe za takvim uslugama.

(20)

Nastali na temelju definicije prisilnog rada koja je utvrđena u Konvenciji MOR-a br. 29 i upotrijebljeni u ovoj Uredbi, MOR-ovi pokazatelji prisilnog rada i MOR-ove smjernice naslovljene „Prisilni rad teško je otkriti i još teže procijeniti” („Hard to See, Harder to Count”) navode najčešće znakove koji upućuju na moguće postojanje prisilnog rada te bi ih trebalo uzeti u obzir pri provedbi ove Uredbe. Međutim, ti pokazatelji mogu biti nedostatni za identificiranje prisilnog rada koji su nametnula državna tijela, koji se temelji na sustavnim i globalnim prisilnim politikama koje zahtijevaju dodatne, posebno osmišljene pokazatelje.

(21)

Definicija „prisilnog rada koji su nametnula državna tijela” trebala bi biti usklađena s Konvencijom MOR-a br. 105, kojom se posebno zabranjuje korištenje prisilnog rada ili obveznog rada kao sredstva političke prisile ili izobrazbe ili kao kazne za izražavanje političkih stajališta ili stajališta koja su ideološki oprečna uspostavljenom političkom, društvenom ili ekonomskom sustavu. Njome se također zabranjuje korištenje prisilnog rada kao metode mobilizacije i korištenja prisilnog rada u svrhu gospodarskog razvoja, kao sredstva radne discipline, kao kazne za sudjelovanje u štrajku ili kao sredstva rasne, vjerske ili druge diskriminacije.

(22)

Prodaja na daljinu, uključujući internetsku prodaju, također bi trebala biti obuhvaćena područjem primjene ove Uredbe. U slučaju da se proizvod nudi na prodaju na internetu ili drugim sredstvima prodaje na daljinu, proizvod bi se trebao smatrati stavljenim na raspolaganje na tržištu ako je ponuda za prodaju usmjerena na krajnje korisnike u Uniji. U skladu s primjenjivim pravom Unije o međunarodnom privatnom pravu, trebalo bi primijeniti analizu svakog pojedinačnog slučaja kako bi se utvrdilo je li ponuda usmjerena na krajnje korisnike u Uniji. Trebalo bi smatrati da je ponuda za prodaju usmjerena na krajnje korisnike u Uniji ako relevantni gospodarski subjekt na bilo koji način usmjeri svoje aktivnosti na državu članicu. Za analizu svakog pojedinačnog slučaja u tom bi pogledu trebalo uzeti u obzir relevantne čimbenike, kao što su zemljopisna područja na koja je moguća otprema, jezici koji su dostupni i koji se koriste pri ponudi ili naručivanju, sredstva plaćanja, upotreba valute države članice ili naziv domene registriran u jednoj od država članica. U slučaju internetske prodaje, sama činjenica da je sučelje gospodarskih subjekata ili sučelje pružatelja internetskih platformi za trgovanje dostupno u državi članici u kojoj krajnji korisnik ima poslovni nastan ili boravište nije dovoljna. Činjenica da se proizvodi koji se nude na prodaju na internetu ili drugim sredstvima prodaje na daljinu smatraju stavljenima na raspolaganje na tržištu Unije ako je ponuda za prodaju usmjerena na krajnje korisnike u Uniji ovlašćuje nadležna tijela da provjere i poduzmu potrebna djelovanja u vezi s takvim proizvodima u skladu s ovom Uredbom, čak i ako oni još nisu stvarno stavljeni na tržište Unije u trenutku ponude za prodaju na internetu ili drugim sredstvima prodaje na daljinu. Takvi proizvodi trebaju biti u skladu s relevantnim pravom Unije koje je na snazi u trenutku kada se stvarno stavljaju na tržište Unije i, u slučaju proizvoda koji ulaze u Uniju, kada se stavljaju u carinski postupak „puštanje u slobodan promet”. Činjenica da se proizvod koji se nudi na prodaju na internetu ili drugim sredstvima prodaje na daljinu smatra stavljenim na raspolaganje na tržištu ako je ponuda za prodaju usmjerena na krajnje korisnike u Uniji ne bi smjela dovoditi u pitanje pravila o proizvodima koji ulaze na tržište Unije ili izlaze s tržišta Unije.

(23)

Posredničke usluge sve se više upotrebljavaju za prodaju proizvoda, posebno internetske platforme za trgovanje. U tom bi se pogledu sve informacije povezane s prodajom proizvoda koji su u suprotnosti sa zabranom proizvoda nastalih prisilnim radom utvrđenom u ovoj Uredbi trebale smatrati nezakonitim sadržajem u smislu članka 3. točke (h) Uredbe (EU) 2022/2065 Europskog parlamenta i Vijeća (12) te bi trebale podlijegati obvezama i mjerama utvrđenima u toj uredbi.

(24)

Komisija i nadležna tijela država članica trebali bi identificirati kršenja zabrane proizvoda nastalih prisilnim radom. Pri određivanju tih nadležnih tijela države članice trebale bi osigurati da ta tijela imaju dovoljno ljudskih i financijskih resursa i da njihovo osoblje ima potrebne kompetencije i znanja, posebno u pogledu ljudskih prava, radnih prava, rodne ravnopravnosti, upravljanja lancem opskrbe i postupaka dužne pažnje. Nadležna tijela trebala bi blisko surađivati s nacionalnim tijelima za inspekciju rada te pravosudnim tijelima i tijelima za izvršavanje zakonodavstva, uključujući tijela odgovorna za borbu protiv trgovanja ljudima, na način kojim se izbjegava ugrožavanje istraga koje provode takva tijela.

(25)

Komisija bi trebala moći zatražiti pomoć drugih tijela, ureda ili agencija Unije s odgovarajućim mandatom kako bi osigurala djelotvornu provedbu svojih zadaća na temelju ove Uredbe, posebno u pogledu provođenja istraga. Te zadaće mogle bi uključivati obradu podnesenih informacija, podupiranje dodjele istraga, provođenje preliminarnih istraga i istraga, olakšavanje suradnje s tijelima država članica i njihove međusobne suradnje, olakšavanje međunarodne suradnje, podupiranje razvoja alata za potporu i, prema potrebi, podupiranje provedbe koju obavljaju carinska tijela i podupiranje Komisije u pripremi odluka o zabrani proizvoda nastalih prisilnim radom. Time se ne dovodi u pitanje zadaća Komisije da u svojoj ulozi vodećeg nadležnog tijela donosi odluke o zabrani stavljanja na tržište proizvoda nastalih prisilnim radom. Komisija bi u svojoj ulozi vodećeg nadležnog tijela trebala izvršavati svoje ovlasti nepristrano, transparentno i uz dužno poštovanje obveze čuvanja poslovne tajne te bi trebala imati potrebno stručno znanje. Komisija bi trebala imati sredstva za financiranje potrebnog osoblja i povezanih troškova za obavljanje zadaća koje su joj povjerene na temelju ove Uredbe te za izgradnju potrebnog stručnog znanja.

(26)

Pri provedbi ove Uredbe nadležna tijela i Komisija trebali bi se voditi načelom proporcionalnosti. Nadležna tijela i Komisija trebali bi posebno osigurati da su sve mjere i djelovanja koji se provode tijekom preliminarne faze istrage i tijekom istrage i oni koji su navedeni u odluci prikladni i potrebni za postizanje željene svrhe te da ne nameću prekomjerno opterećenje gospodarskim subjektima.

(27)

Kako bi se osigurala suradnja između Komisije i nadležnih tijela određenih na temelju ove Uredbe i tijela određenih na temelju drugog relevantnog prava Unije i nacionalnog prava i kako bi se osigurala usklađenost njihova djelovanja i odluka, Komisija i nadležna tijela određena na temelju ove Uredbe trebala bi prema potrebi od drugih relevantnih tijela zatražiti informacije o tome podliježu li gospodarski subjekti obuhvaćeni procjenom obvezi dužne pažnje u vezi s prisilnim radom u skladu s primjenjivim pravom Unije ili nacionalnim pravom kojim se utvrđuju zahtjevi u pogledu dužne pažnje i transparentnosti u vezi s prisilnim radom te provode li je. Pri traženju informacija od gospodarskih subjekata nadležna tijela trebala bi, ako je moguće, slijediti načelo Komisije „samo jednom” putem pojačane suradnje i dijaloga među tijelima koja se bave nadzorom regulacije proizvoda. U iste bi svrhe i prema potrebi nadležna tijela određena u skladu s ovom Uredbom trebala obavijestiti druga relevantna tijela, kao što su tijela za nadzor tržišta, o svojim djelovanjima i odlukama.

(28)

Ujednačeno izvršavanje zabrane proizvoda nastalih prisilnim radom koji ulaze na tržište Unije ili izlaze s njega može se postići samo sustavnom razmjenom informacija i suradnjom između nadležnih tijela, carinskih tijela i Komisije. Komisija bi trebala podupirati takvu razmjenu informacija i suradnju.

(29)

Za prikupljanje, obradu i pohranu informacija, u strukturiranom obliku, u pitanjima koja se odnose na istrage, proces odlučivanja i izvršavanje zabrane proizvoda nastalih prisilnim radom, nadležna tijela trebala bi se koristiti informacijskim i komunikacijskim sustavom za tržišni nadzor iz članka 34. Uredbe (EU) 2019/1020 Europskog parlamenta i Vijeća (13), u skladu s provedbenim aktom koji bi Komisija trebala biti ovlaštena donijeti na temelju ove Uredbe (ICSMS). Komisija, nadležna tijela i carinska tijela trebala bi također imati pristup tom sustavu kako bi mogli izvršavati svoje dužnosti na temelju ove Uredbe. Nadležna tijela mogu upotrebljavati i druge postojeće sustave komunikacije radi komunikacije s drugim tijelima u svojoj državi članici, dok god to ne utječe na obvezu upotrebe ICSMS-a za potrebe provedbe ove Uredbe.

(30)

Kako bi se optimizirao i rasteretio postupak provjere proizvoda koji ulaze na tržište Unije ili izlaze s njega, potrebno je omogućiti automatizirani prijenos podataka između ICSMS-a i carinskih sustava. Treba razlikovati tri različita prijenosa podataka s obzirom na njihovu svrhu. Prvo, odluke o utvrđivanju kršenja zabrane proizvoda nastalih prisilnim radom trebaju se prenositi iz ICSMS-a u elektronički carinski sustav za upravljanje rizikom iz članka 36. Provedbene uredbe Komisije (EU) 2015/2447 (14), ne dovodeći u pitanje budući razvoj carinskog okruženja za upravljanje rizikom, kako bi se carinska tijela mogla njima koristiti za identificiranje proizvoda na koje bi se takva odluka mogla odnositi. Za te prve prijenose podataka trebalo bi se koristiti dostupnim sučeljima carinskog okruženja. Drugo, ako carinska tijela identificiraju takav proizvod, bit će nužno voditi predmet radi, među ostalim, prenošenja obavijesti o suspenziji, zaključka nadležnih tijela i ishoda djelovanja koje su poduzela carinska tijela. Okruženje jedinstvenog sučelja EU-a za carinu trebalo bi podupirati te druge prijenose podataka između ICSMS-a i nacionalnih carinskih sustava. Treće, carinski sustavi sadržavaju informacije o proizvodima koji ulaze na tržište Unije ili izlaze s njega koje bi nadležnim tijelima bile relevantne za obavljanje njihovih dužnosti, ali im nisu dostupne. Stoga bi relevantne informacije trebalo izdvojiti i prenijeti u ICSMS. Te tri međusobne povezanosti trebale bi biti visoko automatizirane i jednostavne za upotrebu kako bi se ograničilo dodatno opterećenje za carinska tijela. Komisija bi trebala biti ovlaštena za donošenje, u suradnji s carinskim tijelima i nadležnim tijelima, provedbenih akata potrebnih za utvrđivanje postupovnih pravila, praktičnih aranžmana i elemenata podataka koje treba prenositi između ICSMS-a i carinskih sustava te svih drugih sporednih zahtjeva.

(31)

Komisija bi trebala uspostaviti okvirnu i neiscrpnu bazu podataka o rizicima od prisilnog rada kako bi poduprla rad nadležnih tijela u procjeni mogućih kršenja zabrane proizvoda nastalih prisilnim radom i pomogla gospodarskim subjektima u utvrđivanju mogućih rizika od prisilnog rada u njihovim lancima opskrbe. Komisija bi se za razvoj baze podataka trebala moći koristiti vanjskim stručnim znanjem. U bazi podataka trebali bi se utvrditi rizici od prisilnog rada u određenim zemljopisnim područjima ili u pogledu određenih proizvoda ili skupina proizvoda, s posebnim naglaskom na raširenim i ozbiljnim rizicima od prisilnog rada, na temelju pouzdanih i provjerljivih informacija međunarodnih institucija, kao što su MOR i UN te istraživačke ili akademske institucije. Ta baza podataka trebala bi biti javno dostupna preko jedinstvenog portala posvećenog prisilnom radu. Ako postoje pouzdani i provjerljivi dokazi da postoji veliki rizik da su proizvodi koji su proizvedeni u određenim gospodarskim sektorima unutar određenih zemljopisnih područja nastali prisilnim radom koji su nametnula državna tijela, ti sektori u tim područjima trebali bi biti utvrđeni u bazi podataka uspostavljenoj u skladu s ovom Uredbom.

(32)

Mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća („MSP-ovi”) mogu imati ograničene resurse i ograničene mogućnosti za osiguravanje da su proizvodi koje stavljaju na tržište Unije ili stavljaju na raspolaganje na tržištu Unije slobodni od prisilnog rada. Stoga bi Komisija trebala izdati smjernice o dužnoj pažnji u vezi s prisilnim radom u kojima bi trebalo uzeti u obzir i veličinu i gospodarske resurse gospodarskih subjekata. Osim toga, Komisija bi trebala izdati smjernice o pokazateljima rizika od prisilnog rada, uključujući o tome kako ih utvrditi, koje bi se trebale temeljiti na neovisnim i provjerljivim informacijama, uključujući izvješća međunarodnih organizacija, posebno MOR-a.

(33)

Komisija bi trebala spriječiti nepotrebno administrativno opterećenje MSP-ova. Komisija bi usto trebala razviti popratne mjere kojima podupire napore gospodarskih subjekata i njihovih poslovnih partnera u istom lancu opskrbe, osobito MSP-ova. Države članice trebale bi odrediti kontaktne točke za MSP-ove za potrebe ove Uredbe, koje mogu biti postojeće službe za pomoć u poslovanju i u pogledu ljudskih prava ili kontaktne točke za dužnu pažnju. MSP-ovi bi se trebali moći obratiti nadležnom tijelu države članice u kojoj imaju poslovni nastan s pomoću informacija navedenih na jedinstvenom portalu posvećenom prisilnom radu. Posebno bi se trebali moći povezati s nadležnim tijelom kako bi im se pružila potpora tijekom istrage. Dostatna sredstva za potporu također bi trebala biti dostupna na internetu na jasan i razumljiv način za MSP-ove.

(34)

Komisija bi trebala izdati smjernice o tome kako se uključiti u dijalog s nadležnim tijelima kako bi gospodarskim subjektima, posebno MSP-ovima i drugim dionicima, pomogla da poštuju zabranu proizvoda nastalih prisilnim radom. Nadalje, Komisija bi također trebala izdati smjernice kako bi svim osobama ili udruženjima pomogla u podnošenju informacija.

(35)

Uzimajući u obzir raznolikost prava Unije koje se odnosi na pitanja prisilnog rada, Komisija bi gospodarskim subjektima, posebno MSP-ovima, trebala pružiti smjernice o tome kako primijeniti različite obveze koje proizlaze iz prava Unije.

(36)

Komisija bi trebala izdati smjernice kako bi gospodarskim subjektima i nadležnim tijelima olakšala provedbu ove Uredbe. Smjernice za gospodarske subjekte trebale bi uključivati smjernice o dužnoj pažnji u vezi s prisilnim radom, među ostalim za različite vrste dobavljača i sektora djelatnosti, o najboljim praksama za okončanje prisilnog rada i otklanjanje štete u situacijama prisilnog rada te o odgovornom raskidu poslovnih odnosa. Otklanjanje štete znači vraćanje pogođene osobe ili osoba ili zajednica u situaciju koja je ekvivalentna ili što je moguće sličnija situaciji u kojoj bi bili da nije došlo do prisilnog rada, razmjerno uključenosti poduzeća u prisilni rad, uključujući financijsku ili nefinancijsku naknadu koju poduzeće pruža osobi ili osobama pogođenima prisilnim radom i, ako je primjenjivo, nadoknadu troškova javnim tijelima za eventualne potrebne korektivne mjere. Smjernice za nadležna tijela trebale bi biti usmjerene na informacije relevantne za praktičnu provedbu ove Uredbe. Smjernice o dužnoj pažnji u vezi s prisilnim radom trebale bi se temeljiti na Smjernicama o dužnoj pažnji za poduzeća iz Unije koje su Komisija i Europska služba za vanjsko djelovanje objavile u srpnju 2021. kako bi se u poslovanju i lancima opskrbe poduzeća iz Unije uklonio rizik od prisilnog rada. Smjernice bi trebale biti u skladu s drugim smjernicama Komisije u tom pogledu i smjernicama relevantnih međunarodnih organizacija. Smjernice bi trebalo izraditi uz savjetovanje s relevantnim dionicima i trebale bi se oslanjati na iskustva i najbolje prakse relevantnih tijela država članica. Pri utvrđivanju pokazatelja rizika trebalo bi uzeti u obzir izvješća međunarodnih organizacija, posebice MOR-a, te druge neovisne i provjerljive izvore informacija.

(37)

Budući da je prisilni rad globalni problem i s obzirom na međupovezanost globalnih lanaca opskrbe, potrebno je promicati međunarodnu suradnju protiv prisilnog rada, čime bi se ujedno poboljšala učinkovitost provedbe ove Uredbe. Komisija bi trebala na odgovarajući način surađivati i razmjenjivati informacije s tijelima trećih zemalja, međunarodnim organizacijama i drugim relevantnim dionicima kako bi poboljšala djelotvornu provedbu ove Uredbe. Međunarodna suradnja s tijelima trećih zemalja, uključujući zemlje u kojima je na snazi slično zakonodavstvo, trebala bi se odvijati na strukturiran način u okviru postojećih struktura dijaloga s tim zemljama ili, ako je potrebno, posebnih struktura dijaloga koje će se uspostaviti na ad hoc osnovi. Ta bi suradnja trebala moći uključivati razmjenu informacija o rizicima od prisilnog rada, kao što su oni utvrđeni u bazi podataka, i o odlukama o zabrani proizvoda, ali ne bi smjela uključivati informacije o istragama koje su u tijeku. Delegacije Unije mogu doprinijeti širenju informacija o ovoj Uredbi i relevantnim dionicima olakšati podnošenje informacija o rizicima od prisilnog rada. Međunarodna suradnja može uključivati i razvoj inicijativa za suradnju i popratnih mjera za potporu relevantnim dionicima u njihovim nastojanjima da uklone prisilni rad iz globalnih lanaca opskrbe, kao i stvaranje poticajnih okruženja u trećim zemljama za promicanje i zaštitu ljudskih prava.

(38)

Svakoj fizičkoj ili pravnoj osobi ili udruženju koje nema pravnu osobnost trebalo bi omogućiti da nadležnim tijelima podnesu informacije ako smatraju da se na tržište Unije ili na raspolaganje na tržištu Unije stavljaju proizvodi nastali prisilnim radom te bi trebali biti obaviješteni o ishodu procjene podnesenih informacija. Informacije o navodnim kršenjima trebalo bi podnijeti putem jedinstvene točke za podnošenje informacija koju je uspostavila Komisija i koja je dostupna na jedinstvenom portalu posvećenom prisilnom radu. Kako bi se osiguralo jednostavno podnošenje informacija i standardizacija podnesenih informacija, Komisija bi trebala izdati smjernice za korištenje jedinstvene točke za podnošenje informacija te bi trebala moći donijeti provedbene akte kako bi utvrdila postupovna pravila, predloške i pojedinosti vezane za podnošenje informacija. Podnesene informacije koje su očito nepotpune, neutemeljene ili podnesene u zloj vjeri trebalo bi odbaciti. Trebalo bi uspostaviti odgovarajuće mjere kako bi se osigurala zaštita svake osobe povezane s podnošenjem informacija ili s podnesenim informacijama, među ostalim od odmazde.

(39)

Zviždači nadležnim tijelima mogu skrenuti pozornost na nove informacije kako bi im pomogli da otkriju povrede ove Uredbe i kako bi im omogućili da djeluju. Kako bi se osiguralo da postoje odgovarajući aranžmani kako bi se zviždačima omogućilo da upozore nadležna tijela o postojećim ili mogućim povredama ove Uredbe i kako bi se zviždače zaštitilo od odmazde, ovom bi Uredbom trebalo predvidjeti da je Direktiva (EU) 2019/1937 Europskog parlamenta i Vijeća (15) primjenjiva na prijave povreda ove Uredbe i na zaštitu osoba koje prijavljuju takve povrede u mjeri u kojoj su obuhvaćene osobnim područjem primjene te direktive.

(40)

Radi povećanja pravne sigurnosti, primjenjivost Direktive (EU) 2019/1937, na temelju ove Uredbe, u pogledu prijavljivanja povreda ove Uredbe i zaštite osoba koje prijavljuju te povrede trebala bi biti odražena u toj direktivi. Prilog Direktivi (EU) 2019/1937 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti. Na državama je članicama da osiguraju da je, od datuma početka primjene ove Uredbe, ta izmjena odražena u mjerama za prenošenje donesenim u skladu s tom direktivom. Međutim, donošenje nacionalnih mjera za prenošenje nije uvjet za primjenjivost te direktive na prijavljivanje povreda ove Uredbe ili zaštitu osoba koje prijavljuju te povrede.

(41)

Kako bi se osigurao jednostavan pristup relevantnim informacijama u pogledu ove Uredbe, Komisija bi na razini Unije trebala uspostaviti jedinstveni internetski portal dostupan javnosti na svim službenim jezicima institucija Unije.

(42)

Pri utvrđivanju mogućih kršenja zabrane proizvoda nastalih prisilnim radom, Komisija ili nadležna tijela trebali bi slijediti pristup koji se temelji na riziku i procijeniti sve informacije koje su im dostupne. Kako bi u određivanju prioriteta svojih istraga primijenili pristup koji se temelji na riziku, Komisija i nadležna tijela trebali bi uzeti u obzir udio dijela proizvoda za koji se sumnja da je nastao prisilnim radom u konačnom proizvodu, količinu i volumen predmetnih proizvoda te razmjer i ozbiljnost prisilnog rada na koji se sumnja, među ostalim bi li prisilni rad koji su nametnula državna tijela mogao predstavljati razlog za zabrinutost. Komisija i nadležna tijela trebali bi uzeti u obzir i veličinu i ekonomske resurse gospodarskih subjekata te složenost lanca opskrbe te se u najvećoj mogućoj mjeri usredotočiti na gospodarske subjekte i, prema potrebi, dobavljače proizvoda koji su bliži riziku od prisilnog rada i imaju najveći utjecaj na sprečavanje, ublažavanje i okončanje korištenja prisilnog rada.

(43)

Prije pokretanja istrage vodeće nadležno tijelo trebalo bi moći zatražiti informacije od gospodarskih subjekata obuhvaćenih procjenom i od drugih relevantnih dionika, uključujući osobe ili udruženja koji su nadležnim tijelima podnijeli relevantne informacije. Vodeće nadležno tijelo trebalo bi moći odlučiti da neće zatražiti dodatne informacije od gospodarskih subjekata ako procijeni da bi to moglo dovesti do pokušaja tih gospodarskih subjekata da prikriju prisilni rad i time ugroze istragu. Vodeće nadležno tijelo trebalo bi pokrenuti istragu ako na temelju svoje procjene svih dostupnih informacija ili na temelju bilo kojih drugih dostupnih činjenica, ako tijekom preliminarne faze istrage nije bilo moguće prikupiti informacije i dokaze, utvrdi da postoji potkrijepljena sumnja da je došlo do kršenja zabrane proizvoda nastalih prisilnim radom.

(44)

Kako bi se povećala djelotvornost zabrane proizvoda nastalih prisilnim radom, nadležna tijela trebala bi gospodarskim subjektima pružiti razuman rok za utvrđivanje, ublažavanje, sprečavanje i okončanje rizika od prisilnog rada, uzimajući u obzir, među ostalim, složenost procesa i broj uključenih dionika.

(45)

Prije pokretanja istrage, vodeće nadležno tijelo trebalo bi od gospodarskih subjekata obuhvaćenih procjenom zahtijevati pružanje informacija o djelovanjima koja su poduzeli za ublažavanje, sprečavanje, okončanje rizika od prisilnog rada ili otklanjanje štete u slučajevima prisilnog rada u svojem poslovanju i lancima opskrbe u pogledu proizvoda obuhvaćenih procjenom. Provedba dužne pažnje u odnosu na prisilni rad trebala bi doprinijeti da se pomogne gospodarskom subjektu da ima manji rizik od prisilnog rada u svojem poslovanju i lancima opskrbe. Odgovarajuća dužna pažnja u skladu s relevantnim pravom Unije i međunarodnim standardima može pomoći u identifikaciji prisilnog rada u lancu opskrbe i odgovoru na takav rad. To podrazumijeva da ne bi trebalo pokretati istragu ako vodeće nadležno tijelo smatra da ne postoji potkrijepljena sumnja na kršenje zabrane proizvoda nastalih prisilnim radom ili da su razlozi za potkrijepljenu sumnju uklonjeni, na primjer zato što se, među ostalim, primjenjivo zakonodavstvo, smjernice, preporuke ili druge obveze dužne pažnje u vezi s prisilnim radom primjenjuju na način kojim se ublažava, sprečava i okončava rizik od prisilnog rada.

(46)

Kad zahtijeva informacije tijekom istrage, vodeće nadležno tijelo trebalo bi, u mjeri u kojoj je to moguće i u skladu s učinkovitim provođenjem istrage, prednost dati gospodarskim subjektima pod istragom koji su uključeni u korake lanca opskrbe koji su što je moguće bliži koracima u kojima je vjerojatno da će nastati rizik od prisilnog rada te uzeti u obzir veličinu i gospodarske resurse gospodarskih subjekata te količinu predmetnih proizvoda i razmjere prisilnog rada na koji se sumnja.

(47)

Vodeće nadležno tijelo trebalo bi snositi teret utvrđivanja je li prisilni rad korišten u bilo kojoj fazi proizvodnje, ubiranja ili vađenja proizvoda koji su stavljeni na tržište ili stavljeni na raspolaganje na tržištu ili za izvoz, uključujući u obradi ili preradi povezanoj s proizvodom, na temelju svih informacija i dokaza prikupljenih tijekom istrage, uključujući njezinu preliminarnu fazu. Kako bi se osiguralo njihovo pravo na zakonito postupanje, gospodarski subjekti trebali bi tijekom istrage imati priliku nadležnim tijelima pružiti informacije u svoju obranu. Ako gospodarski subjekt ili javno tijelo kao odgovor na zahtjev za informacije vodećeg nadležnog tijela odbiju ili bez valjanog opravdanja ne pruže zatražene informacije, pruže nepotpune ili netočne informacije s ciljem blokiranja istrage, pruže obmanjujuće informacije ili na drugi način ometu istragu, među ostalim ako se utvrdi rizik od prisilnog rada koji su nametnula državna tijela, vodeće nadležno tijelo trebalo bi na temelju svih drugih relevantnih i provjerljivih informacija prikupljenih tijekom preliminarne faze istrage ili tijekom istrage moći utvrditi da je zabrana proizvoda nastalih prisilnim radom prekršena. Vodeće nadležno tijelo također bi trebalo uzeti u obzir te čimbenike pri preispitivanju odluke donesene na toj osnovi.

(48)

Ako vodeće nadležno tijelo utvrdi da su gospodarski subjekti prekršili zabranu proizvoda nastalih prisilnim radom, trebalo bi bez odgode zabraniti stavljanje na tržište Unije i stavljanje na raspolaganje na tržištu Unije te izvoz iz Unije takvih proizvoda i zahtijevati od gospodarskih subjekata nad kojima je provedena istraga da s tržišta Unije povuku predmetne proizvode koji su već stavljeni na raspolaganje te da doniraju kvarljive proizvode u dobrotvorne svrhe ili svrhe od javnog interesa. U slučaju proizvoda koji nisu kvarljivi, gospodarski subjekti trebali bi reciklirati takve proizvode, a ako to nije moguće, trebali bi proizvod uništiti, onesposobiti ili na neki drugi način zbrinuti u skladu s nacionalnim pravom usklađenim s pravom Unije, uključujući pravo Unije o gospodarenju otpadom. Međutim, posebnu pozornost trebalo bi posvetiti sprečavanju poremećaja u lancima opskrbe od strateške ili kritične važnosti za Uniju i, u tom pogledu, proizvodima čije bi zbrinjavanje promijenilo pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta i takvih lanaca opskrbe. U tim slučajevima, odstupajući od obveze izdavanja naloga za zbrinjavanje predmetnog proizvoda, vodeće nadležno tijelo trebalo bi, prema potrebi, moći naložiti zadržavanje dotičnog proizvoda na određeno razdoblje, na trošak gospodarskih subjekata. Pri procjenjivanju strateške ili kritične važnosti proizvoda za Uniju, vodeće nadležno tijelo trebalo bi posebno uzeti u obzir popis sektora utvrđen u Uredbi (EU) 2024/1735 Europskog parlamenta i Vijeća (16) i Preporuci Komisije (EU) 2023/2113 (17) te proizvode navedene u Uredbi (EU) 2024/1252 Europskog parlamenta i Vijeća (18). Pri procjenjivanju je li odstupanje od obveze izdavanja naloga za zbrinjavanje primjereno, vodeće nadležno tijelo trebalo bi imati na umu vjerojatnost da će dotični gospodarski subjekti ispuniti uvjete za preispitivanje odluke kojom se utvrđuje kršenje zabrane proizvoda nastalih prisilnim radom u razdoblju koje je odredilo vodeće nadležno tijelo. Razdoblje koje je odredilo vodeće nadležno tijelo omogućilo bi dotičnim gospodarskim subjektima da dokažu da su uklonili prisilni rad u pogledu dotičnog proizvoda tako što su ga okončali u svojem lancu opskrbe. Promjena lanca opskrbe, u smislu oslanjanja na druge dobavljače, ne može se smatrati metodom uklanjanja prisilnog rada u pogledu proizvoda na koji se odnosi ta odluka jer bi rezultat bio drukčiji proizvod. Ako dotični gospodarski subjekti pruže dokaze o uklanjanju prisilnog rada u pogledu predmetnog proizvoda, vodeće nadležno tijelo trebalo bi preispitati svoju odluku kojom zabranjuje stavljanje na tržište Unije i stavljanje na raspolaganje na tržištu Unije takvih proizvoda, što dovodi do njezina povlačenja, te bi stoga trebalo prekinuti zadržavanje predmetnih proizvoda. Ako dotični gospodarski subjekti ne pruže takve dokaze, trebali bi postupiti po nalogu za zabrinjavanje predmetnih proizvoda nakon isteka razdoblja navedenog u odluci kojom se zabranjuje stavljanje na tržište Unije i stavljanje na raspolaganje na tržištu Unije takvih proizvoda, a koja sadržava nalog za zadržavanje proizvoda na određeno razdoblje.

(49)

U odluci kojom se utvrđuje kršenje zabrane proizvoda nastalih prisilnim radom vodeće nadležno tijelo trebalo bi navesti nalaze istrage i informacije na kojima se nalazi temelje te odrediti razuman rok u kojem bi gospodarski subjekti trebali postupiti u skladu s odlukom, kao i informacije za identificiranje proizvoda na koji se odluka primjenjuje. Komisija bi trebala biti ovlaštena za donošenje provedbenih akata potrebnih za utvrđivanje pojedinosti informacija koje takve odluke trebaju sadržavati. Odluke vodećeg nadležnog tijela trebale bi se objaviti.

(50)

Pri određivanju razumnog roka za postupanje u skladu s nalozima utvrđenima u odluci kojom se utvrđuje kršenje zabrane proizvoda nastalih prisilnim radom vodeće nadležno tijelo trebalo bi uzeti u obzir veličinu i gospodarske resurse predmetnih gospodarskih subjekata.

(51)

Kako bi se osiguralo djelotvorno izvršavanje, odluke koje je donijelo vodeće nadležno tijelo u jednoj državi članici trebala bi priznati i izvršiti nadležna tijela u drugim državama članicama u pogledu proizvoda s istim identifikacijskim informacijama iz istog lanca opskrbe za koji je utvrđen prisilni rad.

(52)

Nakon što pruže nove bitne informacije koje dokazuju da su proizvodi koji su stavljeni na tržište Unije ili stavljeni na raspolaganje na tržištu Unije ili su namijenjeni izvozu iz tržišta Unije u skladu sa zabranom proizvoda nastalih prisilnim radom gospodarski subjekti trebali bi moći zatražiti preispitivanje odluka vodećih nadležnih tijela na temelju ove Uredbe. Vodeće nadležno tijelo trebalo bi povući svoju odluku pro futuro ako gospodarski subjekti dokažu da su postupili u skladu s tom odlukom i uklonili prisilni rad iz svog poslovanja ili svojih lanaca opskrbe u pogledu predmetnih proizvoda. Odluke vodećih nadležnih tijela na temelju ove Uredbe trebale bi podlijegati sudskom preispitivanju u skladu s primjenjivim pravom Unije i nacionalnim pravom.

(53)

Ako gospodarski subjekti ne postupe u skladu s odlukom vodećeg nadležnog tijela do kraja utvrđenog roka, nadležna tijela trebala bi osigurati da je zabranjeno stavljanje na tržište Unije ili stavljanje na raspolaganje na tržištu Unije predmetnih proizvoda, ili njihov izvoz ili osigurati njihovo povlačenje s tržišta Unije te da se svi kvarljivi proizvodi koji su preostali kod relevantnih gospodarskih subjekata doniraju u dobrotvorne svrhe ili svrhe od javnog interesa. Nadležna tijela trebala bi osigurati da se proizvodi koji nisu kvarljivi recikliraju ili ako to nije moguće, da se unište, onesposobe ili na drugi način zbrinu u skladu s nacionalnim pravom usklađenim s pravom Unije, uključujući pravo Unije o gospodarenju otpadom i ekološkom dizajnu održivih proizvoda, na trošak gospodarskih subjekata. Ako je to moguće, nadležna tijela trebala bi osigurati da metoda zbrinjavanja ili uništavanja odabrana među svim dostupnim mogućnostima ima najmanji mogući utjecaj na okoliš. Nadležna tijela država članica trebala bi biti odgovorna za izvršavanje odluka na svojem državnom području, uključujući odluka koje donosi Komisija. Nakon što se odluka priopći putem ICSMS-a, sva nadležna tijela na koja se odnosi ta odluka trebala bi poduzeti relevantne mjere izvršavanja predviđene ovom Uredbom.

(54)

Kada se izvršava zabrana stavljanja na tržište i stavljanja na raspolaganje na tržištu ili izvoz proizvoda nastalih prisilnim radom, trebalo bi uzeti u obzir učinak na dobrobit životinja kako bi se dotične životinje poštedjelo boli, nelagode ili patnje koje se mogu izbjeći. Osim toga, ovom se Uredbom ne bi trebalo dovoditi u pitanje pravo Unije o dobrobiti životinja, kao što su uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2005 (19) i (EZ) br. 1099/2009 (20).

(55)

O odlukama vodećih nadležnih tijela kojima se utvrđuje kršenje zabrane proizvoda nastalih prisilnim radom trebalo bi obavijestiti carinska tijela, koja trebaju nastojati identificirati predmetni proizvod među proizvodima koji su deklarirani za puštanje u slobodni promet ili izvoz. Nadležna tijela država članica trebala bi biti odgovorna za cjelokupno izvršavanje zabrane proizvoda nastalih prisilnim radom na tržištu Unije i proizvoda koji ulaze na to tržište ili izlaze s njega. Budući da je prisilni rad dio postupka proizvodnje i ne ostavlja trag na proizvodu i budući da Uredba (EU) 2019/1020 obuhvaća samo proizvedene proizvode te je njezino područje primjene ograničeno na puštanje u slobodni promet, carinska tijela ne bi mogla autonomno djelovati na temelju Uredbe (EU) 2019/1020 za potrebe primjene i izvršavanja zabrane proizvoda nastalih prisilnim radom. Posebnom organizacijom provjera u pojedinačnim državama članicama ne bi trebalo dovoditi u pitanje Uredbu (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (21) i njezine opće odredbe o ovlastima provjere i nadzornim ovlastima carinskih tijela.

(56)

Informacije koje gospodarski subjekti trenutačno pružaju ili stavljaju na raspolaganje carinskim tijelima uključuju samo opće informacije o proizvodima, no nedostaju informacije o proizvođaču ili proizvođaču poljoprivrednih proizvoda ili sirovina i dobavljačima proizvoda, kao i specifične informacije o proizvodima. Kako bi carinska tijela identificirala proizvode koji ulaze na tržište Unije ili izlaze s njega kojima se krši ova Uredba i koje bi stoga trebalo zaustaviti na vanjskim granicama Unije, gospodarski subjekti trebali bi carinskim tijelima podnijeti informacije koje omogućuju identificiranje proizvoda na koje se odnosi odluka vodećeg nadležnog tijela. One bi trebale uključivati informacije o proizvođaču ili proizvođaču poljoprivrednih proizvoda ili sirovina i dobavljačima proizvoda te sve ostale informacije o samom proizvodu. U tu bi svrhu Komisija trebala biti ovlaštena za donošenje delegiranih akata kojima se identificiraju proizvodi za koje bi se takve informacije trebale pružati, među ostalim putem baze podataka uspostavljene na temelju ove Uredbe, te informacije i odluke vodećih nadležnih tijela unesene u ICSMS. Nadalje, Komisija bi trebala biti ovlaštena za donošenje provedbenih akata potrebnih za utvrđivanje pojedinosti informacija koje gospodarski subjekti trebaju pružiti ili staviti na raspolaganje carinskim tijelima. Takve bi informacije trebale uključivati opis, naziv ili robnu marku proizvoda, posebne zahtjeve iz prava Unije za identificiranje proizvoda kao što je stavljanje na proizvod vrste, reference, modela, serije ili serijskog broja, njihovo navođenje na pakiranju ili u dokumentu priloženom uz proizvod ili navođenje jedinstvenog identifikatora digitalne putovnice za proizvode, te pojedinosti o proizvođaču ili proizvođaču poljoprivrednih proizvoda ili sirovina i dobavljačima proizvoda, uključujući, za svakog od njih, naziv, tvrtku ili registrirani žig, podatke za kontakt, jedinstveni identifikacijski broj u zemlji u kojoj imaju poslovni nastan i, ako je dostupan, registracijski i identifikacijski broj gospodarskog subjekta. U okviru preispitivanja Carinskog zakonika Unije razmotrit će se uvođenje informacija u carinsko zakonodavstvo koje gospodarski subjekti moraju pružiti ili staviti na raspolaganje carinskim tijelima radi izvršavanja ove Uredbe i, u širem smislu, radi jačanja transparentnosti lanca opskrbe. Komisija bi gospodarskim subjektima, a posebno MSP-ovima, trebala izdati smjernice i pružiti potporu u vezi s prikupljanjem potrebnih informacija.

(57)

Carinska tijela koja identificiraju proizvod koji bi mogao biti obuhvaćen odlukom kojom se utvrđuje kršenje zabrane proizvoda nastalih prisilnim radom koju im je priopćilo vodeće nadležno tijelo, trebala bi suspendirati puštanje u promet tog proizvoda i odmah o tome obavijestiti nadležna tijela. Nadležna tijela trebala bi u razumnom roku donijeti zaključak o slučaju o kojem su ih obavijestila carinska tijela, tako da potvrde da je predmetni proizvod obuhvaćen odlukom ili to zaniječu. Ako je potrebno i propisno opravdano, nadležna tijela trebala bi biti ovlaštena zahtijevati nastavak suspenzije puštanja u promet predmetnog proizvoda uzimajući u obzir moguću štetu za gospodarski subjekt. Ako u određenom roku nema zaključka nadležnog tijela, carinska tijela trebala bi proizvode pustiti u promet ako su ispunjeni svi drugi primjenjivi zahtjevi i formalnosti. Općenito, puštanje proizvoda u slobodni promet ili izvoz ne bi se trebalo smatrati dokazom sukladnosti s pravom Unije jer takvo puštanje ne uključuje nužno sveobuhvatnu procjenu sukladnosti.

(58)

Ako nadležna tijela zaključe da proizvod odgovara odluci kojom se utvrđuje kršenje zabrane proizvoda nastalih prisilnim radom, ona bi trebala odmah obavijestiti carinska tijela, koja trebaju odbiti njegovo puštanje u slobodni promet ili izvoz. Na zahtjev nadležnog tijela te u ime i pod odgovornošću tog nadležnog tijela carinska tijela trebala bi moći alternativno zaplijeniti taj proizvod i staviti ga na raspolaganje tom nadležnom tijelu i pod njegovu odgovornost. U takvim slučajevima relevantno nadležno tijelo trebalo bi poduzeti sve potrebne mjere kako bi se osiguralo odgovarajuće zbrinjavanje predmetnog proizvoda, uključujući njegovo doniranje u dobrotvorne svrhe ili svrhe od javnog interesa, njegovo recikliranje ili drugo zbrinjavanje u skladu s nacionalnim pravom usklađenim s pravom Unije na trošak relevantnog gospodarskog subjekta.

(59)

Vodeće nadležno tijelo trebalo bi uzeti u obzir rizik od raskida poslovnih odnosa s gospodarskim subjektima koji su povezani s proizvodima ili regijama u bazi podataka ili čiji je proizvod uklonjen s tržišta Unije, kao i posljedice za pogođene radnike. Vodeće nadležno tijelo bi stoga, prema potrebi, trebalo pružati potporu gospodarskim subjektima u donošenju i provedbi prikladnih i djelotvornih mjera za okončanje prisilnog rada. Odgovoran raskid poslovnih odnosa uključuje poštovanje kolektivnih ugovora i definiranje eskalacijskih mjera.

(60)

Uvjete koji se primjenjuju na proizvode tijekom suspenzije njihova puštanja u slobodni promet ili izvoz, uključujući njihovo skladištenje ili uništavanje i zbrinjavanje ako je odbijeno puštanje takvih proizvoda u slobodni promet, trebaju odrediti carinska tijela, ako je primjenjivo u skladu s Uredbom (EU) br. 952/2013. Ako proizvodi koji ulaze na tržište Unije zahtijevaju daljnju preradu, podliježu odgovarajućem carinskom postupku kojim se odobrava takva prerada u skladu s člancima 220., 254., 256., 257. i 258. Uredbe (EU) br. 952/2013.

(61)

Ako je za potrebe provođenja zabrane proizvoda nastalih prisilnim radom potrebno obrađivati osobne podatke na temelju ove Uredbe, takvu obradu trebalo bi provoditi u skladu s pravom Unije o zaštiti osobnih podataka. Svaka obrada osobnih podataka na temelju zabrane proizvoda nastalih prisilnim radom trebala bi podlijegati uredbama (EU) 2016/679 (22) i (EU) 2018/1725 (23) Europskog parlamenta i Vijeća.

(62)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji u pogledu postupovnih pravila i pojedinosti aranžmana za upotrebu ICSMS-a; postupovnih pravila, predložaka i pojedinosti za podnošenje informacija o navodnim kršenjima zabrane stavljanja na tržište Unije ili stavljanja na raspolaganje na tržištu Unije proizvoda nastalih prisilnim radom ili izvoza tih proizvoda; odluka koje je donijela Komisija i kojima je utvrđeno kršenje zabrane stavljanja na tržište Unije ili stavljanja na raspolaganje na tržištu Unije proizvoda nastalih prisilnim radom ili izvoza tih proizvoda; povlačenja tih odluka; pojedinosti o sadržaju tih odluka i jednakovrijednih odluka koje su donijela vodeća nadležna tijela; te aranžmana i pojedinosti za pružanje ili stavljanje na raspolaganje carinskim tijelima određenih informacija o određenim proizvodima ili skupinama proizvoda. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (24).

(63)

Komisija bi trebala donijeti provedbene akte koji se odmah primjenjuju kada u opravdanim slučajevima povezanima s povlačenjem odluka kojima je utvrđeno kršenje zabrane stavljanja na tržište ili stavljanja na raspolaganje na tržištu ili izvoza proizvoda nastalih prisilnim radom to zahtijevaju krajnje hitni razlozi.

(64)

Radi nadopune ili izmjene određenih elemenata ove Uredbe koji nisu ključni, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije („UFEU”). Posebno je važno da Komisija tijekom svojih priprema provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva (25) od 13. travnja 2016. Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(65)

Kako bi se osiguralo da carinska tijela mogu učinkovito djelovati, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s daljnjim određivanjem dodatnih informacija za identificiranje predmetnog proizvoda koje bi gospodarski subjekti trebali staviti na raspolaganje ili pružiti carinskim tijelima u pogledu proizvoda koji ulaze na tržište Unije ili izlaze s njega. Te informacije trebale bi biti informacije koje identificiraju dotični proizvod, informacije o proizvođaču ili proizvođaču poljoprivrednih proizvoda ili sirovina i informacije o dobavljačima proizvoda. Carinskim tijelima treba omogućiti da brzo dobiju informacije o određenim proizvodima identificiranima u odlukama vodećih nadležnih tijela kako bi mogla djelotvorno i brzo djelovati i poduzimati mjere. U takvim slučajevima delegirane akte treba donositi po hitnom postupku.

(66)

Države članice bi trebale svojim nadležnim tijelima dodijeliti ovlast za izricanje i provedbu učinkovitih, proporcionalnih i odvraćajućih sankcija u slučajevima kada gospodarski subjekt nije postupio u skladu s odlukom kojom se zabranjuje stavljanje proizvoda nastalih prisilnim radom na tržište. Države članice trebale bi utvrditi pravila o sankcijama koje se primjenjuju u slučaju nepoštovanja odluke, uzimajući u obzir elemente kao što su težina i trajanje kršenja, prethodna kršenja od strane gospodarskog subjekta, stupanj suradnje s nadležnim tijelima i svi drugi olakotni ili otegotni čimbenici primjenjivi na okolnosti konkretnog slučaja. Komisija bi trebala izdati smjernice za države članice o metodi izračuna financijskih sankcija i primjenjivim pragovima, a Mreža Unije za borbu protiv proizvoda nastalih prisilnim radom trebala bi promicati najbolje prakse u primjeni takvih sankcija.

(67)

Komisija bi trebala provesti evaluaciju provedbe i izvršavanja ove Uredbe i dostaviti izvješće o tome Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru. U izvješću bi trebalo procijeniti doprinos ove Uredbe uklanjanju proizvoda nastalih prisilnim radom s tržišta Unije i borbi protiv prisilnog rada, kao i suradnji među nadležnim tijelima i međunarodnoj suradnji u cilju uklanjanja prisilnog rada. U izvješću bi također trebalo procijeniti učinak ove Uredbe na poduzeća, posebno MSP-ove, i na žrtve, kao i ukupne troškove i koristi zabrane proizvoda nastalih prisilnim radom. U izvješću bi trebalo dodatno ocijeniti usklađenost ove Uredbe s drugim relevantnim pravom Unije.

(68)

Ovom se Uredbom poštuje pravo na dobru upravu sadržano u članku 41. Povelje, koje uključuje, među ostalim, pravo svake osobe na saslušanje prije poduzimanja bilo kakve pojedinačne mjere koja bi na nju mogla nepovoljno utjecati. U tom pogledu, vodeće nadležno tijelo koje provodi istragu trebalo bi obavijestiti dotične gospodarske subjekte o pokretanju istrage i njezinim mogućim posljedicama. Kako bi se osiguralo njihovo pravo na zakonito postupanje, gospodarski subjekti trebali bi na zahtjev tijekom istrage imati priliku nadležnim tijelima pružiti informacije u svoju obranu. Gospodarski subjekti trebali bi imati mogućnost da pružanjem novih bitnih informacija zatraže od vodećeg nadležnog tijela da preispita odluku koja na njih utječe. Odluke nadležnih tijela država članica trebale bi podlijegati sudskom preispitivanju predviđenom primjenjivim nacionalnim pravom. Odluke koje Komisija donese na temelju ove Uredbe podliježu preispitivanju Suda Europske unije u skladu s člankom 263. UFEU-a.

(69)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, odnosno zabranu gospodarskim subjektima da stavljaju na tržište Unije ili stavljaju na raspolaganje na tržištu Unije ili izvoze s tržišta Unije proizvode nastale prisilnim radom kako bi se poboljšalo funkcioniranje unutarnjeg tržišta te istodobno doprinijelo borbi protiv prisilnog rada, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njezina opsega ili učinaka on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(70)

Kako bi se omogućila brza primjena mjera predviđenih ovom Uredbom, ova Uredba trebala bi stupiti na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije,