24.9.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 248/1

(1)

Uredba Vijeća (EZ) br. 994/98 (2) značajno je izmijenjena (3). Radi jasnoće i racionalnosti tu bi uredbu trebalo kodificirati.

(2)

U skladu s Ugovorom o funkcioniranju Europske unije (UFEU) Komisija je u osnovi nadležna za ocjenu spojivosti potpora s unutarnjim tržištem.

(3)

Pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta zahtijeva strogu i učinkovitu primjenu pravila o tržišnom natjecanju s obzirom na državne potpore.

(4)

Komisiji bi trebalo omogućiti da putem uredbi, u područjima u kojima raspolaže dovoljnim iskustvom u utvrđivanju općih kriterija spojivosti, odredi da su određene posebne kategorije državnih potpora spojive s unutarnjim tržištem u skladu s jednom ili više odredaba članka 107. stavaka 2. i 3. UFEU-a te su izuzete od postupka predviđenog u članku 108. stavku 3. UFEU-a.

(5)

Uredbama o skupnom izuzeću osigurava se transparentnost i pravna sigurnost. Nacionalni sudovi mogu ih izravno primjenjivati, ne dovodeći u pitanje članak 4. stavak 3. Ugovora o Europskoj uniji i članak 267. UFEU-a.

(6)

Državne potpore objektivni su pojam definiran u članku 107. stavku 1. UFEU-a. Ovlast Komisije da usvoji skupna izuzeća kako je predviđeno u ovoj Uredbi primjenjuje se samo na mjere koje ispunjavaju sve kriterije članka 107. stavka 1. UFEU-a te stoga predstavljaju državne potpore. Uključivanje određene kategorije potpora u ovu Uredbu ili u uredbu o izuzeću ne kvalificira unaprijed određenu mjeru kao državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

(7)

Komisiji bi trebalo omogućiti da odredi da su, pod određenim uvjetima, potpore malim i srednjim poduzećima, potpore u korist istraživanja, razvoja i inovacija, potpore u korist zaštite okoliša, potpore u korist zapošljavanja i osposobljavanja te potpore usklađene s kartom koju je Komisija za svaku državu članicu odobrila za dodjelu regionalnih potpora, spojive s unutarnjim tržištem te da ne podliježu obvezi prijavljivanja.

(8)

Inovacije su postale prioritet politike Unije u kontekstu „Unije inovacija”, jedne od glavnih inicijativa Europe 2020. Osim toga, mnoge mjere potpora za inovacije relativno su male i ne dovode do ikakvog značajnog narušavanja tržišnog natjecanja.

(9)

U sektoru kulture i očuvanja kulturne baštine brojne mjere koje države članice poduzimaju ne bi mogle predstavljati potpore jer ne ispunjavaju sve kriterije iz članka 107. stavka 1. UFEU-a, primjerice zato što korisnik ne obavlja gospodarsku djelatnost ili ne postoji utjecaj na trgovinu među državama članicama. Međutim, ako mjere u području kulture i očuvanja kulturne baštine predstavljaju državne potpore u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a, Komisiji bi trebalo omogućiti da odredi da su, pod određenim uvjetima, te potpore spojive s unutarnjim tržištem te da ne podliježu obvezi prijavljivanja iz članka 108. stavka 3. UFEU-a. Mali projekti u području kulture, stvaranja i očuvanja kulturne baštine obično ne dovode do ikakvog značajnog narušavanja, a nedavni slučajevi pokazuju da takve potpore imaju ograničen utjecaj na trgovinu.

(10)

Iznimke u sektoru kulture i očuvanja kulturne baštine mogle bi se osmisliti na temelju iskustva Komisije kako je navedeno u smjernicama, kao što su za filmska i audiovizualna djela, ili bi se mogle oblikovati od slučaja do slučaja. Pri formuliranju takvih skupnih izuzeća Komisija bi trebala uzeti u obzir da bi se njima trebale obuhvatiti samo mjere koje predstavljaju državne potpore, da bi se ona u načelu trebala usmjeriti na mjere kojima se doprinosi ciljevima „Modernizacije državnih potpora u EU-u” te da se skupno izuzmu samo one potpore u pogledu kojih Komisija već ima značajna iskustva. Osim toga, u obzir bi trebalo uzeti primarnu nadležnost država članica u području kulture, posebnu zaštitu koju uživa kulturna raznolikost na temelju članka 167. stavka 1. UFEU-a, kao i posebnu narav kulture.

(11)

U pogledu mjera državnih potpora za otklanjanje štete nastale zbog prirodnih nepogoda te mjera državnih potpora za otklanjanje štete nastale u ribarstvu zbog određenih nepovoljnih vremenskih uvjeta, iznosi odobreni u tim područjima obično su ograničeni te je moguće utvrditi jasne uvjete spojivosti. Ovom Uredbom trebalo bi omogućiti Komisiji da izuzme takve potpore od obveze prijavljivanja. Iz iskustva Komisije, takve potpore ne dovode do ikakvog značajnog narušavanja, a jasne uvjete spojivosti moguće je utvrditi na temelju stečenog iskustva.

(12)

U skladu s člankom 42. UFEU-a, pravila o državnim potporama ne primjenjuju se pod određenim uvjetima na određene mjere potpora u korist poljoprivrednih proizvoda navedenih u Prilogu I. UFEU-u. Članak 42. ne primjenjuje se na šumarstvo ni na proizvode koji nisu navedeni u tom prilogu. Komisija bi trebala moći izuzeti određene vrste potpora u korist šumarstva, uključujući potpore sadržane u programima ruralnog razvoja i one u korist promocije i oglašavanja proizvoda u prehrambenom sektoru koji nisu navedeni u Prilogu I. UFEU-u, kada je, prema iskustvu Komisije, narušavanje tržišnog natjecanja ograničeno te je moguće utvrditi jasne uvjete spojivosti.

(13)

U skladu s člankom 7. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1198/2006 (4), članci 107., 108. i 109. UFEU-a primjenjuju se na potpore koje države članice dodjeljuju poduzećima u sektoru ribarstva, osim za plaćanja država članica na temelju Uredbe (EZ) br. 1198/2006 i u skladu s njom. Dodatne državne potpore za očuvanje morskih i slatkovodnih bioloških resursa obično imaju ograničen utjecaj na trgovinu među državama članicama, doprinose ciljevima Unije u području pomorske i ribarstvene politike te ne dovode do ozbiljnog narušavanja tržišnog natjecanja. Dodijeljeni iznosi obično su ograničeni i moguće je utvrditi jasne uvjete spojivosti.

(14)

U sektoru sporta, posebno u području amaterskog sporta, brojne mjere koje države članice poduzimaju ne bi mogle predstavljati potpore jer ne ispunjavaju sve kriterije iz članka 107. stavka 1. UFEU-a primjerice zato što korisnik ne obavlja gospodarsku djelatnost ili ne postoji utjecaj na trgovinu među državama članicama. Međutim, ako mjere u području sporta predstavljaju državne potpore u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a, Komisiji bi trebalo omogućiti da odredi da su, pod određenim uvjetima, te potpore spojive s unutarnjim tržištem te da ne podliježu obvezi prijavljivanja. Mjere državnih potpora za sport, posebno one u području amaterskog sporta ili malih sportova, često imaju ograničen utjecaj na trgovinu među državama članicama i ne dovode do ozbiljnog narušavanja tržišnog natjecanja. Dodijeljeni iznosi također su obično ograničeni. Na temelju stečenog iskustva moguće je utvrditi jasne uvjete spojivosti kako bi se osiguralo da potpore za sport ne dovode do ikakvog značajnog narušavanja.

(15)

U odnosu na potpore u zračnom i pomorskom prometu, prema iskustvu Komisije, potpore koje imaju socijalni karakter za prijevoz stanovnika iz udaljenih regija, poput najudaljenijih regija i otoka, uključujući otočne države članice s jednom regijom i rijetko naseljena područja, ne dovode do ikakvog značajnog narušavanja, pod uvjetom da se dodjeljuju bez diskriminacije u odnosu na identitet prijevoznika. Nadalje, moguće je utvrditi jasne uvjete spojivosti.

(16)

U području potpora za infrastrukturu širokopojasne mreže Komisija je zadnjih nekoliko godina stekla veliko iskustvo te je oblikovala smjernice (5). Iz iskustva Komisije, potpore za određene vrste širokopojasne infrastrukture ne dovode do ikakvog značajnog narušavanja te bi za njih moglo biti dodijeljeno grupno izuzeće, pod uvjetom da su ispunjeni određeni uvjeti spojivosti i da je infrastruktura raspoređena na „bijelim područjima”, što su područja gdje ne postoji infrastruktura iste kategorije (bilo širokopojasne ili pristupa sljedeće generacije vrlo velike brzine, „NGA”) i gdje nije vjerojatno da će se ona razviti u bliskoj budućnosti, kako je navedeno u kriterijima utvrđenima u smjernicama. To vrijedi za potpore koje obuhvaćaju pružanje osnovne širokopojasne mreže, kao i za potpore za male pojedinačne mjere koje pokrivaju mreže NGA te potpore za građevinske radove povezane sa širokopojasnom mrežom i za pasivnu širokopojasnu infrastrukturu.

(17)

U pogledu infrastrukture brojne mjere koje države članice poduzimaju ne bi mogle predstavljati potpore jer ne ispunjavaju sve kriterije iz članka 107. stavka 1. UFEU-a, primjerice zato što korisnik ne obavlja gospodarsku djelatnost, zato što nema utjecaja na trgovinu među državama članicama ili zato što se mjera sastoji od naknade za uslugu od općega gospodarskog interesa koja ispunjava sve kriterije iz predmeta Altmark (6). Međutim, ako financiranje infrastrukture predstavlja državne potpore u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a, Komisiji bi trebalo omogućiti da odredi da su, pod određenim uvjetima, te potpore spojive s unutarnjim tržištem te da ne podliježu obvezi prijavljivanja. U odnosu na infrastrukturu, mali iznosi potpora za infrastrukturne projekte mogu biti učinkovit način podrške ciljevima Unije ako se potporama smanjuju troškovi te je ograničeno moguće narušavanje tržišnog natjecanja. Komisija bi stoga trebala moći izuzeti državne potpore za infrastrukturne projekte koji podupiru ciljeve navedene u ovoj Uredbi i koji podupiru druge ciljeve od zajedničkog interesa, posebno ciljeve Europe 2020 (7). To bi moglo uključivati podršku za projekte koji obuhvaćaju višesektorske mreže ili objekte gdje su potrebni relativno mali iznosi potpora. Međutim, skupna izuzeća mogu se odobriti samo za infrastrukturne projekte gdje Komisija ima dovoljno iskustva da odredi jasne i stroge kriterije spojivosti kojima se osigurava da je rizik od mogućeg narušavanja tržišnog natjecanja ograničen te da veliki iznosi potpora i dalje podliježu obvezi prijavljivanja u skladu s člankom 108. stavkom 3. UFEU-a.

(18)

Prikladno je da Komisija, prilikom donošenja uredbi kojima se određene kategorije potpora izuzimaju od obveze prijavljivanja predviđene u članku 108. stavku 3. UFEU-a, točno navede svrhu potpora, kategorije korisnika i pragove kojima se ograničavaju izuzete potpore, uvjete kojima se uređuje kumulacija potpora i uvjete nadzora, kako bi se osigurala spojivost potpora, koje su predmet ove Uredbe, s unutarnjim tržištem.

(19)

Pragovi za svaku kategoriju potpora za koju Komisija donese uredbu o skupnom izuzeću mogu biti izraženi u smislu intenziteta potpora u odnosu na skup prihvatljivih troškova ili u smislu najvećih iznosa potpora. Nadalje, Komisiji bi također trebalo omogućiti donošenje skupnih izuzeća za određene vrste mjera koje uključuju državne potpore koje, zbog specifičnog načina na koji su oblikovane, ne mogu biti točno izražene u smislu intenziteta potpora ili najvećih iznosa potpora, kao što su instrumenti financijskog inženjeringa ili određeni oblici mjera za promicanje ulaganja rizičnog kapitala. Takve složene mjere mogu uključivati potpore na različitim razinama: za izravne korisnike, međukorisnike i neizravne korisnike. S obzirom na sve veću važnost takvih mjera i njihov doprinos ciljevima Unije, trebalo bi biti moguće njihovo izuzeće. Stoga bi trebalo omogućiti, u slučaju takvih mjera, da se odrede pragovi za dodjelu određenih potpora u smislu najviše razine podrške države za tu mjeru ili u vezi s njom. Najviša razina podrške države može se sastojati od nekog elementa podrške koji ne mora biti državna potpora, pod uvjetom da ta mjera uključuje barem neke elemente koje sadržavaju državne potpore u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a i koji nisu marginalni.

(20)

Može biti korisno odrediti pragove ili druge odgovarajuće uvjete kojima se zahtijeva dostavljanje obavijesti o dodjeli potpora kako bi se Komisiji omogućilo pojedinačno ispitivanje utjecaja određenih potpora na tržišno natjecanje i trgovinu među državama članicama te njihove spojivosti s unutarnjim tržištem.

(21)

Prikladno je Komisiji omogućiti da, pri donošenju uredbi kojima se određene vrste potpora izuzimaju od obveze prijavljivanja iz članka 108. stavka 3. UFEU-a, priloži dodatne detaljne uvjete kako bi se osigurala spojivost potpora, koje su predmet ove Uredbe, s unutarnjim tržištem.

(22)

Komisiji bi, uzimajući u obzir razvitak i funkcioniranje unutarnjeg tržišta, trebalo omogućiti da uredbom utvrdi da određene potpore ne ispunjavaju sve kriterije iz članka 107. stavka 1. UFEU-a te se stoga izuzimaju od postupka prijavljivanja utvrđenog u članku 108. stavku 3. UFEU-a, pod uvjetom da potpore koje se istom poduzetniku dodjeljuju tijekom određenog razdoblja ne prelaze određeni unaprijed utvrđeni iznos.

(23)

U skladu s člankom 108. stavkom 1. UFEU-a Komisija ima obvezu, u suradnji s državama članicama, neprestano nadzirati sve sustave postojećih potpora. U tu je svrhu, kao i radi osiguranja najvišeg mogućeg stupnja transparentnosti i odgovarajuće kontrole, poželjno da se Komisija pobrine za uspostavu pouzdanog sustava bilježenja i pohrane informacija o primjeni uredbi koje je donijela, koje su dostupne svim državama članicama, te da od država članica prima sve potrebne informacije o provedbi potpora izuzetih od obveze prijavljivanja, a koje se s državama članicama mogu ispitati i ocijeniti u okviru Savjetodavnog odbora za državne potpore. U tu je svrhu također poželjno da Komisija može zahtijevati dostavljanje takvih informacija u onoj mjeri u kojoj je potrebno kako bi se osigurala učinkovitost tog nadzora.

(24)

Države članice trebale bi pružiti sažetke informacija o potporama koje osiguravaju i koje su obuhvaćene uredbom o izuzeću. Objava tih sažetaka potrebna je kako bi se osigurala transparentnost mjera koje su usvojile države članice. Zahvaljujući razvoju elektroničkih komunikacijskih medija, objavljivanje sažetaka na internetskim stranicama Komisije brz je i učinkovit način kojim se osigurava transparentnost u korist zainteresiranih strana. Stoga bi te sažetke trebalo objavljivati na internetskim stranicama Komisije.

(25)

Nadzor nad dodjelom potpora uključuje iznimno složena i vrlo raznolika činjenična, pravna i gospodarska pitanja u okružju koje se neprekidno mijenja. Komisija bi stoga trebala redovito preispitivati kategorije potpora koje bi trebalo izuzeti od obveze prijavljivanja. Komisija bi trebala moći staviti izvan snage odnosno izmijeniti uredbe koje je donijela u skladu s ovom Uredbom ako se okolnosti promijene u pogledu bilo kojeg bitnog elementa koji je bio temelj za njihovo donošenje ili ako to nalažu postupni razvoj ili funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

(26)

Komisija bi, u bliskoj i stalnoj suradnji s državama članicama, trebala moći precizno definirati opseg tih uredbi i uvjete u vezi s njima. Radi osiguravanja suradnje između Komisije i nadležnih tijela država članica prikladno je savjetovati se sa Savjetodavnim odborom za državne potpore prije nego što Komisija donese bilo koju uredbu u skladu s ovom Uredbom.

(27)

Nacrti uredbi i drugi dokumenti koje Savjetodavni odbor za državne potpore treba ispitati u skladu s ovom Uredbom trebali bi biti objavljeni na internetskim stranicama Komisije kako bi se osigurala transparentnost.

(28)

Trebalo bi se savjetovati sa Savjetodavnim odborom za državne potpore prije objave nacrta uredbe. Međutim, u interesu transparentnosti, nacrt uredbe trebalo bi objaviti na internetskim stranicama Komisije u isto vrijeme kada se Komisija prvi put savjetuje sa Savjetodavnim odborom,

(a)

potpore u korist:

(b)

potpore usklađene s kartom koju je Komisija za svaku državu članicu odobrila za dodjelu regionalnih potpora.

(a)

svrha potpora;

(b)

kategorije korisnika;

(c)

pragovi izraženi u smislu intenziteta potpora u odnosu na skup prihvatljivih troškova ili u smislu najvećih iznosa potpora ili, za određene vrste potpora gdje može biti teško točno utvrditi intenzitet potpora ili iznos potpora, posebno kod određenih instrumenata financijskog inženjeringa ili ulaganja rizičnog kapitala ili onih slične naravi, u smislu najviše razine podrške države za tu mjeru ili u vezi s njom, ne dovodeći u pitanje kvalifikaciju dotičnih mjera u svjetlu članka 107. stavka 1. UFEU-a;

(d)

uvjeti kojima se uređuje kumulacija potpora;

(e)

uvjeti nadzora navedeni u članku 3.

(a)

odrediti pragovi ili drugi uvjeti za dostavljanje obavijesti o dodjeli pojedinačnih potpora;

(b)

isključiti određeni sektori iz područja njihove primjene;

(c)

pridodati daljnji uvjeti koji se odnose na spojivost potpora izuzetih na temelju takvih uredbi.

(a)

u trenutku objave bilo kojeg nacrta uredbe u skladu s člankom 6.;

(b)

prije donošenja svake uredbe.

24.9.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 248/9

(1)

Uredba Vijeća (EZ) br. 659/1999 (2) značajno je izmijenjena nekoliko puta (3). Radi jasnoće i racionalnosti tu bi Uredbu trebalo kodificirati.

(2)

Ne dovodeći u pitanje posebna postupovna pravila utvrđena u uredbama za određene sektore, ova Uredba bi se trebala primjenjivati na potpore u svim sektorima. Za potrebe primjene članaka 93. i 107. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), Komisija u skladu s člankom 108. UFEU-a ima posebnu nadležnost za odlučivanje o spojivosti državne potpore s načelima unutarnjeg tržišta pri preispitivanju postojećih potpora, odlučivanju o novim ili izmijenjenim potporama i poduzimanju radnji u vezi s nepoštovanjem njezinih odluka ili neispunjavanjem obveze prijave.

(3)

U kontekstu moderniziranog sustava pravila o državnim potporama kako bi se doprinijelo provedbi strategije Europa 2020. za rast i konsolidaciji proračuna, članak 107. UFEU-a trebao bi se primjenjivati učinkovito i ujednačeno diljem Unije. Uredbom (EZ) br. 659/1999 objedinjena je i ojačana prijašnja praksa Komisije za povećanje pravne sigurnosti i potporu razvoju politike državnih potpora u transparentnom okruženju.

(4)

U cilju osiguravanja pravne sigurnosti prikladno je da su okolnosti pod kojima se neka potpora treba smatrati postojećom potporom definirane. Dovršenje i unaprjeđenje unutarnjeg tržišta predstavlja postupan proces koji se odražava u stalnom razvoju politike državnih potpora. Slijedom ovakvog razvoja, određene mjere, koje u trenutku početka njihove primjene nisu predstavljale državnu potporu, u međuvremenu su mogle postati državnom potporom.

(5)

U skladu s člankom 108. stavkom 3. UFEU-a, Komisija treba biti obaviještena o svim planovima dodjele novih potpora te se oni ne bi trebali provoditi prije nego što ih Komisija odobri.

(6)

U skladu s člankom 4. stavkom 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU), države članice obvezne su surađivati s Komisijom i dostavljati joj sve potrebne podatke kako bi se Komisiji omogućilo izvršavanje njezinih dužnosti prema ovoj Uredbi.

(7)

Razdoblje u kojem Komisija treba obaviti prethodno ispitivanje prijavljene potpore trebalo bi biti određeno na dva mjeseca od primitka potpune prijave ili od datuma primitka valjano obrazložene izjave dotične države članice koja smatra da je prijava potpuna, jer dodatni podaci koje je Komisija zatražila nisu dostupni ili su već bili dostavljeni. Zbog razloga pravne sigurnosti, taj postupak ispitivanja trebalo bi zaključiti odlukom.

(8)

U svim slučajevima u kojima Komisija slijedom prethodnog ispitivanja ne može ustanoviti je li potpora spojiva s načelima unutarnjeg tržišta, trebalo bi pokrenuti službeni istražni postupak kako bi se Komisiji omogućilo prikupljanje svih podataka koji su joj potrebni za ocjenu sukladnosti predmetne potpore te se zainteresiranim stranama omogućilo iznošenje svojih primjedbi. Prava zainteresiranih strana mogu se na najbolji način zaštititi u okviru službenog istražnog postupka predviđenog člankom 108. stavkom 2. UFEU-a.

(9)

Kako bi se procijenila spojivost s unutarnjim tržištem svih prijavljenih ili nezakonitih državnih potpora za koje Komisija ima isključivu nadležnost na temelju članka 108. UFEU-a, primjereno je osigurati da Komisija, u svrhu provođenja pravila o državnim potporama, ima ovlasti zatražiti sve potrebne tržišne podatke od bilo koje države članice, poduzetnika ili udruženja poduzetnika kad god sumnja u spojivost dotične mjere potpore s pravilima Unije te je stoga pokrenula postupak službene istrage. Komisija bi se osobito trebala koristiti tim ovlastima u slučajevima koji zahtijevaju složeno sadržajno ocjenjivanje. Pri odlučivanju o korištenju tim ovlastima, Komisija bi trebala voditi računa o trajanju prethodnog ispitivanja.

(10)

Radi ocjenjivanja spojivosti mjere potpore nakon pokretanja službenog istražnog postupka, osobito u pogledu tehnički složenih slučajeva koji podliježu sadržajnom ocjenjivanju, Komisija bi trebala moći, jednostavnim zahtjevom ili odlukom, zatražiti od bilo koje države članice, poduzetnika ili udruženja poduzetnika da joj dostavi sve tržišne podatke potrebne za ocjenjivanje ako podaci koje je dotična država članica dostavila tijekom prethodnog ispitivanja nisu dostatni, vodeći računa o načelu proporcionalnosti, osobito u odnosu na male i srednje poduzetnike.

(11)

S obzirom na poseban odnos između korisnika potpora i dotične države članice, Komisija bi trebala moći zatražiti podatke od korisnika potpore samo u dogovoru s dotičnom državom članicom. Dostavljanje podataka od strane korisnika odnosne mjere potpore ne predstavlja pravnu osnovu za bilateralne pregovore između Komisije i dotičnog korisnika.

(12)

Komisija bi trebala odabrati primatelje zahtjeva za dostavljanje podataka na temelju objektivnih kriterija, prilagođenih svakom pojedinom slučaju, pritom osiguravajući da je, prilikom slanja zahtjeva uzorku poduzetnika ili udruženja poduzetnika, uzorak primatelja reprezentativan za svaku kategoriju. Traženi podaci prvenstveno bi trebali obuhvaćati činjenične podatke o trgovačkom društvu i tržišne podatke te analizu funkcioniranja tržišta utemeljenu na činjenicama.

(13)

Komisija bi, kao pokretač postupka, trebala biti odgovorna kako za potvrđivanje prijenosa podataka od strane države članice, poduzetnika ili udruženja poduzetnika ili treće države tako i za navodne tajnosti podataka koji se otkrivaju.

(14)

Komisija bi trebala moći osigurati ispunjenje zahtjeva za dostavljanje podataka poslanih bilo kojem poduzetniku ili udruženju poduzetnika, prema potrebi, proporcionalnim novčanim kaznama i periodičnim penalima. Prilikom određivanja iznosa novčanih kazni i periodičnih penala, Komisija bi trebala voditi računa o načelima proporcionalnosti i primjerenosti, osobito s obzirom na male i srednje poduzetnike. Prava stranaka, od kojih se traži dostava podatka, trebala bi se štititi pružanjem mogućnosti iskazivanja njihovih stajališta prije donošenja bilo kakve odluke o izricanju novčanih kazni ili periodičnih penala. Sud Europske unije trebao bi imati neograničenu nadležnost u odnosu na navedene novčane kazne i periodične penale u skladu s člankom 261. UFEU-a.

(15)

Vodeći računa o načelima proporcionalnosti i primjerenosti, Komisija bi trebala moći umanjiti periodične penale ili ih u potpunosti ukinuti kada primatelji zahtjeva dostave zatražene podatke, čak i nakon isteka roka.

(16)

Novčane kazne i periodični penali ne primjenjuju se na države članice s obzirom na to da je njihova dužnost iskreno surađivati s Komisijom u skladu s člankom 4. stavkom 3. UEU-a te dostaviti Komisiji sve podatke potrebne za obavljanje njezinih dužnosti na temelju ove Uredbe.

(17)

Nakon što razmotri primjedbe pristigle od zainteresiranih strana, Komisija bi trebala zaključiti svoj postupak ispitivanja donošenjem konačne odluke, i to čim se otklone sve sumnje. Prikladno je, u slučaju ako se postupak ispitivanja ne zaključi u razdoblju od 18 mjeseci od njegovog pokretanja, da predmetna država članica ima mogućnost zatražiti odluku koju bi Komisija trebala donijeti u roku od dva mjeseca.

(18)

Kako bi se zaštitila prava na obranu dotične države članice, trebali bi joj se dostaviti primjerci zahtjeva za dostavljanje podataka poslanih drugim državama članicama, poduzetnicima, udruženjima poduzetnika, te bi joj se trebalo omogućiti očitovanje o zaprimljenim primjedbama. Trebalo bi joj također priopćiti nazive poduzetnika i udruženja poduzetnika od kojih su zatraženi podaci, ako ti subjekti nisu iskazali opravdani interes za zaštitu njihova identiteta.

(19)

Komisija bi trebala voditi računa o opravdanim interesima poduzetnika za zaštitu njihovih poslovnih tajni. Ona ni u jednoj odluci ne bi trebala moći koristiti povjerljive podatke koje su dostavili primatelji zahtjeva za dostavljanje podataka, koji se ne mogu objediniti ili na drugi način učiniti anonimnima, osim ako je prethodno dobila njihovu suglasnost za otkrivanje tih podataka dotičnoj državi članici.

(20)

U slučajevima u kojima se ne čini da su takvi podaci koji su označeni kao povjerljivi obuhvaćeni obvezama čuvanja poslovne tajne, primjereno je imati mehanizam kojim Komisija može odlučiti u kojoj se mjeri ti podaci smiju otkriti. U svakoj takvoj odluci o odbijanju tvrdnje o povjerljivosti podataka trebalo bi naznačiti razdoblje na kraju kojeg će se podaci otkriti kako bi primatelj zahtjeva za objavljivanje podataka mogao iskoristiti svaku dostupnu sudsku zaštitu, uključujući privremenu mjeru.

(21)

Radi osiguravanja ispravne i učinkovite primjene pravila o državnim potporama, Komisiji bi trebalo ostaviti mogućnost opoziva odluke donesene na temelju netočnih podataka.

(22)

Kako bi osigurala poštovanje članka 108. UFEU-a, a posebno obveze prijave i klauzule o mirovanju iz članka 108. stavka 3., Komisija bi trebala ispitati sve slučajeve nezakonitih potpora. U interesu transparentnosti i pravne sigurnosti, trebalo bi utvrditi postupke koje treba primijeniti u takvim slučajevima. U slučaju kada neka država članica nije ispoštovala obvezu prijave ili klauzulu o mirovanju, Komisija ne bi trebala biti ograničena rokovima.

(23)

Na vlastitu inicijativu Komisija bi trebala moći ispitati podatke koji se, bez obzira na njihov izvor, odnose na nezakonite potpore kako bi osigurala usklađenost s člankom 108. UFEU-a, a posebno s obvezom prijave i klauzulom o mirovanju iz članka 108. stavka 3. UFEU-a i ocijenila spojivost potpore s unutarnjim tržištem.

(24)

U slučajevima nezakonitih potpora, Komisija bi trebala imati pravo pribaviti sve potrebne podatke koji joj omogućuju da donese odluku te, kada je to potrebno, odmah ponovno uspostavi nenarušeno tržišno natjecanje. Stoga je prikladno omogućiti Komisiji da usvoji privremene mjere upućene dotičnoj državi članici. Privremene mjere mogu biti u obliku naloga za dostavljanje podataka, naloga za obustavu djelovanja i naloga za uspostavu prethodnog stanja. Komisiji bi trebalo biti omogućeno da u slučaju nepridržavanja naloga za dostavljanje podataka donese odluku na temelju raspoloživih podataka, a da u slučaju nepridržavanja naloga za obustavu djelovanja i naloga za uspostavu prethodnog stanja predmet uputi izravno Sudu, u skladu s člankom 108. stavkom 2. drugim podstavkom UFEU-a.

(25)

U slučaju nezakonitih potpora koje nisu spojive s načelima unutarnjeg tržišta, trebalo bi ponovno uspostaviti djelotvorno tržišno natjecanje. U tu svrhu potrebno je bez odgađanja provesti povrat potpore, uključujući kamate. Prikladno je da se povrat sredstava potpore provede u skladu s postupcima utvrđenim nacionalnim pravom. Primjena tih postupaka ne bi smjela onemogućiti neposredno i stvarno izvršenje odluke Komisije, te tako otežati ponovnu uspostavu djelotvornog tržišnog natjecanja. Radi postizanja tog cilja, države članice trebale bi poduzeti sve potrebne mjere kojima se osigurava učinkovitost odluke Komisije.

(26)

Radi pravne sigurnosti primjereno je osigurati rok zastare od 10 godina u vezi sa slučajevima nezakonitih potpora, nakon isteka kojeg se više ne može naložiti povrat iznosa potpore.

(27)

Radi pravne sigurnosti primjereno je osigurati rokove zastare za izricanje i izvršenje novčanih kazni i periodičnih penala.

(28)

Zlouporaba potpore može proizvesti učinke na funkcioniranje unutarnjeg tržišta koji su slični učincima nezakonite potpore, te bi stoga trebala podlijegati sličnim postupcima. Za razliku od nezakonite potpore, potpora koja je moguće bila zlouporabljena je potpora koju je Komisija prethodno odobrila. Stoga Komisiji ne bi trebalo biti dopušteno koristiti nalog za povrat sredstava potpore u vezi sa zlouporabom potpore.

(29)

U skladu s člankom 108. stavkom 1. UFEU-a Komisija je obvezana, u suradnji s državama članicama, neprestano nadzirati sve sustave postojećih potpora. U interesu transparentnosti i pravne sigurnosti, prikladno je odrediti opseg suradnje na temelju tog članka.

(30)

Kako bi se osigurala sukladnost postojećih programa potpora s načelima unutarnjeg tržišta te u skladu s člankom 108. stavkom 1. UFEU-a, Komisija bi trebala predložiti odgovarajuće mjere u slučaju kada postojeći program potpora nije u skladu ili je prestao biti u skladu s načelima unutarnjeg tržišta i pokrenuti postupak predviđen člankom 108. stavkom 2. UFEU-a ako dotična država članica odbije provesti predložene mjere.

(31)

Prikladno je navesti sve mogućnosti koje treće strane imaju za obranu svojih interesa u postupcima vezanim uz državne potpore.

(32)

Pritužbe su osnovni izvor podataka za otkrivanje povreda pravila Unije o državnim potporama. Kako bi se osigurala kvaliteta pritužbi podnesenih Komisiji te istodobno transparentnost i pravna sigurnost, primjereno je odrediti uvjete koje bi pritužba trebala ispunjavati da bi Komisija dobila podatke o navodnom slučaju nezakonite potpore i da bi se pokrenulo prethodno ispitivanje. Podneske koji ne ispunjavaju te uvjete trebalo bi tretirati kao opće tržišne podatke i ne bi nužno trebali dovoditi do ex officio istragâ.

(33)

Od podnositelja pritužbi trebalo bi zahtijevati da dokažu da su zainteresirane strane u smislu članka 108. stavka 2. UFEU-a i članka 1. točke (h) ove Uredbe. Od njih bi također trebalo zahtijevati da dostave određene podatke u obliku za koji bi Komisija trebala imati ovlasti da ga odredi u provedbenoj odredbi. Da se potencijalni podnositelji pritužbi ne bi obeshrabrili, ta provedbena odredba trebala bi uzeti u obzir da zahtjevi postavljeni zainteresiranim stranama za podnošenje pritužbe ne bi trebali biti preteški.

(34)

Kako bi se osiguralo da Komisija dosljedno rješava slična pitanja na čitavom unutarnjem tržištu, primjereno je odrediti posebne pravne osnove za pokretanje istraga gospodarskih sektora ili određenih instrumenata potpore u nekoliko država članica. Radi proporcionalnosti i s obzirom na veliko administrativno opterećenje koje takve istrage podrazumijevaju, sektorske bi se istrage trebale provoditi samo kada dostupni podaci potkrepljuju osnovanu sumnju da bi mjere državne potpore u određenom sektoru mogle značajno ograničiti ili narušiti tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu u nekoliko država članica ili da postojeće mjere potpore u određenom sektoru u nekoliko država članica nisu ili su prestale biti spojive s unutarnjim tržištem. Takve bi istrage Komisiji omogućile učinkovito i transparentno rješavanje pitanja horizontalnih državnih potpora te ex ante pregled dotičnog sektora.

(35)

Kako bi se Komisiji omogućilo učinkovito praćenje usklađenosti s odlukama Komisije i olakšala suradnja između Komisije i država članica s ciljem neprestanog nadziranja svih postojećih programa potpora u skladu s člankom 108. stavkom 1. UFEU-a, potrebno je odrediti opću obvezu izvješćivanja u vezi sa svim postojećim programima potpore.

(36)

U slučaju kada Komisija ima ozbiljne sumnje u pogledu pridržavanja njezinih odluka, trebala bi bi imati na raspolaganju dodatne instrumente koji bi joj omogućili prikupljanje podataka neophodnih za provjeru da li se njezine odluke učinkovito poštuju. U tu svrhu posjeti radi praćenja stanja na licu mjesta smatraju se odgovarajućim i korisnim instrumentom, a posebno u slučajevima u kojima je možda došlo do zlouporabe potpore. Stoga bi Komisija trebala biti ovlaštena za poduzimanje posjeta radi praćenja stanja na licu mjesta i trebala bi ostvariti suradnju s nadležnim tijelima države članice ako se neki poduzetnik usprotivi takvoj posjeti.

(37)

Dosljedna primjena pravilâ o državnim potporama također zahtijeva da se utvrde oblici suradnje između sudova država članica i Komisije. Ta suradnja važna je za sve sudove država članica koji primjenjuju članak 107. stavak 1. i članak 108. UFEU-a. Posebno, nacionalnim bi sudovima trebalo omogućiti da od Komisije zatraže podatke ili mišljenje o točkama koje se odnose na primjenu pravila o državnim potporama. Komisija bi također trebala moći dostaviti pismena ili usmena očitovanja sudovima od kojih se zahtijeva primjena članka 107. stavka 1. ili članka 108. UFEU-a. Kada tako pomaže nacionalnim sudovima, Komisija bi trebala djelovati u skladu sa svojom dužnošću obrane javnog interesa.

(38)

Ta očitovanja i mišljenja Komisije ne bi trebala dovoditi u pitanje članak 267. UFEU-a i ne bi trebala biti pravno obvezujuća za nacionalne sudove. Ona bi se trebala dostavljati sukladno nacionalnim postupovnim propisima i praksi, uključujući i one propise koji se odnose na zaštitu prava strana, uz potpuno poštovanje neovisnosti nacionalnih sudova. Očitovanja koja Komisija podnosi na vlastitu inicijativu trebala bi biti ograničena na slučajeve koji su važni za dosljednu primjenu članka 107. stavka 1. ili članka 108. UFEU-a, posebno na slučajeve koji su značajni za izvršavanje ili daljnji razvoj sudske prakse Unije u odnosu na državne potpore.

(39)

U interesu transparentnosti i pravne sigurnosti, prikladno je upoznavati javnost s odlukama Komisije, uz istodobno pridržavanje načela da su odluke u slučajevima državne potpore upućene dotičnoj državi članici. Stoga je prikladno objaviti sve odluke koje bi mogle imati utjecaja na interese zainteresiranih strana, i to u cijelosti ili u sažetom obliku, ili pak staviti na raspolaganje zainteresiranim stranama preslike tih odluka ako iste nisu objavljene ili nisu objavljene u cijelosti.

(40)

Prilikom objavljivanja svojih odluka Komisija bi trebala poštovati pravila o čuvanju poslovne tajne, uključujući zaštitu svih povjerljivih podataka i osobnih podataka, u skladu s člankom 339. UFEU-a.

(41)

Komisija bi, u bliskoj vezi sa Savjetodavnim odborom za državne potpore, trebala moći usvojiti provedbene odredbe kojima se utvrđuju detaljna pravila u vezi s postupcima iz ove Uredbe,

(a)

„potpora” znači svaka mjera koja ispunjava sve kriterije utvrđene u članku 107. stavku 1. UFEU-a;

(b)

„postojeća potpora” znači:

(c)

„nova potpora” znači svaka potpora, to jest programi potpora i pojedinačna potpora koje ne predstavljaju postojeću potporu, uključujući i izmjene postojećih potpora;

(d)

„program potpora” znači svaki akt na temelju kojega se, bez potrebe za donošenjem daljnjih provedbenih mjera, pojedinačne potpore mogu dodjeljivati poduzetnicima određenima u okviru tog akta u općem i apstraktnom smislu, kao i svaki akt na temelju kojega se potpora koja nije povezana s određenim projektom može dodjeljivati jednom ili više poduzetnika tijekom neodređenog vremenskog razdoblja i/ili u neodređenom iznosu;

(e)

„pojedinačna potpora” znači potpora koja se ne dodjeljuje na temelju programa potpora i svaka potpora koja podliježe obvezi prijave, a dodjeljuje se na temelju programa potpora;

(f)

„nezakonita potpora” znači nova potpora čija je primjena u suprotnosti s člankom 108. stavkom 3. UFEU-a;

(g)

„zlouporaba potpore” znači potpora koju korisnik rabi u suprotnosti s odlukom donesenom u skladu s člankom 4. stavkom 3. ili člankom 7. stavkom 3. ili 4. Uredbe (EZ) br. 659/1999 ili s člankom 4. stavkom 3. ili člankom 9. stavkom 3. ili 4. ove Uredbe;

(h)

„zainteresirana strana” znači svaka država članica i svaka osoba, poduzetnik ili udruženje poduzetnika na čije bi interese mogla utjecati dodjela neke potpore, a posebno korisnik potpore, konkurentski poduzetnici i trgovinske udruge.

(a)

ako su ograničeni na službene istražne postupke za koje je Komisija utvrdila da su dosad bili neučinkoviti; i

(b)

ako se radi o korisnicima potpore, ako dotična država članica pristane ispuniti zahtjev.

(a)

dostave netočne ili obmanjujuće podatke u odgovoru na zahtjev podnesen u skladu s člankom 7. stavkom 6.;

(b)

dostave netočne, nepotpune ili obmanjujuće podatke u odgovoru na odluku donesenu na temelju članka 7. stavka 7. ili ne dostave podatke u predviđenom roku.

(a)

u skladu s uvriježenom praksom, ne postoje sumnje u pogledu činjenice da dotična mjera predstavlja potporu;

(b)

postoji potreba za žurnim djelovanjem;

(c)

prisutna je ozbiljna opasnost od nanošenja znatne i nepopravljive štete nekom konkurentu.

(a)

zaprimanjem odluke kojom se mijenja prvobitno utvrđen iznos novčane kazne ili periodičnog penala ili odbijanjem zahtjeva za promjenu tih iznosâ;

(b)

svakom radnjom države članice, koja djeluje na zahtjev Komisije, ili Komisije, kojoj je namjera izvršiti plaćanje novčane kazne ili periodičnog penala.

(a)

primatelju zahtjeva za objavljivanje podataka traje rok za plaćanje;

(b)

je izvršenje plaćanja prekinuto sukladno odluci Suda Europske unije.

(a)

znatnu izmjenu programa potpore; ili

(b)

uvođenje postupovnih uvjeta; ili

(c)

ukidanje programa potpore.

(a)

stupiti u sve prostorije i na sva zemljišta dotičnog poduzetnika;

(b)

zatražiti usmena objašnjenja na licu mjesta;

(c)

ispitati knjige i drugu poslovnu evidenciju te uzeti ili zahtijevati preslike.

(a)

oblikom, sadržajem i drugim pojedinostima prijave;

(b)

oblikom, sadržajem i drugim pojedinostima godišnjih izvješća;

(c)

oblikom, sadržajem i drugim pojedinostima pritužbi podnesenih u skladu s člankom 12. stavkom 1. i člankom 24. stavkom 2.;

(d)

pojedinostima rokova i njihova određivanja; i

(e)

kamatnom stopom iz članka 16. stavka 2.

24.9.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 248/30

(1)

Uredbom Vijeća (EU) 2015/104 (2) utvrđuju se kvote za 2015.

(2)

Prema informacijama koje je primila Komisija, za ulove stoka iz Priloga ovoj Uredbi ostvarene plovilima koja plove pod zastavom države članice iz tog Priloga ili su registrirana u toj državi članici iscrpljena je kvota dodijeljena za 2015.

(3)

Stoga je potrebno zabraniti aktivnosti ribolova za taj stok,

24.9.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 248/32

(1)

Uredbom Vijeća (EU) 2015/104 (2) utvrđuju se kvote za 2015.

(2)

Prema informacijama koje je primila Komisija, za ulove stoka iz Priloga ovoj Uredbi ostvarene plovilima koja plove pod zastavom države članice iz tog Priloga ili su registrirana u toj državi članici iscrpljena je kvota dodijeljena za 2015.

(3)

Stoga je potrebno zabraniti aktivnosti ribolova za taj stok,

24.9.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 248/34

(1)

Uredbom Vijeća (EU) 2015/104 (2) utvrđuju se kvote za 2015.

(2)

Prema informacijama koje je primila Komisija, za ulove stoka iz Priloga ovoj Uredbi ostvarene plovilima koja plove pod zastavom države članice iz tog Priloga ili su registrirana u toj državi članici iscrpljena je kvota dodijeljena za 2015.

(3)

Stoga je potrebno zabraniti aktivnosti ribolova za taj stok,

24.9.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 248/36

(1)

Uredbom Vijeća (EU) 2015/104 (2) utvrđuju se kvote za 2015.

(2)

Prema informacijama koje je primila Komisija, za ulove stoka iz Priloga ovoj Uredbi ostvarene plovilima koja plove pod zastavom države članice iz tog Priloga ili su registrirana u toj državi članici iscrpljena je kvota dodijeljena za 2015.

(3)

Stoga je potrebno zabraniti aktivnosti ribolova za taj stok,

24.9.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 248/38

(1)

U skladu s člankom 53. stavkom 1. prvim podstavkom Uredbe (EU) br. 1151/2012, Komisija je ispitala zahtjev Francuske za odobrenje izmjene specifikacije za zaštićenu oznaku izvornosti „Rocamadour”, registriranu u skladu s Uredbom Komisije (EZ) br. 38/1999 (2) kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 939/2008 (3).

(2)

Budući da predmetna izmjena nije manja u smislu članka 53. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1151/2012, Komisija je u skladu s člankom 50. stavkom 2. točkom (a) te Uredbe objavila zahtjev za izmjenu u Službenom listu Europske unije  (4).

(3)

Budući da Komisiji nije dostavljen ni jedan prigovor u smislu članka 51. Uredbe (EU) br. 1151/2012, izmjenu specifikacije potrebno je odobriti,

24.9.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 248/39

(1)

U skladu s člankom 53. stavkom 1. prvim podstavkom Uredbe (EU) br. 1151/2012, Komisija je ispitala zahtjev Slovenije za odobrenje izmjene specifikacije za zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla„Zgornjesavinjski želodec”, registriranu u skladu s Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 1154/2011 (2).

(2)

Budući da predmetna izmjena nije manja u smislu članka 53. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1151/2012, Komisija je u skladu s člankom 50. stavkom 2. točkom (a) te Uredbe objavila zahtjev za izmjenu u Službenom listu Europske unije  (3).

(3)

Budući da Komisiji nije dostavljen ni jedan prigovor u smislu članka 51. Uredbe (EU) br. 1151/2012, izmjenu specifikacije potrebno je odobriti,

24.9.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 248/40

(1)

U skladu s člankom 53. stavkom 1. prvim podstavkom Uredbe (EU) br. 1151/2012, Komisija je ispitala zahtjev Španjolske za odobrenje izmjene specifikacije za zaštićenu oznaku izvornosti „Montes de Toledo”, registriranu u skladu s Uredbom Komisije (EZ) br. 1187/2000 (2) kako je izmijenjena Uredbom (EU) br. 593/2010 (3).

(2)

Budući da predmetna izmjena nije manja u smislu članka 53. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1151/2012, Komisija je u skladu s člankom 50. stavkom 2. točkom (a) te Uredbe objavila zahtjev za izmjenu u Službenom listu Europske unije  (4).

(3)

Budući da Komisiji nije dostavljen ni jedan prigovor u smislu članka 51. Uredbe (EU) br. 1151/2012, izmjenu specifikacije potrebno je odobriti,

24.9.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 248/41

(1)

U skladu s člankom 7. stavkom 1. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 611/2014 (2), prvo trogodišnje razdoblje za programe rada za potporu u sektoru maslinova ulja i stolnih maslina iz članka 29. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1308/2013 započelo je 1. travnja 2015.

(2)

U skladu s člankom 3. stavkom 2. Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 615/2014 (3), države članice trebaju do 31. svibnja 2015. platiti prvi obrok predujma organizacijama korisnicama u vezi s prvom godinom provedbe odobrenih programâ rada. Kako je navedeno u članku 4. stavku 1. te Uredbe, takvi predujmovi podliježu polaganju sredstva osiguranja od strane organizacije korisnice.

(3)

U Grčkoj su zbog prevladavajućih gospodarskih i bankarskih uvjeta određeni odobreni programi rada stavljeni na mirovanje s obzirom na to da njihove organizacije korisnice nisu bile u mogućnosti pravovremeno položiti tražena sredstva osiguranja. Stoga im Grčka do 31. svibnja 2015. nije mogla platiti prvi obrok.

(4)

S obzirom na tu situaciju i kako bi se omogućila provedba svih odobrenih programa rada, potrebno je predvidjeti odstupanje od članka 3. stavka 2. Provedbene uredbe (EU) br. 615/2014 da bi se Grčkoj omogućilo plaćanje odgovarajućeg prvog obroka do 15. listopada 2015.

(5)

Kako bi se postigla brza provedba, ova Uredba trebala bi se primjenjivati od sljedećeg dana od dana objave.

(6)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora za zajedničku organizaciju poljoprivrednih tržišta,

24.9.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 248/43

(1)

Provedbenom uredbom (EU) br. 543/2011, prema ishodu Urugvajske runde multilateralnih pregovora o trgovini, utvrđuju se kriteriji kojima Komisija određuje paušalne vrijednosti za uvoz iz trećih zemalja, za proizvode i razdoblja određena u njezinu Prilogu XVI. dijelu A.

(2)

Paušalna uvozna vrijednost izračunava se za svaki radni dan, u skladu s člankom 136. stavkom 1. Provedbene uredbe (EU) br. 543/2011, uzimajući u obzir promjenjive dnevne podatke. Stoga ova Uredba treba stupiti na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije,

24.9.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 248/45

(1)

Uredba (EU) br. 1333/2014 Europske središnje banke (ESB/2014/48) (2) zahtijeva dostavljanje statističkih podataka od strane izvještajnih jedinica kako bi Europski sustav središnjih banaka u izvršavanju svojih zadaća mogao izraditi statistiku o transakcijama na tržištu novca.

(2)

Skup izvještajnih uputa koje utvrđuju iscrpne parametre za dostavljanje statističkih podataka u skladu s Uredbom (EU) br. 1333/2014 (ESB/2014/48) izdat će se nacionalnim središnjim bankama. Budući da izvještajne upute preciziraju niz bitnih uvjeta koji se pojavljuju u toj Uredbi, potrebno je, dosljednosti radi, unijeti te izmjene.

(3)

Uredbu (EU) br. 1333/2014 (ESB/2014/48) trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

24.9.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 248/53

(1)

Na temelju Odluke Vijeća 2010/570/EU, Euratom (2), mandat sadašnjih članova Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora istječe 20. rujna 2015. Članove bi stoga trebalo imenovati na razdoblje od pet godina počevši od 21. rujna 2015.

(2)

Svaka država članica trebala je dostaviti Vijeću popis kandidata koji se sastoji od predstavnika organizacija poslodavaca, zaposlenika i drugih predstavnika civilnog društva, osobito onih u socioekonomskom, građanskom, profesionalnom i kulturnom području, za imenovanje članovima Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora.

(3)

Ovoj Odluci slijedit će kasnije odluka o imenovanju onih članova čije imenovanje nije bilo priopćeno Vijeću do 8. rujna 2015.,

24.9.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 248/80

(1)

U skladu s člankom 78. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), u slučaju da se jedna ili više država članica nađu u hitnoj situaciji zbog iznenadnog priljeva državljana trećih zemalja, Vijeće, na prijedlog Komisije i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom, može usvojiti privremene mjere u korist dotične države članice ili dotičnih država članica.

(2)

U skladu s člankom 80. UFEU-a politike Unije u području graničnih kontrola, azila i useljavanja i njihovu provedbu trebaju biti uređene načelo solidarnosti i pravedne podjele odgovornosti među državama članicama, a akti Unije usvojeni u tom području trebaju sadržavati odgovarajuće mjere za primjenu tog načela.

(3)

Nedavna krizna situacija na Sredozemlju potaknula je institucije Unije da odmah priznaju postojanje izvanrednih migracijskih tokova u toj regiji i poduzmu konkretne mjere solidarnosti u korist najizloženijih država članica. Konkretno, na zajedničkom sastanku ministara vanjskih i unutarnjih poslova 20. travnja 2015. Komisija je predstavila plan od deset točaka o izravnom djelovanju koje treba poduzeti kao odgovor na tu krizu, uključujući obvezu razmatranja mogućnosti mehanizma hitnog premještanja.

(4)

Na sastanku 23. travnja 2015. Europsko vijeće odlučilo je, među ostalim, ojačati unutarnju solidarnost i odgovornost, a posebno se obvezalo povećati hitnu pomoć najizloženijim državama članicama i razmotriti mogućnosti organizacije hitnog premještanja među državama članicama na dobrovoljnoj osnovi te rasporediti timove Europskog potpornog ureda za azil (EASO) u najizloženije države članice s ciljem zajedničke obrade zahtjeva za međunarodnu zaštitu, uključujući registraciju i uzimanje otisaka prstiju.

(5)

U rezoluciji od 28. travnja 2015. Europski parlament ponovno je naglasio potrebu da Unija svoj odgovor na nedavne tragedije na Sredozemlju temelji na solidarnosti i pravednoj podjeli odgovornosti te pojača napore u tom području naspram onih država članica koje prihvaćaju najveći broj izbjeglica i podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, u apsolutnom ili relativnom smislu.

(6)

Pored mjera u području azila, najizloženije države članice trebale bi pojačati svoje napore u uspostavi mjera za suočavanje s tokovima mješovitih migracija na vanjskim granicama Europske unije. Takvim mjerama trebalo bi štititi prava onih kojima je potrebna međunarodna zaštita i spriječiti nezakonite migracije.

(7)

Na sastanku 25. i 26. lipnja 2015. Europsko vijeće je među ostalim odlučilo da bi se napredak trebao usporedno postići u pogledu triju ključnih dimenzija: premještanja/ponovnog naseljavanja, vraćanja/ponovnog prihvata/reintegracije i suradnje sa zemljama porijekla i tranzitnim zemljama. Europsko vijeće je, u svjetlu trenutačne hitne situacije i predanosti jačanju solidarnosti i odgovornosti, postiglo poseban dogovor o privremenom i iznimnom premještanju 40 000 osoba kojima je nedvojbeno potrebna međunarodna zaštita iz Italije i iz Grčke u druge države članice tijekom razdoblja od dvije godine, u čemu bi sudjelovale sve države članice.

(8)

Posebni položaji država članica proizlaze posebno iz migracijskih tokova u drugim geografskim regijama, kao što je migracijska ruta zapadnim Balkanom.

(9)

Nekoliko država članica suočilo se sa znatnim povećanjem ukupnog broja migranata, uključujući podnositelje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, koji su na njihova državna područja stigli u 2014., dok su neke i dalje suočene s takvom situacijom u 2015. Nekoliko država članica primilo je hitnu financijsku pomoć od Komisije i operativnu potporu od EASO-a kako bi im se pomoglo da se uspješnije nose s tim povećanjem.

(10)

Među državama članicama u kojima se bilježe situacije znatnog pritiska te u svjetlu nedavnih tragičnih događaja na Sredozemlju, Italija i Grčka posebno su izložene dosad nezabilježenom dotoku migranata, uključujući podnositelje zahtjeva za međunarodnu zaštitu kojima je nedvojbeno potrebna međunarodna zaštita, koji dolaze na njihova državna područja i stvaraju znatan pritisak na njihove migracijske sustave i sustave azila.

(11)

Razmatrajući poseban položaj država članica predstavnici vlada država članica koji su se sastali u okviru Vijeća konsenzusom su 20. srpnja 2015. usvojili rezoluciju o raspodjeli 40 000 osoba kojima je nedvojbeno potrebna međunarodna zaštita iz Grčke i Italije. Tijekom razdoblja od dvije godine 24 000 osoba bit će premješteno iz Italije, a 16 000 iz Grčke. Vijeće je 14. rujna 2015. donijelo Odluku (EU) 2015/1523 (2) kojom je predviđena uspostava privremenog i iznimnog mehanizma premještanja osoba kojima je nedvojbeno potrebna međunarodna zaštita iz Italije i Grčke u druge države članice.

(12)

Tijekom posljednjih mjeseci migracijski se pritisak naglo pojačao na južnim vanjskim kopnenim i morskim granicama, a pomicanje migracijskih tokova nastavilo se od središnjeg prema istočnom Sredozemlju i zapadnobalkanskoj ruti zbog rastućeg broja migranata koji dolaze u Grčku i iz Grčke. S obzirom na situaciju trebalo bi omogućiti daljnje privremene mjere kako bi se ublažio pritisak zbog povećanog broja zahtjeva za azil iz Italije i Grčke.

(13)

Prema podacima Europske agencije za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama (Frontex) središnja i istočna sredozemna ruta bila su glavna područja nezakonitih prelazaka granica Unije u prvih osam mjeseci 2015. Od početka 2015. oko 116 000 migranata nezakonitim je putem stiglo u Italiju (uključujući oko 10 000 nezakonitih migranata koje su registrirala lokalna tijela, ali ih Frontex još nije zabilježio u svojim podacima). U svibnju i lipnju 2015. Frontex je utvrdio 34 691 nezakonit prelazak granica, a tijekom srpnja i kolovoza 42 356, što je povećanje od 20 %. Grčka je 2015. također zabilježila snažan porast; u zemlju je pristiglo više od 211 000 nezakonitih migranata (uključujući oko 28 000 nezakonitih migranata koje su lokalna tijela registrirala, ali ih Frontex još nije zabilježio u svojim podacima). U svibnju i lipnju 2015. Frontex je utvrdio 53 624 nezakonita prelaska granica, a tijekom srpnja i kolovoza 137 000, što je povećanje od 250 %. Znatan udio ukupnog broja nezakonitih migranata u tim dvjema regijama činili su migranti s državljanstvima koja, na temelju podataka Eurostata, imaju visoku stopu priznavanja na razini Unije.

(14)

Prema podacima Eurostata i EASO-a 39 183 osobe u razdoblju od siječnja do srpnja 2015. zatražile su međunarodnu zaštitu u Italiji, u usporedbi s 30 755 u istom razdoblju 2014. (povećanje od 27 %). Slično je povećanje broja zahtjeva zabilježeno u Grčkoj sa 7 475 podnositelja zahtjeva (povećanje od 30 %).

(15)

U okviru migracijske politike i politike azila dosad su poduzete mnoge mjere radi pružanja potpore Italiji i Grčkoj, među ostalim pružanjem znatne hitne pomoći i operativne potpore EASO-a. Italija i Grčka bile su druga i treća najveća korisnica sredstava isplaćenih u razdoblju od 2007. do 2013. u okviru općeg programa „Solidarnost i upravljanje migracijskim tokovima” (SOLID), a uz to su tim dvjema državama dodijeljena znatna sredstva za hitne slučajeve. Italija i Grčka vjerojatno će ostati glavni korisnici Fonda za azil, migracije i integraciju (FAMI) u razdoblju od 2014. do 2020.

(16)

Zbog aktualne nestabilnosti i sukoba u neposrednom susjedstvu Italije i Grčke te posljedica migracijskih tokova za druge države članice, na njihove će se migracijske sustave i sustave azila vjerojatno i dalje stvarati znatan i povećan pritisak, uz znatan udio migranata kojima bi mogla biti potrebna međunarodna zaštita. To pokazuje da je zaista potrebno solidarizirati se s Italijom i Grčkom i dopuniti dosadašnja djelovanja privremenim mjerama u području azila i migracija.

(17)

Vijeće je 22. rujna 2015. zabilježilo voljnost i spremnost država članica da, u skladu s načelima solidarnosti i pravedne podjele odgovornosti među državama članicama kojima se vodi politika Unije o azilu i migracijama, sudjeluju u premještanju 120 000 osoba kojima je nedvojbeno potrebna međunarodna zaštita. Vijeće je stoga odlučilo donijeti ovu Odluku.

(18)

Trebalo bi napomenuti da se u Odluci (EU) 2015/1523 utvrđuje obveza Italije i Grčke da osiguraju strukturna rješenja kako bi ublažile izniman pritisak na svoje sustave azila i migracijske sustave uspostavom čvrstog i strateškog okvira kao odgovora na kriznu situaciju i jačanjem tekućeg procesa reformi u tim područjima. Hodogrami koje su Italija i Grčka u tu svrhu predstavile trebali bi biti prilagođeni na način da se u obzir uzme ova Odluka.

(19)

Imajući na umu da je Europsko vijeće postiglo dogovor o paketu međusobno povezanih mjera, Komisiji bi se, prema potrebi i nakon što se dotičnoj državi članici pruži prilika da izloži svoje stajalište, trebala povjeriti ovlast za suspenziju primjene ove Odluke na ograničeno razdoblje ako Italija ili Grčka u tom pogledu ne budu poštovale svoje obveze.

(20)

Od 26. rujna 2016.54 000 podnositelja zahtjeva trebalo bi razmjerno premjestiti iz Italije i Grčke u druge države članice. Vijeće i Komisija trebali bi stalno preispitivati stanje u vezi s masovnim priljevima državljana trećih zemalja u države članice. Komisija bi trebala prema potrebi podnositi prijedloge izmjene ove Odluke kako bi se odgovorilo na razvoj situacije na terenu i njezin učinak na mehanizam premještanja, kao i na novi pritisak na države članice, posebno najizloženije države članice. Komisija bi pri tome trebala uzeti u obzir stajališta vjerojatne države članice korisnice.

Ako bi se ova Odluka izmijenila u korist neke druge države članice, ta bi država članica, na dan stupanja na snagu relevantne odluke Vijeća o izmjeni, Vijeću i Komisiji trebala predstaviti hodogram koji bi trebao sadržavati odgovarajuće mjere u području azila, prvog prihvata i vraćanja u svrhu jačanja kapaciteta, kvalitete i učinkovitosti svojih sustava u tim područjima, kao i mjere za osiguravanje odgovarajuće provedbe ove Odluke kako bi joj se omogućilo da se, nakon prestanka primjene ove Odluke, bolje nosi s mogućim povećanim priljevom migranata na svojem državnom području.

(21)

Ako bi se neka država članica našla u sličnoj hitnoj situaciji zbog iznenadnog priljeva državljana trećih zemalja, Vijeće, na prijedlog Komisije i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom, može donijeti privremene mjere u korist dotične države članice, na temelju članka 78. stavka 3. UFEU-a. Takve mjere mogu uključivati, prema potrebi, suspenziju obveza te države članice predviđenih ovom Odlukom.

(22)

U skladu s člankom 78. stavkom 3. UFEU-a predviđene mjere u korist Italije i Grčke trebale bi biti privremene naravi. Razdoblje od 24 mjeseca razumno je s obzirom na to da je cilj osigurati da mjere predviđene ovom Odlukom imaju stvarni utjecaj u pogledu potpore Italiji i Grčkoj pri rješavanju znatnih migracijskih tokova na njihovim državnim područjima.

(23)

Mjere premještanja iz Italije i Grčke, predviđene ovom Odlukom, povlače za sobom privremeno odstupanje od pravila utvrđenog u članku 13. stavku 1. Uredbe (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (3) prema kojem bi Italija i Grčka inače bile odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu na temelju kriterija utvrđenih u poglavlju III. te uredbe, kao i privremeno odstupanje od postupovnih koraka, među ostalim rokova, utvrđenih u člancima 21., 22. i 29. te uredbe. Ostale odredbe Uredbe (EU) br. 604/2013, uključujući provedbena pravila utvrđena u Uredbi Komisije (EZ) br. 1560/2003 (4) i Provedbenoj uredbi Komisije (EU) br. 118/2014 (5) i dalje se primjenjuju, uključujući u njima navedena pravila u vezi s obvezom države članice koja obavlja transfer da pokrije troškove transfera podnositelja zahtjeva u državu članicu premještanja i u vezi sa suradnjom na transferima među državama članicama, kao i u vezi s prijenosom podataka putem elektroničke komunikacijske mreže „DubliNet”. Ova Odluka također povlači za sobom odstupanje od pristanka podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu kako je navedeno u članku 7. stavku 2. Uredbe (EU) br. 516/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (6).

(24)

Mjere premještanja ne oslobađaju države članice od primjene Uredbe (EU) br. 604/2013 u potpunosti, uključujući odredbe koje se odnose na spajanje obitelji, posebnu zaštitu maloljetnika bez pratnje i diskrecijsku klauzulu iz humanitarnih razloga.

(25)

Trebalo je odrediti koje kriterije primijeniti pri odlučivanju o tome koje podnositelje zahtjeva i koliko njih treba premjestiti iz Italije i iz Grčke, ne dovodeći u pitanje odluke na nacionalnoj razini o zahtjevima za azil. Jasan i upotrebljiv sustav predviđen je na temelju praga koji odgovara prosječnoj stopi odluka na razini Unije kojima se odobrava međunarodna zaštita u prvostupanjskim postupcima, kako je utvrdio Eurostat, u odnosu na ukupan broj prvostupanjskih odluka na razini Unije o zahtjevima za međunarodnu zaštitu, na temelju najnovijih dostupnih statističkih podataka. S jedne strane, tim bi se pragom moralo osigurati, u najvećoj mogućoj mjeri, da svi podnositelji zahtjeva kojima je nedvojbeno potrebna međunarodna zaštita mogu u potpunosti i brzo ostvariti svoja prava na zaštitu u državi članici premještanja. S druge strane, time bi se u najvećoj mogućoj mjeri moralo spriječiti da podnositelji zahtjeva za koje je vjerojatno da će primiti negativnu odluku u vezi sa zahtjevom budu premješteni u drugu državu članicu, čime bi se neopravdano produljio njihov boravak u Uniji. U ovoj Odluci trebalo bi upotrijebiti prag od 75 % temeljen na najnovijim ažuriranim tromjesečnim podacima Eurostata za prvostupanjske odluke.

(26)

Privremene mjere namijenjene su smanjenju znatnog pritiska na sustave azila Italije i Grčke, posebno premještanjem znatnog broja podnositelja zahtjeva kojima je nedvojbeno potrebna međunarodna zaštita, a koji su u državno područje Italije ili Grčke ušli nakon datuma početka primjene ove Odluke. Na temelju ukupnog broja državljana trećih zemalja koji su u 2015. u Italiju i Grčku ušli nezakonitim putem te broja onih kojima je nedvojbeno potrebna međunarodna zaštita, ukupno 120 000 podnositelja zahtjeva kojima je nedvojbeno potrebna međunarodna zaštita trebalo bi premjestiti iz Italije i iz Grčke. Taj broj odgovara približno 43 % ukupnog broja državljana trećih zemalja kojima je nedvojbeno potrebna međunarodna zaštita, a koji su u Italiju i Grčku u srpnju i kolovozu 2015. ušli nezakonito. Mjerom premještanja predviđenom u ovoj Odluci pravedno se raspodjeljuje opterećenje između Italije i Grčke, s jedne strane, i ostalih država članica, s druge strane, s obzirom na ukupne dostupne podatke o nezakonitim prelascima granica 2015. S obzirom na brojčane podatke, 13 % tih podnositelja zahtjeva trebalo bi premjestiti iz Italije, 42 % iz Grčke, a 45 % trebalo bi premjestiti kako je predviđeno u ovoj Odluci.

(27)

Država članica u roku od tri mjeseca od stupanja na snagu ove Odluke može, u izvanrednim okolnostima i navodeći opravdane razloge koji su u skladu s temeljnim vrijednostima Unije sadržanima u članku 2. Ugovora o Europskoj uniji, obavijestiti Komisiju i Vijeće o tome da ne može sudjelovati u procesu premještanja najviše 30 % podnositelja zahtjeva koji su joj dodijeljeni u skladu s ovom Odlukom. Takvim je izvanrednim okolnostima posebno obuhvaćena situacija karakterizirana iznenadnim masivnim priljevom državljana trećih zemalja u takvom broju koji stvara ekstreman pritisak čak i na dobro pripremljen sustav azila, koji inače djeluje u skladu s relevantnom pravnom stečevinom Unije koja se odnosi na azil, ili opasnošću od iznenadnog masivnog priljeva državljana trećih zemalja koji je toliko visoke vjerojatnosti da zahtijeva hitno djelovanje. Komisija bi nakon procjene Vijeću trebala podnijeti prijedloge provedbene odluke o privremenoj suspenziji premještanja najviše 30 % podnositelja zahtjeva koji su dodijeljeni dotičnoj državi članici. Kada je to opravdano, Komisija može predložiti produljenje roka za premještanje preostalog udjela za najviše 12 mjeseci nakon prestanka važenja ove Odluke.

(28)

Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu premještanja u slučaju razmjernog premještanja 54 000 podnositelja zahtjeva iz Italije i Grčke u druge države članice, u slučaju kada bi trebalo suspendirati sudjelovanje jedne ili više država članica u premještanju podnositelja zahtjeva, ili u slučaju da, nakon relevantnih obavijesti Vijeću, druga država članica/druge države članice ili pridružene države sudjeluju u premještanju, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Vijeću.

Dodjela tih ovlasti Vijeću opravdana je s obzirom na politički osjetljivu narav takvih mjera, koje se dotiču nacionalnih ovlasti u pogledu prihvata državljana trećih zemalja na državno područje država članica i potrebe da se mogu brzo prilagoditi situacijama.

(29)

Fondom za azil, migracije i integraciju (FAMI) osnovanim Uredbom (EU) br. 516/2014 pruža se potpora aktivnostima podjele opterećenja o kojima su se države članice usuglasile, a Fond je otvoren razvoju novih politika u tom području. Člankom 7. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 516/2014 predviđa se mogućnost da države članice provode djelovanja povezana s transferom podnositeljâ zahtjeva za međunarodnu zaštitu u okviru svojih nacionalnih programa, dok se člankom 18. te uredbe predviđa mogućnost dobivanja paušalnog iznosa od 6 000 EUR za transfer korisnika međunarodne zaštite iz druge države članice.

(30)

S ciljem provedbe načela solidarnosti i pravedne podjele odgovornosti te uzimajući u obzir da se ovom Odlukom dodatno razvija politika u tom području, primjereno je osigurati da države članice koje na temelju ove Odluke iz Italije i Grčke premjeste podnositelje zahtjeva kojima je nedvojbeno potrebna međunarodna zaštita dobiju paušalni iznos za svaku premještenu osobu jednak iznosu iz članka 18. Uredbe (EU) br. 516/2014, odnosno 6 000 EUR, a taj se iznos osigurava primjenom istih postupaka. To podrazumijeva i ograničeno, privremeno odstupanje od članka 18. te uredbe jer bi paušalni iznos trebao biti isplaćen s obzirom na premještene podnositelje zahtjeva, a ne s obzirom na korisnike međunarodne zaštite. Takvo privremeno proširenje opsega potencijalnih primatelja paušalnog iznosa nedvojbeno se smatra sastavnim dijelom hitnog programa uspostavljenog ovom Odlukom. Nadalje, kad je riječ o troškovima transfera osoba premještenih na temelju ove Odluke, primjereno je predvidjeti da Italija i Grčka dobiju paušalni iznos od najmanje 500 EUR za svaku osobu koju premjeste sa svojeg državnog područja, uzimajući u obzir stvarne troškove koji su potrebni za transfer podnositelja zahtjeva u državu članicu premještanja. Radi provedbe djelovanja na temelju ove Odluke države članice trebale bi imati pravo na dodatno pretfinanciranje koje bi bilo isplaćeno 2016. nakon revizije njihovih nacionalnih programa u okviru Fonda za azil, migracije i integraciju.

(31)

Potrebno je osigurati brzu uspostavu postupka premještanja te provedbu privremenih mjera uz blisku administrativnu suradnju država članica i operativnu potporu koju pruža EASO.

(32)

Tijekom čitavog postupka premještanja trebalo bi voditi računa o nacionalnoj sigurnosti i javnom redu, sve do provedbe transfera podnositelja zahtjeva. Uz potpuno poštovanje temeljnih prava podnositelja zahtjeva, uključujući relevantna pravila o zaštiti podataka, ako država članica ima opravdane razloge smatrati da podnositelj zahtjeva predstavlja opasnost za njezinu nacionalnu sigurnost ili javni red, o tome bi trebala obavijestiti druge države članice.

(33)

Pri odlučivanju koje bi podnositelje zahtjeva kojima je nedvojbeno potrebna međunarodna zaštita trebalo premjestiti iz Italije i iz Grčke, prednost bi trebalo dati ranjivim podnositeljima zahtjeva u smislu članaka 21. i 22. Direktive 2013/33/EU Europskog parlamenta i Vijeća (7). U tom pogledu od primarne bi važnosti trebale biti sve posebne potrebe podnositelja zahtjeva, uključujući njihovo zdravlje. Najbolji interesi djeteta trebali bi uvijek biti na prvom mjestu.

(34)

Integracija podnositelja zahtjeva kojima je očito potrebna međunarodna zaštita u društvo zemlje domaćina osnova je za pravilno funkcioniranje zajedničkog europskog sustava azila. Stoga bi, kako bi se odlučilo koja bi konkretna država članica trebala biti država članica premještanja, posebnu pozornost trebalo posvetiti posebnim kvalifikacijama i osobinama dotičnih podnositelja zahtjeva, kao što su njihove jezične vještine i druge osobne informacije temeljene na dokazanim obiteljskim, kulturnim ili društvenim vezama kojima bi se olakšala njihova integracija u državi članici premještanja. Kad je riječ o posebno ranjivim podnositeljima zahtjeva, trebalo bi procijeniti može li država članica premještanja tim podnositeljima zahtjeva pružiti odgovarajuću potporu i voditi računa o nužnosti pravedne raspodjele tih podnositelja zahtjeva među državama članicama. Uz dužno poštovanje načela nediskriminacije države članice premještanja mogu navesti svoje preferencije za podnositelje zahtjeva na temelju gore navedenih podataka, a na osnovi kojih Italija i Grčka, savjetujući se s EASO-om i, prema potrebi, časnicima za vezu, mogu izraditi popis mogućih podnositelja zahtjeva utvrđenih za premještanje u tu državu članicu.

(35)

Pravna i postupovna jamstva utvrđena u Uredbi (EU) br. 604/2013 i dalje se primjenjuju u pogledu podnositelja zahtjeva obuhvaćenih ovom Odlukom. Osim toga, podnositelje zahtjeva trebalo bi obavijestiti o postupku premještanja utvrđenom u ovoj Odluci te ih obavijestiti o odluci o premještanju koja predstavlja odluku o transferu u smislu članka 26. Uredbe (EU) br. 604/2013. S obzirom na to da podnositelj zahtjeva na temelju prava Unije nema pravo na odabir države članice odgovorne za njegov zahtjev, podnositelj zahtjeva trebao bi imati pravo na učinkovit pravni lijek protiv odluke o premještanju u skladu s Uredbom (EU) br. 604/2013 samo u pogledu poštovanja njegovih temeljnih prava. U skladu s člankom 27. te uredbe države članice u svojem nacionalnom pravu mogu predvidjeti da žalba na odluku o transferu ne suspendira automatski transfer podnositelja zahtjeva, ali da dotična osoba ima mogućnost zahtijevati suspenziju provedbe odluke o transferu do zaključenja postupka žalbe.

(36)

Prije i nakon transfera u države članice premještanja, podnositelji zahtjeva uživaju prava i jamstva predviđena u Direktivi 2013/32/EU (8) i Direktivi 2013/33/EU (9) Europskog parlamenta i Vijeća, među ostalim njihove posebne prihvatne i postupovne potrebe. Osim toga, Uredba (EU) br. 603/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (10) i dalje se primjenjuje na podnositelje zahtjeva obuhvaćene ovom Odlukom, a Direktiva 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (11) primjenjuje se na državljane trećih zemalja koji se vraćaju, a nemaju pravo ostanka na državnom području. Gore navedeno podliježe ograničenjima u primjeni tih direktiva.

(37)

U skladu s pravnom stečevinom Unije Italija i Grčka trebale bi osigurati čvrst mehanizam za identifikaciju, registraciju i uzimanje otisaka prstiju u postupku premještanja kako bi se brzo mogle identificirati osobe kojima je potrebna međunarodna zaštita i ispunjavaju uvjete za premještanje, kao i identificirati migrante koji nemaju pravo na međunarodnu zaštitu identificirati i stoga bi se trebali vratiti. To bi se također trebalo primjenjivati na osobe koje su na državno područje Italije ili Grčke stigle između 24. ožujka i 25. rujna 2015. kako bi ispunjavali uvjete za premještanje. Kada dobrovoljni povratak nije izvediv, a ostale mjere predviđene u Direktivi 2008/115/EZ nisu prikladne za sprečavanje sekundarnih kretanja, trebalo bi hitno i učinkovito primijeniti mjere zadržavanja u skladu s poglavljem IV. te direktive. Podnositelje zahtjeva koji izbjegavaju postupak premještanja trebalo bi isključiti iz premještanja.

(38)

Trebalo bi poduzeti mjere za sprečavanje sekundarnih kretanja premještenih osoba iz države članice premještanja u druge države članice, a kojim kretanjima bi se mogla onemogućiti učinkovita primjena ove Odluke. Države članice osobito bi trebale poduzeti potrebne preventivne mjere u području dostupnosti socijalnih naknada i pravnih lijekova, u skladu sa pravom Unije. Osim toga, podnositelje zahtjeva trebalo bi obavijestiti o posljedicama njihova daljnjeg nezakonitog kretanja unutar država članica i o činjenici da, ako im država članica premještanja odobri međunarodnu zaštitu, imaju pravo na prava povezana s međunarodnom zaštitom samo u toj državi članici.

(39)

Nadalje, u skladu s ciljevima utvrđenima u Direktivi 2013/33/EU, usklađivanje uvjeta prihvata među državama članicama trebalo bi doprinijeti ograničavanju sekundarnih kretanja podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu na koja utječu različiti uvjeti njihova prihvata. S ciljem postizanja istog cilja države članice trebale bi razmotriti nametanje obveza izvješćivanja i pružanje podnositeljima zahtjeva za međunarodnu zaštitu materijalnih uvjeta prihvata kao što su smještaj, hrana i odjeća samo u naravi, kao i, prema potrebi, osiguravanje izravnog transfera podnositelja zahtjeva u državu članicu premještanja. Jednako tako, kao što je predviđeno pravnom stečevinom u području azila i schengenskom pravnom stečevinom, tijekom razdoblja razmatranja zahtjeva za međunarodnu zaštitu države članice ne bi trebale, osim zbog ozbiljnih humanitarnih razloga, podnositeljima zahtjeva izdavati nacionalne putne isprave, niti pružati im druge poticaje, kao što su oni financijski, koji bi mogli olakšati njihovo nezakonito kretanje u druge države članice. U slučaju nezakonitih kretanja u druge države članice, od podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu ili korisnika međunarodne zaštite trebalo bi zahtijevati da se vrate u državu članicu premještanja, a ta bi ih država članica trebala prihvatiti bez odgađanja.

(40)

Kako bi se izbjegla sekundarna kretanja korisnika međunarodne zaštite, države članice također bi trebale obavijestiti korisnike o uvjetima pod kojima zakonito mogu ući i boraviti u drugoj državi članici te bi trebale moći nametnuti obveze izvješćivanja. U skladu s Direktivom 2008/115/EZ, države članice trebale bi od korisnika međunarodne zaštite koji nezakonito boravi na njezinu državnom području zahtijevati da se bez odgode vrati u državu članicu premještanja. U slučaju da osoba odbije dobrovoljno se vratiti, trebalo bi izvršiti prisilni povratak u državu članicu premještanja.

(41)

Osim toga, ako je to predviđeno nacionalnim pravom, u slučaju prisilnog povratka u državu članicu premještanja država članica koja izvršava prisilni povratak može odlučiti izdati nacionalnu zabranu ulaska koja bi na određeno vrijeme spriječila korisnika da ponovno uđe na državno područje te određene države članice.

(42)

S obzirom na to da je svrha ove Odluke suočavanje s hitnom situacijom i pružanje potpore Italiji i Grčkoj u jačanju njihovih sustava azila, njome bi im se trebalo omogućiti da, uz pomoć Komisije, s Islandom, Lihtenštajnom, Norveškom i Švicarskom sklope bilateralne dogovore o premještanju osoba koje su obuhvaćene područjem primjene ove Odluke. U takvim bi se dogovorima trebali odražavati i osnovni elementi ove Odluke, posebno oni koji se odnose na postupak premještanja te na prava i obveze podnositelja zahtjeva, kao i oni koji se odnose na Uredbu (EU) br. 604/2013.

(43)

Posebnu potporu koja se pruža Italiji i Grčkoj putem sustava premještanja trebalo bi dopuniti dodatnim mjerama koje bi se provodile od dolaska državljana trećih zemalja na državno područje Italije ili Grčke do završetka svih primjenjivih postupaka, što bi trebali koordinirati EASO i druge relevantne agencije poput Frontexa, koji koordiniraju vraćanje državljana trećih zemalja koji nemaju pravo ostanka na državnom području, u skladu s Direktivom 2008/115/EZ.

(44)

S obzirom na to da ciljeve ove Odluke ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega i učinaka djelovanja oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji (UEU). U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku ova Odluka ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(45)

Ovom se Odlukom poštuju temeljna prava i načela priznata u Povelji Europske unije o temeljnim pravima.

(46)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske s obzirom na područje slobode, sigurnosti i pravde, priloženog UEU-u i UFEU-u, te ne dovodeći u pitanje članak 4. tog protokola, Ujedinjena Kraljevina ne sudjeluje u donošenju ove Odluke te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(47)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske s obzirom na područje slobode, sigurnosti i pravde, priloženog UEU-u i UFEU-u, te ne dovodeći u pitanje članak 4. tog protokola, Irska ne sudjeluje u donošenju ove Odluke te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(48)

U slučaju da, nakon obavijesti koju je na temelju članka 4. Protokola br. 21. uputila država članica obuhvaćena tim protokolom, Komisija u skladu s člankom 331. stavkom 1. UFEU-a potvrdi sudjelovanje te države članice u ovoj Odluci, Vijeće bi trebalo odrediti broj podnositelja zahtjeva koje treba premjestiti u tu državu članicu. Vijeće bi također trebalo na odgovarajući način prilagoditi raspodjele u drugim državama članicama razmjerno smanjujući njihov udio.

(49)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, priloženog UEU-a i UFEU-a, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Odluke te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(50)

S obzirom na hitnost situacije, ova Odluka trebala bi stupiti na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije,

(a)

„zahtjev za međunarodnu zaštitu” znači zahtjev za međunarodnu zaštitu kako je definiran u članku 2. točki (h) Direktive 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća (12);

(b)

„podnositelj zahtjeva” znači državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva koja je podnijela zahtjev za međunarodnu zaštitu o kojem još nije donesena konačna odluka;

(c)

„međunarodna zaštita” znači status izbjeglice i status osobe kojoj je odobrena supsidijarna zaštita kako je definirano u članku 2. točki (e) odnosno točki (g) Direktive 2011/95/EU;

(d)

„članovi obitelji” znači članovi obitelji kako su definirani u članku 2. točki (g) Uredbe (EU) br. 604/2013;

(e)

„premještanje” znači transfer podnositelja zahtjeva s državnog područja države članice, koja je prema kriterijima utvrđenima u poglavlju III. Uredbe (EU) br. 604/2013 navedena kao odgovorna za razmatranje njegova zahtjeva za međunarodnu zaštitu, na državno područje države članice premještanja;

(f)

„država članica premještanja” znači država članica koja postaje odgovorna za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u skladu s Uredbom (EU) br. 604/2013 podnositelja zahtjeva nakon njegova premještanja na državno područje te države članice.

(a)

15 600 podnositelja zahtjeva premješta se iz Italije na državna područja ostalih država članica u skladu s tablicom iz Priloga I.

(b)

50 400 podnositelja zahtjeva premješta se iz Grčke na državna područja ostalih država članica u skladu s tablicom iz Priloga II.

(c)

54 000 podnositelja zahtjeva premješta se na državna područja ostalih država članica razmjerno brojkama utvrđenima u prilozima I. i II., u skladu sa stavkom 2. ovog članka ili izmjenom ove Odluke, kako je navedeno u članku 1. stavku 2. i u stavku 3. ovog članka.

(a)

pregled državljana trećih zemalja koji pristižu u Italiju i u Grčku, uključujući njihovu jasnu identifikaciju, uzimanje otisaka prstiju i registraciju i, gdje je to primjenjivo, registraciju njihovih zahtjeva za međunarodnu zaštitu i, na zahtjev Italije ili Grčke, njihovu početnu obradu;

(b)

pružanje informacija i prema potrebi posebne pomoći podnositeljima zahtjeva ili potencijalnim podnositeljima zahtjeva koji bi mogli biti predmet premještanja u skladu s ovom Odlukom;

(c)

pripremu i organizaciju operacija vraćanja državljana trećih zemalja koji se nisu prijavili za međunarodnu zaštitu ili čije je pravo da ostanu na državnom području prestalo.

(a)

država članica premještanja prima paušalni iznos od 6 000 EUR;

(b)

Italija ili Grčka primaju paušalni iznos od najmanje 500 EUR.

24.9.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 248/95

(1)

Direktivom 2009/138/EZ uspostavlja se bonitetni sustav za društva za osiguranje i reosiguranje u Uniji zasnovan na riziku. Potpuna primjena Direktive 2009/138/EZ na osiguravatelje i reosiguravatelje u Uniji započinje 1. siječnja 2016.

(2)

Premda će se Direktiva Solventnost II u cijelosti primjenjivati tek od 1. siječnja 2016., Komisija već može donijeti ovu Delegiranu odluku, u skladu s člankom 311. Direktive Solventnost II.

(3)

Članak 172. Direktive 2009/138/EZ odnosi se na istovjetnost regulatornog sustava solventnosti treće zemlje koji se primjenjuje na djelatnosti reosiguranja društava sa sjedištem u toj trećoj zemlji. Pozitivnom odlukom o istovjetnosti omogućuje se da se ugovori o reosiguranju sklopljeni s društvima koja imaju sjedište u toj trećoj zemlji tretiraju na isti način kao ugovori o reosiguranju sklopljeni s društvima koja imaju odobrenje za rad u skladu s tom Direktivom.

(4)

Članak 227. Direktive 2009/138/EZ odnosi se na istovjetnost za osiguravatelje iz trećih zemalja koji su dio grupe sa sjedištem u Uniji. Pozitivnom odlukom o istovjetnosti omogućuje se da takve grupe, ako se za izvještavanje na razini grupe kao metoda konsolidacije upotrebljava metoda odbitaka i agregiranja, za potrebe izračuna zahtjeva solventnosti i prihvatljivih vlastitih sredstava grupe uzmu u obzir izračun kapitalnih zahtjeva i raspoloživi kapital (vlastita sredstva) u skladu s pravilima jurisdikcije izvan Unije umjesto da ih izračunavaju na temelju Direktive 2009/138/EZ.

(5)

Članak 260. Direktive 2009/138/EZ odnosi se na istovjetnost društava za osiguranje i reosiguranje čije matično društvo ima sjedište izvan Unije. U skladu s člankom 261. stavkom 1. Direktive 2009/138/EZ, države članice se u slučaju pozitivne odluke o istovjetnosti oslanjaju na istovjetni nadzor grupe koji obavljaju nadzorna tijela grupe iz treće zemlje.

(6)

Pravni sustav treće zemlje smatra se u cijelosti istovjetnim sustavu uspostavljenom Direktivom 2009/138/EZ ako je u skladu sa zahtjevima koji osiguravaju usporedivu razinu zaštite ugovaratelju osiguranja i korisniku osiguranja. Ako se ne stavi izvan snage, odluka o potpunoj istovjetnosti u skladu s člankom 172. stavkom 2., člankom 227. stavkom 4. i člankom 260. stavkom 3. neograničenog je trajanja.

(7)

Dana 9. ožujka 2015. Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje (EIOPA) dostavilo je Komisiji mišljenje u skladu s člankom 33. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (2) o regulatornom i nadzornom sustavu koji je u Švicarskoj na snazi za društva za (re)osiguranje i grupe (re)osiguravatelja. Mišljenje EIOPA-e temelji se na relevantnom švicarskom zakonodavnom okviru, uključujući švicarski Zakon o nadzoru financijskih tržišta od 22. lipnja 2007. („FINMASA”), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2009., Zakon o nadzoru osiguranja („ISA”) od 17. prosinca 2004. i Pravilnik o nadzoru osiguranja („ISO”) (3). Komisija svoju procjenu temelji na informacijama koje joj je dostavila EIOPA.

(8)

Uzimajući u obzir odredbe Delegirane uredbe Komisije (EU) 2015/35 (4), a posebno članke 378., 379. i 380., te mišljenje EIOPA-e, pri procjeni istovjetnosti na temelju članka 172. stavka 2., članka 227. stavka 4. odnosno članka 260. stavka 3. Direktive 2009/138/EZ potrebno je primijeniti niz kriterija.

(9)

Ti kriteriji sadržavaju određene zahtjeve koji su zajednički najmanje dvama od navedenih članaka Delegirane uredbe (EU) (članci 378., 379. i 380.), koji se primjenjuju na razini pojedinačnih (5) društava za (re)osiguranje i na razini grupa (re)osiguravatelja, a kojima je obuhvaćeno područje ovlasti, solventnosti, upravljanja, transparentnosti, suradnje među nadležnim tijelima i postupanja s povjerljivim informacijama te učinak odluka na financijsku stabilnost.

(10)

Kao prvo, kada je riječ o sredstvima, ovlastima i nadležnostima, švicarsko tijelo za nadzor financijskih tržišta (FINMA) ima ovlasti za učinkovit nadzor djelatnosti (re)osiguranja i uvođenje sankcija te, prema potrebi, poduzimanje izvršnih mjera poput oduzimanja dozvole za rad društva ili zamjene cijele uprave ili dijela uprave. FINMA ima potrebna financijska sredstva i ljudske resurse, znanje, kapacitete i mandat za učinkovitu zaštitu svih ugovaratelja osiguranja i korisnika osiguranja.

(11)

Drugo, kada je riječ o solventnosti, švicarska procjena financijskog položaja društava za (re)osiguranje i grupa (re)osiguravatelja, odnosno „švicarski test solventnosti” (Swiss Solvency Test, SST), počiva na zdravim ekonomskim načelima, a zahtjevi solventnosti temelje se na ekonomskom vrednovanju sve imovine i obveza. U okviru SST-a zahtijeva se da društva za (re)osiguranje drže dostatne financijske resurse te se utvrđuju kriteriji za tehničke pričuve, ulaganja, kapitalne zahtjeve (uključujući minimalnu razinu kapitala) i vlastita sredstva te predviđa pravodobna intervencija FINMA-e ako se ne poštuju kapitalni zahtjevi ili ako su ugroženi interesi ugovaratelja osiguranja. Kapitalni zahtjevi zasnovani su na riziku i cilj im je obuhvatiti mjerljive rizike. Ako se rizik ne mjeri, na njega se primjenjuju druge mjere: primjerice, operativni rizici određuju se kvalitativno u okviru švicarske ocjene kvalitete (Swiss Quality Assessment, SQA). Glavni kapitalni zahtjev, koji se u SST-u naziva ciljni kapital, izračunava se kako bi se obuhvatili neočekivani gubici koji proizlaze iz postojećeg poslovanja. Osim toga, apsolutni minimalni potrebni kapital (minimalni kapital) za osiguravatelje u okviru SST-a razlikuje se ovisno o vrsti osiguranja. Oba su zahtjeva barem jednako stroga kao odgovarajući zahtjevi iz Direktive 2009/138/EZ za sve postojeće kombinacije osiguranja švicarskih osiguravatelja. Kada je riječ o modelima, društva za osiguranje mogu upotrebljavati standardni model ili, ako to zahtijeva FINMA ili na vlastitu inicijativu, interni model.

(12)

Treće, u pogledu upravljanja, u okviru švicarskog regulatornog sustava solventnosti zahtijeva se da društva za (re)osiguranje imaju učinkovit sustav upravljanja, a posebno jasnu organizacijsku strukturu, zahtjeve u vezi s poslovnim ugledom i iskustvom osoba koje upravljaju društvom, učinkovit postupak prenošenja informacija unutar društva i prema FINMA-i. Osim toga, FINMA učinkovito nadzire izdvojene funkcije i djelatnosti.

(13)

U okviru SST-a zahtijeva se i da društva za (re)osiguranje i grupe (re)osiguravatelja imaju funkciju upravljanja rizicima, praćenja usklađenosti i unutarnje revizije te aktuarsku funkciju. Osim toga, u okviru SST-a zahtijeva se sustav upravljanja rizicima koji omogućuje utvrđivanje, mjerenje i praćenje rizika, upravljanje rizicima i izvješćivanje o rizicima te učinkovit sustav unutarnje kontrole. Zahtjevi Direktive 2009/138/EZ u pogledu unutarnje revizije i praćenja usklađenosti za pojedinačna društva na zadovoljavajući su način obuhvaćeni ISO-om jer se njime učvršćuju zahtjevi upravljanja rizicima, a posebno obveza uspostave funkcije praćenja usklađenosti.

(14)

Na temelju sustava koji je na snazi u Švicarskoj zahtijeva se da sve promjene poslovne politike ili upravljanja društvom za (re)osiguranje ili grupom (re)osiguravatelja ili kvalificiranih udjela u tim društvima ili grupama moraju biti u skladu s načelima dobrog i razboritog upravljanja. Konkretno, preuzimanja, promjene u poslovnom planu ili kvalificiranim udjelima društava za (re)osiguranje ili grupa (re)osiguravatelja prijavljuju se FINMA-i, koja u opravdanim slučajevima može primijeniti odgovarajuće sankcije, npr. zabraniti preuzimanje.

(15)

Četvrto, kada je riječ o transparentnosti, društva za (re)osiguranje i grupe (re)osiguravatelja obvezni su FINMA-i dostaviti sve informacije potrebne za nadzor te najmanje jedanput godišnje objaviti izvješće o solventnosti i financijskom stanju. Zahtjevi Direktive 2009/138/EZ u pogledu javne objave na zadovoljavajući su način obuhvaćeni ISO-om s obzirom na to da su vrste kvalitativnih i kvantitativnih informacija koje se moraju objaviti u skladu s Direktivom 2009/138/EZ. U skladu s ISO-om društva za (re)osiguranje i grupe (re)osiguravatelja moraju objaviti svoje poslovne djelatnosti, rezultate, upravljanje rizicima, profil rizičnosti i metode procjene, posebice za pričuve, upravljanje kapitalom i solventnost.

(16)

Peto, u pogledu čuvanja poslovne tajne te suradnje i razmjene informacija, sustavom na snazi u Švicarskoj predviđa se obveza čuvanja poslovne tajne za sve osobe koje rade ili su radile za FINMA-u, uključujući revizore i stručnjake koji djeluju u ime FINMA-e. U okviru tih obveza predviđa se da se povjerljive informacije ne smiju otkrivati osim u zbirnom ili sažetom obliku, ne dovodeći u pitanje slučajeve obuhvaćene kaznenim pravom. Nadalje, povjerljive informacije primljene od drugih nadzornih tijela FINMA će upotrebljavati samo u izvršavanju svojih dužnosti te u svrhe predviđene zakonom. Sustav koji je na snazi u Švicarskoj sadržava i zahtjev da se u slučaju da se proglasi stečaj društva za (re)osiguranje ili se nad njim provodi postupak prisilne likvidacije povjerljive informacije mogu otkriti ako se ne odnose na treće osobe uključene u spašavanje društva. Povjerljive informacije primljene od drugog nadzornog tijela FINMA može priopćiti nadležnim tijelima i drugim tijelima ili osobama koje podliježu obvezi čuvanja poslovne tajne u Švicarskoj samo uz izričitu suglasnost dotičnog nadzornog tijela. FINMA je sa svim državama članicama Unije potpisala memorandum o razumijevanju u pogledu koordinacije međunarodne suradnje, a posebno u vezi s razmjenom povjerljivih informacija.

(17)

Šesto, kada je riječ o učinku njezinih odluka, FINMA i ostala švicarska nadležna tijela koja imaju mandat osigurati pravilno funkcioniranje financijskih tržišta, poput Švicarske narodne banke i Ministarstva financija, u mogućnosti su procijeniti kako će odluke utjecati na stabilnost financijskih sustava na svjetskoj razini, osobito u izvanrednim situacijama, te uzeti u obzir njihove moguće procikličke učinke ako dođe do izuzetnih kretanja na financijskim tržištima. U okviru sustava koji je na snazi u Švicarskoj prethodno spomenuta nadležna tijela održavaju redovite sastanke radi razmjene informacija o rizicima za financijsku stabilnost i koordinacije djelovanja. Sastanci se održavaju i na međunarodnoj razini, gdje švicarska nadležna tijela primjerice razmjenjuju informacije o pitanjima financijske stabilnosti s kolegijima nadzornih tijela država članica Unije i EIOPA-om.

(18)

U člancima 378. i 380. Delegirane uredbe (EU) 2015/35 navode se i posebni kriteriji u pogledu istovjetnosti za djelatnosti reosiguranja i za nadzor grupe.

(19)

Kada je riječ o posebnim kriterijima za djelatnosti reosiguranja iz članka 378. Delegirane uredbe (EU) 2015/35, početak obavljanja djelatnosti reosiguranja podliježe prethodnom odobrenju FINMA-e ovisno o ispunjenu detaljnih standarda predviđenih zakonom. Vlastita društva za reosiguranje obuhvaćena su regulatornim sustavom solventnosti koji je na snazi u Švicarskoj na temelju ISO-a.

(20)

Kada je riječ o posebnim kriterijima za nadzor grupe u skladu s člankom 380. Delegirane uredbe (EU) 2015/35, FINMA ima ovlasti odrediti na koja se društva primjenjuje nadzor na razini grupe te nadzirati društva za osiguranje i reosiguranje koja su dio grupe. FINMA nadzire sva društva za (re)osiguranje nad kojima sudjelujuće društvo kako je definirano u članku 212. stavku 1. točki (a) Direktive 2009/138/EZ ima dominantan ili značajan utjecaj.

(21)

FINMA ima sposobnost ocijeniti profil rizičnosti, financijski položaj i solventnost društava za (re)osiguranje koja su dio grupe te poslovnu strategiju grupe.

(22)

U okviru sustava koji je na snazi u Švicarskoj pravila o izvješćivanju i računovodstvu omogućuju praćenje transakcija unutar grupe i koncentracija rizika, o kojima grupe (re)osiguravatelja moraju izvješćivati najmanje jedanput godišnje.

(23)

U okviru sustava koji je na snazi u Švicarskoj FINMA ograničava uporabu vlastitih sredstava društva za (re)osiguranje ako se ona ne mogu djelotvorno staviti na raspolaganje za pokrivanje kapitalnog zahtjeva sudjelujućeg društva za koje se računa solventnost grupe. Izračunom solventnosti grupe dobiva se rezultat koji je barem jednak rezultatu dobivenom na temelju metoda iz članaka 230. i 233. Direktive 2009/138/EZ, bez dvostrukog računanja vlastitih sredstava i isključujući unutargrupno stvaranje kapitala uzajamnim financiranjem. Konkretnije, čak i ako nema koeficijenta solventnosti grupe iz članaka 230. i 233. Direktive 2009/138/EZ već samo niz koeficijenata solventnosti po subjektu unutar grupe, tim su nizom obuhvaćene sve interakcije među subjektima u grupi te se na taj način uzima u obzir struktura grupe.

(24)

Prema tome, budući da regulatorni i nadzorni sustav koji je na snazi za društva za (re)osiguranje i grupe (re)osiguravatelja u Švicarskoj ispunjava sve kriterije utvrđene u člancima 378., 379. i 380. Delegirane uredbe (EU) 2015/35, smatra se da on ispunjava kriterije za potpunu istovjetnost utvrđene u članku 172. stavku 2., članku 227. stavku 4. i članku 260. stavku 3. Direktive 2009/138/EZ.

(25)

Komisija može u bilo koje vrijeme provesti posebno preispitivanje za pojedinu treću zemlju ili državno područje izvan okvira općeg preispitivanja ako je zbog relevantnih događaja potrebno da Komisija preispita priznanje dodijeljeno ovom odlukom. Komisija bi uz tehničku pomoć EIOPA-e trebala nastaviti pratiti razvoj sustava koji je na snazi u Švicarskoj i ispunjavanje uvjeta na temelju kojih je donesena ova Odluka.

(26)

Direktiva 2009/138/EZ primjenjuje se od 1. siječnja 2016. Stoga bi ovom Odlukom i istovjetnost regulatornog sustava solventnosti i bonitetnog sustava koji su na snazi u Švicarskoj trebalo priznati od tog datuma,

24.9.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 248/99

(1)

Španjolska nadležna tijela obavijestila su Komisiju i ostale države članice o mjeri povlačenja s tržišta plutajućih pomagala za poduku plivanja tipa Delphin Schwimmscheiben- Typ Super koja proizvodi poduzeće Delphin Vertriebs- und Service GmbH, D-61192 Niddatal, Njemačka. Proizvod je imao oznaku CE u skladu s Direktivom 89/686/EEZ, nakon što je provedeno ispitivanje i pregled tipa na temelju usklađene norme EN 13138-1:2008 Plutajuća pomagala za poduku plivanja – 1. dio: Sigurnosni zahtjevi i ispitne metode za plutajuća pomagala koja se oblače, koje je obavilo njemačko prijavljeno tijelo TÜV Rheinland LGA Products GmbH (NB 0197). Proizvod se smatra osobnom zaštitnom opremom i razvrstan je u kategoriju II.

(2)

Obavijest je uslijedila nakon izvješća o nesreći: po završetku boravka na plivanju, dok su roditelji skupljali svoje stvari za polazak kući, dijete je zagrizlo jedan od diskova te odvojilo i progutalo malen dio, što je dovelo do potrebe za liječničkom intervencijom i hospitalizacijom.

(3)

Španjolska nadležna tijela naredila su povlačenje proizvoda s tržišta. Mjera je objašnjena nepravilnom primjenom normi iz članka 5. Direktive 89/686/EEZ, posebice usklađene norme EN 13138-1:2008 Plutajuća pomagala za poduku plivanja – 1. dio: Sigurnosni zahtjevi i ispitne metode za plutajuća pomagala koja se oblače., točke 5.4.2. Mali dijelovi, na temelju osnovnih zdravstvenih i sigurnosnih zahtjeva točke 1.2.1. Priloga II. Direktivi 89/686/EEZ, Izostanak rizika i drugih „bitnih” štetnih čimbenika. U točki 5.4.2. norme EN 13138-1 zahtijeva se da pričvršćeni mali dijelovi moraju izdržati vuču od (90 ± 2) N u smjeru koji će najvjerojatnije uzrokovati oštećenje bez odvajanja od proizvoda. Dijelovi koji se mogu odvojiti ne bi trebali u cijelosti stati u cilindar za male dijelove što se ispituje u skladu s normom EN 71-1.

(4)

Španjolska nadležna tijela utvrdila su da je ispitivanje vlačne čvrstoće u skladu s usklađenom normom EN 13138-1:2008 pokazalo da se mali dijelovi mogu odvojiti od proizvoda te ih mogu progutati mala djeca kojoj je proizvod namijenjen. Razina povlačenja na kojoj su se odvajali mali dijelovi uvijek je bila manja od 90 N i oni su u potpunosti stali u cilindar za male dijelove. Španjolska nadležna tijela smatraju da točka 5.4.2. te norme nije ograničena na ispitivanje samo pričvršćenih malih dijelova, već malih dijelova općenito. Koristili su opremu za pokus zagriza u skladu s ispitnim metodama određenima normama EN 12227:2010 Dječji vrtići za kućnu uporabu – Sigurnosni zahtjevi i ispitne metode i EN 716-2:2008 Namještaj – Dječji krevetići i sklopivi dječji krevetići za kućnu uporabu – 2. dio: Metode ispitivanja.

(5)

Njemačka nadležna tijela nisu se složila s procjenom rizika koju su izvršila španjolska nadležna tijela, smatrajući da korištena metoda ispitivanja nije sukladna stvarnoj uporabi opreme. Prema njihovom mišljenju, točka 5.4.2. norme EN 13138-1 obuhvaća samo pričvršćene male dijelove. Njemačka nadležna tijela tvrdila su da proizvod ne predstavlja ozbiljan rizik, s obzirom na to da nije igračka te je stoga scenarij rizika koji opisuju španjolska nadležna tijela nerealističan.

(6)

Proizvođač je u pitanje doveo i metodu ispitivanja koju su koristila španjolska nadležna tijela. Prilikom EZ pregleda tipa proizvoda, prijavljeno tijelo nije provelo ispitivanje u skladu s točkom 5.4.2. norme EN 13138-1 uz napomenu da proizvod nema pričvršćene male dijelove.

(7)

Nakon obavijesti, proizvođač je zatražio od prijavljenog tijela da obavi dodatno ispitivanje vlačne čvrstoće u skladu s točkom 8.5.2.2. norme EN 1888:2012, Proizvodi za dojenčad i malu djecu – Prijevozna sredstva na kotačima za djecu – Sigurnosni zahtjevi i metode ispitivanja, uporabom pokusa zagriza opisanog u točki 5.7. te norme, koji je istovjetan s pokusom zagriza opisanim u normama EN 716-2 i EN 12227. Utvrđeno je da mali dijelovi ne mogu nastati iz tijela proizvoda. Nadalje, prijavljeno tijelo provelo je daljnje ispitivanje koje je pokazalo da se nikakvi dijelovi nisu odvojili kad je proizvod podvrgnut vlačnoj sili od 90 N, koristeći ispitnu metodu nalik onoj za male dijelove u normi EN 71-1 Sigurnost igračaka – 1. dio: Mehanička i fizikalna svojstva.

(8)

Komisija je zatražila stručnu tehničku pomoć kako bi ocijenila glavna pitanja uključena u ovaj slučaj. Vanjska studija, koju su proveli tehnički stručnjaci, pokazala je da je ispitivanje samo s pričvršćenim malim dijelovima dovoljno za dokazivanje sukladnosti s osnovnim zdravstvenim i sigurnosnim zahtjevima utvrđenima u točki 1.2.1. Priloga II. Direktivi 89/686/EEZ.

(9)

Normom EN 13138-1 ne predviđa se jasna metoda za ispitivanje pričvršćenih malih dijelova. S obzirom na tu neodređenost bilo je potrebno odabrati najprikladniju ispitnu metodu, uzimajući u obzir prirodu proizvoda. Španjolska nadležna tijela primijenila su ispitne metode koje su smatrala najprikladnijima za procjenu rizika proizvoda. Tehnički stručnjaci, međutim, zaključili su da ispitna metoda koju su primijenila španjolska nadležna tijela nije primjerena.

(10)

Ispitivanje vlačne čvrstoće koje je provelo njemačko prijavljeno tijelo može se smatrati jedinom odgovarajućom ispitnom metodom u ovom slučaju. Stoga, EZ pregled tipa valjana je ispitna metoda te je nalaz EZ pregleda tipa koji je izdalo prijavljeno tijelo izveden ispravno.

(11)

Prema dostupnim statistikama o plutajućim pomagalima za plivanje dostupnima na tržištu i nesrećama, može se zaključiti da pomagala za plivanje od plutajućeg materijala ne predstavljaju znatan rizik od gušenja kad ih se koristi u skladu s predviđenom namjenom i u predvidivim uvjetima uporabe. Ti su proizvodi namijenjeni isključivo uporabi u vodi,