Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „MSP-ovi, poduzeća socijalna ekonomija, obrti i slobodna zanimanja/Spremni za 55 %”

(samoinicijativno mišljenje)

(2022/C 486/01)

Izvjestiteljica:	Milena ANGELOVA
Suizvjestitelj:	Rudolf KOLBE

Odluka Plenarne skupštine:	20.1.2022.
Pravna osnova:	pravilo 52. stavak 2. Poslovnika
	(samoinicijativno mišljenje)
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	27.6.2022.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	21.9.2022.
Plenarno zasjedanje br.:	572
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	143/1/0

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća, bilo da se radi o tradicionalnim poduzećima, obiteljskim poduzećima, trgovcima, poduzećima socijalne ekonomije, obrtima ili slobodnim zanimanjima (u daljnjem tekstu: MMSP-ovi), ključan su dio rješenja usmjerenog na konkurentno, klimatski neutralno, kružno i uključivo gospodarstvo EU-a, pod uvjetom da se uspostave i da prevladaju odgovarajući uvjeti. MMSP-ovi ostvaruju pozitivan utjecaj poboljšavanjem vlastite ekološke učinkovitosti i pružanjem stručnih znanja i rješenja drugim poduzećima, građanima i javnom sektoru. Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) uvažava i naglašava različitost i različite potrebe MMSP-ova, ali istodobno poziva da se obrati posebna pozornost najmanjima i najranjivijima među njima.

1.2.

Mnogim MMSP-ovima nedostaju znanja o zakonodavnim odredbama donesenima s ciljem ostvarenja klimatske neutralnosti, koje se stalno mijenjaju, i ne znaju kako na njih odgovoriti. Osim toga, imaju poteškoća s prepoznavanjem potencijalnih poslovnih koristi i prilika koje se pružaju u okviru zelene tranzicije. EGSO stoga naglašava da je MMSP-ovima potrebno hitno pružiti potporu kako bi na najbolji mogući način razumjeli i ovladali zelenom tranzicijom.

1.3.

EGSO poziva na širok spektar ciljanih mjera za informiranje i podizanje razine osviještenosti koje će, uz međusobnu koordinaciju i komplementarnost, provoditi Komisija i države članice, u suradnji s poslovnim organizacijama, komorama, socijalnim partnerima i ostalim mjerodavnim dionicima.

1.4.

EGSO također poziva na opsežan program čiji će cilj biti pružiti potporu MMSP-ovima u vezi sa svim problemima u poslovanju i djelatnostima s kojima se suočavaju pri prelasku na zeleno poslovanje i usklađivanju sa zakonodavstvom. Budući da među MMSP-ovima postoje znatne razlike, potrebna su izrazito prilagođena rješenja te dobro usmjerene politike i mjere.

1.5.

Za MMSP-ove je ključna trenutna i ciljana kratkoročna potpora kako bi se potaknuo njihov gospodarski oporavak od pandemije i kako bi im se pomoglo u prevladavanju posljedica invazije Rusije na Ukrajinu, kao što su visoke cijene energije i nedostatna opskrba materijalima i proizvodima. EGSO smatra da bi zbog izvanrednih okolnosti trebalo omogućiti odgovarajuću fleksibilnost rokova iz europskog zelenog plana sve do okončanja krize te da bi se istovremeno trebalo zajamčiti da se od ciljeva ne odustane ni iz kojeg razloga.

1.6.

Kako bi se poboljšala učinkovitost upotrebe resursa za MMSP-ove, EGSO predlaže uspostavu „centara za kružnost” u raznim regijama. Na taj bi način trebalo pojačati suradnju među poduzećima u različitim sektorima i olakšati razvoj novih praksi i postupaka, uključujući predstavljanje novih tehnologija. Organizacije MMSP-ova, komore, akademska zajednica, socijalni partneri i ostali mjerodavni dionici trebali bi biti sastavni dio tog procesa.

1.7.

EGSO smatra da je važno uključiti predstavnike MMSP-ova u pripremu planova klimatske politike za pojedine sektore na nacionalnoj razini i u oblikovanje puteva tranzicije za različite poslovne ekosustave na razini EU-a, čime bi se ujedno poboljšala znanja o razmjeni najboljih praksi, pravilnoj dodjeli sredstava i učinkovitoj provedbi.

1.8.

EGSO poziva EU i države članice da ubrzaju zelena ulaganja MMSP-ova tako što će im osigurati povoljno, predvidivo i poticajno regulatorno okruženje, uključujući jednostavne postupke za izdavanje dozvola i izbjegavanje opterećujućih administrativnih obveza, te tako što će im pružiti brz, lak, jednostavan i sljediv pristup financijama, prilagođen različitim potrebama svih raznolikih skupina MMSP-ova.

1.9.

EGSO poziva na blisku suradnju pružatelja obrazovanja i MMSP-ova na oblikovanju osposobljavanja za zadovoljavanje potreba za kompetencijama i vještinama potrebnih za zelenu tranziciju, među ostalim putem usavršavanja i prekvalifikacije zaposlenika i poduzetnika. Nadalje, EGSO poziva na potporu inovacijskim aktivnostima za MMSP-ove kroz poticanje i olakšavanje suradnje s drugim poduzećima, njihovim organizacijama, komorama, sveučilištima i istraživačkim organizacijama.

1.10.

EGSO poziva na promicanje trgovine zelenim rješenjima koja proizvedu MMSP-ovi, među ostalim u kontekstu javne nabave, na način da se MMSP-ovima osiguraju jednaki uvjeti na jedinstvenom tržištu te da im se olakša pristup stranim tržištima zelenih proizvoda, tehnologija i usluga. Poduzećima iz EU-a mora se zajamčiti konkurentno poslovno okruženje u odnosu na treće zemlje, za što je potrebno iskoristiti sva diplomatska sredstva, među ostalim u području klimatske i trgovinske politike te politike upravljanja resursima, uz pridavanje posebne pozornosti potezima Kine i drugih tržišta u nastajanju.

2.   Zelena tranzicija i MMSP-ovi

2.1.

MMSP-ovi doprinose održivom gospodarstvu u kojem postoje velike mogućnosti zapošljavanja. Čine društva snažnijima i povezanijima, često spajajući gospodarske funkcije s društvenima, te na taj način jačaju temelje demokracije, jedinstva i uključivosti. Ključni su za gospodarski i socijalni oporavak i blagostanje jer su prisutni u lokalnim zajednicama u svakom kutku EU-a, posebno u udaljenim i ruralnim područjima, gdje su vrlo često jedini generator gospodarske aktivnosti.

2.2.

Prelazak na održivu energiju potaknut je klimatskim promjenama, ali najvažnije je da one potiču cijelo gospodarstvo i društvo na prelazak na klimatsku neutralnost, kružnost i opću održivost. Klimatske promjene uzrokuju ekstremne vremenske pojave i prirodne katastrofe te se povezuju s drugim velikim izazovima u području okoliša kao što su gubitak bioraznolikosti, onečišćenje okoliša i propadanje prirodnih resursa.

2.3.

Paket „Spremni za 55 %”, u okviru kojeg se poseban naglasak stavlja na ublažavanje klimatskih promjena, sadržava brojne zakonodavne akte koji na različite načine utječu na MMSP-ove. Taj je paket dio provedbe europskog zelenog plana kao vodeće inicijative EU-a usmjerene na održivi rast industrija, trgovine, usluga te energetskog, prometnog, građevinskog i prehrambenog sustava. MMSP-ovi u svim tim sektorima imaju ključnu ulogu.

2.4.

Ključan su dio rješenja u provedbi europskog zelenog plana, pod uvjetom da se uspostave i da prevladaju odgovarajući uvjeti. Taj pozitivni utjecaj s jedne se strane ostvaruje poboljšanjima učinkovitosti niza različitih MMSP-ova, a druge strane djelovanjem tih MMSP-ova koji pružaju stručna znanja i rješenja drugim poduzećima, građanima i javnom sektoru.

2.5.

Zelena tranzicija tijesno je povezana s digitalnom transformacijom, a MMSP-ovi se moraju nositi s oba dijela te paralelne tranzicije, što za njih predstavlja vrlo zahtjevan dvostruki izazov jer iziskuje znatne resurse. Digitalizacija je instrument kojim poslovanje postaje učinkovitije i koji pomaže u širenju na nova tržišta i internacionalizaciji te ima znatan potencijal za smanjenje emisija, otpada i iskorištavanja prirodnih resursa. Međutim, digitalne usluge i oprema također imaju utjecaje na okoliš kojima je potrebno istovremeno upravljati.

2.6.

Uz nastojanja usmjerena na zelenu i digitalnu tranziciju MMSP-ovi imaju poteškoća s gospodarskim oporavkom od pandemije i posljedicama invazije Rusije na Ukrajinu. Visoke cijene energije i nedostatna opskrba materijalima i sirovinama neki su od problema koji odnedavno znatno utječu na MMSP-ove i njihovo poslovanje. Njihovu konkurentnost i konkurentnost gospodarstva EU-a u cjelini dodatno ugrožavaju iznenadni potezi Kine i ostalih tržišta u nastajanju, koja su u prednosti jer nisu uvela sankcije Rusiji i jer imaju blaže zahtjeve koji se odnose na klimu i okoliš.

2.7.

Pitanja povezana s klimom i okolišem ne tiču se samo ekološke održivosti, već također u znatnoj mjeri čine bitan element konkurentnosti, profitabilnosti i opće gospodarske uspješnosti poduzeća. Uz oslanjanje na vlastite vrijednosti i opće postupanje po savjesti, MMSP-ovi ispunjavaju zahtjeve i očekivanja u pogledu klime i okoliša u okviru različitih mehanizama: — izravnih zahtjeva regulatornog okvira za MMSP-ove koji se odnose na npr. emisije, energiju, materijale i proizvode ili administrativne obveze; — neizravnih učinaka nekih zahtjeva koji utječu na dostupnost i cijene čimbenika proizvodnje kao što su energija i materijali ili druge troškove vođenja poslovanja, uključujući oporezivanje; — zahtjeva u okviru lanaca vrijednosti koji se sastoje od očekivanja kupaca, investitora i financijera, poput zahtjeva koji se odnose na održivo financiranje i izvješćivanje, ili zahtjeva u okviru očekivanja drugih dionika.

2.8.

Mnogi MMSP-ovi nisu u potpunosti upoznati s utjecajima konkretnih klimatskih i ekoloških politika i zahtjeva na njihovo poslovanje te na njihove lance opskrbe i vrijednosti, niti s načinima prilagodbe ili prenamjene proizvoda i usluga u ranoj fazi kako bi se spriječili kasniji gubici ili čak isključenje s tržišta. Nadalje, raspolažu ograničenim ljudskim i financijskim resursima za svakodnevno poslovanje i razvoj poslovanja, a njihova ograničena veličina može podrazumijevati ili zahtijevati previše stručnih znanja iz različitih područja. Znatan dio poduzeća suočava se s poteškoćama zbog složenosti zakonodavnih akata koji se stalno mijenjaju, administrativnih opterećenja, financijskih pravila i visokih troškova, nedostatka specifičnih stručnih znanja o okolišu i znanja potrebnih za odabir pravih djelovanja (1), pritom imaju poteškoće u pristupu novim lancima vrijednosti, financiranju, osoblju i novim poslovnim modelima, među ostalim.

2.9.

Iako je neinformiranost o zahtjevima i načinima kako na njih odgovoriti važan izazov, jednako su važan izazov i poteškoće u prepoznavanju potencijalnih poslovnih koristi i prilika kao što su niži troškovi energije i materijala, bolji pristup financiranju, veća potražnja i nova tržišta te bolji imidž među dionicima.

2.10.

MMSP-ovi koji nude poslovnu vrijednost u područjima kružnog gospodarstva, klime, bioraznolikosti, energije iz obnovljivih izvora i drugih tema povezanih europskim zelenim planom po svojoj su prirodi motivirani za istraživanje novih poslovnih prilika u tim područjima, ulaganje u njih i rad na njima. Nude im se brojne prilike, npr. u sektorima obnove zgrada, planiranja i izgradnje infrastrukture, industrijske proizvodnje i održavanja opreme, pružanja pravnih i računovodstvenih usluga te razvoja digitalnih rješenja. Proces tranzicije u velikoj mjeri ovisi o njihovim pametnim rješenjima koja su osmislili stručnjaci koje oni zapošljavaju, čime se naglašava važnost visokokvalitetnog i relevantnog obrazovanja, strukovnog obrazovanja i osposobljavanja te stalnog usavršavanja.

2.11.

Najranjiviju skupinu MMSP-ova, kojoj su također najpotrebnije informacije, čine MMSP-ovi koji smatraju da je europski zeleni plan samo još jedan zakonodavni akt koji će dodatno povećati administrativna opterećenja, izložiti njihove postojeće poslovne modele pritisku i smanjiti profitabilnost u uvjetima uobičajenog poslovanja. Time se naglašava činjenica da je svim kategorijama MMSP-ova, bez obzira radi li se o ranjivim MMSP-ovima koji zaostaju, o onima koji slijede ili o onima koji predvode, potrebna drukčija potpora koja je usmjerena posebno na njih (2).

2.12.

Osim razlika u kapacitetima i pripremljenosti, među MMSP-ovima postoje brojne razlike u karakteru i veličini problema s kojima se suočavaju u području klime i zaštite okoliša, kao i u zahtjevima i očekivanjima koji se postavljanju pred njih i mogućnostima koje im se pružaju. Te razlike proizlaze iz raznih čimbenika kao što su intenzitet korištenja prirodnih resursa poduzeća, veličina poduzeća, položaj poduzeća u lancima opskrbe i poslovnim ekosustavima, lokacija poduzeća, vrste kupaca, izvori čimbenika proizvodnje i geografska tržišta poduzeća.

2.13.

To zahtijeva izrazito prilagođena rješenja te dobro usmjerene politike i mjere kojima se uzimaju u obzir razlike, na primjer, između srednjih poduzeća koja posluju u proizvodnim industrijama, poduzeća koja posluju u sektorima ugostiteljstva i maloprodaje, obiteljskih i tradicionalnih poduzeća, inovativnih start-up poduzeća, poduzeća socijalne ekonomije te obrta i slobodnih zanimanja.

2.14.

Unatoč brojnim razlikama među MMSP-ovima, uspješno upravljanje zelenom tranzicijom u svakom poduzeću počinje s odgovarajućom razinom osviještenosti o aktualnim pitanjima i trendovima te njihovim poznavanjem, što omogućuje sagledavanje prednosti, nedostataka, mogućnosti i rizika poduzeća te definiranje položaja koje ono želi zauzeti u zelenoj tranziciji.

2.15.

Najkonkretniji napori na razini poduzeća povezani su s planiranjem, organizacijom i praćenjem cjelokupnog poslovanja, uključujući proizvodnju dobara i usluga i trgovinu njima, promet i logistiku te nabavu energije, sirovina i drugih čimbenika proizvodnje. Aspekti povezani s klimom i okolišem također su sastavni element inovacijskih aktivnosti, razvoja vještina, uključivanja cjelokupnog osoblja te komunikacije i suradnje s dionicima.

3.   Politike i mjere za potporu MMSP-ovima u okviru paketa „Spremni za 55 %”

3.1.

Kako bi bili „spremni za 55 %” te kako bi mogli uspješno postići zelenu tranziciju, MMSP-ovi moraju dobiti detaljne informacije i temeljitu potporu kako bi bolje razumjeli implikacije novih i složenih zakonodavnih prijedloga (3). To zahtijeva širok spektar ciljanih mjera za informiranje i podizanje razine osviještenosti koje će uz međusobnu koordinaciju i komplementarnost provoditi Komisija i države članice, koje za to imaju ključnu odgovornost. Poslovne organizacije i komore također imaju središnju ulogu u informiranju i podupiranju svojih članova, pri čemu njihove aktivnosti dopunjuju pružatelji obrazovanja i osposobljavanja, uredi za regionalni razvoj, organizacije klastera, socijalni partneri i mjerodavne organizacije civilnog društva.

3.1.1.

Nakon invazije Rusije na Ukrajinu politike u okviru europskog zelenog plana sada su zbog novih izvanrednih okolnosti te ovisnosti EU-a o energiji i hrani iz Rusije i Ukrajine predmet otvorenog savjetovanja o rokovima. EGSO uvažava izvanredne okolnosti i ovisnosti te smatra da od zelenih ciljeva ne bi trebalo odustati ni iz kojeg razloga, ali bi trebalo omogućiti logičnu fleksibilnost sve dok se kriza ne okonča.

3.1.2.

Uz odgovarajuću procjenu učinka svih zakonodavnih inicijativa, EGSO poziva Komisiju da pruži sveobuhvatan, jasan i nedvosmislen vodič za sve postojeće i predstojeće zahtjeve povezane s klimom te njihove posljedice za MMSP-ove, koji bi trebao obuhvaćati: — izravne zahtjeve ili ograničenja za MMSP-ove koji se temelje na različitim zakonodavnim aktima, raščlanjene prema različitim vrstama i kategorijama poduzeća (sektoru, veličini itd.); — neizravne utjecaje na MMSP-ove koji se mogu očekivati u okviru tržišnih mehanizama zbog zahtjeva usmjerenih na velika poduzeća.

3.1.3.

EGSO poziva da se također pripreme odgovarajuće smjernice o zakonodavstvu o drugim važnim pitanjima u području zaštite okoliša. Općenito, takvi bi vodiči trebali postati redovita praksa i pratiti sve buduće inicijative u području europskog zelenog plana. MMSP-ovima je potreban stabilan zakonodavni okvir koji pruža jasne perspektive i omogućuje planiranje njihovih ulaganja. Stoga je potrebno izbjeći iznenadne promjene, kao što su nedavne promjene ciljeva u pogledu obnovljivih izvora energije i energetske učinkovitosti predložene u planu REPowerEU, jer one pogoršavaju ionako vrlo složeno i nesigurno okruženje.

3.2.

S obzirom na široko područje primjene i dubinu europskog zelenog plana, predviđa se potpuna industrijska transformacija. U skladu s načelom „počnimo od malih”, i kako bi se izbjeglo da MMSP-ovi „jednostavno prestanu poslovati”, potreban je širok spektar sveobuhvatnih potpora te program za razvoj sposobnosti. Cilj bi bio pružiti potporu MMSP-ovima u vezi sa svim problemima u poslovanju i djelatnostima s kojima se suočavaju pri prelasku na zeleno poslovanje i usklađivanju sa zakonodavstvom.

3.2.1.

EGSO primjećuje da su Europska komisija i Europski parlament iskazali veliko zanimanje za nadogradnju već uspostavljenih inicijativa za promicanje strategije za MSP-ove te za istraživanje daljnjih mogućnosti za uspješno ostvarivanje te strategije. EGSO poziva da se to zanimanje djelotvorno pretoči u politike u svim mogućim područjima te naglašava nezaobilaznu ulogu država članica koje djeluju u suradnji s organizacijama MMSP-ova, komorama, socijalnim partnerima i ostalim mjerodavnim dionicima.

3.2.2.

Mladi poduzetnici budućnost su daljnjeg rasta MMSP-ova i zapošljavanja. Njihova orijentiranost na kupce i privlačnost za mlade zaposlenike, u kombinaciji s rastućom zabrinutošću zbog zelene tranzicije, stoga se moraju konkretnije utvrditi i na njih se mora konkretnije odgovoriti, primjerice u planovima oporavka. Nadalje, moraju se ukloniti sve prepreke ženskom poduzetništvu kako bi se iskoristio puni potencijal cijelog društva i kako bi se povećala raznolikost u poslovanju. Također se mora poticati i promicati poduzetnički duh svih ranjivih skupina, kao što su osobe s invaliditetom, migranti i manjinske zajednice.

3.2.3.

Kako bi se povećala sinergija između digitalizacije i ozelenjivanja u MMSP-ovima, pri oblikovanju politika i mjera potrebno je razmotriti oba trenda istovremeno. Budući da ni zelena ni digitalna tranzicija nisu puka tehnička ili financijska pitanja, potrebno je rješavati važna osobna i poslovna pitanja kako bi se većinu MMSP-ova potaknulo na usvajanje dugoročnih paralelnih tranzicija otpornih na promjene u budućnosti (4).

3.2.4.

EGSO također poziva Komisiju i države članice da prate učinke provedbe zelene i digitalne tranzicije na lance opskrbe i lance vrijednosti, kao i odgovarajuća regionalna gospodarska i društvena kretanja, kako bi mogli suzbiti moguće negativne učinke na MMSP-ove i na zapošljavanje u ranoj fazi.

3.3.

Odgovarajuća ponuda praktičnih savjetodavnih usluga i platformi za suradnju mora biti dostupna kako bi se pružila potpora razvoju svakodnevnog poslovanja MMSP-ova, na primjer, proizvodnji robe i usluga, proizvodnji energije te upotrebi i organizaciji logistike.

3.3.1.

EGSO poziva EU i države članice na jačanje i poticanje uspostave usluga za tehnološku potporu i potporu upravljanju koje će biti dostupne MMSP-ovima, uz iskorištavanje punog potencijala različitih instrumenata, posebno u provedbi nacionalnih planova za oporavak i otpornost te sporazuma o partnerstvu, kako bi se poduzećima pomoglo u poboljšanju energetske učinkovitosti i učinkovitosti u pogledu materijala te kako bi se smanjilo stvaranje emisija i otpada te na taj način što više smanjili i troškovi i utjecaji na okoliš. EGSO također poziva da se aspekti povezani s okolišem integriraju u savjetodavne usluge u digitalnom području.

3.3.2.

Kako bi se poboljšala učinkovitost upotrebe resursa za MMSP-ove, EGSO predlaže uspostavu „centara za kružnost” u raznim regijama. Na taj bi način trebalo pojačati suradnju među poduzećima u različitim sektorima i olakšati razvoj novih postupaka za recikliranje i ponovnu upotrebu otpada i nusproizvoda, uključujući demonstraciju novih tehnologija.

3.3.3.

EGSO poziva na uključivanje MMSP-ova i njihovih predstavnika u pripremu planova klimatske politike za pojedine sektore na nacionalnoj razini i u oblikovanje puteva tranzicije za različite poslovne ekosustave na razini EU-a, čime će se ujedno poboljšati znanja o razmjeni najboljih praksi, odgovarajućoj dodjeli sredstava i učinkovitoj provedbi.

3.4.

Kako bi se pojačala ulaganja u ozelenjivanje MMSP-ova, gospodarstva i društva u cjelini i kako bi im se pružila potpora, potrebno je osigurati povoljno investicijsko okruženje i uvjete u kojima se MMSP-ovima omogućuje odgovarajući pristup financiranju.

3.4.1.

EGSO poziva EU i države članice da ubrzaju ulaganja MMSP-ova na sljedeće načine: — osiguravanjem povoljnog i poticajnog regulatornog okruženja, uključujući kratke i jednostavne postupke za izdavanje dozvola i izbjegavanje opterećujućih administrativnih obveza; — pružanjem brzog, lakog, jednostavnog i sljedivog pristupa financiranju, prilagođenog različitim potrebama MMSP-ova koje proizlaze iz njihove vrste, aktivnosti, lokacije, sektora itd., među ostalim u okviru ciljanih instrumenata za bespovratna sredstva.

3.4.2.

EGSO poziva Komisiju da uzme u obzir neizravne utjecaje kriterija za održivo financiranje na MMSP-ove. Isto vrijedi za zahtjeve banaka u vezi sa solventnošću i sve ostale mjere politike u područjima gospodarske i fiskalne politike koje neizravno utječu na kapacitet MMSP-ova za ulaganja i poslovanje, a koje rezultiraju otvaranjem i očuvanjem radnih mjesta.

3.4.3.

EGSO poziva na pridržavanje pravila poštenog tržišnog natjecanja pri dodjeli javnih financijskih sredstava za zelena ulaganja. EGSO također naglašava da je potrebno pratiti tokove financiranja, uz odgovarajuće pokazatelje. Važno je dati MMSP-ovima jednak pristup javnoj nabavi i ulaganjima, na primjer u opću infrastrukturu, kao i poticati ulaganja u ozelenjivanje samih MMSP-ova, npr. iskorištavanjem javnih financijskih sredstava za privatna ulaganja.

3.4.4.

Nakon nedavnih kretanja na tržištima energije Komisija je prepoznala ranjivost MMSP-ova koju uzrokuje sve veći rizik od energetskog siromaštva (5). EGSO pozdravlja definiciju „ranjivih mikropoduzeća” te poziva na dodatne napore kako bi im se pružila odgovarajuća potpora za suočavanje s tim opterećenjem.

3.5.

EGSO poziva EU i države članice da pojačaju trgovinu zelenim rješenjima MMSP-ova tako što će razviti i osigurati odgovarajuće tržišne uvjete kojima se postiže sljedeće: — osiguravaju se jednaki uvjeti za MMSP-ove na jedinstvenom tržištu u pogledu trgovine proizvodima, tehnologijama i uslugama kojima se doprinosi zelenoj tranziciji; — osigurava se da MMSP-ovi imaju odgovarajući pristup kako bi mogli pružati zelena rješenja javnom sektoru u kontekstu nadmetanja povezanih s, na primjer, građevinarstvom, tehnologijom i uslugama. Za takve usluge potrebni su obvezni postupci temeljeni na kvaliteti te je potrebno smanjiti zahtjeve za kapacitete koji MMSP-ovima otežavaju sudjelovanje u postupcima javne nabave; — omogućuje se jednak pristup stranim tržištima zelenih proizvoda, tehnologija i usluga MMSP-ova putem multilateralnih i bilateralnih trgovinskih sporazuma. EGSO također potiče države članice da uzmu u obzir potrebe MMSP-ova u aktivnostima promicanja izvoza; — poduzećima iz EU-a jamči se konkurentno poslovno okruženje u odnosu na treće zemlje, za što je potrebno iskoristiti sva diplomatska sredstva, među ostalim u području klimatske i trgovinske politike te politike upravljanja resursima. Posebnu pozornost potrebno je pridati Kini i drugim tržištima u nastajanju brzim i koordiniranim odgovorima na njihove iznenadne poteze; — osigurava se da se standardi kojima se promiče zelena tranzicija izrađuju na način prihvatljiv za MMSP-ove te da omogućuju inovacije provedbom ekvivalentnih alternativnih rješenja.

3.6.

Kako bi se ojačala uloga MMSP-ova u razvoju novih zelenih rješenja za poduzeća, potrošače i društvo općenito, EGSO poziva na sljedeće mjere: — Razni programi i inicijative za inovacije moraju biti razumljiviji i pristupačniji MMSP-ovima te bi trebalo pružiti smjernice o raznolikim instrumentima financiranja dostupnima u području zelenih inovacija, uključujući sve instrumente u okviru Europskog investicijskog fonda. — Financiranjem bi trebalo promicati pristup MMSP-ova ekosustavima za inovacije i partnerstvima s vodećim velikim poduzećima. Nadalje, države članice trebale bi olakšavati suradnju između MMSP-ova i sveučilišta te istraživačkih organizacija na razvoju novih proizvoda, tehnologija i rješenja. — Trebalo bi ubrzati razvoj zajedničkih podatkovnih prostora i jednostavan pristup tim prostorima za MMSP-ove kako bi se doprinijelo razvoju novih zelenih i digitalnih rješenja, uključujući rješenja temeljena na umjetnoj inteligenciji.

3.7.

Kako bi se osigurale odgovarajuće vještine potrebne za razvoj i vođenje poslovanja u skladu sa zelenom tranzicijom (6), EGSO poziva: — da se zajamči da se u nastavnim planovima i programima stručnih i sveučilišnih studija i pristupima trajnog stručnog usavršavanja u potpunosti uzmu u obzir kompetencije i vještine potrebne u zelenoj tranziciji, uz naglasak na širim procesima ozelenjivanja radnih mjesta i međuovisnosti sektora; — da se potiče bliska suradnja između pružatelja obrazovanja i MMSP-ova na oblikovanju ponude osposobljavanja, uključujući module i kratke tečajeve koji se mogu primijeniti za usavršavanje kako bi se zadovoljile potrebe poduzeća; — da se socijalni dijalog iskoristi kako bi se utvrdile potrebe i razvijale vještine na radnim mjestima. S obzirom na veličinu i različitost MMSP-ova i posebnosti različitih nacionalnih sustava, socijalni dijalog i suradnja između poslodavaca i zaposlenika u MMSP-ovima ostvaruju se na različite načine.

3.8.

EGSO poziva na izradu odgovarajućih pokazatelja i praktičnih instrumenata kojima će se doprinijeti sustavnom praćenju poslovanja i utjecaja poduzeća na zelenu tranziciju. Ujedno bi trebali poslužiti za komunikaciju sa širokim rasponom dionika. EGSO poziva tvorce politika u EU-u da se u međuvremenu suzdrže od nametanja MMSP-ovima opterećujućih obveza izvješćivanja te da usto ocijene neizravne posljedice zahtjeva za izvješćivanje, koji vrijede za velika poduzeća, na MMSP-ove.

4.   Posebni komentari o slobodnim zanimanjima, obrtima i poduzećima socijalne ekonomije

4.1.

Kako bi se osigurala pravedna ekološka tranzicija kojom nitko nije zapostavljen, od ključne je važnosti pri formuliranju politika EU-a imati na umu njihov mogući utjecaj na obrte. Ti gospodarski subjekti uistinu su važni za lokalna gospodarstva jer pružaju neophodne robu i usluge prilagođene potrebama potrošača, čak i u geografskim područjima slabije povezanima s urbanim središtima. Dijalog s njihovim predstavnicima, kao što su poslovne organizacije i komore, omogućuje mudre odluke o politikama kojima će se uzeti u obzir mogući utjecaj na terenu.

4.2.

Potrebna su neovisna stručna znanja kako bi se pronašla optimizirana inovativna rješenja za izazove povezane s klimatskim promjenama i druge izazove povezane s okolišem. Slobodna zanimanja odgovaraju na tu potrebu u nekoliko područja gospodarstva i društva, pružajući tehnička, pravna, financijska i nefinancijska stručna znanja te savjete. EGSO poziva na mjere na razini EU-a kojima bi se države članice potaknulo da promiču propise o profesijama kako bi se osigurala provedba zelene i digitalne tranzicije na odgovarajući način, na primjer u složenim tehničkim pristupima, te kako bi se promicala tržišno usmjerena i inovativna rješenja.

4.3.

Povećanje održivosti u lokalnom i regionalnom prostornom planiranju može se osigurati jačanjem usluga savjetovanja za općine. Također je važno dalje razvijati koncept strateške procjene utjecaja na okoliš u smjeru procjene održivosti (ekološke, gospodarske i socijalne). U postupcima javne nabave u cijelom EU-u trebali bi se primjenjivati klimatski kriteriji i drugi kriteriji usmjereni na kvalitetu te bi se na taj način trebale promicati inovacije MMSP-ova i olakšati MMSP-ovima pristup projektima, posebno u području usluga planiranja.

4.4.

Za tranziciju na kružno gospodarstvo potrebne su nove tehnike te novi proizvodi i procesi. Na primjer, ona u građevinskom sektoru zahtijeva recikliranje otpada nastalog obnovom, kao i građevinskog otpada, ponovnu upotrebu elemenata i uvođenje novih građevinskih materijala, uključujući priznavanje sekundarnih građevinskih materijala s jamstvom kvalitete te blisku suradnju između proizvođača, obrta, stručnjaka i industrije recikliranja. Regionalni lanci vrijednosti i građevinski klasteri također se moraju jačati uključivanjem obrta.

4.5.

Izazovi u pogledu zaštite okoliša s kojima se suočavaju poduzeća socijalne ekonomije u osnovi su isti kao izazovi s kojima se suočavaju druga poduzeća u pogledu pitanja koja je potrebno riješiti. Međutim, potrebno je uzeti u obzir posebne uvjete u kojima posluju ta poduzeća u skladu s brojnim mišljenjima EGSO-a, što će se postići ciljanim mjerama temeljenima na nedavnom Akcijskom planu EU-a za socijalnu ekonomiju.

---

(1)  Podaci Flash Eurobarometra br. 498, SMEs, green markets and resource efficiency report (Izvješće o MSP-ovima, zelenim tržištima i učinkovitosti upotrebe resursa), str. 46., ožujak 2022.

(2)  Smit, S. J., SME focus – Long-term strategy for the European industrial future (Usredotočenost na MSP – Dugoročna strategija za europsku industrijsku budućnost) Resorni odjel EP-a za ekonomsku i znanstvenu politiku te politiku kvalitete života, PE 648.776 – travanj 2020.

(3)  Paket „Spremi za 55 %” sastoji se od vrlo širokog raspona zakonodavnih inicijativa, o kojima konačna odluka podliježe pregovorima između institucija. Dok se taj postupak ne dovrši, MMSP-ovi mogu samo koristiti djelomične informacije i suočavaju se s nesigurnošću u pogledu budućnosti.

(4)  SME focus, Resorni odjel EP-a, travanj 2020.

(5)  COM(2021) 568 final, 14.7.2021. https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=CELEX:52021PC0568.

(6)  Također u skladu sa SL C 56.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Prijenos poslovanja kao pokretač održivog oporavka i rasta u sektoru MSP-ova”

(samoinicijativno mišljenje)

(2022/C 486/02)

Izvjestiteljica:

Mira-Maria KONTKANEN

Odluka Plenarne skupštine:	20.1.2022.
Pravna osnova:	pravilo 32. stavak 2. Poslovnika
	(samoinicijativno mišljenje)
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	8.9.2022.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	21.9.2022.
Plenarno zasjedanje br.:	572
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	143/0/0

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Prijenos poslovanja važan je strateški proces kojim se jamči kontinuitet poslovanja i zadržavaju radna mjesta. Stoga Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) predlaže da se promicanju prijenosa poslovanja dodijeli važna uloga u politikama Europske unije (EU) i država članica u području oporavka i rasta.

1.2.

Prijenosom poslovanja štiti se društveno tkivo ruralnih područja u kojima su vrlo prisutna mikropoduzeća i mala i srednja poduzeća (MSP). Razvoj funkcionalnih ekosustavâ i usluga potpore za prijenos poslovanja od ključne je važnosti za očuvanje prihoda i gospodarstava ruralnih područja i područja sa samo jednom industrijom. EGSO vjeruje da bi to pitanje trebalo uvažiti u provedbi dugoročne vizije EU-a za ruralna područja i u akcijskom planu za ruralna područja.

1.3.

Uspješnim prijenosima poslovanja čuvaju se postojeća radna mjesta i stvaraju nova, a ujedno se otvaraju i buduće prilike za zaposlenike u smislu kontinuiteta zaposlenja i profesionalnog razvoja. EGSO potiče države članice da razmjenjuju najbolje prakse o tome kako promicati prijenos poduzeća na zaposlenike, primjerice u obliku zadruge (1) i drugih vrsta poduzeća socijalne ekonomije u vlasništvu radnika.

1.4.

Što se poduzetnici ranije pripreme za prijenos, to je veća vjerojatnost da će prijenos biti uspješan. Države članice moraju intenzivirati svoje aktivnosti za podizanje svijesti u pogledu prijenosâ poslovanja te osposobiti poslovne i druge potporne organizacije za promidžbu i pružanje pomoći kad je riječ o prijenosu mikropoduzeća i MSP-ova. EGSO također poziva države članice da uvedu i dodatno razviju mehanizme ranog upozoravanja (2) za mikropoduzeća i MSP-ove u svrhu pružanja potpore otpornosti, održivosti te, u konačnici, prenosivosti poslovanja.

1.5.

Preuzimanje postojećeg poduzeća trebalo bi aktivno promicati kao priliku za novopečene poduzetnike koja je jednako atraktivna kao i osnivanje novog poduzeća. Znanje o kupovanju poduzeća i nasljeđivanju trebalo bi biti dio poduzetničkog obrazovanja u okviru srednjoškolskog i visokog obrazovanja. EGSO stoga poziva na uspostavu poticaja za prijenos malih poduzeća mladim poduzetnicima. Takvi bi poticaji mogli obuhvaćati podizanje svijesti, savjetodavne usluge, mentorstvo i pristup sredstvima financiranja. Osim toga, među mladim poduzetnicima moglo bi se dodatno poboljšati razumijevanje socijalnog dijaloga kako bi se osiguralo da prijenosi poslovanja budu uspješni za sve dionike. Jednako tako, potrebno je razviti dodatne poticaje za prijenos poslovanja za poduzetnice kako bi se povećao broj žena poduzetnica, kojih je trenutno premalo.

1.6.

Financiranje i dalje predstavlja prepreku uspješnom prijenosu poslovanja, a za većinu prijenosa poslovanja potrebno je vanjsko financiranje. EGSO snažno potiče svaku državu članicu da se pobrine za to da budu dostupne financijske institucije koje mogu pružati potporu prijenosu poslovanja u sektoru mikropoduzeća i MSP-ova, primjerice pružanjem pomoći u pogledu kolaterala za bankovni zajam.

1.7.

EGSO preporučuje da države članice uspostave nacionalne forume za dionike u prijenosu poslovanja na kojima bi bili zastupljeni i javni i privatni dionici. Forumi posvećeni prijenosu poslovanja nude sustavni i dugoročni pristup promicanju prijenosa poslovanja. Usto osiguravaju prostor za trajni dijalog među nacionalnim stručnjacima i omogućuju učinkovitiju uporabu resursa.

1.8.

EGSO vjeruje da u svim državama članicama EU-a treba razviti internetske platforme za prijenos poslovanja, koje bi trebale biti dostupne i mikropoduzećima i MSP-ovima. Valja uspostaviti međusobne poveznice i sinergije među raznim internetskim platformama u državama članicama, a Europska komisija mogla bi olakšati međusobno povezivanje raznih internetskih tržišta u EU-u.

1.9.

Podaci o prijenosu poslovanja često su fragmentirani, nedostatni, zastarjeli i neusporedivi među državama članicama EU-a. Stoga EGSO preporučuje da Komisija i države članice nastave poboljšavati bazu podataka o prijenosima poslovanja.

1.10.

Valja uspostaviti redovne preglede situacije u pogledu prijenosâ poslovanja u Europi, primjerice u obliku „barometra” o prijenosima poslovanja na razini EU-a, kojim bi se ujedno prikupili podaci za doprinos osmišljavanju politika utemeljenih na dokazima. Godišnja skupština MSP-ova u EU-u trebala bi se iskoristiti kao redovni forum za rasprave i razmjenu iskustava o prijenosu poslovanja kad su posrijedi mikropoduzeća i MSP-ovi. Naposljetku, valja razmotriti razne inicijative za podizanje svijesti, primjerice uspostavu nacionalnog i/ili europskog tjedna posvećenog prijenosu poslovanja.

2.   Uvod

2.1.

Povećanje broja uspješnih prijenosa poslovanja donijelo bi neposredne koristi u pogledu zaposlenosti, kontinuiteta poslovanja i europskog gospodarstva u cjelini. Kao što proizlazi iz prijedloga iznesenih na Konferenciji o budućnosti Europe (3), prijenosi poslovanja pridonose povećanju održivosti i kohezije društava.

2.2.

Prijenos poslovanja predstavlja sve značajniji i prirodni dio strateškog razvoja, obnove i rasta mikropoduzeća i MSP-ova. Kako europsko stanovništvo stari, a broj poduzetnika koji se namjeravaju povući iz poduzeća raste, uspješni prijenosi poslovanja postaju još važniji za europsko gospodarstvo mikropoduzeća i MSP-ova.

2.3.

U Europi se svake godine provede prijenos otprilike 450 000 poduzeća s dva milijuna zaposlenika. Procijenjeno je da svake godine postoji rizik od neuspješnog prijenosa oko 150 000 poduzeća, čime se ugrožava oko 600 000 radnih mjesta. Najmanja poduzeća najizloženija su opasnosti od neuspješnog prijenosa (4).

2.4.

Prijenos poslovanja može predstavljati složen postupak zbog financijskih, upravljačkih, regulatornih, administrativnih ili tržišnih izazova, kao što je povezivanje odgovarajućeg prodavatelja i kupca. Istovremeno, najveći broj prijenosa poslovanja provodi se u mikropoduzećima s ograničenim resursima. Prijenos je često teži za manja poduzeća u kojima postojeći vlasnik ima dominantnu ulogu (5).

2.5.

Funkcionalni ekosustav za prijenos poslovanja ključan je za uspješnost prijenosa i pridonosi uspostavi dinamičnih tržišta za prijenos poslovanja. Ekosustavi za prijenos poslovanja obuhvaćaju različite javne i privatne dionike: kupce, prodavatelje, prethodnike, nasljednike, poslovne savjetnike kao što su poslovni posrednici, računovođe, pravnici i konzultanti, medijatore, financijske institucije, organizacije za potporu poslovanju, tvorce politika i članove akademske zajednice. Aktivnosti podizanja svijesti kojima se želi povećati pripravnost za prijenos poslovanja važan su dio tog ekosustava. Okruženje u kojem se provode prijenosi poslovanja i dalje se znatno razlikuje između država članica i između regija unutar države članice, što znači da u Europi ima prostora za uzajamno učenje i poboljšanje ekosustava za prijenos poslovanja. Međutim, za prijenos poslovanja u konačnici je uvijek odgovoran poduzetnik.

2.6.

Uspješna promjena vlasništva može dovesti do otpornijeg, inovativnijeg i konkurentnijeg poslovanja. Ako poduzeća s novim vlasnicima usvajaju zelenije i digitalnije poslovne modele, prijenosi poslovanja pridonose i zelenoj i digitalnoj tranziciji sektora mikropoduzeća i MSP-ova.

2.7.

Pandemija bolesti COVID-19 među ostalim je istaknula potrebu za jačanjem otpornosti europskih poduzeća i osiguravanjem boljeg planiranja u svrhu pripravnosti. Kako bi prijenos bio uspješan, poduzeće i njegov poslovni model trebali bi biti zdravi i otporni na vanjske šokove. Financijsko zdravlje i otpornost povećavaju vjerojatnost uspješnosti prijenosa.

3.   Kontekst mišljenja

3.1.

Prijenosi poslovanja dio su politike EU-a za poduzetništvo od početka devedesetih godina 20. stoljeća. Europska komisija je 1994. godine sastavila Preporuku (6) kako bi poboljšala okvirne uvjete za prijenos poslovanja u državama članicama. U Preporuci se predlaže niz mjera kojima države članice mogu poboljšati situaciju za poduzeća koja se pripremaju za prijenos. Te mjere obuhvaćaju aktivnosti za podizanje svijesti i povećanje pripravnosti, poboljšanje financijskog okruženja za prijenos poslovanja, otvaranje zakonskih putova za restrukturiranje, pružanje zakonskih sredstava za osiguravanje kontinuiteta partnerstva u slučaju smrti partnera ili vlasnika, osiguravanje da porez na nasljedstvo ili darovanje ne otežava prijenos poslovanja i olakšavanje prijenosa poslovanja na treću stranu putem primjerenih poreznih pravila.

3.2.

Komisija je u međuvremenu 2006. godine provela preispitivanje Preporuke i objavila komunikaciju (7)„Provedba Lisabonskog programa Zajednice za rast i radna mjesta: Prijenos poduzeća – Kontinuitet kroz novi početak”. Iz preispitivanja je proizašlo da je potrebno uložiti dodatne napore u provedbu Preporuke iz 1994. Uz pozivanje na provedbu te preporuke, u komunikaciji iz 2006. iznesene su dodatne preporuke za promicanje prijenosa poslovanja, kao što su povećanje političke pozornosti koja se pridaje prijenosu poslovanja, pružanje specijalizirane potpore i mentorstva, organiziranje transparentnih tržišta za prijenos poslovanja te uspostava nacionalne, regionalne i lokalne infrastrukture potpore za poticanje prijenosa.

3.3.

Europska komisija je 2013. provela evaluaciju napretka postignutog u pogledu preporuka iz 2006. Opći je zaključak bio da od komunikacije iz 2006. u provedbi mjera za poboljšanje okvira za prijenos poslovanja nije postignut dovoljan napredak. Utvrđeni su nedostaci u područjima kao što su oporezivanje trećih strana ili zaposlenika ili pružanje namjenske potpore i financijskih inicijativa. U evaluaciji je istaknuto i da se u politikama EU-a i država članica prijenosu poslovanja ne pridaje dovoljno pozornosti, za razliku od politike koja se bavi start-up poduzećima.

3.4.

Europska komisija je 2020. objavila strategiju EU-a za MSP-ove (8), kojom je ponovno potvrdila da će i dalje predano raditi na olakšavanju prijenosa poslovanja i pružanju potpore državama članicama u njihovim nastojanjima da uspostave poslovno okruženje povoljno za prijenos poslovanja. Komisija se u novije vrijeme usredotočila na poboljšanje baze informacija o prijenosima poslovanja, o čemu je 2021. objavila izvješće (9). Mjere Europske komisije i dobre prakse koje se financiraju sredstvima EU-a dostupni su na internetskim stranicama Komisije (10).

3.5.

I EGSO prepoznaje važnost prijenosa mikropoduzeća i MSP-ova te poziva na hitne mjere da se oni olakšaju i pojednostave, uz razumne troškove (11). U svojem mišljenju o strategiji EU-a za MSP-ove EGSO također poziva na to da se posebna pozornost posveti prekograničnim prijenosima poslovanja kad su posrijedi mikropoduzeća i MSP-ovi kako bi se poduzele mjere u vezi s visokim troškovima povezanima s tim transakcijama i znatnim razlikama među nacionalnim propisima (12). EGSO u svojem drugom mišljenju o strategiji EU-a za MSP-ove (13) ukazuje na potencijal koji uspješni prijenosi poslovanja imaju za povećanje digitalizacije i održivosti poduzeća, što je u skladu s ciljevima EU-a u pogledu dvostruke tranzicije.

4.   Opće napomene

4.1.

Zbog europske demografije i starenja poduzetnika prijenos poslovanja sve je važnija tema za mikropoduzeća i MSP-ove. Otprilike 90 % prijenosa poslovanja provodi se u mikropoduzećima (14).

4.2.

Povećanje broja uspješnih prijenosa poslovanja europskom gospodarstvu donosi neposredne koristi. U usporedbi sa start-up poduzećima, uspješno prenesena poduzeća ostvaruju bolje rezultate u smislu opstanka, prometa, dobiti, inovativnosti i zapošljavanja (15). Prema podacima Europske komisije, postojeća poduzeća u prosjeku zadržavaju pet radnih mjesta, dok se u start-up poduzeću u prosjeku otvaraju samo dva radna mjesta (16). Stoga je promicanje prijenosa poslovanja najbolji mogući oblik promicanja rasta poduzetništva.

4.3.

Prijenosom poslovanja štiti se društveno tkivo ruralnih područja u kojima su mikropoduzeća i MSP-ovi vrlo prisutni. Procjenjuje se da se barem jedna trećina europskih mikropoduzeća i MSP-ova nalazi u ruralnim područjima. Zahvaljujući uslugama koje pružaju građanima, potrošačima i lokalnim gospodarskim aktivnostima, kao i činjenici da pružaju radna mjesta, oni jamče ekonomsku i društvenu koheziju tih područja (17). Prijenos poslovanja pomaže u sprečavanju gubitka specijaliziranog znanja lokalnog obrtništva. Lokalni obrti i maloprodajni sektor često pozitivno pridonose raznolikosti izbora koji se nudi potrošačima na tržištu jer pružaju alternativu jednoobraznim maloprodajnim lancima. Za potrošače uspješan prijenos poslovanja podrazumijeva kontinuitet dostupnosti, a često i poboljšanje usluga i proizvoda. Razvoj funkconalnih ekosustavâ i usluga potpore za prijenos poslovanja izuzetno je bitan za očuvanje prihoda i gospodarstava područja sa samo jednom industrijom i ruralnih područja, što je posebno važno za poljoprivredni sektor i sektor prerade hrane. Uspješni prijenosi poslovanja također omogućuju ubrzanje dvostruke tranzicije u ruralnim područjima zahvaljujući preobrazbi koju pokreće promjena vlasništva. EGSO vjeruje da bi razvoj ekosustavâ i usluga potpore za prijenos poslovanja trebao biti dio provedbe dugoročne vizije EU-a za ruralna područja i akcijskog plana za ruralna područja.

4.4.

Promicanje prijenosa poslovanja donosi korist i zaposlenicima jer se njime zadržavaju radna mjesta i kontinuitet poslovanja. Najveća vrijednost koja se prenosi novom vlasniku su zaposlenici, naročito u mikropoduzećima i MSP-ovima. Stoga je u slučaju prijenosâ poslovanja važno zajamčiti dobrobit zaposlenika. Novi vlasnici prijenosu poslovanja često pristupaju s entuzijazmom za razvijanje i širenje poslovanje. To ujedno podrazumijeva i bolje izglede za budućnost za zaposlenike u smislu kontinuiteta zaposlenja i profesionalnog razvoja. EGSO potiče države članice da razmjenjuju najbolje prakse u pogledu prijenosa poslovanja u okviru kojih zaposlenici mogu nastaviti raditi i razvijati djelatnost preuzimanjem poduzeća, primjerice u obliku zadruge i drugih vrsta poduzeća socijalne ekonomije u vlasništvu radnika (18) koje su se pokazale otpornima na krizne situacije. Usto, promicanje socijalnog dijaloga i informiranja odozdo prema gore olakšava otkup poduzeća od strane zaposlenika. To je u skladu s mišljenjem EGSO-a INT/925 (19), u kojem je dioničarstvo zaposlenika (engl. employee buy-out) istaknuto kao dobra praksa za ponovno pokretanje poduzeća u krizi i za prijenos MSP-ova čiji osnivači nemaju nasljednike.

4.5.

U politikama EU-a i država članica za oporavak i rast potrebno je dodijeliti veliku ulogu promicanju prijenosa poslovanja. EGSO podržava dugotrajne i strateške napore koje su Europska komisija i organizacije za promicanje prijenosa poslovanja, kao što je Transeo (20), dosad uložile u stvaranje okruženja pogodnijeg za prijenos poslovanja u Europi. Međutim, i dalje ima prostora za poboljšanje. Razina pozornosti, trenutačna opća funkcionalnost ekosustava za prijenos poslovanja i opseg mjera za promicanje prijenosa poslovanja znatno se razlikuju među državama članicama. U poslovnom okruženju koje se brzo mijenja poduzetnici moraju iskoristiti mogućnosti za rast, i unutar vlastitog poduzeća i putem preuzimanja poduzeća. Potrebno je razmotriti sve vrste prijenosa vlasništva, uključujući obiteljsko nasljeđivanje, menadžerske otkupe i interne menadžerske otkupe, strateška stjecanja i dioničarstvo zaposlenika.

4.6.

Kako bi tranzicija Europe na digitalno i zeleno gospodarstvo bila uspješna, u nju se moraju uključiti mikropoduzeća i MSP-ovi. Prijenos poslovanja prirodan je način da se poslovni model mikropoduzeća i MSP-ova pretvori u zeleniji i digitalniji model, čime se podupire njihova digitalna i zelena tranzicija. Uspješna promjena vlasništva može dovesti do otpornijeg, inovativnijeg i konkurentnijeg poslovanja. Povrh toga, gledajući sa stajališta resursa, kupnja postojećeg poduzeća zajedno s njegovom proizvodnom imovinom često je ekološki prihvatljivija od kupnje novih poduzeća.

4.7.

To je osobito slučaj kada se poslovanje prenosi sa starijeg poduzetnika na mlađeg te je mladi poduzetnik vjerojatno spremniji u preuzeto poduzeće integrirati nove tehnologije, proizvodne metode i održive poslovne modele. Stoga EGSO poziva na razvoj dodatnih poticaja, kao što su podizanje svijesti, savjetodavne usluge, mentorstvo i pristup financiranju, u svrhu prijenosa mikropoduzeća i MSP-ova mladim poduzetnicima. Osim toga, razumijevanje socijalnog dijaloga među mladim poduzetnicima moglo bi se dodatno poboljšati, primjerice, uz pomoć modula o socijalnom dijalogu u okviru osposobljavanja u području poduzetništva. Kretanje u poduzetništvo stjecanjem postojećeg poduzeća treba aktivno promicati kao priliku koja je jednako privlačna kao i poduzetništvo u koje se stupa otvaranjem novog poduzeća. Jednako tako, potrebno je razviti dodatne poticaje za prijenos poslovanja za poduzetnice kako bi se povećao broj žena poduzetnica, kojih je trenutno premalo.

4.8.

U velikoj većini prijenosa poslovanja potrebno je vanjsko financiranje. S obzirom na sve veće regulatorne zahtjeve u financijskom sektoru, postoje dva ključna financijska instrumenta koji se mogu istaknuti u svrhu promicanja prijenosa poslovanja. Prvo, očita je potreba za kolateralom za financiranje paketa za prijenos poslovanja. Međutim, sve veći udio poslovne imovine otpada na nematerijalnu imovinu, a bankovni sektor mora poštovati sve stroža pravila. Svakoj je državi članici potreban subjekt ili organizacija koji pružaju kolateral za bankovne zajmove. Drugo, zbog razvoja regulatornog okvira EU-a povećava se potreba za financiranjem vlasničkim kapitalom. Postoji više kupaca koji bi bili sposobni voditi ciljno poslovanje, ali nemaju dovoljno vlasničkog kapitala. EGSO odlučno potiče Europsku komisiju da preuzme proaktivnu ulogu u promicanju razvoja tih dvaju financijskih instrumenata u državama članicama.

4.9.

Sve veći broj mikropoduzeća i MSP-ova u obiteljskom vlasništvu u budućnosti će biti prenesen trećim stranama. Kako bi privuklo kupce treće strane, poduzeće mora biti održivo, gospodarski stabilno i atraktivno. Što se poduzetnici ranije pripreme za prijenos, to je veća vjerojatnost da će prijenos biti uspješan. Države članice moraju ojačati svoje aktivnosti za podizanje svijesti u pogledu prijenosa poslovanja te osposobiti poslovne i druge potporne organizacije za promidžbu i pružanje pomoći kad je riječ o prijenosu mikropoduzeća i MSP-ova. Potpora koja se u okviru ranog upozoravanja pruža poduzeću u financijskim teškoćama također može imati važnu ulogu u pružanju pomoći poduzetniku da poslovanje vrati na financijski održiv put i da ga pripremi za prijenos. Stoga EGSO poziva države članice da uvedu i dodatno razviju potporne mehanizme ranog upozoravanja za mikropoduzeća i MSP-ove.

U novijoj studiji o promicanju prijenosa poslovanja u europskim zemljama (21) prikazane su prakse promicanja prijenosa poslovanja u državama članicama koje bi se mogle preuzeti u drugim zemljama. EGSO podržava preporuku iz te studije da države članice uspostave nacionalne forume za dionike u prijenosu poslovanja u kojima bi bili zastupljeni i javni i privatni dionici. Suradnja dionika potrebna je na svim razinama: regionalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj. Kroz trajni dijalog među nacionalnim stručnjacima forumi posvećeni prijenosu poslovanja nude sustavni i dugoročni pristup promicanju prijenosa poslovanja i predstavljaju učinkovitiju uporabu resursa. S vremenom bi se između raznih nacionalnih foruma mogao uspostaviti prekogranični dijalog, koji bi promicala Europska komisija, u svrhu razmjene najboljih praksi u području promicanja prijenosa poslovanja u državama članicama.

4.10.

EGSO preporučuje da države članice u potpunosti iskoriste digitalne tehnologije u promicanju prijenosa poslovanja. U svim bi se državama članicama trebale uspostaviti internetske platforme za prijenos poslovanja, koje su u većini slučajeva u vlasništvu privatnih dionika koji i upravljaju njima; te bi platforme trebale biti dostupne i mikropoduzećima i malim poduzećima. Valja uspostaviti međusobne poveznice i sinergije među raznim internetskim platformama u državama članicama, a Europska komisija mogla bi olakšati pristup raznim internetskim tržištima u državama članicama. Nadalje, broj prekograničnih prijenosa poslovanja među malim poduzećima u porastu je. Poboljšana suradnja među nacionalnim internetskim platformama bila bi troškovno učinkovit način da se malim poduzećima omogući da potencijalne ciljne vlasnike traže u drugim državama članicama.

4.11.

Za donošenje uspješnih europskih politika u području prijenosa poslovanja potrebno je poboljšati prikupljanje podataka. Podaci o prijenosu poslovanja i dalje su fragmentirani i nisu usporedivi. EGSO preporučuje da Komisija i države članice poduzmu preporučene korake za poboljšanje baze podataka o prijenosu poslovanja. Ti su koraci opisani u nedavnom izvješću pod nazivom „Poboljšanje baze informacija o prijenosu poslovanja u Europi” (22). EGSO također preporučuje osmišljavanje „barometra” o prijenosu poslovanja na razini EU-a, odnosno izradu izvješća jednom u četiri godine, u kojem bi se prikupili poboljšani podaci potrebni za donošenje politika utemeljenih na dokazima. Osim toga, valja razmotriti razne inicijative za podizanje svijesti, kao što je uspostava nacionalnog i/ili europskog tjedna posvećenog prijenosu poslovanja.

4.12.

EGSO smatra da bi Europska komisija, osim poboljšanja prikupljanja podataka, trebala redovno preispitivati stanje u pogledu prijenosa poslovanja u Europi. Godišnja skupština MSP-ova u EU-u trebala bi se iskoristiti kao redovni forum za rasprave i razmjenu iskustava u pogledu prijenosa poslovanja kad su posrijedi mikropoduzeća i MSP-ovi.

---

(1)  Primjerice, u Francuskoj postoji okvir za organiziranje i olakšavanje prijenosa poduzeća na zaposlenike i za jačanje gospodarske aktivnosti lokalnih područja olakšavanjem prijenosa mikropoduzeća i MSP-ova.

(2)  Mehanizam ranog upozoravanja usluga je pružanja savjeta i potpore poduzećima u financijskim teškoćama, čija je svrha rana intervencija radi sprečavanja stečajeva održivih poduzeća.

(3)  Konferencija o budućnosti Europe, Izvješće o konačnom ishodu, svibanj 2022.

(4)  Europska komisija: Business Dynamics: Start-ups, business transfers and bankruptcy (Dinamika poslovanja: start-up poduzeća, prijenos poslovanja i stečaj), 2011.

(5)  Komunikacija Europske komisije – Provedba Lisabonskog programa Zajednice za rast i radna mjesta: Prijenos poduzeća – Kontinuitet kroz novi početak, 2006., COM(2006) 117 final, str. 4.

(6)  Preporuka Komisije od 7. prosinca 1994. o prijenosu malih i srednjih poduzeća (94/1069/EZ).

(7)  Komunikacija Europske komisije – Provedba Lisabonskog programa Zajednice za rast i radna mjesta: Prijenos poduzeća – Kontinuitet kroz novi početak, 2006., COM(2006) 117 final.

(8)  Komunikacija Europske komisije – Strategija za MSP-ove i održivu i digitalnu Europu, 2020., COM(2020) 103 final.

(9)  Europska komisija, Izvršna agencija za mala i srednja poduzeća, Improving the evidence base on transfer of business in Europe: final report (Poboljšanje baze informacija o prijenosu poslovanja u Europi: završno izvješće), Ured za publikacije, 2021.

(10)  ec.europa.eu/growth/smes/supporting-entrepreneurship/transfer-businesses_en.

(11)  SL C 197, 8.6.2018., str. 1.

(12)  SL C 429, 11.12.2020., str. 210.

(13)  SL C 194, 12.5.2022., str. 7.

(14)  Europska komisija, Izvršna agencija za mala i srednja poduzeća, Improving the evidence base on transfer of business in Europe: final report (Poboljšanje baze informacija o prijenosu poslovanja u Europi: sažetak), Ured za publikacije, 2021.

(15)  Tall, Varamäki i Viljamaa: Business Transfer Promotion in European Countries (Promicanje prijenosa poslovanja u europskim zemljama), Seinäjoki 2021., str. 8.

(16)  Komisija Europskih zajednica (2006.), Prijenos poduzeća – Kontinuitet kroz novi početak, Bruxelles, str. 3-4.

(17)  SMEunited, Position on long-term vision for the EU’s rural area (Stajalište o dugoročnoj viziji za ruralna područja EU-a), travanj 2022.

(18)  Na primjer, poduzeća u vlasništvu radnika (šp. sociedades laborales) u Španjolskoj.

(19)  SL C 286, 16.7.2021., str. 13.

(20)  Transeo je međunarodna neprofitna organizacija koja okuplja stručnjake za prijenos i preuzimanje malih i srednjih poduzeća iz Europe i izvan nje.

(21)  Tall, Varamäki i Viljamaa: Business Transfer Promotion in European Countries (Promicanje prijenosa poslovanja u europskim zemljama), Seinäjoki 2021., str. 8.

(22)  Europska komisija, Izvršna agencija za mala i srednja poduzeća, Improving the evidence base on transfer of business in Europe: final report (Poboljšanje baze informacija o prijenosu poslovanja u Europi: završno izvješće), Ured za publikacije, 2021.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Socijalna taksonomija – izazovi i prilike”

(samoinicijativno mišljenje)

(2022/C 486/03)

Izvjestiteljica:

Judith VORBACH

Odluka Plenarne skupštine:	20.1.2022.
Pravna osnova:	pravilo 52. stavak 2. Poslovnika
	(samoinicijativno mišljenje)
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za ekonomsku i monetarnu uniju te ekonomsku i socijalnu koheziju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	9.9.2022.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	22.9.2022.
Plenarno zasjedanje br.:	572
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	123/26/12

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Ovim mišljenjem EGSO pojašnjava ideju socijalne taksonomije u cilju poticanja rasprave. EGSO poziva Komisiju da objavi zakašnjelo izvješće u kojem se opisuju odredbe koje bi bile nužne za proširenje područja primjene taksonomije na „druge ciljeve održivosti, kao što su socijalni ciljevi”, kako se traži u Uredbi o taksonomiji (1) (dalje u tekstu: „Uredba”). EGSO se zalaže za operativno održivu i konceptualno utemeljenu socijalnu taksonomiju kako bi se ostvarile prilike i istodobno svladavali izazovi. Taksonomija EU-a trebala bi biti usklađena sa sveobuhvatnim pristupom uključujući ekološku i socijalnu održivost. S obzirom na izazove zelene tranzicije, gospodarske i socijalne posljedice pandemije, rat u Ukrajini izazvan ruskom agresijom te posljedične geopolitičke napetosti, EGSO ponavlja zahtjev za donošenje uravnotežene gospodarske politike i stavljanje većeg naglaska na socijalne ciljeve.

1.2.

Pozdravljamo minimalne zaštitne mjere iz Uredbe koje treba temeljito provoditi. Međutim, te mjere nisu dovoljne da osiguraju socijalnu održivost za radnike, potrošače i zajednice. Taksonomija EU-a pomogla bi ispuniti hitne potrebe za ulaganjem u socijalnom području usmjeravanjem ulaganja u tom smjeru. Čak će dobiti na važnosti ako postane dio opće politike usmjerene na socijalnu pravednost i uključenost. Pravedna tranzicija iziskuje održive socijalne uvjete, a socijalna taksonomija mogla bi iznjedriti dugo iščekivane smjernice. EGSO poziva Komisiju da dostavi procjenu potrebnih sredstava za provedbu europskog stupa socijalnih prava. Sve u svemu, javna ulaganja i dalje će igrati ključnu ulogu u području javnih usluga. Financiranje socijalne skrbi kroz državnu potrošnju i stabilni sustavi socijalne sigurnosti i dalje su od ključne važnosti. Ipak, zajednički dogovorena socijalna taksonomija mogla bi osigurati smjernice za ulaganja s pozitivnim socijalnim učincima.

1.3.

EGSO preporučuje da se u izvješću Komisije poštuje višerazinski i raznoliki pristup koji je predložila Platforma za održivo financiranje (2) (dalje u tekstu: „Platforma”). Bilo bi korisno integrirati socijalnu taksonomiju u zakonodavno okruženje EU-a u području održivog financiranja i upravljanja, imajući na umu da treba postići mnogo toga. Konkretno, predložena Direktiva o korporativnom izvješćivanju o održivosti bila bi važna dopuna socijalnoj taksonomiji prema kojoj bi se mjere mogle procjenjivatii vrednovati. Dobro osmišljenom socijalnom taksonomijom također bi se doprinijelo rješavanju potencijalnog problema lažnog socijalnog oglašavanja. EGSO preporučuje da se počne s jednostavnim i jasnim smjernicama te da se uvedu jednostavni i transparentni postupci koji će se postupno u kasnijoj fazi nadopuniti. Bliska integracija socijalne i ekološke taksonomije trebala bi biti konačni cilj, no prvi praktični korak mogle bi biti zajedničke minimalne zaštite.

1.4.

Taksonomija EU-a trebala bi naznačiti mjere i tvrtke koje značajno pridonose socijalnoj održivosti i predstavljaju zlatni standard koji odražava višu razinu ambicija od one predviđene zakonodavstvom. EGSO pozdravlja predložene ciljeve Platforme, a to su dostojanstven rad, odgovarajući životni standard te uključive i održive zajednice. Dok bi različita međunarodna načela i načela EU-a trebala poslužiti kao temelj, EGSO posebno preporučuje upućivanje na europski stup socijalnih prava i relevantne ciljeve održivog razvoja, kao što je osmi cilj održivog razvoja o dostojanstvenom radu. U svakom slučaju, poštovanje ljudskih i radničkih prava mora biti uvjet za usklađenost s taksonomijom. Ključnu ulogu ima poštovanje kolektivnih ugovora i mehanizama suodlučivanja u skladu s odgovarajućim nacionalnim i europskim pravom, i ono bi trebalo biti uključeno u načelo nenanošenja bitne štete (3). Smjernice s pozitivnim socijalnim učincima, koje se temelje na dogovoru socijalnih partnera, trebale bi se smatrati usklađenima s taksonomijom. Treba imati na umu da se razina raširenosti kolektivnog pregovaranja znatno razlikuje među državama članicama te da je u njih 22 zabilježen pala, što je problem kojim se bavi Direktiva o minimalnim plaćama.

1.5.

EGSO potiče zakonodavce da socijalne partnere i organizacije civilnog društva u potpunosti uključe u osmišljavanje socijalne taksonomije jer ona na njih utječe i moraju ispunjavati obveze izvješćivanja, a i u cilju zadržavanja njihova osjećaja odgovornosti. EGSO dovodi u pitanje pretjeranu upotrebu delegiranih akata u području taksonomije jer ta tema obuhvaća širok raspon političkih pitanja. Cilj je taksonomije osigurati transparentnost za ulagače, trgovačka društva i potrošače. Ubuduće bi trebalo dobro procijeniti mogućnost da je državne institucije upotrebljavaju kao referentnu točku za programe pomoći i financiranja te raspraviti o toj potencijalnoj upotrebi. Svaka upotreba u širem smislu mora podlijegati odgovarajućem procesu donošenja odluka. Neopravdano uplitanje u nacionalno zakonodavstvo i autonomiju socijalnih partnera mora se spriječiti. U konačnici, mora se isključiti opasnost od lažnog socijalnog oglašavanja. Trebalo bi osigurati mehanizme pritužbe za sindikate, radnička vijeća, organizacije potrošača i druge predstavnike organiziranog civilnog društva, a nadležna nacionalna tijela trebala bi biti odgovornija u provedbi svojih kontrolnih zadaća.

1.6.

EGSO želi istaknuti daljnje prednosti povezane sa socijalnom taksonomijom. Prvo, treba podržati sve veću potražnju za socijalno usmjerenim ulaganjima uvođenjem pouzdane taksonomije koja je ujedno usklađen koncept za mjerenje socijalne održivosti. Drugo, društveno štetne aktivnosti mogu prerasti u ekonomske rizike, a taksonomija bi mogla pomoći da se oni smanje. Treće, transparentnost je ključna za učinkovitost tržišta kapitala, a mogla bi pridonijeti i socijalnom unutarnjem tržištu kako je navedeno u članku 3. UFEU-a. To bi potaklo ravnopravne uvjete, spriječilo nelojalnu konkurenciju i dodatno istaknulo trgovačka društva i organizacije koji doprinose socijalnoj održivosti. Četvrto, EU bi trebala razvijati svoje prednosti i nastojati postati uzor i predvodnik ekološke i socijalne održivosti. Trebalo bi ponovno pokrenuti raspravu o agenciji EU-a za rejting. EGSO ponovno poziva i na to da se pružatelji financijskih i nefinancijskih podatkovnih usluga propisno reguliraju i nadziru.

1.7.

EGSO također ističe izazove i moguća rješenja. Kao prvo, pojavljuje se zabrinutost zbog zatvaranja tržišta. Međutim, ulaganja se također temelje na drugim kriterijima, kao što je očekivani povrat, koji bi mogao nadmašiti ciljeve održivosti te postoji mnogo slučajeva sinergije između interesa ulagača i drugih dionika. U svakom slučaju, nepoštovanje taksonomije ne smije se smatrati štetnim, a Komisija bi to trebala jasno navesti. Trebalo bi povećati naglasak na utjecaj održivog ulaganja na aktivnosti realnog gospodarstva. Drugo, definicija onoga što treba uključiti u taksonomiju bit će kontroverzna. Upravo je to razlog zašto bi postupak definiranja trebao podlijegati demokratskoj raspravi i donošenju odluka. Stoga bi se mogla razviti zajednička i pouzdana ideja održivosti na koju bi se pojedini akteri mogli i trebali pozivati. Uspjeh taksonomije povezan je s njezinom vjerodostojnošću, a uključene aktivnosti moraju zadovoljiti široko prihvaćenu definiciju održivosti. Treće, socijalna taksonomija mogla bi dovesti do dodatnih zahtjeva za izvješćivanjem. EGSO poziva Komisiju da ih svede na najmanju moguću mjeru, uz izbjegavanje preklapanja. Savjetovanje i pružanje usluga vezanih uz taksonomiju od strane zakonski ovlaštene agencije moglo bi biti korisno posebno za mala i srednja poduzeća, zadruge i neprofitne poslovne modele. Osim toga, financijske institucije treba poticati da daju procjene socijalnih učinaka ulaganja, što trenutačno diljem svijeta čine banke koje se temelje na vrijednosti.

2.   Kontekst mišljenja

2.1.

Okvir održivog financiranja EU-a trebao bi pomoći u usmjeravanju privatnih financijskih tokova u održive gospodarske aktivnosti. Akcijski plan za održivo financiranje za 2018. sastoji se od taksonomije, sustava za objavu podataka za trgovačka društva i alata za ulaganja, uključujući mjerila, standarde i oznake, dok je obnovljena strategija održivog financiranja za 2021. usmjerena na financiranje prijelaza na održivost realnog gospodarstva, kao i na uključivost, otpornost, doprinos financijskog sektora i globalne ciljeve. Unutar tog okvira, EU je radio na raznim zakonodavnim inicijativama u kojima taksonomija EU-a igra ključnu ulogu. EGSO upućuje na svoja mišljenja o toj temi (4).

2.2.

Taksonomija EU-a trebala bi osigurati transparentnost za ulagače i poduzeća i podržati ih u prepoznavanju održivih ulaganja. Uredba predstavlja klasifikacijski sustav, koji se usredotočuje na šest ekoloških ciljeva u područjima ublažavanja klimatskih promjena, prilagodbe klimatskim promjenama, vode, biološke raznolikosti, sprječavanja onečišćenja i kružnog gospodarstva. Održivo ulaganje u okoliš mora značajno doprinijeti postizanju jednog ili više ovih ciljeva, ne nanositi bitnu štetu nijednom od njih (načelo nenanošenja bitne štete) i biti u skladu s pragovima učinka (koji se nazivaju kriterijima tehničke provjere). Također mora ispuniti socijalne i minimalne zaštitne mjere vezane uz upravljanje (članak 18.). Stoga poduzeća moraju provoditi postupke kako bi osigurala usklađenost aktivnosti sa smjernicama OECD-a za multinacionalna poduzeća, vodećim načelima UN-a o poslovanju i ljudskim pravima, Deklaracijom Međunarodne organizacije rada (MOR) o temeljnim načelima prava na radu i Međunarodnom poveljom o ljudskim pravima.

2.3.

U članku 26. Uredbe nalaže se Komisiji da objavi izvješće do kraja 2021. u kojem će biti opisane odredbe potrebne za proširenje njezina područja primjene na „druge ciljeve održivosti, kao što su socijalni ciljevi”. To pokazuje namjeru da se proširi njezino područje primjene, ali i dalje ne obvezuje na provedbu socijalne taksonomije. Sukladno Uredbi, podskupina Platforme za socijalnu taksonomiju dobila je zadatak da istraži proširenje taksonomije na socijalne ciljeve. Njezino završno izvješće o socijalnoj taksonomiji objavljeno je u veljači 2022. (5), kasnije nego što je najavljeno, a od Komisije se očekuje da sastavi svoje izvješće na temelju tog izvješća. Štoviše, od Platforme se traži da savjetuje Komisiju o primjeni članka 18., odnosno da daje smjernice o tome kako bi trgovačka društva mogla poštovatiminimalne zaštitne mjere te o mogućoj potrebi dopune zahtjeva tog članka.

2.4.

Platforma predlaže strukturu za socijalnu taksonomiju unutar sadašnjeg zakonodavnog okruženja EU-a o održivom financiranju i upravljanju. U slučaju provedbe socijalne taksonomije, daljnje odredbe pružile bi regulatorni okvir, uključujući predloženu Direktivu o korporativnom izvješćivanju o održivosti, koja će zamijeniti Direktivu o nefinancijskom izvješćivanju i uvesti obvezne standarde za izvješćivanje o održivosti EU-a, Uredbu o objavama povezanima s održivosti u sektoru financijskih usluga i Direktivu o dužnoj pažnji za održivo poslovanje. Konkretno, predložena Direktiva o korporativnom izvješćivanju o održivosti zahtijeva od trgovačkih društava da rješavaju pitanja paketa informacija o socijalnim temama i izvješćivanju o čimbenicima upravljanja te se očekuje da će poboljšati objavljivanje u vezi sa socijalnim pitanjima. Stoga bi to bila važna dopuna socijalnoj taksonomiji prema kojoj se ta pitanja mogu mjeriti i ocjenjivati.

2.5.

Unatoč nekim razlikama, Platforma predlaže praćenje strukturnih aspekata taksonomije okoliša. Predlaže tri glavna cilja popraćena podciljevima. Cilj dostojanstvenog rada uključuje podciljeve kao što su jačanje socijalnog dijaloga te promicanje kolektivnog pregovaranja i pristojnih plaća koje jamče dostojanstven život. Cilj primjerenog životnog standarda uključuje zdrave i sigurne proizvode, kvalitetnu zdravstvenu skrb i kvalitetno stanovanje, a ciljem uključivih i održivih zajednica trebali bi se promicati i jednakost i uključivi rast te održivi način života. Predložene minimalne zaštitne mjere odnose se na ekološke, državne i socijalne ciljeve kako bi se izbjegle nedosljednosti, na primjer da je trgovačko društvo koje provodi održive aktivnosti uključeno u kršenje ljudskih prava. Osim toga, treba riješiti pitanje relevantnih dionika, konkretno radne snage subjekta i radnika u vrijednosnom lancu, krajnjih korisnika i zajednice na koju se to odnosi. Predlažu se i socijalni kriteriji nenanošenja bitne štete i popis štetnih aktivnosti.

3.   Opće napomene

3.1.

EGSO poziva na ekonomsku politiku koja je u skladu s ciljevima utvrđenima u članku 3. Ugovora EU-a i ciljevima održivog razvoja. Potreban je uravnotežen naglasak na ključnim ciljevima politike, osobito na okolišnoj održivosti, održivom i uključivom rastu, punoj zaposlenosti i visokokvalitetnom radu, pravednoj raspodjeli, zdravlju i kvaliteti života, rodnoj ravnopravnosti, financijskoj stabilnosti, stabilnosti cijena, uravnoteženoj trgovini koja se temelji na pravednoj i konkurentnoj industrijskoj i gospodarskoj strukturi te stabilnim javnim financijama. EGSO također upućuje na program konkurentne održivosti, koji svoje četiri dimenzije – okolišnu održivost, produktivnost, pravednost i makroekonomsku stabilnost – postavlja na jednake temelje kako bi se postigli jači učinci i uspješna zelena i digitalna tranzicija (6). S obzirom na rat u Ukrajini izazvan ruskom agresijom, EGSO ističe svoj poziv na uravnoteženu ekonomsku politiku koja pomaže ublažiti njegove ekonomske i socijalne posljedice i upućuje na izjavu iz Ustava Međunarodne organizacije rada iz 1919. prema kojoj se „opći i trajni mir može uspostaviti samo ako se temelji na socijalnoj pravdi”.

3.2.

EGSO razjašnjava koncept socijalne taksonomije u cilju poticanja rasprave i podizanja svijesti. EGSO se zalaže za dobro osmišljenu, operativno održivu i konceptualno utemeljenu socijalnu taksonomiju kako bi se potvrdile značajne mogućnosti koje su s njom povezane i istovremeno se svladavali različiti izazovi (vidjeti u nastavku). Baš kao i ekonomska politika u cjelini, koncept održivosti povezan s financijama, a posebno i taksonomija EU-a trebali bi biti usklađeni sa sveobuhvatnim i višedimenzionalnim pristupom, u kojem bismo trebali težiti stavljanju ekološke i socijalne održivosti u ravnopravan položaj. Osim toga, zelena tranzicija može biti štetna kad je riječ o socijalnom aspektu. Stoga su potrebni zaštita i poboljšanje standarda u socijalnom području s naglaskom na tome da nitko ne bude zapostavljen. Pravedna tranzicija zahtijeva održive socijalne uvjete, a socijalna taksonomija mogla bi iznjedriti smjernice.

3.3.

EGSO smatra socijalnu taksonomiju važnom i potrebnom nadopunom socijalnoj dimenziji EU-a te poziva Komisiju da pravodobno objavi izvješće prema zahtjevu iz članka 26. Treba se slijediti višerazinski i raznoliki pristup izvješća Platforme. Međutim, težnja za savršenstvom i uključivanjem istovremeno svih aspekata socijalne održivosti može prouzročiti znatna kašnjenja u provedbi socijalne taksonomije, pa čak i rizik od napuštanja projekta u cjelini. Stoga EGSO preporučuje da se na početku postupka na vrijeme odrede jednostavne i jasne smjernice, kao i jednostavni postupci transparentnosti, a da se zatim kontinuirano postupno nadopunjuju. Kad je riječ o odnosu između taksonomije okoliša i socijalne taksonomije, cilj bi trebao biti težnja za usklađenošću i uskom integracijom tih dvaju pristupa. Ipak, zajedničke minimalne mjere zaštite mogle bi biti praktičan prvi korak.

3.4.

EGSO je zadovoljan što je Platforma objavila nacrt svojeg mišljenja u pogledu članka 18. Uredbe kako bi pružila savjete trgovačkim društvima o tome kako provesti zahtjeve tog članka i po mogućnosti dopustiti da se izmijeni. Konkretno, u kontekstu socijalne održivosti ključno je procijeniti stvarnu uspješnost trgovačkog društva u pogledu ljudskih prava, industrijskih odnosa i dostojanstvenog rada. Međutim, iako pozdravljamo minimalne zaštitne mjere okolišne taksonomije, koje treba temeljito provoditi, one nikada ne bi mogle zamijeniti socijalnu taksonomiju. Te mjere nisu ni približno dovoljne da osiguraju socijalnu održivost za radnike, potrošače i zajednice (7). Osim toga, EGSO preporučuje suradnju s lokalnim socijalnim partnerima, organizacijama civilnog društva i socijalnim poduzećima kako bi se pratio i promicao pozitivni učinak gospodarskih aktivnosti na dionike.

3.5.

Socijalna taksonomija dobit će na važnosti ako bude dio sveukupne politike usmjerene na socijalnu održivost, praćenu odgovarajućim pravilima, na primjer u vezi s dužnom pažnjom u pogledu ljudskih prava. Međutim, nikad neće zamijeniti zdravu državnu regulativu i socijalnu politiku. Financiranje socijalne skrbi državnom potrošnjom i stabilni sustavi socijalne sigurnosti i dalje su od ključne važnosti. Taksonomija ne bi trebala služiti kao instrument za istiskivanje ili privatizaciju. Javna ulaganja i dalje imaju ključnu ulogu u području javnih usluga, a često potiču daljnja privatna ulaganja. Međutim, socijalna taksonomija mogla bi osigurati kriterije održivosti u području infrastrukture, zdravstva, obrazovanja i osposobljavanja te socijalnog stanovanja za sve ulagače kako bi se omogućila socijalno održiva ulaganja u realnom gospodarstvu i izbjeglo lažno socijalno oglašavanje (eng. social washing). Ubuduće bi taksonomiju mogle upotrebljavati i državne institucije kao referentnu točku za programe pomoći i financiranja. To će trebati propisno procijeniti i raspraviti o tome.

3.6.

Socijalna taksonomija pružila bi detaljnu strukturu pozitivnih i negativnih socijalnih učinaka gospodarskih aktivnosti. Mnoge teme koje se razmatraju blisko su povezane s pitanjima o kojima se tradicionalno raspravlja između socijalnih partnera i među organizacijama civilnog društva. EGSO poziva na to da se organizirano civilno društvo u potpunosti uključi u osmišljavanje socijalne taksonomije, posebice (pod)ciljeva, kriterija nenanošenja bitne štete i načela zaštite. Na poslodavce, zaposlenike, potrošače, druge dionike i zajednice utječe osmišljavanje ciljeva i/ili oni moraju ispuniti obveze izvješćivanja. EGSO ističe i mirovinske fondove kao primjer u kojemu zaposlenici imaju koristi od ulaganja. Sudjelovanje dionika ključno je za zadržavanje njihova osjećaja odgovornosti. EGSO očekuje da bi se revizijom Uredbe mogla provesti socijalna taksonomija te bi se stoga proveo redoviti zakonodavni postupak. Prekomjerna uporaba delegiranih akata u kontekstu održivog financiranja, a posebno u provedbi taksonomije, upitna je jer se rješava širok raspon političkih pitanja, što daleko nadilazi tehničke specifikacije.

3.7.

EGSO naglašava važnost poboljšanja kvalitete informacija u području socijalno održivih ulaganja i sprečavanja dezinformacija o socijalnoj situaciji kako bi se izbjegli negativni učinci na sve dionike. Dobro osmišljena socijalna taksonomija znatno bi doprinijela rješavanju takvih problema jasnim isticanjem aktivnosti i subjekata koji znatno doprinose socijalnoj održivosti. Trebala bi biti zlatni standard i odražavati višu razinu ambicija od one koja je već predviđena u zakonodavstvu te istovremeno postići odgovarajuću ravnotežu između preširokog i preuskog područja primjene. Dok se ekološki kriteriji više temelje na znanosti, socijalna taksonomija kako je predlaže Platforma više bi se oslanjala na standarde i globalno dogovorene okvire, koji možda nisu obvezujući, nego su poput smjernica kojima se potiču socijalno održive aktivnosti.

3.8.

Poštovanje ljudskih i radničkih prava mora biti uvjet za usklađenost s taksonomijom. Jednako tako, ključnu ulogu ima i poštovanje kolektivnih ugovora i mehanizama suodlučivanja u skladu s odgovarajućim nacionalnim i europskim pravom, stoga bi ono trebalo biti uključeno u načelo nenanošenja bitne štete. Nadalje, smjernice koje osiguravaju jednostavne i transparentne postupke s pozitivnim socijalnim učincima i koje su osmišljene u dogovoru sa socijalnim partnerima trebale bi biti uključene u definiciju gospodarskih djelatnosti usklađenih s taksonomijom. Valja imati na umu da se razina kolektivnog pregovaranja i njegova raširenost znatno razlikuju među državama članicama – od samo 7 % u Litvi do 98 % u Austriji. Raširenost kolektivnog pregovaranja smanjila se od 2000. u 22 države članice te se procjenjuje da je sada kolektivnim ugovorom obuhvaćeno barem 3,3 milijuna radnika manje. Važnu ulogu u provedbi socijalne taksonomije imaju nova Direktiva o minimalnim plaćama i proširenje primjene kolektivnih ugovora (8). Osim toga, EGSO preporučuje pružanje jasnih savjeta o provedbi minimalnih zaštitnih mjera u samom predloženom pravnom aktu, eventualno oslanjajući se na izvješće o platformama u članku 18. Uredbe.

3.9.

Kao osnova za socijalnu taksonomiju mogu poslužiti razne međunarodne norme i načela te norme i načela EU-a. Kad je riječ o (pod)ciljevima, EGSO preporučuje upućivanje na europski stup socijalnih prava i povezani akcijski plan i relevantne ciljeve održivog razvoja, a to su osmi cilj (dostojanstven rad i gospodarski rast), prvi cilj (iskorjenjivanje siromaštva), drugi cilj (iskorjenjivanje gladi), treći cilj (zdravlje i dobrobit), četvrti cilj (obrazovanje i osposobljavanje), peti cilj (rodna ravnopravnost), deseti cilj (smanjenje nejednakosti) i jedanaesti cilj (održivi gradovi i zajednice). Važan izvor mogli bi biti i okviri o kojima su se dogovorili socijalni partneri. EGSO smatra da je ključna ideja Platforme za provedbu minimalnih zaštitnih mjera na temelju vodećih načela o poslovanju i ljudskim pravima i smjernica OECD-a. Štoviše, Europska socijalna povelja, Povelja EU-a o temeljnim pravima, Europska konvencija o ljudskim pravima i predložena Direktiva o dužnoj pažnji za održivo poslovanje također bi bile vrijedne referentne točke za socijalnu taksonomiju. Treba isključiti aktivnosti koje se smatraju značajno štetnim, odnosno aktivnosti koje su u osnovi i u svim okolnostima suprotne svim ciljevima održivosti i ne pružaju način da budu manje štetne. Ovdje bi trebalo uključiti oružje koje je zabranjeno međunarodnim ugovorima, kao što su kazetne bombe ili protupješačke mine. EGSO također preporučuje razvoj koncepta o tome kako se nositi s agresivnim i ratobornim režimima.

4.   Prilike socijalne taksonomije

4.1.

EGSO izričito preporučuje da se potencijal taksonomije iskoristi za usmjeravanje ulaganja u socijalno održive aktivnosti i subjekte i za stvaranje dostojanstvenih radnih mjesta. Čak više od 20 % građana EU-a u opasnosti je od siromaštva; pandemija je pogoršala pitanje nejednakosti, a rat u Ukrajini nastavit će povećavati gospodarske i socijalne napetosti. Na globalnoj razini, procjenjuje se da je za postizanje ciljeva održivog razvoja potrebno mobilizirati otprilike 3,3 do 4,5 bilijuna USD godišnje. Roba proizvedena kršenjem ljudskih prava vezanih uz rad povezana je s tržištem EU-a na koje se uvozi. U EU-u također postoji hitna potreba za socijalnim ulaganjima, na primjer u smanjenje siromaštva, cjeloživotno učenje i zdravstvo (9). Minimalna razlika ulaganja u socijalnu infrastrukturu procjenjuje se na oko 1,5 bilijuna EUR od 2018. do 2030. (10). EGSO poziva Komisiju da iznese ažuriranu procjenu potreba za ulaganjima kako bi se uskladile s europskim stupom socijalnih prava i kako bi se postigli glavni ciljevi EU-a za 2030. Potrebna su znatna javna i privatna sredstva za provedbu socijalne održivosti.

4.2.

Uz pomoć socijalne taksonomije ulagači i trgovačka društva mogli bi procijeniti društveni učinak svojih ulaganja ili aktivnosti i dobrovoljno ga razmotriti kao osnovni cilj. EGSO ističe sve veću potražnju za socijalno usmjerenim ulaganjima i prihvaća otvorenost ulagača za socijalno održivo financiranje. S druge strane, nedostaje definicija i standardizacija, a analiza rejtinga prema okolišnim, socijalnim i upravljačkim kriterijima i povezanih rezultata također otkriva temeljne razlike ovisno o davatelju rejtinga, što otežava socijalno održivo ulaganje. Socijalna taksonomija činila bi usklađen koncept za definiranje i unaprjeđenje socijalne održivosti i napretka u mjerenju. Ima potencijal da poboljša odgovornost i pruži jasne smjernice. Stoga bi odlučno podržala ambicije ulagača i mogla bi biti poticaj budućim sudionicima na tržištu da ulažu u tom području te bi istodobno pomogla u sprječavanju lažnog socijalnog oglašavanja.

4.3.

Društveno štetne aktivnosti mogle bi također prerasti u ekonomske rizike. Postoji opasnost od bojkota ako je poduzeće povezano s kršenjem ljudskih prava, a trgovačko društvo može riskirati da ga se isključi iz javnih ugovora ako zanemari dužnu pažnju u pogledu zaštite ljudskih prava. To bi poduzeće također moglo ući u skupe sudske sporove zbog kršenja ljudskih prava ili bi se lanci opskrbe mogli poremetiti zbog štrajkova. Gospodarski i politički rizici zbog sve veće razlike između bogatih i siromašnih također bi mogli utjecati na ulaganja. Taj skup rizika mogao bi se umanjiti odlukama o ulaganju koje se također temelje na socijalnoj taksonomiji. EGSO također skreće pozornost na rad Europske središnje banke (ESB) na jačanju praćenja i upravljanja sustavnim rizicima zbog zanemarivanja čimbenikâ održivosti. EGSO ističe da su rizici za okoliš često popraćeni socijalnim rizicima, na primjer kada ljudi izgube svoje domove zbog poplava. Sve u svemu, treba izričito rješavati pitanja rizika socijalne održivosti koja trebaju biti dio aktivnosti ESB-a u pogledu rizika održivosti.

4.4.

EGSO nadalje ističe da je transparentnost bitan element tržišne uspješnosti. To se ne odnosi samo na tržišta kapitala. Socijalna taksonomija također bi mogla poslužiti kao sredstvo za postizanje ravnoteže između ekonomskih sloboda i socijalnih i radnih prava (11). Povećanjem transparentnosti mogla bi pridonijeti socijalnom unutarnjem tržištu kako je navedeno u članku 3. UFEU-a i promicati pošteno tržišno natjecanje. Štoviše, socijalna taksonomija također bi potaknula ravnopravne uvjete i povećala vidljivost trgovačkih društava koja poštuju ljudska i radnička prava i značajno pridonose socijalnoj održivosti te bi im pomogla privući ulagače. Potencijalna transformativna uloga taksonomije bila bi pojačana širenjem znanja o njoj. U tom kontekstu EGSO ponovno ističe pozitivnu ulogu koju financijski instrumenti mogu imati u razvoju trgovačkih društava sa socijalnim učinkom (12).

4.5.

Konačno, EU je postao predvodnik u okolišno održivom financiranju na međunarodnoj razini i aktivno pridonosi tim globalnim nastojanjima. EGSO pozdravlja ta nastojanja, ali podsjeća Komisiju na potrebu da se također unaprijedi socijalna održivost te da se promiču ciljevi održivog razvoja. Također u kontekstu socijalne održivosti, EU bi trebao nastojati biti uzor i postati predvodnik isticanjem te teme na međunarodnim forumima. Osobito u vrijeme rata i međunarodnih napetosti, međunarodna održiva financijska arhitektura također mora uzeti u obzir socijalnu održivost.

5.   Izazovi i moguća rješenja

5.1.

Izrazito pozdravljamo namjere financijskih ulagača da provedu socijalno i okolišno održiva ulaganja te ih moramo podržati. Međutim, sudionici na financijskom tržištu općenito svoje odluke o ulaganju temelje na očekivanjima o povratu, riziku, likvidnosti ili dospijeću. Ti motivi mogu biti u suprotnosti s interesima drugih dionika i suprotstaviti se ili čak nadmašiti okolišne ili socijalne ciljeve. Međutim, EGSO također ističe mnoge moguće sinergije između interesa ulagača i drugih dionika, na primjer kada poboljšanja u sudjelovanju radnika povećavaju produktivnost poduzeća ili kada gospodarska aktivnost doprinosi dobrobiti zajednica. U svakom slučaju, gospodarske aktivnosti ili subjekti koji možda nisu u skladu s taksonomijom ne smiju se automatski smatrati štetnima. U tom kontekstu javlja se zabrinutost zbog zatvaranja tržišta i EGSO traži od Komisije pojašnjenje i dobro uravnotežen pristup. Trebalo bi povećati naglasak na utjecaj održivog ulaganja na aktivnosti realnog gospodarstva.

5.2.

Moglo bi doći do neusklađenosti jer se socijalna pitanja reguliraju na razini država članica i među socijalnim partnerima, dok je težnja organiziranog civilnog društva u cjelini sudjelovati u pitanjima socijalne, okolišne i drugih politika. Međutim, EGSO pozdravlja izvješće Platforme u pogledu rizika kršenja drugih propisa te također pretpostavlja da će se prijedlogom Komisije osigurati da se izbjegnu kontradiktorna preklapanja i uplitanja u nacionalne socijalne sustave, industrijske odnose i propise. Štoviše, socijalna taksonomija oslanjala bi se na zajedničke međunarodne i europske deklaracije i načela, kao što je europski stup socijalnih prava, i predstavljala bi temelj za dobrovoljno donošenje odluka bez propisivanja konkretne socijalne politike. Međutim, svaka upotreba taksonomije u širem smislu kako je prethodno navedeno mora podlijegati odgovarajućem procesu donošenja odluka. Neopravdano uplitanje u nacionalno zakonodavstvo i autonomiju socijalnih partnera mora se spriječiti, a razlike u nacionalnim modelima tržišta rada i sustavima kolektivnog pregovaranja moraju se prepoznati.

5.3.

Razvijanje socijalne taksonomije, a time i strukturiranog pregleda socijalno održivih aktivnosti i sektora, podrazumijeva i političke vrijednosti. Bit će izazovno definirati koja se gospodarska aktivnost i/ili sektor smatraju sukladnima taksonomiji. Međutim, upravo je to razlog zašto bi određivanje taksonomije trebalo podlijegati političkoj raspravi i demokratskom donošenju odluka (13). Samo pod tim uvjetima može se razviti zajednička ideja socijalne održivosti na koju bi se pojedinačni akteri mogli i trebali oslanjati i pozivati. EGSO naglašava da i u socijalnoj sferi uspjeh taksonomije ovisi o njezinu dalekosežnom prihvaćanju. Uključene aktivnosti i sektori moraju zadovoljiti široko prihvaćenu definiciju održivosti i temeljiti se na općepriznatim vrijednostima, kao što su ljudsko dostojanstvo, rodna ravnopravnost, pravednost, uključenost, nediskriminacija, solidarnost, pristupačnost, dobrobit i raznolikost. Osiguravanje vjerodostojnosti taksonomije od presudne je važnosti za to da se ne ugrozi projekt u cjelini.

5.4.

Dodatno zabrinjava da bi socijalna taksonomija mogla dovesti do preopterećenja poduzeća dodatnim zahtjevima za izvješćivanje i do potrebe za pružanjem složenih i teških informacija u kombinaciji sa skupim revizijskim postupcima. EGSO poziva Komisiju da smanji ta opterećenja na najmanju moguću mjeru i sastavi jednostavne i lako sljedive kriterije te da se također osloni na preklapanja s drugim zahtjevima izvješćivanja. EGSO pozdravlja pristup Platforme strukturiranju ciljeva socijalne taksonomije na sličan način kao u predloženoj strukturi Direktive o korporativnom izvješćivanju o održivosti. Sve u svemu, EGSO poziva na uredan i dosljedan skup pravila bez pretjerane složenosti i udvostručavanja kako bi funkcionirao u praksi, istovremeno osiguravajući potrebnu količinu transparentnosti. Također bi moglo biti korisno da specijalizirana zakonski ovlaštena agencija savjetuje i pruža usluge vezane uz taksonomiju trgovačkim društvima i drugim organizacijama koji se žele uskladiti s taksonomijom. Time bi se također osiguralo da poduzeća s manje resursa za izvješćivanje dobiju pristup taksonomiji. Međutim, financijske institucije i dalje mogu dati procjene socijalnih učinaka ulaganja, što trenutačno diljem svijeta čine banke koje se temelje na vrijednosti.

5.5.

Iako je cilj taksonomije osigurati pouzdan okvir za socijalno održivo ulaganje, opasnost od manipulativnog zelenog marketinga ili lažnog socijalnog oglašavanja ne može se isključiti. EGSO se slaže s Platformom da sama provjera obveza i politika ne osigurava učinkovitu provedbu i zaštitu ljudskih prava niti podupire razvoj socijalno održivih aktivnosti. Postoje ozbiljne poteškoće u nadzoru i provođenju usklađenosti poduzeća s objavljenim ciljevima socijalne održivosti te u procjeni njegove uspješnosti duž čitavih lanaca opskrbe koji su danas vrlo složeni. S druge strane, Platforma ističe obećavajuće pomake u području kvantificiranih socijalnih podataka, na primjer u kontekstu revidiranog pregleda socijalnih pokazatelja i ciljeva održivog razvoja. Sve u svemu, socijalna taksonomija mora biti transparentna, pouzdana i stalno se ažurirati. EGSO također predlaže da se u tom pogledu uzmu u obzir i, na primjer, radnička vijeća i organizacije civilnog društva.

5.6.

EGSO predlaže da se ponovno pokrene rasprava o agenciji za rejting EU-a, koja bi se sada mogla usredotočiti na održivost, i da se na taj način konsolidira uloga predvodnika EU-a u tom području. Ponovno poziva i na to da se pružatelji financijskih i nefinancijskih podatkovnih usluga propisno reguliraju i nadziru. Trebalo bi osigurati mehanizme pritužbe za sindikate, radnička vijeća, organizacije potrošača i druge predstavnike organiziranog civilnog društva u slučaju lažnih tvrdnji o nesukladnosti s taksonomijom. EGSO prima na znanje da su u Uredbi mjere i kazne koje se primjenjuju za kršenje prepuštene državama članicama. U svakom slučaju, nadležna nacionalna tijela (14) trebala bi snositi veću odgovornost u provedbi svojih kontrolnih zadaća, koje bi trebalo dopuniti obvezom izvješćivanja parlamentima i civilnom društvu.

---

(1)  SL L 198, 22.6.2020., str. 13.

(2)  Platforma za održivo financiranje | Europska komisija (europa.eu).

(3)  Engleski DNSH ili Do no significant harm.

(4)  SL C 517, 22.12.2021., str. 72.

(5)  Završno izvješće o socijalnoj taksonomiji (europa.eu).

(6)  SL C 275, 18.7.2022., str. 50.

(7)  SL C 152, 6.4.2022., str. 97.

(8)  Direktiva o primjerenim minimalnim plaćama u EU-u, članak 4. stavak 2., privremeni sporazum. U okviru socijalne taksonomije trebalo bi poduprijeti prag raširenosti kolektivnog pregovaranja od 80 % koji je ondje utvrđen, a na temelju čega bi se od država članica moglo tražiti da poduzmu mjere za povećanje te stope.

(9)  Završno izvješće o socijalnoj taksonomiji (europa.eu).

(10)  Europska komisija, „Poticanje ulaganja u socijalnu infrastrukturu u Europi”, dokument za raspravu 074/siječanj 2018.

(11)  SL C 275, 18.7.2022., str. 50.

(12)  SL C 194, 12.5.2022., str. 39.

(13)  Vidjeti prethodno navedeno poglavlje 3.

(14)  Vidjeti Uredbu o taksonomiji, članak 21.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o financiranju Fonda za klimatsku prilagodbu iz Kohezijskog fonda i instrumenta NextGenerationEU

(samoinicijativno mišljenje)

(2022/C 486/04)

Izvjestitelj:	Ioannis VARDAKASTANIS
Suizvjestiteljica:	Judith VORBACH

Odluka Plenarne skupštine:	20.1.2022.
Pravna osnova:	pravilo 52. stavak 2. Poslovnika
	(samoinicijativno mišljenje)
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za ekonomsku i monetarnu uniju te ekonomsku i socijalnu koheziju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	9.9.2022.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	21.9.2022.
Plenarno zasjedanje br.:	572
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	139/3/3

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Europska unija (EU) poduzima značajne korake u borbi protiv klimatskih promjena i smanjenju emisija stakleničkih plinova. Dugoročni plan klimatske, okolišne i energetske politike EU-a usmjeren je na sprječavanje najgorih posljedica klimatske krize s kojom se naš planet suočava. Međutim, to bi i dalje moglo biti nedovoljno.

1.2.

Unatoč velikoj predanosti EU-a, posljedice klimatskih promjena i nestašice resursa, nažalost, već izlaze na vidjelo. Stoga se moramo prilagoditi novim okolnostima s kojima se prije nismo susretali. Iako je EU opravdano posvećen izbjegavanju pogoršanja situacije, ipak nismo spremni za nepredviđene klimatske krize, energetske krize i prirodne katastrofe.

1.3.

Od 2021. suočili smo se s dvjema vrlo značajnim krizama koje su pokazale da mehanizmi financiranja EU-a nisu prilagođeni za odgovor na te krize. Prva je razaranje uzrokovano poplavama i požarima diljem Europe tijekom ljeta 2022. Druga je aktualna energetska kriza i potreba za energetskom autonomijom EU-a do koje je dovela ruska invazija na Ukrajinu 2022.

1.4.

Trenutačni mehanizam EU-a za odgovor na prirodne katastrofe jest Fond solidarnosti Europske unije (FSEU). Međutim, raspoloživi godišnji proračun FSEU-a umanjili su troškovi naknade štete koju su izazvale nedavne prirodne katastrofe te ga treba drastično povećati. Financiranje EU-a za prelazak na zelenu energiju osjetno je veće, no u njemu se ne uzima u obzir hitnost aktualnih potreba EU-a za energetskom autonomijom i golem rizik od energetskog siromaštva, kako je navedeno u mišljenju Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (EGSO) „Rješavanje problema energetskog siromaštva i otpornosti EU-a: izazovi iz gospodarske i socijalne perspektive” (1).

1.5.

EGSO smatra da je EU-u potreban novi mehanizam financiranja u okviru kojega se državama članicama u hitnim situacijama, kao što su one gore navedene, može ponuditi neposredna i značajna pomoć. Stoga EGSO predlaže osnivanje novog Fonda za klimatsku prilagodbu. Financiranje bi se trebalo preusmjeriti iz postojećih fondova EU-a, konkretno iz Kohezijskog fonda i Mehanizma za oporavak i otpornost, no njime bi trebalo upravljati na pojednostavnjen i dosljedan način putem tog novog fonda.

1.6.

Modernizacija uvjeta financiranja mogla bi uključivati i proširenje područja primjene, unaprjeđenje postojećih programa i razmatranje instrumenta NextGenerationEU kao predloška za novi instrument financiranja.

1.7.

U kontekstu značajnih potreba za ulaganjem EGSO također savjetuje Komisiji da razmotri jačanje Fonda za klimatsku prilagodbu kroz poticanje privatnih ulaganja i doprinosa. Kad je riječ konkretno o prirodnim katastrofama, i Komisija i države članice trebale bi uložiti napore u povećanje i pojednostavljenje pokrivenosti osiguranjem te iskoristiti sustav osiguranja kao sredstvo za izravno financiranje usmjereno na poboljšanje otpornosti na klimatske promjene, posebno u rizičnim područjima, kako bi se smanjilo oslanjanje na financijsku potporu EU-a.

1.8.

Fond za klimatsku prilagodbu mora biti prilagodljiv i fleksibilan te spreman za odgovor na nove krize i krize koje će se javiti u idućim godinama i desetljećima.

1.9.

Ključno je da rad Fonda za klimatsku prilagodbu, koji će biti usmjereniji na brze i hitne odgovore, bude usklađen sa sveobuhvatnim klimatskim, okolišnim i energetskim politikama EU-a, čime će se dugoročno smanjiti ovisnost o odgovorima na hitne situacije i zaštititi čovječanstvo, kao i priroda.

2.   Opće napomene

2.1.

EGSO priznaje da je borba protiv klimatske krize u skladu s preuzetim obvezama EU-a u okviru europskog zelenog plana za provedbu Pariškog sporazuma i ciljeva održivog razvoja. Iako bi ograničavanje uzroka klimatskih promjena trebalo biti u prvom planu klimatske politike EU-a, EGSO naglašava da je, istodobno uz planove za smanjenje emisija stakleničkih plinova, potrebno imati na raspolaganju otporne i pojednostavljene mehanizme financiranja kako bi se odgovorilo na klimatsku i energetsku krizu s kojima se ljudi u EU-u već suočavaju.

2.2.

EGSO se zauzima za uspostavu novog Fonda za klimatsku prilagodbu. Taj prijedlog podržalo je već nekoliko zastupnika u Europskom parlamentu (2). Taj bi se mehanizam trebao financirati iz postojećih sredstava u okviru kohezijskih fondova i Mehanizma za oporavak i otpornost, objedinjen u jedinstveni fond kojim će se poboljšati učinkovitost i vrijeme odgovora te olakšati centralizirano praćenje područja u kojima su financijska sredstva najpotrebnija. Njime bi se trebala ojačati sposobnost EU-a da pruži potporu državama članicama brzim odgovorom na klimatske, okolišne i energetske krize. U trenutačnom kontekstu služio bi za rješavanje dviju najistaknutijih kriza s kojima se upravo suočavamo: oporavak od sve učestalijih prirodnih katastrofa i hitnu potrebu za prelaskom na zelenu energiju i uspostavom europske energetske autonomije, uz fleksibilnost za suočavanje s krizama koje će se pojaviti u budućnosti.

2.3.

Fondovi EU-a već su usmjereni na energetsku tranziciju i oporavak od katastrofa, no razna pitanja ometaju njihovu djelotvornost. Postojeći Fond solidarnosti Europske unije (FSEU), koji je uspostavljen s ciljem pružanja pomoći zajednicama u oporavku od prirodnih katastrofa, jednostavno nije dovoljno velik da odgovori na razmjer suvremenih klimatskih katastrofa. Financiranje energetske tranzicije ambicioznije je, ali još uvijek nije dovoljno. Također, njime se upravlja kroz niz različitih fondova, pri čemu postoji rizik od neusklađenosti ili preklapanja, pa i miješanja neposrednih specifičnih ciljeva i dugoročnih općih ciljeva u području borbe protiv klimatskih promjena. Potreba za povećanjem energetsku autonomije zbog ruske invazije na Ukrajinu pokazala nam je u kojoj nas mjeri naša energetska ovisnost o neprijateljskim zemljama čini manje sposobnima da odlučno reagiramo na međunarodna događanja.

2.4.

EGSO stoga poziva na uspostavu Fonda za klimatsku prilagodbu, koji služi za odgovor na neposredne okolišne, klimatske i energetske krize i pomoć EU-u da se prilagodi novoj stvarnosti u kojoj takve krize, nažalost, postaju sve učestalije. Fond za klimatsku prilagodbu trebao bi služiti kao pričuva financijskih sredstava koja je na raspolaganju tijekom razdoblja akutnih potrebna za ulaganjem.

2.5.

Tim fondom mora se omogućiti fleksibilnost i otpornost za brzo i ambiciozno ulaganje u ispunjavanje neposrednih potreba EU-a, te istodobno zadržati usklađenost s dugoročnim klimatskim i energetskim politikama. Trebao bi objediniti dio sredstava iz Kohezijskog fonda trenutačno namijenjenih za pitanja u području klime, postojeći FSEU i udio financijskih sredstava Mehanizma za oporavak i otpornost namijenjenih za reforme u području okoliša. Okupljanjem tih sredstava u jedinstven fond s jasnim naglaskom na hitno djelovanje poboljšat će se učinkovitost odgovora i olakšati praćenje najhitnijih potreba za ulaganjima. Time bi se trebala poboljšati sposobnost usmjeravanja novca tamo gdje je potreban bez odgode.

2.6.

Modernizacija uvjeta financiranja mogla bi uključivati i proširenje područja primjene i unaprjeđenje postojećih programa. S obzirom na zajednički interes i hitnu potrebu u pogledu borbe protiv klimatskih promjena i njihovih katastrofalnih posljedica, EGSO također ističe potrebu za boljom metodom financiranja u budućnosti. Čak i da se, posve opravdano, namjeravalo uvesti zlatno pravilo za zelena ulaganja, određene države članice ipak ne bi mogle prikupiti goleme iznose potrebne za ulaganja bez ugrožavanja vlastite fiskalne održivosti. Stoga EGSO također preporučuje da se NextGenerationEU uzme u obzir kao predložak za financiranje Fonda za klimatsku prilagodbu. Bespovratna sredstva i/ili zajmovi iz tog fonda trebali bi se staviti na raspolaganje pod uvjetom da država članica ili regija koja ih prima također ulaže u borbu protiv klimatskih promjena i njihovih posljedica, primjerice, naknadnim ulaganjem u obnovljive i dekarbonizirane izvore energije. Svaka takva mjera politike mora se povezati s obveznim sudjelovanjem socijalnih partnera i organizacija civilnog društva te se mora poštovati i načelo partnerstva sadržano u kohezijskoj politici.

2.7.

EGSO skreće pozornost na činjenicu da sam Fond za klimatsku prilagodbu neće biti dovoljan za suočavanje s posljedicama prirodnih katastrofa i pokrivanje troškova prilagodbe klimatskim promjenama kako bi se omogućila bolja otpornost. U tom pogledu EGSO skreće pozornost na „razlike u razini zaštite klime”, tj. na udio neosiguranih gospodarskih gubitaka uzrokovanih katastrofama povezanima s klimatskim promjenama. Pokrivenost osiguranjem od prirodnih katastrofa u Europi i dalje je mala te je samo 35 % gubitaka uslijed prirodnih katastrofa od 1980. do 2017. bilo pokriveno osiguranjem (3). Stoga je važno ispitati i promicati osiguranje od katastrofa u državama članicama i promicati nacionalne sustave osiguranja koji potiču korisnike na ulaganje u prilagodbu, smanjujući time pritisak na fondove EU-a i potičući proaktivna ulaganja. Dijalogom među dionicima i inovacijama u vezi s proizvodima osiguranja mogu se razviti nova rješenja za prijenos rizika unutar sustava osiguranja i reosiguranja, uz davanje prednosti stabilnosti financijskog tržišta i zaštiti potrošača (4). Time bi se poboljšala sposobnost Fonda za klimatsku prilagodbu da odgovori na predstojeće izazove.

2.8.

Sredstva EU-a imaju važnu ulogu i kao početni kapital za privlačenje privatnih ulaganja, uključujući i ulaganja u prilagodbu kako bi se poboljšala otpornost na klimatske promjene.

3.   Fond za klimatsku prilagodbu kao alat za oporavak od katastrofa i pripravnost na njih

3.1.

U međuinstitucijskoj studiji EU-a jasno se ističe hitnost rješavanja pitanja klimatske katastrofe: „Povećanje od 1,5 stupnja najviše je što planet može podnijeti; ako se temperature dodatno povećaju nakon 2030., suočit ćemo se s još većim brojem suša, poplava, ekstremnih vrućina i siromaštvom stotina milijuna ljudi i vjerojatnom pogibelji najranjivijeg stanovništva” (5).

3.2.

Polako izlazi na vidjelo da smo iznimno nespremni za izazove koje donose klimatske promjene. Države članice EU-a suočile su se 2021. s nezabilježenim razaranjem izazvanim prirodnim katastrofama, od pogubnih poplava u Njemačkoj i Beneluksu do katastrofalnih požara u Grčkoj i Španjolskoj. S obzirom na klimatsku krizu, te druge uzroke uništavanja okoliša, vjerojatno je da će razaranja i prirodne katastrofe postati uobičajena pojava, a ne iznimka. Što se dulje odgađaju, popuštaju ili uklanjaju djelotvorne mjere za suzbijanje klimatske krize i uništavanja okoliša, rizici postaju veći.

3.3.

Najmanje je 240 osoba izgubilo život u poplavama koje su pogodile zapadnu Europu u ljeto 2021. (6), a brojne su osobe raseljene i izgubile su svoje domove. U Grčkoj je izbilo najmanje 500 požara tijekom toplinskog vala koji je pogodio tu državu (7).

3.4.

Ne samo da je razmjer razaranja i gubitka životâ zbog ekoloških katastrofa u 2021. bio nezabilježen, nego je isto tako nezapamćen bio i financijski trošak pogođenih zajednica. Procjenjuje se da su u zapadnoj Europi poplave prouzročile štetu u vrijednosti od 38 milijardi EUR (8). Grčki je premijer bio primoran odobriti paket pomoći u iznosu od 500 milijuna EUR za otok Eubeju, regiju koju su požari najteže pogodili (9).

3.5.

Nijedan dio svijeta nije siguran od sve veće opasnosti od prirodnih katastrofa. Isto tako, nijedna država članica EU-a nije dovoljno dobro opremljena za svladavanje tako golemih izazova, ni u pogledu resursa i materijala za suočavanje sa sušama, požarima i poplavama ni u pogledu financiranja potrebnog za pomoć u oporavku pogođenih područja.

3.6.

Ulaganje iz Fonda za klimatsku prilagodbu za odgovor na prirodne katastrofe trebalo bi biti usmjereno na dopunjavanje tekuće potrošnje iz europskih strukturnih i investicijskih fondova za pripremu za katastrofe i njihovo sprječavanje. Potrebna su golema ulaganja za izgradnju otpornosti na utjecaj klimatskih promjena, na primjer, ulaganje u izgradnju nasipa, zgrada otpornih na poplave, zaštitu od erozije obale, opremu za praćenje i suzbijanje požara te tehnologiju za pomoć pri uštedi i skladištenju slatke vode u područjima koja su pogođena, među ostalim, sušama. Iako bi strukturni investicijski fondovi trebali djelovati ex ante kako bi se umanjila moguća šteta, Fond za klimatsku prilagodbu trebao bi brzo reagirati u slučajevima u kojima se takvim preventivnim mjerama nije uspjelo spriječiti određenu štetu.

3.7.

EGSO ističe da predviđene posljedice klimatske krize iziskuju mnogo otporniji mehanizam potpore od onog koji je trenutačno na snazi. Ukupni proračun FSEU-a ograničen je na ukupno 500 milijuna EUR godišnje (10). Od njegove uspostave 2002. FSEU je pružio potporu 28 različitih europskih zemalja s više od 7 milijardi EUR (11). Iako je velik, taj iznos nikako nije dovoljan da pokrije troškove štete nastale prirodnim katastrofama samo u 2021.

3.8.

U slučajevima prirodnih katastrofa primjećujemo povećan rizik od gubitka života među određenim skupinama koje ne mogu jednostavno napustiti pogođena područja. To posebno vrijedi za starije osobe, osobe s invaliditetom i djecu. Ulaganja se trebaju usmjeravati u osiguravanje opreme i pojačanja u obliku dodatnih članova spasilačke ekipe u hitnim službama kako bi one mogle pomoći svim osobama kojima je potrebna posebna pomoć. Osobama slabijeg imovinskog stanja također je teže napustiti domove zbog troškova povezanih s pronalaskom drugog smještaja te njihovih ograničenih mogućnosti osobne mobilnosti. To bi trebalo biti među pitanjima koja se nastoje riješiti u okviru Fonda za klimatsku prilagodbu.

4.   Doprinos Fonda za klimatsku prilagodbu prelasku na zelenu energiju

4.1.

EGSO smatra da klimatska prilagodba podrazumijeva i prilagodbu novoj stvarnosti održive proizvodnje energije. Zbog nedavnog razvoja događaja EU se suočava s golemim i hitnim izazovima u prelasku na energetsku neovisnost koji nisu bili predviđeni tijekom izrade višegodišnjeg financijskog okvira, instrumenta NextGenerationEU i okvira gospodarskog upravljanja. Pozivajući se na Komisijin plan „REPowerEU” (12) i zaključke Europskog vijeća, EGSO se u potpunosti slaže da, nakon ruske invazije na Ukrajinu, argument za energetsku neovisnost nikad nije bio snažniji, uključujući razvoj obnovljivih izvora energije.

4.2.

EGSO naglašava da je potrebno naglasiti ulogu koju zelene i dekarbonizirane energetske tehnologije, poboljšanje energetske učinkovitosti i smanjenje potražnje za energijom mogu imati u povećanju raspoloživosti i cjenovne pristupačnosti energije u EU-u. Time će se pomoći zaštiti od porasta cijena, koji otežava gospodarski rast, pogoršava nejednakost, uzrokuje energetsko siromaštvo, povećava proizvodne troškove i ugrožava konkurentnost EU-a. EGSO posebno pozdravlja ubrzavanje uvođenja inovativnih rješenja koja se temelje na vodiku i troškovno konkurentne električne energije iz obnovljivih izvora u industriji.

4.3.

Potreba za hitnim i ambicioznim ulaganjem u prelazak na zelenije oblike energije koja se proizvodi u EU-u nikad nije bila važnija. Iako bi proizvodnja zelene energije i energetska autonomija uvijek trebale biti dugoročni cilj EU-a, iz neposrednog konteksta vidljiva je hitna potreba EU-a za cjenovno pristupačnom opskrbom energijom iz alternativnih izvora, bez dovođenja u pitanje energetskih ciljeva. Potreba za hitnim ulaganjima kako bi se građanima osigurala cjenovno pristupačna energija iz alternativnih izvora mogla bi se Fondom za klimatsku prilagodbu rješavati djelotvornije i učinkovitije nego putem postojećih mehanizama.

4.4.

EGSO-u postaje sve jasnije da je energetska ovisnost uzročni čimbenik u slabljenju odgovora EU-a zemljama kao što je Rusija, što je očigledno iz odgovora EU-a na invaziju Ukrajine. Trenutačna pretjerana ovisnost o ruskom plinu ozbiljno narušava sposobnost EU-a i njegovih država članica da poduzmu brze mjere bez izlaganja svojih građana riziku od nestašice goriva i energetskog siromaštva. Nažalost, planovi za nabavu prirodnog plina iz SAD-a ne nude održivo ili ekološki odgovorno rješenje (13).

4.5.

Fond za klimatsku prilagodbu trebao bi služiti kao sredstvo za financiranje naše hitne potrebe za zelenom i dekarboniziranom energijom koja se proizvodi u EU-u, uz ambicioznu nabavu postojećih tehnologija i ulaganja u razvoj novih tehnologija za ostvarivanje gospodarstva bez emisija. EGSO snažno naglašava da rat u Ukrajini ne smije dovesti do zanemarivanja misije EU-a u ostvarenju okolišnih i socijalnih ciljeva, koji su temelj za izgradnju dugoročne gospodarske snage.

4.6.

Kad je riječ o smanjenju potrošnje energije, napredak se znatno razlikuje među državama članicama. Samo je 11 od 27 država članica u 2018. smanjilo ukupnu domaću potražnju za energijom ispod njihova cilja iz 2020. Sve u svemu, EU je daleko od svojeg cilja za 2030., što upućuje na potrebu za dodatnim naporima. Na sreću, udio energije iz obnovljivih izvora u konačnoj bruto potrošnji energije u EU-u bio je u stalnom porastu. U paketu „Spremni za 55 %” predlaže se postizanje udjela od 40 % energije iz obnovljivih izvora u ukupnoj potrošnji energije do 2030. Udio obnovljivih izvora energije u potrošnji energije znatno se razlikuje diljem EU-a, a zbog proračunskih ograničenja i zemljopisnih čimbenika također se razlikuje i kapacitet za proizvodnju obnovljive energije. U nekim je državama fotonaponski kapacitet po stanovniku prilično nizak unatoč velikom potencijalu u tom području. Druge države ostvaruju velik udio energije iz obnovljivih izvora zahvaljujući povoljnim geografskim uvjetima za hidroelektrane.

4.7.

Zbog energetske krize i sve veće potrebe za energetskom autonomijom EU-a hitno je potrebno pojačati napore za prelazak na zelenu energiju, koji će biti usko povezani s novim potrebama financiranja. Jačanje prijedlogâ iz paketa „Spremni za 55 %” s pomoću većih ciljeva i kraćih rokova za obnovljivu energiju, na primjer, uvođenjem solarne energije i energije vjetra te poboljšanjem energetske učinkovitosti zahtijevat će čvrst financijski odgovor. Komisija je objavila da namjerava procijeniti te financijske potrebe u kontekstu prijedlogâ iz plana REPowerEU (14) na temelju mapiranja potreba u državama članicama, kao i zahtjeva za mapiranje prekograničnog ulaganja. EGSO to pozdravlja, no ističe i bojazan da postojeći financijski alati na razini EU-a i nacionalnoj razini neće biti dovoljni i da je potrebno poduzeti mjere kako bi energija iz obnovljivih izvora sada mogla postati rješenje. Rashode Fonda za klimatsku prilagodbu za energiju iz obnovljivih izvora također bi trebalo pojačati privlačenjem privatnih ulaganja, pri čemu bi fond bio ponuditelj početnog kapitala.

4.8.

Povećanje ulaganja radi poboljšanja energetske autonomije EU-a trebalo bi se provesti u skladu s naglaskom na prelazak na zelenu i obnovljivu energiju. Da bi se to postiglo, osim neposrednijih ulaganja kroz Fond za klimatsku prilagodbu, EU-u će biti potrebna znatna dugoročna ulaganja u istraživanje i inovacije te nove načine proizvodnje i potrošnje kako bi se poboljšala sposobnost osiguravanja čiste i pristupačne energije za sve. Program EU-a za istraživanja i inovacije već pokazuje znatnu predanost tom cilju, uz potencijal za ostvarenje istaknutog napretka. Međutim, taj naglasak na istraživanju mora biti popraćen obvezama država članica da usvoje ekološki prihvatljivije oblike proizvodnje energije i njihovom sposobnošću da se udalje od tradicionalnijih načina proizvodnje energije, posebno u državama članicama koje se i dalje snažno oslanjaju na ugljen.

4.9.

Iako EGSO pozdravlja postojeće financiranje posvećeno klimatskoj politici u VFO-u i instrumentu NextGenerationEU, također naglašava da su se najneposrednije okolišne prijetnje za ljude u EU-u promijenile od njihove izrade te da su potrebni novi pristupi. Osim osnivanja tog novog fonda, EGSO moli Komisiju da preispita uvjete financiranja kako bi se utvrdili nedostaci u financiranju i potrebe za dodatnim financiranjem u pogledu raznih aspekata klimatske politike.

5.   Osiguravanje otpornosti postojećih klimatskih i energetskih politika EU-a i komplementarnosti Fonda za klimatsku prilagodbu

5.1.

Fond za klimatsku prilagodbu bio bi odgovor na vrlo specifičnu nezadovoljenu potrebu u pogledu financiranja sredstvima EU-a, odnosno na osiguranje dovoljno financijskih sredstava za brzi odgovor na klimatske, okolišne i energetske krize. Međutim taj fond mora biti dosljedan i usklađen s općim politikama EU-a u tim područjima.

5.2.

Klimatska kriza sustavni je problem koji nadilazi granice, što znači da postoji potreba za sustavnim promjenama u načinu funkcioniranja našeg gospodarstva i zbog čega je ključno da se vlade obvežu na sustavna rješenja umjesto da samo uklone simptome problema.

5.3.

Velike razlike u angažmanu pojedinaca i skupina te posljedice s kojima se oni suočavaju pogoršavaju problem klimatskih promjena. Te se razlike odnose na ugljični otisak, uz znatne razlike u emisiji CO2 po glavi stanovnika u različitim državama članicama i regijama EU-a. Vidimo i razlike u učincima klimatskih promjena, sposobnostima prilagodbe i suočavanja s izazovima i, naposljetku, učincima mjera klimatske politike te predstojećim znatnim strukturnim promjenama.

5.4.

Klimatski učinci na razini EU-a znatno se razlikuju unutar država članica kao i među njima, ovisno o njihovu geografskom položaju, stanju i strukturi njihova gospodarstva. Tako na primjer 7 % stanovništva EU-a živi u područjima s visokim rizikom od poplava, dok više od 9 % živi u područjima s razdobljima bez kiše do 120 dana.

5.5.

Napori za postizanje pravedne tranzicije zahtijevaju i održive socijalne uvjete u skladu s ciljevima održivog razvoja i europskim stupom socijalnih prava. Nadalje, EGSO poziva na holistički pristup okolišnoj održivosti i upućuje na Uredbu o taksonomiji u kojoj se utvrđuje šest okolišnih ciljeva: ublažavanje klimatskih promjena, prilagodba klimatskim promjenama, održiva uporaba i zaštita vodnih i morskih resursa, prelazak na kružno gospodarstvo, sprečavanje i kontrola onečišćenja te zaštita i obnova bioraznolikosti i ekosustava.

5.6.

S odobrenim proračunom većim od 330 milijardi EUR u tekućem programskom razdoblju kohezijska politika najveći je i najvažniji investicijski instrument u Europi te stoga ima ključnu ulogu u borbi protiv klimatske krize. Klimatske promjene i njihove posljedice, koje se nastoje ukloniti putem kohezijske politike, vrlo vjerojatno utječu i na razlike unutar država članica i među njima. Plan za oporavak i otpornost također stavlja snažan naglasak na klimu. Iako vidimo jasnu predanost ulaganjima, smatramo da je potreban jasan i strukturiran uvid u to koja su sredstva EU-a namijenjena za borbu protiv klimatskih promjena i kako se njima upravlja.

5.7.

EGSO također naglašava potrebu da lokalne i regionalne vlasti preuzmu jasnu političku predanost postizanju klimatskih ciljeva. Hitno je potrebno pojačati višerazinski dijalog među nacionalnim, regionalnim i lokalnim vlastima o planiranju i provedbi nacionalnih mjera za borbu protiv klimatskih promjena na regionalnoj i lokalnoj razini, o izravnom pristupu financiranju za lokalne vlasti te o praćenju napretka donesenih mjera. Socijalni partneri i organizirano civilno društvo moraju biti uključeni u taj proces kako bi se osigurao uravnotežen pristup, poštujući interese svih skupina.

5.8.

EGSO ističe ključnu ulogu lokalnih, socijalnih i regionalnih partnera u rješavanju posljedica klimatskih promjena. Nažalost, potpora koju mnogi od tih aktera primaju za financiranje svojih aktivnosti još uvijek nije dovoljna za odgovor na izazove s kojima su suočeni. Među ostalim, potrebno je ojačati Fond za pravednu tranziciju kako bi se pružila bolja potpora.

5.9.

EGSO ustraje u tome da prijelaz na ekološku održivost mora biti uključiv i usklađen s ciljevima održivog razvoja i europskim stupom socijalnih prava. U tom kontekstu ključni kriteriji moraju obuhvaćati očuvanje i stvaranje novih, kvalitetnih zelenih radnih mjesta, čime se osiguravaju osposobljavanje i uključive socijalne mjere razvojem alternativnih klimatski neutralnih gospodarskih sektora za regionalno stanovništvo. Potrebno je nadmašiti moguće potencijalne regresivne učinke mjera klimatske politike i strukturnih promjena. Primjerice, javna nabava i mjere državne potpore za poduzeća trebaju biti povezane sa stvaranjem kvalitetnih radnih mjesta i poštovanjem prava radnika, okolišnih standarda i fiskalnih obveza. Osim toga, ranjive osobe moraju biti zaštićene od posljedica klimatskih promjena kako bi se u svakom trenutku izbjeglo energetsko siromaštvo. Naposljetku, EGSO upućuje na načelo „ne nanosi bitnu štetu” u okviru taksonomije EU-a, u kojem stoji da provedba različitih politika ne smije biti na štetu ostvarenju okolišnih ciljeva.

5.10.

Budući da je formalno i neformalno obrazovanje važan mehanizam za borbu protiv klimatske krize, ključno je ulagati u pristupačno obrazovanje povezano s klimatskim promjenama i aktivnim građanstvom. Obrazovanje o održivosti moćan je alat kojim se mladima omogućuje da sudjeluju u razgovorima o smjeru u kojem bi konkretna klimatska politika trebala krenuti. Uloga obrazovanja i osposobljavanja u borbi protiv klimatskih promjena sve se više prepoznaje kao važna.

---

(1)  https://www.eesc.europa.eu/hr/our-work/opinions-information-reports/opinions/tackling-energy-poverty-and-eus-resilience-challenges-economic-and-social-perspective (Vidjeti stranicu 88. ovoga Službenog lista).

(2)  Regional development MEPs suggest to set up a Climate Change Adaptation Fund (Zastupnici u Europskom parlamentu iz Odbora za regionalni razvoj predlažu uspostavu Fonda za klimatsku prilagodbu) | Vijesti | Europski parlament

(3)  Economic losses from climate-related extremes in Europe (Ekonomski gubici uzrokovani ekstremnim klimatskim uvjetima u Europi) – Europska agencija za okoliš

(4)  Stvaranje klimatski otporne Europe – nova strategija za prilagodbu klimatskim promjenama, COM(2021) 82 final, odjeljak 2.2.3. i Strategija za financiranje tranzicije prema održivom gospodarstvu, COM(2021) 390 final, odjeljci II. i III., mjera 2.c, pregled informacija o nedostacima u zaštiti u osiguranju i dokument za raspravu Europske agencije za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje (EIOPA).

(5)  ESPAS_Report.pdf, str. 8.

(6)  https://www.brusselstimes.com/belgium-all-news/199487/europes-summer-floods-amount-to-worlds-second-most-costly-natural-disaster-of-2021.

(7)  https://www.reuters.com/world/europe/greece-starts-count-cost-after-week-devastating-fires-2021-08-09/.

(8)  Europe’s summer floods amount to world’s second-most costly natural disaster of 2021 (Europske ljetne poplave druga su najskuplja prirodna katastrofa u svijetu 2021.) (brusselstimes.com).

(9)  https://www.reuters.com/world/europe/greece-starts-count-cost-after-week-devastating-fires-2021-08-09/.

(10)  Fond solidarnosti EU-a;

(11)  https://ec.europa.eu/regional_policy/hr/funding/solidarity-fund/.

(12)  Plan RePowerEU, COM(2022) 230 final

(13)  U.S., EU strike LNG deal as Europe seeks to cut Russian gas (SAD i EU sklopili dogovor o opskrbi UPP-om dok Europa nastoji prekinuti opskrbu ruskim plinom) | Reuters.

(14)  COM(2022) 230 final

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Kriptoimovina – izazovi i prilike”

(samoinicijativno mišljenje)

(2022/C 486/05)

Izvjestitelj:	Philip VON BROCKDORFF
Suizvjestiteljica:	Louise GRABO

Odluka Plenarne skupštine:	24.3.2022.
Pravna osnova:	pravilo 52. stavak 2. Poslovnika
	(samoinicijativno mišljenje)
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za ekonomsku i monetarnu uniju te ekonomsku i socijalnu koheziju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	9.9.2022.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	22.9.2022.
Plenarno zasjedanje br.:	572
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	148/0/3

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Uzimajući na znanje sve veću tržišnu kapitalizaciju kriptoimovine, EGSO snažno podupire Prijedlog uredbe Europske komisije o tržištima kriptoimovine (MiCA), čiji je cilj reguliranje kriptoimovine unutar EU-a i koji je rezultirao privremenim političkim dogovorom suzakonodavaca 30. lipnja 2022. (1)

1.2.

EGSO također poziva na donošenje čvrstog regulatornog i operativnog okvira za poboljšanje financijskog praćenja transakcija i porezne discipline povezane s kriptoimovinom.

1.3.

EGSO snažno preporučuje da se tijela pridržavaju načela „ista aktivnost, isti rizik, ista pravila”. Za to je potrebno nadograditi postojeće regulatorne okvire u slučaju poduzeća koja transakcije provode u kriptoimovini te obuhvatiti rizike slične onima koji proizlaze iz tradicionalnih transakcija. EGSO smatra da je to potrebno kako bi se izbjegle asimetrije između analognih usluga i imovine koje bi zbog tehničkih pitanja mogle biti obuhvaćene različitim okvirima.

1.4.

Regulatorni okvir za kriptoimovinu mora biti usklađen u svim jurisdikcijama, a ne samo u EU-u. I u EU-u i izvan njega trebalo bi postaviti standarde temeljene na jednakim uvjetima kako bi se zaštitilo potrošače. EGSO podržava Uredbu o prijenosu novčanih sredstava (2) (TFR), iako u nekim aspektima ona nadilazi tradicionalne financijske transakcije. Međutim, EGSO istodobno podržava inovacije unutar EU-a i važno je da se s običnim proizvodima koji se temelje na tehnologiji lanca blokova, a koji nisu financijske prirode, postupa kao s fizičkim proizvodima, a ne kao s financijskim instrumentima, u skladu s načelom „ista aktivnost, isti rizik, ista pravila”.

1.5.

EGSO sa zabrinutošću primjećuje utjecaj kriptoimovine i s njome povezanih aktivnosti rudarenja na okoliš s obzirom na obveze EU-a u području klime u okviru zelenog plana te smatra da, iako se čini da se novim tehnologijama decentraliziranog vođenja evidencije transakcija kao što je lanac blokova može osigurati održiva infrastruktura za budućnost s niskom razinom emisija ugljika, nema uvjerljivih dokaza da se to događa.

1.6.

EGSO smatra da bi lanac blokova, kao glavna tehnologija na kojoj se temelji kriptoimovina, mogao pridonijeti uklanjanju rizika koji trenutačno prevladavaju na tržištu. Lanac blokova ima potencijalne prednosti u rasponu od transakcija u stvarnom vremenu koje omogućuju smanjenje rizika i bolje upravljanje kapitalom do bolje regulatorne djelotvornosti; primjerice, lanac blokova može se primjenjivati za prepoznavanje klijenata ili provjere usmjerene na sprječavanje pranja novca.

1.7.

EGSO ujedno napominje da razvoj tehnologije može pridonijeti prevladavanju postojećih ograničenja u pogledu porezne discipline i na taj način poboljšati transparentnost i kvalitetu podataka koji se šalju poreznim tijelima u svrhe kontrole, uz rješavanje problema poreznih prijevara i nezakonitih transakcija.

1.8.

Daljnji razvoj tehnologije u području lanca blokova također bi mogao potaknuti banke na suradnju unutar ekosustava lanca blokova i omogućiti im razmjenu informacija i iskustava sa širom zajednicom lanca blokova putem platforme za financiranje trgovine temeljene na tehnologiji lanca blokova.

1.9.

Naposljetku, EGSO u potpunosti podržava ulogu Europske središnje banke (ESB) u praćenju kretanja u području kriptoimovine i njihovih potencijalnih učinaka na monetarnu politiku te rizika koje kriptoimovina može predstavljati za neometano funkcioniranje tržišnih infrastruktura i plaćanja, kao i za stabilnost financijskog sustava.

2.   Kontekst

2.1.

Tržišna kapitalizacija kriptoimovine više se nego utrostručila u 2021., dosegnuvši vrijednost od 2,6 bilijuna USD, ali kriptoimovina i dalje ima tek mali udio u ukupnoj imovini svjetskog financijskog sustava (3). Kriptoimovina se u pogledu brojeva može usporediti s nekima od etabliranih kategorija imovine, iako je po važnosti daleko iza državnih obveznica, tržišta dionica i izvedenih instrumenata. Brzi rast kriptoimovine privukao je u taj ekosustav nekolicinu novih igrača te je povećan broj vrsta kriptoimovine koji se nude. Neke od njih nazivaju se „virtualnim valutama” ili digitalnim „kovanicama” ili „tokenima”. Najpoznatije vrste kriptoimovine zasad su bitcoin i ether, koji zajedno čine oko 60 % ukupne tržišne kapitalizacije kriptoimovine.

2.2.

Tijekom protekle godine zabilježen je dosad nezapamćen rast potražnje za kategorijom kriptoimovine koja se naziva „stabilnim kriptovalutama” (engl. stablecoins) (4), čemu je pridonio razvoj tehnologije, posebice lanca blokova. Opseg trgovine stabilnim kriptovalutama nadmašio je gotovo sve ostale vrste kriptoimovine, uglavnom zato jer se njima u velikoj mjeri namiruje promptno trgovanje i trgovanje izvedenim instrumentima na burzama. Relativna cjenovna stabilnost stabilnih kriptovaluta također pridonosi zaštiti vlasnika kriptoimovine od volatilnosti koja se povezuje s drugim vrstama kriptoimovine.

2.3.

Jedan od glavnih razloga za povećanje potražnje za kriptoimovinom predstavljaju decentralizirane financije ili DeFi (5), koje se zasnivaju na tehnologiji lanca blokova i primjenjuju za pružanje financijskih usluga na temelju stabilnih i drugih kriptovaluta, s obzirom na to da decentralizirane financije korisnicima omogućuju trgovanje kriptoimovinom bez posrednika. Osim toga, ne zahtijevaju procjenu kreditnog rizika za klijenta tijekom transakcije. Zanimljivo je da u takvim transakcijama uglavnom sudjeluju institucijski igrači iz razvijenih ekonomija, u kojima se uglavnom obavljaju transakcije u stabilnim kriptovalutama (6).

2.4.

Lanac blokova ili tehnologija decentraliziranog vođenja evidencije transakcija (DLT) može se opisati kao jedna velika javna datoteka koja se dijeli i pohranjuje u ogromnoj mreži računala i koja sadržava sve transakcije u kriptovalutama. Budući da se ona dijeli javno i da se njezin sadržaj potvrđuje, nije moguće poništiti ili izmijeniti transakciju. Stoga se javnom datotekom koja je nastala kao posljedica upotrebe DLT-a isključuju prijevarne transakcije.

2.5.

Na vrhuncu krize prouzročene pandemijom bolesti COVID-19, u vrijeme tržišnog stresa, bitcoin je dosegnuo najvišu vrijednost od 10 367,53 USD sredinom veljače 2020., koja je sredinom ožujka iste godine pala na 4 994,70 USD. Međutim, nagli rast i pad vrijednosti bitcoina nije imao previše veze s pandemijom i njezinim utjecajem na tržište dionica (7). Naizgled nepredvidljivo kretanje vrijednosti bitcoina posljedica je pojave koju rudari i stručnjaci nazivaju „prepolavljanjem” (engl. halving). Prepolavljanje bitcoina događa se svake četiri godine ili svaki put kad se dostigne broj od 210 000 rudarenih blokova. Dogodilo se 2012., kad su zabilježene iste predvidljive fluktuacije u cijenama bitcoina. Taj se obrazac nije znatno promijenio od 2012.

2.6.

Kako stvari stoje, čini se da kriptoimovina ne predstavlja značajan rizik za financijsku stabilnost, što je potvrdio Odbor za financijsku stabilnost (FSB) u izvješću iz 2018. Bez obzira na to, i sam FSB izrazio je zabrinutost zbog rizika koji bi mogli proizaći iz njezine povećane tržišne kapitalizacije, posebno rizika povezanih s povjerenjem ulagača, rizika koji proizlaze iz izravne i neizravne izloženosti financijskih institucija te rizika koji proizlaze iz uporabe kriptoimovine za plaćanja i razmjene.

2.7.

Iste bojazni izrazila su i europska nadzorna tijela (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo, Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala te Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje), upozorivši potrošače da su mnoge vrste kriptoimovine visokorizične i špekulativne te nisu prikladne za većinu malih ulagača niti su primjerene kao sredstvo plaćanja ili razmjene. Navedene institucije smatraju da se potrošači suočavaju s vrlo realnom mogućnošću da pri kupnji visokorizičnih vrsta kriptoimovine izgube sav uloženi novac. Također upozoravaju da bi potrošači trebali biti svjesni rizika koji proizlaze iz zavaravajućih oglasa, uključujući one koje viđaju na društvenim mrežama i one koje objavljuju utjecajne osobe. Potrošači bi trebali biti osobito oprezni kad im se obećava brz ili visok povrat.

2.8.

Izravne veze kriptoimovine i sistemski važnih financijskih institucija te temeljnih financijskih tržišta, iako brzo rastu, trenutačno su ograničene. Ipak, uključenost institucija u tržišta kriptoimovine i u svojstvu ulagača i u svojstvu pružatelja usluga porasla je tijekom protekle godine, iako je početna vrijednost bila niska. Mogući nastavak trenutačnog rasta opsega i međusobne povezanosti kriptoimovine s navedenim institucijama mogao bi se odraziti na globalni financijski sustav.

2.9.

Kako opseg i međupovezanost kriptoimovine rastu, sve je potrebnije i važnije da se kriptoimovina podvrgne dosljednim, usporedivim i objektivnim revizijama, uz objektivno izvješćivanje o točnosti i potpunosti financijskih informacija koje se stavljaju na raspolaganje javnosti. U tom kontekstu Europska komisija u rujnu 2020. predstavila je zakonodavni prijedlog za usklađivanje i legitimiziranje propisa o kriptovalutama na tržištima kriptoimovine (8). Prijedlogom se utvrđuje sveobuhvatan okvir za reguliranje i nadzor izdavatelja i ponuditelja kriptoimovine i pružatelja usluga povezanih s kriptoimovinom, s ciljem zaštite potrošača te integriteta i stabilnosti financijskog sustava. Privremeni politički dogovor između suzakonodavaca postignut je 30. lipnja 2022. Očekuje se da će konačni zakonodavni tekst biti objavljen i stupiti na snagu u nadolazećim mjesecima. EGSO je svoje stajalište o toj temi iznio u mišljenju o kriptoimovini i tehnologiji decentraliziranog vođenja evidencije transakcija (9).

3.   Rizici koji proizlaze iz kriptoimovine

3.1.

Brzi rast kriptoimovine općenito karakteriziraju slaba operativna struktura, slabo upravljanje kiberrizicima i slabi okviri upravljanja. Zbog te kombinacije čimbenika povećava se rizik za klijente, a jedan od problema u području kriptoimovine predstavlja kibersigurnost. Ukradena kriptoimovina obično završava na ilegalnim tržištima i njome se financiraju daljnje kriminalne aktivnosti. Isto tako, u kontekstu napada ucjenjivačkim softverom (engl. ransomware), počinitelji od svojih žrtava često zahtijevaju plaćanje otkupnine u kriptovalutama kao što je bitcoin (10). Uredbom o digitalnoj operativnoj otpornosti za financijski sektor (DORA), koju su suzakonodavci nedavno donijeli i koja je trenutačno u procesu finalizacije prije objave, utvrđuju se jedinstveni zahtjevi u pogledu sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava kojima se podupiru poslovni procesi financijskih subjekata, uključujući pružatelje usluga povezanih s kriptoimovinom, što je potrebno za postizanje visoke zajedničke razine digitalne operativne otpornosti.

3.2.

Ekosustav kriptoimovine također je izložen određenom stupnju koncentracijskog rizika, s obzirom na to da trgovanjem dominira relativno mali broj subjekata (11). U jednoj studiji utvrđeno je da manje od 10 000 osoba u cijelom svijetu zajedno posjeduje 4,8 milijuna bitcoina (12), što čini gotovo trećinu od 18,5 milijuna bitcoina zasad dobivenih rudarenjem. Njihova je tržišna vrijednost iznosila gotovo 600 milijardi USD. Situacija se nije znatno promijenila. Ekosustavom bitcoina i dalje vladaju veliki i koncentrirani igrači, bez obzira na to radi li se o velikim rudarima (13), vlasnicima bitcoina ili razmjenjivačima. Bitcoin je zbog te koncentracije podložan sistemskom riziku, a to ujedno znači da će najveći dio zarade iz njegova daljnjeg usvajanja završiti u rukama nerazmjerno malog broja sudionika (14).

3.3.

FSB u svojem najnovijem izvješću (15) navodi da su tržišni sustavi kao što je bankarstvo u velikoj mjeri zaštićeni od volatilnosti kriptoimovine. Međutim, FSB upozorava na sve veću važnost digitalne imovine u poslovanju financijskih institucija. Mogući pad neke od vodećih stabilnih kriptovaluta (koja se u velikoj mjeri upotrebljava za plaćanja) mogao bi dodatno utjecati na financijsku stabilnost u vrijeme sve veće nesigurnosti prouzročene ratom u Ukrajini i stalno visokih cijena robe. Pad stabilne kriptovalute također bi mogao dovesti do manjka likvidnosti u širem ekosustavu kriptoimovine te posljedično do ograničenja opsega trgovanja.

3.4.

Kao što je već napomenuto u jednom prethodnom mišljenju (16), EGSO u potpunosti podupire nastojanja da se poveća nadzor nad kriptoimovinom u EU-u. Međutim, kriminalci se unatoč poboljšanom praćenju mogu i dalje usmjeravati na kriptoimovinu zbog percepcije o njezinoj anonimnosti. Kriptoimovina je u posljednje vrijeme također omiljena valuta kibernapadača, koji se koriste ucjenjivačkim softverom za provaljivanje u sustave i zatim zahtijevaju isplate u bitcoinima kako ne bi uništili ili objavili dragocjene podatke poduzeća. Osim toga, sve je više prijava o prijevarnim piramidalnim sustavima temeljenim na kriptovalutama. ESB također tvrdi da se kriptovalute upotrebljavaju za izbjegavanje sankcija nametnutih ruskim oligarsima zbog rata u Ukrajini (17). Rizik od zlouporabe kriptoimovine u svrhu zaobilaženja sankcija protiv Rusije važan je podsjetnik da se ta tržišta moraju obvezati na poštovanje propisanih standarda, uključujući informacije o ulagačima, sprječavanje pranja novca i zahtjeve u pogledu objavljivanja.

3.5.

Obmanjujuće informacije i nedostatak transparentnosti također izazivaju veliku zabrinutost. Neke vrste kriptoimovine agresivno se oglašavaju prema javnosti s pomoću marketinških materijala i drugih informacija koje mogu biti nejasne, nepotpune, netočne i namjerno obmanjujuće, uz preuveličavanje potencijalnih dobitaka i zanemarivanje uključenih rizika. Marketing često provode utjecajne osobe na društvenim mrežama, koje ne navode imaju li financijski poticaj za reklamiranje određenih vrsta kriptoimovine, što se osobito odnosi na nedavni porast umjetnosti temeljene na nezamjenjivim tokenima (engl. non-fungible token, NFT), koja se povezuje s raznim slavnim osobama i sportašima.

3.6.

Nadzorna tijela EU-a smatraju da ekstremne fluktuacije u cijenama kriptoimovine predstavljaju velik rizik za ulagače, iako bi slični rizici mogli proizaći i iz fluktuacija na svjetskim tržištima dionica. Zapravo, mnoge vrste kriptoimovine podliježu iznenadnim i ekstremnim promjenama cijena, što ih čini visoko špekulativnom imovinom čije cijene uglavnom ovise o potražnji ulagača. Ekstremne promjene cijena pobuđuju nove sumnje u pogledu budućnosti kriptoimovine kao kategorije imovine.

3.7.

Zabrinjava što je ulagačima gotovo nemoguće podnijeti odštetne zahtjeve ili druge pravne zahtjeve povezane s kriptoimovinom, primjerice, u slučaju obmanjujućih informacija, osobito zato što ta imovina dosad nije bila obuhvaćena postojećom zaštitom koja se pruža aktualnim propisima EU-a u području financijskih usluga. Ulagači nisu zaštićeni ni sustavima banaka za osiguranje depozita, budući da su tim sustavima obuhvaćene samo valute, a ne kriptoimovina, dionice i obveznice.

3.8.

EU smatra da bi, s obzirom na moguće stupanje na snagu MiCA-e, trebalo riješiti aktualni problem nedostatka usklađenosti među državama članicama. Kad je riječ o oporezivanju, u različitim državama članicama primjenjuju se različiti pristupi, a neke države članice obračunavaju porez na kapitalnu dobit proizašlu iz kriptoimovine po stopama od 0 do 50 %. EU je 2020. usvajanjem paketa za digitalno financiranje, čija je svrha regulirati financijske tehnologije, prepoznao potencijal digitalnih financija u smislu inovacija i tržišnog natjecanja, uz istodobno ublažavanje rizika koji iz njih proizlaze.

3.9.

EGSO poziva na donošenje djelotvornog regulatornog i operativnog okvira kako bi se poboljšalo praćenje transakcija i porezna disciplina povezana s kriptoimovinom. Iako prepoznaje probleme uzrokovane nedostatkom centralizirane kontrole kriptoimovine, njezinom pseudoanonimnošću, poteškoćama u vrednovanju, hibridnim obilježjima i brzim razvojem glavne tehnologije, EGSO smatra da je porezna disciplina temeljena na simetričnom pristupu ostvariva. U nedavnoj studiji (18) navodi se da je potencijal poreznih prihoda od kapitalnih dobitaka od bitcoina unutar EU-a 2020. iznosio ukupno 850 milijuna EUR, čime se naglašavaju znatni potencijalni porezni dobici koji se mogu ostvariti od tog sektora. To, dakako, podrazumijeva da bi prihod proizašao iz kriptoimovine trebao biti podložan oporezivanju kao i tradicionalni financijski instrumenti. To zahtijeva pravilnu provedbu poreznih obveza na temelju pravilnog izvješćivanja te pristup podacima dostavljenima poreznim upravama. Poboljšano praćenje poslovne prodaje u stvarnom vremenu unaprijedilo bi i proces naplate PDV-a.

3.10.

Spomenimo i da bi se neke vrste kriptoimovine mogle smatrati financijskim instrumentima u smislu područja primjene Direktive o tržištima financijskih instrumenata II (MiFID II), elektroničkim novcem u smislu Direktive o elektroničkom novcu (EMD) ili novčanim sredstvima u smislu Direktive o platnim uslugama 2 (PSD 2). Problem je u tome što su neke države članice donijele prilagođena pravila za kriptoimovinu na nacionalnoj razini koja nisu obuhvaćena postojećim propisima EU-a, što dovodi do regulatorne rascjepkanosti. Time se narušava tržišno natjecanje na jedinstvenom tržištu, a pružateljima usluga povezanih s kriptoimovinom otežava se prekogranično širenje poslovanja, što dovodi do regulatorne arbitraže.

3.11.

Iako se EGSO slaže da se prednost daje sveobuhvatnom pristupu usmjerenom na kriptoimovinu koja bi se mogla smatrati postojećim financijskim instrumentima, kao i na kriptoimovinu koja trenutačno nije obuhvaćena regulatornim okvirom, snažno preporučuje da se tijela vlasti pridržavaju načela „ista aktivnost, isti rizik, ista pravila”. Za to je potrebno nadograditi postojeće regulatorne okvire u slučaju poduzeća koja transakcije provode u kriptoimovini te obuhvatiti rizike slične onima koji proizlaze iz tradicionalnih transakcija. EGSO smatra da je to potrebno kako bi se izbjegle asimetrije između analognih usluga i imovine koje bi zbog tehničkih pitanja mogle biti obuhvaćene različitim okvirima. Osim toga, sve inovacije povezane s kriptoimovinom moraju biti popraćene djelotvornim regulatornim odgovorom kako bi se smanjili rizici.

3.12.

Konačno, utjecaj kriptoimovine i s njome povezanih aktivnosti rudarenja na okoliš od velike su važnosti s obzirom na obveze EU-a u području klime u okviru zelenog plana. U nedavnoj studiji koju je provela nizozemska središnja banka (2021.) navodi se da se ugljični otisak mreže bitcoina povećava, pri čemu se ukupna potrošnja električne energije te mreže može usporediti s potrošnjom električne energije Nizozemske, a ukupni trošak za okoliš koji proizlazi iz tih aktivnosti iznosi 4,2 milijarde EUR (19). Međutim, moglo bi biti uputno usporediti potrošnju električne energije svjetske bankarske industrije. S tim u vezi EGSO napominje da se novi DLT-ovi, kao što je lanac blokova, upotrebljavaju kako bi se omogućilo uvođenje održive infrastrukture za budućnost s niskom razinom emisija ugljika. Međutim, i dalje ne postoje konkretni dokazi da je to tako. S pozitivne strane, razvojni programeri u energetskom sektoru nastoje iskoristiti tehnologiju DLT-a kako bi se pridonijelo decentralizaciji distribucije energije, kontroli energetskih mreža putem pametnih ugovora i pružanju usluga upravljanja potrošnjom povezanih s potrošnjom električne energije i predviđanjem opskrbe.

4.   Prilike koje proizlaze iz kriptoimovine

4.1.

U svjetlu spomenutih rizika, nije jasno hoće li kriptoimovina ikad postati općeprihvaćeno sredstvo razmjene. Međutim, nije nerazumno predvidjeti da će se razvojem tehnologije u budućnosti otkloniti aktualni nedostatci kriptoimovine kao što su kapacitet obrade i vrlo velika potrošnja energije na rudarenje. Isto bi se moglo reći za rizike povezane s kriminalnim aktivnostima i pranjem novca. Udio nezakonitih transakcija u ukupnim transakcijama u kriptovalutama smanjio se s 0,62 % u 2020. na 0,15 % u 2021. (20), a tijela kaznenog progona postaju sve bolja u praćenju i zapljeni nezakonitih kriptovaluta. S obzirom na to, EGSO napominje da Komisija od objave svojeg Akcijskog plana za financijske tehnologije u ožujku 2018. razmatra mogućnosti i izazove koje donosi kriptoimovina.

4.2.

Bez obzira na potrebu za uvođenjem čvrstog zakonodavnog okvira za kriptoimovinu, koju Komisija opisuje u svojem prijedlogu (21), EGSO smatra da bi lanac blokova kao glavna tehnologija na kojoj se kriptoimovina temelji mogao uvelike pridonijeti otklanjanju postojećih rizika. Lanac blokova ima potencijalne prednosti u rasponu od transakcija u stvarnom vremenu koje omogućuju smanjenje rizika i bolje upravljanje kapitalom do bolje regulatorne djelotvornosti; primjerice, lanac blokova može se primjenjivati za prepoznavanje klijenata ili provjere usmjerene na sprječavanje pranja novca. Osim toga, lanac blokova omogućuje i pojačanu kibersigurnost, s obzirom na to da bi provaljivanje u ekosustav temeljen na lancu blokova zahtijevalo pretjerane resurse u smislu mrežne i računalne snage. Postoji i golem potencijal za integraciju s drugim tehnologijama u nastajanju kao što su umjetna inteligencija i internet stvari, koji mogu poslužiti kao potpora za tehnologije kriptoimovine.

4.3.

Kao što je već napomenuto, nedostatak transparentnosti i informacija ozbiljan je problem koji se javlja u vezi s kriptoimovinom i koji dovodi do pseudoanonimnosti i oskudnosti poreznih podataka. Daljnji razvoj tehnologije može doprinijeti prevladavanju postojećih ograničenja i na taj način poboljšati transparentnost i kvalitetu podataka koji se šalju poreznim upravama u svrhe usklađivanja, uz rješavanje problema poreznih prijevara i nezakonitih transakcija. Osim toga, rješenje bi se moglo pronaći i u sinergiji između lanca blokova i umjetne inteligencije, budući da se tehnologijom lanca blokova osiguravaju podaci visoke kvalitete za aplikacije temeljene na umjetnoj inteligenciji i transparentni obrasci za komparativne analize, a ujedno se omogućuje integritet automatiziranog razreza poreza.

4.4.

Daljnji razvoj tehnologije u području lanca blokova također bi mogao potaknuti banke na suradnju unutar ekosustava lanca blokova i omogućiti im razmjenu informacija i iskustava sa širom zajednicom lanca blokova putem platforme za trgovanje. Takvom infrastrukturom omogućila bi se usluga potpuno integriranog trgovanja, namire i skrbništva „s kraja na kraj” za digitalnu imovinu, temeljena na tehnologiji lanca blokova. Također bi se moglo omogućiti sigurno okruženje za izdavanje digitalne imovine i trgovanje njome, pa i tokenizacija postojećih vrijednosnih papira i imovine neprihvatljive za bankarsko financiranje, zahvaljujući čemu bi se moglo trgovati imovinom kojom se dotad nije moglo trgovati.

4.5.

Naravno, za to je potreban snažan regulatorni okvir. Međutim, taj okvir mora biti usklađen u svim jurisdikcijama, a ne samo u EU-u. I u EU-u i izvan njega trebalo bi postaviti standarde temeljene na načelima jednakih uvjeta kako bi se zaštitilo potrošače. U tom kontekstu, EGSO podržava Uredbu o prijenosu novčanih sredstava (TFR), iako u nekim aspektima ona nadilazi tradicionalne financijske transakcije. Međutim, EGSO istodobno podržava inovacije unutar EU-a i važno je da se s običnim proizvodima koji se temelje na tehnologiji lanca blokova, a koji nisu financijske prirode, postupa kao s fizičkim proizvodima, a ne kao financijskim instrumentima, u skladu s načelom „ista aktivnost, isti rizik, ista pravila”.

4.6.

Ova potonja opaska odnosi se na moguće uvođenje digitalnog eura. Trebalo bi pojasniti da digitalni euro nije kriptoimovina, nego drugačiji oblik eura (22). Digitalni euro omogućio bi građanima EU-a da izvršavaju digitalna plaćanja u cijelom europodručju, baš kao što se mogu koristiti gotovinom za fizička plaćanja. Dakako, postoje argumenti u korist i protiv uvođenja digitalnog eura, ali čini se da je to logičan korak koji treba poduzeti jer se plaćanja sve više digitaliziraju. To je ključno iz dvaju glavnih razloga: digitalni euro mogao bi donekle suzbiti dominaciju američkog tržišta stabilnih kriptovaluta te je važno da ESB nastavi pratiti kretanja u području kriptoimovine i njihove moguće posljedice na monetarnu politiku, kao i rizike koje kriptoimovina može predstavljati za neometano funkcioniranje tržišnih infrastruktura i plaćanja, ali i za stabilnost financijskog sustava.

---

(1)  Očekuje se da će tekst biti finaliziran nakon što ga COREPER odobri krajem rujna 2022. te stoga najvjerojatnije neće biti dostupan prije donošenja ovog mišljenja EGSO-a.

(2)  TFR je u osnovi rezultat preporuke Stručne skupina za financijsko djelovanje (FATF) da se pružateljima usluga platnog prometa nametne obveza da prijenose sredstava poprate informacijama o platitelju i primatelju. TFR-om će se obuhvatiti nove tehnologije kao što su one koje se upotrebljavaju za prijenose kriptoimovine.

(3)  Assessment of risks to financial stability from crypto-assets (Procjena rizika povezanih s kriptoimovinom za financijsku stabilnost).

(4)  Liao i Caramichael, „Stablecoins: Growth potential and impact on banking” (Stabilne kriptovalute: potencijal rasta i utjecaj na bankarstvo), International Finance Discussion Papers No 1334, Washington: Upravni odbor Sustava saveznih rezervi (2022.).

(5)  DeFi u osnovi znači decentralizirano pružanje financijskih usluga, tj. bez angažiranja posrednika kako bi se olakšalo pružanje financijske usluge. Nakon što ih razviju pojedinci, DeFi aplikacije upotrebljavaju se u lancu blokova i postupno počinju samostalno funkcionirati jer se upravljanje ustupa zajednici korisnika. Krajnji je oblik DeFi aplikacije decentralizirana autonomna organizacija (DAO). To je u suprotnosti s tradicionalnim financijskim sustavom, koji se oslanja na centralizirane posrednike koji kontroliraju pristup financijskim uslugama. Upotreba tehnologije lanca blokova sama po sebi ne znači da se nešto može definirati kao decentralizirano pružanje financijskih usluga (DeFi), već je za takvu definiciju nužno da ne postoji posrednik (a to je moguće zbog lanca blokova).

(6)  Chainalysis (2021.)

(7)  Vidjeti Sajeev, K.C., Afjal, M., „Contagion effect of cryptocurrency on the securities market: a study of Bitcoin volatility using diagonal BEKK and DCC GARCH models” (Efekt prelijevanja kriptovaluta na tržište vrijednosnih papira: studija volatilnosti bitcoina uz primjenu dijagonalnih modela BEKK i DCC GARCH), SN Bus Econ 2, 57 (2022.).

(8)  Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o tržištima kriptoimovine i izmjeni Direktive (EU) 2019/1937, COM(2020) 593 final, 24.9.2020.

(9)  SL C 155, 30.4.2021., str. 31.

(10)  Crypto-assets: Key developments, regulatory concerns and responses (Kriptoimovina: glavna kretanja, regulatorne bojazni i odgovori).

(11)  Važno je naglasiti da je stupanj koncentracijskog rizika izražen u relativnom smislu i ograničen na ekosustav kriptoimovine. On ne utječe na koncentraciju bogatstva, kao što, na primjer, dolazi do izražaja na popisu svjetskih milijardera časopisa Forbes.

(12)  Makarov, I., Schoar, A., Blockchain Analysis of the Bitcoin Market (Analiza lanca blokova na tržištu bitcoina), 18. travnja 2022.

(13)  Rudarenje kriptovaluta proces je stvaranja pojedinačnih blokova dodanih lancu blokova rješavanjem složenih matematičkih problema. Svrha je rudarenja provjeriti transakcije u kriptovalutama i prikazati „dokaze o radu” (engl. proof of work), dodajući te informacije bloku lanca blokova koji djeluje kao knjiga evidencije za transakcije rudarenja.

(14)  Makarov, I., Schoar, A., Blockchain Analysis of the Bitcoin Market (Analiza lanca blokova na tržištu bitcoina), 18. travnja 2022.

(15)  Assessment of risks to financial stability from crypto-assets (Procjena rizika povezanih s kriptoimovinom za financijsku stabilnost).

(16)  Mišljenje EGSO-a o tržištima kriptoimovine i tehnologiji decentraliziranog vođenja evidencije transakcija (SL C 155, 30.4.2021., str. 31.).

(17)  Predsjednica ESB-a Christine Lagarde izjavila je da se kriptovalute upotrebljavaju za izbjegavanje sankcija nametnutih Rusiji.

(18)  Thiemann, A. (2021.), Cryptocurrencies: An empirical View from a Tax Perspective (Kriptovalute: empirijski pogled iz porezne perspektive), Radni dokumenti Zajedničkog istraživačkog centra o oporezivanju i strukturnim reformama br. 12/2021, Europska komisija, Zajednički istraživački centar, Sevilla, JRC126109.

(19)  Trespalacios, J.P., i Dijk, J., „The carbon footprint of bitcoin” (Ugljični otisak bitcoina), De Nederlandsche Bank, DNB Analysis Series, 2021.

(20)  Chainalysis, 2022 Crypto Crime Report (Izvješće o kriptokriminalitetu 2022.).

(21)  Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o tržištima kriptoimovine i izmjeni Direktive (EU) 2019/1937, COM(2020) 593 final.

(22)  Vidjeti samoinicijativno mišljenje o digitalnom euru koje je u pripremi.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Strategija za radnu snagu i skrb u zdravstvu za budućnost Europe”

(samoinicijativno mišljenje)

(2022/C 486/06)

Izvjestitelj:	Danko RELIĆ
Izvjestiteljica:	Zoe TZOTZE-LANARA

Odluka Plenarne skupštine:	20.1.2022.
Pravna osnova:	pravilo 52. stavak 2. Poslovnika
	(samoinicijativno mišljenje)
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	6.9.2022.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	21.9.2022.
Plenarno zasjedanje br.:	572
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	194/4/3

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO je čvrsto uvjeren da zdravstveni sustavi mogu biti snažni i otporni samo ako se temelje na obrazovanim, kvalificiranim i motiviranim zdravstvenim radnicima i radnicama koji ih unapređuju, što je ključno za uspješnu zdravstvenu politiku, a time i za postizanje univerzalnog zdravstvenog osiguranja i „prava na zdravlje”, što je preporučeno na Konferenciji o budućnosti Europe, čime bi se svim Europljanima i Europljankama zajamčio jednak i održivi pristup cjenovno pristupačnoj, preventivnoj, kurativnoj i kvalitetnoj zdravstvenoj skrbi.

1.2.

EGSO pozdravlja inicijativu da se na razini EU-a poduzmu mjere za jačanje dugotrajne skrbi i ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, kako je predviđeno u okviru europskog stupa socijalnih prava, čime će se doprinijeti visokokvalitetnim, dostupnim, pravednim i cjenovno pristupačnim uslugama skrbi te jačanju rodne ravnopravnosti i socijalne pravednosti.

1.3.

EGSO poziva na transformacijski pristup skrbi koji je usmjeren na ljude, njihova prava i potrebe i koji podrazumijeva njihovo sudjelovanje u svim relevantnim raspravama, savjetovanjima i odlukama. Poziva Komisiju da utvrdi ambicioznu strategiju za skrb koja može doprinijeti koheziji i uzlaznoj konvergenciji u zdravstvu te dugotrajnoj skrbi među državama članicama i unutar njih.

1.4.

Europskim jamstvom za skrb može se svima koji žive u EU-u osigurati cjeloživotni pristup cjenovno pristupačnim kvalitetnim uslugama skrbi i zdravstvene skrbi, riješiti problem nedostatka skrbi i promicati pristojne radne uvjete, pružajući pritom mogućnosti osposobljavanja. Veće priznavanje neformalnih pružatelja skrbi i politika kojima se rješavaju problemi u području plaćenog i neplaćenog neformalnog pružanja skrbi, kao i podrška koja im se pruža, ključni su za učinkovito korištenje resursa.

1.5.

S obzirom na to da su učinkovite, odgovorne i dobro financirane javne usluge i dalje ključne za osiguravanje jednakog pristupa kvalitetnoj skrbi, EGSO poziva Europsku uniju da osigura komplementarnost između svih pružatelja usluga skrbi koja se temelji na solidarnosti, potakne ulaganja u javne službe i socijalnu ekonomiju i podrži aktere socijalne ekonomije u sektoru skrbi.

1.6.

Pri planiranju radne snage treba u obzir uzeti razvoj digitalnih tehnologija jer se inovacijama u tim područjima, koje iziskuju nove vještine, otvaraju mogućnosti za uspostavu novih radnih okruženja u kojima se pruža skrb. Potpora digitalizaciji usluga dugotrajne skrbi od ključne je važnosti za rješavanje problema digitalnog jaza i digitalnog siromaštva.

1.7.

EGSO predlaže ažuriranje Akcijskog plana za radnu snagu u području zdravstva i skrbi u Europskoj uniji (1). Razvoj planiranja i predviđanja radne snage u području integrirane zdravstvene skrbi te prilagodba vještina radnika u području zdravstva i dugotrajne skrbi ključni su za poboljšanje pristupa tim uslugama i njihove kvalitete. Zahvaljujući ažuriranom planu moglo bi osigurati bolje prikupljanje podataka (i tako iskoristiti potencijal digitalizacije u cijelom EU-u) i razviti metode za bolje predviđanje potreba za radnom snagom i vještinama.

1.8.

EGSO naglašava da se u EU-u mora poštovati pravo na mobilnost. Prekogranična mobilnost daje dodatnu dimenziju planiranju radne snage; uspostava europske službe za praćenje zdravstvenih radnika, kojom se državama članicama pomaže u uspostavi i održavanju struktura planiranja i koordinaciji prekograničnih aspekata planiranja, predstavljala bi koristan dugoročni infrastrukturni element.

1.9.

Socijalni dijalog u kojem sudjeluju vlade, poslodavci i radnici te organizacije koje ih predstavljaju, ključan je za strategiju transformacijske skrbi i otporne zdravstvene sustave i sustave skrbi u EU-u; pružatelje i primatelje usluga skrbi mora se uključiti u uspostavu uključivog, otpornog i rodno ravnopravnog ekosustava skrbi i zdravstva.

2.   Opće napomene o skrbi

2.1.

Dugotrajna skrb ključna je sastavnica socijalne zaštite i dobrobiti građana i građanki EU-a i sadrži niz usluga i oblika pomoći za osobe koje se bore s dugotrajnom mentalnom ili fizičkom krhkošću ili invaliditetom i koje u svakodnevnom životu ovise o pomoći ili im je potrebna trajna zdravstvena njega koju im kod kuće ili u ustanovama za njegu ili domovima za starije i nemoćne pružaju stručni ili nestručni plaćeni pružatelji i pružateljice skrbi (2).

2.2.

Pandemija bolesti COVID-19 na ozbiljnu je kušnju stavila otpornost i primjerenost sustava skrbi širom EU-a i ukazala na strukturne probleme poput nedovoljnog financiranja i manjka osoblja u mnogim zemljama, što bi se uslijed aktualnih gospodarskih i političkih izazova, inflacije, nesigurnosti i energetske krize moglo dodatno pogoršati.

2.3.

Europskim stupom socijalnih prava utvrđeno je pravo na skrb i pravo svih ljudi na pristup kvalitetnim uslugama formalne skrbi na temelju potreba. Nova europska strategija za skrb, koju je predsjednica Europske komisije von der Leyen najavila u svojem govoru o stanju Unije 2021., sadržava dvije preporuke Vijeća o skrbi za djecu (revizija ciljeva iz Barcelone) i dugotrajnoj skrbi. Europski parlament preporučio je da se pružanje cjeloživotne skrbi poboljša u skladu s potrebama primatelja i pružatelja skrbi i pozvao Komisiju da podupre države članice u razvoju kvalitetnih usluga skrbi (3).

2.4.

EGSO je usvojio nekoliko mišljenja o pružanju skrbi u EU-u (4), naglašavajući da treba ulagati u visokokvalitetnu, održivu i pristupačnu skrb za sve i uklanjati nedostatke u skrbi za djecu i dugotrajnoj skrbi. Utvrdio je nedostatke u pružanju skrbi za sve, „u diversifikaciji i rascjepkanosti ponude usluga, u lošoj regulaciji usluga, u poteškoćama u koordinaciji upravljačkih razina, u problemima s koordinacijom socijalnih i zdravstvenih službi, u rastućoj komercijalizaciji usluga i u potrebi za politikama i mjerama prevencije”. Suprotstavljajući se stereotipiziranju i drugim oblicima diskriminacije protiv starijih osoba, EGSO je pozvao na uspostavu antropocentrične skrbi podržane digitalizacijom. U tom kontekstu EGSO preporučuje potpuno uvođenje digitalizacije kako se njegovatelji ne bi morali baviti nepotrebno velikim količinama dokumenata i kako bi se primijenila najbolja postignuća pametnog donošenja propisa.

3.   Transformacijski pristup skrbi

3.1.

Učinkovita europska strategija skrbi iziskuje rad na transformacijskom i ambicioznom pristupu u čijem su središtu ljudi i njihova temeljna prava i potrebe, a koji bi osigurao njihovo sudjelovanje u savjetovanju i donošenju odluka i mogao doprinijeti koheziji i uzlaznoj konvergenciji među državama članicama i unutar njih.

3.2.

Europsko jamstvo za skrb, kojim se ta transformacija ostvaruje, zajamčilo bi svim građanima i građankama EU-a pristup cjeloživotnoj cjenovno pristupačnoj i kvalitetnoj skrbi, osiguralo kohezivan okvir u sklopu kojeg bi države članice mogle pružati visokokvalitetne usluge i strategije za cjeloživotnu skrb, poboljšalo radne uvjete i osposobljavanje za pružatelje skrbi i pružilo potporu neformalnim pružateljima skrbi.

3.3.

Za transformacijski pristup, kojim bi se otklonili trajni nedostaci u skrbi i kojim bi se potencijalno otvorilo gotovo 300 milijuna radnih mjesta do 2035. i time poboljšala rodna jednakost i pristup žena tržištima rada, potrebna su velika ulaganja u ekonomiju i infrastrukturu skrbi (5).

3.4.

Iako u državama članicama postoje različiti modeli, učinkovite, odgovorne i u dovoljnoj mjeri financirane javne usluge i dalje su ključne za osiguravanje jednakog pristupa kvalitetnoj skrbi i pružanje potpore pružateljima neplaćene skrbi, posebno ženama. EGSO naglašava da treba maksimalno povećati komplementarnosti i sinergije između svih pružatelja skrbi i zdravstvenih usluga u javnom i privatnom sektoru (profitnom i neprofitnom) kako bi svi bili pokriveni (6), uzimajući pritom u obzir najbolje prakse i pozitivne primjere iz država članica i uvažavajući nacionalne posebnosti i razlike.

3.5.

Trendovi privatizacije i tržišno motivirane prakse poput odabira rizika i maksimiziranja dobiti umjesto skrbi i zdravlja, mogu povećati nejednakosti, što utječe na najranjivije osobe čije potrebe za skrbi nisu zadovoljene. Dugotrajna skrb i skrb za djecu na razini EU-a i država članica, utemeljena na solidarnosti, uvažavanju nadležnosti država članica i supsidijarnosti, iziskuje snažne sustave socijalne zaštite i javne usluge, socijalna ulaganja i aktere socijalne ekonomije, npr. uzajamna društva, da bi adekvatno obučeni njegovatelji i njegovateljice mogli pružati optimalnu skrb u zajednici i kući (7).

3.6.

Strukturni i investicijski fondovi EU-a mogu se koristiti za potporu ulaganjima u skrb. Kad je riječ o zdravstvenoj skrbi i dugotrajnoj skrbi, Komisija bi trebala bolje usmjeriti svoje preporuke po državama članicama u okviru europskog semestra i, po potrebi, pomoći državama članicama da odgovarajućem financiranju daju prednost i da ga smatraju produktivnim ulaganjem, a ne gospodarskim opterećenjem.

4.   Radni uvjeti, izazovi i potencijal za zapošljavanje

4.1.

U sektoru dugotrajne skrbi u EU-u radi otprilike 6,3 milijuna osoba, a 44 milijuna ljudi često pruža neformalnu dugotrajnu skrb rođacima ili prijateljima, što taj sektor čini jednim od najbrže rastućih sektora na svijetu (8). Očekuje se da će se do 2030. otvoriti do 7 milijuna radnih mjesta za pomoćne zdravstvene djelatnike i pružatelje skrbi (9).

4.2.

Sektor pružanja skrbi suočava se velikim izazovima među kojima su manjak radne snage, neprivlačni i zahtjevni uvjeti rada, sve starija radna snaga i potfinanciranost. Ti su izazovi uzrokovani proračunskim rezovima u socijalnom i zdravstvenom sektoru koji su nakon gospodarske krize 2008. u različitoj mjeri uslijedili u državama članicama (10). Gotovo niti u jednoj državi EU-a broj radnih mjesta ne raste u dovoljnoj mjeri da bi zadovoljio sve veću potražnju, a razlog tome su mentalno i fizički naporni uvjeti rada zbog kojih pružatelji skrbi napuštaju sektor; taj je trend dodatno pogoršala pandemija, koja je negativno utjecala na zdravlje i sigurnost pružatelja i primatelja skrbi.

4.3.

Transformacijskim pristupom trebala bi se promicati rodna ravnopravnost s obzirom na to da u sektoru skrbi žene čine više od 80 % radne snage, da su glavne njegovateljice i primateljice u formalnom i neformalnom okruženju (11) i da su u prosjeku starije od ukupne radne snage EU-a. Budući da žene snose golemu većinu odgovornosti za pružanje skrbi u obitelji, dostupne i cjenovno pristupačne usluge ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja i dugotrajne skrbi omogućile bi da više žena uđe na tržište rada. Pravo na najmanje pet radnih dana dopusta za pružatelje skrbi godišnje, uvedeno Direktivom o ravnoteži između poslovnog i privatnog života, pruža određenu potporu neformalnim pružateljima skrbi koji pokušavaju postići ravnotežu između poslovnih obveza i obveza skrbi. Međutim, nepostojanje odgovarajućeg plaćenog dopusta onemogućuje potpuno uživanje tog prava i može pogoršati rodne nejednakosti.

4.4.

Unatoč teškim radnim uvjetima, specifičnim zahtjevima u pogledu vještina, kompetencija i kvalifikacija te ozbiljnim rizicima za zdravlje i sigurnost na radu, u brojnim su državama članicama EU-a plaće u tom sektoru manje od prosjeka (12). U nekoliko su država članica sindikalno organiziranje, kolektivno pregovaranje, zadovoljstvo na radnom mjestu i omjer osoblja i korisnika na izuzetno niskoj razini; pandemija je među ostalim na vidjelo iznijela manjkavosti u opskrbi osobnom zaštitnom opremom.

4.5.

Neplaćena neformalna skrb, ili obiteljska skrb, temelj je pružanja dugotrajne skrbi u Europi, ali su kućna njega i skrb u zajednici u mnogim zemljama i dalje nedovoljno razvijeni i teško dostupni (13). S obzirom na učinak pružanja neformalne skrbi na ključne životne ishode, EGSO odlučno preporučuje politike kojima se potiče „formalizacija” neformalne skrbi, podržavaju neformalni pružatelji skrbi i doprinosi učinkovitoj uporabi resursa.

4.6.

EGSO izražava zabrinutost zbog rasprostranjenosti nesigurnih radnih uvjeta u sektoru pružanja skrbi među neprijavljenim njegovateljima koji pružaju skrb u kućanstvu u kojem žive; te radnike većinom čine žene, koje prvenstveno potječu iz kategorija migranata ili mobilnih građana. Ovo sivo područje, koje je dodatno pogoršano manjkom pristupa formalnoj skrbi i ekonomskom nuždom, zahtijeva pristup koji se temelji na kohezivnoj politici, uz davanje potrebne pozornosti certifikaciji vještina, reguliranju i postupcima izdavanja boravišnih dozvola.

4.7.

Kako potražnja za dugotrajnom skrbi bude rasla, plaće u sektoru će postati više i stimulativnije, kolektivno zastupanje i pregovaranje djelotvornije, a osposobljavanje prisutnije. Javnim financiranjem koje se koristi za poboljšanje radnih uvjeta (npr. zahtjevima u javnoj nabavi) može se pomoći u rješavanju problema nedostatka osoblja i osigurati visokokvalitetna dugotrajna skrb. Profesionalizacija, definiranje kvalitete i izrada standarda za procjenu i mjerenje kvalitete te usklađivanje standarda u državama članicama ključni su za obnovu sektora (14).

5.   Ostale napomene

5.1.

Pandemija je u mnogim državama članicama na vidjelo iznijela rascjepkanost i raspršenost, posebno u pogledu odgovornosti za pružanje usluga i financiranje, što ukazuje na potrebu za boljom integracijom sustava zdravstvene zaštite i nacionalnih sustava skrbi (15), koji su u najboljem položaju da na uspješan način svima osiguraju pristup i budu učinkoviti.

5.2.

Problemi povezani s mentalnim zdravljem i njihovo rješavanje i sprječavanje jedan je od velikih novih izazova za koji u okviru nove strategije treba donijeti usklađene mjere. Ti su problemi nastali kombinacijom posljedica pandemije i sve češćih poremećaja mentalnog zdravlja (npr. demencije) povezanih sa starenjem stanovništva.

5.3.

Kao što su pokazala nedavna iskustva povezana sa sprečavanjem i kontrolom bolesti COVID-19 u objektima za pružanje dugotrajne skrbi (16), djelotvorno ocjenjivanje, učinkovit i racionaliziran vanjski nadzor i inspekcije u javnim i privatnim objektima za pružanje skrbi ključni su za sprječavanje zlostavljanja, osiguravanje sigurnosti i kvalitete, osobito za ranjivu populaciju, starijih osoba i djece, pri čemu se treba oslanjati na postojeće dobre prakse u državama članicama.

5.4.

Razvoj standardiziranog prikupljanja podataka i pokazatelja dugotrajne skrbi na razini EU-a ključan je za uspješnu strategiju skrbi na razini država članica, a uključuje i zahtjeve za izvješćivanje i redovita preispitivanja, koje treba provoditi uz pomoć učinkovitih i pojednostavljenih postupaka. Kvantitativni i kvalitativni ciljevi za mjerenje napretka te postizanje ciljeva iz Barcelone i njihovo premašivanje naročito su potrebni za odgovarajuće pružanje skrbi za djecu.

5.5.

Potpora digitalizaciji usluga dugotrajne skrbi od ključne je važnosti za smanjenje digitalnog jaza. Posebnu pozornost treba posvetiti dostupnosti, sustavima pomoći, poboljšanju digitalne pismenosti i digitalizaciji za poboljšanje kvalitete radnih mjesta, usavršavanje i nove metode dijagnostike, praćenja i liječenja.

5.6.

EGSO osuđuje ratne zločine Ruske Federacije u Ukrajini, na čijoj su meti radnici u sektoru zdravstva i skrbi, pacijenti, djeca, bolnice i druge ustanove. Osim što za sobom ostavlja mrtve i ranjene, ova agresija teško je pogodila i ukrajinski zdravstveni sustav i sustav skrbi, kojima treba pružiti ciljanu pomoć i podršku, a potrebno je imati u vidu i to da se kriza u Ukrajini prelijeva i utječe na brojne aspekte socijalnog i ekonomskog okruženja.

5.7.

Socijalni dijalog u kojem sudjeluju vlade, poslodavci i radnici te organizacije koje ih predstavljaju, ključan je za transformacijsku strategiju skrbi i otporne zdravstvene sustave u EU-u; važno je napomenuti da primatelje i pružatelje usluga skrbi treba uključiti u uspostavu uključivijeg, otpornijeg i rodno ravnopravnijeg ekosustava skrbi i zdravstva i u tu svrhu angažirati civilno društvo i druge dionike, npr. crkve i filantropski sektor.

6.   Opće napomene o zdravstvenim radnicima

6.1.

Kvalitetna zdravstvena skrb okosnica je stabilnog, sigurnog i prosperitetnog društva, a za njezinu je organizaciju odgovorna vlada. U mnogim je zemljama uobičajena praksa oslanjati se na niske troškove i brzo zapošljavanje zdravstvenih radnika iz drugih europskih zemalja. Zapanjujuće je da se to jednostavno smatra životnom činjenicom i da se taj problem ne rješava.

6.2.

EGSO čvrsto stoji iza načela da se snažni i otporni zdravstveni sustavi mogu temeljiti isključivo na obrazovanim, kvalificiranim i motiviranim zdravstvenim radnicima i da ih razvijati mogu isključivo takvi radnici, koji su ključni za uspješnu zdravstvenu politiku, a time i neophodni za ostvarivanje zdravstvenog osiguranja za sve i prava na zdravlje. Preporuke Konferencije o budućnosti Europe usmjerene su na stvaranje „prava na zdravlje” kojim se svim Europljanima jamči jednak pristup za sve cjenovno pristupačnoj, preventivnoj, kurativnoj i kvalitetnoj zdravstvenoj skrbi.

6.3.

Europska zdravstvena unija trebala bi poboljšati zaštitu, prevenciju, pripravnost i odgovor u pogledu opasnosti za ljudsko zdravlje na razini EU-a. U tom kontekstu, uspjeh svih ključnih inicijativa unutar europske zdravstvene unije uvelike ovisi o visokokvalitetnoj radnoj snazi za zdravstvenu skrb.

6.4.

EGSO se u brojnim mišljenjima (17) bavi pitanjem zdravstvenih radnika u raznim drugim kontekstima i aktivnostima. Zdravstveni su radnici bili na prvoj crti obrane, osobito tijekom pandemije, i u najtežim su razdobljima pokazali izvanrednu razinu solidarnosti.

6.5.

EGSO podržava mjere koje treba poduzeti kako bi radna mjesta u sektoru zdravstvene skrbi postala privlačnija mladima. To je jedan od najvažnijih preduvjeta koje treba ispuniti želimo li u sustavima zdravstvene skrbi osigurati ljudske resurse dostatne za zadovoljavanje potreba za zdravstvenom skrbi, promicanje zdravlja i sprječavanje bolesti.

6.6.

Podatke o brojkama, migraciji, vještinama i ostalim pojedinostima povezanima s radnom snagom u zdravstvu trebalo bi standardizirati i neprestano razmjenjivati među državama članicama. Brojni događaji (pandemija bolesti COVID-19, potresi, poplave, ruska invazija na Ukrajinu itd.) ukazuju na važnost brzog odgovora, osobito u kriznim situacijama.

6.7.

Stopa zaposlenosti u sektoru zdravstvenih i socijalnih usluga između 2000. i 2017. u zemljama OECD-a porasla je za 48 % (18). Kako stanovništvo bude starilo i mijenjalo se, rast će i mijenjati se potražnja za zdravstvenim uslugama; procjenjuje se da će se do 2030. globalna potražnja za zdravstvenim radnicima gotovo udvostručiti (19).

6.8.

Čak i prije izbijanja pandemije bolesti COVID-19 sposobnost pružanja osnovnih zdravstvenih usluga u brojnim je zemljama bila ograničena zbog konstantnog manjka zdravstvene radne snage i predviđenog globalnog manjka od 18 milijuna zdravstvenih radnika do 2030. (20).

6.9.

Važno je jasno definirati načela mogućeg prijenosa ili kombinacije vještina i zadaća. Treba koordinirati rad institucija u kojima se osposobljavaju zdravstveni radnici kako bi pravovremenim ispravcima upisnih kvota i nastavnih planova odgovorile na potrebe nacionalnog sustava zdravstvene skrbi.

6.10.

Ljudske resurse u sektoru zdravstvene i socijalne skrbi treba razvijati u skladu s načelom koordinacije, međusektorske suradnje i integracije skrbi, pri čemu zajednički cilj treba biti postizanje kontinuiteta skrbi za građane dostupne 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu, 365 dana godišnje.

6.11.

Posebnu pozornost valja pridati dostupnosti liječenja u lokalnim zajednicama, osobito u rijetko naseljenim područjima, udaljenim ili izoliranim ruralnim područjima i na otocima, gdje je potrebno aktivnije upotrebljavati moderna sredstva prijevoza i rješenja telemedicine.

7.   Planiranje zdravstvene radne snage

7.1.

EGSO vjeruje da se planiranjem zdravstvene radne snage trebaju uspostaviti uvjeti za profesionalnu praksu kojom se poboljšava kvaliteta skrbi i sigurnost bolesnika. Istovremeno, na svim razinama treba osigurati kapacitete za visokokvalitetno osposobljavanje.

7.2.

Upravljanje zdravstvenom radnom snagom mora se smatrati strateški važnom aktivnošću na razini čitave državne uprave i sagledati kroz ključnu ulogu vlade države članice te provoditi primjenom višesektorskog pristupa, uzimajući u obzir različite perspektive i prioritete.

7.3.

Upravljanje zdravstvenom radnom snagom mora se baviti svim fazama „životnog ciklusa članova profesije”, od zapošljavanja budućih studenata do zapošljavanja umirovljenika. Postupak odabira kandidata za osposobljavanje, zapošljavanje i unapređivanje treba biti transparentan i pošten i u okviru tog postupka ne smije postojati diskriminacija.

7.4.

Prilikom planiranja zdravstvene radne snage bitno je razmotriti i jasno zastupati potrebe građana i zdravstvenih radnika. Postupcima planiranja i upravljanja moraju se uspostaviti metode za utvrđivanje svih potreba članova profesije, od radnih uvjeta, materijalnih prava, mogućnosti za napredovanje, odgovarajućeg vremena i sredstava dodijeljenih za učenje i istraživanje do uspostave održive ravnoteže između osobnog i poslovnog života.

7.5.

Planiranje zdravstvene radne snage mora pratiti planiranje strukture ali i mjere i postupke potrebne za ostvarivanje utvrđenih ciljeva, kako bi se definiralo što je potrebno postići i na koji način.

7.6.

EGSO predlaže ažuriranje Akcijskog plana za radnu snagu u području zdravstva i skrbi u Europskoj uniji (21). Razvoj planiranja i predviđanja radne snage u području integrirane zdravstvene skrbi te prilagodba vještina radnika u području zdravstva i dugotrajne skrbi ključni su za poboljšanje pristupa tim uslugama i njihove kvalitete.

7.7.

Socijalni partneri i sve zainteresirane organizacije civilnog društva moraju imati aktivnu ulogu u postupku planiranja zdravstvene radne snage. Važno je definirati odnose između različitih profesionalnih skupina te potreba stanovništva i sustava za određenim kompetencijama.

7.8.

Nužno je utvrditi neprivlačna geografska područja i područja djelatnosti u kojima postoji manjak ljudskih resursa kako bi se očuvala prava zdravstvenih radnika i pružili im se odgovarajući poticaji. EGSO predlaže da Europska komisija iznese preporuke o najmanjim omjerima resursa po jedinici stanovništva za osnovno univerzalno zdravstveno osiguranje i hitne slučajeve, uzimajući u obzir zemljopisnu raspodjelu i dobni profil (22).

7.9.

Kao temelj za te preporuke važno je poboljšati međunarodne postupke prikupljanja podataka kako bi se, gdje je to moguće, radi utvrđivanja razlika i izbjegavanja pogrešnog tumačenja podataka, uskladile podatkovne kategorije. Da bi se podaci stavili u kontekst, važno je pokazati nacionalna odstupanja od kategorija usklađenih na razini Europe (23).

7.10.

Pitanje financijskih sredstava rješavat će se na različite načine, ovisno o gospodarskim okolnostima u svakoj državi članici. Činjenice ukazuju na to da države članice moraju zajamčiti da se pri planiranju sustava općenito, a pri planiranju zdravstvene radne snage pogotovo, u obzir uzima šire okruženje i sposobnost vlade da na njega utječe (24).

7.11.

Pri planiranju radne snage treba uzeti u obzir razvoj digitalnih tehnologija jer se inovacijama u tim područjima otvaraju mogućnosti za uspostavu novih radnih okruženja u kojima se pruža skrb i zahtijevaju nove vještine.

8.   Radni uvjeti

8.1.

Važnost radnih uvjeta kao čimbenika u odlučivanju članova profesije o tome hoće li započeti karijeru u zdravstvu, odnosno hoće li ostati u zdravstvu ili ga napustiti, ističe važnost dosljednosti politika u područjima kao što su obrazovanje, zapošljavanje, obiteljski život, financije i migracije. Iako je rasprava o planiranju zdravstvene radne snage uvelike usmjerena na plaću kao ključni čimbenik zapošljavanja i zadržavanja radnika, pristup obrazovanju i osposobljavanju, uključujući profesionalni razvoj i sposobnost zadržavanja vještina, praktični uvjeti kao što su dostupnost skrbi, službeno radno vrijeme, osiguravanje dovoljnog broja osoblja, konkretne mogućnosti za profesionalni razvoj i ravnoteža između privatnog i poslovnog života doprinose zdravom radnom okruženju u kojem karijera u medicini predstavlja privlačan i održiv odabir (25).

8.2.

Europske i međunarodne zdravstvene organizacije primjećuju da se liječnici koji rade u bolnicama, općim i privatnim praksama u sve većoj mjeri suočavaju s nasiljem, koje je ponekad ekstremno, i to ne kao dio sukoba već u svom svakodnevnom radu (26). EGSO poziva Europsku komisiju i sve dionike da pokažu političku predanost i budu svjesni toga da zdravstvene radnike treba hitno zaštititi dok obavljaju svoj posao.

8.3.

Zbog izloženosti na radnom mjestu, zdravstvenim radnicima prijeti opasnost od zaraznih bolesti. Prijenos bolesti dovodi do izostajanja s posla, obolijevanja, a u nekim slučajevima i smrti zdravstvenih radnika. To u konačnici dovodi do smanjenja radne snage, a time utječe na kvalitetu skrbi za bolesnike i njihovu sigurnost.

8.4.

Zdravstveni radnici mogu biti izloženi i psihološkom stresu, a potencijalno i mentalnim poremećajima, koji utječu na njihov poslovni i privatni život. U posljednjih nekoliko godina porastao je broj zdravstvenih radnika koji su smanjili svoje radno opterećenje ili otišli u prijevremenu mirovinu zbog sindroma izgaranja, depresije ili drugih stanja povezanih s mentalnim zdravljem (27). EGSO poziva na ulaganja u javne službe za mentalno zdravlje kako bi se svim zdravstvenim radnicima osigurao potpuni i besplatni pristup tim uslugama.

9.   Mobilnost

9.1.

EGSO naglašava da se pravo na mobilnost mora poštovati unutar EU-a i izvan njega. Prekograničnu mobilnost treba olakšati i pojedinačnim radnicima i struci u cjelini jer pruža mogućnost za prijenos znanja i uzajamno učenje, što doprinosi skrbi za bolesnike, a u konačnici i čitavom zdravstvenom sustavu. U slučaju migracije zbog ekonomskih potreba ili nepovoljnih radnih uvjeta od ključne je važnosti utvrditi i ukloniti temeljne uzroke te dinamike i raditi na poboljšanju situacije radne snage u zdravstvu (28).

9.2.

Prekogranična mobilnost daje dodatnu dimenziju planiranju zdravstvene radne snage; uspostava europske službe za praćenje zdravstvenih radnika, kojom se državama članicama pomaže u uspostavi i održavanju struktura planiranja i koordinaciji prekograničnih aspekata planiranja, predstavljala bi koristan dugoročni infrastrukturni element. Tu bi službu trebalo povezati s procesima EU-a, osobito europskim semestrom i planiranjem za slučaj pandemija predviđenim u okviru buduće uredbe EU-a o ozbiljnim prekograničnim prijetnjama zdravlju (29).

9.3.

Države članice moraju provoditi etičke politike zapošljavanja u skladu s Globalnim kodeksom SZO-a o međunarodnom zapošljavanju zdravstvenog osoblja (30). Zapošljavanje članova profesije iz inozemstva ne bi se trebalo smatrati jednostavnim rješenjem za problem manjka domaćeg zdravstvenog osoblja. Ako postoje asimetrični tokovi u pogledu mobilnosti, valja uložiti napore u uspostavu mehanizama za postizanje ravnoteže kojima se postiže razmjena povoljne za sve strane.

10.   Ostale primjedbe

10.1.

Učinkovito vodstvo ključno je za upravljanje zdravstvenim radnicima na svim razinama; radi se o složnom i vrlo vrijednom elementu obrazovanja u području zdravstvene skrbi koji se u sve većoj mjeri prepoznaje kao neophodan za postizanje visokih standarda obrazovanja, istraživanja i kliničke prakse.

10.2.

Zbog toga bi visokokvalitetno i dostatno obrazovanje u području vodstva i razvoja trebalo biti dio nastavnog plana i programa svih zdravstvenih profesija (31).

---

(1)  Europska komisija objavila je 2012. Akcijski plan za radnu snagu u području zdravstva u EU-u.

(2)  Europska komisija, GU za zapošljavanje, socijalna pitanja i uključenost. (2014). „Adequate social protection for long-term care needs in an ageing society: report jointly prepared by the Social Protection Committee and the European Commission” („Odgovarajuća socijalna zaštita za potrebe dugotrajne njege u društvu koje stari: izvješće koje su zajednički pripremili Odbor za socijalnu zaštitu i Europska komisija”), Ured za publikacije, https://data.europa.eu/doi/10.2767/32352 str. 14.

(3)  Rezolucija Europskog parlamenta od 15. studenoga 2018. o uslugama skrbi u EU-u za poboljšanu ravnopravnost spolova, https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/TA-8-2018-0464_HR.html.

(4)  SL C 129, 11.4.2018., str. 44.; SL C 487, 28.12.2016., str. 7.; SL C 204, 9.8.2008., str. 103.; brošura i Mišljenje EGSO-a „Gospodarske, tehnološke i društvene promjene u naprednim zdravstvenim uslugama za starije”, (SL C 240, 16.7.2019., str.10. ); Mišljenje EGSO-a „Ususret novom modelu skrbi za starije osobe: pouke iz pandemije COVID-a 19”, (SL C 194, 12.5.2022., str. 19.).

(5)  Addati, L., Cattaneo, U. i Pozzan, E. Izvješće „Care at Work: Investing in Care Leave and Services for a More Gender Equal World of Work” („Skrb na djelu: ulaganje u dopust radi skrbi i usluge skrbi u svrhu postizanja veće rodne jednakosti u svijetu rada”), 2020. Međunarodna organizacija rada, Ženeva https://www.ilo.org/global/topics/care-economy/WCMS_838653/lang--en/index.htm.

(6)  https://www.who.int/publications/i/item/WHO-HIS-SDS-2018.53.

(7)  Mišljenje EGSO-a „Utjecaj socijalnih ulaganja na zapošljavanje i javne proračune”, SL C 226, 16.7.2014., str. 21.

(8)  Eurofound (2020.), „Long-term care workforce: Employment and working conditions” („Radna snaga u području dugotrajne skrbi: Zapošljavanje i uvjeti rada”), Ured za publikacije Europske unije, Luxembourg, https://www.eurofound.europa.eu/nb/publications/customised-report/2020/long-term-care-workforce-employment-and-working-conditions.

(9)  Barslund, Mikkel i dr. (2021.). „Study: Policies for long-term Carers” („Studija: Politike za dugotrajne pružatelje skrbi”), 2021. Bruxelles, Europski parlament, https://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/STUD/2021/695476/IPOL_STU(2021)695476_EN.pdf.

(10)  https://www.euro.who.int/__data/assets/pdf_file/0011/186932/12-Summary-Economic-crisis,-health-systems-and-health-in-Europe.pdf.

(11)  Europska komisija, Glavna uprava za zapošljavanje, socijalna pitanja i uključivanje, „Long-term care report: trends, challenges and opportunities in an ageing society” („Izvješće o dugotrajnoj skrbi: Trendovi, izazovi i prilike u društvu koje stari”) (2021.), svezak I., Poglavlje 3., Ured za publikacije, str. 12. i 28., https://data.europa.eu/doi/10.2767/677726.

(12)  Vidjeti bilješku 11., str. 68–70.

(13)  Europska komisija, GU za zapošljavanje, socijalna pitanja i uključivanje: Zigante, V., „Informal care in Europe: exploring formalisation, availability and quality” („Neformalna skrb u Europi: istraživanje mogućnosti formalizacije, dostupnosti i kvalitete”) (2018.), Ured za publikacije, https://data.europa.eu/doi/10.2767/78836.

Spasova, S. i dr. (2018.). „Challenges in long-term care in Europe. A study of national policies” („Izazovi u području dugotrajne skrbi u Europi. Studija nacionalnih politika”), Europska mreža za socijalnu politiku (ESPN), Bruxelles: Europska komisija. https://ec.europa.eu/social/main.jsp?catId=738&langId=en&pubId=8128&furtherPubs=yes.

(14)  Vidjeti bilješku 11., poglavlje 3.

(15)  Europska komisija, GU za zapošljavanje, socijalna pitanja i uključenost. (2014.) „Adequate social protection for long-term care needs in an ageing society: report jointly prepared by the Social Protection Committee and the European Commission” („Odgovarajuća socijalna zaštita za potrebe dugotrajne njege u društvu koje stari: izvješće koje su zajednički pripremili Odbor za socijalnu zaštitu i Europska komisija”), Ured za publikacije, str. 36., https://data.europa.eu/doi/10.2767/32352, i Paneuropska komisija za zdravlje i održivi razvoj (2021.), „Drawing light from the pandemic: a new strategy for health and sustainable development. A review of the evidence” („Pouke izvučene iz pandemije: Nova strategija za zdravlje i održivi razvoj. Analiza dostupnih informacija”), https://www.euro.who.int/__data/assets/pdf_file/0015/511701/Pan-European-Commission-health-sustainable-development-eng.pdf.

(16)  Danis, K., Fonteneau, L. i dr. (2020.). „High impact of COVID-19 in long-term care facilities: suggestion for monitoring in the EU/EEA” („Znatne posljedice bolesti COVID-19 u ustanovama za dugotrajnu skrb, prijedlog za praćenje u EU-u/EGP-u”). Euro Surveillance: Europski glasnik za zarazne bolesti, 25(22)., https://doi.org/10.2807/1560-7917.ES.2020.25.22.2000956.

(17)  SL C 286, 16.7.2021., str. 109.; SL C 429, 11.12.2020, str. 251.; SL C 242, 23.7.2015., str. 48.; SL C 143, 22.5.2012.; SL C 18, 19.1.2011., str. 74.; SL C 77, 31.3.2009., str. 96.

(18)  https://one.oecd.org/document/ECO/WKP(2021)43/en/pdf.

(19)  Liu JX, Goryakin Y, Maeda A, Bruckner T, Scheffler R. „Global health workforce labor market projections for 2030” („Projekcije za globalno tržište rada za zdravstvene radnike do 2030.”). Human Resources for Health 2017; 15:11 (https://human-resources-health.biomedcentral.com/articles/10.1186/s12960-017-0187-2).

(20)  https://www.who.int/health-topics/health-workforce#tab=tab_1.

(21)  Europska komisija objavila je 2012. Akcijski plan za radnu snagu u području zdravstva u EU-u.

(22)  Politika Stalnog odbora europskih liječnika (CPME) o radnoj snazi u zdravstvu (https://www.cpme.eu/policies-and-projects/professional-practice-and-patients-rights/health-systems-and-health-workforce).

(23)  Vidjeti bilješku 2.

(24)  Russo G, Pavignani E, Guerreiro CS, Neves C. „Can we halt health workforce deterioration in failed states? Insights from Guinea Bissau on the nature, persistence and evolution of its HRH crisis” („Možemo li zaustaviti propadanje zdravstvene radne u propadajućim državama? Uvidi iz Gvineje Bisau o naravi, postojanosti i razvoju krize ljudskih resursa u zdravstvu”). Human Resources for Health 2017.;15(1):12.

(25)  Vidjeti bilješku 2.

(26)  https://www.cpme.eu/api/documents/adopted/2020/3/EMOs.Joint_.Statement.on_.Violence.FINAL_.12.03.2020.pdf.

(27)  Dyrbye, L. N., T. D. Shanafelt, C. A. Sinsky, P. F. Cipriano, J. Bhatt, A. Ommaya, C. P. West i D. Meyers. 2017. Burnout among health care professionals: A call to explore and address this underrecognised threat to safe, high-quality care (Sindrom izgaranja među zdravstvenim radnicima: poziv na istraživanje i rješavanje te nedovoljno prepoznate prijetnje sigurnoj i visokokvalitetnoj skrbi). NAM Perspectives. Dokument za raspravu, Nacionalna medicinska akademija, Washington, DC.

(28)  Europska komisija, GU za zapošljavanje, socijalna pitanja i uključenost. (2014). „Adequate social protection for long-term care needs in an ageing society: report jointly prepared by the Social Protection Committee and the European Commission” („Odgovarajuća socijalna zaštita za potrebe dugotrajne njege u društvu koje stari: izvješće koje su zajednički pripremili Odbor za socijalnu zaštitu i Europska komisija”), Ured za publikacije, https://data.europa.eu/doi/10.2767/32352 str. 14.

(29)  Europska komisija, GU za zapošljavanje, socijalna pitanja i uključenost. (2014). „Adequate social protection for long-term care needs in an ageing society: report jointly prepared by the Social Protection Committee and the European Commission” („Odgovarajuća socijalna zaštita za potrebe dugotrajne njege u društvu koje stari: izvješće koje su zajednički pripremili Odbor za socijalnu zaštitu i Europska komisija”), Ured za publikacije, https://data.europa.eu/doi/10.2767/32352 str. 14.

(30)  https://www.who.int/publications/m/item/migration-code

(31)  Van Diggele, C., Burgess, A., Roberts, C. i Mellis, C. (2020.). „Leadership in healthcare education (Vodstvo u obrazovanju zdravstvenih djelatnika). BMC Medical Education, 20 (dod. 2.), 456. https://doi.org/10.1186/s12909-020-02288-x.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Ocjena učinka EU-a iz perspektive mladih”

(samoinicijativno mišljenje)

(2022/C 486/07)

Izvjestiteljica:

Katrīna LEITĀNE

Odluka Plenarne skupštine:	24.2.2022.
Pravna osnova:	pravilo 32. stavak 2. Poslovnika
	(samoinicijativno mišljenje)
Nadležna Stručna skupina:	Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	6.9.2022.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	21.9.2022.
Plenarno zasjedanje br.:	572
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	158/0/5

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Političko sudjelovanje osnova je svake funkcionalne demokracije. Za mlade Europljane i Europljanke glavna je prednost EU-a poštovanje demokracije, ljudskih prava i vladavine prava (1). Ključno je osigurati da mladi mogu iznijeti svoje mišljenje u vezi s odlukama koje utječu na njihovu budućnost s obzirom na to da čak i neizravni učinak može jako utjecati na mlade i na generacije koje dolaze. Politike koje nisu izravno usmjerene na mlade ili koje se ne smatraju dijelom tradicionalnog područja politike za mlade ipak mogu snažno utjecati na živote mladih. Važno je ponuditi djelotvorne mehanizme koji nadopunjavaju postojeće mehanizme participacije i koji su u skladu s demokratskim načelima i prilagođeni potrebama mladih. To može doprinijeti boljem i učinkovitijem oblikovanju politika.

1.2.

EGSO smatra da je obrazovanje jedan od najdjelotvornijih načina da se dopre do mladih i da ih se informira o svim mogućim oblicima sudjelovanja i vrijednostima koje europski projekt predstavlja. Postojeći programi koji podržavaju formalno i neformalno obrazovanje, kao što su Erasmus+ i Europske snage solidarnosti, uspješno su poboljšali stajalište mladih o demokratskom sudjelovanju i vrijednostima i načelima Europske unije.

1.3.

EGSO ističe da postoji izričita potreba za uključivanjem mladih u osmišljavanje politika putem smislenog sudjelovanja na način koji je za mlade najprikladniji, uz praćenje, evaluaciju i procjenu učinka kako bi se osiguralo da se stajališta mladih uzimaju u obzir pri donošenju političkih odluka. Sudjelovanje u postupcima osmišljavanja politika stvara povjerenje među mladim naraštajima i šire te im omogućuje legitimnost i značaj tijekom tih postupaka. Ti bi postupci trebali uključivati vidljivu i transparentnu komunikaciju o ishodima sudjelovanja mladih. Taj je element ključan za izgradnju povjerenja između mladih i tvoraca politika (2). Nadalje, vrlo je važna socijalna uključenost i dopiranje do skupina s različitim potrebama.

1.4.

EGSO se slaže da organizacije civilnog društva mogu imati ključnu ulogu u uključivanju mladih u društvene izazove, a time i u njihovu sudjelovanju u donošenju politika i demokratskom procesu. Te organizacije mogu poslužiti kao mostovi i mreže potpore kako bi se mladima pomoglo da surađuju s formalnim javnim tijelima i omogućilo da postanu aktivni građani. EGSO podupire angažman tih organizacija i mladih građana i poziva na poduzimanje mjera kojima bi im se to omogućilo.

1.5.

EGSO potiče institucije EU-a i države članice na provedbu mjera i mehanizama kojima se osigurava da se perspektiva mladih uzme u obzir u svakom području politike i koji istodobno stvaraju prostor za mlade da daju konzistentne i stručne informacije o izazovima s kojima se mladi susreću. Te bi strukture trebale uključivati i transparentne i vidljive mehanizme praćenja i nadzora te nadopunjavati postojeće instrumente za sudjelovanje mladih, no pritom ne bi smjele rezultirati smanjenim financiranjem. Trebalo bi staviti na raspolaganje odgovarajuće resurse za smislen angažman mladih u osmišljavanju politika.

1.6.

Sudjelovanjem mladih u postupcima donošenja politika i odluka mogu se poduprijeti bolja regulativa i politike zahvaljujući evidentiranju i razumijevanju aktualnih i budućih trendova koji utječu na živote mladih i na buduće generacije. To također može olakšati zadatak autora prijedloga jer tako mogu dobiti kvalitativan doprinos kao dopunu sekundarnim podacima.

1.7.

EGSO želi naglasiti da se ocjena učinka EU-a iz perspektive mladih temelji na ključnim ciljevima Strategije EU-a za mlade (3) i Europske godine mladih, no da se u njima naglašava važnost uključivanja mladih u donošenje politika, što zahtijeva međusektorski pristup. To je i jedna od mjera navedenih u Izvješću o konačnom ishodu (4) Konferencije o budućnosti Europe koju su podržali svi sudionici s pravom glasa na plenarnoj sjednici Konferencije i građani. Za dugotrajan učinak i naslijeđe nakon Europske godine mladih, mlade je potrebno osnažiti da postanu predvodnici promjena i graditelji bolje budućnosti.

1.8.

EGSO prima na znanje upućivanje na ocjenu učinka EU-a iz perspektive mladih u Komunikaciji Europske komisije o ishodima Konferencije o budućnosti Europe (5), ali naglašava da prijedlog Komisije nije u skladu s ciljevima i sredstvima izvornog prijedloga te da nedostaje svrsishodna suradnja s organizacijama mladih i stručnjacima, kao i uključivanje mladih u sve politike. Osim toga, ne uzima se u obzir dugoročni učinak politika na buduće generacije. EGSO smatra da bi ocjena učinka EU-a iz perspektive mladih trebala biti dio paketa instrumenata za bolju regulativu kao zasebni alat jer buduće generacije i mladi zaslužuju posebnu pozornost.

1.9.

EGSO poziva na veću suradnju među institucijama u usklađivanju postojećih uspješnih inicijativa kao što su Dijalog EU-a s mladima, „Tvoja Europa, tvoje mišljenje!” i Europski skup mladih te da ih se, u skladu sa strategijom EU-a za mlade, poveže s budućim inicijativama kao što je ocjena učinka EU-a iz perspektive mladih. Nadalje, EGSO iznosi popis prijedloga u vezi sa sudjelovanjem mladih u EGSO-u i nastoji u svoj rad uvesti koncept ocjene učinka EU-a iz perspektive mladih.

2.   Opće napomene

2.1.    Uloga mladih u izgradnji europskog projekta

2.1.1.

Mladi su ti koji pokreću europski projekt, a njihova kreativnost, energija i entuzijazam pokretačka su snaga njegove održivosti. Godina koja je u tijeku (2022.) proglašena je Europskom godinom mladih, a predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen izjavila je da „Europa treba sve svoje mlade ljude” i da „naša Unija treba imati dušu i viziju s kojom se oni mogu identificirati” (6).

2.1.2.

Projekt Europske unije ne može se uspješno i ispravno ostvariti u sadašnjem demokratskom okruženju ako se u okviru demokratskih tradicija i geopolitičkog konteksta ne prizna važnost diskursa o političkom sudjelovanju mladih (7). Potpredsjednik Komisije za promicanje europskog načina života Margaritis Schinas izjavio je da bi „Europska godina mladih trebala donijeti promjenu paradigme u načinu na koji mlade uključujemo u donošenje politika i odluka”. To se obrazlaže davanjem pristupa i osnaživanjem (8) mladih da smisleno sudjeluju u tom procesu.

2.1.3.

Prema anketama Eurobarometra (9) manje od polovice (47 %) Europljanki i Europljana vjeruje EU-u, a samo 44 % ima o EU-u pozitivnu predodžbu. Budućnost europskog projekta uvelike ovisi o tome koliko je jaka povezanost mladih s europskim vrijednostima i o njihovoj spremnosti da prihvate europski identitet. Aktivan angažman mladih u političkim procesima i procesima donošenja odluka ključan je jer će njihovu budućnost odrediti današnje odluke. Stoga je potrebno uvesti participativne instrumente kako bi se osiguralo da se mišljenja mladih uzimaju u obzir. Sudjelovanje u građanskom i demokratskom životu mora se ojačati na svim razinama kako bi se osiguralo buduće blagostanje Europe, pri čemu treba priznati da demokratska zrelost utječe (10) na obrasce političkog sudjelovanja među mladima u EU-u.

2.1.4.

Inicijativa EU-a da se sazove Konferencija o budućnosti Europe poslužila je kao poticaj za promicanje participativnog dijaloga s građanima u cijeloj Uniji. Daljnji su koraci poboljšanje učinkovitosti postojećih mehanizama za sudjelovanje mladih i razvoj novih. Kao što je predloženo u konačnim ishodima Konferencije o budućnosti Europe, to bi moglo uključivati „ocjenu zakonodavstva iz perspektive mladih” (11), s procjenom učinka i mehanizmom savjetovanja u kojem bi sudjelovali predstavnici mladih (12).

2.1.5.

Ocjena učinka EU-a iz perspektive mladih poslužila bi kao metoda strateškog predviđanja za oblikovanje politika. Strateško predviđanje vrijedan je koncept kojim se Europska komisija namjerava koristiti u procesu osmišljavanja politika. Budući da se temelji na načelima kao što su sagledavanje perspektive, analiza megatrendova, planiranje scenarija i određivanje vizija, perspektivu mladih i budućih generacija neizbježno treba razmatrati unutar tog okvira. U postupku predviđanja uviđa se da budućnost nije unaprijed određena, no u njemu se prikupljaju informacije o mogućim scenarijima i nastoji pripremiti za nove izazove. Međugeneracijski dijalog može uključivati vrijedne alate kojima se osigurava da se u okviru osmišljenih politika uzmu u obzir ti trendovi i budući scenariji. Provedba analize u kojoj se uzima u obzir perspektiva mladih i budućih generacija može i treba pridonijeti boljim i prilagođenijim politikama koje su sposobne odgovoriti na izazove budućih generacija.

2.1.6.

Kako bi se stvorile bolje politike koje su prilagođene budućim izazovima, njima se moraju priznati i zaštititi prava mladih i budućih generacija te osigurati da ne bude negativnih učinaka na pojedine generacijske i društvene skupine. Te su skupine trenutačno često zanemarene ili se smatraju dijelom drugih skupina, što nije u skladu sa stvarnim stanjem. Slijedom toga politike ne rješavaju probleme na odgovarajući način i jedan su od razloga smanjenja povjerenja i odustajanja od suradnje sa službenim institucijama.

2.2.    Potreba za smislenim sudjelovanjem mladih

2.2.1.

Svrsishodna uključenost podrazumijeva podjelu moći, tj. sposobnost donošenja odluka, uz sudjelovanje drugih dionika, pod transparentnim uvjetima koji su poznati svim uključenim akterima. Povjerenje svih dionika u političke participativne procese stvara se na temelju dobro osmišljenih procesa odgovornosti te svi dionici trebaju biti upoznati s izričitim odgovornostima raznih aktera.

2.2.2.

Povjerenje mladih u javne institucije stagnira od globalne financijske krize krajem 2000.-ih godina (13), a njihovo viđenje vlastitog političkog utjecaja i zastupljenosti u donošenju odluka ostaje nepromijenjeno. Sudjelovanje mladih u demokratskom životu može imati različite oblike. Iako se glasanje na lokalnim, nacionalnim i europskim izborima smatra najučinkovitijim načinom na koji donositelji odluka mogu čuti njihov glas (39 %) (14), udio mladih koji vjeruju u tu vrstu demokratskog sudjelovanja i dalje je vrlo nizak. Istodobno, oni koji će se vjerojatno kloniti politike smatraju da je razlog za to nedostatak smislenog angažmana i povjerenja te osjećaj da nema smisla sudjelovati ako se njihov doprinos ne uzima u obzir. Jedna od glavnih prepreka sudjelovanju mladih jest uvjerenje da donositelji odluka „ne slušaju ljude poput mene” (15). Promicanje povjerenja i jačanje dijaloga između mladih i javnih institucija stoga su ključni za osiguravanje spremnosti i otpornosti društava da se nose s budućim šokovima (16).

2.2.3.

Većina (70 %) (17) mladih smatra da nema puno utjecaja ili nema nimalo utjecaja na donošenje važnih odluka, zakona i politika koje utječu na cijeli EU, a 24,8 % (18) mladih smatra da uopće nema utjecaja na teme o kojima se raspravlja na javnoj ili političkoj razini. Dodatnih 40,8 % mladih kaže da na to nemaju puno utjecaja. Nadalje, dvije trećine ispitanika smatra da bi veća svijest političara o onome što zanima mlade pomogla mladima da više utječu na javnu politiku, dok više od 50 % njih smatra da bi tome poslužila i veća uloga organizacija mladih u politici.

2.2.4.

Mladi su promijenili načine na koje sudjeluju u javnopolitičkom životu te sada daju prednost neinstitucionaliziranim, a posebno neizbornim oblicima političkog angažmana (19). Istraživanja sve više pokazuju da je to povezano sa smanjenjem razine povjerenja u javna tijela i nezadovoljstvom zbog načina funkcioniranja predstavničke demokracije. Nekonvencionalno političko sudjelovanje mladih u sve je većoj mjeri fluidno, individualizirano i personalizirano. Naime, oni prednost daju angažmanu u vezi s pojedinačnim pitanjima i temama i izravnom aktivizmu i prosvjedu u smislu „individualnih odluka o načinu života” (20). Općenito, mladi su izrazito politički motivirani. Pri razmatranju teme sudjelovanja mladih stručnjaci za političko sudjelovanje preusmjerili su fokus svojih istraživanja s pitanja žele li mladi sudjelovati preusmjerili na pitanje na kojem mjestu i na koji način mladi žele izraziti svoja politička stajališta (21). S obzirom na širok raspon načina na koje mladi sada nastoje utjecati na javne politike i na politiku općenito, postoji jasna potreba da se uzmu u obzir nekonvencionalni vid političkog sudjelovanja, participativno donošenje odluka, poboljšani mehanizmi komunikacije i transparentnosti u okviru demokratskih institucija. Donošenje politika u javnim tijelima trebalo bi prilagoditi i osmisliti u skladu s time kako bi se osigurala komunikacija sa svim skupinama mladih pri donošenju političkih odluka i njihov angažman. Mehanizmi sudjelovanja zapravo bi trebali biti uključivi te bi o njima trebalo komunicirati na način da dopru do raznolike publike i do onih do kojih je teško doprijeti.

2.2.5.

Organizacije predvođene mladima razvile su stručnost i znanje o širokom rasponu tema povezanih s problemima s kojima se susreću mladi. Njihovo uključivanje u postupak osmišljavanja politika dovest će do koherentnijih i prilagođenijih pravila i propisa. To podupire i sve veći broj mladih koji se pridružuju tim organizacijama (22).

2.2.6.

Sadržajna suradnja s mladima je ključna. Potrebno je povećati sudjelovanje mladih i pritom posebno riješiti problem nedostatka demokratske zastupljenosti mladih i nedostatka perspektive mladih izvan tradicionalnog područja politike za mlade. Mladi žele sudjelovati u oblikovanju politika koje utječu na njihove živote. Međugeneracijska pravda (23) rješenje je za nejednakost među generacijama u društvima koja stare.

2.2.7.

Postojeći alati za analizu učinka na mlade, kao što je instrument br. 31 u paketu instrumenata za bolju regulativu, ne osiguravaju integriranje mladih i uključivanje organizacija mladih i ljudi s relevantnim stručnim znanjem koji mogu dati sustavni pregled problema iz perspektive mladih. Štoviše, na temelju podataka iz dostupnih publikacija, takvi se alati provode rjeđe nego što bi trebali s obzirom na relevantnost i važnost prijedlogâ.

3.   Posebne napomene

3.1.    Ocjena učinka EU-a iz perspektive mladih

3.1.1.

Prijedlog se temelji na tri stupa: savjetovanju, procjeni učinka i mjerama ublažavanja (24). Njime se pruža okvir za poboljšanje djelotvornosti i učinkovitosti politike na temelju većeg sudjelovanja mladih i uključivanja mladih u oblikovanje politika, uzimajući u obzir i ranjive skupine mladih, kao što su mladi s invaliditetom, mladi koji ne rade, nisu u sustavu redovitog obrazovanja te nisu u sustavu obrazovanja odraslih (NEET) (25), mladi koji žive u udaljenim područjima itd. Ocjena učinka EU-a iz perspektive mladih sa svojim različitim komponentama pružala bi dosljednu strukturu za izradu visokokvalitetnih i boljih politika koje se bave pitanjima s kojima bi se mogle suočiti buduće generacije.

3.1.2.

Prvi je korak u okviru ocjene učinka EU-a iz perspektive mladih odrediti relevantnost svih budućih nacrta prijedloga politika za mlade i buduće generacije i učinak na njih. To će pomoći u utvrđivanju je li za pojedinu predviđenu politiku potrebno provesti cjelovitu ocjenu učinka EU-a iz perspektive mladih. Na temelju kontrolne liste ocjenjivači utvrđuju je li nacrt prijedloga doista relevantan za mlade te izravan i neizravan učinak prijedloga na mlade i buduće generacije. Ako se to utvrdi, ocjena učinka EU-a iz perspektive mladih prešla bi u faze punog savjetovanja, procjene učinka i mjera ublažavanja. Pokazatelji bi se stoga trebali temeljiti na potrebama i idejama mladih kako bi se osiguralo da se razmatraju prijedlozi koji su relevantni iz njihove perspektive.

3.1.3.

U sljedećem se koraku od ocjenjivača očekuje da se istinski savjetuju s dionicima povezanima s mladima kako bi osigurali sustavnu stručnost u okviru temeljite analize. Na temelju tog angažmana ocjenjivači će nastojati utvrditi bojazni mladih u pogledu mogućih učinaka nacrta politike koji se ocjenjuje. Ta participativna komponenta mora biti transparentna te mora širokom rasponu predstavnika mladih, organizacijama koje vode mladi i mladima s relevantnim stručnim znanjem osigurati prostor da pruže doprinos. Na taj se način može osigurati sustavni pristup pitanjima koja se obrađuju u nacrtima prijedloga pojedine politike. Uključivanje organizacija mladih, predstavnika mladih i mladih s relevantnim stručnim znanjem može pružiti vrlo raznolik i jedinstven kontekst za procjenu učinka. Zahvaljujući smislenom angažmanu s predstavnicima organizacija mladih ocjenjivačima se omogućuje da dobiju cjelovit pregled na temelju sveobuhvatnog znanja i stručnosti koje su ti mladi stekli. Na osnovi tih informacija analiza učinka može biti dovoljno temeljita da se utvrde izazovi i aspekti u kojima politike mogu uzrokovati poremećaje.

3.1.4.

Na temelju dostupnih podataka koji će se prikupiti u okviru tog procesa i na temelju ishoda savjetovanja ocjenjivači mogu izraditi nacrt analize učinka prateći teme navedene u kontrolnoj listi te, osim toga, pružiti analizu predviđanja za buduće generacije.

3.1.5.

Ako se utvrdi negativan utjecaj, ocjenjivač bi trebao predložiti mjere ublažavanja koje bi trebale prvenstveno biti usmjerene na skupine koje žive u ranjivim okolnostima i mlade u nepovoljnom položaju. Preporučuje se da ocjenjivači tijekom savjetovanja uključe pitanja o mogućim mjerama ublažavanja koje bi se mogle uključiti u analizu. Preporučuje se da se u narednim godinama provede evaluacija radi praćenja učinka politika i praćenja načina na koji su mjerama ublažavanja riješeni negativni učinci.

3.1.6.

Ocjena učinka EU-a iz perspektive mladih ne bi smjela zamijeniti sadržajan angažman s mladima općenito te bi trebala nadopunjavati postojeće participativne mehanizme.

3.1.7.

Prijedlog je rezultat niza rasprava s najvećim europskim mrežama mladih, a od uspostave dijaloga EU-a s mladima (i njegova prethodnika – strukturiranog dijaloga) izričito se spominje i u nekoliko preporuka u vezi s dijalogom EU-a s mladima. Mladi su izrazili snažnu želju za transparentnim postupkom donošenja politika koji bi im omogućio da pridonose izradi nacrtâ i prate ishode.

3.1.8.

Prijedlog je nadahnut i testom utjecaja zakonodavstva na MSP-ove, koji je primjer prikladnog alata za procjenu učinka na razini EU-a i temelji se na trima stupovima – savjetovanju, analizi učinka i mjerama ublažavanja (26). Nadalje, kao i test utjecaja zakonodavstva na MSP-ove, svrha je ocjene učinka EU-a iz perspektive mladih da bude dio paketa instrumenata za bolju regulativu kao zasebnog alata kako bi se naglasila uloga mladih u budućnosti Europe, u skladu s izjavom predsjednice Europske komisije.

3.1.9.

Prijedlog se temelji na primjerima alata za procjenu učinka na mlade koji već postoje u nekoliko država članica, kao što su Austrija, Njemačka, Francuska, Belgija (u Flandriji) te izvan EU-a, primjerice u Novom Zelandu i Kanadi.

3.1.10.

Predložena procjena učinka pruža rješenje kako bi se osiguralo da se u okviru učinka politika uzimaju u obzir potrebe i očekivanja mladih te obuhvaćaju i područja izvan tradicionalnih resora politika za mlade. Samo se mali dio prijedlogâ Europske komisije analizira iz perspektive mladih. Međutim, znatan dio tih prijedloga izravno i neizravno utječe na kvalitetu života mladih.

3.1.11.

Predlaže se da se ocjena učinka EU-a iz perspektive mladih uključi u javno dostupne procjene učinka bolje regulative i objavi na Europskom portalu za mlade, no još bi trebalo istražiti koji je način najučinkovitiji. Bez obzira na to, potiče se Glavna uprava za komunikaciju da tu ocjenu aktivno promiče kako bi se osigurala njezina vidljivost, a Glavno tajništvo Komisije trebalo bi podupirati njezino usvajanje u glavnim upravama. Ocjenu učinka EU-a iz perspektive mladih mogle bi objaviti institucije koje je odluče provesti, među ostalim i na internetskim stranicama EGSO-a. Dionici mladih uključeni u savjetovanje moći će na temelju objava procjene učinka i konačne verzije prijedloga vidjeti na koji je način njihov doprinos uzet u obzir.

3.1.12.

Predlaže se da ocjena učinka EU-a iz perspektive mladih bude struktura koja se može provoditi na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini zajedno s institucijama Europske unije.

3.1.13.

Ocjenom učinka EU-a iz perspektive mladih mogu se poboljšati politike, ali se ona mora temeljiti i na svrsishodnim participativnim mehanizmima jer je oslanjanje na znanje zajednice način da se zajamči učinkovitost i ostvare poboljšanja.

3.2.    Sudjelovanje mladih unutar EGSO-a

3.2.1.

EGSO priznaje da je angažman mladih važan za oblikovanje budućnosti Europe (27) te stoga vodi nekoliko uspješnih inicijativa kao što su „Tvoja Europa, tvoje mišljenje!”, okrugli stolovi za mlade o klimi i održivosti te Samit mladih iz EU-a o klimi koji zajedno organiziraju EGSO i Europski parlament. Kao nastavak na mišljenje EGSO-a NAT/788 (28), EGSO je u svoje službeno izaslanstvo na sastanku konferencije stranaka Okvirne konvencije UN-a o promjeni klime 2021., povodom sastanka COP26, prvi put uključio predstavnika mladih. Nadalje, u kontekstu Europske godine mladih, Nagradom EGSO-a za civilno društvo za 2022. godinu nagradit će se uspješne, inovativne i kreativne inicijative čiji je cilj stvaranje bolje budućnosti za mlade Europljane i u suradnji s mladim Europljanima.

3.2.2.

EGSO će nastojati pojačati glas mladih ljudi i organizacija mladih kroz strukturiranije, smislenije i ciljanije participativne mehanizme za mlade kako bi se poboljšao angažman mladih i organizacija mladih u radu EGSO-a. U skladu s tim EGSO bi trebao poduzeti sljedeće korake: — trebali bi se uvesti transparentni i međusektorski mehanizmi koordinacije kako bi se perspektive mladih uključile u rad EGSO-a i zakonodavstvo, — mogli bi se pozvati mladi stručnjaci s relevantnim stručnim znanjem za ključna mišljenja, — u kontekstu Europske godine mladih, mladi bi mogli biti zajednička tema jesenskog kruga samoinicijativnih mišljenja, — mogle bi se održati tematske rasprave s europskim organizacijama mladih i lokalnim organizacijama kako bi se bolje povezale nacionalne i europske perspektive, — na godišnjoj bi se razini za studije EGSO-a (29) mogle odabrati teme povezane s mladima, — u svim mišljenjima koja sastavlja EGSO uvijek bi trebalo uzimati u obzir i međugeneracijsku perspektivu (kao što se to čini i za rodnu perspektivu), — izgraditi dinamične odnose s drugim institucijama EU-a radi evidentiranja participativnih mehanizama mladih i ojačati aktivnosti informiranja mladih i organizacija mladih na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, — donijeti rezoluciju o angažmanu mladih u EGSO-u čiji je nacrt izradila Koordinacijska skupina za Europsku godinu mladih, — stvoriti karticu „angažman mladih” na internetskim stranicama EGSO-a kako bi se istaknule prošle, sadašnje i buduće aktivnosti povezane s mladima, uključujući mišljenja, javne rasprave, događanja itd., — mogla bi se uspostaviti stalna struktura unutar EGSO-a kako bi se daljnji rad na angažmanu mladih unutar EGSO-a i s drugim institucijama osigurao i nakon 2022. godine.

3.2.3.

EGSO će dodatno istražiti i razmotriti moguće načine primjene koncepta ocjene učinka EU-a iz perspektive mladih u svojem radu radi razvoja dosljednog pristupa sudjelovanju mladih u radu EGSO-a.

3.2.4.

EGSO poziva Europsku komisiju da odgovori na ovo samoinicijativno mišljenje i prijedlog ocjene učinka EU-a iz perspektive mladih te da zajedno razmisle o idejama o provedbi.

---

(1)  Istraživanje European Youth in 2021 (Europska mladež 2021.).

(2)  Influencing and understanding political participation patterns of young people (Utjecaj na obrasce političkog sudjelovanja mladih i njihovo razumijevanje), Europski parlament, 2021.

(3)  Rezolucija Vijeća Europske unije o Europskoj strategiji za mlade za razdoblje 2019. – 2027.

(4)  Konferencija o budućnosti Europe, Izvješće o konačnom ishodu, svibanj 2022.

(5)  https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX%3A52022DC0404&qid=1660827033223

(6)  https://ec.europa.eu/commission/presscorner/detail/hr/speech_21_4701.

(7)  Deželan, T., Moxon, D., Influencing and understanding political participation patterns of young people: The European perspective (Utjecaj na obrasce političkog sudjelovanja mladih i njihovo razumijevanje: europska perspektiva), studija, 2021.

(8)  Barta, O., Boldt, G., Lavizzari, A., Meaningful youth political participation in Europe: concepts, patterns and policy implications (Smisleno političko sudjelovanje mladih u Europi: koncepti, obrasci i političke implikacije), istraživačka studija, 2021.

(9)  Eurobarometar 96, zima 2021. – 2022.

(10)  Kitanova, M., Youth political participation in the EU: evidence from a cross-national analysis (Političko sudjelovanje mladih u EU-u: dokazi na temelju analize u više država), Journal of Youth Studies, sv. 23., br. 7, 2020. (članak primljen 2018. godine).

(11)  https://www.youthforum.org/files/YFJ_EU_Youth_Test.pdf.

(12)  Izvješće o konačnom ishodu Konferencije o budućnosti Europe

(13)  Governance for Youth, Trust and Intergenerational Justice Fit for all generations? Highlights (Upravljanje za mlade, povjerenje i međugeneracijska pravda – Prikladno za sve generacije? Najvažnije točke).

(14)  Flash Eurobarometar o mladima i demokraciji, proveden od 22. veljače do 4. ožujka 2022.

(15)  Izvješće Europskog parlamenta o istraživanju mladih (Europski parlament, rujan 2021.).

(16)  Governance for Youth, Trust and Intergenerational Justice Fit for all generations? Highlights.

(17)  Izvješće Europskog parlamenta o istraživanju mladih (Europski parlament, rujan 2021.).

(18)  Izvješće o istraživanju mladih (pod pokroviteljstvom trija predsjedništava Njemačka-Portugal-Slovenija, siječanj 2022.)

(19)  Izvješće o istraživanju mladih (pod pokroviteljstvom trija predsjedništava Njemačka-Portugal-Slovenija, siječanj 2022.)

(20)  Izvješće o istraživanju mladih (pod pokroviteljstvom trija predsjedništava Njemačka-Portugal-Slovenija, siječanj 2022.).

(21)  Deželan, T., Moxon, D., Influencing and understanding political participation patterns of young people: The European perspective (Utjecaj na obrasce političkog sudjelovanja mladih i njihovo razumijevanje: europska perspektiva), studija, 2021.

(22)  Istraživanje Eurobarometra o Europskog godini mladih: Mladi Europljani i Europljanke sve su angažiraniji, Europska komisija, 2022.

(23)  Governance for Youth, Trust and Intergenerational Justice Fit for all generations? Highlights.

(24)  https://www.youthforum.org/files/Concept-Note_final.pdf i https://www.youthforum.org/files/YFJ_EU_Youth_Test.pdf

(25)  SL C 152, 6.4.2022., str. 27.

(26)  Paket instrumenata za bolju regulativu – Test utjecaja zakonodavstva na MSP-ove

(27)  SOC/706 „Europska godina mladih”, SL C 152, 6.4.2022., str. 122. i SOC/589 „Nova strategija EU-a za mlade”, SL C 62, 15.2.2019., str. 142.

(28)  SL C 429, 11.12.2020., str. 44.

(29)  U tijeku je studija EGSO-a o strukturiranom angažmanu mladih: evidentiranje dobrih praksi na lokalnoj, nacionalnoj, međunarodnoj i europskoj razini kako bi se razvili odgovarajući mehanizmi potrebni da se čuje glas mladih.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Uloga tehnologija za uklanjanje ugljika u dekarbonizaciji europske industrije”

(samoinicijativno mišljenje)

(2022/C 486/08)

Izvjestitelj:	Andrés BARCELÓ DELGADO
Suizvjestiteljica:	Monika SITÁROVÁ

Odluka Plenarne skupštine:	18.1.2022.
Pravna osnova:	pravilo 52. stavak 2. Poslovnika
	(samoinicijativno mišljenje)
Nadležna Stručna skupina:	Savjetodavno povjerenstvo za industrijske promjene (CCMI)
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	24.6.2022.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	21.9.2022.
Plenarno zasjedanje br.:	572
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	229/0/7

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) ponovno izražava svoju snažnu potporu obvezama iz zelenog plana i jačanju strateške autonomije u opskrbi energijom i vodećeg položaja u industriji.

1.2.

Ne mogu se zanemariti učinci rata u Ukrajini na dostupnost energije i sirovina i tu situaciju treba pratiti u okviru europskog semestra.

1.3.

Da bi elektrifikacija i proizvodnja zelenog vodika bile uspješne, potrebna je dostatna količina i odgovarajuća kombinacija obnovljive energije za zelenu tranziciju u proizvodnoj industriji. Tehnologije za uklanjanje ugljikova dioksida, hvatanje i skladištenje ugljika te hvatanje i uporabu ugljika pomoći će industriji da postigne klimatsku neutralnost. Uvođenje energije iz obnovljivih izvora u cijeloj Europi nužno je za ostvarenje ciljeva iz zelenog plana.

1.4.

Dekarbonizacija će iziskivati temeljitu preobrazbu industrijskih aktivnosti (u sljedećih 30 godina). Iako mnoge tehnologije s niskim emisijama ugljika već postoje, njihove su razine tehnološke spremnosti (1) niske. Bit će potrebni ambiciozni planovi tehnološkog razvoja kako bi se te revolucionarne tehnologije unaprijedlile i široko primijenile, a EU mora promicati inovacije putem fondova za klimu i inovacije.

1.5.

Stoga su razvoj tehnologija te obrazovanje i prekvalifikacija radne snage od ključnog značaja za zelenu tranziciju u proizvodnoj industriji. Socijalni dijalog na europskoj razini, razini država članica i regionalnoj razini trebao bi potaknuti podizanje svijesti o zelenoj i pravednoj tranziciji u industriji, prihvaćanje tog procesa te pružanje podrške. Izgradnja kapaciteta i projekti za definiranje ključnih vještina bit će važni za osiguravanje djelotvorne industrijske tranzicije u kojoj nitko nije zapostavljen.

1.6.

Povećanjem upotrebe alternativnih sirovina, osobito održive biomase, moglo bi se doprinijeti održivom uklanjanju ugljika iz atmosfere promicanjem održivog upravljanja produktivnim zemljištem (poljoprivrednim i šumskim zemljištem) i upotrebom biomase u proizvodima s dugim životnim vijekom kojima se dodatno produljuje korist od uklanjanja ugljika. Nadalje, time bi se doprinijelo smanjenju ovisnosti EU-a o uvoznim sirovinama i resursima.

1.7.

EGSO poziva na očuvanje konkurentnosti europske industrije: EU je predvodnik u smanjenju emisija CO2, ali je potrebno i da drugi akteri slijede njegove ambicije u pogledu klime. Budući da je klimatska kriza globalna, diplomacija Europske unije mora pojačati napore kako bi uvjerila treće zemlje da pojačaju djelovanje u borbi protiv te krize. Bez obzira na ambiciozne ciljeve politike EU-a, EU će sve više postajati predvodnik u dekarbonizaciji industrija zahvaljujući svojoj političkoj potpori i praktičnom znanju poduzeća i njihovih radnika o industrijskim kapacitetima, potrebnim tehnologijama i o tome kako predvidjeti promjene, u skladu s čime će se poduzimati praktične mjere.

1.8.

Održavanjem čvrste industrijske osnove unutar EU-a europskom društvu će se osigurati blagostanje, kvalitetna radna mjesta i predanost borbi protiv klimatskih promjena. Da bi zadržala konkurentnost europska industrija mora, pomoću odgovarajućeg regulatornog okvira, ulagati u Europu, kako u istraživanje, inovacije i razvoj tako i u postrojenja i opremu.

2.   Opće napomene

2.1.

Europskim zakonom o klimi postavljen je ambiciozan cilj smanjenja emisija do 2030. i potvrđen cilj klimatske neutralnosti do 2050. Da bi se ostvario cilj Europske unije, potrebno je analizirati sve djelatnosti u kojima nastaju emisije stakleničkih plinova i utvrditi načine postizanja nulte neto stope emisija do otprilike 2050.

2.2.

Proizvodne industrije odgovorne su za 20 % (2) europskih emisija. Europske proizvodne industrije s visokim emisijama CO2 jesu industrija željeza i čelika, cementa, kemijska i petrokemijska industrija, industrija celuloze i papira, industrija gnojiva, stakla, keramike, rafinerije nafte i industrija obojenih metala (uglavnom aluminija). Emisije stakleničkih plinova industrijskog sektora uključuju ugljikov dioksid (CO2) iz uporabe energije, iz uporabe fosilnih goriva za neenergetske svrhe i iz izvora nefosilnih goriva te plinove koji nisu CO2.

2.3.

Zelena tranzicija proizvodne industrije ključna je za usklađivanje s Europskim zakonom o klimi. U industrijama će doći do tranzicije u pogledu tehnologija i nakon toga do promjena u metodama rada, vještinama i kompetencijama. Međutim, bit će potrebne i mjere na strani potražnje za promicanje prihvaćanja niskougljičnih proizvoda i novih poslovnih modela (industrijska simbioza, kružnost, upravljanje potrošnjom).

3.   Proizvodna industrija na putu prema klimatskoj neutralnosti

3.1.

Ovo samoinicijativno mišljenje usmjereno je na industrijske sektore u okviru sustava trgovanja emisijama. Stoga nisu obuhvaćena komunalna energetska poduzeća, promet i zgrade.

3.2.

Svaki industrijski sektor, uz suočavanje s izazovom dekarbonizacije, mora poboljšati svoju energetsku učinkovitost. Iako neće biti dovoljno dekarbonizirati europsku industriju, energetskom se učinkovitošću mogu značajno smanjiti emisije iz potrošnje energije. Doći će do prelaska s fosilnih goriva na tehnologije bez emisija stakleničkih plinova, uglavnom na obnovljivu energiju. Komunalna poduzeća i javna tijela odgovorni su za energetsku tranziciju s fosilnih goriva na tehnologije bez emisija.

3.3.

S obzirom na izazov dekarbonizacije industrije se mogu klasificirati kako slijedi: — sektori u kojima se proizvodni proces treba radikalno promijeniti: čelik (integrirani postupak), gnojiva i kemijska industrija, — sektori u čijim je proizvodnim procesima potrebno promijeniti nositelja energije: čelik (elektrolučne peći), staklo, keramika, papir itd., — „sektori u kojima je teško smanjiti emisije”, kao što je sektor cementa, u kojima je potrebno uhvatiti i skladištiti (ili uporabiti) CO2 koji se emitira tijekom proizvodnog procesa kako bi sektor postao klimatski neutralan, — sektori u kojima se mogu iskoristiti prednosti tehnologija za hvatanje i uporabu ugljika za razvoj proizvoda visoke dodane vrijednosti, kao što su rafinerije nafte te kemijska i petrokemijska industrija.

3.4.

Industrijska visokoučinkovita kogeneracija (3) zasigurno će doprinijeti većoj energetskoj učinkovitosti, ali ne može dekarbonizirati industriju. S druge strane, uporaba topline niske entalpije iz industrije za centralizirano grijanje bio bi još jedan način povećanja ukupne energetske učinkovitosti koji bi mogao biti službeno priznat u tranziciji prema potpunoj dekarbonizaciji.

3.5.

Tehnologijama uklanjanja ugljikova dioksida iz atmosfere se uklanja već emitirani CO2 i tako stvaraju „negativne” emisije. Tehnologije povezane s hvatanjem i skladištenjem ugljika, kao što su hvatanje i skladištenje ugljika u proizvodnji bioenergije te hvatanje i skladištenje ugljika izravno iz zraka, važan su dio niza tehnologija s negativnim emisijama ugljika. Međutim, unatoč potencijalu za ublažavanje klimatskih promjena, te su tehnologije trenutno tek u fazi predstavljanja. Ostale tehnologije uklanjanja ugljikova dioksida obuhvaćaju aktivnosti kojima se povećavaju prirodni ponori CO2, kao što su pošumljavanje i ponovno pošumljavanje, te nisu predmet ovog mišljenja.

Izazov budućnosti za tehnologije uklanjanja ugljikova dioksida u proizvodnoj industriji jest pronaći ravnotežu u kojoj su hvatanje i skladištenje ugljika opcija ublažavanja uz druge tehnologije za smanjenje i uklanjanje ugljika. Smanjenje i uklanjanje stakleničkih plinova mora se uskladiti s Pariškim sporazumom i Europskim zakonom o klimi. Hvatanjem i skladištenjem ugljika može se omogućiti EU-u da nastavi s uklanjanjem emisija stakleničkih plinova potrebnim tempom, ali cilj mora biti dugoročno izbjegavanje skladištenja ugljika.

3.6.

Čini se da je vodik proizveden uporabom obnovljive energije (zeleni vodik) međusektorski odgovor na procese dekarbonizacije. Na primjer, u Švedskoj se provodi projekt čiji je cilj uklanjanje emisija stakleničkih plinova iz proizvodnje čelika uporabom vodika proizvedenog iz obnovljivih izvora. U Finskoj će u okviru jednog projekta biti prikazani načini proizvodnje plavog, a potom i zelenog vodika te hvatanja CO2 i njegova trajnog skladištenja u Baltičkom moru.

4.   Proizvodna industrija na putu prema dekarbonizaciji

4.1.

Među svim europskim industrijama usmjerili smo se na sektore s visokim potencijalom za poboljšanje i utjecaj na smanjenje europskih emisija CO2. U proizvodnoj industriji naglasak je na sektorima u kojima treba prevladati više izazova kako bi ih se dekarboniziralo. Ovo je mišljenje usmjereno na industriju čelika, cementa, kemijsku i petrokemijsku industriju, rafinerije nafte, industrije celuloze i papira, gnojiva, stakla i keramike.

4.2.

Prije nego što opišemo tehnologije koje bi mogle utjecati na smanjenje i uklanjanje emisija ugljikova dioksida, moramo razmotriti prelazak s izvora energije dobivene iz fosilnih goriva na izvore energije bez emisija i druge obnovljive izvore energije. Ti izvori mogu biti energija vjetra, fotonaponska i termosolarna energija, hidroenergija, geotermalna energija, biomasa i biogoriva.

4.3.

Neke će industrije morati početi primjenjivati postojeće ili nove tehnologije u svojim procesima kako bi postigle nultu stopu emisija stakleničkih plinova i prijelaz na klimatski neutralno društvo. Ovisno o industriji i njezinim trenutnim emisijama stakleničkih plinova možda će biti potrebno poduzeti jedan ili više koraka.

4.4.

Taj prvi korak mogao bi biti „samo” promjena u fazi procesa koja se odnosi na proizvodnju/nabavu. U mnogim drugim situacijama može biti potrebno daljnje istraživanje i razvoj, na primjer za prilagodbu postojećih plamenika na prirodni plin kako bi funkcionirali korištenjem vodika, ili uporabu dizalica topline. Osim toga, trebalo bi razmotriti i međudjelovanje vodika i materijala ili proizvoda.

4.5.

Industrija čelika Zbog izazova u tradicionalnoj industriji čelika (integrirani postupak koji zahtijeva redukciju željezne rude) već je došlo do uvođenja nekoliko novih tehnoloških pristupa koji su sada usmjereni na zamjenu visokih peći elektrolučnim pećima koje se pune neposredno reduciranim željezom proizvedenim uporabom zelenog vodika. Druge već istražene alternative oslanjaju se na tehnologije hvatanja i skladištenja ugljika, ali njima se ne može ispuniti cilj smanjenja emisija stakleničkih plinova. Elektrolizom željezne rude moglo bi nastati do 87 % manje emisija CO2 nego u integriranom postupku koji se trenutno primjenjuje (ako je opskrba električnom energijom potpuno dekarbonizirana). Smanjenjem pomoću vodikove plazme nastojalo se postići nultu stopu emisija CO2. U stvari, proizvodnjom čelika pomoću vodika moglo bi nastati do 95 % manje emisija CO2 nego u integriranom postupku koji se trenutno primjenjuje (ako se koristi potpuno dekarbonizirana električna energija), ali zbog gubitka energije tijekom proizvodnje vodika potrošnja energije u toj bi industriji bila veća. Kada se čelik proizvodi u elektrolučnim pećima nastaje samo 14 % emisija stakleničkih plinova iz integriranog postupka i glavni je izazov zamijeniti prirodni plin u valjaonicama zelenim vodikom ili indukcijskom električnom energijom. Potpuna primjena tehnologija hvatanja i uporabe ugljika (upotrebom otpadnih plinova iz visokih peći) može rezultirati smanjenjem emisija do 65 % (smanjenje emisija CO2 ovisi i o cijelom životnom ciklusu nastalih kemijskih proizvoda). Nekoliko je takvih tehnologija u naprednijoj fazi razvoja – u demonstracijskom postrojenju Steelanol (trenutno u izgradnji, razina tehnološke spremnosti 9) za proizvodnju bioetanola upotrebljava se otpadni plin, a cilj projekta Carbon2Chem (razina tehnološke spremnosti 7–8) jest upotrebljavati otpadni plin kao sirovinu za kemikalije.

4.6.

Industrija cementa Samo 37 % emisija u industriji cementa dolazi iz goriva, dok je preostalih 63 % emisija rezultat kemijske reakcije sirovina (procesne emisije). Stoga će se uporabom goriva dobivenih iz obnovljivih izvora (biomasa ili vodik) emisivnost smanjiti za najviše 35 %. Trenutno se testiraju tehnologije koje bi mogle omogućiti buduće hvatanje CO2 i upravljanje njime ili njegovo skladištenje (metoda s aminom i kalcijeva petlja). Drugi način smanjenja emisija jest razvijanje cemenata s niskim sadržajem klinkera čija je razina tehnološke spremnosti trenutno od 5 do 7. Takvi cementi imaju emisivnost do 30 % nižu od čistih portland cemenata.

4.7.

Kemijska industrija Kad je riječ o kemijskoj industriji, cilj elektrifikacije proizvodnih procesa kao što je elektrifikacija peći za pirolizu jest smanjenje emisija CO2 po peći za 90 %. Kemijski sektor znatno doprinosi obnavljanju održivih ciklusa ugljika. Kemijski proizvodi golemi su spremnik ugljika koji može fiksirati ugljik na razdoblje od 10 do 40 godina. Danas je količina ugljika ugrađenog u kemijske proizvode usporediva s ukupnim emisijama koje nastanu pri njihovoj proizvodnji u toj industriji. Čak i ako većina tog ugljika završi u atmosferi kada se proizvodi spaljuju na kraju uporabnog vijeka, postavljanje ambiciozne strategije kružnog gospodarstva preduvjet je za postizanje održivih ciklusa ugljika otpornih na klimatske promjene zadržavanjem ugljika „u zatvorenoj petlji”. Kemijski sektor može doprinijeti smanjenju emisija u drugim sektorima tako što „apsorbira” ugljik i skladišti ga u proizvode.

4.8.

Industrija celuloze i papira Kad je riječ o industriji celuloze i papira, očekuje se da će kombinacija poboljšanja procesa, uključujući prelazak na Industriju 4.0, i ulaganja u najsuvremenije proizvodne tehnologije dovesti do smanjenja od sedam milijuna tona CO2 do 2050. Iskorištavanjem svojih postrojenja za kogeneraciju na licu mjesta ta se industrija može priključiti tržištu energije uporabom viškova nestalne obnovljive energije. Povezane koristi od dekarbonizacije mogle bi dosegnuti čak dva milijuna tona. Predviđa se da će daljnji prijelaz industrijskih postrojenja na izvore energije s niskim udjelom ugljika i bez ugljika dovesti do smanjenja emisija od osam milijuna tona CO2. Uz neke od revolucionarnih koncepata utvrđenih u projektu Two Team Project (4), kao što je tehnologija eutektičnih otapala koja je sada u razvoju, druga inovativna i disruptivna rješenja mogla bi doprinijeti smanjenju emisija za oko pet milijuna tona CO2.

4.9.

Rafinerije nafte Rafinerije nafte imaju potencijal doprinijeti energetskoj i klimatskoj tranziciji gospodarstva EU-a na dva načina: i. značajnim smanjenjem ugljičnog otiska svojeg proizvodnog procesa i ii. postupnom zamjenom goriva i drugih proizvoda fosilnog podrijetla gorivima i drugim proizvodima na bazi biogenog ili recikliranog ugljika. Postupna zamjena energije iz fosilnih goriva bioenergijom, uz tehnologije hvatanja i uporabe te hvatanja i skladištenja ugljika, čak će rezultirati negativnim emisijama stakleničkih plinova. Neto emisije stakleničkih plinova koje nastaju tijekom uporabe goriva i drugih rafinerijskih proizvoda mogu se znatno smanjiti postupnom prijelazom sa sirove nafte na održivu biomasu i reciklirani CO2 kao sirovine. Tako dobivena goriva nakon izgaranja će imati nultu ili vrlo nisku stopu neto emisija CO2 u atmosferu i na taj način doprinijeti dekarbonizaciji prijevoza, osobito za one vrste prijevoza koje je teže elektrificirati. Ulaganja i novi projekti u tim područjima u tijeku su. Na primjer, tri od otprilike 80 velikih rafinerija u EU-u pretvorene su u biorafinerije, čime je sirova nafta u potpunosti zamijenjena održivom biomasom (5). Za tu strategiju klimatske tranzicije potrebno je manje financijskih sredstava nego za ostala rješenja jer se same rafinerije i logistički sustav za distribuciju proizvoda u velikoj mjeri mogu prilagoditi i ponovno upotrebljavati.

4.10.

Gnojiva U industriji gnojiva sada se istražuju načini zamjene prirodnog plina kao sirovine zelenim vodikom. Razvija se nekoliko pilot-projekata (6) diljem EU-a, a nakon što zeleni vodik postane dostupan i njegova se cijena stabilizira, ta će industrija krenuti prema potpunoj dekarbonizaciji.

4.11.

Zaključno, proizvodna industrija ima potencijal za dekarbonizaciju pomoću energetske učinkovitosti, optimizacije postupaka i prijelaza na obnovljivu energiju. Bit će potrebna ulaganja u istraživanje, razvoj i inovacije kako bi se postigao cilj ugljične neutralnosti do 2050. Za proizvodne industrije kao što je industrija cementa i u industrijama u kojima je biomasa izvor energije važne su i tehnologije hvatanja i skladištenja ugljika te hvatanja, uporabe i skladištenja ugljika.

5.   Vještine i kompetencije u budućoj proizvodnoj industriji

5.1.

Za nove industrijske procese nedvojbeno će biti potrebne nove metode rada. Industrije i radnici morat će prilagoditi način na koji obavljaju svoje dužnosti u industriji i usredotočiti se na smanjenje emisija CO2 od samog početka proizvodnih procesa.

5.2.

Zelena tranzicija proizvodne industrije promijenit će proizvodnju na mnogo načina potpunom primjenom novih proizvodnih tehnologija i iskorištavanjem prednosti digitalizacije. Za postizanje pravedne tranzicije u kojoj nitko nije zapostavljen bit će potrebno stjecanje vještina te usavršavanje i prekvalifikacija radnika. Posebnu pozornost treba posvetiti tome da građani i radnici, MSP-ovi, socijalna poduzeća i regionalni stručnjaci EU-a budu pozvani da proaktivno sudjeluju u neizbježnim promjenama u mjestima u kojima žive.

5.3.

EU mora osigurati da znanje o novim tehnologijama i načinu njihove primjene u postojećim industrijama dopre do radnika u industriji. Javna tijela i poduzeća trebaju, u okviru socijalnog dijaloga, uložiti napore kako bi se iskoristile postojeće vještine i ostvarili ciljevi dekarbonizacije.

5.4.

Potpuno uvođenje zelenog vodika u industriju bit će ključno za mnoge industrije. Međutim, i primjena tehnologija uklanjanja ugljikova dioksida utjecat će na vještine i kompentencije u proizvodnoj industriji te u velikoj mjeri i u lancu opskrbe.

6.   Djelovanje EU-a i okvirni uvjeti

6.1.

Pravni okvir EU-a i nacionalni propisi moraju doprinijeti dekarbonizaciji industrije. Pri njihovoj izradi trebalo bi uzeti u obzir da će se mogućnosti i/ili sredstva koja će se uložiti u tranziciju uvelike razlikovati među državama članicama i regijama u Europi.

6.2.

Fond za pravednu tranziciju, namijenjen pružanju potpore regijama koje su u velikoj mjeri ovisne o industrijama s visokim emisijama ugljika, pozitivan je prvi korak. Međutim, njegovo je područje primjene ograničeno na regije koje uvelike ovise o ugljenu, lignitu, tresetu, naftnom škriljevcu i industrijama s visokim emisijama ugljika i stoga preusko. EGSO, kao i Europski parlament, predlaže drastično povećanje proračuna Fonda za pravednu tranziciju kako bi se pružila potpora drugim sektorima na koje će utjecati dekarbonizacija industrije. Trebalo bi izdvojiti dodatna proračunska sredstva za osiguravanje prelaska s jednog radnog mjesta na drugo, otvaranja alternativnih kvalitetnih radnih mjesta u istim regijama te odgovarajućeg osposobljavanja, prekvalifikacije i usavršavanja radnika.

6.3.

Za zelenu tranziciju u industriji bit će potreban pristup velikoj količini ugljično neutralne energije i sirovine po pristupačnoj, stabilnoj i konkurentnoj cijeni. Kako bi se zadovoljile potrebe industrije za velikim količinama obnovljive energije, u Europi će biti potrebna značajna ulaganja, među ostalim u energetsku infrastrukturu.

6.4.

Regulatorni okvir EU-a mora gospodarstvu EU-a omogućiti da ispuni cilj neto klimatske neutralnosti do 2050. stvaranjem uvjeta za oslobađanje vrlo velikih financijskih, tehnoloških i intelektualnih resursa za što hitniju provedbu ulaganja u tehnologije s niskom razinom emisija ugljika, uključujući tehnologije uklanjanja ugljika.

6.5.

Potrebni su redoviti poticaji za primjenu tehnologija hvatanja ugljika u proizvodnim industrijama kako na europskoj razini – u okviru inovacijskog fonda – tako i u svakoj državi članici, ali bez narušavanja jedinstvenog tržišta koje je jedan od temelja EU-a. Za privlačenje i mobilizaciju privatnih ulaganja bit će potrebne dodatne inicijative EU-a.

6.6.

Na europskoj razini potrebno je sklopiti strateške saveze kako bi se ubrzao razvoj te industrije, čime bi se EU-u omogućilo da preuzme vodstvo u tom području. U tu bi se svrhu mogla prilagoditi postojeća pravila o državnim potporama.

6.7.

Posebnu pozornost treba posvetiti aktivnostima istraživanja i razvoja i pokrenuti odgovarajući dijalog na europskoj razini. Inovacijski fond mora biti primarno sredstvo za usmjeravanje tih aktivnosti.

6.8.

Pomoću politika javne nabave trebalo bi jačati tržišta zelenih proizvoda čiji proizvođači smanjuju emisije stakleničkih plinova u odnosu na „smeđe” proizvode.

6.9.

Zbog utvrđenog kašnjenja u rješavanju klimatskih izazova i vremenskog pritiska izvješćivanje u okviru europskog semestra i preporuke svakoj državi članici moraju uključivati neke ključne pokazatelje uspješnosti kako bi se pomoglo u postizanju potrebne dekarbonizacije industrije.

6.10.

U izvješću o strateškim predviđanjima trebalo bi povremeno revidirati napredak, najperspektivnije scenarije/opcije i slabe točke u pokušajima da se postignu klimatski ciljevi. To je još važnije s obzirom na činjenicu da se u tom izvješću mogu navesti smjernice za hitna i visokorizična ulaganja, ali i za razumno udruživanje resursa, kako vertikalno tako i horizontalno.

6.11.

Skup signala upozorenja pokazuje neravnopravne uvjete i rizik od „istjecanja ugljika” u treće zemlje, čime se ometa prelazak na gospodarstvo bez ugljika. Time se još jednom naglašava važnost uvođenja provjere konkurentnosti kao alata za filtriranje i usmjeravanje rizika.

6.12.

Izmjerene su jasne razlike u koncentracijama emisija po državama članicama, po stanovniku države članice i po gospodarskim sektorima i regijama. Zbog vremenskog je pritiska prednost potrebno dati tehnologijama koje postižu najbrže i najveće rezultate u smjeru dekarbonizacije. Stoga bi snažan naglasak trebalo staviti na metalurgiju, mineralne materijale i kemikalije te industriju obnovljivih goriva. Inovacije u ranoj fazi i želja za njihovom primjenom i prodajom razlikuju se ovisno o veličini poduzeća, pri čemu vrlo velike grupe imaju prednost u pogledu inovacija u ranoj fazi, a mala i srednja poduzeća u pogledu želje za njihovom primjenom i prodajom. Stoga bi trebalo poticati i olakšati i međusektorski i vertikalni prijenos znanja stvaranjem povoljnog poslovnog okruženja.

---

(1)  Razine tehnološke spremnosti (eng. Technology Readiness Level, TRL) različite su točke na ljestvici koja se primjenjuje za mjerenje napretka ili razine zrelosti tehnologije.

(2)  Europska agencija za okoliš.

(3)  Kombinirana proizvodnja toplinske i električne energije.

(4)  https://www.cepi.org/two-team-project-report/.

(5)  Gela, biorafinerija u Veneciji (eni.com) i La Mède (TotalEnergies.com).

(6)  Fertiberia je pokrenula postrojenje za proizvodnju gnojiva s nultim učinkom u Puertollanu u Španjolskoj.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Energetska i digitalna tranzicija u ruralnim područjima”

(samoinicijativno mišljenje)

(2022/C 486/09)

Izvjestitelj:	John COMER
Suizvjestitelj:	Luís MIRA

Odluka Plenarne skupštine:	20.1.2022.
Pravna osnova:	pravilo 52. stavak 2. Poslovnika
	(samoinicijativno mišljenje)
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i okoliš
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	30.6.2022.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	21.9.2022.
Plenarno zasjedanje br.:	572
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	173/1/2

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO smatra da kombiniranoj strategiji za energetsku i digitalnu tranziciju u ruralnim područjima nije posvećena razina pozornosti i potpore koju bismo očekivali. EGSO poziva na brzu provedbu dugoročne vizije Komisije za ruralna područja EU-a i mobilizaciju dionika putem pakta EU-a za ruralna područja. Najugroženijim ruralnim područjima treba posvetiti posebnu pozornost kako nitko ne bi bio zapostavljen. Ključno je usredotočiti se na energetsko siromaštvo i zone ruralnog siromaštva.

1.2.

EGSO je uvjeren da će budući uspjeh Europe uvelike ovisiti o tome postupamo li s ruralnim područjima na način koji je u ravnoteži s urbanim područjima. Ruralne zajednice ne bi smjele biti u nepovoljnom položaju kad je riječ o digitalizaciji i mogućnostima uporabe energije, npr. kad su zbog nepostojanja javnog prijevoza prisiljeni koristiti osobne automobile.

1.3.

Potrebno je iskoristiti ulogu lokalnih zajednica kako bi se postigla pravedna energetska tranzicija u kombinaciji s razvojem zajednice, uspostavom i širenjem zajednica energije iz obnovljivih izvora i energetskih zajednica građana, što obuhvaća i dobrovoljno okupljanje građana, lokalnih vlasti i MSP-ova radi promicanja društvenih i gospodarskih koristi.

1.4.

EGSO poziva na jačanje sljedećih politika i instrumenata: — Politika u području energije iz obnovljivih izvora: aktualna politika u području energije iz obnovljivih izvora ponajprije se temelji na potrebi za povećanjem kapaciteta umjesto na povećanju sinergija s dobrobiti ruralnih zajednica. Potreba za maksimalnim povećanjem kapaciteta energije iz obnovljivih izvora je ključna, a jednako je ključna i potreba za kvantificiranjem i rješavanjem svih problema ruralnog razvoja. — Politika javne nabave: aktualna politika javne nabave u vezi s postrojenjima za dobivanje energije iz obnovljivih izvora ne pomaže ruralnim zajednicama jer je u prvom redu usmjerena na smanjenje troškova, a ne na socioekonomske potrebe stanovnika ruralnih područja. Sva postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora trebalo bi izgraditi na što isplativiji način, a njihova bi svrha trebala biti stvaran doprinos socioekonomskim potrebama ruralnih zajednica i njihovih građana. — Skladištenje električne energije: treba dodatno razvijati sektor skladištenja električne energije. Jedan od ključnih izazova bit će sezonska sigurnost opskrbe električnom energijom. U tom će pogledu pomoći skladištenje energije u baterijama i pametna elektrifikacija u kombinaciji s reguliranjem potražnje. Skladištenje zelenog vodika bit će potrebno kao rezervno rješenje. — Posebno financiranje izdvajanjem sredstava u nacionalnim planovima za oporavak i otpornost, čime će se osigurati da se novac stvarno troši u ruralnim područjima.

1.5.

EGSO poziva Komisiju da podnese prijedlog Akta o digitalizaciji u ruralnim područjima (Digital Rural Act) kao treću sastavnicu digitalne strategije EU-a, zajedno s Aktom o digitalnim tržištima i Aktom o digitalnim uslugama. Digitalizacija će donijeti nove prilike, naročito za mlade, što bi moglo promijeniti populacijske trendove i istodobno omogućiti rad od kuće i iz ruralnih poslovnih središta.

1.6.

EGSO ističe da cjelokupni teritorij, uključujući rijetko naseljena područja, nužno treba pokriti brzim internetskim vezama kako bi se u planovima za oporavak i otpornost na razini EU-a ili na nacionalnoj razini potpuno iskoristio doprinos ruralnih područja. EGSO poziva vlade da stvore uvjete kako bi privatni subjekti mogli pružati tu uslugu ili da za njezino pružanje iskoriste državna poduzeća.

1.7.

EGSO smatra da državna tijela i pružatelji usluga trebaju razviti aplikacije pristupačne korisnicima koje su posebno prilagođene načinu života i aktivnostima u ruralnim područjima. Primjenom tih tehnologija smanjit će se, primjerice, ugljični otisak poljoprivrede (precizna poljoprivreda) i poboljšati dostupnost udaljenih područja (bespilotne letjelice). Ako privatni sektor ne ponudi ta rješenja, mora se uključiti javni sektor.

1.8.

EGSO naglašava da korisnici iz ruralnih područja raznih dobnih skupina moraju dobiti mogućnost odgovarajućeg osposobljavanja i usavršavanja kako bi se mogli koristiti tom novom digitalnom tehnologijom. S pomoću uključivosti u područjima u nepovoljnijem položaju također se mora omogućiti pristup potrebnim uređajima, i to zajedničkom uporabom ili državnim subvencijama za njihovu kupnju.

1.9.

EGSO zaključuje da je uvođenje digitalnih tehnologija u ruralnim područjima nužno za potporu energetskoj tranziciji. Ruralni energetski sustav mora biti decentraliziran, što podrazumijeva veliku potrebu za većom i boljom međupovezanošću, što samo po sebi zahtijeva uvođenje digitalnih tehnologija kako bi se uskladila ponuda i potražnja te osigurali učinkoviti tokovi energije. Digitalna primjena na ruralnoj razini morat će biti energetski vrlo učinkovita zbog niže stope korištenja i manje gustoće naseljenosti. Informatička povezanost u ruralnim je područjima nužnost.

1.10.

EGSO naglašava da je, s obzirom na to da 30 % stanovništva EU-a živi u ruralnim područjima, pravedna ruralna energetska tranzicija ključna sastavnica pravedne tranzicije prema klimatski neutralnoj, održivoj i prosperitetnoj Europskoj uniji, u skladu s Teritorijalnim programom 2030.

1.11.

Komisija je predložila da 20 % ulaganja iz instrumenta Next Generation EU bude u digitalnom sektoru. EGSO preporučuje da sve države članice najmanje 10 % tih sredstava namijene digitalnom sektoru u ruralnim područjima, i to bez nametanja nepotrebnog birokratskog opterećenja.

2.   Energetska tranzicija u ruralnim područjima

Uvod

2.1.

Znanstvena zajednica općenito se slaže da čovječanstvo najvjerojatnije utječe na globalne klimatske promjene oslobađanjem ugljikova dioksida koji nastaje izgaranjem fosilnih goriva.

2.2.

U svojoj knjizi The New Climate War (Novi klimatski rat) klimatolog Michael Mann navodi da se naš planet zagrijao do opasnih granica i da još ne poduzimamo potrebne mjere kako bismo spriječili dosad najveću globalnu krizu.

2.3.

Opasne klimatske promjene već su zahvatile određena mjesta uslijed podizanja razine mora. Venecija i Miami u tom se pogledu suočavaju s velikim izazovima. U amazonskoj regiji dolazi do masovnog krčenja šuma i suša izazvanih klimatskim promjenama. Činjenica da se arktička ledena kapa otapa brže nego što se očekivalo velik je razlog za zabrinutost.

2.4.

Svi dionici na globalnoj razini trebali bi odmah poduzeti korake u vezi s klimatskim promjenama provođenjem mjera ublažavanja i prilagodbe u cilju smanjenja emisija stakleničkih plinova. Brzo smanjenje upotrebe fosilnih goriva mora biti apsolutni prioritet.

Ruralna područja

2.5.

U ruralnim područjima živi 130 milijuna ljudi, odnosno 30 % stanovništva EU-a. Ruralna su područja raznolika i na njih znatno utječe mjesto na kojem se nalaze. U mnogim područjima, osobito u južnoj Europi, klimatske promjene doprinijet će postupnom povećanju nestašice vode, pogoršanju poplava te povećanju intenziteta i učestalosti šumskih požara. U sjevernoj Europi povećana količina padalina i oluja može uzrokovati znatnu i skupu štetu na infrastrukturi, do čega će sigurno doći. Više temperature pojačat će vodeni ciklus i povećati učestalost velikih oluja. Te okolnosti ukazuju na potrebu za najbržom mogućom energetskom i digitalnom tranzicijom u ruralnim područjima.

2.6.

Ideja ruralne energetske tranzicije nije privukla očekivanu pozornost, što je iznenađujuće s obzirom na to da su resursi za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora uvelike povezani s ruralnim područjima. Većina infrastrukture za dobivanje energije iz obnovljivih izvora, kao što su vjetroturbine, solarne elektrane i pogoni za proizvodnju bioplina, nalazi se u ruralnim područjima. Prijenosne mreže također su značajka ruralnih područja. Mnogi stanovnici ruralnih krajeva smatraju da im se ta postrojenja nameću i da ona donose veće koristi urbanim područjima.

2.7.

Ruralna područja imaju različite i specifične potrebe ovisno o mjestu na kojem se nalaze i mogu se definirati na sljedeći način: — ruralna područja koja se nalaze unutar gradskih zona dnevnih migracija (u krugu od 60 km) i čiji je razvoj povezan s gradom, — ruralne regije koje nisu dio urbanog tržišta radne snage, ali ih karakterizira protok robe, usluga u području okoliša i ostalih gospodarskih aktivnosti u regiju i iz nje, — udaljene ruralne regije u kojima lokalno gospodarstvo uvelike ovisi o izvozu u okviru primarnih djelatnosti, primjerice izvozu poljoprivrednih proizvoda iz regije. Stanovništvo je u tim područjima često raspršeno, a javne usluge loše.

2.8.

Ta različita ruralna područja suočavaju se s brojnim i raznolikim izazovima prilikom provedbe energetske tranzicije, što ukazuje na važnost pravedne tranzicije kako bi se ostvario željeni cilj.

2.9.

Mnoga su ruralna područja fizički izolirana te se odlikuju slabom gospodarskom raznolikošću i niskom gustoćom naseljenosti. U mnogim slučajevima niski prihodi i starenje stanovništva povećavaju ranjivost ruralnih zajednica. Osobe koje u izoliranim ruralnim područjima žive same i imaju malo društvenih interakcija golem su problem prilikom provedbe energetske tranzicije. Energetsko siromaštvo velik je problem u tim područjima.

2.10.

Uvođenje pametnih brojila ključna je sastavnica ruralne energetske tranzicije, a trenutačno se čini da se u ruralnim područjima taj proces odvija poprilično sporo. Osim toga, moramo osigurati da kućanstva s niskim dohotkom i osobe s ograničenim računalnim vještinama mogu na najbolji način iskoristiti pametna brojila kao dio pravedne energetske tranzicije u kojoj nitko nije zapostavljen. U okviru Mehanizma za oporavak i otpornost dodijeljeno je 25 milijardi eura za potporu digitalnim vještinama i obrazovanju. Države članice trebaju namijeniti odgovarajući udio tog fonda digitalnim vještinama i osposobljavanju u području digitalne pismenosti za ruralno stanovništvo. Činjenica da neki dijelovi Europe nemaju internet situacija je koja se ne može tolerirati i to treba što prije ispraviti.

2.11.

EGSO je u svojem mišljenju „Ususret sveobuhvatnoj strategiji za održiv urbani i ruralni razvoj” (1) istaknuo da poljoprivredna, prehrambena i ruralna politika moraju biti usklađene s politikama u području klime i biološke raznolikosti. Multifunkcionalni aspekt poljoprivrede jednako je važan kao i promicanje nepoljoprivrednih aktivnosti poput osnivanja poduzeća u sektoru čiste energije kako bi se stvorila radna mjesta, a treba istražiti i potencijal e-trgovine.

2.12.

Komunikacija naslovljena „Dugoročna vizija za ruralna područja EU-a” (2) sadržava pakt za ruralna područja, čiji je cilj, među ostalim, poticanje teritorijalne kohezije i stvaranje novih mogućnosti za privlačenje inovativnih poduzeća. Ostvarivanje te vizije uvelike bi olakšalo pravednu energetsku tranziciju u ruralnim područjima. EGSO je pozdravio taj pristup u mišljenju „Dugoročna vizija za ruralna područja EU-a” (3).

Promet

2.13.

Osiguravanje prijevoza u ruralnim područjima ključno je pitanje s obzirom na loš javni prijevoz, rijetku naseljenost i udaljenost od prodavaonica i usluga. Osim toga, stanovnici ruralnih područja koji rade u gradskim središtima često prelaze velike udaljenosti kako bi došli na posao.

2.14.

Potrebno je planiranje na lokalnoj i nacionalnoj razini kako bi se osigurao sustav multimodalnog prijevoza u svrhu prelaska na energiju iz obnovljivih izvora. Taj sustav treba obuhvaćati mogućnosti izbora i alternativna rješenja za prijevoz ljudi i robe.

2.15.

Posebnu pozornost u kontekstu energetske tranzicije potrebno je usmjeriti na prijevoz robe u ruralnim područjima. Primjerice, isporuka poljoprivredne opreme i prikupljanje poljoprivrednih proizvoda moraju biti važan dio planiranja energetske tranzicije. Teška teretna vozila na električni pogon i s pogonom na vodik moraju biti cilj koji treba ostvariti. Kratkoročno bi održiva biogoriva i hibridna vozila mogla doprinijeti smanjenju emisija stakleničkih plinova.

2.16.

Značajan porast kupnje na internetu, posebno u ruralnim područjima, ukazuje na važnost smanjenja emisija stakleničkih plinova koje proizvode dostavna vozila. Uporaba dostavnih vozila na električni pogon poslužila bi toj svrsi čim se izgradi odgovarajuća infrastruktura za punjenje. Usto, kurirske službe trebale bi financirati kupnju dostavnih vozila na električni pogon. Smanjenje emisija na sve moguće načine neodgodiv je prioritet.

2.17.

Prednost bi trebalo dati osiguravanju boljeg javnog prijevoza u ruralnim područjima, čime bi se omogućilo i smanjenje emisija stakleničkih plinova i socijalno uključivanje, kao i mogućnosti ruralnog razvoja. Javni prijevoz u ruralnim područjima mora se smatrati javnim dobrom u kontekstu energetske tranzicije i stoga iziskuje javno financiranje kako bi se promicao i pospješio održiv javni prijevoz.

2.18.

U ruralnim se područjima osobni automobili smatraju neophodnima jer bez njih u tim krajevima ne bi bio moguće živjeti. Kao prioritet trebalo bi pomoći stanovnicima ruralnih područja i potaknuti ih da se manje koriste osobnim automobilima kad je to moguće te da što prije počnu upotrebljavati vozila s niskim razinama emisija. Financijska potpora za promicanje kupnje električnih vozila mora biti jedan od ključnih ciljeva energetske tranzicije u ruralnim područjima.

2.19.

Skladištenje energije u baterijama djelotvoran je način za izravnavanje krivulje neto potražnje za električnom energijom iz obnovljivih izvora. U tom bi kontekstu mogla pomoći raširena uporaba električnih vozila. Kada se električna vozila osposobe za vraćanje električne energije u mrežu, vozni park na električni pogon može se upotrebljavati u svrhu skladištenja energije u baterijama uz ostale oblike tog skladištenja. Vraćanje električne energije u mrežu putem električnih vozila mora biti financijski privlačno za potrošače, kako je navedeno u Mišljenju EGSO-a o Uredbi o uvođenju infrastrukture za alternativna goriva (4).

Turizam

2.20.

Ruralna područja često ovise o turizmu kao važnom izvoru prihoda. Stoga im je potrebna odgovarajuća infrastruktura za alternativna goriva kako bi se potaknuo turizam, a istodobno smanjile emisije stakleničkih plinova. Poduzeća za iznajmljivanje automobila trebalo bi poticati na uporabu vozila s niskom razinom emisija, po mogućnosti električnih vozila. Energetska tranzicija u ruralnim područjima zahtijeva mjere kojima će se osigurati veći prihodi od turizma.

Električna energija iz obnovljivih izvora

2.21.

Električna energija iz obnovljivih izvora poput vjetra, solarne energije i bioplina važna je sastavnica ruralnih krajeva. Usklađivanjem zakonodavstva među državama članicama moraju se promicati i štititi interesi proizvođača-potrošača te poticati ulaganja u infrastrukturu za energiju iz obnovljivih izvora. Prodaja proizvedene energije nacionalnoj mreži mora se omogućiti u svim državama članicama. Moraju postojati odgovarajući sustavi kompenzacije između energije iz obnovljivih izvora koju proizvode proizvođači-potrošači i potrošene energije kako bi se osigurala energetska neovisnost ruralnih područja.

2.22.

Dražbe za centraliziranu nabavu električne energije iz obnovljivih izvora u novije vrijeme postaju sve raširenije, a u mnogim su slučajevima na taj način smanjeni troškovi izgradnje vjetroelektrana i solarnih pogona. Općenito, razvoj električne energije u ruralnim područjima ponajprije je povezan s dekarbonizacijom energetskog sektora i ne postoje sinergije s ciljevima ruralnog razvoja. Stanovnici ruralnih područja često se protive tim aktivnostima jer ne vide znatne koristi za lokalnu zajednicu.

2.23.

Zadruge i ostale lokalne organizacije trebalo bi uključiti u odabir lokacija na kojima će se postaviti postrojenja za dobivanje električne energije iz obnovljivih izvora, kako na kopnenim, tako i na obalnim područjima. Lokalne zajednice trebale bi imati vlasnički udio u tim postrojenjima i od njih ostvarivati koristi na lokalnoj razini.

2.24.

U okviru tih velikih projekata razvoj energije iz obnovljivih izvora u prvom je redu povezan s dekarbonizacijom energetskog sektora, dok se malo pozornosti posvećuje ruralnom razvoju. Male vjetroelektrane te mali solarni i anaerobni digestori kojima upravljaju zadruge i lokalno stanovništvo mogli bi se u većoj mjeri usmjeriti na ruralni razvoj, kao i na društveno i gospodarsko uključivanje ruralnih zajednica. Potrebno je ostvariti ravnotežu tih dvaju sustava. Zajednice energije iz obnovljivih izvora i energetske zajednice građana način su za postizanje pravedne energetske tranzicije u kombinaciji s razvojem zajednice.

2.25.

Studija slučaja provedena u ruralnoj Švedskoj (Ejdemo i Söderholm, 2015.) pokazala je da su u nedostatku programa za dobrobit zajednice mogućnosti zapošljavanja u kontekstu ruralnog razvoja bile vrlo slabe.

2.26.

Energetska zajednica građana pravni je subjekt u okviru kojeg građani, MSP-ovi i lokalne vlasti u svojstvu krajnjih korisnika surađuju u proizvodnji energije iz obnovljivih izvora. Takav je primjer Općina Feldheim (malo selo jugozapadno od Berlina), koja je postala samodostatna u pogledu energije. Na periferiji općine izgrađene su vjetroturbine, a postavljena je i neovisna mreža. Stanovnici plaćaju minimalnu cijenu električne energije. Zahvaljujući izgradnji pogona za proizvodnju bioplina selo je uspostavilo mrežu centraliziranog grijanja. To je izvrstan primjer zajednice za obnovljivu energiju na djelu koji usto pokazuje da je pristup odozdo prema gore ključan za budućnost ruralnih područja (5).

2.27.

Reguliranjem potražnje potrošnja električne energije preusmjerava se na razdoblja u kojima sustav može zadovoljiti potražnju. Potrebno je izravnati krivulju neto potražnje za električnom energijom tijekom razdoblja najveće potražnje kako bi se izbjegli prekidi opskrbe u razdoblju veće proizvodnje zelene električne energije. Uporaba skladištenja energije u baterijama, skladištenja energije vode i pametne elektrifikacije omogućit će fleksibilnost prilikom izravnavanja krivulje neto potražnje.

2.28.

Obraćajući se irskim parlamentarnim zastupnicima u Dublinu, povjerenica za energetiku Kadri Simson izjavila je da je rat u Ukrajini prisilio Bruxelles da nastavi nastojanja, i ubrza ih, u vezi s okončanjem uvoza goriva iz Rusije. Rekla je da će EU, u skladu s prijedlozima o kojima tek treba postići dogovor, nastojati da do 2030. 45 % potrošnje energije dolazi iz obnovljivih izvora. To će biti povećanje u odnosu na sadašnji cilj od 32 % i više nego dvostruko od udjela od 22 % iz 2020. godine. EGSO podržava taj novi cilj, ali upozorava da se on može postići samo brzim napretkom u pogledu novih i većih ulaganja u energetsku tranziciju u ruralnim područjima.

2.29.

Budući da vjetar ne puše stalno, bit će potrebno rezervno rješenje. To bi mogao biti zeleni vodik, koji može zadovoljiti neujednačenu potražnju za električnom energijom te se može skladištiti dok ne bude potreban.

Poljoprivreda

2.30.

Poljoprivredna aktivnost ključna je za razvoj i prosperitet većine ruralnih područja. Taj se sektor ruralnog gospodarstva suočava s golemim izazovima u kontekstu ostvarenja energetske tranzicije.

2.31.

Nisu poduzete važne mjere za smanjenje ugljičnog otiska poljoprivrednih strojeva.

2.32.

Čini se da će u bliskoj budućnosti uporaba održivih biogoriva biti najbolja opcija za smanjenje emisija jer bi se, uz odgovarajuće izmjene, mogli koristiti postojeći strojevi.

2.33.

Proizvodnja održivih biogoriva nije jeftina, a njihova cijena može biti više nego dvostruka u odnosu na dizelska goriva. U budućnosti bi se cijene mogle malo smanjiti.

2.34.

Kada poljoprivredni strojevi na električni pogon u budućnosti postanu šire dostupni, emisije će se moći znatno smanjiti.

2.35.

S obzirom na to da je poljoprivreda uglavnom djelatnost s niskom razinom dobiti, bilo bi iznimno teško financirati kapitalne troškove prelaska na strojeve na električni pogon. Rješavanje problema financiranja prelaska na strojeve na električni pogon ili strojeve s pogonom na vodik bit će važno pitanje u okviru energetske tranzicije u ruralnim područjima.

2.36.

Postavljanje solarnih ploča na gospodarskim zgradama omogućilo bi poljoprivrednicima upotrebu zelene električne energije, a s obzirom na to da se u poljoprivrednom sektoru koriste velike količine električne energije, time bi se ostvario značajan napredak u energetskoj tranziciji. Sav višak mogao bi se prodavati natrag mreži.

2.37.

Precizna poljoprivreda pristup je upravljanju poljoprivrednim gospodarstvima koji se temelji na podacima i s pomoću kojeg je moguće poboljšati proizvodnju i prinos te smanjiti ugljični otisak poljoprivrednog sektora. Taj je pristup moguć zbog napretka u području digitalne tehnologije ostvarenog razvojem daljinske detekcije, GPS-a i satelitskih upravljačkih sustava za traktore. Svi ti elementi bit će važni za energetsku tranziciju u poljoprivredi, zajedno sa zahtjevima u pogledu ulaganja, osposobljavanja i usavršavanja.

2.38.

Poljoprivrednici bi mogli dobiti priliku za prodaju viška električne energije mreži s obzirom na to da proizvođači mlijeka i uzgajivači goveda na svojim gospodarskim objektima imaju velike krovove. Neki poljoprivrednici mogli bi uspostaviti partnerstvo za izgradnju postrojenja na biomasu i prodavati plin plinskoj mreži. Uporaba šumskih ostataka u postrojenjima na biomasu važna je za olakšavanje gospodarenja šumama u područjima u kojima su ti materijali dostupni.

2.39.

Zbog rata u Ukrajini moramo ponovno razmotriti pitanje sigurnosti opskrbe hranom u EU-u. Zemljište se prvenstveno mora koristiti za proizvodnju hrane. Ne smije doći do natjecanja između postavljanja solarnih ploča industrijskih razmjera i proizvodnje biomase u svrhu dobivanja energije iz obnovljivih izvora. Te bi se aktivnosti trebale nadopunjavati.

Biometan

2.40.

Biometan je bioplin iz kojeg su uklonjeni ugljikov dioksid, vodikov sulfid i voda. Može se ubrizgavati izravno u plinsku mrežu ili upotrebljavati u vozilima na plinski pogon.

2.41.

U blizini mjesta na kojima postoje odgovarajuće zalihe tekućeg gnoja potrebno je postaviti anaerobne digestore. Mogu se upotrebljavati i travna i kukuruzna silaža, pod uvjetom da se time ne ometa proizvodnja hrane i krmiva.

2.42.

Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se povećala učinkovitost anaerobnih digestora i smanjio trošak povezan s tim procesom.

2.43.

Uporabu anaerobnih digestora trebalo bi promicati i financirati u okviru energetske tranzicije u ruralnim područjima.

2.44.

Energija iz biomase može se upotrebljavati za proizvodnju topline ili električne energije. Biomasa će imati ključnu ulogu u proizvodnji električne energije iz obnovljivih izvora.

Kuće u ruralnim područjima

2.45.

Mnoga kućanstva u ruralnim područjima mogla bi ugraditi tehnologije za mikroproizvodnju energije kao što su solarne ploče i male vjetroturbine, a sav višak mogao bi se prodavati natrag mreži.

2.46.

Kućanstvima s niskim dohotkom potrebna je financijska pomoć za postavljanje postrojenja za mikroproizvodnju energije. Time bi se omogućila značajna energetska tranzicija u ruralnim kućanstvima.

2.47.

Kuće u ruralnim područjima u načelu su lošije izolirane i manje energetski učinkovite od onih u urbanim sredinama. Često su to samostojeće kuće na lokacijama koje su izložene vremenskim nepogodama.

2.48.

U okviru energetske tranzicije potreban je opsežan program ulaganja u preuređenje kuća u ruralnim područjima radi poboljšanja izolacije i energetske učinkovitosti. Ta ulaganja bit će važan korak naprijed u smanjenju potrošnje energije i dekarbonizaciji sustava grijanja u ruralnim kućanstvima. S obzirom na vrlo visoke kapitalne troškove opsežnog plana preuređenja, za to će biti potreban program za dodjelu potpora. Kućanstvima s niskim dohotkom i kućanstvima pogođenima energetskim siromaštvom bit će potrebna posebna pomoć za ostvarivanje te tranzicije.

3.   Digitalna tranzicija u ruralnim područjima

3.1.

Europska komisija predstavila je 2021. godine svoju viziju digitalne transformacije Europe do 2030. U njoj je prije svega istaknula da zakonodavnim prijedlozima o Aktu o digitalnim tržištima i Aktu o digitalnim uslugama treba osigurati sigurniji digitalni prostor u kojem se štite temeljna prava korisnika te utvrditi jednake uvjete za europska poduzeća u digitalnom svijetu.

3.2.

Kako bi se rastuće svjetsko stanovništvo prehranilo uz minimalan učinak na okoliš i na način kojim se promiče ugljična neutralnost, u ruralnim je područjima potrebna digitalna i tehnološka infrastruktura kako bi se olakšala učinkovita i precizna uporaba resursa u poljoprivredi. Međutim, unatoč tome što 30 % europskog stanovništva živi u ruralnim područjima i što ona čine 80 % teritorija 27 država članica, u njima se javljaju veće teškoće u pogledu digitalizacije koje će, ako ih se ne riješi, ugroziti digitalne ambicije Europe. Europski zakonodavni okvir za Akt o digitalizaciji u ruralnim područjima osmišljen je kako bi se riješile te poteškoće promicanjem: — zajamčene jednake pokrivenosti širokopojasnom mrežom u svim regijama Europe: pokrivenost je trenutačno dobra u velikim urbanim središtima, dok je u ruralnim područjima slaba. Da bi se ostvarili ciljevi digitalizacije, taj se problem mora hitno riješiti kako se ne bi stvorile još veće razlike među regijama; — infrastrukture: osiguravanje privatnih ulaganja u razvoj infrastrukture „posljednjeg kilometra”, uzimajući u obzir nefinancijske koristi poput vanjskih socioekonomskih učinaka; — izgradnje kapaciteta: poboljšanje digitalne pismenosti stanovnika ruralnih područja; — prilagođenosti: promicanje razvoja aplikacija usklađenih s potrebama poljoprivrednih i ruralnih zajednica, koje u maloj mjeri upotrebljavaju digitalne usluge osmišljene za urbana područja.

3.3.

Poput Akta o digitalnim tržištima i Akta o digitalnim uslugama, i Akt o digitalizaciji u ruralnim područjima, kao zakonodavni mehanizam Europske komisije, bit će skup pravila, obveza i odgovornosti kojim će se europskim ruralnim područjima nastojati osigurati dostupnost skupa inicijativa, alata i pristupa jer ona, zbog niske gustoće naseljenosti, s gospodarskog stajališta nisu pogodna za privatna ulaganja. Na taj će se način Aktom osigurati digitalizacija u ruralnim područjima, u kojima je potreba za njom obrnuto proporcionalna ostvarenoj financijskoj dobiti.

3.4.

Konačno, Akt o digitalizaciji u ruralnim područjima bit će glavni prethodnik europskog zelenog plana, strategije „od polja do stola” i ugljične neutralnosti Europe do 2050. s obzirom na to da će prelazak na pravedan, zdrav i ekološki prihvatljiv prehrambeni sustav biti moguć samo ako su tehnologija i digitalizacija dostupne i pristupačne poljoprivrednom i ruralnom svijetu.

3.5.

Kako je istaknuto u mišljenju EGSO-a „Unapređivanje uključive, sigurne i pouzdane digitalizacije za sve” (6), važnost digitalizacije ne može se podcijeniti jer se njome može „poduprijeti povećanje mobilnosti na tržištu rada, povećati produktivnost i fleksibilnost na radnom mjestu i omogućiti integraciju poslovnog i privatnog života ako radnici rade na daljinu, od kuće”. Za to je potreban sveobuhvatan skup digitalnih vještina, neovisno o tome žive li radnici u urbanim ili ruralnim područjima. Međutim, na udaljenim lokacijama postoje dodatne višedimenzionalne prepreke. EGSO stoga poziva na osmišljavanje namjenskog programa za razvoj digitalnih vještina kako bi se pružila potpora europskim građanima koji žive u ruralnim područjima. Taj bi pristup, koji bi trebao biti u središtu Akta o digitalnim ruralnim područjima, trebao istodobno pomoći u premošćivanju digitalnog jaza i u iskorištavanju prednosti digitalne transformacije društva.

---

(1)  Mišljenje EGSO-a „Ususret sveobuhvatnoj strategiji za održiv urbani i ruralni razvoj” (SL C 105, 4.3.2022., str. 49.).

(2)  COM(2021) 345 final

(3)  Mišljenje EGSO-a „Dugoročna vizija za ruralna područja EU-a” (SL C 290, 29.7.2022., str. 137.).

(4)  Mišljenje EGSO-a o Uredbi o uvođenju infrastrukture za alternativna goriva (SL C 152, 6.4.2022., str. 138.).

(5)  Izvješće o radionici Europskog ruralnog parlamenta – Radionica br. 21.

(6)  Mišljenje EGSO-a „Unapređivanje uključive, sigurne i pouzdane digitalizacije za sve” (SL C 374, 16.9.2021., str. 11.).

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Javna ulaganja u energetsku infrastrukturu kao dio rješenja za klimatska pitanja”

(samoinicijativno mišljenje)

(2022/C 486/10)

Izvjestitelj:	Thomas KATTNIG
Suizvjestitelj:	Lutz RIBBE

Odluka Plenarne skupštine:	20.1.2022.
Pravna osnova:	pravilo 52. stavak 2. Poslovnika
	(samoinicijativno mišljenje)
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za promet, energiju, infrastrukturu i informacijsko društvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	7.9.2022.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	22.9.2022.
Plenarno zasjedanje br.:	572
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	162/7/8

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Posljedice klimatske krize snažno utječu na Europu i svijet. Iako se posljednjih godina otvorio veći broj mogućnosti za učinkovitu prilagodbu klimatskim promjenama, stručnjaci ukazuju na nedovoljnu mobilizaciju sredstava, nedovoljnu uključenost građanki i građana i privatnog sektora te nedostatak političkog vodstva.

1.2.

Kako bi se zadovoljila povećana potražnja za električnom energijom i ostvarili klimatski ciljevi, potrebno je udvostručiti ulaganja u električnu mrežu na 55 milijardi EUR godišnje i povećati sredstva namijenjena za izgradnju čistih proizvodnih kapaciteta na 75 milijardi EUR godišnje (1). U tom kontekstu, javna ulaganja u pametne sustave energije iz obnovljivih izvora, kao i u infrastrukturu za skladištenje, važna su za osiguravanje sigurnosti opskrbe, borbu protiv energetskog siromaštva, pristupačne cijene i otvaranje radnih mjesta.

1.3.

EGSO podržava prijedloge Komisije da se ubrzaju i pojednostave postupci odobravanja za energiju iz obnovljivih izvora te da se definiraju tzv. „prioritetna područja” za takve projekte. To predstavlja znatan potencijal za ubrzavanje energetske tranzicije. Tim je važnije što preciznije definirati koja se pojednostavljenja primjenjuju u tzv. „prioritetnim područjima”.

1.4.

U europskom zakonodavstvu u području energetike zaštita klime nije prepoznata kao cilj regulacije mreže. Zbog toga je i nacionalnim regulatornim tijelima teško potaknuti preobrazbu, proširenje i modernizaciju mreža za distribuciju električne energije koje ispunjavaju zahtjeve klimatske neutralnosti.

1.5.

Kad je riječ o osmišljavanju energetskih sustava i infrastruktura u budućnosti, EGSO je u više navrata naglasio potrebu da svi potrošači – kućanstva, poduzeća i energetske zajednice – budu aktivno uključeni u razvoj pametnih energetskih sustava i da se civilno društvo potiče na sudjelovanje u energetskoj tranziciji, ali i na doprinos financiranju.

1.6.

U usporedbi s velikim nacionalnim gospodarstvima izvan EU-a, EU ima najnižu stopu javnih ulaganja u tehnologije čiste energije potrebne za dekarbonizaciju, što ugrožava njegovu konkurentnost. Ulaganja elektroenergetskih poduzeća smanjuju se od samog početka liberalizacije. To smanjenje ulaganja dovelo je do manjkova u opskrbi i usporavanja daljnjeg razvoja energije iz obnovljivih izvora. EGSO stoga podržava prijedlog Komisije o upotrebi planova oporavka i Mehanizma za oporavak i otpornost, kao i dodatnih sredstava iz Kohezijskog fonda za regionalni razvoj i poljoprivredne politike EU-a za provedbu plana REPowerEU.

1.7.

Model i regulaciju tržišta potrebno je prilagoditi novim okolnostima budućih prevladavajućih obnovljivih izvora energije, uključujući decentraliziraniju proizvodnju i povećanu potrošnju na licu mjesta. Također je potrebno osigurati odgovarajuće uvjete za razne sudionike i osigurati prikladnu zaštitu potrošača. EGSO pozdravlja namjeru Komisije da istraži mogućnosti za optimizaciju modela tržišta električne energije i snažno podržava evaluacije tržišta u kojima se analizira ponašanje svih potencijalnih aktera na energetskom tržištu i model energetskog tržišta. U svakom slučaju, EGSO naglašava važnost sveobuhvatne procjene učinka prije podnošenja bilo kakvog prijedloga.

1.8.

EGSO ponovno preporučuje „zlatno pravilo” za javna ulaganja kojim bi se zaštitili produktivnost i društvena i ekološka osnova za dobrobit budućih generacija.

1.9.

Mješovito financiranje koje uključuje privatne ulagače moguće je samo ako se može osigurati da je nabava transparentna i da ne uzrokuje dodatne troškove za javna tijela u usporedbi s javnim financiranjem. Mora postojati potpuna transparentnost u pogledu opravdanih dodatnih troškova. Još je važnije da se kod takvih modela mješovitog financiranja jasno definiraju prava i obveze, razjasne pitanja odgovornosti te osigura učinkovit i brz sustav rješavanja sukoba kako bi se izbjegli dodatni dugoročni troškovi i nepovoljna pitanja odgovornosti.

1.10.

EGSO naglašava da „pravedna tranzicija” nije samo pitanje financiranja tranzicije. Ona uključuje i osiguravanje dostojanstvenog rada, kvalitetnih radnih mjesta i socijalne sigurnosti te održavanje konkurentnosti europskih poduzeća, a zahtijeva posebne mjere na svim razinama, osobito na regionalnoj razini.

1.11.

EGSO je uvjeren u to da posebnu pozornost treba posvetiti definiranju razvoja mreže kao prevladavajućeg javnog interesa, uključivanju zaštite klime kao regulatornog cilja i, općenito, boljoj sinkronizaciji u planiranju obnovljivih izvora energije i elektroenergetske mreže. U tom pogledu neophodne su konkretne smjernice u europskom zakonodavstvu.

1.12.

Razvoj događaja u posljednjem desetljeću, izazovi širenja mreže, golem rast cijena energije, rizik od kibernapada i, naposljetku, rat u Ukrajini jasno pokazuju o čemu je zapravo riječ: tko će u budućnosti upravljati glavnim infrastrukturama kao što je primjerice energetska mreža. U prvom je planu prije svega javni interes. Zato bi bilo potrebno javno vlasništvo koje bi bilo posvećeno općem dobru i kojim bi se uklonile postojeće nejednakosti.

1.13.

Pitanje prednosti i nedostataka javnog i privatnog vlasništva i/ili financiranja energetske infrastrukture za dobro funkcioniranje energetskog tržišta nesumnjivo je važno te bi ga trebalo razmotriti u okviru planirane Komisijine procjene mogućnosti za optimizaciju modela energetskog tržišta. Rezultati takve analize mogu državama članicama, koje su odgovorne za odlučivanje o javnom ili privatnom vlasništvu nad energetskim infrastrukturama, poslužiti kao dragocjen alat za donošenje odluka. Prema mišljenju EGSO-a, električna energija nije samo ključna strateška roba za cjelokupno gospodarstvo EU-a, već i javno dobro. EGSO stoga poziva Europsku komisiju da detaljno analizira učinak i posljedice cijelog procesa privatizacije i liberalizacije europskog energetskog sektora na njegovu stabilnost, pouzdanost opskrbe i funkcioniranje tržišta električne energije te da rezultate pretoči u preoblikovanje cjelokupnog energetskog sektora, što podrazumijeva i mogućnosti za jačanje uloge nacionalnog i javnog sektora.

2.   Kontekst

2.1.

Posljedice klimatske krize već utječu na milijarde ljudi diljem svijeta, ali i na ekosustave, kao što je vidljivo iz najnovijih izvješća Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC). To se događa unatoč činjenici da porast temperature još nije dosegnuo cilj od 1,5 oC utvrđen u Parizu. Najveći problem predstavljaju sustavi i skupine koji će biti najteže pogođeni vrućinom, sušom, poplavama, bolestima te nestašicom vode i hrane i koji često imaju najmanje resursa za rješavanje tih problema.

2.2.

Zadnjih su se godina povećale mogućnosti za učinkovitu prilagodbu klimatskim promjenama. Međutim, provedene i planirane mjere u mnogim dijelovima Europe nisu zadovoljavajuće. Stručnjaci ističu nedovoljnu mobilizaciju financijskih sredstava, premalo sudjelovanje građana i privatnog sektora te nedostatak političkog vodstva.

2.3.

Činjenica da Europa zbog rata u Ukrajini brzo stavlja na raspolaganje velike količine novca u vojne svrhe dovela je do bojazni da bi zbog toga moglo doći do usporavanja mjera zaštite klime. EGSO stoga pozdravlja mjere i instrumente koje je Komisija najavila u Planu REPowerEU (2) usmjerene na smanjenje ovisnosti EU-a o fosilnim gorivima, posebno iz Rusije. To obuhvaća mjere za uštedu energije, ubrzavanje prelaska na obnovljive izvore energije, promicanje diversifikacije dobavljača i udruživanje snaga radi postizanja otpornijeg energetskog sustava i istinske energetske unije.

2.4.

Kako bi se ostvarili klimatski ciljevi, kapaciteti energije iz obnovljivih izvora moraju se više nego udvostručiti. Već danas u velikim zemljama kao što je Njemačka trošak neiskoristive i neprenosive zelene električne energije, koja se mora regulirati, iznosi nekoliko stotina milijuna EUR godišnje. Taj gubitak na razini nacionalnog gospodarstva višestruko će se povećati ako se uskoro ne razviju elektroenergetske mreže i skladišni kapaciteti te istovremeno ne poboljšaju mogućnosti za izravnu lokalnu uporabu električne energije. Važno je u okviru planiranja i regulacije mreže uskladiti razvoj energetskih mreža s ciljem klimatske neutralnosti. U tom pogledu distribucijske mreže imaju ključnu ulogu jer se većina postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora na njih priključuje.

2.5.

Kako bi se zadovoljili ti zahtjevi, potrebno je udvostručiti ulaganja u električnu mrežu na 55 milijardi EUR godišnje i povećati sredstva za izgradnju čistih proizvodnih kapaciteta na 75 milijardi EUR godišnje (3). U tom kontekstu EGSO naglašava dodanu vrijednost prijedloga Komisije za brze postupke odobravanja projekata u području energije iz obnovljivih izvora i uspostavu takozvanih „prioritetnih područja” za takve projekte. EGSO podržava ubrzavanje i pojednostavljenje postupaka odobravanja za energiju iz obnovljivih izvora. U tom kontekstu posebnu pozornost treba posvetiti distribucijskim mrežama jer se električna energija iz obnovljivih izvora u pravilu isporučuje u njih.

2.6.

U tom kontekstu javna ulaganja u pametne i obnovljive energetske sustave imaju važnu ulogu u osiguravanju sigurnosti opskrbe, borbi protiv energetskog siromaštva, postizanju pristupačnih cijena i otvaranju radnih mjesta. Nema sumnje da će zelena transformacija, kako je utvrđena u europskom zelenom planu, imati golem učinak na zapošljavanje u visokougljičnim sektorima. Istodobno će racionalnim povećanjem javnih ulaganja u klimatski neutralne energetske sustave nastajati razne nove mogućnosti zapošljavanja. Za to je potrebno stvoriti odgovarajući manevarski prostor u javnim proračunima kroz preoblikovanje fiskalnog okvira, kako je EGSO predložio u samoinicijativnom mišljenju „Preoblikovanje fiskalnog okvira EU-a za održiv oporavak i pravednu tranziciju” iz listopada 2021.

2.7.

U europskom zakonodavstvu u području energetike zaštita klime još nije prepoznata kao cilj regulacije mreže. Zbog toga je i nacionalnim regulatornim tijelima teško potaknuti preobrazbu, proširenje i modernizaciju mreža za distribuciju električne energije koje ispunjavaju zahtjeve klimatske neutralnosti.

2.8.

Kad je riječ o budućem modelu energetskih sustava i infrastruktura, EGSO je u više navrata naglasio da je za sudjelovanje civilnog društva u energetskoj tranziciji nužno aktivno uključivanje svih potrošača, dakle kućanstava, poduzeća i energetskih zajednica, u razvoj pametnih energetskih sustava. Nažalost, u tom su pogledu postojala samo obećanja, ali nije bilo vidljivih inicijativa. EGSO poziva na poticaje za uključivanje proizvođača-potrošača, zajednica obnovljive energije ili energetskih zajednica građana i građanki kako bi civilno društvo moglo sudjelovati u energetskoj tranziciji i kako bi potrošači imali priliku aktivno sudjelovati na tržištu. Time se također može ublažiti problem sve većih troškova ograničavanja proizvodnje energije iz obnovljivih izvora uvjetovanog zagušenjem mreže.

2.9.

EGSO podržava bolje usklađivanje pravila EU-a o transeuropskim energetskim mrežama (TEN-E) s ciljevima zelenog plana, uključujući posebice dekarbonizaciju energetskog sustava, prijelaz na klimatsku neutralnost, razvoj obnovljivih izvora energije, energetsku učinkovitost i smanjenje rizika od energetskog siromaštva. Budući da energetske mreže imaju ključnu ulogu u postizanju ravnoteže, otpornosti i razvoju energetskog sustava, EGSO poziva da se Uredba više usmjeri na integraciju energetskog sustava kako bi se promicali svi oblici dekarbonizirane energije i spriječio svaki oblik dezintegracije. U tom kontekstu pozdravlja inicijativu Vijeća i EP-a da se, uz energiju iz obnovljivih izvora, i distribucijske mreže definiraju kao „prevladavajući javni interes”.

2.10.

Trenutačna povećanja cijena opterećuju europske građane i poduzeća. EGSO sa žaljenjem primjećuje da u prošlosti politički čelnici i čelnice njegov poziv (4) na smanjenje strateške ovisnosti o nepouzdanim trećim stranama nisu pretvorili u mjere, nego i da se, naprotiv, ta ovisnost povećala. Rusija je najveći izvoznik nafte, plina i ugljena u EU, a mnoge nuklearne elektrane ovise o ruskim gorivnim štapovima i tehnologijama. Trenutačna kriza cijena energije pogodila bi europske građane i poduzeća znatno manje da je Europa već smanjila uvoz fosilnih goriva u skladu s obećanjem. EGSO stoga pozdravlja napore utvrđene u planu REPowerEU usmjerene na smanjenje te ovisnosti, posebno one o Rusiji. EGSO podržava napore institucija EU-a i država članica da učinkovito riješe problem cijena u skladu s komunikacijom iz listopada 2021., Komunikacijom o tržištu električne energije COM(2022) 236 final i alatima koje nudi privremeni okvir za mjere državne potpore.

2.11.

U trenutačnom kontekstu EGSO ponovno skreće pozornost na činjenicu da nije riječ o diversifikaciji ovisnosti, već, koliko je to moguće, o „strateškoj energetskoj neovisnosti i autonomiji”. Obnovljivi izvori energije i vodik bit će pokretačka snaga u procesu dekarbonizacije, a njihova bi se proizvodnja trebala, koliko je to moguće, nalaziti unutar EU-a.

2.12.

UPP, pored znatnih mjera štednje energije, u nekim regijama trenutačno predstavlja kratkoročnu i srednjoročnu zamjenu za ruski plin. Dugoročno gledano, zeleni vodik klimatski je kompatibilna opcija ako je dostupan u dovoljnim količinama i po razumnoj cijeni. Budući da Europa ne može sama proizvesti cijelu količinu tih plinova koja joj je potrebna, što je očito slučaj s UPP-om, dok je za vodik još uvijek moguće modelirati neovisnost o uvozu, iz katastrofe s Rusijom trebalo bi barem izvući prave pouke. EGSO upozorava na to da Europa mora biti posebno oprezna s resursima koji služe za zamjenu ruskog plina u pogledu njihova utjecaja na okoliš i novih ovisnosti o trećim zemljama koje ne dijele europske vrijednosti, kao što su demokracija, poštovanje ljudskih prava i vladavina prava.

2.13.

U usporedbi s velikim nacionalnim gospodarstvima izvan EU-a, EU ima najnižu stopu javnih ulaganja u tehnologije čiste energije potrebne za dekarbonizaciju, što ugrožava globalnu konkurentnost. Osim toga, Europski revizorski sud upozorava da se strategijom REPowerEU ne može mobilizirati dovoljno novca. EGSO stoga podržava prijedlog Komisije o upotrebi planova oporavka i Mehanizma za oporavak i otpornost, kao i dodatnih sredstava iz Kohezijskog fonda za regionalni razvoj i poljoprivredne politike EU-a za provedbu plana REPowerEU.

2.14.

Utjecaj rata u Ukrajini u nekim se državama članicama EU-a i na razini EU-a smatra konačnom motivacijom za veću energetsku neovisnost i klimatsku neutralnost. EGSO to pozdravlja, međutim na raspolaganju nam stoji više mogućnosti, između ostalog povećana upotreba ukapljenog plina i povratak na ugljen, što bi moglo dovesti do nazadovanja u energetskoj tranziciji. EGSO to kritički promatra, ali je i svjestan da kratkoročno veći broj mogućnosti za proizvodnju energije predstavlja izvanrednu mjeru koja doprinosi energetskoj sigurnosti. Stoga je pored energije vjetra i sunca bitno iskoristiti također širok spektar niskougljičnih izvora energije koji se s gospodarskog i ekološkog stajališta uklapaju u energetski sustav. Istodobno poziva na ulaganje većih napora u zelenu transformaciju energetskog sustava.

2.15.

Europska federacija sindikata javnih službi (EPSU) objavila je izvješće (5) u kojem se potvrđuje da je liberalizacija energetskog sustava pružila nedovoljno rješenja za aktualnu klimatsku krizu. Široku upotrebu održivih alternativa izvorima energije koji uzrokuju emisije ugljika uglavnom su omogućile znatne javne subvencije, a ne slobodno tržišno natjecanje. Iz tog izvješća proizlazi da se obveze iz Pariškog sporazuma ne mogu ispuniti bez promjene trenutačnog modela energetskog sustava u Europi.

3.   Opće napomene

3.1.

Zbog brzih klimatskih promjena i aktualne energetske krize potrebna su brza ulaganja u infrastrukturu kako bi se postigao cilj klimatske neutralnosti do 2050. i osigurala opskrba energijom. Istodobno su rastom cijena energije izišle na vidjelo slabosti energetskog tržišta. Valja postaviti temeljna pitanja o energetskoj budućnosti kako bi se osigurala čista, cjenovno pristupačna i pouzdana opskrba energijom te pravo na energiju. EGSO izričito naglašava hitnost javnih ulaganja kako bi se postigla energetska neovisnost o uvozu plina iz Rusije i u tom pogledu podržava mjere koje je Komisija predložila u planu REPowerEU.

3.2.

U tom kontekstu treba uzeti u obzir model i regulaciju tržišta, stvaranje potrebnih preduvjeta za pojedinačne aktere te jačanje primjerene zaštite potrošača. EGSO pozdravlja namjeru Komisije da istraži mogućnosti za optimizaciju modela tržišta električne energije i prima na znanje Komisijinu analizu tržišta električne energije i plina te predložene mjere za rješavanje problema visokih cijena energije, kao i prijedloge za poboljšanje energetskih mreža i kapaciteta za skladištenje, kao i obnovljena obećanja o poboljšanju pristupa tržištu za male sudionike (proizvođače-potrošače) i osiguravanju sigurnosti opskrbe.

3.3.

Model i regulaciju tržišta potrebno je prilagoditi novim okolnostima budućih prevladavajućih izvora energije, pri čemu su ključni pojmovi decentraliziranija proizvodnja i povećana potrošnja na licu mjesta. Međutim, da bi se to dogodilo, potrebno je zajamčiti nužne uvjete za različite aktere i osigurati odgovarajuću zaštitu potrošača. Potrebne su evaluacije tržišta u kojima se analizira ponašanje svih potencijalnih sudionika na energetskom tržištu i model energetskog tržišta. U svakom slučaju, EGSO naglašava važnost sveobuhvatne procjene učinka prije podnošenja bilo kakvog prijedloga. EGSO ističe hitnu potrebu za borbom protiv visokih cijena električne energije, uključujući objedinjavanja cijena električne energije i plina, što negativno utječe na gospodarstva država članica.

3.4.

Pitanje o tome u kojoj se mjeri i kojim modelom tržišta može postići sigurnost opskrbe dugo je zanemarivano. U načelu, energetski sustav koji se temelji na (u osnovi domaćim) obnovljivim izvorima energije obećava visoku razinu sigurnosti opskrbe. Međutim, takav sustav neće nastati sam od sebe, preduvjet za njega čini pravi regulatorni okvir. Posebno su važne pametne mreže koje šalju jasne signale milijunima proizvođača i potrošača kako bi svoje djelovanje prilagođavali sustavu i tako pridonosili sigurnosti opskrbe.

3.5.

Najveću prepreku za javni sektor u području financiranja infrastrukturnih projekata u prošlosti su često predstavljala stroga fiskalna pravila. Zato cilj mora biti da se projekti povezani s europskim zelenim planom, energetskom neovisnošću i digitalnim sektorom izuzmu od svih pravila kojima se sprečavaju takva javna ulaganja. EGSO stoga, u skladu sa svojim mišljenjem o preoblikovanju fiskalnog okvira EU-a (6), preporučuje primjenu „zlatnog pravila” za javna ulaganja kako bi se zaštitile produktivnost te socijalna i ekološka osnova za dobrobit budućih generacija.

3.6.

Mješovito financiranje koje uključuje privatne ulagače moguće je samo ako se može osigurati da je nabava transparentna i da ne uzrokuje dodatne troškove za javna tijela u usporedbi s javnim financiranjem. Mora postojati potpuna transparentnost u pogledu opravdanih dodatnih troškova. U izvješću Europske investicijske banke navodi se da su, na primjer, ugovori o JPP-u u cestovnom prijevozu u Europi u prosjeku bili 24 % skuplji od sličnih projekata s tradicionalnim financiranjem (7). Još je važnije da se kod takvih modela mješovitog financiranja jasno definiraju prava i obveze, razjasne pitanja odgovornosti te osigura učinkovit i brz sustav rješavanja sukoba kako bi se izbjegli dodatni dugoročni troškovi i nepovoljna pitanja odgovornosti.

3.7.

Komisija s pravom ističe da se javnim ulaganjima mogu i trebaju mobilizirati privatna sredstva. Međutim, plan REPowerEU ne pokriva refinanciranje odgovarajućih javnih sredstava. Jedan od načina na koji bi se to moglo postići bio bi ukidanje subvencija za fosilne izvore, a drugi bi bio oporezivanje neočekivane dobiti koju je stvorila velika naftna i plinska kriza, a iskazana je kao ogromni ekstraprofit, osobito za velike naftne kompanije. EGSO zabrinjava činjenica da iznimno visoka dobit energetskih poduzeća, s jedne strane, i povećano energetsko siromaštvo uzrokovano naglim rastom, s druge strane, dovode do destabilizacije društva. EGSO predlaže da se ta dobit umanji pomoću poreza i preusmjeri kao financijska naknada potrošačima energije, npr. financijski slabijim kućanstvima ili energetski intenzivnijim poduzećima, te iskoristi za širenje proizvodnje energije iz obnovljivih izvora i potrebne mrežne infrastrukture, pogotovo stoga što se u nekim državama članicama o tome već raspravlja ili se to već provodi. EGSO smatra da bi takvo oporezivanje trebalo vrlo pažljivo definirati kako se energetska poduzeća ne bi odvratila od ulaganja u niskougljična rješenja. EGSO poziva Komisiju da bez daljnje odgode predloži odgovarajuće mjere.

3.8.

Svrha infrastrukture ponajprije je da funkcionira, a ne da prenosi električnu energiju iz točke A u točku B, postajući time samoj sebi svrha, i stvara stalne prinose. Razvoj događaja u posljednjem desetljeću, izazovi širenja mreže, golem rast cijena energije, rizik od kibernapada i, naposljetku, rat u Ukrajini jasno pokazuju o čemu je zapravo riječ: tko će u budućnosti upravljati glavnim infrastrukturama kao što je primjerice energetska mreža. U prvom je planu prije svega javni interes. Zato bi bilo potrebno javno vlasništvo koje bi bilo posvećeno općem dobru i kojim bi se uklonile postojeće nejednakosti.

3.9.

EGSO naglašava da „pravedna tranzicija” nije samo pitanje financiranja tranzicije. Ona uključuje i cilj stvaranja dostojanstvenog rada, kvalitetnih radnih mjesta i socijalne sigurnosti te održavanja konkurentnosti europskih poduzeća, a zahtijeva posebne mjere na svim razinama, osobito na regionalnoj razini. Druge ključne čimbenike za „pravednu tranziciju” čine aktivna i organizacijska uloga javnog sektora i osiguravanje demokratskog sudjelovanja socijalnih partnera na svim razinama.

3.10.

Energetska mreža dio je ključne infrastrukture. Prekid ili poremećaj u radu te infrastrukture može uzrokovati pogubne nestašice u opskrbi i ugroziti javnu sigurnost. Ključna infrastruktura, u koju se ubrajaju npr. prijevoz i promet, zdravstvo, financije, sigurnost i mnogi drugi sektori, u Europi se, zbog vala liberalizacije i privatizacije u posljednjim desetljećima, u sve većoj mjeri nalazi u rukama privatnih aktera. To je problematično jer su sektori međusobno povezani i ranjivost jednog sektora smanjuje ili sprječava uspješnost drugih ključnih infrastruktura (kaskadni učinak). Te su međuovisnosti, s jedne strane, teško procjenjive, dok je, s druge strane, osiguravanje njihove sposobnosti funkcioniranja u interesu javne dobrobiti. U slučaju poremećaja na tržištu ili elementarnih nepogoda posebno je važno da koordinacijska tijela imaju pristup infrastrukturi kako bi mogla osigurati regionalno koordiniranu otpornost. Ti su rizici posebno visoki u slučaju električne energije, bez koje je funkcioniranje napredne civilizacije 21. stoljeća gotovo nezamislivo, a brojni prekidi opskrbe doveli bi do raspada društva u cjelini.

3.11.

S obzirom na to da na zgrade u Europi otpada oko 40 % potrošnje energije, pametna kombinacija novih tehnologija, učinkovite obnove i promicanja novih modela građanskog sudjelovanja posebno je važna za energetsku tranziciju i povećanje energetske učinkovitosti u stambenom sektoru. Direktivom o tržištu električne energije promiče se sudjelovanje potrošača u proizvodnji električne energije iz obnovljivih izvora i stvara ključna osnova za prihvaćanje decentralizirane proizvodnje energije. U tom je kontekstu važno usklađivanje za cijeli europski prostor kako bi što više kućanstava u Europi moglo sudjelovati u energetskoj tranziciji. Koncepti kao što su dijeljenje energije i energija zajednice općenito otvaraju racionalne perspektive za uporabu energetskih mreža za lokalnu, na potražnji temeljenu opskrbu kojom se rasterećuju mreže.

3.12.

EGSO ponavlja svoje stajalište da je cilj smanjiti emisije u najvećoj mogućoj mjeri i uz najniže moguće socioekonomske troškove. Preporučuje kombiniranje instrumenata koji su kompatibilni s dobro uređenim tržištem i, po potrebi, regulatornih mjera, uključujući financijske instrumente uz potporu višegodišnjeg financijskog okvira i instrumenta Next Generation EU, kako bi se pridonijelo učinkovitijem energetskom okruženju. Međutim, mora biti jasno i sljedeće: kada na temelju pomne analize postoje dobro obrazložene naznake za postojeće ili prijeteće zakazivanje tržišnih mehanizama, javni sektor mora riješiti taj problem, primjerice ulaganjima ili intervencijama na tržištu.

4.   Posebne napomene

4.1.

Ulaganja u energetsku infrastrukturu imaju za cilj povećanje sigurnosti opskrbe i razvoj obnovljive energije na brz, učinkovit i troškovno učinkovit način u interesu potrošača i gospodarstva. U vezi s time radi se o vrlo važnom pitanju: tko će u budućnosti imati ovlasti upravljanja središnjim infrastrukturama kao što su energetska mreža i infrastruktura za skladištenje. Ulaganja elektroenergetskih poduzeća smanjuju se od samog početka liberalizacije. To smanjenje ulaganja, kako u mrežu tako i u proizvodnju, dovelo je do nestašice u opskrbi i usporavanja daljnjeg razvoja energije iz obnovljivih izvora.

4.2.

S ekonomskog gledišta postavlja se pitanje zašto energetska mreža, koja je privlačna ulagačima zbog toga što predstavlja pouzdano ulaganje, ne bi bila privlačna i državi. Kada bi privatna trgovačka društva bila u javnom vlasništvu, dividende koje isplaćuju jednom godišnje mogle bi se reinvestirati u interesu javne dobrobiti te bi pridonosile rasterećenju javnih proračuna. To vrijedi tim više što se u slučaju nekih djelomičnih privatizacija u prošlosti ispostavilo da bi javno vlasništvo, već iz samih financijskih razloga, bilo pametniji izbor. Čitav niz država članica već se služi javnim ili polujavnim strukturama. Istodobno postoji i trend rekomunalizacije. Pitanje prednosti i nedostataka javnog i privatnog vlasništva i/ili financiranja energetske infrastrukture za dobro funkcioniranje energetskog tržišta nesumnjivo je važno te bi ga trebalo razmotriti u okviru planirane Komisijine procjene mogućnosti za optimizaciju modela energetskog tržišta. Rezultati takve analize mogu državama članicama, koje su odgovorne za odlučivanje o javnom ili privatnom vlasništvu nad energetskim infrastrukturama, poslužiti kao dragocjen alat za donošenje odluka.

4.3.

S tim u vezi sve su važnije lokalna i regionalna opskrba energijom i rekomunalizacija komunalnih poduzeća, posebno u kontekstu strategija decentralizacije. U tom kontekstu ključnu ulogu za decentraliziranu proizvodnju energije na razini općina imaju javna ulaganja. Trebalo bi istražiti druge mogućnosti financiranja, kao što je primjerice izravno financiranje putem fondova. Krovovi na javnim zgradama posebno su prikladni za opskrbu cijelih četvrti jeftinom solarnom energijom.

4.4.

U nekim se državama članicama pružaju financijski poticaji za pospješivanje uvođenja fotonaponskih sustava. Austrija, Belgija, Litva, Luksemburg i Španjolska u dopisu Komisiji zahtijevaju da se administrativne zgrade, supermarketi, ravni krovovi i industrijska postrojenja pod određenim uvjetima obvezno opremaju fotonaponskim sustavima. Usto bi fotonaponski sustavi trebali postati standardnom opremom za nove i obnovljene kuće. Pozivaju Komisiju da stavi na raspolaganje više novca iz proračuna EU-a za izgradnju. EGSO pozdravlja tu ideju i poziva Komisiju da analizira koja su ulaganja, propisi i popratne mjere, kao što su istraživanje i razvoj, potrebni za poticanje izgradnje fotonaponskog sustava i proizvodnje u EU-u.

4.5.

Energija kao društveno dobro: U tom kontekstu EGSO skreće pozornost na primjenu zajedničkih vrijednosti Unije u pogledu usluga od općeg gospodarskog interesa, u smislu članka 14. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), kako je utvrđeno u Protokolu br. 26 priloženom Ugovoru o EU-u i UFEU-u o uslugama od općeg interesa. Time bi se moglo povećati učinkovitost i cjenovnu pristupačnost te izbjeći zakazivanje tržišnih mehanizama.

4.6.

U trenutačnoj energetskoj krizi postaje jasnijom posebna važnost energije kao društveno relevantnog dobra. Osim njezine važnosti za očuvanje kvalitetnih radnih mjesta, na vidjelo je izišla i povezanost socijalnih i okolišnih aspekata. Javnim vlasništvom moguće je osigurati demokratsku kontrolu, javna ulaganja, sigurnost opskrbe i pravednu raspodjelu troškova prelaska energetskog sektora na obnovljive izvore energije.

4.7.

Kako bi se izbjegla pogrešna i promašena ulaganja, treba otkloniti postojeće nejasnoće i proturječnosti u pogledu ključnih struktura novog energetskog sustava, tržišnih struktura, tržišnih uloga i tržišnih pravila, a prvenstveno što prije riješiti socijalne posljedice za radnike i potrošače. Pritom ključnu ulogu ima pravedna raspodjela tereta ulaganja, a isto vrijedi i za pravednu raspodjelu moguće dobiti. Kako osigurati potrebna sredstava za ulaganja i profitabilnost jedno je od ključnih pitanja koja se moraju riješiti kako bi se osiguralo dugoročno optimalno funkcioniranje energetskog tržišta. EGSO u tom pogledu prima na znanje zaključke studije ACER i Komunikaciju o tržištima električne energije i plina te pozdravlja namjeru Komisije da evaluira tržište električne energije.

4.8.

Važan aspekt energetske tranzicije bit će koordinacija i organizacija između uvoznika, regionalnih mrežnih operatora, organizacija građana i građanki za energiju, potrošača vlastite energije i energetskih zajednica koje svoju električnu energiju upotrebljavaju lokalno te poduzeća i dobavljača za skladištenje energije.

---

(1)  To je zaključak europske udruge elektroprivrednih organizacija, Eurelectric.

(2)  Plan REPowerEU, COM(2022) 230 final.

(3)  To je zaključak europske udruge elektroprivrednih organizacija, Eurelectric.

(4)  Mišljenje EGSO-a o cijenama energije (SL C 275, 18.7.2022., str. 80.).

(5)  A Decarbonised, Affordable and Democratic Energy System for Europe (Dekarboniziran, cjenovno pristupačan i demokratski energetski sustav za Europu).

https://www.epsu.org/sites/default/files/article/files/Going%20Public_EPSU-PSIRU%20Report%202019%20-%20EN.pdf.

(6)  Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora „Preoblikovanje fiskalnog okvira EU-a za održiv oporavak i pravednu tranziciju” (SL C 105, 4.3.2022., str. 11.).

(7)  EIB 2006. Ex ante construction costs in the European road sector: a comparison of public-private partnerships and traditional public procurement (Ex ante troškovi gradnje u europskom cestovnom sektoru: usporedba javno-privatnih partnerstava i tradicionalne javne nabave). Gospodarsko i financijsko izvješće 2006/01, Blanc-Brude F., Goldsmith H. i Välilä T., https://www.eib.org/attachments/efs/efr_2006_v01_en.pdf.