1.

političku pozadinu kako je navedena u Prilogu;

2.

tehnološki i digitalni napredak unio je goleme promjene u naše živote. Novi mediji i komunikacijske platforme promijenili su društvene i komunikacijske odnose, ostavili trag na kulturnim i kreativnim industrijama te promijenili medijski krajobraz i način na koji proizvodimo, distribuiramo i konzumiramo sadržaj. Navedeni je napredak europskom građanstvu donio bitne nove prilike za komunikaciju i pronalazak, stvaranje i distribuciju različitih vrsta sadržaja;

3.

digitalne i tehnološke promjene nepredvidive su i kontinuirane te nameću potrebu za stalnom prilagodbom i građanstva i društva. Inovacije koje svijet čine boljim, među ostalim digitalizacija i razvoj medija i komunikacijskih platformi, imaju posljedice koje je potrebno rješavati;

4.

novi medijski ekosustav uz brojne je prednosti i pozitivne učinke donio i sve veću količinu dezinformacija, manipulacije i govora mržnje;

5.

u novom medijskom ekosustavu građani i građanke preplavljeni su informacijama i mogu imati poteškoća s razumijevanjem vijesti i pronalaskom točnih informacija i pouzdanih izvora vijesti te općenito s pronalaskom kvalitetnog sadržaja;

6.

zbog izloženosti građana i građanki velikog količini dezinformacija, posebice u vrijeme velike globalne krize kao što je pandemija bolesti COVID-19, ističe se važnost sustavnog pristupa razvoju medijske pismenosti, važnost suradnje među internetskim platformama, stručnjacima i nadležnim tijelima te važnost razvoja neovisnog postupka provjere činjenica kako bi se ograničilo širenje kampanja dezinformiranja na internetu uz istodobno poštovanje slobode izražavanja;

7.

današnji svijet nalaže stjecanje velike količine novih individualnih i društvenih znanja i vještina kako bi građani i građanke svih dobnih skupina mogli pristupiti informacijama i različitim vrstama medija, i profesionalnima i onima koje generiraju korisnici, na svim vrstama kanala te distribucijskim ili komunikacijskim platformama, te kako bi ih mogli odabrati, razumjeti i upotrijebiti na sofisticiran i odgovoran način;

8.

sve te kompetencije sačinjavaju medijsku pismenost, koja se shvaća kao krovni pojam koji obuhvaća sve tehničke, kognitivne, socijalne, civilne, etičke i kreativne kapacitete koji omogućuju građanima učinkovit pristup i korištenje informacijama i medijima te sigurno i odgovorno stvaranje i dijeljenje medijskih sadržaja na različitim platformama. Medijska pismenost ne bi se trebala ograničiti samo na učenje o alatima i tehnologijama, nego bi trebala biti usmjerena i na to da građani steknu vještine kritičkog razmišljanja potrebne za prosudbu, analizu složenih situacija i razlučivanje između mišljenja i činjenica. Svi ti kapaciteti omogućuju građanstvu da sudjeluje u gospodarskim, socijalnim i kulturnim aspektima društva te da ima aktivnu ulogu u demokratskom procesu (1);

9.

slično kao drugi izazovi u današnjem svijetu, zbog pandemije bolesti COVID-19 postala je još očitijom potreba za pouzdanim izvorima informacija i transparentnošću internetskih platformi; osnaživanje građana vještinama koje su potrebne za upravljanje dezinformacijama postalo je ključno važnim;

10.

uzimajući u obzir golemu količinu informacija koja je dostupna na internetu, algoritmi su ključni za organizaciju tih informacija i mogućnost ciljanog usmjeravanja sadržaja kako bi se korisnicima pružilo relevantno i personalizirano iskustvo;

11.

istodobno se manjkom transparentnosti i primjenom algoritama bez odgovarajućih procjena rizika i učinka može pogoršati problem dezinformacija te stimulirati senzacionalizam i novinarstvo koje počiva na ekstremnom sadržaju i poveznicama mamcima (clickbait);

12.

utjecaj algoritama na kanale širenja informacija i odabir primatelja može imati znatan učinak na javno mnijenje, oblikovati društveno-politički diskurs te potencijalno dovesti do polarizacije društva;

13.

povećani opseg internetskog sadržaja koji uključuje govor mržnje, poticanje na nasilje ili mržnju, kiberzlostavljanje i drugi nezakoniti i/ili štetni sadržaj predstavlja izazov društvu;

14.

u globalnom podatkovnom gospodarstvu digitalnih medija dominantni tržišni položaj nekolicine globalnih aktera i algoritamski obrasci kojima se služe internetske platforme mogli bi ugroziti medijski pluralizam i raznolikost sadržaja;

15.

brz rast i stalne promjene u medijskom ekosustavu utječu na povjerenje u medije, što može dovesti i do pritiska na profesionalne medije i novinarske standarde.

16.

medijska pismenost i naši kapaciteti za kritičko razumijevanje medija i odgovornu interakciju s njima u današnjem su svijetu zahvaćenome pandemijom bolesti COVID-19 važniji nego ikad dosad, ne samo radi zaštite javnog zdravlja nego i radi osiguravanja otpornosti demokratskih društava i jačanja demokratskog sudjelovanja;

17.

potrebno je pojačati rad na osnaživanju građana i građanki svih dobnih skupina u pogledu medijske pismenosti i kritičkog razmišljanja, uz istodobno uzimanje u obzir kulturne raznolikosti i znatnih razlika u pogledu medijske pismenosti i digitalnih kompetencija općenito među državama članicama EU-a;

18.

stalnim razvojem novih medija i komunikacijskih tehnologija povećava se potražnja za novim pristupima medijskoj pismenosti, posebno u neformalnom i informalnom učenju;

19.

postoji potreba za razvojem novih modela cjeloživotnog učenja u području medijske pismenosti i pružanjem praktičnih prilika osobama svih dobnih skupina da steknu vještine koje su potrebne za razumijevanje i djelovanje u izuzetno složenom okruženju medijske komunikacije, i to u okviru programa koji su prilagođeni različitim ciljnim skupinama, a mogu biti oblikovani prema dobnoj skupini i/ili kontekstu;

20.

potrebno je šire uključivanje u pitanje medijske pismenosti dionika koji mogu doprijeti do građana i građanki svih dobnih skupina, a to su primjerice kulturne ustanove (npr. knjižnice, muzeji i kina) koje imaju pristup odgovarajućoj infrastrukturi i u koje društvo ima mnogo povjerenja te bi ih stoga trebalo dodatno poticati na to da putem svojih usluga i aktivnosti jačaju medijsku pismenost;

21.

medijske kuće, osobito one javne, kao i novinarske organizacije imaju utjecajan položaj u društvu te bi mogle imati istaknutiju ulogu u promicanju i informiranju javnosti i podizanju razine svijesti o važnosti medijske pismenosti;

22.

usporedno sa zajedničkim aktivnostima koje provode u okviru Europske skupine regulatora za audiovizualne medijske usluge, a ovisno o nacionalnom pravnom okviru unutar kojeg djeluju, relevantne nacionalne agencije i tijela, osobito nacionalna regulatorna tijela za medije, mogu imati važnu ulogu pod uvjetom da imaju kompetencije i položaj koji im omogućuju da aktivno promiču, organiziraju i koordiniraju aktivnosti u vezi s medijskom pismenošću, okupljaju dionike i znatno doprinose otklanjanju dezinformiranja;

23.

jačanje profesionalnog novinarstva, neovisnih medija, istraživačkog novinarstva i medijskog pluralizma, olakšavanje pristupa građana i građanki kvalitetnim, vjerodostojnim i raznolikim izvorima informacija te izgradnja povjerenja javnosti doprinose zaštiti demokracije;

24.

važno je podupirati europsku medijsku industriju u primjeni najnovijih tehnologija u pogledu razvoja sadržaja, distribucijskih kanala te prikupljanja i analize podataka kako bi privukla širu publiku i pomogla joj da pristupi raznolikom kvalitetnom sadržaju te kako bi se poticao medijski pluralizam;

25.

važno je nastaviti s isticanjem potrebe za ispunjavanjem viših standarda odgovornosti i transparentnosti internetskih platformi u pogledu ulaganja daljnjih napora da se korisnike zaštiti od nezakonitog i štetnog sadržaja i dezinformacija uz istodobno poštovanje slobode izražavanja;

26.

važnost suradnje internetskih platformi s javnim tijelima odnosi se na različite vrste informacija kao što su informacije u vezi s algoritmima i skupovima podataka, što bi moglo olakšati učinkovito praćenje platformi radi rješavanja problema dezinformiranja;

27.

međusektorskim pristupom za osnaživanje medijske pismenosti građana i građanki, uz digitalni i tehnološki napredak medija i kulturnih i kreativnih industrija, osnažit će se i korisnike i oblikovatelje sadržaja, a to će dovesti do kreativnije i konkurentnije medijske industrije;

28.

za jačanje medijske pismenosti i otklanjanje dezinformiranja potreban je sustavan, strateški i sveobuhvatan pristup svih država članica, kao i međusektorska suradnja među različitim dionicima.

29.

sustavno rade na podizanju javne svijesti o važnosti medijske pismenosti i podupiru stalan razvoj politika u području medijske pismenosti i njihove provedbe;

30.

podupiru uspostavu i razvoj (nacionalnih, regionalnih, lokalnih ili tematskih) mreža za medijsku pismenost kako bi se okupilo relevantne dionike i omogućilo da surađuju i razvijaju dugoročne i održive projekte i inicijative u području medijske pismenosti;

31.

razvijaju pristup cjeloživotnog učenja u području medijske pismenosti za sve dobne skupine i u tom kontekstu pružaju potporu pokusnim i istraživačkim projektima s ciljem stvaranja ili razvoja i ocjene novih metodologija, aktivnosti i sadržaja prilagođenih konkretnim potrebama ciljnih skupina;

32.

podupiru razvoj i dijeljenje nastavnih materijala i materijala za osposobljavanje u području medijske pismenosti, kao i razvoj sustavnog pristupa s ciljem jačanja kompetencija stručnjaka u različitim područjima (npr. knjižničara i knjižničarki, osoblja u muzeju, osoba koje rade s mladima, nastavnika i nastavnica, stručnjaka i stručnjakinja u području medijske pismenosti, novinara i novinarki) kako bi im se omogućilo da osnaže svoju važnu ulogu u razvoju medijske pismenosti građana i građanki;

33.

potiču kulturne institucije, organizacije civilnog društva i novinarske organizacije da u svoje djelovanje uključe programe cjeloživotnog učenja u području medijske pismenosti, kao i da potiču sve vrste medijskih organizacija, osobito javne medije, na razvoj i promicanje inicijativa u području medijske pismenosti i na sudjelovanje u inicijativama i projektima dionika;

34.

nastave s proučavanjem mogućnosti za promicanje i poticanje profesionalnog novinarstva kao održivog elementa globalnog okruženja digitalnih medija;

35.

unaprijede postojeće modele osposobljavanja i, prema potrebi, osmisle nove za razvoj digitalnih vještina u okviru europskih kulturnih i kreativnih industrija kako bi se poticala učinkovita primjena inovativnih tehnologija i držao korak s tehnološkim napretkom.

36.

dodatno ojača i razvije koncept Europskog tjedna medijske pismenosti u suradnji s državama članica te da promiče sudjelovanje na tom događanju;

37.

u okviru budućeg Europskog opservatorija za digitalne medije razvije mehanizme za olakšavanje suradnje i dobrovoljne razmjene ideja i praksi u području medijske pismenosti među različitim dionicima;

38.

predloži moguće daljnje korake kako bi se pronašla dugoročna, sustavna i učinkovita rješenja za otklanjanje dezinformacija na temelju ishoda postojećeg i budućeg sveobuhvatnog istraživanja o već poduzetim mjerama i njihovoj analizi, uzimajući u obzir, među ostalim, rad koji je Europska skupina regulatora za audiovizualne medijske usluge ostvarila u tom području i u cilju potrebne suradnje nacionalnih regulatornih tijela;

39.

u kontekstu nedavno objavljenog Akcijskog plana EU-a za ljudska prava i demokraciju za razdoblje 2024. – 2020. i s obzirom na pripremu novog zakona o digitalnim uslugama, akcijskog plana za europsku demokraciju te akcijskog plana za medijski i audiovizualni sektor, razmotri potrebu za učinkovitijim metodama za rješavanje problema dezinformiranja bez narušavanja zaštite temeljnih prava, pri čemu su transparentnost i odgovornost platformi vodeće načelo;

40.

osigura da se u obzir uzmu lokalne posebnosti i kapaciteti različitih država članica, kao i potreba za opsežnom suradnjom među svim relevantnim dionicima u državama članicama kako bi moguće mjere bile primjenjive i djelotvorne te kako bi se mogle učinkovito i neovisno provjeriti;

41.

u suradnji s državama članicama razvije sustavne kriterije i postupke evaluacije za projekte i inicijative u području medijske pismenosti koje financira EU te da razvije jedinstvenu i usporedivu metodologiju za izvješćivanje država članica u okviru budućih smjernica iz revidirane Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama, koju će Komisija izdati nakon savjetovanja s Odborom za kontakt.

42.

nastave s ulaganjem daljnjih napora u pogledu sustavnog i sveobuhvatnog međusektorskog pristupa razvoju medijske pismenosti i podizanja svijesti o važnosti medijske pismenosti; nacionalni napori koji se poduzimaju u tom pogledu, uključujući inicijative za financiranje, trebali bi biti popraćeni na razini EU-a;

43.

potiču bolje korištenje mogućnostima koje nude fondovi i programi EU-a za potporu medijskom obrazovanju te različiti projekti i inicijative u području medijske pismenosti (npr. potpora za medije u okviru programa Kreativna Europa, osobito nova mjera za potporu medijima) te da uspostave dodatne izvore financiranja i uspostave sinergije među relevantnim programima EU-a;

44.

osiguraju da se mjere u području medijske pismenosti koje su usmjerene na maloljetnike u okviru Strategije za bolji internet za djecu ažuriraju u skladu digitalnim okruženjem koje se neprestano razvija;

45.

financiraju i potiču sustavno i redovito istraživanje medijske pismenosti i učinka medija i digitalnih platformi (npr. sustavno istraživanje mjera i inicijativa u području medijske pismenosti, istraživanje utjecaja novih medija i komunikacijskih platformi na dobrobit građana i građanki, istraživanje funkcioniranja algoritama i umjetne inteligencije te njihova utjecaja na javno mnijenje, ljudske živote i uporabu medija, kao i na europsku medijsku i audiovizualnu industriju);

46.

podupiru audiovizualnu industriju u razvoju kvalitetnog europskog sadržaja i distribucijskih platformi, uzimajući u obzir gospodarske posljedice pandemije bolesti COVID-19 na audiovizualni sektor općenito;

47.

potiču platforme i medijske kuće da surađuju na razvoju alata i procesa kojima se promiče vidljivost i mogućnost pronalaska kvalitetnih izvora vijesti, kao i vidljivost i mogućnost pronalaska kvalitetnog europskog audiovizualnog sadržaja.