|
30.9.2019 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 325/10 |
Objava zahtjeva za upis naziva u skladu s člankom 50. stavkom 2. točkom (a) Uredbe (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode
(2019/C 325/07)
Ova je objava temelj za podnošenje prigovora na zahtjev u skladu s člankom 51. Uredbe (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (1) u roku od tri mjeseca od objave.
JEDINSTVENI DOKUMENT
„HUILE D’OLIVE DE PROVENCE”
EU br.: PDO-FR-02421 – 28.5.2018.
ZOI ( X ) ZOZP ( )
1. Naziv
„Huile d’olive de Provence”
2. Država članica ili treća zemlja
Francuska
3. Opis poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda
3.1. Vrsta proizvoda
Razred 1.5. Ulja i masnoće (maslac, margarin, ulje itd.)
3.2. Opis proizvoda na koji se odnosi naziv iz točke 1.
„Huile d’olive de Provence” jest djevičansko ili ekstra djevičansko maslinovo ulje koje se dobiva primjenom isključivo mehaničkih postupaka te koje ima sljedeća fizikalna i kemijska svojstva:
|
— |
Peroksidni broj: ≤ 15 mEqO2/kg u fazi prvog stavljanja na tržište; |
|
— |
Sastav masnih kiselina izražen u %:
|
Ulje „Huile d’olive de Provence” dobiveno nakon brzog usitnjavanja maslina nakon berbe (razmak između berbe i usitnjavanja iznosi manje od 4 dana) ima sljedeća dodatna kemijska i organoleptička svojstva:
|
— |
kiselost: ≤ 0,5 % oleinske kiseline, |
|
— |
srednja vrijednost gorčine: od 1,5 do 3,5 |
|
— |
srednja vrijednost pikantnosti: od 1,5 do 3,5 |
|
— |
miris i okus: svježa trava i/ili sirove artičoke. |
Ulje „Huile d’olive de Provence” nakon kojeg se navodi oznaka „zrele masline” dobiveno nakon usitnjavanja prethodno dozrelih maslina (razmak između berbe i usitnjavanja iznosi između 4 i 10 dana) ima sljedeća dodatna kemijska i organoleptička svojstva:
|
— |
kiselost: između 0,4 i 1,5 % oleinske kiseline, |
|
— |
srednja vrijednost gorčine: ≤ 1 |
|
— |
srednja vrijednost pikantnosti: ≤ 1 |
|
— |
miris i okus: crne masline, kandirano voće, šuma i/ili prepečeni kruh. |
Vrijednostima koje se odnose na „gorčinu” i „pikantnost” upućuje se na metodu Međunarodnog vijeća za masline (IOC).
3.3. Hrana za životinje (samo za proizvode životinjskog podrijetla) i sirovine (samo za prerađene proizvode)
„Huile d’olive de Provence” dobiva se od maslina ili od maslinovih ulja dobivenih od sljedećih sorti:
|
— |
Aglandau, Bouteillan, Cayon i Salonenque, koje predstavljaju najmanje 80 % maslina u maslinicima utvrđenima u oznaci izvornosti, od čega najmanje 30 % otpada na sortu Aglandau, |
|
— |
Picholine, Grossanne, Tanche, Brun, Cayets, Ribiers, Cayanne, Verdale des Bouches-du-Rhône i starih lokalnih sorti (stabla posađena prije mraza iz 1956. zastupljena u značajnom broju na određenom zemljopisnom području), u najvećem omjeru od 20 % u maslinicima utvrđenima u oznaci izvornosti. |
3.4. Posebni proizvodni postupci za koji se moraju provesti na određenom zemljopisnom području
Svi postupci, od proizvodnje maslina do proizvodnje maslinova ulja, provode se na zemljopisnom području.
3.5. Posebna pravila za rezanje, ribanje, pakiranje itd. proizvoda na koji se odnosi registrirani naziv
—
3.6. Posebna pravila za označivanje proizvoda na koji se odnosi registrirani naziv
Osim obveznih oznaka predviđenih propisima o označivanju i prezentiranju prehrambenih proizvoda, etiketa za ulja s oznakom izvornosti „Huile d’olive de Provence” sadržava sljedeće oznake:
|
— |
ako je to primjenjivo, nakon naziva oznake izvornosti „Huile d’olive de Provence” navodi se oznaka „zrele masline”, koja se ispisuje neposredno nakon naziva oznake izvornosti slovima veličine koja iznosi najmanje pola veličine slova naziva oznake izvornosti, |
|
— |
naziv „appellation d’origine protégée” (zaštićena oznaka izvornosti) ili „A.O.P” (ZOI). |
Te se oznake moraju nalaziti u istom vidnom polju i na istoj etiketi. Navode se uočljivim, čitljivim, neizbrisivim slovima koja su dovoljno velika da se dobro ističu u okviru u kojem su ispisana te da ih se može jasno razlikovati od svih drugih pisanih navoda i znakova.
4. Sažeta definicija zemljopisnog područja
Zemljopisno područje proizvodnje ulja „Huile d’olive de Provence” obuhvaća sedam departmana, odnosno 464 općine, od kojih su dvije djelomično obuhvaćene. Obuhvaća područje sljedećih općina:
|
— |
Sve općine departmanaAlpes de Haute-Provence, osim sljedećih općina: Annot, Banon, Barras, Barrême, Bayons, Bellafaire, Bevons, Bras-d’Asse, Braux, La Bréole, Le Brusquet, Le Caire, Castellane, Val-de-Chalvagne, Châteaufort, Châteauneuf-Miravail, Chaudon-Norante, Clamensane, Claret, La Condamine-Châtelard Curbans, Curel, Draix, Entrages, Faucon-du-Caire, Faucon-de-Barcelonnette, Le Fugeret, La Garde, Hautes-Duyes L’Hospitalet, Lardiers, Le Lauzet-Ubaye, Marcoux, Melve, Mison, Montclar, Montsalier, Nibles, Noyers-sur-Jabron, Les Ormergues, Piégut, Pontis, Revest-du-Bion, La Robine-sur-Galabre, La Rochegiron, La Rochette, Saint-André-les-Alpes, Saint-Benoît, Saint-Etienne-les-Orgues, Saint-Jacques, Saint-Julien-du-Verdon, Saint-Vincent-les-Forts, Saint-Vincent-sur-Jabon, Saumane, Sausses, Seyne, Sigoyer, Thèze, Thoard, Turriers, Valbelle, Valernes, Vaumeilh, Venterol. |
|
— |
Sve općine departmana Alpes-Maritimes, kako slijedi: Auvare, La Croix sur Roudoule, Puget-Rostan, Puget Théniers, Rigaud, Touet sur Var. |
|
— |
Sve općine departmana Bouches-du-Rhône, osim sljedećih općina ili dijelova općina: Arles (djelomično), Cabannes, Carnoux-en-Provence, Fos-sur-Mer, Maillane, Marignane, Mollégès, Port-Saint-Louis-du-Rhône, Rognonas, Saint-Andiol, Saint-Pierre-de-Mézoarques, Saint-Victoret, Saintes-Maries-de-la-Mer, Verquières. |
|
— |
Sljedeća općina departmana Drôme: Rochegude. |
|
— |
Sve općine departmana Gard, kako slijedi: Les Angles, Pujaut, Roquemaure, Sauveterre, Villeneuve-Les-Avignon, Tavel, Lirac, Saint-Laurent-des-Arbres, Saint-Geniès-de-Comolas. |
|
— |
Sve općine departmana Var, osim sljedećih općina: Bargème, La Bastide, Le Bourguet, Brovès, Châteauvieux, Comps-sur-Artuby, La Martre, Plan-d’Aups-Sainte-Baume, La Roque-Esclapon, Trigance, Vérignon. |
|
— |
Sve općine departmana Vaucluse, osim sljedećih općina ili dijelova općina: Althen-des-Paluds, Aurel, Auribeau, Brantes, Buisson, Buoux, Caderousse, Cairanne, Castellet, Crestet, Entraigues-sur-la-Sorgue, Entrechaux, Faucon, Grillon, Lagarde-d’Apt, Lamotte-du-Rhône, Lapalud, Malaucene (djelomično), Montfavet, Monieux, Le Pontet, Puymeras, Rasteau, Richerenches, Roaix, Saint-Christol, Saint-Marcellin-lès-Vaison, Saint-Romain-en-Viennois, Saint-Roman-de-Malegarde, Saint-Trinit, Sault, Savoillan, Seguret, Sivergues, Vaison-la-Romaine, Valreas, Villedieu, Visan. |
5. Povezanost sa zemljopisnim područjem
Specifična kemijska i organoleptička svojstva maslinova ulja „Huile d’olive de Provence” ponajprije su posljedica sortnog sastava ulja uvjetovanog prirodnim čimbenicima zemljopisnog područja i lokalnim znanjem i umijećem u području proizvodnje maslinova ulja.
Zemljopisno područje obuhvaća golema brdska područja provansalske regije, osim visokih i srednjih alpskih planina, gdje su okolišni uvjeti nespojivi s uzgojem maslina. Na jugu je to područje omeđeno Sredozemnim morem, na zapadu rijekom Rhône, na sjeveru visoravni Vaucluse, planinom Lure, predalpama Dignes te ravnicama Provanse, dok je na istoku omeđeno dolinom Signe i masivom Estérel.
Neravni reljef s vrhovima pokrivenima snažnim krečnjačkim nizom pruža lokacije koje su, iako su ponekad male, povoljne za uzgoj maslina.
Tla provansalskih maslinika pretežno su neutralna ili karbonatna. Tla sadržavaju velike količine vapnenca. Riječ je o pjeskovito-muljevitim ili muljevito-pjeskovitim tlima te o crveno-smeđim vapnenačkim tlima pjeskovito-glinene teksture s dobrom drenažom.
„Huile d’olive de Provence” ima sljedeće specifičnosti:
|
— |
uglavnom se sastoji od sorti Aglandau (najmanje 20 %), Bouteillan, Cayon i Salonenque. Zahvaljujući tom sastavu osobito se razlikuje od maslinovih ulja koja se proizvode na susjednim proizvodnim područjima, u kojima se ove sorte ne uzgajaju (bazeni Nice, Nyons, Nîmes, Languedoc) ili su različito raspoređene (slivovi doline Baux de Provence, Aix-en-Provence i Haute-Provence). |
|
— |
Ima specifični sastav masnih kiselina, kako je prikazano u točki 3.2. |
|
— |
Na organoleptičkoj razini ulje se odlikuje sljedećim svojstvima:
|
Sortni sastav ovog ulja svoje značajke duguje zemljopisnom području. Osim obalnog ruba, ovo proizvodno područje predstavlja „rub uzgoja” maslina. To najsjevernije područje granice uzgoja maslina (do 750, odnosno 800 metara nadmorske visine) odlikuje mediteranska „provansalska” klima (ljetnoj sušnoj sezoni prethodi i nakon nje slijedi kišna sezona sa značajnim godišnjim brojem sunčanih sati), što podrazumijeva i značajne mrazove koji obilježavaju povijest maslinarstva u Provansi, prisutnost jakog, dominantnog vjetra, maestrala, koji rashlađuje i pročišćava zrak, što stvara zdravije i povoljnije uvjete za uzgoj maslina, ali i ograničava uzgajivače na najprilagođenije sorte. Prema tome, provansalski nasadi obilježeni su četirima sortama koje prevladavaju: Aglandau, čija je zona rasta obuhvaćena zemljopisnim područjem, ali i Salonenque, Bouteillan i Cayon. Zahvaljujući njihovim razdobljima cvatnje (umjereno do prilično kasno) i prirodnom srednjom do jakom otpornošću na hladnoću, ove su sorte osobito dobro prilagođene manjoj ili većoj svježini zemljopisnog područja. Maslinici se nalaze u podnožju i na brežuljcima koji nude dobre uvjete izloženosti, tla i prirodne drenaže. Zbog jake prisutnosti vjetra stabla maslina sade se u niskim nasadima kako bi bile što manje izložena vjetru. Tla, koja su uglavnom vapnenačka i šljunčana, nude idealne uvjete za prozračivanje, koji nisu zagušljivi, dok osiguravaju dovoljnu opskrbu vodom u uvjetima suše.
Najsjeverniji položaj zemljopisnog područja sa značajnim rizikom od mrazova dovodi i do toga da se masline beru u fazi „poprimanja boje” (kada prelaze iz čiste zelene u žutu boju) te prije potpune zrelosti.
Tradicije proizvodnje temelje se na staroj aktivnosti proizvodnje ulja, koje se dobiva brzim usitnjavanjem maslina nakon berbe ili usitnjavanjem nakon prethodnog dozrijevanja maslina tijekom nekoliko dana u anaerobnim uvjetima.
Prema tome:
|
— |
specifični sastav masnih kiselina ovog maslinova ulja definiran u točki 3.2. povezan je sa sortnim sastavom ulja: sortni sastav obuhvaća četiri sorte, Aglandau, Bouteillan, Cayon i Salonenque, u većim ili manjim omjerima ovisno o sektorima i izborima maslinara, uz prisutnost najmanje 20 % sorte Aglandau. |
|
— |
Razine pikantnosti i gorčine ulja povezane su sa sortnim sastavom ulja, ali i s fazom berbe (masline ubrane u fazi „poprimanja boje”). Međutim, kada maslinar odluči da će te masline biti podvrgnute prethodnoj fazi dozrijevanja prije usitnjavanja u trajanju od nekoliko dana, ulje gubi gotovo svu gorčinu i pikantnost. |
|
— |
Glavne arome svježe trave i/ili sirovih artičoka ulja ovise i o njegovu sortnom sastavu. Međutim, kada su masline podvrgnute prethodnoj fazi sazrijevanja koja traje nekoliko dana prije usitnjavanja, ulje poprima arome crnih maslina, kandiranog voća, šume i/ili prepečenog kruha, kako je navedeno u točki 3.2. |
|
— |
Ulje „Huile d’olive de Provence” koje nosi navod „zrele masline” ima najmanju kiselost povezanu s porastom temperature maslina koje prolaze prethodnu fazu dozrijevanja. |
|
— |
Nadalje, upotreba tradicionalnih tehnika ekstrakcije ulja, upotrebom samo mehaničkih postupaka ekstrakcije centrifugiranjem ili prešanjem, pri temperaturama manjima od 30 °C tijekom čitavog postupka, omogućuje da se u uljima, kako je navedeno u točki 3.2., čuvaju izvorne sortne arome upotrijebljenih maslina i da se izbjegava razgradnja specifičnih masnih kiselina u „Huile d’olive de Provence”. |
Upućivanje na objavu specifikacije
(članak 6. stavak 1. drugi podstavak ove Uredbe)
https://extranet.inao.gouv.fr/fichier/CDC-HOProvence.pdf