9.11.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 378/200

—

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegove članke 9., 151., 152. i 153.,

—

uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima EU-a, a posebno njenu Glavu IV. (Solidarnost),

—

uzimajući u obzir revidiranu Europsku socijalnu povelju, a posebno njen članak 30. o pravu na zaštitu od siromaštva i socijalne isključenosti,

—

uzimajući u obzir javno saslušanje koje je održao Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja 9. siječnja 2014. o „zapošljavanju i socijalnim aspektima uloge i djelovanja Trojke u pogledu zemalja europodručja obuhvaćenih programom”,

—

uzimajući u obzir četiri nacrta političkih dokumenata s procjenama socijalnih aspekata i aspekata zapošljavanja te izazova u Grčkoj, Portugalu, Irskoj i Cipru koje je u siječnju 2014. pripremila Služba za podršku ekonomskom upravljanju Odjela za gospodarsku i socijalnu politiku Glavne uprave za unutarnju politiku,

—

uzimajući u obzor gospodarski dijalog i razmjenu mišljenja s grčim ministrom financija i grčkim ministrom rada, socijalnog osiguranja i skrbi koju su 13. studenog 2012. zajednički organizirali Odbori EMPL i ECON,

—

uzimajući u obzir pet odluka Europskog odbora za socijalna prava Vijeća Europe od 22. travnja 2013. o mirovinskim sustavima u Grčkoj (1),

—

uzimajući u obzir 365. izvješće Odbora za slobodu udruživanja Međunarodne organizacije rada (ILO),

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 8. listopada 2013. o utjecaju proračunskih ograničenja na regionalna i lokalna tijela u pogledu rashoda strukturnih fondova u državama članicama (2),

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 4. srpnja 2013. o utjecaju krize na pristup osjetljivih skupina zdravstvenoj skrbi (3),

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 11. lipnja 2013. o socijalnom stanovanju u Europskoj uniji (4),

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 15. veljače 2012. o zapošljavanju i socijalnim aspektima u godišnjem pregledu rasta za 2012. (5),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 13. studenog 2013. naslovljenu „Godišnji pregled rasta za 2014.” (COM(2013)0800) i nacrt Zajedničkog izvješća o zapošljavanju priložen uz nju,

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 23. listopada 2013. o Europskom semestru za usklađivanje ekonomske politike: provedba prioriteta za 2013. (6),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 2. listopada 2013. naslovljenu „Jačanje socijalne dimenzije ekonomske i monetarne unije” (COM(2013)0690),

—

uzimajući u obzir usmeno pitanje O-000122/2013 B7-0524/2013 upućeno Komisiji i rezoluciju Parlamenta od 21. studenog 2013. koja se odnosi na komunikaciju Komisije naslovljenu „Jačanje socijalne dimenzije ekonomske i monetarne unije (EMU)” (7),

—

uzimajući u obzir mišljenje EMPL-a s obzirom na njegovu rezoluciju od 20. studenog 2012. o izvješću predsjednika Europskog vijeća, Europske komisije, Europske središnje banke i Euroskupine „Prema stvarnoj ekonomskoj i monetarnoj uniji” (8),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 16. prosinca 2010. naslovljenu „Europska platforma protiv siromaštva i socijalne isključenosti: Europski okvir za socijalnu i teritorijalnu koheziju” (COM(2010)0758) te svoju pripadajuću rezoluciju od 15. studenog 2011. (9),

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 20. studenog 2012. o sporazumu o socijalnom ulaganju kao odgovoru na krizu (10),

—

uzimajući u obzir izvješće Eurofonda od 12. prosinca 2013. naslovljeno „Industrijski odnosi i radni uvjeti u Europi u 2012.”,

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. veljače 2013. naslovljenu „Ususret socijalnom ulaganju za rast i koheziju – uključujući provedbu Europskog socijalnog fonda 2014. – 2020.” (COM(2013)0083),

—

uzimajući u obzir usmeno pitanje O-000057/2013 – B7-0207/2013 upućeno Komisiji i odgovarajuću rezoluciju Parlamenta od 12. lipnja 2013. o komunikaciji Komisije „Ususret socijalnom ulaganju za rast i koheziju – uključujući provedbu Europskog socijalnog fonda 2014. – 2020.” (11),

—

uzimajući u obzir četvrto izvješće Odbora regija o praćenju strategije Europa 2020. od listopada 2013.,

—

uzimajući u obzir radni dokument ILO-a br. 49 od 30. travnja 2013. naslovljen „Utjecaj krize europodručja na irsko socijalno partnerstvo: političko-gospodarska analiza”,

—

uzimajući u obzir radni dokument ILO-a br. 38 od 8. ožujka 2012. naslovljen „Socijalni dijalog i kolektivno pregovaranje u vrijeme krize: slučaj Grčke”,

—

uzimajući u obzir izvješće ILO-a od 30. listopada 2013. naslovljeno „Suočavanje s krizom zapošljavanja u Portugalu”,

—

uzimajući u obzir Bruegelovo izvješće od 17. lipnja 2013. naslovljeno „Pomoć EU-a – MMF-a zemljama europodručja: rana procjena” (Nacrt Bruegel 19),

—

uzimajući u obzir Eurostatovo izvješće za medije o pokazateljima eura od 12. veljače 2010. (22/2010) i 29. studenog 2013. (179/2013),

—

uzimajući u obzir ekonomsko-politički dokument OECD-a br. 1 od 12. travnja 2012. naslovljen „Fiskalna konsolidacija: koliko, kojom brzinom i kojim sredstvima? – Izvješće o gospodarskim izgledima”,

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2010. naslovljenu „Europa 2020.: strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),

—

uzimajući u obzir radni dokument Europskog sindikalnog instituta (ETUI) od svibnja 2013. naslovljen „Kriza eura i njen utjecaj na nacionalne i europske socijalne politike”,

—

uzimajući u obzir izvješće Komisije od lipnja 2013. naslovljeno „Razvoj tržišta rada u Europi u 2013.” (Europsko gospodarstvo 6/2013),

—

uzimajući u obzir dokument Caritasa od veljače 2013. naslovljen „utjecaj europske krize: studija utjecaja krize i štednje na ljude, s posebnim naglaskom na Grčku, Irsku, Italiju, Portugal i Španjolsku”,

—

uzimajući u obzir sažetak politike Oxfam od rujna 2013. naslovljen „Upozoravajuća priča: pravi trošak štednje i nejednakosti u Europi”,

—

uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A7-0135/2014),

A.

budući da su besprimjerna gospodarska i financijska kriza koje su naglasile krhkost javnih financija u nekim državama članicama, te mjere programa ekonomske prilagodbe koje su donesene kao odgovor na stanje u Grčkoj (svibanj 2010. i ožujak 2012.), Irskoj (prosinac 2010.), Portugalu (svibanj 2011.) i na Cipru (lipanj 2013.) imale izravan i neizravan utjecaj na razine zaposlenosti i životne uvjete mnogih ljudi; budući da su programe, iako ih je sve službeno potpisala Komisija, zajednički osmislili i odredili njihovu uvjetovanost MMF, Euroskupina, Europska središnja banka (ESB), Komisija i država članica kojoj treba pomoć;

B.

budući da kada se jednom osigura gospodarska i proračunska održivost četiriju zemalja, napori se moraju usmjeriti na socijalne aspekte, posvećujući osobitu pozornost stvaranju radnih mjesta;

C.

budući da članak 9. UFEU-a navodi: „Pri utvrđivanju i provedbi svojih politika i aktivnosti, Unija uzima u obzir zahtjeve povezane s promicanjem visoke razine zapošljavanja, jamstvom dostatne socijalne zaštite, borbom protiv društvene isključenosti te visokom razinom obrazovanja, osposobljavanja te zaštite zdravlja ljudi”;

D.

budući da članak 151. UFEU-a navodi da djelovanje EU-a i njezinih država članica mora biti u skladu s temeljnim socijalnim pravima utvrđenima u Europskoj socijalnoj povelji iz 1961. i Povelji Zajednice o temeljnim socijalnim pravima radnika iz 1989. kako bi se između ostalog poboljšao socijalni dijalog; budući da članak 152. UFEU-a navodi: „Unija prepoznaje i promiče ulogu socijalnih partnera na svojoj razini, uzimajući u obzir raznolikost nacionalnih sustava. Ona olakšava dijalog među socijalnim partnerima poštujući njihovu autonomiju”;

E.

budući da članak 36. Povelje o temeljnim pravima Europske unije obvezuje Uniju na priznavanje i poštovanje „pristupa uslugama od općeg gospodarskog interesa kao što je predviđeno nacionalnim zakonima i praksama, u skladu s Ugovorima s ciljem promidžbe socijalne i teritorijalne kohezije Unije”; budući da je člankom 14. (UFEU-a) utvrđeno da „s obzirom na značenje koje usluge od općeg gospodarskog interesa imaju kao dio zajedničkih vrijednosti Unije, kao i na njihovu ulogu u promicanju socijalne i teritorijalne kohezije, Unija i države članice, svaka u okviru svojih ovlasti i u okviru područja primjene Ugovora, vode računa o tome da se takve usluge odvijaju na temelju načela i uvjeta, osobito gospodarskih i financijskih, koji im omogućuju ispunjavanje njihovih zadataka”; budući da članak 345. UFEU-a predviđa da Ugovori „ni na koji način ne dovode u pitanje pravila kojima se u državama članicama uređuje sustav vlasništva”; i budući da Protokol br. 26 o uslugama od općeg interesa opisuje zajedničke vrijednosti Unije s obzirom na usluge od općeg gospodarskog interesa;

F.

budući da članak 6. stavak 1. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) navodi: „Unija priznaje prava, slobode i načela određena Poveljom o temeljnim pravima Europske unije od 7. prosinca 2000. (…), koja ima istu pravnu snagu kao Ugovori” te budući da stavci 2. i 3. tog članka predviđaju pristupanje Europskoj konvenciji radi zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda te propisuju da ta prava tvore opća načela prava Unije;

G.

budući da Povelja o temeljnim ljudskim pravima Europske unije, između ostalog, predviđa pravo na kolektivno pregovaranje i djelovanje (članak 28.), zaštitu u slučaju neopravdanog otkaza (članak 30.), poštene i pravične radne uvjete (članak 31.), priznavanje i poštovanje prava na povlastice u okviru socijalne zaštite i socijalne službe te, s ciljem borbe protiv socijalne isključenosti i siromaštva, prava na dostojan život svima koji nemaju dovoljno sredstava (članak 34.), pravo na pristup preventivnoj zdravstvenoj zaštiti i pravo na liječenje (članak 35.) te priznavanje i poštovanje prava na pristup službama od općeg gospodarskog interesa (članak 36.);

H.

budući da strategija Europa 2020., koju je Komisija predložila 3. ožujka 2010. te s kojom se Europsko vijeće složilo 17. lipnja 2010., uključuje, osim svojih pet glavnih ciljeva koje treba postignuti do 2020.: zapošljavanje 75 % muškaraca i žena u dobi od 20 – 64 godine; smanjenje ranog napuštanja škole na ispod 10 % te da barem 40 % osoba u dobi 30 – 34 godine ima završeno tercijarno ili tome istovjetno obrazovanje; te smanjenje siromaštva izvlačenjem barem 20 milijuna ljudi iz rizika siromaštva ili socijalne isključenosti;

I.

budući da, u skladu s tromjesečnim pregledom iz listopada 2013. naslovljenim „Socijalna situacija i zapošljavanje u EU-u, veliki pad BDP-a u Grčkoj, Portugalu i Irskog najviše se odrazio na pad zaposlenosti;

J.

budući da je u svojoj rezoluciji od 21. studenog 2013. Parlament pozdravio komunikaciju Komisije od 2. listopada 2013. naslovljenu „Jačanje socijalne dimenzije ekonomske i monetarne unije” i njezin prijedlog za uspostavljanje bodovne liste ključnih pokazatelja zapošljavanja i socijalnih pokazatelja, zajedno s makroekonomski neuravnoteženim postupcima i Zajedničkim izvješćem o zapošljavanju, kao korak prema socijalnoj dimenziji EMU-a; naglašava da bi ti pokazatelji trebali biti dovoljni za osiguravanje sveobuhvatne i transparentne obuhvaćenosti stanja zaposlenosti i socijalne situacije u državama članicama; budući da je u rezoluciji naglašena potreba da se osigura da cilj takvog praćenja bude smanjenje socijalnih odstupanja među državama članicama te promicanje socijalne konvergencije prema imućnijim slojevima društva i društveni napredak;

K.

budući da dostupni podaci pokazuju da je u četirima zemljama primijećeno nazadovanje u postizanju ciljeva strategije Europa 2020. (vidi Prilog 1.), uz iznimku ciljeva povezanih s ranim napuštanjem obrazovanja i školovanja te završetkom visokog obrazovanja;

L.

budući da se dugoročni ekonomski izgledi tih zemalja popravljaju; budući da bi to trebalo pomoći u stvaranju novih radnih mjesta u tim ekonomijama i promijeniti trend pada zaposlenosti;

1.

napominje da su institucije EU-a (ESB, Komisija i Euroskupina) također odgovorne za uvjete postavljene u programima ekonomske prilagodbe; također naglašava da postoji potreba za jamčenjem održivosti javnih financija i za osiguranjem pravilne socijalne zaštite za građane;

2.

izražava žaljenje zbog činjenice da je Parlament bio potpuno marginaliziran tijekom svih faza programa: pripremna faza, razvoj mandata i praćenje utjecaja rezultata postignutih programima i odgovarajućim mjerama; primjećuje da, iako to udruživanje s Europskim parlamentom nije bilo obvezno zbog nedostatka pravne osnove, odsustvo europskih institucija kao i nedostatak europskih financijskih mehanizama znači da su programi morali biti improvizirani, što je dovelo do financijskih i institucionalnih sporazuma izvan metode zajednice; isto tako, primjećuje da je ESB donio odluke izvan svog mandata; podsjeća na Komisijinu ulogu čuvara Ugovora i na to da se ta uloga mora uvijek poštovati; smatra da bi samo istinske demokratski odgovorne institucije trebale usmjeravati politički postupak izrade i provedbe programa prilagodbe za države u ozbiljnim financijskim poteškoćama;

3.

izražava žaljenje zbog činjenice da su ti programi bili osmišljeni bez zadovoljavajućih sredstava za ocjenu posljedica uporabom studijama o utjecaju ili putem koordinacije s Odborom za zapošljavanje, Odborom za socijalnu zaštitu, Vijećem za zapošljavanje, socijalnu politiku, zdravstvo i potrošačka pitanja (EPSCO) ili povjerenikom za zapošljavanje i socijalna pitanja; također izražava žaljenje zbog toga što se nije savjetovalo s Međunarodnom organizacijom rada te zbog činjenice da se, unatoč važnim socijalnim implikacijama, nije pitalo za savjet savjetodavna tijela uspostavljena Ugovorom, posebno Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) te Odbor regija (OR);

4.

žali zbog toga što su uvjeti nametnuti za dobivanje financijske pomoći zaprijetili socijalnim ciljevima EU-a zbog nekoliko razloga:

5.

primjećuje da su osobito teška gospodarska i financijska kriza te politike prilagodbe u četirima zemljama dovele do povećanja nezaposlenosti, stope gubitka radnih mjesta i broja dugoročno nezaposlenih te u nekim slučajevima do pogoršanih radnih uvjeta; naglašava da stope zaposlenosti imaju iznimnu ulogu u održivosti socijalne zaštite i mirovinskih sustava, kao i u postizanju socijalnih ciljeva i ciljeva zapošljavanja strategije Europa 2020.;

6.

primjećuje da očekivanja povrata rasta i stvaranja radnih mjesta pomoću unutarnje devalvacije s ciljem povrata konkurentnosti nisu ispunjena; naglašava činjenicu da ta neispunjena očekivanja odražavaju tendenciju podcjenjivanja strukturalnog karaktera krize kao i važnost održavanja domaće potražnje, ulaganja i kreditne potpore stvarnoj ekonomiji; ističe prociklični karakter mjera štednje i činjenicu da one nisu popraćene strukturalnim promjenama i pojedinačnim reformama, pri čemu se posebna važnost pridaje osjetljivim društvenim skupinama s ciljem postizanja rasta popraćenog socijalnom kohezijom i zapošljavanjem;

7.

primjećuje da visoke stope nezaposlenosti i podzaposlenosti, u kombinaciji s rezovima plaća u javnom i privatnom sektoru te, u nekim slučajevima, nedostatak učinkovitog djelovanja u cilju borbe protiv utaje poreza smanjenjem stope doprinosa, potkopavaju održivost i prikladnost javnih sustava socijalne zaštite kao posljedica manjka u financiranju socijalne sigurnosti;

8.

primjećuje da su pogoršani uvjeti i gubitak malih i srednjih poduzeća jedan od glavnih uzroka gubitka radnih mjesta i najveća prijetnja budućem oporavku; primjećuje da politike prilagodbe nisu uzele u obzir strateške sektore koje je trebalo zaštititi kako bi se očuvao budući rast i socijalna kohezija; primjećuje da je to dovelo do značajnih gubitaka radnih mjesta u strateškim sektorima kao što su industrija i IRI; naglašava da četiri zemlje moraju uložiti napore za stvaranje povoljnih uvjeta koji su poduzećima, osobito malim i srednjim, potrebni za razvijanje dugoročne održivosti njihovog poslovanja; naglašava da su izgubljena mnoga radna javnim sektorima kao što su zdravstvo, obrazovanje i javne socijalne službe;

9.

žali zbog činjenice da su mladi oni koji najviše osjećaju visoke stope nezaposlenosti, a situacije u zemljama poput Grčke (gdje je stopa nezaposlenosti viša od 50 %), Portugala i Irske (gdje premašuje 30 % u 2012.) ili na Cipru (gdje ona iznosi 26,4 %), prilično su ozbiljne; primjećuje da su te brojke nepromijenjene i pet godina nakon krize; žali zbog činjenice da čak i kada mladi pronađu posao, mnogi od njih – u prosjeku 43 %, u usporedbi s 13 % odraslih radnika – često rade u neizvjesnim uvjetima ili s ugovorima na pola radnog vremena, što otežava njihovo osamostaljenje od obitelji te rezultira gubitkom inovativnih i stručnih resursa, što utječe na proizvodnju i rast;

10.

Napominje da su najosjetljivije skupine na tržištu rada – dugoročno nezaposlene osobe, žene, radnici migranti te invalidi – najviše pogođeni te da je među njima stopa nezaposlenosti veća od državnog prosjeka; primjećuje veliki porast stope dugoročno nezaposlenih žena i starijih radnika te dodatne probleme s kojima će se ti radnici suočiti u nastojanju da se ponovno vrate na tržište rada kada se ekonomija eventualno oporavi; naglašava da je za te radnike potrebno poduzeti ciljane mjere;

11.

upozorava na to da bi, ne poboljša li se stanje, ta golema odstupanja, posebno u slučaju mlađe generacije, mogla na dugoročnom planu uzrokovati strukturnu štetu tržištu rada četiriju država, ograničiti njihovu sposobnost oporavka, izazvati neželjene migracije kojima će se dodatno pogoršati posljedice trenutnog odljeva mozgova te povećati stalna odstupanja između država članica koje osiguravaju radna mjesta i država članica koje osiguravaju radnu snagu po povoljnoj cijeni; žali zbog toga što su među mladim osobama nepovoljni društveni i gospodarski uvjeti među glavnim razlozima za migraciju odnosno za ostvarivanje njihova prava na slobodu kretanja;

12.

zabrinut je zbog činjenice da u nekim slučajevima i sektorima uz izgubljena radna mjesta postoji i pad u kvaliteti radnih mjesta, povećanje nesigurnih oblika zapošljavanja te pogoršanje temeljnih standarda rada; ističe da države članice trebaju uložiti napore kako bi se riješili problemi povećanja broja nedobrovoljnih zaposlenja na skraćeno radno vrijeme i ugovora na određeno, neplaćenog stažiranja i naukovanja te prividnih samozapošljavanja kao i aktivnosti sive ekonomije; primjećuje nadalje da su programi prilagodbe ostavili traga na minimalnim plaćama iako utvrđivanje plaća nije u nadležnosti programa prilagodbe EU-a; u Irskoj su se plaće morale sniziti gotovo 12 % (ta se odluka, međutim, kasnije izmijenila), te se u Grčkoj primijenio radikalan rez od 22 %;

13.

podsjeća da se u strategiji Europa 2020. nedvojbeno tvrdi da treba pratiti stopu zaposlenosti koja ukazuje dostupnost ljudskih i financijskih resursa za osiguranje održivosti našega gospodarskog i socijalnog modela; traži da se usporavanje stope nezaposlenosti ne poistovjećuje s oporavkom izgubljenih radnih mjesta jer se ne vodi računa o povećanju emigracije; primjećuje da je pad broja zaposlenih u industriji bio problem i prije pokretanja programa prilagodbe; ističe da postoji potreba za brojnijim i boljim radnim mjestima; podsjeća da je u posljednje četiri godine u četirima državama gubitak radnih mjesta dosegnuo brojku od 2 milijuna, što čini 15 % radnih mjesta iz 2009.; pozdravlja činjenicu da najnoviji podaci pokazuju malo povećanje broja zaposlenih u Irskoj, Cipru i Portugalu;

14.

zabrinut je zbog toga što se u programima prilagodbe postavljaju uvjeti za financijsku pomoć koji uključuju preporuke za ciljane rezove u stvarnoj socijalnoj potrošnji u osnovnim područjima poput mirovina, osnovnih usluga, zdravstvene skrbi, te u nekim slučajevima farmaceutskih proizvoda za najosjetljivije skupine kao i u zaštiti okoliša, a pritom ne sadrže preporuke kojima bi se nacionalnim vladama omogućilo da fleksibilnije same odluče na koji će način ostvariti uštede; boji se da će te mjere ostaviti najviše traga na borbu protiv siromaštva, posebno siromaštva djece; ponavlja da borba protiv siromaštva, posebno djece, treba i dalje biti jedan od glavnih ciljeva država članica te da se politikama fiskalne i proračunske konsolidacije ne smije dovoditi u pitanje tu borbu;

15.

zabrinut je zbog činjenice da je tijekom pripreme i provedbe programa gospodarske prilagodbe nedovoljna pozornost posvećena učinku ekonomske politike na zapošljavanje ili njezine socijalne posljedice i da se u slučaju Grčke ispostavilo da se radna hipoteza temeljila na pogrešnoj pretpostavci o ekonomskom multiplikativnom učinku, zbog čega se nije na vrijeme djelovalo kako bi se najugroženije osobe zaštitilo od siromaštva, siromaštva unatoč radu i socijalne isključenosti; poziva Komisiju da o socijalnim pokazateljima vodi računa također u svrhu ponovnog pregovaranja o programima gospodarske prilagodbe i zamjenjivanja mjera koje su preporučene za svaku državu članicu, kako bi se osigurali potrebni uvjeti za gospodarski rast i punu usklađenost s temeljnim socijalnim standardima i vrijednostima EU-a;

16.

primjećuje da unatoč činjenici da je Komisija u svom tromjesečnom pregledu iz listopada 2013., („Stanje zapošljavanja i socijalna situacija u EU-u”), naglasila važnost rashoda u području socijalne zaštite koji se smatraju zaštitom od socijalnih rizika, nakon 2010., Grčka, Irska i Portugal imali su najveća smanjenja u socijalnim izdvajanjima u EU-u;

17.

naglašava da se u nekim slučajevima pojavljuju novi oblici siromaštva koji pogađaju srednju i radničku klasu s obzirom na to da poteškoće u otplaćivanje hipoteka i visoke cijene energenata stvaraju energetsko siromaštvo te povećavaju broj iseljenja i ovrha; zabrinut je zbog dokaza koji upućuju na to da su razine beskućništva i stambene isključenosti u porastu; podsjeća da je to kršenje temeljnih ljudskih prava; preporučuje da države članice i njihove lokalne vlasti uvedu neutralne stambene politike kojima bi se poticalo socijalno i priuštivo stanovanje, riješilo pitanje praznih stanova te provele djelotvorne mjere prevencije radi smanjenja broja iseljenja;

18.

zabrinut je zbog činjenice da se zbog socijalne i gospodarske situacije (na mikrorazini i makrorazini) u tim državama povećavaju regionalne i teritorijalne razlike, čime se potkopava utvrđeni cilj EU-a jačanja svoje unutarnje regionalne kohezije;

19.

primjećuje da su međunarodne i društvene organizacije upozorile da će novi raspon plaća i sustav kategorizacije i otpuštanja u javnom sektoru imati učinak na rodni jaz; primjećuje da je MOR izrazio zabrinutost zbog nerazmjernog učinka novih fleksibilnih oblika zaposlenja na plaće žena; primjećuje nadalje da je MOR tražio od vlada da prate učinak mjera štednje na plaće muškaraca i žene u privatnom sektoru; sa zabrinutošću primjećuje da se jaz između plaća muškaraca i žena prestao smanjivati u državama obuhvaćenim programom prilagodbe, u kojima je taj raskorak veći od prosjeka EU-a; smatra da se takvim nejednakostima među plaćama i padu stope zaposlenosti žena u državama članicama koje prolaze prilagodbu treba posvetiti veća pozornost;

20.

primjećuje da brojke Eurostata i Komisije te različite studije pokazuju da je u nekim slučajevima između 2008. i 2012. nejednakost u prihodima porasla, a da rezovi u socijalnim povlasticama i povlasticama za nezaposlenost koji proizlaze iz mjera štednje, kao i smanjenje plaća zbog strukturnih reformi, povećavaju stope siromaštva; ističe, nadalje, da izvješće Komisije pokazuje relativno visoku stopu siromaštva zaposlenih zbog rezova ili zamrzavanja niskih minimalnih plaća;

21.

izražava žaljenje zbog činjenice da je u većini slučajeva stopa osoba kojima prijeti siromaštvo ili socijalna isključenost porasla; primjećuje, nadalje, da te statistike prikrivaju mnogo suroviju stvarnost, a to je da kada BDP po stanovniku pada, snižava se i prag siromaštva, odnosno osobe koje su donedavno bile smatrane siromašnima više se ne smatraju takvima; ističe da u državama koje prolaze programe prilagodbe i krizu proračuna, pad BDP-a, naglo smanjenje javnih i privatnih ulaganja te ulaganja u istraživanje i razvoj, doprinose padu potencijalnog BDP-a te uzrokuju dugoročno siromaštvo;

22.

pozdravlja činjenicu da je u navedenim studijama Komisija prepoznala da će se samo snažnim preokretom u sadašnjim trendovima omogućiti cijelom EU-u ostvarivanje ciljeva iz strategije Europa 2020.;

23.

žali zbog činjenice da, barem kad je riječ o Grčkoj, Irskoj i Portugalu, programi prilagodbe sadrže niz propisa o reformi zdravstvenog sustava i rezovima u troškovima koji imaju primjetan učinak na kvalitetu i pristup svih osoba socijalnim uslugama, posebno kad je riječ o zdravstvenoj i socijalnoj zaštiti, unatoč činjenici da se u članku 168. stavku 7. UFEU-a utvrđuje da EU poštuje nadležnosti država članica; zabrinut je zbog činjenice da se time dovelo do toga da je mnogim osobama u nekim slučajevima uskraćeno zdravstveno osiguranje ili pristup socijalnoj zaštiti čime se povećava rizik od krajnjeg siromaštva i društvene isključenosti, a to se odražava u povećanom broju beskućnika i osoba bez osnovnih životnih sredstava;

24.

žali zbog izostanka ciljanog pristupa u utvrđivanju neučinkovitosti u sklopu zdravstvenih sustava i donošenja odluka o sveobuhvatnim rezovima u proračunskim izdvajanjima za zdravstvo; upozorava da bi se provedbom sufinanciranja moglo dogoditi da pacijenti odgode liječenje te tako financijski opterete kućanstva; upozorava da bi smanjenje plaća djelatnika u zdravstvu moglo ostaviti negativne posljedice na sigurnost pacijenata te bi moglo potaknuti njihovu migraciju;

25.

ponavlja da se u članku 12. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (ICESR) predviđa pravo svih na uživanje najvišeg mogućeg standarda tjelesnog i duševnog zdravlja; primjećuje da su sve četiri države potpisnice tog Pakta, te su stoga priznale pravo na zdravlje za sve;

26.

podsjeća da je Vijeće Europe već osudilo rezove u grčkom javnom mirovinskom sustavu smatrajući ih povredom članka 12. Europske socijalne povelje iz 1961. te članka 4. njoj priloženog Protokola, navodeći da se sporni propisi domaćeg prava ne mogu izuzeti iz područja primjene Povelje zbog toga što se njima žele ispuniti zahtjevi utvrđeni u drugim pravnim obvezama (12); primjećuje da je trebalo uzeti u obzir tu doktrinu održavanja mirovinskog sustava na zadovoljavajućoj razini kako bi se umirovljenicima omogućio dostojan život, koja je primjenjiva u sve četiri države;

27.

žali zbog rezova u sredstvima za samostalan život osoba s invaliditetom;

28.

ističe da je Odbor stručnjaka Međunarodne organizacije rada (MOR) ocijenio primjenu Konvencije br. 102 u slučaju grčkih reformi te snažno kritizirao radikalne reforme mirovinskog sustava i taj je kritički osvrt bio uključen u 29. godišnje izvješće za 2011.; podsjeća da je Konvencija br. 102 općenito primjenjiva u sve četiri države te se o njoj trebalo voditi računa;

29.

ističe da rastuće socijalno siromaštvo u četirima državama također doprinosi većoj solidarnost među najosjetljivijim skupinama zahvaljujući naporima pojedinaca, obiteljskim vezama i humanitarnim organizacijama; ističe da ta vrsta intervencije, iako ublažava situaciju najugroženijih i odražava vrijednosti europskog građanstva, ne bi trebala postati strukturno rješenje problema;

30.

primjećuje sa zabrinutošću stalan rast Ginijeva koeficijenta u odnosu na opći trend pada tog koeficijenta u europodručju, što znači da su se znatno povećale nejednakosti u primanjima u državama koje su obuhvaćene programima prilagodbe;

31.

pozdravlja činjenicu da se stopa osoba koje rano napuštaju školu smanjuje u četirima država; primjećuje da bi tomu djelomičan razlog mogle biti teškoće s kojima se suočavaju mlade osobe pri traženju posla; podsjeća na postojanje hitne potrebe za ponovnim uspostavljanjem kvalitetnih sustava strukovnog osposobljavanja jer je to jedan od najboljih načina da se poboljša zapošljivost mladih;

32.

pozdravlja činjenicu da stopa završetka visokog obrazovanja raste u sve četiri države; objašnjava da je tome djelomičan razlog potreba mladih osoba da poboljšaju svoje buduće izglede na tržištu rada;

33.

žali jer, u prvom redu zbog rezova u javnom financiranju, kvaliteta obrazovnih sustava ne prati taj pozitivan trend čime se pogoršavaju problemi s kojima se suočavaju mlade osobe koje nisu niti zaposlene, niti se obrazuju, niti usavršavaju (skupina NEET) te djeca s posebnim potrebama; primjećuje da bi te mjere mogle ostaviti konkretne posljedice na kvalitetu obrazovanja te na dostupne materijalne i ljudske resurse, veličine razreda, školske programe i koncentraciju škola;

34.

ističe da se trebalo uključiti socijalne partnere na državnoj razini ili se s njima trebalo savjetovati prilikom početne izrade programa prilagodbe; žali zbog činjenice što programi koji su izrađeni za četiri države u određenim slučajevima daju mogućnost poduzećima da ne primjenjuju sporazume o kolektivnom pregovaranju te da preispitaju sektorske sporazume o plaći, a time se izravno utječe na strukturu i vrijednosti kolektivnih pregovaranja i sporazuma koji su predviđeni u ustavima tih država; primjećuje da je Stručni odbor MOR-a zatražio ponovno uspostavljanje socijalnog dijaloga; osuđuje potkopavanje načela kolektivnog zastupanja čime se dovodi u pitanje automatsko produljenje sporazuma o kolektivnom pregovaranju, a to je u nekim državama važno, posljedica toga je velik pad broja kolektivnih sporazuma na snazi; osuđuje smanjenje minimalnih plaća i zamrzavanje nominalnih plaća; naglašava da je ta situacija posljedica ograničenih strukturnih reformi kojima se obuhvaća samo deregulaciju radnih odnosa i rezovi u plaćama, što je u suprotnosti s općim ciljevima EU-a i politikama strategije Europa 2020.;

35.

ističe da ne postoji jedinstveno rješenje koje se može primijeniti na sve države članice;

36.

poziva Komisiju da izradi detaljnu studiju socijalnih i gospodarskih posljedica gospodarske i financijske krize te programa prilagodbe koji su pokrenuti kao odgovor na gospodarsku krizu u četirima država kako bi se pružio jasan uvid i u kratkoročne i u dugoročne posljedice na sustave zapošljavanja i socijalne zaštite te na europsku pravnu stečevinu, posebno kad je riječ o borbi protiv siromaštva, održavanju konstruktivnog socijalnog dijaloga te ravnoteži između fleksibilnosti i sigurnosti u radnim odnosima; poziva Komisiju na savjetovanje sa svojim savjetodavnim tijelima prilikom sastavljanja te studije, kao i s Odborom za zapošljavanje te Odborom za socijalnu zaštitu; predlaže da se od EGSO-a zatraži sastavljanje posebnog izvješća;

37.

poziva Komisiju da od ILO-a i Vijeća Europe zatraži sastavljanje izvješća o mogućim korektivnim mjerama i poticajima za poboljšanje socijalne situacije, postupka osiguravanja sredstava i održivosti javnih financija u tim državama kako bi se osigurala potpuna usklađenost s Europskom socijalnom poveljom i njoj priloženim Protokolom 94 s obzirom na to da su obveze koje iz njih proizlaze zahvaćene gospodarskom i financijskom krizom i mjerama prilagodbe proračuna te strukturnim reformama koje je zatražila Trojka;

38.

poziva EU da vodeći računa o odricanjima tih država, nakon izrade procjene te po potrebi dovoljnim financijskim sredstvima, pruži potporu oporavku standarda socijalne zaštite, borbi protiv siromaštva, sustavima obrazovanja, posebno onima koji se usredotočuju na djecu s posebnim potrebama i osobe s invaliditetom te obnovi socijalnog dijaloga planom društvenog oporavka; poziva Komisiju, ESB i Euroskupinu da što prije preispitaju i po potrebi izmijene uvedene izvanredne mjere;

39.

poziva na usklađenost s navedenim pravnim obvezama utvrđenima u ugovorima i Povelji o temeljnim pravima, s obzirom na to da je njihovo nepoštovanje povreda primarnog zakonodavstva EU-a; poziva Agenciju Europske unije za temeljna prava da pažljivo procjeni učinak mjera na ljudska prava i da u slučaju kršenja Povelje izda preporuke;

40.

poziva Trojku i države članice o kojima je riječ da što prije privedu kraju programe gospodarske prilagodbe te da uspostave mehanizme za upravljanje krizama kojima bi se omogućilo institucijama EU-a, te Parlamentu, da ostvare društvene ciljeve i politike – također one koje se odnose na individualna i kolektivna prava pojedinaca izloženih najvećem riziku od društvene isključenosti – utvrđene u ugovorima, sporazumima s europskim socijalnim partnerima i drugim međunarodnim obvezama (konvencijama MOR-a, Europskoj socijalnoj povelji i Europskoj konvenciji o ljudskim pravima); poziva na veću razinu transparentnosti i političkog sudjelovanja u izradi i provedbi programa prilagodbe;

41.

poziva Komisiju i Vijeće da posvete istu razinu pozornosti društvenim neravnotežama te njihovu ispravljanju koju posvećuju makroekonomskim neravnotežama, te da osiguraju da se u sklopu mjera prilagodbe vodi računa o socijalnoj pravdi i postizanju ravnoteže između gospodarskog rasta i zapošljavanja, provedbe strukturnih reformi i konsolidacije proračuna; poziva nadalje obje institucije da stave u prvi red stvaranje radnih mjesta i pružanje potpore poduzetništvu te da u tom pogledu EPSCO-u i njegovim prioritetima daju jednaku pozornost kao i ECOFIN-u i Euroskupini, te da po potrebi organiziraju sastanak ministara rada i socijalnih pitanja Euroskupine prije održavanja sastanaka na vrhu europodručja;

42.

preporučuje da Komisija i države članice javno zdravlje i obrazovanje ne smatraju izdvajanjima podložnim rezovima već javnim ulaganjima u budućnost države koje se treba poštovati i povećati radi bržeg gospodarskog i društvenog oporavka;

43.

preporučuje da bi države obuhvaćene programima prilagodbe trebale, nakon što prođe najteži dio financijske krize, zajedno s institucijama EU-a uvesti planove za opravak tržišta rada kako bi se pokrenula gospodarstva i uspostavilo socijalno stanje na snazi prije uvođenja programa prilagodbe jer je to potrebno ako se želi ostvariti konsolidacija makroekonomskih prilagodbi te ispraviti neravnoteže u njihovim javnim sektorima kao što su javni dug i deficit; ističe da se moraju uvesti planovi za oporavak radnih mjesta u kojima se vodi računa o:

44.

poziva Komisiju da predstavi izvješće o napretku u ostvarivanju ciljeva iz strategije Europa 2020., vodeći posebno računa o izostanku napretka u državama obuhvaćenim programom prilagodbe te da u izvješće uključi vjerodostojne prijedloge za države članice obuhvaćene programom kako bi one ostvarile sve ciljeve iz strategije Europa 2020.;

45.

preporuča da buduće reforme tržišta rada država članica vode računa o kriteriju fleksigurnosti radi poticanja konkurentnosti poduzeća koja se navodi u strategiji Europa 2020., vodeći računa o drugim elementima kao što je cijena energenata, nepošteno tržišno natjecanje, socijalni damping, pošten i učinkovit financijski sustav, fiskalne politike kojima se potiče gospodarski rast i zapošljavanje te općenito sve ono čime se doprinosi razvoju stvarnog gospodarstva i poduzetništva; poziva Komisiju da prije nametanja velikih reformi provede postupak društvene procjene utjecaja u državama obuhvaćenim programima prilagodbe te da razmotri učinke prelijevanja tih mjera kao što su učinci na siromaštvo, društvenu isključenost, stope kriminala i ksenofobiju;

46.

poziva na donošenje hitnih mjera kojima bi se spriječilo povećanje broja beskućnika u državama obuhvaćenim programom te poziva Komisiju da pruži potporu tim mjerama analizom politika i promicanjem dobrih praksa;

47.

primjećuje da Komisija prije 1. siječnja 2014. u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 472/2013 Parlamentu podnosi izvješće o primjeni ove Uredbe; poziva Komisiju da bez odgađanja izradi to izvješće te da u izvješće uključi učinke ove Uredbe na uvedene programe gospodarske prilagodbe;

48.

poziva Komisiju i države članice da se savjetuju s civilnim društvom, organizacijama koje zastupaju pacijente i tijelima struke o budućim mjerama u vezi s pitanjem zdravstva u sklopu programa prilagodbe te da se obrate Odboru za socijalnu zaštitu kako bi se osiguralo da se reformama ostvari veća učinkovitost sustava te bolje korištenje resursima bez ugrožavanja najosjetljivijih skupina i najvažnijih oblika socijalne zaštite, uključujući nabavu i uporabu lijekova, osnovne potrebe zdravstvenog osoblja i brigu o njima;

49.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.